PISAC I O PISCU
DJELO
Sofoklo, - 5. st. pr. Kr.
Antigona - starogrčkoj tragediji dao
konačan oblik
- uveo trećeg glumca
- umanjio važnost kora
- tragediju postavio kao
dovršenu i zasebnu dramu
- likovi su idealizirani, ali
djeluju stvarno
- polako napušta mitski
svijet
- u središtu je pozornosti
pojedinac i njegova sudbina
- 7 cjelovitih tragedija
(7/123): Ajant, Antigona,
Trahinjanke, Kralj Edip,
Elektra, Filoktet, Edip na
Kolonu
William - 16/17. st.
Shakespeare, - engleski dramatičar
- suvlasnik kazališta Globe u
Hamlet Londonu
- Shakespeareov ili
elizabetanski sonet
(4 4 4 2)
- kraljevske drame (Rikard
III., Henrik V.)
- prave komedije (San
Ivanjske noći, Kako vam
drago)
- početnička tragedija (Tin
Andronik)
- najvedrija tragedija
(Romeo i Julija)
- velike tragedije (Hamlet,
O DJELU
- tragedija u 7 činova
- nastavlja se priča o
prokletstvu Lajeva roda
(Kralj Edip)
- mjesto radnje: Teba
- tema: Antigonina borba
za časno pokapanje brata;
protivljenje zakonima
kralja Kreonta poštujući
samo božje zakone
- Aristotelovo pravilo o
trojnom jedinstvu:
jedinstvo radnje (bez
digresija i epizoda),
vremena (unutar 24h) i
prostora (jedno mjesto)
- tragedija u 5 činova
- mjesto radnje: Danska,
dvorac Elsinore
- vrijeme radnje: srednji
vijek; oko 1600. godine
- tema: osveta očevog
ubojstva te dilema oko
moralnosti samoga čina;
političko stanje države
Danske; smrtnost i
složenost života
- u odnosu na model
klasične grčke tragedije
Hamlet ima slobodniju i
složeniju strukturu, veći
broj likova, nema kora,
pisan je i u stihu i u prozi
KARAKTERISTIKE
RAZDOBLJA
ANTIKA
(8. st. pr. Kr – 5. st.)
- Sofoklo -> II. razdoblje
grčke književnosti –
Klasično razdoblje
(kulturno i književno
središte – Atena; razvijena
tragedija)
- značajke grčke tragedije:
tragičan junak, tragičan
sukob, tragična krivnja,
tragičan završetak,
uzvišen stil
RENESANSA (15. i 16.st)
(MANIRIZAM)
- renesansna i barokna
obilježja (manirizam)
- obnova antičkog duha i
procvata europskih
nacionalnih književnosti
- pisanje narodnim
jezikom
- u antičke teme unose
nova, suvremena
obilježja, a žarišta
kulturnog života postaju
gradovi
- tri dramske vrste u
LIKOVI
- Antigona (Edipova i
Jokastina kći, tragična
junakinja, ima sudbinski
predodređen kraj)
- Kreont (tebanski kralj,
Antigonin ujak, Jokastin
brat)
- Izmena (Antigonina
sestra)
- Hemon (Antigonin
zaručnik, Kreontov sin)
- Euridika (Kreontova
supruga)
- Tiresija (slijepi prorok)
- Hamlet (danski
kraljević)
- Duh (Hamletova oca
Hamleta)
- Klaudije (danski kralj,
Hamletov stric)
- Gertruda (kraljica,
Hamletova majka)
- Marcel i Bernardo
(stražari)
- Horacije (Hamletov
vjerni prijatelj)
- Polonije (kraljev
savjetnik)
- Ofelija (Polonijeva kći)
- Laert (Polonijev sin)
- Rosenkrantz i
Guildenstern (dvorjanici,
PROBLEMSKA
ŽARIŠTA
- sukob Antigone (božanski
zakoni) i Kreonta (ljudski,
državnički zakoni) ->
simbolizira svaki sukob
pojedinca s vlašću
- Antigona (buntovništvo) se
suprotstavlja Izmeni koja se
pokorava vladarskoj odluci
(konformizam)
- tvrdoglavost Kreonta ->
ponašanje osobe koja je nova
na vlasti i koja strogim
odlukama i nepopustljivošću
pokušava uspostaviti autoritet
ignorirajući dobronamjerne
savjete
- Zločin i kazna – Sonja
Marmeladova (božanski
zakoni)
- Nora – Henrik Ibsen – (prije
dužnosti prema društvu
(zemaljskim zakonima) treba
ispuniti dužnost prema samoj
sebi i svojim uvjerenjima
(božanski zakoni))
- kukavičluk i nesposobnost
suočenja sa životnim
problemima, pasivnost
- promišljeni pojedinac koji
daje prednost razmišljanju o
problemu i iznalaženju dobrih
intelektualnih rješenja prije
nego počne djelovati
(odgađanje osvete)
- propitivanje smisla i svrhe
ljudskoga života te odnos
života i smrti (Hamletovi
monolozi)
- svevremenska pitanja o
smislu ljudske egzistencije
- metafore glume (Hamletovo
POVEZNICE
(+ aktualizacija)
AKTUALIZACIJA
- odnos ljudskih i božanskih
(nepisanih, ali moralnih)
zakona
- problem osobne
odgovornosti i postavljanja
osobnih prioriteta
- altruizam, žrtvovanje za
bližnje
- problemi vlasti, vladanja,
moći, silništva i tiranije
- problem pojedinaca koji se
postavljaju iznad nepisanih, ali
moralnih zakona
- odnos krivnje i kazne
POVEZNICE
- Hamlet (tragični junak,
tragična krivnja, tragična
sudbina, borba za pravdu i
istinu)
- Okovani Prometej – Eshil
(suprotstavljanje vlasti iako su
svjesni posljedica)
AKTUALIZACIJA
- moralna opravdanost osvete
- problem samoubojstva
- odnos stvarnosti i privida
- odanost i izdaja među
prijateljima
- ambicioznost i karijerizam
- težnja za vlasti i moći
POVEZNICE
- Zločin i kazna (Raskoljnikov i
Razumihin = Hamlet i
Horacije)
- Bijeg (Đuro i Toše = Hamlet i
Horacije)
- Antigona - tragični junak...
- Kiklop – Melkior Tresić
 Otelo, Macbeth)
- rimske tragedije (Julije
Cezar, Koriolan)
- mračne komedije /
moderne drame ideja
(Troilo i Kresida, Mjera za
mjeru)
- romantične igre (Periklo,
Zimska priča)
Honoré de - 19.st.
Balzac, - francuski realistični
romanopisac
Otac Goriot - tvorac realističkoga
romana (uz Stendahla –
roman Crveno i crno) i
začetnik kritičkoga realizma
- ciklus romana Ljudska
komedija -> parafraza
Božanstvene komedije
(Dante)
-> želi opisati suvremeno
francusko društvo na svim
razinama
- najpoznatiji romani:
Izgubljene iluzije, Otac
Goriot, Rođak Pons, Seljaci,
Rođakinja Bette, Louis
Lambert
Fjodor - 19.st.
