GLAVNE VRSTE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI dijelimo u dvije skupine:

1. PRAVA DJEČJA KNJIŽEVNOST

- slikovnica
- dječja poezija
- priča
- dječji roman (ili roman o djetinjstvu)

2. GRANIČNE VRSTE
- basne
- roman o životinjama
- pustolovni roman
- povijesni roman
- znanstvena fantastika
Prva skupina zadovoljava sva tri kriterija kojima se određuje dječja književnost: pisane su za
djecu, junaci su djeca, životinje ili nešto njima blisko, od nakladnika ili knjižara
deklarirane su kao dječje.

SLIKOVNICA

- prva dječja knjiga (od prve godine života do 2. razreda osnovne škole;
- likovno i jezično predstavljanje stvarnosti;

- slikovnica traži i suradnju dvaju umjetnika, slikara i pisca – ona nastaje kao scenarij
po kojem će obojica umjetnika skladno surađivati;

BITNE ODREDNICE SLIKOVNICE:

- kratkoća
- raznolika tematika
- po namjeni: umjetnička ili poučna

- hrvatska je slikovnica doživjela procvat 60-ih i 70-ih godina 20. st. (slikovnica
Zagreb-filma; istaknuta serija o profesoru Baltazaru);

DJEČJA POEZIJA

- razvila se iz usmene dječje književnosti;

OSNOVNE KARAKTERISTIKE DJEČJE POEZIJE:

- kratke
- vezane za svakodnevni dječji život (uspavljivanje, svi oblici igre, upoznavanje okoline
i prirode, dječje potrebe i želje i sl.)
- funkcionalne
- istodobno uzbuđuju više osjetila
- često nonsensne
- više se sluša nego čita
MOTIVI poezije uvjetovani su dječjim životnim ambijentom; grupe motiva koje se smjenjuju
prema dječjoj dobi i, donekle, prema vremenu u kojem dijete živi.
- dijete kao motiv (u svakoj slici, priči ili pjesmi dijete vidi sebe), i njegov osobni svijet
(obitelj, igračke, kućni ljubimci, obrasci ponašanja…)
- otkrivanje prirode
- važan opseg i kvaliteta doživljaja;
- iznimno važna osjetilnost dječje poezije;
- dječja je pjesma uvijek u funkciji (uspavljuje, prati dodire, stvara ritam, prati zvukove
živih bića, sudjeluje u igri i stvara igru);

- IGRA – bit dječje poezije:

- HUMOR – javlja se gdje god tematika dopušta (npr. zgode i nezgode životinja, mali
učenici pred velikom školskom zadaćom, dječaci koji se ne vole prati, i sl.)
- humoristična nonsensna poezija

Nije tema dječje poezije dijete nego cijeli svijet i proces u kojem ga dijete prihvaća, prodire u
nj, osvaja i usvaja.

- početak hrvatske dječje poezije s Ivanom Filipovićem i njegovim Malim tobolcem iz 1850.
godine;

DJEČJA PRIČA

- glavna i najobuhvatnija vrsta dječje književnosti;

- fantastično i čarobno bitna odrednica priče;
- pripovijetka je za razliku od priče bliža pravoj stvarnosti;
- dijete prihvaća čarobno i čudesno zbog „skučenosti“ svojih obzora, odnosno neznanja
o svijetu – primitivnost/infantilnost;

Po postanku priča se dijeli na:

a) narodnu
b) umjetničku

- narodna potječe iz usmene književne baštine;

- umjetnička se razvila iz narodne – prve umjetničke priče zapravo su prepričane/umjetnički
dorađene narodne priče sve dok se nije apsolutno oslobodila od nje;

KLASIFIKACIJA PRIČE (PODVRSTE):

a) priča u širem smislu
b) bajka (snažno istaknuta čudesnost - korijeni čudesnosti u mitologiji)
c) pripovijetka (tematika iz realnog života)
d) fantastična priča (čudesnost kao plod umjetnikove mašte)

BAJKA
a) narodna
b) umjetnička

- NARODNA BAJKA – najvažnija za razvoj umjetničke priče;

- bajka – prema glagolu bajati, odnosno čarati riječima;
ODREDNICE NARODNE BAJKE:
- određena i lako prepoznatljiva struktura;
- stvarno i čudesno supostoje neomogućujući se međusobno;
- događaji se nižu bez opisivanja;
- likovi nisu detaljno opisani;
- dinamički opisi prirode u funkciji su radnje;
- čudesno je mitološkog podrijetla;
- neodređeni prostor i vrijeme,

