Transkirpcijski Rjecnik (Final)

TRANSKRIPCIJSKA PRAVILA
U CRNOGORSKOME JEZIKU
TRANSKRIPCIJSKI RJEČNIK
Izdavač
Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje
Biblioteka
LINGUISTICA
Knj. 5
Glavni urednik
Milenko A. Perović
Urednik
Jelena Šušanj
Recenzenti
Josip Silić
Ljudmila Vasiljeva
© Fakultet za crnogorski jezik i književnost, 2020.

Cetinje, 2020.
SADRŽAJ
RIJEČ UREDNIKA........................................................................................................7
TRANSKRIPCIJSKA PRAVILA U CRNOGORSKOME JEZIKU

Klasični jezici........................................................................................................... 15
Albanski jezik.......................................................................................................... 35
Arapski jezik............................................................................................................. 39
Bjeloruski jezik........................................................................................................ 43
Bugarski jezik.......................................................................................................... 49
Češki jezik.................................................................................................................. 53
Danski jezik.............................................................................................................. 59
Engleski jezik........................................................................................................... 65
Francuski jezik........................................................................................................ 75
Moderni grčki jezik ............................................................................................ 93
Hebrejski jezik..................................................................................................... 105
Holandski jezik.................................................................................................... 109
Islandski jezik....................................................................................................... 115
Italijanski jezik...................................................................................................... 125
Japanski jezik....................................................................................................... 135
Jidiš............................................................................................................................ 139
Kineski jezik........................................................................................................... 143
Mađarski jezik...................................................................................................... 157
Makedonski jezik............................................................................................... 161
Norveški jezik....................................................................................................... 167
Njemački jezik..................................................................................................... 175
Persijski jezik......................................................................................................... 183
Poljski jezik............................................................................................................ 185
Portugalski jezik................................................................................................. 191
Romski jezik.......................................................................................................... 195
Rumunski jezik.................................................................................................... 205
Rusinski jezik........................................................................................................ 211
Ruski jezik............................................................................................................... 217
Slovački jezik........................................................................................................ 223
Španski jezik......................................................................................................... 227
Švedski jezik......................................................................................................... 233
Turski jezik............................................................................................................. 239
Ukrajinski jezik..................................................................................................... 243
Albanski jezik....................................................................................................... 251
Arapski jezik.......................................................................................................... 255
Bjeloruski jezik..................................................................................................... 257
Bugarski jezik....................................................................................................... 261
Češki jezik............................................................................................................... 263
Danski jezik........................................................................................................... 267
Engleski jezik........................................................................................................ 271
Francuski jezik..................................................................................................... 287
Grčki jezik............................................................................................................... 303
Hebrejski jezik..................................................................................................... 307
Holandski jezik.................................................................................................... 309
Islandski jezik....................................................................................................... 315
Italijanski jezik...................................................................................................... 321
Japanski jezik....................................................................................................... 329
Jidiš............................................................................................................................ 335
Kineski jezik........................................................................................................... 337
Latinski jezik......................................................................................................... 343
Mađarski jezik...................................................................................................... 349
Makedonski jezik............................................................................................... 353
Norveški jezik....................................................................................................... 357
Njemački jezik..................................................................................................... 363
Poljski jezik............................................................................................................ 373
Portugalski jezik................................................................................................. 379
Romski jezik.......................................................................................................... 383
Rumunski jezik.................................................................................................... 387
Rusinski jezik........................................................................................................ 391
Ruski jezik............................................................................................................... 393
Slovački jezik........................................................................................................ 399
Španski jezik......................................................................................................... 403
Švedski jezik......................................................................................................... 407
Turski jezik............................................................................................................. 413
Ukrajinski jezik..................................................................................................... 419
RIJEČ UREDNIKA |7
RIJEČ UREDNIKA
Krajem prošle decenije objavljen je Pravopis crnogorskoga

jezika, prvi zvanični normativni priručnik crnogorskoga jezi-
ka. U njemu je problemu pisanja stranih riječi (uglavnom ime-
na) posvećeno nekoliko stranica. Vrijeme je pokazalo da je ne-
ophodno podrobnije se posvetiti pravilima zapisivanja imena
iz stranih jezika u skladu s fonološkim i grafološkim sistemom
crnogorskoga jezika. Ovaj priručnik nastao je iz potrebe da se
i ta oblast uredi.
Transkripcija je složeni proces koji se tiče odnosa izgovora i pi-

sma. Dakle, njome se teži što preciznije zapisati kako se neka ri-
ječ izgovara. Crnogorski jezik ima uglavnom fonološki pravopis
(uz nevelike izuzetke, npr. u pisanju riječi poput gradski, bratski
i sl.), tako da je transkripcija u rječnicima opštega karaktera ne-
potrebna. Transkripcija se u crnogorskome jeziku koristi u lin-
gvističkim (prevashodno fonetskim i fonološkim) studijama, pri
čemu se bilježi akcenat, dužina vokala i sl.
U ovome priručniku bavili smo se transkripcijom u drugome zna-

čenju: zapisivanjem riječi iz stranih jezika u skladu s karakteristi-
kama crnogorskoga fonološkoga sistema i crnogorskih pisama.
Transkripciji ovđe prethodi proces transfonemizacije. Jasno je da
se na crnogorski jezik koji ima 32 fonema ne mogu precizno pre-
nijeti svi izgovorni oblici drugih jezika (broj fonema u jezicima
kreće se od deset do nekih 150). Kako sa crnogorskih pet grafema
kojima se bilježi pet vokala prenijeti raznovrsne engleske vokale?
Kako u jeziku koji nema nazalnih vokala zabilježiti takve glaso-
ve? Arapski jezik, na primjer, ima grlene glasove strane crnogor-
skome glasovnom sistemu. Zato se pribjegava glasovnome pri-
lagođavanju, traži se glas koji je izgovorom najbliži izvornome.
Taj se proces zove transfonemizacija: glasovi iz stranoga jezika
izgovorom se prilagođavaju glasovima jezika primaoca najbližim
8|
po mjestu i načinu tvorbe. Oni se potom transkribuju, tj. zapisuju

pismom toga jezika.
Da transfonemizacija i transkripcija nijesu u potpunoj korelaci-

ji, pokazuju primjeri engleskoga Roberts i Gates i japanskoga
Mitsubishi. Sva tri ćemo imena izgovarati sa c: [roberc], [gejc],
[micubiši]. No trenutna je jezička praksa takva da se u crnogor-
skome ta imena zapisuju različito. Englesko se ts – isključivo iz
sociolingvističkih razloga – zapisuje neizmijenjeno, pa imamo
Roberts i Gejts, a japansko ts zapisuje se prilagođeno izgovo-
ru: Micubiši. Na takvu situaciju vjerovatno najviše utiču sva-
kodnevni kontakti s engleskim jezikom, koji većina crnogorske
populacije u manjoj ili većoj mjeri zna, dok je japanski većini
potpuno nepoznat, a vrlo je vjerovatno da na to utiče i činjenica
da japansko pismo nije alfabetsko. Znanje engleskoga uticalo je
i na transkripciju engleskoga Facebook kao Fejsbuk, iako ga i
mi i izvorni engleski govornici izgovaramo sa z. Danas gotovo
svako koristi Fejsbuk, zna od čega je ta složenica tvorena, a
često se kod nas koristi i kraća varijanta Fejs. Japanske riječi
mnogo su nam manje poznate, pa ih s manje ustezanja prilago-
đavamo našim fonološkim pravilima. S druge strane, nemamo
problema da englesko foot prilagodimo u riječi fudbal, jer je
to u naš jezik ušlo mnogo ranije, što potvrđuje značaj govorne
prakse u pravopisnoj problematici.
Transfonemizacija i transkripcija stranih imena stvar je pravogo-

vora (ortoepije) i pravopisa (ortografije), a to je pitanje dogovo-
ra u okviru jednoga jezika. Transfonemizacija ne podrazumijeva
uvijek podražavanje izgovora jezika izvornika u jeziku primaocu,
već se pri izgovoru stranih imena u jednome jeziku u obzir mogu
uzimati i drugi jezički i vanjezički činioci. To smo već viđeli
na primjeru imena Roberts, Gejts i Micubiši, a evo još nekoli-
ko primjera. Ime Denzel Washington mnogo je bliže originalno-
me izgovoru u bugarskoj transkripciji Дензъл Уошингтън nego
crnogorskome Denzel Vašington. Glavni grad Republike Irske
prema izgovoru njegovih žitelja preciznije je prenešen u ruskoj
transkripciji Дублин nego u crnogorskoj Dablin. Crnogorska
RIJEČ UREDNIKA |9
transkripcija imena američkoga glumca više se vodi pisanjem

nego izgovorom. Takav je slučaj i s imenom njemačkoga grada
Hanover, đe bi transkripcija trebala biti Hanofer; poljskoga grada
Krakov, đe bi transkribovano bilo preciznije Krakuv; holandsko-
ga Van Gog, a zapravo je Fan Hoh i sl.
Transkripcijska pravila koja su pred vama daju preporuke za što

tačnije pisanje prema originalu, ali se vodi računa i o crnogorskoj
govornoj tradiciji. Ako je neko ime uvriježeno u jednome obliku,
ma koliko on bio daleko od originalnoga izgovora, u ovome se
priručniku ne insistira na njegovu približavanju izvornome jezi-
ku, već se prihvata naš tradicionalni oblik. Na primjer, ime šved-
skoga grada Göteborga u crnogorskome jeziku čita se po pravili-
ma njemačkoga jezika pa ga zovemo Geteborg. Šveđani taj grad
zovu Jeteborj, što je nama sasvim strano. Nekad je glavni grad
Švedske u Crnoj Gori bio poznat kao Štokholm, opet pod njemač-
kim uticajem. Danas je međutim sve češći izgovor Stokholm, koji
odgovara originalu. Kad postoje dvije varijante imena, preporu-
čuje se oblik bliži izvornome (u ovome slučaju Stokholm).
U ovome priručniku tretirani su i slučajevi stranih toponima čije

je ime u crnogorskome jeziku posve drugačije od izvornoga,
poput Deutschland – Njemačka, Wien – Beč, Lisboa – Lisabon,
Durrës – Drač itd.
Svrha priručnika nije da posluži učenju jezika kojima smo se ovđe

bavili, već da ljudima koji ne govore te jezike omogući da što pre-
ciznije napišu i izgovore imena koja iz njih potiču. Da ilustrujemo
to primjerima. U albanskome jeziku postoji razlika u izgovoru r i
rr, u crnogorskoj transkripciji te razlike nema. Englesko r i fran-
cusko r izgovaraju se različito, a crnogorsko je drugačije od oba.
Kad izgovaramo engleska i francuska imena, možemo se voditi
izgovorom izvornoga jezika, ali kad ih treba zapisati u tekstovima
na crnogorskome jeziku, to ćemo učiniti u skladu s crnogorskim
pismima u kojima za sve tri izgovorne varijante postoji samo je-
dan grafem (р u ćirilici i r u latinici), čime se izgovorne razlike u
pisanju potiru. U portugalskome jeziku, na primjer, mnogi vokali
10 |
imaju nazalan izgovor, što nije karakteristika crnogorskih vokala,

pa se izvorna nazalnost u transkripciji zanemaruje.
Ovaj priručnik sadrži transkripcijska pravila za 33 jezika – kla-

sična i savremena. Na prvo mjesto, kao cjelina, izdvojena su dva
klasična jezika: latinski i starogrčki. Izdvojeni su jer više nijesu
živi jezici, a posmatraju se kao cjelina stoga što se mnoge staro-
grčke riječi transkribuju prema pravilima latinskoga, a ne staro-
grčkoga jezika. Radi lakše upotrebe priručnika živi jezici nijesu
podijeljeni prema srodnosti, već su dati abecednim redom.
O svakome jeziku čiji se izgovor imena opisuje dat je uvodni

tekst s podacima o broju govornika, teritoriji na kojoj se govori,
istorijskome razvoju te kratka studija o fonološkome sistemu toga
jezika, prije svega o njegovim specifičnostima u odnosu na cr-
nogorski jezik. Transkripcijska pravila za karakteristične foneme
data su u tabelama, koje donose izvorni pisani oblik (grafeme i
njihove kombinacije), crnogorsku transkripciju, primjere te na-
pomene o eventualnim izuzecima. Za jezike koji ne koriste crno-
gorska pisma izvršena je i transliteracija na latinicu. Zbog osobe-
nosti engleskoga načina pisanja u transkripciji engleskih imena
prednost je u tabelama data izgovoru, a ne pisanju, pa je njihova
struktura nešto drugačija: prvo se daju fonemi, zatim kako se ti
fonemi mogu zapisati u engleskome jeziku, kako se oni transkri-
buju na crnogorski te primjeri transkribovanih engleskih imena.
Da bi priručnik bio lakši za upotrebu širim krugovima korisnika,

iza transkripcijskih pravila dat je rječnik transkribovanih imena iz
opisanih jezika. U Rječniku su abecednim redosljedom navedena
najčešća imena i prezimena u datim jezicima (koji su takođe po-
ređani abecedno), imena i/ili prezimena brojnih znamenitih lično-
sti, sportista, političara, umjetnika te određeni toponimi i njihova
crnogorska transkripcija, bez naznake je li u pitanju lično ime
ili toponim. Naravno, registar ovoga tipa nije sveobuhvatan niti
ima tu intenciju: ukoliko u njemu nema traženoga imena, tabela
s transkripcijskim pravilima, nadamo se, biće od velike pomoći.
RIJEČ UREDNIKA | 11
Ovđe ćemo se osvrnuti na jedan pravopisni problem u vezi s pi-

sanjem stranih imena koji nije obuhvaćen važećim Pravopisom
crnogorskoga jezika (2010). Ako se iz nekoga razloga imena iz
stranih jezika pišu u izvornome (netranskribovanom) obliku, u
njihovoj promjeni ili tvorbi drugih riječi ne treba koristiti crticu:
Facebooka (ne Facebook-a), New Yorka (ne New York-a), Mýr-
dalsjökullski (ne Mýrdalsjökull-ski). Crticu u ovim slučajevima
treba koristiti jedino ako se original piše drugim pismom – npr.
engleska imena u originalu u ćiriličkim tekstovima ili ruska ćirili-
com u latiničkim tekstovima (npr. Санкт-Петербург-om).
Ponosni smo na činjenicu da se na izradi ovoga teksta okupilo

dvadeset osam stručnjaka od Islanda do Ukrajine. Isto tako, ovaj
priručnik udružio je jezikoslovce različitih profila iz čitavoga re-
giona, a u ovome internacionalnom timu crnogorski autori zauzi-
maju značajno mjesto.
Veliku zahvalnost na ukazanome povjerenju, trudu i zalaganju

dugujemo našim saradnicima, koji su glavni nosioci ovoga pro-
jekta. Navodimo ih abecednim redom: Ana Stanićević (islandski);
Demir Ljatif (romski); Goran Drinčić (engleski); Igor Kusin (he-
brejski i jidiš); Isidora Popović (španski); Jasmina Đorđević (tur-
ski, arapski i persijski); Jelena Stjepčević (kineski); Laslo Molnar
Čikoš (mađarski); Ljudmila Vasiljeva (ukrajinski i bjeloruski);
Marijana Bijelić (bugarski); Marina Markoska (makedonski);
Marina Puja-Badesku (rumunski); Mihajlo Fejsa (rusinski); Mile-
na Jovanović (novogrčki i japanski); Miroslav Dudok (slovački);
Neda Donat (njemački i češki); Olivera Jovanović (portugalski);
Ratka Krsmanović-Isailović (norveški); Slađan Turković, Petra
Bručić, Đoja Ana Ulrih Knežević, Željana Pancirov Kornelise
(holandski); Sofija Bilandžija (danski i švedski); Sonja Špadijer
(francuski); Vesna Stanković (italijanski); Zarija Brajović (alban-
ski); Zdravko Babić (ruski i poljski); Žaneta Andrijašević (klasič-
ni jezici: grčki i latinski). Koleginica Katja Peruško nesebično je
podijelila s nama svoje istraživanje izgovora imena sportista na
HRT-u, na čemu joj ovom prilikom takođe srdačno zahvaljujemo.
12 |
Posebno smo zahvalni Slavoljubu Stijepoviću, za čijega su man-

data objavljeni prvi zvanični kodifikacijski priručnici crnogor-
skoga jezika. Ovaj priručnik dio je toga procesa, a rad na njemu
pokrenut je upravo za mandata gospodina Stijepovića i uz njego-
vu svesrdnu pomoć.
KLASIČNI JEZICI | 15
KLASIČNI JEZICI
Savremena evropska pismenost zasnovana je na pismima klasič-

nih jezika, među kojima se posebno ističu na prvom mjestu grč-
ko i latinsko (latinično), a u kasnijem periodu i ćirilično. Mnoge
riječi iz ovih jezika ostale su neizmijenjene tokom vjekova i ušle
su i u druge jezike, u kojima čine najbrojniji dio stručne termino-
logije, ali i rječnika opšte kulture.
Grčki (Ἑλληνικά, Helēniká) i latinski jezik (Lingua Latīna) pripa-

