Professional Documents
Culture Documents
Sindrom Tetke
Sindrom Tetke
Tekst
kojeg jednostavno morate pročitati
783 Pregledi
O sindromu „tetke“ nećete moći pročitati ni u jednom medicinskom časopisu, iako u životu on označava
potpuno realnu pojavu: stanje bezvoljnosti, zvocanja, gunđanja, umora, beživotnog pogleda, aseksualnost
i odsustvo želje za sanjarenjem. Nažalost, među nama je mnogo žena sa takvim simptomima.
Jednog dana u meni se pojavila se“tetka“. Nije odjednom. Ispočetka ona je «navratila» samo na minut,
kod moje bezbrižne, ali i samouverene „unutrašnje devojke“. Dešavalo se to u vidu „ne znam otkuda“,
priliva posvećenosti čišćenju, pranju, ribanju, peglanju..
Ali, što je najvažnije – u vidu zvocanja na ukućane : „da nikome sem mene ništa nije potrebno u ovoj kući,
niko ne vodi računa ni o čemu, osim mene“. Ali moja „unutrašnja devojka“ bi brzo ispraćala svoju gošću. I
sve je opet postajalo lako i zabavno.
Ali, nakon rođenja sina, nepozvana gošća je sve češće počela da navraća kod mene, sakrivajući se ispod
socijalno odobravanim maskama, osećaja duga i odgovornosti. Posle rođenja drugog sina, „tetka“ se
preselila kod mene za stalno. Nepristojno i cinično. Sa sve svojim prtljagom: melanholijom, dosadom,
zvocanjem i suvišnim kilogramima.
Ona je napravila reviziju u kući i čvrstom rukom izbacila devojačku garderobu i zabranila cipele sa
štiklama. Kad sam joj stidljivo predlagala ulazak u prodavnicu donjeg rublja, „tetka“ je bila neumoljiva:
„Gde si krenula? Treba ti novi mikser, usisivač i krpe za kuhinju!“
Svaki dan sve smelije odomaćivala se u kući, zbog čega su se deca ređe smejala, prijatelji prestali
dolaziti u goste, a muž prestao šaputati nežnosti…
Ali, jednog prolećnog sunčanog dana, kod moje „unutrašnje devojke“ nešto je žignulo: život je postao
nepodnošljiv! Kupivši nove cipele sa štiklom i ofarbavši kosu, izbacila sam napolje odvratnu, zlobnu,
debelu „tetku“ domaćicu, zajedno sa njenim zvocanjem, gunđanjem, umorom i osećajem duga.
Kako kažu filozofi- što je unutra, to je i spolja. Ako se raduješ svemu, uživaš u svakom trenutku svog
života, to i spolja postaješ lepa i privlačna za druge, i za sreću. Tvoje dobro raspoloženje je kao krugovi
na vodi, širi se na sve, koji su pored tebe. Samo „tetke“ zaboravljaju da su kod sretnih mama – sretna
deca, kod sretnih žena – sretni muževi.
Zapovest br.2 Nikome nisam ništa dužna!
Osećaju duga („dužna sam“, „meni su dužni“) treba posvetiti čitav red psihijatrije. Klasika žanra: mrzim
kuvati (prati, peglati…), ali moram! I umesto toga da se jednostavno oslobodimo stvari koje ne volimo,
opterećujemo sebe, iritiramo ostale, pretvarajući se u ogorčenu „tetku“. Niko nas ne moli da crkavamo tri
sata u kuhinji i udovoljavamo sa pet vrsta jela za ručak. To je ubeđenje ukorenjeno u detinjstvu „da će vas
bez dobrog ručka muž ostaviti, a deca će pomreti od gladi“. To je ono što nas guši, i treba se odmah
osloboditi ovog uverenja.
Bitno je – šta o sebi mislim ja. A o sebi treba misliti samo lepo. Ako neko razmišlja drugačije – to su
njegovi problemi. O tome „šta će ljudi reći“ sekiraju se samo „tetke“. „Devojke“, kao borci „traže
savršenstvo samo u sopstvenim očima“. Ravno držanje, lagan hod, uzdignuta brada – zar će neko
posumnjati da ste boginja, savršena, srećna žena? Ne!
Zapovest br. 4 Visokim potpeticama i u seksi odeći, čak i sa decom u naručju – DA! Sa torbama i u
neformalnoj odeći, čak i ako ste bez muža – NE!
Da li znate, da najveću količinu karmina koriste… nećete pogodite, žene Arapskih Emirata! Dugo nisam
razumela – zašto! Jer one nose veo ? Ispostavilo se – jednostavno. Kod nas se žene doteruju kad izlaze
na ulicu, idu na posao, u goste. Kod kuće, hodaju u kućnim haljinama, bez šminke, ma znate i sami… A
kod njih je suprotno! Za ljude, orijentalne dame ne moraju da se doteruju, ali kod kuće – sa suprugom ili
prijateljima izgledaju kao kraljice. Zlatno pravilo, zar ne? Samo „tetke“ kažu ‘nemam snage“, „umorna
sam“, „zauzeta sam“, „neću“. „Devojke“ uključujte maštu , listajte „Kamasutru“, saznajte daoske seksualne
veštine, upišite se na trbušni ples.
Moj otac je govorio da žene, koje su savršene domaćice, muškarci ne ostavljaju. On ih je imao tri! Sve su
odlično kuvale, prale i peglale… On tako i nije razumeo jednostavnu stvar: domaćica i žena – to nije ista
stvar. Prva – zabrinuta domaćica, u kecelji sa varjačom u rukama. Druga može uveseliti kuću, postati
muzom, inspiracijom, porodičnim mozgom, na kraju krajeva bilo čime – samo ne „tetkom“!
Takve nema i nikad je neće biti! Složićete se, osećati se krivom, nesrećnom, jadnom, suzbijati u sebi
jedistvenu individualnost, i pretvarati se u gunđalo.
Isprativši nepoželjnu gošću, ponovo sam počela da volim i radujem se životu. Mogu potrošiti novac u
kozmetičkom salonu bez griže savesti, i u belim pantalonama spustiti se niz tobogan sa decom. Ko je
rekao da odrasle žene to ne mogu? „Tetka“!? U mislima joj pokazujem srednji prst i idem… da se vozim
na rolerima…