4 TEORIJE O POSTANKU I ŠIRENJU BAJKI:

1. mitološka teorija (braća Grimm)
2. migracijska teorija (Theodor Benefy, začetnik teorije, drži da je podrijetlo svih bajki
u budističkoj Indiji, neki drugi smatraju na istočnom Sredozemlju)
3. kontaktna (Maksim Gorki, Aleksandar Veselovski)
4. antropološka (Englez E. Taylor) – svaki narod u sličnim uvjetima života i na
sličnom stupnju razvitka stvarao slične priče;

NAJVAŽNIJI TIPOVI MOTIVA:

1. natprirodni protivnici (ljudožderi, vještice, vampiri, zmajevi)
2. natprirodni pomagači (čovječuljci, vile, životinje, duhovi)
3. čarolije i čuda (čarobnjaci, čaroban jezik, čovječuljak – palčić)
4. ljubavni i bračni odnosi (natprirodna žena, oslobađanje začarane žene ili muža,
i sl.)
5. različiti podvizi i traganja;
6. vjernost;
7. dobri i zli rođaci (nevjerna mati, podmetnuta nevjesta, prognana žena, uspjesi
najmlađeg sina)
8. više sile
9. tri svijeta (nebo, zemlja i podzemlje)
10. realističke teme (pamet - domišljatost, zagonetke, mudri savjeti, podvale,
lopovi)

- UMJETNIČKE BAJKE (čuvaju vezu s narodnom bajkom) prijelazni tip iz narodne

bajke u fantastičnu, Perrault i Grimm
-
- FANTASTIČNA PRIČA (phantasy) – od H. C. Andersena i L. Carolla;
- čudesno nastaje tako da se unutarnja stvarnost (sanje, želje, podsvjesne spoznaje, strahovi,
potisnuti doživljaji) prikazuju kao pojavna stvarnost;
- ključni trenutak – pomak u irealno koji se izvodi posebnim postupkom (san, nesvijest,
bolest, igra);
- u fantastičnoj priči junaci su najčešće djeca;
- bajka je ograničena i podložna shemama, dok su mogućnosti fantastične priče
(neograničene) široke;
 ŽANROVSKI ASPEKTI DJEČJEG ROMANA

DJEČJI ROMAN (roman o djetinjstvu)

- dječja realistička književnost (opozicija prema priči)
- (dječji) roman o djetinjstvu
- pojavljuje se u II. ½ 19. stoljeća (L. Alcott, M. Twain, J. H. Spyri)
- procvat na kraju 19. i poč. 20. stoljeća (F. Molnar, E. Kastner, A. Lindgren)
- djeca ga najradije čitaju kao 10-godišnjaci (I. B. Mažuranić, J. Truhelka, M.
Lovrak, I. Kušan)

odrednice dječjeg romana:

- junaci su djeca (dječaci češće nego djevojčice), ponekad i skupina (lik vođe)
- prikazuju se prizori iz stvarnoga života u stvarnim uvjetima i okolnostima
- u starijem dječjem romanu junaci su najčešće bili siročad, napuštena i
siromašna djeca
- u novijem dječjem romanu junaci su „obična“ djeca – spretan, slobodan,
dosjetljiv, smion i dopadljiv član obične dječje skupine;
- odnos djece i odraslih;
- junaci se iskazuju svojim sposobnostima, znanjem, organizacijskim
sposobnostima, mudrošću u rješavanju određenog pothvata;
- pothvat – napetost radnje;
- uobičajeno je dječji roman kratak;
- stil i izraz jednostavan;
- sretni završeci;

ROMAN O ŽIVOTINJAMA

 životinjski se svijet prikazuje onakav kakav jest, poštujući prirodne životinjske

zakone;
 životinje (u pravilu) nemaju ljudske osobine;
 mjera – mašte : znanstvenom prikazu životinjskog svijeta: dobra fabula, napetost i
živi likovi i s druge strane autentična ničim nepovrijeđena podloga stvarnog života.
 problem „životinjskog jezika“;

PUSTOLOVNI ROMAN
 pustolovina – izvan okvira svakodnevnog života;
 jednostavna shema pustolovnog romana (nadjunak mora izvršiti neki izniman
zadatak);
 prema prirodi pothvata postoji više podvrsta pustolovnog romana: robinzonade,
romani o moreplovcima, gusarski roman, roman o traženju zakopanog blaga, o
Divljem zapadu, detektivski roman, povijesni roman, znanstvenofantastični
roman i sl.