daju porodici indoevropskih jezika. Mora se napomenuti da grčki
jezik ima kontinuitet, budući da nam je poznat preko 3500 godi-
na, što znači da se govorio od perioda antičke Grčke preko perio-
da Vizantije pa do danas. Veoma su rano Grci preuzeli pismo od
Feničana, okrenuli su smjer pisanja slijeva nadesno i feničansko
pismo doradili, prilagodivši ga glasovnom sistemu svoga jezika.
Tokom klasičnoga, odnosno helenističkog, perioda grčki jezik
predstavljao je skup raznorodnih dijalekata. Vremenom je atički
dijalekat, kojim se govorilo u Atici i Atini, postao osnova za tzv.
koiné (ἡ κοινὴ διάλεκτος, he koinề diálektos, „zajednički grčki“).
Iz ovoga su se zajedničkog dijalekta razvili vizantijski grčki i no-
vogrčki jezik.
Latinskim se jezikom najprije govorilo u oblasti oko Rima, zva-

noj Lacijum (Latium). Od drugog vijeka prije nove ere rimska
vlast širi se po čitavome Sredozemlju, te i latinski jezik prerasta
u svjetski jezik. Poslije pobjede nad Grčkom rječnik je obogaćen
riječima, sintaksičkim konstrukcijama i stilskim figurama stvara-
nim u duhu grčkoga jezika, tako da je za kratko vrijeme stvoren
sermo urbānus (gradski govor / jezik), jezik kojim su pisali obra-
zovani Rimljani. Sermo urbānus, standardni latinski jezik, kojim
je napisana gotovo cjelokupna sačuvana rimska književnost, pri-
mjenjivan je u hrišćanskoj teologiji, filozofiji, prirodnim nauka-
ma, pravu i administraciji tokom sljedeća dva milenijuma, sve
16 | TRANSKRIPCIJSKA PRAVILA
do XIX vijeka, da bi i danas ostao prisutan i često nezamjenljiv u

političkoj, naučnoj i stručnoj terminologiji. Latinski alfabet, koji
je izveden iz grčkoga, i dalje je najšire korišćeni alfabet u svijetu.
Pored toga, u zapadnome svijetu latinski jezik je više od hiljadu
godina služio kao lingua franca, kao učeni jezik nauke i politi-
ke. U rimskoj državi najveći dio nepismenoga i polupismenoga
stanovništva govorio je narodnim jezikom (sermo plebēius ili
vulgāris). U određenim istorijskim uslovima od ovoga vulgarnog
latinskog nastali su romanski jezici (italijanski, francuski, špan-
ski, portugalski, rumunski).
Riječi koje su potekle iz grčkoga i latinskoga jezika pišu se ona-

ko kako se izgovaraju, ali je često neophodno izvršiti i određena
morfološka prilagođavanja.
Grčki alfabet i njegova latinična transliteracija

Latinična Latinična
Grafem Naziv translitera- Grafem Naziv translitera-
cija cija
Αα alfa a Νν ni n
Ββ beta b Ξξ ksi x
Γγ gama g Οο omikron o
Δδ delta d Ππ pi p
Εε epsilon e Ρρ ro r
Zζ zeta z Σ σς sigma s
Ηη eta ē Ττ tau t
Θθϑ theta th Υυ ipsilon y
Ιι jota i Φφ fi ph
Κκϰ kapa k Χχ hi ch
Λλ lambda l Ψψ psi ps
Μμ mi m ΩΩ ω omega ō
Morfološka prilagođavanja
Znak ᾽ (spiritus lenis) ne transkribuje se i ne izgovara se.

Znak ῾ (H kao h spiritus asper) znak je koji se bilježi iznad ili
ispred početnoga vokala ili iznad drugoga dijela dvoglasnika, kao
i iznad početnog ρ (ῥ); kod udvojenoga ρ u sredini riječi iznad
prvoga se bilježi spiritus lenis, a iznad drugog spiritus asper, ali

se ne čita ῤῥ ‒ r, v. niže.
1. Grčki dvoglasnici ai, oi i latinski ae, oe transkribuju se kako je

prikazano u priloženim tabelama, ostali dvoglasnici su bez promjene:
grč. Αὐλίς > Aulís > lat. Aulis > Aulida, geogr.; Εὐρώπη >
Eurốpē > lat. > Europa > Europa, mit.;
lat. Claudius > Klaudije.
a) U nekim riječima ipak se javlja kao av, ev:
grč. Ζεύς > Zeús > Zevs; Εὐρώπη > Eurốpē > lat. > Europa >
Evropa, geogr.;
lat. Augustus > Avgust.
2. Međuvokalsko s transkribuje se kao z i u grčkim i u latinskim

riječima, prema tradicionalnome izgovoru latinskoga glasa, ali u
nekim riječima s ostaje prema klasičnome izgovoru:
grč. Ἡσίοδος > Hesíodos > Hesiodus > Hesiod.
3. Konsonant s transkribuje se kao z i u konsonantskome skupu

rs, ns, ls ispred vokala, ali često ostaje i neizmijenjen:
-ls- + V, -ns- + V, -rs- + V > z
lat. Celsus > Celz; Censorīnus > Cenzorin.
4. Konsonantski skup sm na početku riječi ostaje neizmijenjen, a

u sredini obično daje zm:
grč. Σμύρνη > Smýrnē > Smirna; ali Ἰσμήνη > Ismếnē > Izmena
lat. Cosmus > Kozmo.
5. Udvojeni konsonanti transkribuju se kao jedan:

grč. Ὀδυσσεύς > Odysseús > Odisej; Ἀττιϰή > Attikế > Atika;
Φίλιππος > Phílippos > Filip;
lat. Cincinnātus > Cincinat; Memmius > Memije; Appius > Api-
je; Apollo > Apolon; Cassius > Kasije; Ennius > Enije; Sallustius
> Salustije; Agrippa, Agrippīna > Agripa, Agripina; Messalina
> Mesalina.
6. U grčkim imenima, bilo da su preuzeta neposredno ili preko

latinskoga jezika, grupa ti ostaje bez promjene i pred vokalom:
grč. Μιλτιάδης > Miltiádēs > Miltijad; Βοιωτία > Boiōtía > Beotija;
lat. Miltiades > Miltijad, Boeōtia > Beotija.
7. Grčki završeci -os, -on, -es i latinski -us, -um i -es gube se:
grč. Ὅμηρος > Hómēros > Homer; Ἀριστοτέλης > Aristotélēs >
Aristotel;
lat. Augustus > August; Ianus > Jan; Plautus > Plaut; Brūtus >
Brut; Padus > Pad (rijeka Po); Verres > Ver; Laurentum > Lau-
rent; Mediolanum > Mediolan.
a) Neke riječi sačuvale su ipak svoj izvorni završetak:
grč. ᾩδεῖον > Ōdeĩon > Odeon
lat. Colosseum > Koloseum.
b) Ako se pred ovim završecima nalazi skup konsonanata, kod
nekih imena, posebno kod dvosložnih u latinskome jeziku, nasta-
vak je -o (rjeđe -e). Ipak, uobičajeno je da se ova imena koriste
prihvaćena u postojanome obliku:
grč. Πάτροϰλος > Pátroklos > Patroklo; Κάδμος > Kádmos > Kad-
mo; Σοφοϰλῆς > Sophoklễs > Sofokle; Ξέρξης > Xérxēs > Kserks;
lat. Marcus > Marko; Sextus > Sekst; Cosmus > Kozmo; Ancus
> Anko.
8. Grčka muška vlastita imena na -as gube krajnje -s:

grč. Λεωνίδας > Leōnídas > Leonida; Αὐγείας > Augeías > Augi-
ja; Ἀρχύτας > Archýtas > Arhita; Παυσανίας > Pausanías > Pau-
zanija (prisvojni pridjevi od tih imena grade se pomoću sufiksa
-in: Leonidin, Augijin, ali i Augijev...).
9. Ukoliko se po gubljenju spomenutih završetaka vlastite ime-

nice završavaju vokalom, dodaje se finalno -j (često se koriste
imena prihvaćena u postojanome obliku):
grč. Δαναός > Danaós > Danaj; Ὀρφεύς > Orpheús > Orfej;
Ἀλϰίνοος> Alkínoos > Alkinoj; Ἴλιον > Ilion > Ilij, češće Ilion;
lat. Latium > Lacij, češće Lacijum; Brundisium > Brundizij
(Brindizi); Capitolium > Kapitolij, češće Kapitol; Lavinium >
Lavinij, češće Lavinijum.
a) Kod latinskih vlastitih imena krajnje -aeus, -eus, -eius transkri-

buje se kao -ej:
Annaeus > Anej, Gnaeus > Gnej; Piraeus > Pirej; Orpheus >
Orfej, Atreus > Atrej; Idomeneus > Idomenej; Peleus > Pelej;
Pompeius > Pompej; Tarpeius > Tarpej; Velleius > Velej.
10. Grčka lična imena na -ios i latinska na -ius, kao i naša imena,
završavaju na -je:
grč. Φήμιος > Phếmios > Femije, Πολύβιος > Polýbios > Poli-
bije;
lat. Ovidius > Ovidije, Horatius > Horacije, Flavius > Flavije,
Lucius > Lucije, Amulius > Amulije, Maxentius > Maksencije,
Iulius > Julije, Vergilius > Vergilije.
11. Ukoliko u imenima iz grčkoga i latinskoga jezika, poslije gu-

bljenja završetaka, na kraju ostane konsonantski skup nezgodan
za izgovor (to su skupovi koji se sastoje od p, b, t, d, k ili g na
prvome mjestu i od m, n ili r na drugome mjestu), najčešće se
između ta dva konsonanta umeće nepostojano a:
Μένανδρος > Ménandr-os > Menandar, Ἀλέξανδρος > Aléxandr-
-os > Aleksandar, Ἰσϑμός > Isthm-ós > Istam, Κύπρος > Kýpr-os
> Kipar.
12. Završetak -ē i -o grčkih imena ženskoga roda zamjenjuje se

sa -a:
Πηνελόπη > Pēnelópē > Penelopa, Ἰώ > Iố > Ija; Εὐρώπη > Eu-
rốpē > Europa.
13. U nominativu singulara neka grčka ženska imena na -o upo-

trebljavaju se i u izvornome obliku:
Ἐρατώ > Eratố > Erato i Erata, Κλειώ > Kleiố > Klio i Klija,
Κλωϑώ > Klothố > Kloto i Klota, Σαπφώ > Sapphố > Sapfo i
Sapfa.
14. Kod imena ženskoga roda:

a) vokalna grupa -ia na kraju riječi razbija se sonantom j: Aurelia
> Aurelija, Illyria > Ilirija, Discordia > Diskordija, Allia > Alija,
Iulia > Julija, Terentia > Terencija, Clodia > Klodija, Livia >
Livija, Octavia > Oktavija, Cassia > Kasija, Ancharia > Anha-
rija, Iunia > Junija, Atilia > Atilija, Caecilia > Cecilija, Lollia >
Lolija, Popillia > Popilija, Sempronia > Sempronija, Sulpicia >
Sulpicija; Iphigenia > Ifigenija;
b) i vokalne grupe -ea ili -eia na kraju riječi daju -eja: Galatea >
Galateja, Gaea > Geja, Gnaea > Gneja, Poppaea > Popeja, Me-
dea> Medeja, Tarpeia > Tarpeja, Aquileia > Akvileja, Pompeia
> Pompeja; ali: Rhea (Rea) > Rea.
15. Grčka i latinska imena čija osnova završava na konsonant,

preuzimaju se u obliku osnove (u grč. od genitiva odbija se -os, a
u latinskom -is):
grč. Αἴας, gen. Αἴαντος > Aías, gen. Aíant-os > Ajant; Ἱππῶναξ,
gen. Ἱππώναϰτος > Hippỗnax, gen. Hippốnakt-os > Hiponakt,
Ζεῦξις, gen. Ζεύξιδ-ος > Zeũxis, gen. Zeúxid-os > Zeuksid;
lat. Cato, gen. Caton-is > Katon; Cicero, gen. Ciceron-is > Cice-
ron; Cupido, Cupidin-is > Kupidon; Maecenas, gen. Maecenat-is
> Mecenat; Nepos, gen. Nepot-is > Nepot; Nero, gen. Neron-is >
Neron; Scipio, gen. Scipion-is > Scipion; Bato, gen. Baton-is >
Baton; Pluto, gen. Pluton-is > Pluton; Numitor, gen. Numitor-is >
Numitor; Rubĭco, gen. Rubĭcōn-is > Rubikon.
a) Neka od ovih imena mogu se pisati i u obliku nominativa:
grč. Θέογνις, gen. Θεόγνιδ-ος > Théognis, gen. Theόgnidos >
Teognis i Teognid;
lat. Vercingetorix, gen. Vercingetorig-is > Vercingetoriks i Ver-
cingetorig.
16. Ako su grčka i latinska imena s osnovom na konsonant

ženskoga roda, onda se osnovi dodaje nastavak -a:
grč. Ἄρτεμις, gen. Ἀρτέμιδ-ος > Artemis, gen. Artémid-os > Arte-
mida; Ἰλιάς, gen. Ἰλιάδ-ος > Iliás, gen. Iliád-os > Ilijada; Σαλαμίς,
gen. Σαλαμίν-ος > Salamís, gen. Salamín-os > Salamina;
lat. Ceres, gen. Cerer-is > Cerera; Iuno, gen. Iunon-is > Juno-
na; Venus, gen. Vener-is > Venera; Carthago, gen. Carthagin-is
> Kartagina.
17. Grčka imena gradova na -polis gube krajnje -is:

grč. Ἀμφίπολις > Amphípolis > Amfipol (Amfipolj);
Κωνσταντινούπολις > Kōnstantinoúpolis > lat. Konstantinopolis
> Konstantinopol (Konstantinopolj);
lat. Neapŏlis > Napulj.
18. Dvosložna imena grčkih ostrva na -os, pored oblika bez nasta-
vka, mogu zadržati i izvorni oblik:
Δήλος > Dếlos > Delos (Del), Πάρος > Páros > Paros (Par),
Σαμός > Samόs > Samos (Sam), Χίος > Chíos > Hijos (Hij).
19. Imena mjesta koja u grčkome i u latinskome jeziku pripadaju

grupi pluralia tantum (imaju samo množinu), ako su ženskoga ili
srednjega roda, u crnogorskome jeziku postaju imena ženskoga
roda u jednini s nastavkom -a, ali ako su muškoga roda zadrža-
vaju i rod i broj:
grč. ž. r. Ἀϑῆναι >Athễnai > lat. Athenae > Atina, geogr.
lat. ž. r. Cannae > Kana; Thebae > Teba, ali Thermopylae > Ter-
mopile i Termopili
grč. s. r. Λεῦϰτρα > Leũktra > lat. Leuctra > Leuktra
grč. m. r. Δελφοί > Delphoí > lat. Delphi > Delfi
lat. m. r. Pompeii > Pompeji.
Trans Trans- Napome-

Grčki Latinski
literacija kripcija na
αα/ a Ἄβδηρα Ábdēra Abdēra Abdera,
A geogr.
Ἀγαμέ- Agamémnōn Aga Agame-
μνων memnōn mnon
Ἀερόπη Aerópē Aëropē Aeropa

Ἀϰάδημος Akádēmos Acadēmus Akadem
Ἄνδρομά- Andromáchē Androma- Androma-
χη chē ha
Ἀπόλλων Apóllōn Apollo Apolon
Ἀρδιαῖοι Ardiaĩoi Vardiaei Ardijejci
Ἀριστοτέ- Aristotélēs Aristotelēs Aristotel
λης
Ἄρτεμις, Ártemis, osn. (Diana) Artemida
Ἀρτέμιδος Artémid-
Ἀρχύτας Archýtas Archýtas Arhita
Ἄτλας Átlas, osn. Atlas Atlant
Atlant-
Ἄτροπος Átropos Atropa
Ἁἁ/ ha Ἁλιϰαρ- Halikarnas- Halicar- Halikarnas,
HA νασσός sós nassus geogr.
Ἁρμονία Harmonía Harmonia Harmonija
Αι αι e Αἰγεύς Aigeús Aegeus Egej
/ AI Αἴγυπτος Aígyptos Aegyptus Egipat,
(lat. geogr.
AE) Αἰνείας Aineías Aeneas Eneja
Αἰσχύλος Aischýlos Aeschylus Eshil
Αἴσωπος Aísōpos Aesōpus Ezop
Αἴτνη Aítne Aetna Etna
Αἰχμαγό- Aichmagóras Aechmag- Ehmagora
ρας oras
Λαϰεδαί- Lakedaímōn Lacedae- Lakede-
μων mon mon
Κλυται- Klytaimnếstra Cly- Klitemne-
μνήστρα taemnēstra stra
Ἀϑηνᾶ Athēnã (Minerva) Atina, mit.
Ἀϑῆναι Athễnai Athēnae Atina,
geogr.
Αἱ αἱ / he Αἱμονία Haimonía Haemonia Hemonija ali Ἅι /

HAI Ἅιδης Hádes (Pluto) Had HA kao
ha
Αυ αυ au Αὐλίς Aulís, osn. Aulis Aulida, prema
/ AU Aulid- geogr. vizantij-
(lat. Αὐταριᾶται Autariãtai Autariātae Autarijate skome
AU) Καύϰασος Kaúkasos Caucasus Kavkaz, grčkom
geogr. kao av
Ββ b Βίας Bías, osn. Bias Bijant prema