Mihajlovič - pisac visokoga ruskog
- Ljudska komedija -> OG
najpoznatiji roman iz
ciklusa
- mjesto radnje: Pariz
- vrijeme radnje:
1819./1820.
- sveznajućim pripovjedač
(3. lice)
- načelo istinitosti
- načelo tipičnosti (likovi su
predstavnici cijelih
društvenih skupina)
- balzakovski opisi (likovi
se nerijetko karakteriziraju
prostorom u kojem
borave)
- detaljizam opisa (pansion
Vouquer)
1. tema – odgoj / odnos
roditelja i djece
2. tema – iskvareni slog
francuskoga društva
(Vautrin)
3. tema – želja za
društvenom afirmacijom
(Rastignac)
- društveni, psihološki,
filozofski, kriminalistički
renesansi: učena
(eruditna) komedija,
komedija umijeća
(commedia dell'arte) i
pastirska igra (pastorala)
REALIZAM (1830. - 1870.)
- težnja za iscrpnim
opisivanjem stvarnosti
- OG -> društvena
tematika – prevladava
analiza društvenih odnosa
i kritika negativnih
društvenih pojava
- poetika se razvija pod
utjecajem pojačanoga
zanimanja za prirodne
znanosti i pod utjecajem
jačanja filozofije
pozitivizma
- načelo istinitosti (teme iz
svakodnevnog života,
svakodnevni životni
prostori, jezik sredine,
kronološki slijed radnje i
čvrste logičke veze)
- načelo tipičnosti (likovi
su obični ljudi iz svih
društvenih slojeva)
VISOKI RUSKI REALIZAM
(1830. - 1870.)
Hamletovi lažni prijatelji)
- Fortinbras (norveški
kraljević)
- otac Goriot (bivši
tvorničar tjestenine /
„Vječni Otac“, „Krist
Očinstva“)
- Eugene de Rastignac
(student prava / tip
mladoga intelektualca
provincijskoga podrijetla
koji želi uspjeti u
velikome gradu)
- Vautrin (odbjegli
robijaš, pravo ime
Jacques Collin, zatvorski
nadimak Bježismrt /
buntovnik koji prezire
društvo i njegove
norme / makijevalistički
način života)
- gospođa Vauquer
(vlasnica pansiona)
- g. Poiret i gđa
Michonneau
- gđa Couture i mlada
Victorie Taillefer
- grofica Anastasie de
Restaud i barunica
Delphine de Nucingen
(Rastignacova ljubavnica)
- Rodion Romanovič
Raskoljnikov (bivši
glumljenje ludila, dvorjani se
pretvaraju da su nešto što
nisu, Gonzagina ubojstva /
Mišolovka)
- tema bezgranične očinske
ljubavi (Goriot)
- tema želje za društvenim
uspjehom mladoga i
ambicioznoga čovjeka
(Rastignac se želi probiti u
visoko pariško društvo)
- tema pokvarenosti pariškoga
društva (Vautrin – naglašene
socijalne razlike, novac kao
jedino mjerilo svih vrijednosti,
brakovi iz interesa, bračne
nevjere, nemoral…)
- pristajanje na različite
moralne kompromise
- obiteljski odnosi –
pretjerana popustljivost u
odgoju djece, odgoj kojim
se ne usvajaju prave
vrijednosti, nepoštivanje i
zanemarivanje roditelja
- sudbina siromašnoga
petrogradskog studenta
(melankoličan, ciničan,
nesiguran, pasivan, opsesivno
razmišlja o smislu, glumi
ludilo, uviđa površnost
društva)
- Šest osoba traži autora -
Luigi Pirandello (motiv
predstave u predstavi)
POVEZNICE
- tema odnosa roditelja i
djece: Dundo Maroje,
Preobrazba, Posljednji
Stipančići
- tema ambicioznoga
pojedinca i želje za
društvenim uspjehom: Zločin i
kazna (Raskoljnikovljeva
teorija o dvjema vrstama ljudi
i Vautrinova kritika pariškoga
društva u kojemu se može
uspjeti samo zahvaljujući
genijalnosti ili kriminalu), U
registraturi (uništenje Ivice
Kičmanovića društvenim
okolnostima i Laurinim
utjecajem)
- Prijan Lovro – August Šenoa
(tip studenta, Rastignac je
sposobniji i manje pasivan)
AKTUALIZACIJA
- novac kao jedino mjerilo
vrijednosti
- afirmacija lažnih društvenih
vrijednosti
- prepoznavanje
istih negativnih pojava i u
nižem i u visokom društvu (te
se pojave u visokom društvu
toleriraju)
- želja za usponom na
društvenoj ljestvici, za
društvenom afirmacijom
POVEZNICE
- Dundo Maroje – Marin Držić
 Dostojevski, realizma
Zločin i kazna - tvorac modernoga
psihološkog romana
- Zločin i kazna = začetak
modernoga, monološko-
asocijativnog tipa romana
- romani: Poniženi i
uvrijeđeni, Zločin i kazna,
Bijesovi, Mladić, Idiot,
Braća Karamazovi
(posljednje i nedovršeno)
- novele: Dvojnik, Bijele
noći, Netočka Nezvanova
(nedovršeno), Zapisi iz
podzemlja
Vjenceslav - jedan od najvažnijih
Novak, hrvatskih pisaca realizma
- „hrvatski Balzac“ ->
Posljednji dotjeranost realistične
Stipančići pripovjedne tehnike
(1899.) - „senjski Šenoa“ –
spisateljska plodnost,
tematika, biografska sličnost
- regija Hrvatskoga primorja
- romani: Posljednji
Stipančići, Dva svijeta,
Pavao Šegota, Tito Dorčić
- pripovijetke: Nezasitnost i
bijeda, U glib, Iz
velegradskog podzemlja,
Maca
Ante Kovačić, - romanopisac, novelist,
U registraturi pjesnik, feljtonist, polemičar,
roman -> „antikrimić“
- vrijeme i mjesto radnje:
devet i pol dana 1860-ih u
Petrogradu
- tema:
-> problem zločina i kazne,
relativnosti pravde i istine,
savjesti, odnosa svijesti i
podsvijesti, dobra i zla...
-> pravo pojedinca da
zločinom rješava
društvenu nepravdu
-> čovjek i njegovi
egzistencijalni problemi:
psihološki, socijalni,
moralni, filozofski (ideja o
nadčovjeku...)