ZNANSTVENOFANTASTIČNI ROMAN

- temeljen na mašti i hipotetičnim znanstvenim mogućnostima;

- otac znanstvenofantastičnog romana Jules Verne, a u knjiženost ga uvodi Mary
Shelly s Frankensteinom (1818.);
- među začetnicima ovoga žanra spominje se još i E. A. Poe;
POVIJESNI ROMAN

- povijesni roman namijenjen djeci najčešće ima pustolovnu (avanturističku)

podlogu;
- 18. st. – Walter Scott;
- 19. st. – Alexandre Dumas;
- romani o nacionalnoj povijesti i nacionalnim junacima (M. J. Zagorka);
- primjer povijesnog romana tipa Twainovog Kraljevića i prosjaka;
- sličnosti i razlike povijesnog i znanstvenofantastičnog romana;

KLASIFIKACIJA DJEČJE PRIČE (PODVRSTE):

e) priča u širem smislu
f) bajka (snažno istaknuta čudesnost - korijeni čudesnosti u mitologiji)
g) pripovijetka (tematika iz realnog života)
h) fantastična priča (čudesnost kao plod umjetnikove mašte)

- bajka – prema glagolu bajati, odnosno čarati riječima

ODREDNICE NARODNE BAJKE:

- određena i lako prepoznatljiva struktura (određen početak (Bio jednom jedan…). i
završetak bajke(Živjeli su sretno do kraja života));
- stvarno i čudesno;
- događaji se nižu bez opisivanja;
- likovi nisu detaljno opisani;
- dinamički opisi prirode u funkciji su radnje;
- čudesno je mitološkog podrijetla;
- neodređeni prostor i vrijeme (nekad davno, jednom…)

DJEČJI ROMAN (roman o djetinjstvu)

- pojavljuje se u II. polovici 19. stoljeća (L. Alcott, M. Twain, J. H. Spyri)
- procvat na kraju 19. i poč. 20. stoljeća (F. Molnar, E. Kastner, A. Lindgren)
- djeca ga najradije čitaju kao 10-godišnjaci

odrednice dječjeg romana:

- junaci su djeca (dječaci češće nego djevojčice), ponekad i skupina (lik vođe)
- prikazuju se prizori iz stvarnoga života u stvarnim uvjetima i okolnostima
- u starijem dječjem romanu junaci su najčešće bili siročad, napuštena i
siromašna djeca
- odnos djece i odraslih – odrasli pasivni, sporedni likovi;
- junaci se iskazuju svojim sposobnostima, znanjem, organizacijskim
sposobnostima, mudrošću u rješavanju problema;
- dječji roman obično kratak;
- stil i izraz jednostavan;
- sretni završeci;
HRVATSKA DJEČJA KNJIŽEVNOST
- uzima se da hrvatska dječja književnost formalno počinje s Ivanom Filipovićem i
njegovom knjižicom – Mali tobolac (raznog cvetja za dobru i pomnjivu mladež)
(tiskana 1850.)

PERIODIZACIJA HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

- od početaka do 1913. (od Malog tobolca do Hlapića) – Filipovićevo doba (Ivan
Filipović);
- od 1913. do 1933. (od Hlapića do Družbe Pere Kvržice) – doba Ivane Brlić
Mažuranić
- od 1933. do 1956. (od Družbe Pere Kvržice do Prepelice) – Lovrakovo doba (Mato
Lovrak);
- od 1956. i dalje; (od Prepelice dalje); - Vitezovo doba (Grigor Vitez);

- hrvatski dječji časopisi „Bosiljak“ i „Smilje“ – u njima hrvatski dječji pisci objavljivali
svoja djela

PRVO RAZDOBLJE: Razdoblje Ivana Filipovića

Ivan Filipović – njegovo najpoznatije djelo je Mali tobolac

DRUGO RAZDOBLJE: Razdoblje Ivane Brlić Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić
DJELA:
Valjani i nevaljani, 1902. (pripovijetke, pjesmice i priče za dječake)
Škola i praznici, 1905. (male pripovijetke i pjesme iz dječjeg svijeta)
Slike, 1912. (pjesme)
Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913. (roman)
Priče iz davnine, 1916. (bajke)
Dječja čitanka o zdravlju, 1927. (stihovi)
Mir u duši, 1930.
Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata,1937. (povijesni roman)
Srce od licitara, 1938.

- zovemo je hrvatskim Andersenom

- najznačajnija djela – Čudnovate zgode šegrta Hlapića – prvi hrvatski dječji
roman!!! - objavljen 1913. i Priče iz davnine;

TREĆE RAZDOBLJE: Razdoblje Mate Lovraka

Mato Lovrak objavljuje svoja dva najbolja i najpoznatija romana 1933. godine – Družba
Pere Kvržice i Vlak u snijegu
- napisao je još mnogo romana od kojih je među najpoznatijima roman Devetorica
hrabrih

ČETVRTO RAZDOBLJE: Razdoblje Grigora Viteza

Grigor Vitez – njegovo djelo Prepelica