/B Biant- novo-
Θῆβαι Thễbai Thēbae Teba, grčkome
geogr. može i
Βαβυλών Babylốn Babylon Vavilon, kao v
geogr.
Βυζάντιον Byzántion Byzantium Vizantija,
Vizant,
geogr.
Λαβύρι- Labýrinthos Labyrin- Lavirint
νϑος thus
Γγ/ g Γόρδιος Górdios Gordius Gordije
G Γαῖα i Γῆ Gaĩa i Gễ Gaea Geja
γγ / ng Ἄγγελος Ángelos Angela

GG Ἄγγρος Ángros Angar,
geogr.
γϰ / nk Ἀγϰαῖος Ankaĩos Ancaeus Ankej
GK Ἄγϰυρα Ánkyra Ancyra Ankira,
geogr.
γξ / nks Λυγϰεύς Lynkeús Lynceus Linkej
GK φάρυγξ phárynx farinks
γχ / nh Ἀγχίσης Anchísēs Anchīses Anhiz

GCH Ἐγχέλιοι/ Enchélioi/ Encheleae Enheleji
Ἐγχελεῖς Encheleĩs
Δδ / d Δαίδαλος Daídalos Daedalus Dedal

D Δελφοί Delphoí Delphi Delfi,
geogr.
Δελματοί Delmatoí Dalmatae Dalmati
Δῆλος Dễlos Dēlos Delos/Del,
geogr.
Δημόϰρι- Dēmókritos Democri- Demokrit
τος tus
Διογένης Diogénēs Diogenes Diogen
Διομήδης Diomếdēs Diomedes Diomed
Εε e Ἐπειός Epeiós Epeus Epej
/E Ἐπίϰουρος Epíkouros Epícurus Epikur
Ἑἑ/ he Ἑϰάβη Hekábē Hecuba Hekaba
HE Ἑρμῆς Hermễs (Mercuri- Hermes
us)
Ἕρμαρχoς Hérmarchos Her- Hermarh
marchus
Ἕϰτωρ Héktōr Hector Hektor
Ει ει / i Εἰρήνη Eirếnē Irene Irena nekad
EI Ἐπαμει- Epameinốn- Epaminōn- Epaminon- ispred
νώνδας das das da vokala
Φειδίας Pheidías Phidias Fidija (rijetko
Ποσειδῶν Poseidỗn (Neptūnus) Posejdon i ispred
Δαρεῖoς Dareĩos Darius, Darije/ konso-
Dareus Darej nanta)
Αἰνείας Aineías Aeneas Eneja kao ej (ili
e)
Εἱ εἱ / hei Εἱρϰταί Heirktaí Heirkta,
HEI geogr.
Ευ ευ eu Εὐριπίδης Euripídēs Euripides Euripid ponekad
/ EU Ἐλευσίς Eleusís, osn. Eleusis Eleusina, kao ev
(lat. Eleusin- geogr.
EU) Εὐρώπη Eurốpē Europa Evropa,
geogr.;
ali Europa,
mit.
Εὐρυδίϰη Euridíkē Eurydica Euridika
Εὐφράτης Euphrátēs Euphrates Eufrat
Μορφεύς Morpheús Morpheus Morfej
Ζεύς Zeús (Iuppiter) Zevs
(Zeus)
Ζζ z Ζήνων Zếnōn Zeno Zenon

/Z
Ζάϰυνϑος Zákynthos Zacynthus Zakint,
geogr.
Ηη e Ἤπειρος Ēpeiros Epirus Epir, ge-
/Ē ogr.
Ἠώς Eốs (Aurora) Eos
Δημήτηρ Dēmếtēr (Ceres) Demetra
Κρήτη Krếtē Creta Krit, ge-
ogr.
Πελοπόν- Pelopónnēsos Pelopon- Peloponez,
νησος nēsus geogr.
Ἠλύσιον Ēlýsion Elysium Jelisej,
πεδίον pedíon Jelisejska
polja
Ἡ ἡ / he Ἥφαιστος Héphaistos (Vulcānus) Hefest ponekad
HĒ Ἡράϰλει- Herácleitos Heraclītus Heraklit kao i
τος
Ἡραϰλῆς Heráklếs Hercules Herakle
Ἡρῴδης Herốdēs Herodes Irod
Θθϑ t Θαλῆς Thalễs Thales Tales
/ TH Θάλεια Tháleia Thalia Talija
Θάσος Thásos Thasus Tasos,
geogr.
Θησεύς Thēseús Theseus Tezej
Ἄϑος Áthos Athos Atos,
geogr.
Τίρυνς, Tíryns, osn. Tiryns Tirint,
Τίρυνϑος Tírynth- geogr.
Ιι/I i Ἰϑάϰη Ithákē Ithaca Itaka,
geogr.
Ἴϰαρος Íkaros Icarus Ikar
Ἰφιγένεια Iphigéneia Iphigenia Ifigenija
Ιι/I j Ἰάπυδοι Iápydoi Iapodes Japodi
ispred Ἰαπύγες Iapýges Iapyges Japigi
vokala Iásōn
Ἰάσων Iasōn Jason
Ἱἱ/ hi Ἱππίας Hippías Hippias Hipija
HI
Κκϰ k Καλλιστώ Kallistố Callistō Kalista

/K Κέρβερος Kérberos Cerberus Kerber,
mit.
Ἀλϰιβιά- Alkibiádēs Alcibiadēs Alkibijad
δης
Κωνστα- Kōnstan- Constanti- Konstan-
ντινούπο- tinoúpolis nopolis tinopolj,
λις geogr.
Κόρινϑος Kórinthos Corinthus Korint,
geogr.
Κῦρος Kỹros Cyrus Kir
Λλ l Λεωνίδας Leōnídas Leōnidas Leonida
/L Ἰλλυριοί Illyrioí Illyrii Iliri
Μμ/ m Μενέλαος Menélaos Menelaus Menelaj
M Μήδεια Mếdeia Medea Medeja
Μυϰῆναι Mykễnai Mycenae Mikena,
geogr.
Μίλητος Mílētos Milētus Milet,
geogr.
Ἀμφίπολις Amphípolis Amfipolj,
geogr.
Νν/ n Νιόβη Nióbē Niobē Nioba
N Ναυσιϰάα Nausikáa Nausicaa Nausikaja
Νέμεσις Némesis Nemesis Nemeza
Νέστωρ Néstōr Nestōr Nestor
Ξξ/ ks Ξανϑίππη Xanthíppē Xanthippē Ksantipa
X Ξενοφάνης Xenophánēs Xeno- Ksenofan
phanes
Ξενοφῶν Xenophỗn, Xenophōn Ksenofont
osn. Xen-
ophōnt-
Ξέρξης Xérxēs Xerxes Kserks
Αλέξαν- Aléxandros Alexander Aleksandar
δρος
Ἀναξαγό- Anaxagóras Anaxago- Anaksa-
ρας ras gora
Νάξος Náxos Naxus Naks,
geogr.
Στύξ Stýx Stÿx Stiks,
geogr.
Οο/ o Ὀρέστης Oréstēs Orestēs Orest

O Ὀδυσσεύς Odýsseus (Ulixes) Odisej
Ὄλυμπος Ólympos Olympus Olimp,
geogr.
Ὁ ὁ / ho Ὅμηρος Hómēros Homērus Homer
HO
Οι οι e Οἰδίπους Oidípous Oedipus Edip
/ OI Κροῖσος Kroĩsos Croesus Krez
(lat. Οἴτη Oítē Oeta Eta, geogr.
OE)
Ου ου u Οὐρανός Ouranós (Caelus) Uran
/ OU Σούνιον Soúnion Sunion,
(lat. geogr.
U) Θουϰυδί- Thoukydídēs Thucydides Tukidid
δης
Πειροῦσται Peiroũstai Pirustae Pirusti
Ππ p Παρμενί- Parmenídēs Par- Parmenid
/P δης menides
Πάρος Páros Paros Par, geogr.
Περιϰλῆς Periklễs Pericles Perikle
Πλάτων Plátōn Plato Platon
Πόλυβιος Pólybios Polybius Polibije
Ρρ/ r Ῥιζιονιϰός Rhizionikós Sinus Boka Ko-
R ϰόλπος kólpos Rhisonicus torska
Rhisinium
Ῥίζων Rhízōn Risan
Ῥόδος Rhódos Rhodus Rodos,
geogr.
ῤῥ/ r Πύῤῥος Pýrrhos Pýrrhus Pir
R
Σσς Σαλαμίς, Salamís, osn. Salamis Salamina,
/S gen. Σαλα- Salamín- geogr.
μίν-ος
Σαπφώ Sapphố Sapphō Sapfo
Σπάρτη Spártē Sparta Sparta,
geogr.
Σωϰράτης Sōkrátēs Sōcratēs Sokrat
Σοφοϰλῆς Sophoklễs Sophoclēs Sofokle
σσ / s Παρνασ- Parnassós Parnassus Parnas,
SS σός geogr.
Κνωσσός Knōssós Knosos,
geogr.
σ/S z Διόνῡσος Diónysos Dionysus Dioniz

iz- Ἔφεσος Éphesos Ephesus Efez i Efes,
među geogr.
vokala Σίσυφος Sísyphos Sisyphus Sizif
Μοῦσα Moũsa Musa Muza
Παυσανίας Pausanías Pausanias Pauzanija
Ττ/T t Τάνταλος Tántalos Tantalus Tantal

Τειρεσίας Teiresías Tiresias Tiresija
Τηλέμαχος Tēlémachos Tēlema- Telemah
chus
Υυ/ i Πάμφυλοι Pámphyloi Pamphylii Pamfileji
Y Πυϑαγόρας Pythagóras Pitagora
Δυῤῥάχιον Dyrrháchion Dyrrhachi- Dirahi-
um jum, Drač,
geogr.
Λιβυρνοί Libyrnoí Liburni Liburni
Ὑὑ/ hi Ὕπνος Hýpnos (Somnus) Hipnos
HY Ὑιάϰινϑος Hyákinthos Hyacinthus Hijacint
Ὑλλείς Hyleís Hileji
Φφ/ f Φίλιππος Phílippos Philippus Filip
PH Φειδίας Pheidías Phidias Fidija
Φοίνιϰες Phoínikes Phoenices Feničani
Κεφαλονιά Kephaloniá Kefalonija,
geogr.
Χχ/ h Χάρυβδις Chárybdis Charybdis Haribda
CH Χίλων Chílōn Chilōn Hilon
Χίος Chíos Chius Hios i Hij,
geogr.
Ἄραχνος Árachnos Arahno
Ψψ/ ps Ψυχή Psychế (Psyche) Psiha
PS Ψῶφις Psōphis, osn. Psophis Psofida
Psỗphid-
Τερψιχόρα Terpsichóra Terpsich- Terpsihora
ore
Καλυψώ Kalypsố Calypso Kalipsa
Αἰϑίοψ Aithíops Aethiops Etiopljanin
Ωω o Ὠγυγίη Ōgygíē Ogygia Ogigija,
/Ō geogr.
Ὠϰεανός Ōkeanós Ōceanus Okean
Ὠρίων Ōríōn Ōriōn Orion
Τυφών Typhōn Typhōn Tifon
Ὡ ὡ / ho Ὧρος Hōros Horus Hor, egip.

HŌ mit.
ᾩᾡ o ᾩδεῖον Ōdeĩon Odeon
/Ō
Latinsko pismo
Trans Trans
Grafem Glas Grafem Glas
kripcija kripcija
Aa a a Nn en n
B b be b Oo o o
Cc ce c, h, k Pp pe p, f
Dd de d Qq ku kv
Ee e e Rr er r
Ff ef f Ss es s,z
Gg ge g Tt te t
Hh ha h Uu u u
Ii i i, j Vv ve v
Kk ka k Xx iks ks
Ll el l Yy ipsilon i
Mm em m Zz zet z
Latinski Crnogorski Primjer Napomena

AE e Etna (AETNA), Elije
(AELIUS), Emilije
(AEMILIUS), Emona
(AEMŌNA), Ekvi (AEQUI),
Eskulap (AESCULĀPIUS),
Gnej (GNAEIUS), Eneida
(aeneis, gen. Aeneid-is),
Anej (ANAEUS), Prevali-
tana (praevalis, Praeva-
litāna), Popeja (POPPAEA)
AË ae Aerop (AËROPUS), Aelo
(AËLLO)
C k Kaligula (CALIGULA),
Klaudije (CLAUDIUS),
Seneka (SENECA), Krit
(CRETA), Katilina (CATILĪ-
NA), Kornelija (CORNE-
LIA), Marko (MARCUS),
Likurg (LYCŪRGUS),
Vulkan (VULCĀNUS),
Afrika (AFRICA), Hamil-
kar (HAMILCAR), Merkur
(MERCURIUS), Sicilijanac
(SICULUS), Askani-
je (ASCANIUS), Krisp
(CRISPUS), Stoik (STOĬ-
CUS), Lukul (LUCULLUS),
Duklja (DOCLEA), Klo-
dija (CLODIA), Spartak
(SPARTACUS), Askanije
(ASCANIUS), Akruvij(um)
(ACRUVIUM)
C c Celer (CELER), Makedo- Ponekad se
ispred e, ae, oe, nac (MACEDO), Lakede- prema
i, y monjanin (LACEDAEMO- klasičnome
NIUS), Ciceron (CICERO), izgovoru c tran-
Celesirija (COELESYRIA), skribuje
Cincinat (CINCINNĀTUS), kao k:
Sicilija (SICILIA), Tacit Kelti (CELTAE),
(TACITUS), Italici (ITALI- Kimbri (CIM-
CI), Fabricije (FABRICIUS), BRI), Kinegir
Sulpicije (SULPICIUS), (CYNAEGĪRUS),
Marcel (MARCELLUS) Kimon (CIMO),
Kerber (CER-
BERUS), Kipar
(CYPRUS), Ki-
klop (CYCLOPS),
Korkira / Krf
(CORCӯrA), Ki-
likija (CILICIA)
CC kc Makcije (Maccius), Akci-
je (ACCIUS)
k Flak (FLACCUS), Aka

(ACCA), Akua (ACCUA)
CH h Hiron (CHIRON), He-

roneja (CHAERONEA),
Hrist (CHRISTUS), Grah/
Grakh (GRACCHUS),
Bah/Bakho (BACCHUS),
Haron (CHARON), Antioh
(ANTIOCHUS), Pulherija
(PULCHERIA), Aheront
(ACHERON)
I j Jan (IANUS), Januar
na početku rije- (IANUARIUS), Jugurta (IU-
či ispred vokala GURTHA), Julije (IULIUS),
i u intervokal- Jun/Junije (IUNIUS),
nome položaju Junona (IUNO), Jupiter
(IUPPITER), Justinijan
(IUSTINIĀNUS), Justicija
(IUSTITIA), Just (IUSTUS),
Juvenal (IUVENĀLIS),
Gaja (GAIA), Gajus
(GAIUS), Pompej(us)
(POMPEIUS), Trajan (TRA-
IĀNUS), Troja (TROIA),
Vejanin (VEIENS)
K k Kezon (kaeso/caeso)
OE e Edip (OEDIPUS), Celija
(COELIA), Mezija (MOE-
SIA), Trezeni (TROEZENII)
OË oe Boetije (BOËTHIUS)
PH f Fedra (PHAEDRA),
Feb (PHOEBUS), Orfej
(ORPHEUS), Farnak
(PHARNACES), Feničani
(PHOENICES), Eufemija
(EUPHEMIA)
TH t Katarus (CATHARUS),
Kartagina (CARTHAGO),
Tula (THŪLE), Tračanin
(THRAX), Teodosije (THE-
ODOSIUS)
RH r Rodos (RHODUS), Re-
num/Rajna (RHENUM),
Rizinum/Risan (rhisi-
num/rhizon)
QU kv Kvint (QUINTUS), Kvinti-

lijan (QUINTILIANUS), Se-
kvana/Sena (SEQUĀNA),
Tarkvinije (TARQUINIUS),
Akvitani (AQUITĀNI),
Torkvat(o) (TORQUĀTUS),
Trankvil (TRANQUILLUS),
Kviriti (QUIRĪTES),
Akvitanija (AQUITANIA),
Akvileja (AQUILEIA)
S z Azija (ASIA), Cezar (CA-
između vokala ESAR), Nazika (NASICA),
Prozerpina (PROSERPI-
NA), Vezuv (VESUVIUS),
Nazon (NASO), Venuzija
(VENUSIA), Тrazumen
(TRASUMENNUS), Mau-
zolej (MAUSOLĒUM),
Kluzij(um) (CLUSIUM),
Vespazijan (VESPASIA-
NUS), Druz (DRUSUS),
Druzila (DRUSILLA)
SU sv Svebi (SUĒBI), Svetonije
(SUETONIUS)
TI ci Horacije (HORATIUS), Lu-
između vokala krecije (LUCRETIUS), Leti-
cija (LAETITIA), Dalmacija
(DALMATIA), Lacij(um)
(LATIUM), Dioklecijan
(DIOCLETIĀNUS), Ebucije
(AEBUTIUS)
TI ci Mezencije (MEZENTIUS),
između konso- Kvinkcije (QUINCTIUS),
nanta i vokala Amincije (AMINTIUS),
Gencije (GENTIUS),
Marcijal (MARTIĀLIS),
Terencija (TERENTIA),
Akcij(um) (ACTIUM)
TI ti Hostije (HOSTIUS), Vetije
iza s, t, x, a (VETTIUS), Atije (ATTIUS),
ispred vokala Bratija/Brač (BRATTIA),
Ostija (OSTIA)
X ks Ksant (XANTHUS),
Dumnoriks (DUMNORIX),
Uliks/Odisej (ULIXES),
Maksim (MAXIMUS)
Y i Ilirija (ILLYRIA), Likurg
(LYCURGUS), Pidna
(PYDNA), Pitija (PYTHIA),
Polifem (POLYPHĒMUS),
Scila (SCYLLA), Sira-
kuza (SYRACŪSAE), Тir
(TYRUS), Pireneji (PYRE-
NAEI), Alipija (ALYPIA),
Elizij (ELYSIUM)
ALBANSKI JEZIK | 35
ALBANSKI JEZIK
Albanski jezik (alb. gjuha shqipe /đuha šćipe/) indoevropski je

jezik koji samostalno čini posebnu granu na stablu indoevropskih
jezika. Albanski jezik ima dva dijalekta: gegijski i toskijski, s više
međusobnih razlika, naročito u fonološkome i morfološkome
gramatičkom podsistemu. Prva dokumenta pisana na albanskome
jeziku pripadaju sredini XVI vijeka. Jedinstvena abeceda ofor-
mljena je 1908. godine, a standardni jezik na osnovu toskijskoga
dijalekta normiran je 1972. godine.
Albansko pismo je latinica, s abecedom od 36 grafema. Latinični

grafemi javljaju se u tri oblika:
a. prosti (a, b, c, d, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, q, r, s, t, u, v, x, y, z)
b. digrafi (dh, gj, ll, nj, rr, sh, th, xh, zh), i
c. s dijakritičkim znakom (ç, ë).
Albanski jezik ima dva vokala (ë, y) i četiri konsonanta (dh, rr, th,
x) kojih nema u crnogorskome jeziku.
Albanski vokali
Albanski Crnogorski Primjer Napomena