-> sudbina siromašnog
petrogradskog studenta
Raskoljnikova i njegovi
unutarnji sukobi prije i
poslije izvršenja zločina
-> društvena slika
velegradske sirotinje i
osiromašenog ruskog
plemstva
- podnaslov romana
Povijest jedne patricijske
obitelji najavljuje temu
romana -> propadanje
plemstva na primjeru
patricijske obitelji
Stipančić
- društveni, obiteljski
roman
- mjesto radnje: Senj
- vrijeme radnje: prva
polovica 19.st
- pripovjedač u 3. licu,
unutarnji monolog likova,
umetnuta pisma
- sadašnjost -> prošlost ->
sadašnjost
- roman prvi put objavljen
u nastavcima 1888.
- dezintegracija realizma
- defabularizacija, roman
izričaja, nefunkcionalni
opisi, psihologizacija,
unutarnji monolog
- polifoničnost iskaza kod
Dostojevskog (+ socijalno-
psihološki motivirani
karakteri)
- raskidanje ruskoga
društva i obitelji
- likovi -> buntovnici,
nositelji radikalnih
filozofskih ili religijskih
uvjerenja
- fabula nije primarna
- prevladavaju unutarnji
monolozi
REALIZAM (1830. - 1870.)
- načelo istinitosti
- načelo tipičnosti (svaki je
lik predstavnik
određenoga društvenoga
tipa)
- opisivanje karaktera,
promatranje ljudske duše,
objektivno opisivanje
događaja i ljudskih
osjećaja
- detaljizam opisa
- realističnost
- objektivnost
- socijalno-psihološka
motivacija, psihološka
analiza, društvena kritika
REALIZAM (1830. - 1870.)
-> realistički elementi u
student prava, buntovnik Raskoljnikova i njegovi (Prolog Dugog Nosa (ljudi
protiv društvene unutarnji sukobi prije i poslije nahvao i ljudi nazbilj – teorija
nepravde) izvršenja zločina o iznimnom pojedincu koji
- Porfirij Petrovič - filozofska problematizacija može učiniti sve da ostvari
(policijski istražitelj) ideje o „običnim“ i više dobro))
- Dunja „neobičnim“ ljudima i ideje o - Kiklop – don Fernando
(Raskoljnikovljeva sestra) pravu na kršenje društvenih (teorija o odabranim i
- Sonja Marmeladova normi i pravu na zločin obilježenim ljudima)
(prostitutka, ali i - filozofska problematizacija - Otac Goriot (Eugene de
plemenita kršćanka) odnosa zločina i kazne i Rastignac = tip studenta;
- Marmeladov (Sonjin analiza psiholoških posljedica Raskoljnikov i Vautrin)
otac) počinjenja zločina za - Stranac – motiv ubojstva
- Svidrigajlov (cinični pojedinca - Hamlet i Bijeg (motiv
razvratnik) - vjera u mogućnost moralno- prijateljstva)
- Razumihin etičke obnove pojedinca
(Raskoljnikovljev zahvaljujući snazi ljubavi i
prijatelj) vjere
- Aljona Ivanovna (stara - društvena slika velegradske
lihvarica) sirotinje i osiromašenoga
- Lizaveta (Aljonina ruskog plemstva
sestra)
- Petar Petrovič Lužin
(daljni rođak Marfe
Petrovne i Dunjin
zaručnik)
- Lebezjatnikov (susjed
Marmeladovih)
- članovi obitelji - propadanje patricijske POVEZNICE
Stipančić: otac Ante, obitelji (društveno i moralno - Gospoda Glembajevi –
majka Valpurga, sin propadanje senjskih patricija Leone i Juraj (propadanje
Juraj, kći Lucija u prvim desetljećima 19.st. – obitelji)
- poručnik Winter vrijeme ilirskog pokreta) - Dundo Maroje – Marin Držić
- major Benetti (razmetni sin (Maro i Juraj))
- sudac Čolić - patrijarhalni odnosi u obitelji - Bijeg (Senj)
- kanonik Vukasović i patrijarhalni odgoj - Otac Goriot (stil i realističan
- Alfred Ručić (Jurjev (tradicionalni odnos muža pristup socijalnom stanju)
prijatelj u kojega je prema ženi i oca prema kćeri) - Muljika – Dinko Šimunović
zaljubljena Lucija) (tragična sudbina mlade žene
- Martin Tintor (Lucijin u patrijarhalnoj sredini (Boja i
tajni obožavatelj) Lucija))
- sluškinja Gertruda
- Ivica Kičmanović - životni neuspjeh i propast POVEZNICE
- Jožica Kičmanović mladog intelektualca (Ivica - Zlatarovo zlato – August
 pravaš
- književno je započeo
stvarati oko 1870.g.
sastavljanjem umjetnički
neznatnijih pjesmotvora u
kojima je tematizirao
događaje iz hrvatske
narodne prošlosti
- djela: U registraturi,
Barunica, Fiškal, Među
žabari (nedovršeni roman);
Smrt babe Čengićkinje
(travestija); Iz Bombaja
(feljtoni)
Milutin Cihlar - važan zbog svojih novela i
Nehajev, romana
- romanopisac, teoretičar,
Bijeg kritičar, esejist, urednik
1909. mnogih časopisa (Lovor,
Obzor, Balkan)
- bečka skupina hrvatskih
modernista
- tema su mu pojedinci
nesigurni za svoju
(časopis Vijenac)
- tema: tragična sudbina
intelektualca seoskoga
podrijetla Ivice
Kičmanovića, odnos sela i
grada (kritika društvenih
pojava u gradovima)
- društveni (socijalni)
roman / Bildungsroman /
roman lika
- 3 dijela romana:
1.= retrospekcijsko
pripovijedanje lika u
svojemu životopisu
(registraturi) prisjećajući
se sretnoga djetinjstva na
selu i školovanja u gradu
2. i 3.= povratak na selu i
ponovni odlazak u grad
- uokvirenja kompozicija
- pripovjedač u 1. i 3. licu
- obilježja realizma
(odrastanje i odlazak sa
sela u grad), naturalizma
(biološka uvjetovanost
likova), romantizma
(Laura), modernizma
(pripovjedač u 1. licu,
usmjerenost na unutrašnji
svijet glavnoga lika i
njegov subjektivni
doživljaj)
- karakterizacija likova
imenom
- prvi modernistički roman
hrvatske književnosti
- podnaslov Povijest
jednog našeg čovjeka
- „ponajbolji roman
hrvatske moderne“
- 12 poglavlja
- psihološki roman i roman
lika (obilježja društvenog
romana)
djelu:
- analiza društvene
stvarnosti
- opis bijede nižih
društvenih slojeva
- kritika sela i seljaka zbog
zaostalosti
- prikaz seoske sredine:
zaostalost, siromaštvo,
nepismenost, otpor
prema školovanju, prodor
kapitalističkih odnosa…
- ekonomsko raslojavanje
i moralno propadanje sela
- kritički stav u opisu
suvremenih prilika
(sarkazam i groteska u
opisivanju gradske cjeline)
- socijalno-psihološka
motivacija zbivanja
- realistični opisi sela,
seoskih svađa i tučnjava
- opis prostora u funkciji
karakterizacije likova
(konkretni i detaljizirani)
- svakodnevni životni
prostori
- društveno-ekonomska i
moralna problematika
- realan prikaz događaja
- pripovijedanje u 3. licu
HRVATSKA MODERNA
(1892. – 1916.)