Ë e Permet (PËRMET),
kad je akcento- Špetim (SHPËTIM),
vano Šenđin (SHËNGJIN)
Malesija (MALËSIA),
Hena (HËNA)
Ë – Gzim (GËZIM), Plumb
ispred ili iza (PËLLUMB), Kuksi
akcentovanoga (KUKËSI), Ćuksi
sloga (QUKËSI)
Ë a Kolja (KOLË), Nikola u muškim i

na kraju riječi (NIKOLLË), Leka/ ženskim imenima
kad je neakcen- Ljeka (LEKË), Korča s deklinacijom
tovano (KORÇË), Prishtina imenica ženskoga
(PRISHTINË), Buljćiza roda
(BULQIZË), Mirdita
(MIRDITË), Saranda
(SARANDË), Zadrima
(ZADRIMË)
Y i Ili (YLLI), Ilber (YL-
BER), Imeri (YMER),
Abdillah (ABDYLLAH),
Hisni (HYSNI)
Albanski konsonanti
Ç č Čabej (ÇABEJ), Čerčiz

(ÇERÇIZ), Korča
(KORÇA), Kučova
(KUÇOVA), Čorovoda
(ÇOROVODA)
DH d Fatbard (FATBARDH), Dh je interden-
Fatbarda (FATBAR- talno-alveolarni
DHA), Bardoš glas. Javlja
(BARDHOSH), Bardaj se kod imena
(BARDHAJ), Durata paleohrišćansko
(DHURATA), Dimitrije ga porijekla.
(DHIMITËR) Teodori
(THEODHORI)
GJ đ Đerđ (GJERGJ),
Đovaljin (GJOVALIN),
Đeljoš (GJELOSH),
Šenđin (SHËNGJIN),
Đirokastra (GJIROKA-
STËR)
L lj Ljavdoš (LAVDO- Ako takvo ime
SH), Hiljmi (HILMI), postoji u crno-
Ljeskovik (LESKOVIK), gorskome jeziku,
Deljvina (DELVINË) može se prenijeti
i kao l (Leka/Lje-
ka, Bilal/Biljalj,
Emil/Emilj, Dže-
mal/Džemalj).
ALBANSKI JEZIK | 37
LL l Apolonija (APOLLO-
NIA), Vjolca (VJOLL-
CA), Barbuluš (BAR-
BULLUSH), Malakastra
(MALLAKASTRA)
Q ć Ćemalj (QEMAL),
Koljići (KOLIQI),
Mizećeja (MYZEQEJA),
Šuturići (SHUTURIQI),
Siljići (SILIQI), Maljići
(MALIQI)
RR r Rok (RROK), Frok
(FRROK), Rogožina
(RROGOZHINË)
SH š Šalja (SHALA), Škrelj/
Škrelja (shkrel/
shkreli), Špataraku
(SHPATARAKU), Šipša-
nik (SHIPSHANIK)
TH t Tomaj (THOMAJ),
Tumana (THUMANË),
Teti (THETHI)
X z Zoze (XOXE), Zara X se izgovara kao
(XARË) /З/, ali kako taj
fonem ne postoji
u crnogorsko-
me standardu,
preporučuje se
transkripcija sa z.
XH dž Džuvani (XHUVANI),
Džoli (XHOLI), Hodža
(HOXHA), Džemal/
Džemalj (XHEMAL)
ZH ž Žuljat/Žuljati (zhu-
lat/zhulati), Žuljana
(ZHULANA)
Bez promjene se transkribuju a, b, c, d, e, f, g, h, i, j, k, m, n, nj,

o, p, r, s, t, u, v, z.
Geografska imena s teritorije Albanije tipa Skadar, Drač, Valona,

Drim, Drivast, Lješ, Kroja i sl. treba pisati u skladu s viševjekov-
nom tradicijom u crnogorskome jeziku.
ARAPSKI JEZIK | 39
ARAPSKI JEZIK
Arapski jezik označava i književni arapski jezik koji služi kao

standard i varijante ovoga jezika koje su u upotrebi u različitim
arapskim zemljama. Moderni, standardni arapski je zvanični
arapski koji se koristi u većini dokumenata, na univerzitetima i
informativnim programima televizije i radija, kao i za komunika-
ciju između Arapa iz različitih zemalja.
Arapsko pismo sastoji se od 28 znakova za konsonante, dok se

vokali označavaju dijakritičkim znacima iznad ili ispod konso-
nanata. Moderni, standardni arapski piše se, uglavnom, bez oz-
naka za kratke vokale. Arabica je kurzivno pismo, piše se zdesna
ulijevo.
Postoje brojni sistemi transkripcije za arapski jezik, a u naučnim

krugovima južnoslovenskih zemalja u upotrebi je latinička
fonološka transkripcija sistema DMG (Deutsche Morgenländi-
sche Gesellschaft).1 Transkripcija se vrši prema arapskome stan-
dardnom jeziku, ali ima i određenih uticaja iz varijanti koje se go-
vore u raznim zemljama. Odstupanjima u transkripciji doprinose
i arapski fonemi koje ne postoje u crnogorskome i prezentacija
arapskoga određenog člana koji se uvijek piše na isti način, ali se
izgovara različito, u zavisnosti od konteksta.
1
Sistem transkripcije Deutsche Morgenländische Gesellschaft prihvaćen je
na Međunarodnome skupu orijentalista u Rimu 1936. Ovaj sistem dalje
je pojednostavio Deutsches Institut für Normung 1982, kao standard DIN
31635. Najznačajnija je njegova prednost to što u njemu nema digrafa tipa
th, dh, kh, gh, sh.
Transkripcija po
Arapski Crnogorski
sistemu DMG
‫ا‬ ā, a a
‫ب‬ b b
‫ت‬ t t
‫ث‬ ṯ s
‫ج‬ ǧ dž
‫ح‬ ḥ h
‫خ‬ ẖ h
‫د‬ d d
‫ذ‬ ḏ z
‫ر‬ r r
‫ز‬ z z
‫س‬ s s
‫ش‬ š š
‫ص‬ ṣ s
‫ض‬ ḍ d
‫ط‬ ṭ t
‫ظ‬ ẓ z
‫ع‬ ʻ -
‫غ‬ ġ g
‫ف‬ f f
‫ق‬ q k
‫ك‬ k k
‫ل‬ l l
‫م‬ m m
‫ن‬ n n
‫ه‬ h h
‫و‬ w, ū, u v, u
‫ي‬ y, ī, i j, i
U arapskome postoji i grafem ‫ ء‬koji se transkribuje kao apostrof

i označava zatvorni glas koji nastaje u grkljanu (tzv. glotalna sto-
pa ili glotalni ploziv). U crnogorskoj transkripciji se ne zapisuje,
osim ponekad u riječi Kur’an (EL QUR’AN – ‫)القران‬.
Udvojeni konsonanti prenose se kao jedan, npr. Alah (ALLAH – ‫)هللا‬.
Ukorijenjeni tradicionalni oblici imena priznaju se i kad odstupa-

ju od načela ove transkripcije:
ARAPSKI JEZIK | 41
1. velarni konsonant ‫ خ‬transkribuje se kao k u Kartum (ḪARTUM

–‫)الخرتوم‬, Moka (MOH̱ A – ‫)المخا‬
2. labijal ‫ و‬prenosi se kao au u Asuan (asuan – ‫)اسوان‬, Ha-
dramaut (HAḌRAMAUT – ‫)حضرموت‬, Taufik (taufiq – ‫)توفيق‬
3. kad labijal ‫ و‬ima funkciju kratkoga vokala u na početku riječi,
prenosi se kao o u Osman (OṮMAN – ‫)عثمان‬
4. palatal ‫ ي‬transkribuje se kao aj/ej/ei u Hajdar (haydar – ‫)حيدر‬,
Sulejman (suleymān – ‫)سليمان‬, Husein (huseyn – ‫)حسين‬.
Kad arapski član stoji odvojeno, treba ga pisati u ujednačenome

obliku el, bez varijacija koje izaziva uticaj fonološke okoline u ri-
ječi koja mu prethodi i koja za njim slijedi: Šat el Arab (šat al-
ʻarab – ‫)شط العرب‬, Džabal el Ahdar (ǦABAL AL-AH̱ ḌAR –‫االخضر‬
‫)الجبل‬, Bab el Mandeb (bab al-mandeb – ‫)باب المندب‬. Me-
đutim, u imenima koja su već u tradicionalnoj upotrebi, a u kojima
se član koristi u obliku al, ostaće tako: Harun al Rašid (harun ar-
rašīd –‫) هارون الرشيد‬, Mehmed al Fatih (mehmed al-fātih
– ‫)محمد الفاتح‬.
Član se izostavlja na početku toponima: Bahrejn (al-bahreyn

– ‫)البحرين‬, Irak (al-ʻiraq –‫)العراق‬, Medina (al-medina –
ّ ‫)أحمد بن‬. Isto pravilo važi i za Kuran.
‫بلة‬
Spojevi Abd + el pišu se sastavljeno s narednom, a spojevi el + lah/

din sastavljeno s prethodnom riječju, i to u dvijema varijantama:
Abdulah/Abdalah (ʻabdullah/ʻabdallah – ‫)عبد هللا‬, Abdulaziz/
Abdelaziz (ʻabdulʻazīz/ʻabdelʻazīz – ‫)عبد العزيز‬, Abdurahman/
Abderahman (ʻabdurahman/ʻabderahman – ‫)عبد الرحمن‬, Hajru-
din/Hajredin (ḪAYRUDĪN/ḪAYREDĪN – ‫)خير الدين‬, Nurudin/Nuredin
(nurudīn/nuredīn – ‫)نور الدين‬, Šemsudin/Šemsedin (šemsudīn/
šemsedīn – ‫)شمس الدين‬.
Pored osnovnoga oblika ibn (‫ )ابن‬u arapskim imenima: Omar ibn

el Hatab (ʻUMAR IBN AL- ḪAṬĀB – ‫)عمر ابن الخطاب‬, koriste se i
oblici ben i bin: Ahmed ben Bela (ahmed ben bella – ‫بلّة أحمد‬
‫)بن‬, Zajed bin Sultan el Nahjan (zayed bin sultān al-nahyān –
‫)ﺯﺍﻳﺪ ﺑﻦ ﺳﻠﻄﺎﻥ ﺁﻝ ﻧﻬﻴﺎﻥ‬.
Kad se članovi el i ibn/ben/bin koriste samo uz prezime, odnosno

uz drugi dio imena, pišu se velikim slovom: El Fatih (al-fātih –
‫)الفاتح‬, Ibn Batuta (IBN BAṬUṬA – ‫)ابن بطوط‬, Ben Bela (ben
bella – ‫بلة‬ّ ‫)بن‬.
BJELORUSKI JEZIK | 43
BJELORUSKI JEZIK
Bjeloruski jezik (беларуская мова) spada u slovensku grupu in-

doevropskih jezika. Njime govori oko 7-8 miliona ljudi, od kojih
većina živi u Bjelorusiji.1 Bjeloruski se govori i u Ukrajini, Ru-
siji, Slovačkoj, Litvaniji, Kanadi, SAD-u i u drugim zemljama
đe žive Bjelorusi. Standardno pismo bjeloruskoga jezika je ćiri-
lica, rijetko se koristi latinica.2 Bjeloruski Tatari koriste arapsku
grafiju (stare bjeloruske knjige iz XVI vijeka „Kitabi“ pisane su
arapskom grafijom).
Istorija bjeloruskoga jezika počinje od praslovenskoga jezičkog

jedinstva. Stari bjeloruski jezik bio je službeni jezik Litvanske
Knjaževine. Formiranje jezičkoga standarda na narodnoj osno-
vi u Bjelorusiji počelo je u prvoj polovini XIX vijeka. U istori-
ji bjeloruskoga standardnog jezika važnu je ulogu imao početak
XX vijeka – razdoblje utvrđivanja tipa jezika na narodnoj osnovi.
Bjeloruski jezik postao je u ono vrijeme važna društvena pojava.
Stvaralaštvo Janke Kupale završilo je proces formiranja bjelo-
ruskoga standardnog jezika na narodnoj osnovi i otvorilo novo
povijesno razdoblje – razdoblje razvoja i usavršavanja jezika s
korišćenjem svih njegovih mogućnosti i primjenom tih moguć-
nosti u praksi društvenoga života.
1
Prema popisu stanovništva iz 2009. godine 4.841.319 Bjelorusa, kao i
217.015 predstavnika drugih naroda (od kojih 171.287 Poljaka), smatraju
bjeloruski svojim maternjim jezikom, što ukupno čini 53,22% stanovništva
države. U poređenju s podacima popisa iz 1999. godine primjećuje se ten-
dencija smanjenja broja govornika bjeloruskoga jezika: www.euroradio.
fm/ru/1022/reports/40295/;
belstat.gov.by/homep/ru/perepic/2009/publications/selected_nationalities.rar
2
Bjeloruska latinica (лацінка) upotrebljavala se još u XVII v. Ima više slič-
nosti s poljskom latinicom.
Bjeloruska abeceda sadrži 32 grafema. U bjeloruskome jeziku

postoji poseban grafem ў koji je u izgovoru nalik poljskome ł.
Postoje dvije varijante bjeloruskoga standarda: službena ortogra-

fija (narkomovka), koja je za vrijeme sovjetske vlasti približila
bjeloruski jezik ruskome, i klasični pravopis (taraškevica, temelji
se na gramatici M. Taraškeviča, 1918), kodifikovan 2005. g., a
iniciran 80-ih godina XX v., za vrijeme perestrojke. Od 2010. g.
narkomovka sovjetskoga tipa s malim izmjenama postala je služ-
beni pravopis bjeloruskoga jezika.
Fonološki sistem bjeloruskoga jezika ima sličnosti s ukrajinskim,

ruskim i poljskim. Glasovi se prenose u grafiju uglavnom prema
fonološkome principu. Upotreba konsonanata ц, ш, ж slična je
upotrebi u ruskome jeziku: oni su tvrdi u svim položajima. Meko
цʼ pojavilo se na mjestu nekadašnjega mekog тʼ (ć): palatal дʼ
(dj) pretvorio se u palatalnu afrikatu дзʼ (dzj): цябе (tebi), жыццё
(život), дзеці (đeca).
Poslije vokala, apostrofa, slova ў, mekoga znaka i na početku ne-

kih riječi u određenome položaju i može obilježavati jі: Украіна –
Укра/jі/на (Ukrajina), Ільі, верабʼі – вераб/jі/ (vrapci), салаўі –
салаў/jі/ (slavuji), іней – /jі/ней (inje).
Što se tiče onomastike, dugotrajni život Bjelorusa u okviru jedne

države s Rusima te status ruskoga jezika u SSSR-u kao jezika
međunacionalne komunikacije izazvali su na zemljopisnim karta-
ma širom svijeta pojavu ruskih naziva bjeloruskih gradova, nase-
lja i drugih geografskih pojmova. To se odrazilo i u pravopisima
slovenskih i drugih jezika. Tome doprinosi i rješenje o drugome
službenom jeziku u Bjelorusiji – ruskom.
Postoje određene specifičnosti u prenošenju biblijskih imena u

bjeloruski jezik: Язэп – Jazep (Josip), Ян – Jan (Jovan), Зміцер
– Zmicer (Dmitar), Якуб – Jakub (Jakov), Мікола – Mikola (Ni-
kola).
Bjeloruska ćirilica ima svoje specifičnosti, to su slova ё, й, ў, ы,

ь, э, ю, я, г te apostrof ʼ (koji ima svoju fonološku vrijednost i
obavezan je znak u pismu, ali se ne smatra grafemom i ne ulazi
u abecedu). Oni ili nemaju odgovarajuće znakove u crnogorskim
pismima i zahtijevaju posebna rješenja ili se izgovaraju na po-
seban način.
Bjeloruska ćirilica, koja ima 32 grafema, transliterira se na lati-

nicu na ovaj način: a – a, б – b, в – v, г – g, ґ – g, д – d, е – je, ё
– jo, ж – ž, з – z, і – i, й – j, к – k, л – l, м – m, н – n, о – o, п – p,
р – r, с – s, т – t, у – u, ў – ŭ, ф – f, х – h, ц – c, ч – č, ш – š, ы – y,
ь – ', э – e, ю – ju, я – ja.
Transkripciji podliježu: ы – i, ё – jo, ў – v,3 ю – ju, я – ja, г – g, e – je.
Bjeloruski Crnogorski Primjer Napomena

Ў v Lev (ЛЕЎ), Ljahavka Prenosi se isto
(ЛЯХАЎКА), Galavnja nezavisno od
(ГАЛАЎНЯ), Arsenjevka položaja u riječi.
(АРСЕНЬЕЎКА), Raga-
čov (РАГАЧОЎ), Vjarhov
(ВЯРХОЎ)
Г g Javgenij (ЯЎГЕНІЙ), Strujni (frikativ-
Javgen (ЯЎГЕН) ni) konsonant,
zvučni parnjak
konsonanta х, te
je na neki način
na sredini izme-
đu g i h.
ʼ j Grigorjev (ГРИГОРʼЕЎ), Apostrof ima
Jurjev (юр’еў), Jurjevič fonološku vrijed-
(юр’евіч), Marjina Gor- nost i obavezan
ka (мар’іна горка), Gri- je znak u pismu.
gorjevka (грыгор’еўка)
Й ј Kandracij (КАНДРАЦІЙ)
Я, Ю, Ё, E ja, ju, jо, je Jalec (ЯЛЕЦ), Jaršov
kad nijesu iza (ЯРШОЎ), Jafim (ЯФИМ),
л ili н Juzaf (ЮЗАФ)
3
V je najbliži glas za ў u crnogorskome jeziku.
ЛЯ lja Aljaksej (АЛЯКСЕЙ),

ЛЮ lju Aljaksandr
ЛЁ ljo (АЛЯКСАНДР), Магілёў
(MAGILJOV), Лёзна
(LJOZNA)
НЯ nja Snjadecki (СНЯДЭЦКІ),
НЮ nju Galavnja (ГАЛАЎНЯ)
НЁ njo
НЕ nje
ЛЕ le Alena (АЛЕНА), Gilevič
ЛИ li (ГІЛЕВІЧ)
НЕ ne Mihnevič (МІХНЕВІЧ),
НИ ni Sinica (СИНИЦА)
ЛЬ lj Vasiljevič (ВАСІЛЬЕВІЧ), Slovo ь (tanko
Vasiljevka jer, meki znak)
(ВАСІЛЬЕЎКА), služi kao znak
Gomelj (ГОМЕЛЬ), Vasilj mekoće prethod-
(ВАСІЛЬ) noga konsonanta.
НЬ nj Arsenjevič
(АРСЕНЬЕВІЧ), Arse-
njevka (АРСЕНЬЕЎКА),
Červenjski rajon
(червеньскі раён)
Ь ne transkribuje Kandracevič
kad nije iza se i ne utiče na (КАНДРАЦЬЕВІЧ), Kuzma
л, н ili ispred transkripciju (КУЗЬМА), Arkadzev
vokala (АРКАДЗЬЕЎ), Kuzmič
(КУЗЬМІЧ), Afanasev-
na (АФАНАСЬЕЎНА),
Vaska (ВАСЬКA), Mihas
(МИХАСЬ), Belarus
(БЕЛАРУСЬ), Pripjaс
(ПРЫПЯЦЬ)
-ЭНКA -enka Sidarenka (СІДАРЭНКА), -энкa je tipičan
Šavčenka (ШАЎЧЭНКА) sufiks bjeloruskih
prezimena
-IЧ -ič Sjankevič (СЯНКЕВІЧ), Sufiks -iч u

Gilevič (ГІЛЕВІЧ), Mih- bjeloruskim
nevič (МІХНЕВІЧ), Ta- prezimenima
raškevič (ТАРАШКЕВІЧ), prenosimo kao
Uscinovič (УСЦІНОВІЧ), -ič ne samo zato
Ljavoncevič što je bjelorusko
(ЛЯВОНЦЬЕВІЧ) č tvrdi konsonant,
nego i da bi se
uočila razlika
između bjeloru-
skih i domaćih
prezimena na -ić.
Bjeloruska prezimena s nultim završetkom: Drozd (дрозд), Busel

(бусел), Galaj (галай), Gusak (гусак), Dzjargaj (дзяргай) – mi-
jenjaju se po imeničkoj deklinaciji kad znače muška prezimena, a
ostaju nepromjenljiva kad su prezimena žena: Alene Drozd, Aleni
Drozd...
Bjeloruska muška i ženska prezimena na -a, npr. Krapiva

(крапіва), Galavnja (галаўня), Mjatla (мятла), kao i prezimena
tipa Tomka (томка), Kaljaga (каляга), Meščanka (мешчанка),
Barejka (барейка) mijenjaju se po imeničkoj deklinaciji: Krapi-
ve, Krapivi, Krapivu...; Tomke, Tomki, Tomku...; Kaljage, Kalja-
gi, Kaljagu...
Bjeloruska prezimena tipa Sadovski (садоўскі), Girucki

(гіруцкі) mijenjaju se po padežima prema pridjevskoj deklinaci-
ji. Dakle: Sadovskog, Sadovskom, Sadovskog...
Udvojeni konsonanti u bjeloruskim antroponimima i toponimi-

ma tipa ганна, замасточча, уручча, наддзвінне, зарэчча,
панямонне, палессе, забалоцце, залужжа (i njihovim
izvedenicama) podliježu kontrakciji te se crnogorski piše:
Gana, Zamastoča, Uruča, Nadzvine, Zareča, Panjamone, Palje-
sje, Zabalocje, Zaluža.
Dvočlana imena s pridjevom, ako se prvi dio i na osnovu jezič-

koga ośećaja govornika crnogorskoga jezika može identifikovati
kao pridjevski (u nominativnom obliku), dvojako se prenose u

naš jezik: іli s glasovnim i gramatičkim prilagođavanjem: Crna
Ganča (чорная ганча), Белая Вежа (bijela veža), Чырвоны
Стаў (crveni stav), Каменная Горка (kamena gorka), ili radi
autentičnijeg prenošenja s gramatički (ponekad i glasovno) nepri-
lagođenim pridjevskim nastavcima: Čornaja Ganča, Belaja Veža,
Čirvoni Stav, Kamenaja Gorka.
Imena koja se prevode s bjeloruskoga jezika, a porijeklom su iz

drugih jezika, prilagođavaju se pisanju stranih imena u izvor-
nome jeziku. Izuzetak mogu činiti neka ruska ili poljska imena
koja sadrže specifičnosti prilikom prenošenja u bjeloruski jezik
iz jezika originala. Naime, Bjelorusi su kroz istoriju više godi-
na živjeli u okvirima jedne države ili s Poljacima ili s Rusima
te imaju specifični oblik u bjeloruskome jeziku: Scjapan Batura
(сцяпан батура), Žigimont Stari (жыгімонт стары), Jagajla-
viči (ягайлавічы, a ne Jagjeloni prema poljskome obrascu) –
poljska imena; Mikalaj Drugi (мікалай другі), Kacjarina Prva
(кацярына першая), Ivan Žahlivi (іван жахлівы, a ne Ivan
Grozni prema ruskomе obrascu) – ruska imena. Postoje specifič-
nosti u prenošenju iz bjeloruskoga i nekih, za bjelorusku istoriju
važnih, ukrajinskih imena: Hmjaljnicki, Nalivajka (upor. oblik
istih imena prenesenih iz ukrajinskoga: Hmeljnicki, Nalivajko).
BUGARSKI JEZIK | 49
BUGARSKI JEZIK
Bugarski jezik spada u južnoslovenske jezike, a uz druge sloven-

ske jezike dio je indoevropske jezičke porodice. Službeni je jezik
Republike Bugarske i jedan od službenih jezika Evropske unije.
Bugarskim jezikom govori oko 9 miliona ljudi u Bugarskoj, Grč-
koj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini, Srbiji i SAD.
Istorija bugarskoga jezika počinje od praslovenskoga jezičkog je-

dinstva. Bugarski jezikoslovci obično istoriju bugarskoga jezika
dijele na tri ili četiri glavna perioda (zavisno od toga uključuju li
u periodizaciju razdoblje od naseljavanja Slovena na Balkansko
poluostrvo (V–VII v.) do Moravske misije.
Starobugarski period traje od IX do XI vijeka – od prihvatanja

staroslovenskoga jezika kao službenoga jezika do kraja Prvoga
Bugarskog Carstva 1018. godine. U ovome periodu osnovane su
dvije važne književne škole: Preslavska i Ohridska. Uz Ohridsku
književnu školu vezane su određene kontroverze budući da je bu-
garski jezikoslovci i istoričari smatraju bugarskom (jer je djelova-
la na području Prvoga Bugarskog Carstva), dok je makedonski i
dio stranih slavista vide kao dio makedonske pisane tradicije (jer
se nalazi na području koje danas pripada Makedoniji).
Srednjоbugarski period odnosi se na razdoblje od XII do XIV vi-

jeka, odnosno od uspostavljanja Drugoga Bugarskog Carstva do
njegova pada pod Tursko Carstvo. Za ovaj period karakteristična
je pojačana upotreba prijedloga kod nekih padeža (genitiv, dativ,
lokativ). Srednjobugarski jezik uveliko je uticao na stvaranje ru-
ske, srpske i vlaško-moldavske redakcije staroslovenskoga jezika.
Od XV vijeka započinje novobugarski period, ali normiranje sa-

vremenoga standardnog jezika odvija se u XIX stoljeću, u vrije-
me bugarskoga narodnog preporoda. U ovome razdoblju jak je
uticaj ruskoga jezika. Novobugarski jezik izgrađen je na osnovi

śeveroistočnoga dijalekta, najvjerovatnije zbog toga što je mater-
nji jezik većine važnih preporodnih autora bio isti, odnosno zbog
toga što su se u śeveroistočnome dijelu Bugarske u preporodno
vrijeme nalazili najveći gradski i kulturni centri. Nakon prepo-
rodnoga razdoblja sprovedeno je nekoliko pravopisnih reformi.
Poslije Drugoga svjetskog rata, odnosno Devetoseptembarskoga
prevrata, sprovedena je komunistička pravopisna reforma – uki-
nuto je pisanje jata, nazala i finalnih jerova.
Bugarski jezik je vremenom pretrpio jak uticaj suśednih balkan-

skih jezika, tako da je gotovo sasvim izgubio padežne forme (osta-
le su samo određene zamjeničke forme za dativ i akuzativ, kod
imenica muškoga roda i vlastitih imenica sačuvan je vokativ). Pa-
dežni odnosi najčešće se izražavaju prijedlozima. Kao i rumunski
i albanski jezik, bugarski jezik ima postpozitivni određeni član,
koji se razvio iz pokaznih zamjenica, a ima istu funkciju kao i u
ostalim evropskim jezicima. Za bugarski jezik karakteristična je i
pojava udvajanja objekta. Ima složen sistem glagolskih vremena
i načina, razvio je posebne forme za izricanje neposvjedočenosti
prošlih radnji, ali je izgubio infinitivnu formu. Akcenat je pokre-
tan i dinamičan.
Bugarska ćirilica ima 30 znakova koji se na crnogorski jezik

transliteriraju na sljedeći način: а – а, б – b, в – v, г – g, д – d, е
– e, ж – ž, з – z, и – i, й – j, к – k, л – l, м – m, н – n, о – o, п – p,
р – r, с – s, т – t, у – u, ф – f, х – h, ц – c, ч – č, ш – š, щ – št, ъ – a
ili ø, ь – j, ю – ju, я – ja.
Transkripciji podliježu: й – j, щ – št, ъ – a ili ø, (K)ъ(р, л)1→ø,

(р, л)ъ(К)→ø, ь – j, ю – ju, я – ja.
1
(K) = konsonant
BUGARSKI JEZIK | 51
Bugarski Crnogorski Primjer Napomena

Й j Jordan (йордан), Rajka
(райка), Pejo (пейо)
Щ št Šterju (щерю),
Koprivštica
(копривщица),
Svištov (свищов)
Ъ – Krsteva (кръстева), U pitanju je
između dva Trnovo (търново), slogotvorno r i
konsonanta, od Vlkadin (вълкадин) slogotvorno l.
kojih je jedan
р ili л
Ъ a Kančev (кънчев),
u svim ostalim Dimitar (димитър),
slučajevima Petar (петър), Galabov
(гълъбов)
ЛЯ lja Ljaskovec (лясковец)
ЛЮ lju Ljudmila (людмила)
НЯ nja Njagul (нягул)
НЮ nju Enju (еню)
Я ja Jambol (ямбол), Vjara
(вяра), Petja (петя)
Ю ju Juliana (юлиана),
Jurdan (юрдан)
ЛЬ lj Koljo (кольо) ь se koristi se
samo iza konso-
nanta i označava
njegovu mekoću
НЬ nj Benjo (беньо)
Ь – Vlaso (власьо)
u svim ostalim
slučajevima
ДЖ dž Džagarov (джагаров),
Dobrudža (добруджа)
ČEŠKI JEZIK | 53
ČEŠKI JEZIK
Češki jezik pripada grupi zapadnoslovenskih jezika i službeni je

jezik u Republici Češkoj. Ovim jezikom kao maternjim govori
ukupno 10–12 miliona ljudi u Češkoj i u inostranstvu. Osim u
Češkoj (9,5 mil.) govori se i u Slovačkoj (50.000–70.000 govor-
nika), Poljskoj, Hrvatskoj, Austriji, Ukrajini, Njemačkoj, Švaj-
carskoj, Francuskoj itd. Van Evrope govori se u Śevernoj Americi
(500.000–600.000 govornika) te u Južnoj Americi i Australiji. Od
1. maja 2004. godine jedan je od službenih jezika Evropske unije.
Istorijski posmatrano, od 1848. godine češki je nastavni jezik u
češkim gimnazijama, a 1880. godine je, pored njemačkoga, pono-
vo postao službeni jezik u Češkoj i Moravskoj.
Najstariji sačuvani pisani spomenici – glose u latinskim rukopi-

sima – potiču iz X, a najstariji tekstovi iz XI vijeka. Počev od
XIII vijeka razvija se književni češki jezik, i to iz srednjočeškoga
dijalekta (Prag). Iz toga su perioda i najstariji literarni spomenici.
Dugo se smatralo da je najstarija knjiga štampana na češkome je-
ziku tzv. Kronika trojánska, i to zbog godine koja je navedena na
kraju knjige – 1468. Danas većina naučnika smatra da se navede-
na godina zapravo odnosi na datum rukopisnog izdanja te knjige,
a da je najstarija knjiga Statuta Arnošta z Pardubic, štampana
1476. godine, tj. da je Kronika trojánska štampana poslije 1476.
godine. Novi zavjet štampan je na češkome jeziku poslije 1476.
godine, a čitava Biblija 1488. godine (Bible pražská).
Za češki jezik karakterističan je veliki broj vokala u riječima i

dijakritički znaci, koje je, pretpostavlja se, početkom XV vijeka
uveo Jan Hus u djelu Orthographia Bohemica. Hus je takođe po-
jednostavio gramatiku češkoga jezika. S dijakritičkim znacima
koriste se ovi grafemi: á, č, ď, é, ě, í, ň, ó, ř, š, ť, ú, ů, ý, ž.
Češki pravopis je u principu fonološki, s etimološkim elementi-

ma. Pravopis je relativno složen, s obzirom na to da se npr. u rije-
čima obilježava dužina vokala, tvrdoća i mekoća konsonanata d,
n i t, a glagol se piše zavisno od roda subjekta, npr. muži šli : ženy
šly. Posljednja pravopisna reforma sprovedena je 1993. godine.
Jedna od specifičnosti češkoga jezika jeste grafem ř, tj. češki re-