-> obilježja
modernističkoga romana:
- fabula potisnuta u drugi
plan
- u prvom planu
psihološka karakterizacija
glavnoga lika i njegova
psihološka motivacija
(=Zgubidan = Muzikaš,
Ivičin otac)
- Kanonik (susjed Ivičine
obitelji na selu)
- kumordinar Žorž
(rođak Ivičine obitelji,
Mecenin sluga u gradu)
- Mecena (=Ilustrissimus)
- Dora (žena koju je
Mecena u mladosti
silovao i tako začeo
Lauru)
- Laura (demonska žena i
romantičarski oblikovan
lik, kasnije se preobrazi u
„harambašu Lauru“)
- Ferkonja (pokušao je
silovati Lauru u mladosti,
Mihin poslovni sluga)
- Baba Huda
(tajanstvena starica koja
spašava Lauru u šumi)
- Miha (Kanonikov
glupasti sin)
- Pero (Kanonikov sin koji
je preminuo kao dijete)
- Anica (Kanonikova kći,
kojom se Ivica kasnije
oženi)
- Justa Medonić (Mihina
žena)
- Rudimir
Bombardinović
Šajkovski (=Imbrica
Špiček, nadripjesnik iz
Mecenina kruga)
- Đuro Andrijašević (lik
dekadent)
- stric Toma
- prijatelj Toša
- Zora Marakova (Đurina
prva ljubav)
- zaručnica Vera
- Nina (Verina majka)
- profesori Rajčić,
Lukačevski i Gračar
Kičmanović)
- sukob selo-grad
- poremećeni odnosi na selu
- „dvospolnost“
- snobizam, malograđanština,
servilnost, licemjerje
- utjecaj podrijetla i biološka
motivacija likova (Laura)
- moralno propadanje seljaka
u gradu (prosjačenje,
alkoholizam, prostitucija,
kriminal…)
- nadareni, ali pasivni
pojedinac -> vanjski i
unutarnji uzroci njegove
propasti
- vanjski uzroci: neimaština,
nepovjerenje Verinih
roditelja, otuđenje od majke,
malograđanska sredina
- unutarnji uzroci: njegova
priroda (nedostatak volje i
Šenoa (fatalna žena --> Klara
Grubarova (dala otrovati
Doru) = Laura (ubila Anicu),
suprotnost je lik gotovo
anđeoske žene Dora = Anica)
- Gospoda Glembajevi
(barunica Castelli = Laura,
Angelika = Anica)
- Petrarca – ime Laura (ironija)
- Povratak Filipa Latinovicza –
(zaostala sredina / nestabilni
intelektualci koji se ne
uklapaju u sredinu kojoj
pripadaju te su obilježeni
problematičnim i nesretnim
odnosima sa ženama)
- Prijan Lovro – August Šenoa
(lik studenta, intelektualac,
siromašan, seoskog podrijetla,
fatalne žene, samoubojstvo)
- Bijeg (mladi talentirani
intelektualci koje unište
nepovoljne društvene
okolnosti, ali i vlastiti
karakter)
POVEZNICE
- Patnje mladog Werthera –
Johann Wolfgang von Goethe
(senzibilnost, nemogućnost da
bude s voljenom ženom,
samoubojstvo, otuđenost od
društva)
- Misao na vječnost - Janko
Leskovar (lik Đure Martića,
pasivnost, mentalna
 egzistenciju iz društvenih, ali
i osobnih razloga
- u svojim djelima
(pripovijetkama, romanima,
dramama) slijedio je svoju
kritičku misao da je
umjetnost izraz duše
- romani: Bijeg, Vuci
- zbirka novela: Veliki grad
- pripovijetke: Veliki grad,
Zeleno more, Godiva, Iz
neznanog kraja
- drame: Prijelom, Svjećica,
Život, Spasitelj
- kritike i eseji: Studija o
Hamletu, O stogodišnjici
hrvatskog preporoda,
Rakovica, Knjiga eseja
Jerome David - suvremeni američki
Salinger, književni
- utemeljitelj žanra proze u
Lovac u žitu trapericama (60-e godine
1951. 20.st.) -> svojevrsna opreka
kanoniziranoj problemskoj
prozi snažnoga
intelektualnoga naboja
-prve priče objavljene 1941.
u sklopu poznatog časopisa
New Yorker pod nazivom
“Slight Rebelion Off
Madison” gdje se prvi put
spominje tinejdžer Caulfield
-> priča je kasnije postala
sastavni dio romana
“Catcher in the Rye”
- ostala djela: Visoko
podignite krovnu gredu,
tesari, Franny i Zooey te
- mjesto radnje: većinom
Senj
- vrijeme radnje: oko dvije
godine – vremenski
kontinuitet prekida se
iznošenjem prošlih
događaja
- roman prati sudbinu
Đure Andrijaševića,
intelektualca koji tragično
završava u sukobu s
okolinom, ali i samim
sobom -> roman
predstavlja njegovu
unutarnju analizu i
traženje uzroka njegova
sloma
- stilske tehnike:
defabularizacija,
retrospekcija,
introspekcija, forme pisma
i dnevnika,
impresionistička tehnika u
slikanju krajolika,
fragmentarnost fabularne
linije, refleksije, uspomene
- jedan od kultnih romana
američke književnosti
- roman odgoja / roman o
odrastanju
- subota-ponedjeljak uoči
Božića (1949./1950.) //
internat Pencay u
Pennsylvaniji i New York
- simbolika naslova ->
metafora za djecu kako
gube svoju čistoću i
nevinost te odrastaju i
pretvaraju se u prevarante
koje Holden toliko prezire
- ironija djela -> Holden je
jednako veliki prevarant
kao i ljudi koji ga okružuju:
laže, pretvara se, daje
nerazumne i brze zaključke
bez ikakvih pravih dokaza
- socijalna motivacija u
drugom planu
- tehnika unutarnjeg
monologa, dnevnika,
pisama
- karakteristična tema:
život intelektualca i
umjetnika na početku 20.