fleks staroga mekog r. Ovaj fonem postoji još samo u nekoliko
jezika i dijalekata, npr. u kašupskome jeziku i u śevernonorveš-
kim dijalektima. Prenošenje alveolarnoga nesonornog vibranta
ř zadaje velike poteškoće. U crnogorskome jeziku percipira se
kao rž ili rš, zavisno od pozicije u riječi. U češkome jeziku ř se
često javlja u nazivima gradova (upor. Břeclav, litomĕřice, me-
ziříčí, pelhřimov, přerov), ali i u ličnim imenima i prezimenima
(npr. Jindřich, bořivoj, kateřina, dvořák, říha, bednář itd.).
Ne postoji ustaljena praksa u transkripciji ovoga grafema. Ono je
u istoj poziciji različito transkribovano u nekim prezimenima iz
češkoga jezika, npr. uobičajena transkripcija prezimena dvořák
je Dvoržak, a kod prezimena šafařík odomaćila se transkripcija
Šafarik. Iako nijedno rješenje u ovome slučaju ne može biti sa-
svim adekvatno, preporuka je da se ř, koje ima veoma složenu
artikulaciju, u cilju ujednačavanja s fonološkom strukturom crno-
gorskoga jezika između dva vokala transkribuje kao rž, a u svim
ostalim slučajevima kao r, tj. u skladu s pisanjem. U prilog tome
rješenju ide i činjenica da se ř razvilo od r i da s njim morfološki
alternira, npr. Šnajdr – Šnajdře, Zubr – Zubře, bratr – bratře,
kmotr – kmotře.
Još jedna specifičnost je ch, koje se transkribuje kao h, iako su

u češkome to dva fonema, npr. chodit : hodit (hodati : baciti). U
abecedi ch stoji između grafema h i grafema i.
Postoji i dilema da li češke tzv. meke slogove di, ti, ni, dí, tí, ní
(izgovor: /dji/, /tji/, /nji/) prenositi onako kako se izgovaraju ili
sva tri meka sloga di, ti, ni, dí, tí, ní prenositi kao di, ti, ni (npr.
Ladjislav ili Ladislav, Frantjišek ili František, Antonjin ili Anto-
nin?). Treća bi varijanta bila prenošenje navedenih slogova kao
ČEŠKI JEZIK | 55
di, ti, nji, što je prilagođenije crnogorskome jeziku, budući da on

ima slog nji. Naša je preporuka da se u crnogorskome jeziku češki
tzv. meki slogovi di, ti, ni, dí, tí, ní prenose kao di, ti, nji.
Problematično je i prenošenje toponima s finalnim sufiksom -ice,

koji u češkome jeziku mogu biti ženskoga roda u jednini ili mogu
biti množina, što teško može znati svako ko vrši transkripciju.
Preporučujemo da se zadrži sufiks -ice, osim kod toponima koja
se sastoje od dvije ili više riječi, kod kojih pridjev završava na
-a, npr. Češka Kamenica (česká kamenice), Češka Skalica (če-
ská skalice). U svim ostalim slučajevima preporučuje se zadrža-
vanje sufiksa -ice, npr. Bistrice nad Pernštejnem (bystřice nad
pernštejnem), Češke Budjejovice (české budĕjovice), Nerato-
vice (neratovice) itd.
Preporučuje se da se ženska lična imena koja završavaju na -e

transkribuju s krajnjim -a, npr: Libuša (libuše), Emilija (emílie),
Alica (alice), Otilija (otýlie) itd.
Osim čeških, u češkome jeziku postoji veći broj njemačkih pre-

zimena. Naime, kad je carica Marija Terezija uvela obavezu ko-
rišćenja prezimena u češkim zemljama, Jevreji su morali sami
izabrati neko njemačko prezime ili im je ono službeno dodjelji-
vano. Strana imena i prezimena kod kojih je zadržan izvorni na-
čin pisanja podliježu pravilima izgovora i transkripcije jezika iz
kojih potiču. Tako se npr. njemačka prezimena transkribuju kako
slijedi: Jungman (jungmann), Fišer (fischer), Švarc (schwarz),
Nojman (neumann), Volf (wolf), Klajn (klein) itd.
Uprkos dugoj tradiciji češko-crnogorskih veza postoji samo ma-

nji broj egzonima, npr. Prag (praha), Moravska/Moravija (mora-
va), Bata (baťa), Plzen (plzeň) itd. i njih treba zadržati.
Preporučuje se prenošenje češke grafije na ovaj način:

Češki Crnogorski Primjer

Ď, d` dj Nadja (NAĎA), Ludja (LUĎA), Djablice
ispred vokala (ĎABLICE), Podjousi (POĎOUSY)
DĔ dje Dječin (DĔČíN), Andjela (ANDĔLA),
Podjebradi (PODĔBRADY), Budjejovice
(BUDĔJOVICE), Metodjej (METODĔJ)
DI, Dĺ di Diblik (DIBLíK), Djedice (DĔDICE),
Divice (DIVICE), Ladislav (LADISLAV),
Radim (RADIM), Šedivi (ŠEDIVÝ), Hru-
dim (CHRUDIM)
Ĕ je Litomjeržice (LITOMĔŘICE), Kvjeta
(KVĔTA), Alžbjeta (ALŽBĔTA), Bar-
tolomjej (BARTOLOMĔJ), Vjenceslav
(VĔNCESLAV)
CH, H h Heb (CHEB), Homutov (CHOMUTOV),
Kratohvil (KRATOCHVíL), Mihal
(MICHAL), Prohaska (PROCHÁZKA),
Holub (HOLUB), Dlouhi (DLOUHÝ),
Mihaela (MICHAELA)
Ň nj Zdenjka (ZDEŇKA), Tanja (TÁŇA),
Sonja (SOŇA), Kadanj (KADAŇ)
NĔ nje Zbinjek (ZBYNĔK), Vanjek (VANĔK),
Njemcova (NĔMCOVÁ), Danjek
(DANĔK)
NI, Nĺ nji Boudnjik (BOUDNíK), Vjetrnjik
(VĔTRNíK), Strakonjice (STRAKONICE),
Antonjin (ANTONíN)
Ř rž Dvoržak (DVOŘÁK), Jirži (JIŘí), Kater-
između dva žina (KATEŘINA), Jeržabek (JEŘÁBEK)
vokala
Ř r Premisl (PŘEMYSL), Bedrih (BEDŘICH),
uz konsonant Brezina (BŘEZINA), Oldrih (OLDŘICH),
Pelhrimov (PELHŘIMOV), Jindrih
(JINDŘICH)
Ř r Parler (PARLÉŘ), Rehor (ŘEHOŘ),
na početku i na Kolar (KOLÁŘ), Ritir (RYTÍŘ), Kuhar
kraju riječi (KUCHAŘ)
-ŠTĔ šte Dvoržište (DVOŘIŠTĔ), Uherske Hra-
(sufiks) dište (uherské hradištĕ), Konopište
(KONOPIŠTĔ)
Ť, t` tj Štjastni (ŠŤASTNÝ), Katja (KAŤA)
ispred vokala
Ť, t` t Unhošt (UNHOŠŤ)
na kraju riječi
ČEŠKI JEZIK | 57
TĔ tje Štjepan (ŠTĔPÁN), Matjej (MATĔJ), Voj-

tjeh (VOJTĔCH), Matjejka (MATĔJKA),
Vitjeslav (VITĔZSLAV)
TI, Tĺ ti František (FRANTIŠEK), Navratil (NA-
VRÁTIL), Martin (MARTIN), Vlastimil
(VLASTIMIL), Prahatice (PRACHATICE)
Ů, Ú u Ružička (RŮŽIČKA), Havličkuv Brod
(havlíčkův brod), Ružena (RŮŽENA),
Janku (JANKŮ), Jindrihuv Hradec
(jindřichův hradec), Ujezd (ÚJEZD)
Y, Ý i Hradčani (HRADČANY), Masarik (MA-
SARYK), Novotni (NOVOTNÝ), Sikora
(SÝKORA), Zbislav (ZBYSLAV), Valentin
(VALENTÝN), Matilda (MATYLDA)
Napomena: Vokali i konsonanti koji se ne nalaze u ovome pregle-

du transkribuju se bez promjene. Grafemi s dijakritičkim znacima
koji nijesu navedeni u tabeli transkribuju se bez dijakritike, npr.
Á, á, É, é, ĺ, í transkribuju se kao A, a, E, e, I, i (šárka→Šarka,
ignác→Ignac, markéta→Marketa, pavlína→Pavlina).
DANSKI JEZIK | 59
DANSKI JEZIK
Danski je jedan od jezika Skandinavije i pripada grupi śeverno-

germanskih jezika. Njime govori oko šest miliona ljudi u Danskoj,
graničnim oblastima između Danske i Njemačke (južni Šlezvig) te
na Farskim ostrvima i Grenlandu. Danska ima standardizovan je-
zik (rigsdansk) s utvrđenim pravopisom i standardnim izgovorom.
Danski fonološki sistem i izgovor veoma se razlikuju od našega, a

imena iz danskoga jezika dosad su prevashodno prenošena bez po-
stojanoga sistema transkripcije i veoma često, što je slučaj i s dru-
gim skandinavskim jezicima, po ugledu na neki jezik posrednik, u
ovome slučaju njemački. Osnovni principi transkripcije imena iz
danskoga jezika zasnovani su pretežno na grafijskome i glasovno-
me prilagođavanju ili na kombinaciji tih dvaju postupaka.
Poseban problem u adaptaciji danskih imena predstavlja izuzetna

kompleksnost danskoga sistema vokala. U zavisnosti od autora
danski jezik ima 16–18 kvalitativno različitih vokala, uz dodatne
razlike u dužini i pojavi tzv. glotalne stope na dugim vokalima.
Kao takvi oni nemaju odgovarajuće fonološke ekvivalente u cr-
nogorskome jeziku. Pošto u pismu danski vokali ostavljaju utisak
strukturne jednostavnosti, za adaptaciju danskih vokala predlaže
se norma zasnovana pretežno na grafijskome prilagođavanju uz
grublju glasovnu adaptaciju.
Danski Crnogorski Primjer Napomena

I, Y, IE i Ida (IDA);
Fin (FYN), Nigor
(NYGÅRD);
Nils (NIELS)
E, Æ, Ø e Lene (LENE);
Lerke (LÆRKE), Ne-
stved (NÆSTVED);
Jergen (JØRGEN), Hel-
singer (HELSINGØR)
oslabljeni vokal e Lote (LOTTE), Anete Tako je i u nekim
(šva) u finalnoj (ANNETTE), Šarlote prezimenima:
poziciji u žen- (CHARLOTTE) Hansen (HANSEN)
skim imenima (v. i adaptaciju
aproksimanata
kod d, g i v), ali
ne i u prezime-
nima kod kojih
finalno e označa-
va dužinu: Obi
(AABYE)
O, Å, AA1 o Mona (MONA), Tove
(TOVE), Odense
(ODENSE);
Orhus (ÅRHUS);
Ogor (aagaard,
aagård, ågård,
ågaard), Olborg
(AALBORG)
U, OE u Knud (KNUD);
Truls (TROELS)
A a Hansen (HANSEN), Mi-
kael (MICHAEL)2, Hane
(HANNE), Loland
(LOLLAND)
1
Aa je stara grafija koja je ukinuta reformom pravopisa iz 1948. godine i
zamijenjena slovom å. Ipak, zadržala se u jednome broju imena i naziva.
2
Za razliku od Mikel (mikkel).
DANSKI JEZIK | 61
Kad je adaptacija danskih konsonanata u pitanju, mogu se oče-

kivati određeni transkripcijski izazovi, uprkos tome što se koristi
standardna latinica. S jedne strane, u vlastitim imenima češće se
javljaju c, q, w, x, z i razne konsonantske kombinacije (na primjer
ch, th, sch), i to pretežno u riječima stranoga porijekla, imenima
pisanim po stranome uzoru ili onima koja odražavaju starije sta-
nje pravopisa. S druge strane, što je za transkripciju značajnije,
postoje bitnije nedoumice vezane za modele transkripcije većega
broja danskih aproksimanata, koji su u ortografiji realizovani naj-
češće kao r, d, g, v i j. Naime, u danskome jeziku konsonanti slabe
u finalnoj poziciji i realizuju se kao aproksimanti (dan. vokoide
konsonanter), dakle kao glasovi koji su funkcionalno i kognitiv-
no konsonanti, ali su fonetski gledano – vokali. Uz uobičajene
asimilacije takvih fonema s oslabljenim e (dan. schwa-assimila-
tion), često u izgovoru nailazimo na izuzetno duge slogotvorne
vokalske sekvence, koje se izuzetno teško transkribuju, naročito
kad se uzme u obzir već navedena činjenica da za danske vokale
nemamo fonološki adekvatne zamjene. Stoga se za transkripciju
danskih konsonanata i konsonantskih kombinacija u najvećem
broju slučajeva opravdanom smatra transkripcija što bliža grafiji,
prije svega zbog toga što bi vlastito ime u jednome broju tran-
skripcija u postupku glasovne adaptacije ipak bilo zamijenjeno
fonološki ne sasvim adekvatnim rješenjem, pri čemu bi se ime do
neprepoznatljivosti udaljilo od originalne ortografije.
Navodimo abecednim redom bitna pravila transkripcije danskih

konsonanata i konsonantskih kombinacija, prvenstveno one gra-
fije đe postoje transkripcijske specifičnosti:
Danski Crnogorski Primjer Napomena

C k Klara (CLARA), Karo-
line (CAROLINE)
CH k Kristijan (CHRISTIAN), Ali u imenima
Mikael (Michael), francuskoga pori-
Bek (BECH), Munk jekla kao š: Šarlote
(MUNCH) (CHARLOTTE)
CK k Niklas (NICKLAS)
D d Ditlevsen (DITLEV-
SEN), Danijel (DANI-
EL);
Tisted (THISTED), Iako u ovim sluča-

Gade (GADE), Hilered jevima predstavlja
(HILLERØD); aproksimant vrijed-
nosti /ð/.
Mads (MADS) Ovđe je u pita-

nju nijemo d. Ne
preporučuje se
u tome slučaju
transkripcija s
jednačenjem po
zvučnosti (Mats),
jer je danski
izgovor približniji
obliku Mes, koji se
pak suviše udaljava
od prepoznatljive
ortografije.
Može se i izostaviti
u kombinacijama
-ld-, -rd- (v. dolje).
DANSKI JEZIK | 63
G, GH g Gite (GHITTE);
Agnes (agnes, ne: U ovim slučajevima

Aunes), Krag (kragh, g je zapravo vrijed-
ne: Krau), Fog (fogh, nosti /w/. Eventu-
ne: Fou), Borge (BOR- alni izuzeci mogli
GE), Birger (BIRGER); bi se dozvoliti u
slučajevima novijih
diftonga u kojima
se G pojavljuje
realizovano kao /j/:
Slejelse (SLAGELSE),
Skejen (SKAGEN),
Keje (KØGE), Teje
(TAGE).
Jergen (JØRGEN), Ovo su slučajevi

Signe (SIGNE), Olborg nijemoga g (đe se g
(AALBORG), Foborg ipak u transkripciji
(FAABORG) javlja radi očuva-
nja cjeline).
H h Hele (HELLE)
kad stoji samo-
stalno
H – Dal (DAHL), Bor
kao oznaka (BOHR)
dužine
HJ j Jelmslev (HJELMSLEV),
Jort (HJORTH)
J j Jensen (JENSEN), Ji- U imenima engle-
land (JYLLAND), Jakob skoga porijekla kao
(JACOB), Kaj (KAJ), dž: Džoni (JOHN
Benjamin (BENJAMIN) NY), Džim (JIM)
K, KJ k Ker (kær, kjær),
Kirsten (KIRSTEN),
Nikebing (NYKØBING)
LD l Melgor (MELDGAARD),
Roskile (ROSKILDE)
R r Andreas (ANDREAS) Čak i u slučajevi-
ma kad je nijemo:
Šarlote (CHAR-
LOTTE)
RD r Dalsgor (DALSGÅRD),
Estergor (ØSTERGÅRD)
SCH š Šandorf (SCHANDORF),

Fišer (FISCHER)
SCH sk Skou (SCHOU)
SCH s Smejkel
(SCHMEICHEL)
TH t Matilde (MATHILDE),
Tea (THEA), Matijas
(MATHIAS), Tomsen
(THOMSEN)
V v Viktorija (VICTORIA)
Ditlevsen (DITLEV- Kad v predstav-

SEN), Haderslev (HA- lja aproksimant
DERSLEV), Nakskov vrijednosti /w/.
(NAKSKOV), Siv (SIV)
W v Vig (WIG), Evald
(EWALD), Vinter
(WINTHER)
Svojevrstan izazov predstavljaju imena koja su se u jeziku etabli-

rala u obliku koji odstupa i od originalnoga izgovora i od prepo-
ručene transkripcije: Kopenhagen ili Kjerkegor. U nekim sluča-
jevima zamjena bi zbog etabliranosti imena bila nepraktična, kao
u slučaju københavn: Kebenhavn ili kierkegaard: Kirkegor. Te
bi oblike trebalo ostaviti u skladu s tradicijom ako se prezime od-
nosi na filozofa Serena Kjerkegora. U ostalim slučajevima trebalo
bi ga transkribovati kao Kirkegor (up. i originalnu varijantu sa i:
Kirkegaard).
ENGLESKI JEZIK | 65
ENGLESKI JEZIK
Učestalost ličnih i geografskih imena iz engleskih govornih po-

dručja1 velika je u čitavome svijetu, pa i kod nas. S engleskim
imenima susrijećemo se u nauci, knjigama, filmovima, muzici,
sportu itd. Do još većega prodora došlo je s modernim vidovi-
ma komunikacije posredstvom interneta. Međutim, za razliku od
nekih drugih jezika, poput njemačkoga, finskoga ili španskoga,
u kojima postoji gotovo apsolutna predvidljivost odnosa između
grafije i izgovora, što u praksi znači da je za pravilan izgovor
i/ili transkripciju najčešće dovoljno znati kako se određeno ime
piše, u savremenom engleskom jeziku ovakvog korespondiranja
između pisanja i izgovora nema. I isto kao što je zbog polisemič-
noga karaktera velikoga broja engleskih riječi bez konteksta često
nemoguće pogoditi značenje riječi, tako je u brojnim slučajevi-
ma zbog nepredvidljivosti odnosa između pisanja i izgovora bez
referentnih izvora nemoguće znati kako se neka riječ izgovara.
Tako se na primjer love, move i rove uprkos gotovo identičnome
pisanju izgovaraju potpuno različito. S druge strane, riječi ease,
breeze i sleaze u pisanju nemaju mnogo sličnosti, ali im se izgo-
vori savršeno rimuju. Konsonantska grupa ch može se izgovarati
kao k, š ili č. Grad rochester čita se približno kao Ročester, ali
je Worcester – Vuster. Često od pomoći nije ni intuicija – tako
se gradić isleworth nasuprot očekivanjima poznavalaca engle-
skoga jezika izgovara Ajzelvort, dok je mjesto Lympne u Kentu –
Lim, a selo Ulgham, zanimljivo po tome što se u njemu po nekim
navodima još u XIII vijeku igrao fudbal – Afem. Prezime Cheney
u slučaju bivšega američkog potpredśednika izgovara se Čejni,
dok je univerzitetski gradić Cheney – Čini!
Ovakva nedosljednost prevashodno je rezultat istorijskoga ra-

zvoja engleskoga jezika, tj. činjenice da njegova današnja leksi-
1
Engleski jezik dominantan je i/ili zvanični jezik u više od 80 država svijeta.
ka osim iz staroengleskoga potiče i iz latinskog, staronordijskog,

francuskog itd., ali i velike geografske raštrkanosti engleskih
govornih područja te kulturoloških i drugih razlika koje ona sa
sobom nosi. Ne treba zanemariti ni dijahronijsku perspektivu,
odnosno činjenicu da se jezici u cjelini, uključujući tu i pravila
izgovora, vremenom mijenjaju, pri čemu određeni djelovi leksike
gube nekadašnja svojstva, dok ih neki drugi zadržavaju. Upravo u
tome i leži razlog što se u rječnicima engleskoga jezika po pravilu
uz pisani oblik riječi daje i njen izgovor, odnosno – veoma često
– nekoliko izgovornih varijanti (britanska, američka, standardna,
kolokvijalna itd.).
Imajući u vidu navedeno, cilj ovđe izloženoga modela transkrip-

cije nije utvrđivanje sveobuhvatnih jednoobraznih pravila čitanja
engleskih imena – takvo što zbog pomenute nedosljednosti i ve-
likoga broja izuzetaka od pravila ne mogu ponuditi ni engleski
rječnici izgovora – već je to prije svega njihova adaptacija cr-
nogorskome jeziku, uz obezbjeđivanje što veće prepoznatljivo-
sti transkribovanih oblika u svrhu očuvanja izvornoga identiteta
imena. S istim ciljem dajemo i preporuku da se u slučaju manje
poznatih imena, kao i u svakoj situaciji kad je to po mišljenju au-
tora korisno (u enciklopedijama, priručnicima, udžbenicima, na-
učnim radovima i studijama itd.), pri prvome navođenju u zagradi
uz transkribovani navede i izvorni engleski oblik.
Na startu treba istaći i da datim pravilima transkripcije ne treba

podvrgavati kod nas opšteprihvaćene i ukorijenjene oblike kao
što su Šekspir, Njutn, Rokfeler ili Vašington. Isto je i s oblicima
London, Sidnej itd. To dakako ne treba da posluži kao opravdanje
za proizvoljnost i analogiju pri transkribovanju novijih imena –
ovđe se radi isključivo o izuzecima u vidu duboko uvriježenih
oblika koji se kao takvi koriste decenijama.
Polazna tačka za ponuđeni model transkripcije engleskih ličnih i

geografskih imena na crnogorski jezik biće dakle engleski izgo-
ENGLESKI JEZIK | 67
vorni oblik,2 uz nužno uprošćavanje odnosno prilagođavanje do-

maćem fonološkom i grafemskom sistemu.3 Otuda od transkrip-
cije koja slijedi ne treba očekivati savršenu podudarnost između
naših i engleskih imena – ona nije moguća zbog razlika u fono-
loškim sistemima – već prije svega uspostavljanje modela tran-
skripcije koji je onoliko približan engleskome izgovoru koliko to
omogućava naš fonološki sistem. Na ovaj način teži se standar-
dizaciji pravila transkripcije, što će, uz pristup izvornome izgo-
voru engleskih ličnih i geografskih imena, omogućiti glavni cilj
transkripcije – prilagođavanje stranih imena domaćem jezičkom
sistemu uz maksimalnu prepoznatljivost transkribovanih imena.
Kao osnov za engleski izgovor tj. transkricpiju korišćen je britan-
ski izgovorni standard (Received Pronounciation), ali se u slučaju
bitnijih implikacija na transkripciju u crnogorskome jeziku na-
vodi i razlika u odnosu na američki standardni izgovor (General
American). Za svaki od transkribovanih glasova navešćemo i pri-
mjere ličnih i geografskih imena u kojima se oni javljaju.4
2
Budući da smo transkripciju vezali za izgovorne oblike, u ovome tekstu
neće se analizirati primjeri u kojima se određeno slovo ili grupa slova ne
izgovara (poput konsonanta k i konsonantske grupe gh u riječi knight ili
konsonanta t u toponimu New Castle).
3
Razlog što smo transkripciju bazirali prevashodno na izvornome engle-
skom izgovoru leži u odsustvu sveobuhvatnih pravila izgovora engleskih
riječi te činjenici da gotovo svi rječnici engleskoga jezika uz značenje riječi
daju i njihov standardni izgovor, što je svakako najbolja polazna osnova za
transkripciju na bilo koji strani jezik, pa i crnogorski.
4
Informacije o standardnome britanskom odnosno američkom izgovoru
engleskih imena preuzeli smo iz ovih izvora: Longman Pronounciation
Dictionary, 2nd Edition, J. C. Wells, 2000, Pearson Education Limited,
Longman, Harlow, Oxford Dictionary of Pronounciation for Current En-
glish, Clive Upton et al, 2003, Oxford University Press, Oxford, New York
i Tvrtko Prćić, Novi transkripcioni rečnik engleskih ličnih imena, 1998,
Prometej, Novi Sad. Transkripcija na engleski urađena je na osnovu simbo-
la fonetskog alfabeta SAMPA i Međunarodnoga fonetskog alfabeta (IPA).
Tabela 1. Engleski vokali
Fonetski Grafija Transkripcija Primjer

simbol na crnogorski
ɑː / ɑr A, AL, AR a, al5, ar6 Bat (BATH), Palm
Springs (palm sprin-
gs), Pardou (PARDOE),
Gardner (GARDNER)
iː EE, IE, EA i Lidz (LEEDS), Šefild
(SHEFFIELD), Filding
(FIELDING), Džini
(JEANNIE)
ɪ I, EY, AY i Indijanapolis (INDIA-
NAPOLIS), Mersisajd
(MERSEYSIDE), Elizabet
(ELIZABETH), Mari
(MURRAY)
ɛ E, EO e Memfis (MEMPHIS),
Edinburg (EDINBURGH),
Loren (LOREN), Džefri
(GEOFFREY)
ɜː UR, EAR, OR er, or Berns (BURNS), Serl
(SEARLE), Vordington
(WORTHINGTON)
Æ A a7 Abingdon (ABINGDON),
Angus (ANGUS), Karol
(CAROL)
ʌ U a Hantsvil (HUNTSVILLE),
Dadli (DUDLEY), Bak
(BUCK)
ɒ O, AW, O o Montana (MONTANA),
Lorens (LAWRENCE),
Tom (TOM)
5
Samo kad je a ispred l.
6
U izgovoru tipično za američki engleski, u slučaju britanskoga ostaje a.
Ipak, u transkripciji zadržavamo r zbog očuvanja prepoznatljivosti imena.
7
U američkom izgovoru bliže vokalu e. Ipak, osim u svrhu očuvanja prepo-
znatljivosti, preporučuje se transkripcija vokalom a.
ENGLESKI JEZIK | 69
ɔː AU, AW o Ostin (AUSTIN), Pol

(PAUL), Šo (SHAW)
ʊ OO, U u Holivud (HOLLYWOOD),
Fuler (FULLER)
uː OO, UI u Liverpul (LIVERPOOL),
Huver (HOOVER), Kruz
(CRUISE)
ə / ər A, IR, ER e, ir, er8 Mekdonald (MACDO-
NALD), Birmingem
(BIRMINGHAM),
Virdžinija (VIRGINIA),
Aberdin (ABERDEEN)
Tabela 2. Engleski diftonzi
Fonetski Grafija Transkripcija Primjer

simbol na crnogorski
eɪ AY, A, AI ej, e9 Dejton (DAYTON), Blejk
(BLAKE), Ejlin (AILEEN),
Sent Pol (saint paul)
aɪ IGH, Y, I aj Brajton (BRIGHTON),
Tajn (TYNE), Majk
(MIKE), Dvajt (DWIGHT)
ɔɪ OI, OIS, OY oj Bojs (BOISE), Ilinoj
(ILLINOIS), Roj (ROY),
Džojs (JOYCE)
əʊ OA, OW, EAU ou,10 o Ouklend (OAKLAND),
Bouven (BOWEN),
Oukli (OAKLEY), Bou-
mant (BEAUMONT)
8
U ovim i sličnim primjerima r je prisutno u američkom engleskom, ne i u
britanskom. Ipak, radi očuvanja prepoznatljivosti treba ga zadržati u tran-
skripciji.
9
U ovome i drugim slučajevima s alternativnim mogućnostima transkripcije
preporučuje se prvi dati oblik, dok drugi treba koristiti samo kako ne bi
došlo do izobličavanja imena.
10
Svuda osim u višesložnim imenima kako ne bi došlo do izobličavanja.
aʊ OU, OW au Sautempton
(SOUTHAMPTON), Da-
uni (DOWNEY), Braun
(BROWN), Hau (HOWE)
ɪə EAR, IER, EIR ir Klirvoter (CLEARWA-
TER), Pirs (PIERCE),
Dirdra (DEIRDRE)
ɛə ARE, AIR, ER er Leredo (LAREDO), Kler
(CLAIRE), Ejer (AYER)
ʊə OUR, OOR ur Misuri (MISSOURI), Mur
(MOORE)
juː EY, EW, EU ju Nju Hejven (new ha-
ven), Judžin (EUGENE),
Metju (MATHEW)
Tabela 3. Engleski konsonanti
Fonetski simbol Grafija Transkripcija Primjer

na crnogorski
p P p Pitsburg (PITTSBURGH),
Blekpul (BLACKPOOL),
Piter (PETER), Rupert
(RUPERT)
b B b Brajton (BRIGHTON),
Alabama (ALABAMA),
Bil (BILL), Robert
(ROBERT)
t T, TT t Talsa (TULSA),
Boston (BOSTON),
Tim (TIM), Haton
(HUTTON)
d D, DD d Detroit (DETROIT),
Midlzbro (MIDDLES-
BROUGH), Doroti (DO-
ROTHY), Džejd (JADE)
tʃ CH, TCH č Krajstčerč (CHRIST
CHURCH), Čarlston
(CHARLESTON), Čarls
(CHARLES), Flečer
(FLETCHER)
ENGLESKI JEZIK | 71
dʒ J, G dž Nju Džerzi (new

jersey), Džordžtaun
(GEORGETOWN),
Rodžer (ROGER),
Džon (JOHN)
k C, CH, CK, K k Koventri (COVEN-
TRY), Džeksonvil
(JACKSONVILE), Kris
(CHRIS), Ken (KEN)
ɡ G g Glazgov (GLASGOW),
San Dijego (san
diego), Gabrijel (GA-
BRIEL), Dag (DOUG)
f F, FF, PH f Kalifornija (CALIFOR-
NIA), Memfis (MEM
PHIS), Filip (PHILIP),
Džefri (JEFFREY)
v V, PH v Vankuver (VANCOU
VER), Nju Hejven
(new haven), Stiven
(STEPHEN), Viktorija
(VICTORIA)
θ TH t Pert (PERTH), Fort
Vort (fort worth),
Elizabet (ELIZABETH),
Smit (SMITH)
ð TH d Sadark
(SOUTHWARK),
Vordington (WOR
THINGTON), Heder
(HEATHER), Viderspun
(WITHERSPOON)
s S, SS, CE S Misisipi (MISSISSIPPI),
Kanzas (KANSAS),
Sju (SUE), Lorens
(LAWRENCE)
z/s Z, S, SS z, s Arizona (ARIZONA),
Misuri (MISSOURI),
Džejms (JAMES), Zoi
(ZOE), Rouz (ROSE)
ʃ SH, CH, CI š Šefild (SHEFFIELD),

Šarlot (CHARLOTTE),
Šerlok (SHERLOCK),
Patriša (PATRICIA)
ʒ G Ž Baton Ruž (baton
rouge), Rože (ROGET)
h H, CH H Hejli (HAILEY),
Hempton (HAMPTON),
Strahen (STRACHAN),
Doherti (DOCHERTY)
m M M Pekam (PECKHAM),
Majami (MIAMI),
Meri (MARY), Mark
(MARK)
n N, NN N Nebvort
(KNEBWORTH),
Kanbera (CANBERRA),
Nik (NICK), Lenon
(LENNON)
ŋ NG, NK ng, n Springfild (SPRING
FIELD), Reding
(READING), Džoplin
(JOPLING), Frenk
(FRANK)
l L, LL L Luton (LUTON),
Dalas (DALLAS), Lens
(LANCE), Abigejl
(ABIGAIL)
r R, RR r Rio Grande (rio
grande), Rokvil
(ROCKVILLE), Ričard
(RICHARD), Hari
(HARRY)
w W V Ipsvič (IPSWICH),
Svonsi (SWANSEA),
Volkot (WALCOT),
Vinfred (WINFRED)
j Y j Jork (YORK), Jelou-
stoun (YELLOWSTO-
NE), Sojer (SAWYER),
Jejts (YEATS)
ENGLESKI JEZIK | 73
Treba dodati i da se u slučaju da u transkribovanim oblicima do-

bijemo vokalske grupe ia, ie ili iu, između vokala dodaje j, čime
dolazimo do oblika ija (Lijam – liam), ije (Danijel – daniel) i iju
(Darijus – darius).
Kad je u pitanju transkripcija ženskih imena, nekad se engleskim

imenima poput caroline, charlotte i elizabeth pri transkrip-
ciji dodavao nastavak -a, kako bi se istakao njihov ženski rod.
Otud ustaljeni oblik kraljica Elizabeta. No danas se uglavnom
odustalo od takve prakse (npr. Elizabet Tejlor, Šarlot Rajli).
Kad je u pitanju transkripcija imena uz koja ide titula (charles,

prince of wales; andrew, duke of york), transkribuje se samo
ime, dok se prijedlog of i titule prevode na crnogorski (Čarls,
princ od Velsa; Endru, vojvoda od Jorka). Iako je predmet ovoga
teksta transkripcija ličnih i geografskih imena, zbog česte upotre-
be naziva engleskih medija u javnom životu, dajemo i kratku na-
pomenu u vezi s njihovim prevođenjem i transkripcijom. Naime,
u slučaju kad je naziv medija moguće prevesti tako da se očuvaju
prepoznatljivost i značenje izvornoga naziva, ne pribjegavamo
transkripciji već prevođenju (National Geographic – Nacionalna
geografija; Radio Free Europe – Radio Slobodna Evropa), uz mo-
gućnost navođenja originalnoga oblika u zagradi. U suprotnom,
vršimo transkripciju kao i kod ličnih i geografskih imena (New
York Times – Njujork tajms; Wall Street Journal – Volstrit žurnal).
FRANCUSKI JEZIK | 75
FRANCUSKI JEZIK
Fonološki sistem francuskoga jezika broji 36 fonema koje se svr-

stavaju u tri kategorije: 16 vokala, tri poluvokala ili polukonso-
nanta, 17 konsonanata. Osim toga, četiri afrikate i jedan velar-
ni nazalni konsonant ušli su u francuski glasovni sistem preko
pozajmljenica. Ne postoji saglasnost u pogledu broja fonema u
francuskome jeziku, već on varira od 33 do 39.
Transkripcija ličnih imena s francuskoga na crnogorski jezik spa-

da u fonetsku transkripciju, te ćemo navesti neke karakteristike
francuskoga fonološkoga sistema i pravila za transkribovanje.
U francuskome pravopisu podudarnost između fonema i grafema