stoljeća
- lik antijunaka; darovit,
obrazovan individualist,
sanjar, pasivan, osamljen i
otuđen
- lirizacija romana,
odstupanje od klasične
kompozicije
- impresionistička obilježja
u slikanju krajolika,
sinestezija, simbolika
- isprekidan vremenski
slijed
KASNI MODERNIZAM
(od 40-ih do 70-ih godina
20.st.) /
EGZISTENCIJALIZAM
-> obilježja proze u
trapericama: generacija
mladih i inteligentnih ljudi
bez ciljeva, planova i
sigurne budućnosti,
osporavanje tradicionalne
vrijednosti društva, važne
društvene institucije,
supritstavlja se svijetu
odraslih naglašavajući
pripadnost svojoj
generaciji odijevanjem,
glazbom i govorom
(žargon)
-> obilježja modernoga
- učiteljica Darinka
- Minka (Darinkina
štićenica koja se
zaljubljuje u Đuru)
- Jagan (kolega iz škole s
kojim Đuro pije)
- Milošević (upravitelj
gradske glazbe s kojim
Đuro pije)
- Holden Caulfield
- Phoebe (sestra)
- D.B. (stariji brat, piše
scenarije u Hollywoodu)
- Sally Hayes (bivša
djevojka, prijateljica)
- Stradlater (Holdenov
atletski građen cimer u
školi)
- Ackley (kolega u školi,
stalno istiskuje bubuljice)
- Jane Gallagher
(Holdenova prijateljica
koja mu se sviđa)
- profesor povijesti
Spencer i
profesor engleskoga
jezika Antolini
energije, prepuštanje
pasivnosti i kontemplaciji)
- Holden odbija odrasti jer
prezire svije4t odraslih
smatrajući odrasle
prijetvornima, licemjerima i
lažljivima te konformistima
koji su odustali od svojih
ideala i prepustili su se
društvenim očekivanjima i
pravilima
- Holden odraslima
predbacuje hipokriziju
(licemjerje), afektaciju
(prijetvornost, glumatanje) u
međuljudskim odnosima te
konformizam (prilagođavanje
situaciji zbog vlastite koristi
neovisno o osobnim
stavovima i uvjerenjima
- Holdenovo propitivanje i
rastrojenost)
- Prijan Lovro - August Šenoa
(lik intelektualca koji zbog
neuklopljenosti u sredinu
propada, samoubojstvo;,
razlika: Lovro se do samoga
kraja bori i pokušava nešto
napraviti od sebe, a Đuro
odustaje i pasivan je te ne
poduzima ništa kako bi izašao
iz svoje situacije)
- Zločin i kazna (Raskoljnikov i
Razumihin = Đuro i Toša)
- Hamlet (Hamlet i Horacije =
Đuro i Toša)
- Stranac (Mersault i Đuro -
pasivni likovi koji se mire sa
sudbinom i ne pokušavaju je
promijeniti)
- Suvišan čovjek - Evgenij
Onjegin i Pečorin
POVEZNICE
- Combray – Marcel Proust
(asocijacije i retrospekcije)
- Preobrazba (odnos brata i
sestre)
- Stranac (pasivni i
ravnodušni, likovi promatrača)
- Bistri vitez Don Quijote od
Manche – Miguel de
Cervantes (“pustolovine”,
traganje za ljepotom i
čistoćom)
 Seymour - uvod
Franz Kafka, - austrijski književnik
Preobrazba (Pražanin iz židovske obitelji)
- stvarao u razdoblju
1915. avangarde
- jedan od najutjecajnijih
modernističkih proznih
pisaca
- premda je zatražio da se
nakon smrti njegova djela
spale, prijatelj Max Brod
priredio ih je za tisak i
objavio
- pripovijetke: Preobrazba,
Seoski liječnik, U
kazneničkoj koloniji, Osuda)
- romani: Proces, Dvorac i
Amerika
- vrijeme radnje:
neodređeno
- mjesto radnje: Austro-
Ugarska, Kafkinu
suvremenost (početak
20.st.)
- defabularizacija,
retrospekcija,
asocijativnost, digresije,
mozaičnost
- nepouzdani pripovjedač
- reducirana fabula ->
psihološki svijet u prvom
planu
- linearno pripovijedanje s
mnoštvom epizoda i
digresije (karakterizacija
glavnoga lika)
- simbolično značenje
opisa prostora
- subjektivno vrijeme;
vremenska zgusnutost
(konciznost)
- pripovijetka napisana
1912., objavljena 1915. u
Pragu
- Kafka se u njoj služi
fantastičnim i apsurdnim
kako bi prikazao stvarni
svijet (moderno društvo)
- fantastičan motiv –
preobrazba čovjeka u
kukca (preobrazba
duhovne prirode –
metafora: u nekim
dimenzijama kao kukac,
iako je i dalje čovjek)
- pretvorba u kukca = nije
osoba, individua, izgubio
„ja“, izgubio sebe ->
otuđen od sebe
(samootuđen), ali i od
drugih ljudi
- nadrealistički elementi:
ukidanje logike
očekivanoga; prikazivanje
zbivanja na granici sna i
java, halucinantna vizija
pretvorbe čovjeka u kukca,
dojam mučnoga sna,
uporaba groteske;
elementi sna - misli da
romana: defabularizacija,
naglasak na prikazu
unutarnjeg svijeta lika
(psihološka
karakterizacija),
pripovijedanje prati
unutarnji monolog i
slobodno nizanje
asocijacija lika, ukinuta je
kronologija u nizanju
događaja (retrospekcija),
unošenje razgovornog
stila žargona u jezik
AVANGARDA
(od 10-ih do 30-ih godina
20.st.)
- nadrealizam: uporabom
paradoksa spaja
realistično i fantastično,
ukida logiku, prikazuje
zbivanja na granici sna i
jave – stvara dojam
halucinacije, vizije,
mučnog sna -> tehnika
„iznenađuje koje nikoga
ne iznenađuje“
- ekspresionizam:
uporabom groteske stvara
nakaznu i izobličenu sliku
stvarnosti da bi prikazao
nemoć pojedinca pred
društvom koje ugrožava
njegovu slobodu i
zahtijeva slijepo
pokoravanje; zahvaljujući
tehnici „iznenađujeg koje
nikoga ne iznenađuje“,
pripovijedanje je
jednostavno i objektivno
(opisi su iscrpni, izostaje
pripovjedačev komentar),
a rezultat je takva
osporavanje vrijednosti i
pravila koja upravljaju
svijetom odraslih i
suvremenim društvom te
Holdenova rastrganost
između djetinjstva i odraslosti
uzrokuju njegov nemir
- Gregor Samsa - kritika otuđenosti POVEZNICE
(trgovački putnik) modernoga čovjeka u mreži - Lovac u žitu (odnos između
- sestra Greta birokratskih mehanizama i brata i sestre)
- gospodin i gospođa postvarene stvarnosti -> - Povratak Filipa Latinovicza
Samsa otuđenost, izgubljenost (odnos prema umjetnosti)
- prokurist čovjeka u suvremenoj - Stranac (apsurd života,
- sluškinja nehumanoj civilizaciji, površne veze, unaprijed
gubljenje identiteta (čovjek = osuđeni na smrt, slične misli
broj, inicijal, kukac, ništa, prije smrti)
„ono“, stvar = bez lica i ovisan - jabuka (biblijski motiv i
o svemu), samootuđen, motiv grčke mitologije)
odljuđen (društvu ne trebaju
oni koji nisu korisni), svijet
bez ljubavi, istine i
pravednosti
- kritika modernih obiteljskih i
društvenih odnosa
(otuđenje obitelji,
malograđanski mentalitet ->
nezahvalnost, konformizam,
materijalni interesi, egoizam.
nehumanost,
nekomunikativnost,
sebičnost, stravična osuda
obitelji)
- kritika pojedinca koji kao
kukac uzmiče pod vlastiti
oklop i zbog slabosti volje
završava kao nemoćna žrtva
 - elementi
egzistencijalizma: apsurdan
motiv preobražaja Kafka rabi
kako bi izrazio odnos obitelji
prema pojedincu i preko
toga odnos društva prema
pojedincu; u liku Gregora
Samse prikazuje pojedinca
koji spoznaje da je njegov
život oduvijek monoton i
isprazan, njegova uloga je
beznačajna, a odnos s
bližnjima je otuđen; stoga je
njegova preobrazba u kukca
samo simbolično
utjelovljenje navedene
osobine u modernu ljudsku
egzistenciju koja je izgubila
smisao; problem ljudskoga
života
Albert - francuski književnik kasnog
Camus, modernizma
- utemeljitelj filozofije
Stranac apsurda
- uz Jean Paula Sartrea
smatra se najvažnijim
predstavnikom književnoga
egzistencijalizma
- 1957.g. nagrađen je
Nobelovom nagradom za
književnost
- roman Stranac, kao i esej
Mit o Sizifu, pripada
Camusjevoj fazi apsurda, u
kojoj svijest o apsurdu kod
Camusjevih likova ne izaziva
tjeskobu (mučninu), nego
oni prihvaćaju apsurd
- u sljedećoj fazi, fazi
pobune, kojoj pripada
roman Kuga, čovjek nakon
sanja, želi zaspati i
ponovno se probuditi kao
čovjek
- elementi dadaizma:
Kafka intervenira u logiku
svijeta opisujući kao
normalno ono što je
nenormalno
- naturalistični elementi -
poetika ružnog: ružnoća
njegova tijela (kukac),
njegov smrad, način
kretanja, prljavi tragovi
koje ostavlja, govor
(glasanje), soba - veoma
smrdljiva i prljava, siva
bolnica preko puta kuće u
sivoj ulici), on se budi, a
vani pljušti kiša, prolom
oblaka
- monološki roman,
filozofski roman / roman
ideje (ideja apsurda)
- roman je podijeljen na
dva dijela
- grad Alžir 40-ih godina
20.st.
- u pripovijedanju
prevladava postupak
redukcije (prikaz je ogoljen
i sveden na osnovno)
- stil je jednostavan i
objektivan
- umetnute parabole
(kratke priče o Čehu,
Salamon)
- svi događaji su izneseni u
1. licu kao ispovijest
(solilokvij) glavnoga lika
Mersaulta, koji u tamnici
mirno pripovijeda o
prošlim događajima
iščekujući javno izvršenje
smrtne kazne
- nema fabule, socijalno-
psihološke karakterizacije
pripovijedanja kafkijanska -> osamljenost,
atmosfera, koja izaziva bespomoćnost, strah,
dojam straha i tjeskobe neizvjesnost, krivnja, briga
kod čitatelja -> kukac kao projekcija ljudske
- egzistencijalizam: nemoći i otuđenja = tragedija
služenje fantastičnim i ljudskosti sapete u
apsurdnim kako bi se životinjskom obliku
prikazalo kafkijanstvo kao -> čovjek = nemoćan, ponizan,
stanje duha modernoga besplodan, postvaren ---
čovjeka: otuđenost, prisiljen na samoizolaciju i
usamljenost, otuđenje --- poražen,
besmislenost egzistencije pregažen, tragičan
u kojoj je čovjek sve -> opterećen osjećajem
manje čovjek, nemoćan krivnje prepušta se smrti
pojedinac koji ne može
pobijediti besmisao
KASNI MODERNIZAM - Mersault (glavni lik, - Mersault je u romanu POVEZNICE
(od 40-ih do 70-ih godina mladi bankovni stranac jer živi otuđeno od - Bijeg (pasivan lik koji ništa
20.st.) službenik) društva koje smatra ne poduzima da se izbavi iz
- Marie (Mersaultova apsurdnim, ali je istodobno svoje situacije)
- Mersault = apsurdni ljubavnica) stranac i zato što prihvaća - Kiklop (otuđenost, apsurd
čovjek - susjedi Raymond i životni apsurd -> ne želi lagati življenja, odnos prema
- ideja da je čovjek koji Salaman i pretvarati se da život ima ženama (zadovoljavanje
bez iluzija živi u svijetu - Arapi smisla (ne želi pristati na tjelesnih potreba, nema
nužno u njemu i stranac „igru“ na koju društvo dublje povezanosti))
- na kraju se otvorio prisiljava pojedinca) - Sizif (osuđen od Božje
ravnodušnosti svijeta, pravde, svjestan
prestao je biti stranac i - roman završava - otuđenje pojedinca u besmislenosti, sretan jer
umire spokojan i sretan, pobunom – 1. se put u suvremenome društvu, prihvaća apsurd)
bez nade, ali i bez očaja njemu javlja mržnja i apsurd ljudske egzistencije, - Zločin i kazna (Raskoljnikov
→ Mersault pronalazi revolt; bit apsurda je u odnos pojedinca prema (namjerno ubija, neurotičan i
sreću u apsurdu jer pobuni - bijes vraća društvenim konvencijama i paranoičan poslije, okreće se
prihvaća da njegovo smisao M. životu zakonima i društva prema Bogu na kraju) i Mersault
postojanje u svijetu nema - roman oblikuje pojedincu koji krši te sustave (slučajno ubija, ravnodušan
višeg cilja izvan njega apsurdnoga čovjeka koji pravila, odnos zločina i poslije, odbija Boga, ali
samoga → zato odbija apsurd prevladava u kazne… prihvaća apsurd i miri se sa
vjeru i nadu koju mu ova trenutku kad ga shvaća i smrtnom kaznom))
pruža (glavna ideja) prihvaća; čim je - Mučnina - Jean-Paul Sartre –
- društvo u kojem živi Mersault spoznao (doživljaj svijeta,
Mersault nije sposobno ravnodušnost svijeta, egzistencijalizam)
spasiti pojedinca od prestao je biti stranac u - Preobrazba (apsurd života,
osamljenosti i otuđenosti; tome svijetu i prije smrti površne veze, unaprijed
 što prihvati apsurd, smisao
može pronaći u borbi njega i
u solidarnosti s drugima
Miroslav - 19/20.st.
Krleža, - jedan od najvažnijih
hrvatskih književnika
Gospoda
Glembajevi - Gospoda Glembajevi uz
drame U agoniji i Leda čini
dramsku trilogiju o
Glembajevima, koja nakon
ciklusa Legendi i ratnih
drama čini Krležin treći
dramski ciklus (u njemu
posve raskida s
ekspresionističkim
obilježjima svojih ranijih
dramskih tekstova vraćajući
se psihološkom realizmu)
Miroslav
Krleža, —II—
Povratak - romani: Povratak Filipa
Filipa
likova i ustaljenih stilskih
postupaka
- ICH-forma ->
pripovjedač = lik
- oblik ispovijedi; izvješće –
novinarski stil
- kvalitativna drama
(naglasak na psihološkom
proživljavanju likova)
- moderna građanska
drama
- sužen je prostor i mjesto
radnje (psihološka
analiza!)
- klasična struktura drame
(tri jedinstva: radnje,
vremena i prostora)
- drama nastala 1928.g.
- mjesto radnje: kuća
obitelji Glembay
- vrijeme radnje: razdoblje
između 1 i 5 sati ujutro
(1913.g.)
- sukobi su motivirani
emocionalnim (intimnim),
socijalnim, biološkim,
moralnim, intelektualnim
filozofskim odrednicama
- prvi pravi moderni
(modernistički) roman u
hrvatskoj književnosti
- psihološki roman /
ono je dvolično, puno laži,
lažnog morala,
relativnosti pravde i
pravosuđa
DRUGO RAZDOBLJE
HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
(1928. – 1952.)
- realistički elementi:
Leoneova izjava o barunici
i Silberbrandtu kao povod
za dramski sukob; dramski
sukob između oca i sina u
2. činu; Ignjatova smrt;
financijska propast;
baruničina smrt: socijalna
pozadina drame je slučaj
Rupert-Canjeg
- naturalistička obilježja:
biološka motivacija
glavnih likova - podloga je
Barboczy legenda
- simbolistički elementi:
simbolika ženskih likova
(ukazuju na unutarnju
Leonovu podvojenost)
DRUGO RAZDOBLJE
HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
(1928. – 1952.)
-> elementi modernosti:
osjetio je da je sretan osuđeni na smrt, slične misli
- Camus uvodi lik pred smrt)
nezainteresirane osobe
koja je svjesna vlastite,
ljudske nemoći u životu
punom apsurda
- Camusovo shvaćanje
čovjekove slobode i
istine: sloboda je
čovjekovo pravo da ne
laže (Mersault odbija
zavaravati sebe da živi
ispunjen i osmišljen
život)
- Leone Glembay - uspon i pad jedne moćne POVEZNICE
(Ignjatov sin iz prvog obitelji - U registraturi (fatalna žena i
braka, slikar i - naličje društvenog uspjeha anđeoska žena (Zlatarovo
intelektualac koji se - obiteljski odnosi zlato – Klara i Dora); biološka
nakon 11 godina iz - 3 plana propasti patricijske karakterizacija likova (npr.
Zapadne Europe vraća u obitelji Glembay: društveni, Laura – glembajevska krv
obiteljski dom) psihološki moralni Leone))
- Naci (Ignjat Jacques) - glembajevski kompleks - Povratak Filipa Latinovicza
Glembay (bankar, tajni (specijalna atmosfera (Leone i Filip, intelektualci i
savjetnik, Leoneov otac) poslovnog kriminala) umjetnici, ne uklapaju se u
- barunica Charlotta - unutarnji sukob Leonea svoju obitelj)
Castelli-Glembay između glembajevske - Posljednji Stipančići
(Ignjatova druga (animalno, racionalno) i (propadanje obitelji, Leone i
supruga) danijelijevske (duhovno, Juraj)
- sestra Angelika emotivno) prirode - Otac Goriot (odnos visokog
(Beatrice; dominikanka, - tri glavna sukoba: društva prema sitnom)
udovica starijega 1. čin -> Leone – Silberbrandt - Nora – Henrik Ibsen
Glembayeva sina Ivana) 2. čin -> Leone – Ignjat (komorna drama)
- Silberbrandt (obiteljski 3. čin -> Leone – barunica - Bijeg (intelektualci i
ispovjednik, baruničin Costelli umjetnici čiji je završetak
ljubavnik) određen njihovom
- Puba (obiteljski unutarnjom prirodom)
odvjetnik) - Preobrazba (odnosi u
- dr. Altmann (obiteljski obitelji)
liječnik)
- Filip Latinovicz (40 - potraga hipersenzibilnog POVEZNICE
god., slikar (fovist – slikara Filipa Latinovicza za - Combray – Marcel Proust
ekspresionizam), kriza identitetom (otac?) (pitanje identiteta, sjećanja,
inspiracije, potraga za asocijacije i impresije, lik
Latinovicza Latinovicza, Na rubu
1932. pameti, Zastave
- romane je pisao baroknim
jezikom i stilom, ali mogao
se osjetiti i utjecaj
Dostojevskog po scenama u
kojima se miješaju opisi
politike, povijesti i ljudske
prirode
Ranko - direktor Drame u
Marinković, Hrvatskom narodnom
kazalištu
Kiklop - predavač dramaturgije na
1965.
novoosnovanoj Akademiji za
monološko-asocijativni
roman / roman o
umjetniku
(Künstlerroman)
- 29 poglavlja
- dva dijela (retrospekcija i
realistička struktura –
Kostanjevec)
- Kostanjevec, 30-e godine
20.st.
- retrospekcija,
introspekcija
- umetnuti eseji
- unutrašnji monolog
- simultanost ->
subjektivno vrijeme
- slika dezintegriranoga
hrvatskoga intelektualca
- egzistencijalistički roman
- razdoblje druge moderne
- najavljuje
postmodernistička
obilježja (naglašenu
- izbor teme
- defabularizacija;
simultanost događanja
- relativnost vremena i
prostora
- doživljavanje svijeta na
slikarski način (opis,
komentari, slobodni
neupravni govor, tehnika
struje svijesti, polemički
dijalog i unutarnji
monolog
- utjecaj Prousta -> osjet
izaziva reminiscencije
- psihološka
karakterizacija lika
- miješanje lirskih,
dramskih i esejističkih
elemenata
- asocijativna tehnika
- ekspresionistički
elementi
- naturalistički elementi
(ubojstva, scene iz javne
kuće, erotski doživljaji)
- impresionizam
(sklonost umjetnosti,
filozofiji, opis Filipovih
subjektivnih doživljaja)
- moderni junak
(intelektualac iz urbane
sredine koji se bavi
meditacijama i filozofskim
razmišljanjima
- ironija, groteska, satira
- trodijelna kompozicija
DRUGO RAZDOBLJE
HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
(1928. – 1952.)
- osobine modernoga
romana/stilska obilježja
identitetom) - otuđenje, živčana umjetnika)
- majka Regina rastrojenost, kriza identiteta, - Gospoda Glembajevi (Leone
(Poljakinja, osoba stvaralačka kriza, raspad svih i Filip)
sumnjiva morala, vrijednosti, razočaranje - U registraturi (zaostala
prijetvorna) zapadnoeuropskom kulturom sredina)
- Joža Podravec (kočijaš, i civilizacijom, kontrast - Camao – A. G. Matoš (Alfred
spontan, neopterećen, Zapadne Europe i panonskoga Kamenski – umjetnik,
jaz Europe i Kostanjevca) prostora intelektualac, luta svijetom po
- Silvije pl. Liepach raznim gradovima, ljubav
(snob, nekoć uglednik, - socijalna tematika -> prema Fanny (slično Filipovoj
centralna figura Kostanjevec ljubavi prema Bobočki - Forest
kostanjevečkog ubija Fanny isto kao što i
društvenog života, otac!) Baločanski ubija Bobočku))
- Bobočka (Ksenija - Bijeg (Đuro Andrijašević (rani
Radajeva) (fatalna žena, susret sa seksualnošću koji
slobodna, kasnije negativno utječu na
senzualna/erotična) psihu), neuklopljnost u
- Vladimir Baločanski uskogrudnu sredinu)
(bivši odvjetnik, - Lovac u žitu (Holden –
animalno, propali čovjek) hipersenzibilnost,
- Sergije Kirilovič neuklopljenost u sredinu kojoj
Kyriales (grk s Kavkaza, pripadaju)
filozof, intelektualac, - Preobrazba (Gregor Samsa –
alter-ego Filipa!) obiteljski problemi)
- Melkior Tresić - tjeskobna predratna POVEZNICE
(kazališni kritičar – atmosfera zagrebačkog - Hamlet (melankoličan,
novinska redakcija, intelektualnog miljea uoči 2. ciničan, nesiguran, pasivan,
antijunak) svjetskoga rata obilježena
opsesivno razmišlja o
- Vivijana (Melkior ju strahom (egzistencijalistički
(be)smislu života, glumi
kazališnu umjetnost
- most između kasnoga
modernizma, kojem pripada
svojim egzistencijalističkim
temama postmodernizma,
koji
najavljuje novim književnim
postupcima:
autoreferencijalnošću
i intertekstualnošću
- Proze: novele (tzv. viški
fragmenti) i drama Albatros
- novelističke zbirke: Ruke,
Poniženje Sokrata
- drame: Albatros, Glorija,
Politeia ili Inspektorove
spletke, Pustinja
- romani: Kiklop, Zajednička
kupka, Never more
- kazališne i filmske kritike:
Geste i grimase
- eseji, dijalozi: Nevesele oči
klauna
intertekstualnost prožetu
ironijom i jezičnim igrama)
- naslov romana Kiklop =
aluzija na kiklopa Polifema
iz Homerove Odiseje
(intertekstualnost)
-> u Kiklopu simbol rata
koji uništava ljudske živote
- fragmentarna
kompozicija koju povezuje
Melkiorova svijest
- dominantni književni
postupci: introspekcija,
intertekstualnost,
parodiranje i ironizacija,
jezične igre
- dvije fabularne linije
1. plan -> fabula o
predratnoj zagrebačkoj
stvarnosti ispričana
uglavnom kroz
prizmu Melkiorove svijesti
2. plan -> paralelna
(groteskna) fabula o
brodolomcima s broda
Menelaj koju Melkior
zamišlja u svojoj svijesti
kao dramu Kanibali što ju
namjerava napisati
- trinaest nenaslovljenih
poglavlja
- radnja romana započinje
u jesen 1940., a završava u
proljeće 1941. -> dređena
je konkretnim povijesnim
događajima:
bombardiranjem Londona
i početkom Drugoga
svjetskog rata u Zagrebu
djela: fabula nije idealizira) strah) s osjećajem otuđenosti ludilo, uočava površnost
primarna, - Fredi (glumac, na te rasapom svih etičkih društva)
fragmentarnost, početku s Vivijanom) vrijednosti - Stranac (otuđenost,
razmišljanja, esejistički - Enka (Melkiorova - otuđenje, društveni kaos, apsurd življenja, odnos
dijelovi (dezintegracija ljubavnica, prema njoj je dezorijentacija,
prema ženama)
romana), različitost ciničan) dehumanizacija, problem
funkcionalnih stilova, - Maestro (jedini pravi egzistencijalnosti suvremena - Zločin i kazna
grafizmi, simboli, Melkiorov prijatelj, čovjeka (Raskoljnikov (mentalna
unutarnji monolozi, samoubojstvo) - odnos pojedinca i povijesti, rastrojenost, strah, don
imaginarni dijalozi iz - Ugo (lakrdijaš, odnos života i umjetnosti, Fernandova teorija o
Melkiorove svijesti, intelektualac – odnos uma i tijela, odnos potrebi preventive
asocijacije glavnoga lika, neopterećen straha i inteligencije dehumanizacije i
groteskna interpretacija promišljanjima o smislu (paralizirajuća moć straha, Raskoljnikovljeva teorija o
stvarnosti (Ugo), života) paradoksalna nemoć nadčovjeku)
intertekstualnost, jezične - don Fernando (pisac) inteligentnih pojedinaca)
- Lovac u žitu
igre, tehnika redukcije u - Atma (špijun, anagram - simptomi krize civilizacije -
(introspekcija)
oblikovanju Melkiorova rijueči „tama“) društveni kaos: Eros –
lika; realistični sloj u - don Kuzma (Melkiorov Thanatos - Phobos: Ljubav, - Baraka Pet Be – Miroslav
romanu i simbolički sloj učitelj – podsjeća ga na Smrt i Strah Krleža (dehumanizacija
moderni roman ... djetinjstvo i školovanje) - besmisleni pokolj povratak čovjeka u ratu)
- slojevitost i na razini je iz humanog u animalno
značenja i na razini stila - likovi prema sredini iz
- tema -> problem koje dolaze: - dehumanizacija u ratu
suvremenoga - utjecaj straha
intelektualca u urbanoj -> gradska sredina (Ugo, - don Fernandova teorija o
sredini Fredi, Maestro, Atma, potrebi preventive
- prodor u psihu glavnoga don Fernando, Vivijana, dehumanizacije
lika – asocijativnost Enka): prostori u koje
- fragmentarna zalaze, atmosfera -> vojnička sredina (Krele,
kompozicija romana nemoći i tjeskobe, Čičak, Hermafrodit, Vampir,
- pripovijedanje nije samo zadimljeni prostori Major, Pukovnik… nemaju
nizanje događaja u ocrtavaju zadimljeno i imena, subjektivno
njihovoj vremensko- mračno stanje psihe okarakterizirani prema svojim
prostornoj uzročnosti, likova; razgovori, osobinama što pojačava
nego „istraživanje”, intelektualne bitke, grotesku i ironiju zbog koje je
odnosno „komentiranje” egzistencijalni strahovi… Marinković prozvan
ironičnom viškim Voltaireom
kontemplacijom