samo je djelimična, budući da se pomoću 26 znakova latiničnoga
alfabeta bilježe svi francuski fonemi. Jedan fonem može se bi-
lježiti na različite načine. Osim toga, fonem se može predstaviti
monogramom, digramom ili trigramom. Još jedna karakteristika
francuskoga pravopisa jesu dijakritički znaci: akcenti, apostrof,
sedilja, trema (¨ ). Za francuski glasovni sistem karakteristični su
nazali koji nastaju kad se vokali nađu ispred m i n.
U francuskome pismu postoje slova koja se nikad ne izgovaraju,

kao što je slučaj sa slovom h, kao i slova koja se mogu izgovarati
ili ne (nijemo e), u zavisnosti od mjesta i okruženja. Konsonanti
na kraju riječi najčešće se ne izgovaraju, poput b, d, g, n, m, r, s, t,
x, z. U pojedinim slučajevima ne izgovaraju se ni u sredini riječi,
na primjer: s, b, f, l, b.
Francuski pravopis ima i polivalentna slova, koja u različitim

slovnim kombinacijama predstavljaju različite glasove. Takva su
g, c, x, i, kao i s, t, y, z.
Krajnji konsonant u grafiji, sam ili u finalnoj konsonantskoj gru-

pi, često se u francuskome jeziku ne izgovara, pa se ne prenosi
ni prilikom transkripcije. Riječ je najčešće o konsonantima b, d,
c, p, s, t, x i konsonantskim grupama nc, rc, rs, ns, x, lc, ld, lt,
lx, lz, nt, nd, rg, bs, rs, nt, mp, rd, th: Vo (vaud), Blan (blanc),
Lekler (leclerc), Sevr (sèvres), Kran Montana (Crans-mon-
tana), Sen-Pol Ru (saint-paul roux), Arno (arnauld), La
Rošfuko (la rochefoucauld), Tibo (thibault), Kino (quina-
ult), Reno (renault), Klermon Feran (clermont-ferrand),
Kleman (CLÉMENT), Strazbur (strasbourg), Du (doubs), Luvje
(louviers), Anže (angers), Dišan (duchamp), Fragonar (fra-
gonard), Go (goth).
No može doći do odstupanja: Brest (brest), Rems (reims), Anže-

viler (angevillers), Valens (valens).
Kao što smo pomenuli u uvodnome dijelu, pojedini konsonanti

mogu se izostaviti i u sredini riječi. To su b, f, l, s, p: Fevr (febvre),
Nebur (neufbourg), Sosi (saulcy), Sosir (saulxure), Soze-le-
Potje (saulzais-le-potier), De l’Il-Adam (de l’isle-adam), De-
pant (despantes), Vož (vosges), Šamfleri (champfleury), Moni-
je (maulnier), Dimenil (dumesnil), Difreni (dufresny), Dišenoa
(duchesnois).
Udvojeni konsonanti i konsonanti s dijakritičkim znacima tran-

skribuju se pojednostavljeno: Sezan (césanne), Penak (pennac),
Filip (philippe), Boner (bonnaire), Lil (lille), Merime
(mérimée), Pisaro (pissarro), Anais (anaïs), Sitroen (citroën).
Posebno se transkribuju ili prevode tradicionalno usvojeni nazivi

i imena, poput: Pariz (paris), Akvitanija (aquitaine), Ahen (aix-
la-chapelle), Alpi (alpes), Monblan (mont blanc), Marsej/
Marselj (marseille), Rajna (rhin), Rona (rhône), Sona (saône),
Bastilja (bastille), Bretanja (bretagne), Šampanja (cham-
pagne), Gornja Marna (haute-marne), Brisel (bruxelles),
Strazbur (strasbourg), Bazel (bâle), Nova Kaledonija (nou-
velle-calédonie), Gvadelup (guadeloupe), Francuska Gva-
jana (guyane française), Unija (la réunion), Avr (le havre),

Lamanš (la manche), Izolda (iseut), Drajfus (dreyfus), Rišelje
(richelieu).

Francuska prezimena i toponimi često sadrže član, prijedlog, ve-
znik, pridjev ili imenicu kao izdvojeni dio. Član se kod prezimena
uglavnom prenosi. Kod toponima se član najčešće čuva ako se
nalazi u sredini naziva, dok se s početka naziva najčešće gubi:
Avr (le havre), premda se ponekad i prenosi, kao u nazivu La
Rošel (la rochelle).
Prijedlozi, veznici, pridjevi i imenice prenose se prilikom tran-

skripcije, ali su često prilagođeni u skladu s pravilima transkribo-
vanja s francuskoga na crnogorski jezik. To su najčešće: de, d’,
du, de la, la, le, les, lez, lès, ès, en, sur, et, saint, mont, pont, port.
Evo nekoliko primjera naziva koji sadrže pomenute riječi:
DE = DE : Ferdinand de Sosir (ferdinand de saussure), Šarl de

Gol (charles de gaulle), Antoan de Sent-Egziperi (antoine de
saint-exupéry), Il de Frans (île-de-france).
Prethodni primjeri pokazuju da se de u sredini piše malim slo-

vom. No, ako se ispred njega ne nalazi ime, piše se velikim slo-
vom: De Gol (de gaulle), De Sosir (de saussure).
D’ = D’ ispred vokala: Žan le Ron D'Alamber (jean le rond

d'alambert), Val d'Izer (val d'isère).
DU = DI: Rože Marten di Gar (roger martin du gard).

ÈS = ES: Riom es Montanj (riom-ès-montagnes).
LE = LE: Le Korbizje (le corbusier), Bar-le-Dik (bar-le-duc).
LA = LA: La Rošfuko (la rochefoucauld), La Rošel (la ro-

chelle), La Brijer (la bruyière), La Fajet (la fayette), La Fon-
ten (la fontaine).
Ali: Lamanš (la manche).
DE LA = DE LA: Žan de la Brijer (jean de la bryière), Fransoa

de la Rošfuko (françois de la rochefoucauld).
LES = LE / LEZ: Eks le Ben (aix-les-bains). Ispred vokala dolazi do

vezivanja prilikom izgovora: Bomon lez Otel (beaumont-les-autels).
LEZ ili LÈS = LE: Plesi le Tur (plessis-lez-tours), Montinji le

Mec (montigny-lès-metz), Vandevr le Nansi (vandoeuvre-lès-
nancy).
EN = AN: Eks an Provans (aix-en-provence).
SUR = SIR: Over sir Oaz (auvers-sur-oise).
SAINT, -E = SEN, SENT: Sen-Simon (saint-simon), (četvrt)

Sen-Žermen (le faubourg saint-germain), Sent-Egziperi (saint-
exupéry), Sent-Bev (sainte-beuve), Sen-Dje de Vož (saint-dié-
des-vosges).
MONT = MON ili MONT: Monblan (mont blanc), Montreal

(montréal), Mon de Marsan (mont-de-marsan).
MONTE = MONTE: Monte Karlo (monte-carlo), Monte Kristo

(monte-cristo).
PONT = PON i PONT ispred vokala: Pon de Vel (pont-de-veyle),

Pont an Roajan (pont-en-royans).
PORT = POR: Por Roajal (port-royal).
ET = može se prevesti: Lo i Garona (lot-et-garonne).
Dvostruka lična imena zadržavaju crticu: Žan-Žak Ruso (jean-

jacques rousseau), Fransoa-Mari Arue Volter (françois-marie
arouet voltaire), Žan-Batist Šarden (jean-baptiste chardin),
Sen-Lu (saint-loup), Sen-Džon Pers (saint-john perse).
Dvostruka prezimena zadržavaju crticu: Sen-Simon (saint-si-

mon), Tuluz-Lotrek (toulouse-lautrec), Alen Rob-Grije (ala-
in robbe-grillet), Klod Levi-Stros (claude lévy-strauss).
Transkripcija francuskih toponima može biti veoma raznovrsna,

o čemu svjedoči ustaljena jezička upotreba.
Toponimi kod kojih je više riječi (imenica, pridjev) povezano crti-

com prenose se na crnogorski jezik bez crtice: Monte Karlo (mon-
te-carlo), Klermon Feran (clermont-ferrand), Kran Montana
(crans-montana), Sen Trope (saint-tropez).
Međutim, nedoumice se mogu javiti naročito kod naziva čiji je jedan

od elemenata član ili prijedlog. U tome slučaju zastupljena je dvo-
jaka upotreba. Crtica se nekad prenosi: Vil-d’Avre (ville-d’avrey),
Bar-le-Dik (bar-le-duc). No, ne uvijek, o čemu svjedoči navedeni
primjer: Eks an Provans (aix-en-provence).
Kod dvočlanih geografskih pojmova nazivi se često spajaju crti-

com: Franš-Konte (franche-comté), Šampanja-Ardeni (cham-
pagne-ardennes), Poatu-Šarant (poitou-charentes), Langdok-
-Rusijon (languedoc-roussillon).
U nekim slučajevima došlo je do spajanja riječi prilikom tran-

skripcije: Lamanš (la manche), Monblan (mont blanc).
Treba napomenuti da prethodni pregled nije iscrpan. Bilo bi uput-

no dopuniti ga listom ostalih francuskih toponima i posebno nor-
mirati transkripciju višečlanih toponima.
U tabelarnome pregledu koji slijedi smatramo neophodnim da za-

stupimo one grafije kod kojih ne važi pravilo „jedno slovo – jedan
glas“, kako bi se na osnovu ovoga pregleda olakšala pravilna fo-
netska transkripcija francuskih vlastitih imena.
Zbog preglednosti, najprije smo predstavili vokale: a, e, i, o, u i

poluvokal j te njihove odgovarajuće grafije u francuskome jeziku.
U okviru ove cjeline data je i transkripcija francuskih nazalnih

vokala koji se na crnogorski jezik prenose denazalizovano. Zatim
slijedi pregled pravila transkribovanja konsonanata koji ne prati
abecedni red.
Francuski Crnogorski Primjer Napomena

AA a Gral (GRAAL)
AË a De Stal (de staël), Sen
Sans (saint-saëns)
AË ae Laenek (LAËNNEC)
AY aj Fajar (FAYARD), Bajon Ali:
ispred vokala (BAYONNE), La Vaje (le Faj (FAYE)
koji se izgovara vayer)
AM an / am Dešan (DESCHAMPS), Nazalni voka-
Ambes (AMBEZ) li prenose se kao
oralni.
EN, EM an, am Sandrar (CENDRARS),
Ruan (ROUEN), Anri
(HENRI), Provansa
(PROVENCE), D’Alamber
(d’alembert)
ENT an Vensan (VINCENT)

AI e Eme (AIMÉ), Montenj
(MONTAIGNE), Lemetr
(LEMAÎTRE), Volter (VOL-
TAIRE), Kler (CLAIRE),
D’Esten (d’estaign),
Alen (ALAIN)
AY e Orse (ORSAY), Kombre
(COMBRAY), Bel (BAYLE),
Le (LAY), Eme (AYMÉ),
Dele (DELAY), Fe (FAY)
É, È, Ê e Emil (ÉMILE), Sevr
(SÈVRES), Aren (ARÈNE),
Le (LÊ)
EI e Begbede (BEIGBEDER),
Sena (SEINE), Rems
(REIMS)
EY e Reno (REYNAUD), Averon
(AVEYRON), Sisle
(SISLEY), Bel (BEYL),
Fedo (FEYDEAU)
OE e Rer (roer, geogr.), Leje
(LOEILLET), Frešviler
(FROESCHVILLER)
OEU e Riker (RICOEUR), Lebef
(LEBOEUF)
Ë e Sitroen (CITROËN), Lae-
nek (LAËNNEC)
OË e Men (MOËN)
EU e Ežen (EUGÈNE), Denev
(DENEUVE), Monteskje
(MONTESQUIEU), Levers
(LEUWERS), Neji (NEUIL
LY), Otej (AUTEUIL)
-ER e Garnije (GARNIER), Luvje -r se na kraju ili
(LOUVIERS) u finalnoj kon-
sonantskoj grupi
ne prenosi
Ali:
Frešviler
(FROESCH
VILLER)
EU- eu / ev Eustahije (EUSTACHE), u inicijalnome
Evgenije (EUGÈNE), slogu
Evgenija (EUGÉNIE)
EN en Sengor (SENGHOR) Nazalni voka-
li prenose se kao
oralni.
EN en Žilijen (JULIEN), Amijen
iza poluvokala j (AMIENS)
u izgovoru
IN en Marten (MARTIN), Ogisten
ispred konso- (AUGUSTIN), Engr (IN-
nanta i u final- GRES), Vensan (VINCENT)
nome slogu
AIN, AIM en Rolen (ROLAIN), Koenbr
(COÎMBRE)
ING en Turkoen (TOURCOING)

UN en Verden (VERDUN), Le
Bren (le brun), Denkerk
(DUNKERQUE)
IM em Rembo (RIMBAUD)
ispred konso-
nanta
Nijemo E

naročito se – Ansi (ANNECY), Ešnoz
nalazi u cen- (ECHENOZ), Bodler
tralnome slogu (BEAUDELAIRE), Rable
između dva (RABELAIS), Laklavtin
konsonanta (LACLAVETINE), Didro (DI-
DEROT), Evlin (EVELYNE)
kad u francu- – Kan (CAEN), Se (SÉEZ),
skome jeziku Mopu (MAUPEOU), Ri
nema vrijed- (RYES), Sen-Pri ili Sen-
nost Prist (saint-priest)
ako se i u e Rene (RENÉ), Leve Riječ je često
francuskome (LEVET), Sezer (CESAIRE), o inicijalnome
jeziku izgovara, Eneken (HENNEQUIN), slogu, ali i kad
može se pre- Grenobl (GRENOBLE), se želi izbjeći
nijeti prilikom Breton (BRETON) nagomilavanje
transkripcije konsonanata.
-E, -ES – Bodler (BAUDELAI-
na kraju riječi RE), Klod (CLAUDE),
Šarl (CHARLES), Ren
(RENNES), Nant (NAN-
TES), Lurd (LOURDES),
Arl (ARLES)
kod francuskih a Matilda (MATHILDE), Može se i izo-
ženskih imena Žana (JEANNE), Žaklina staviti: Simon,
(JACQUELINE), Simona (SI- Brižit, Fransoaz.
MONE), Brižita (BRIGITTE),
Fransoaza (FRANÇOISE)
kod francu- a Rona (RHÔNE), Pikar-
skih toponima dija (PICARDIE), Loara
ženskoga roda (LOIRE), Normandija
s finalnim nije- (NORMANDIE), Bretanja
mim e (BRETAGNE)
kod prijedloga de Ferdinand de Sosir (fer-

DE kad je dio dinand de saussure),
imena Šarl de Gol (charles
de gaulle), Antoan de
Sent-Egziperi (antoine
de saint-exupéry)
kod člana LE le Le Korbizje (le corbu-
kad je dio sier), Bar-le-Dik (bar-
imena le-duc)
I, J

U i Igo (HUGO), Bosije (BO-
SSUET), Trifo (TRUFFAUT),
Diamel (DUHAMEL),
Baladir (BALADUR), Iber
(HUBERT), Lik (LUC),
Trido (TRUDEAU), Elijar
(ÉLUARD)
I i Luiz (LOUISE)
u krajnjem za-
tvorenom slogu
u kojem ima
izrazitu dužinu
Y i Ivet (YVETTE)
na početku
riječi i iza kon-
sonanata
Y i Nansi (NANCY)
na kraju riječi
iza konsona-
nata
Y i Gi (GUY), Tangi (TAN-
na kraju riječi GAY), Lui (LOUYS)
iza grupa gu
i ou
Y i Sirano (CYRANO)
između konso-
nanata
Y i Jursenar (YOURCENAR)
na početku
riječi ispred
vokala
Y j Bajar (BAYARD), Bajon

između vokala i (BAYONNE), La Fajet (la
na kraju riječi fayette), Fajol (FAYOLLE),
Goja (GOYA), Brijer
(BRUYIÈRES), Erik Faj
(eric faye), Žan-Pjer Faj
(jean-pierre faye), Ruj
(RUY)
IA, IO, IU ija, io, iju Šatobrijan (CHATEAUBRI- Ali:
AND), Kristijan (CHRISTI- Pjaf (PIAF)
AN), Berlioz (BERLIOZ),
Dior (Dior), Anrio
(HENRIOT)
IE j Olivje (OLIVIER), Pjer najčešće, ali ne
(PIERRE), Robespjer uvijek
(ROBESPIERRE), Limjer
(LUMIÈRE), Didje (DI-
DIER), Lisjen (LUCIEN),
Etjen (ÉTIENNE), Gotje
(gautier), Vjel (VIEL),
Arjež (ARIÈGE), Lorjan
(LORIENT), Erbje (HER-
BIER), Šarpantje (CHAR-
PENTIER)
IE ije Molijer (MOLIÈRE), Ali:
ako mu pret- Žilijen (JULIEN), Šenije Rišelje (RICHE-
hode l ili n (da (CHÉNIER), Le Šatelije LIEU)
bi se izbjeglo (le chatelier), Lijež
formiranje lj (LIÈGE), Monpelije
i nj) (MONTPELLIER)
IE ije Bodrije (BAUDRIER),
iza konso- Šabrije (CHABRIER)
nantske grupe
dr ili br (da
bi se izbje-
glo stvaranje
konsonantskih
grupa niske
eufoničnosti drj
odnosno brj)
I j La Brijer (la bryière)
između vokala
I j Luj (LOUIS)
u krajnjem
otvorenom
slogu
-IL i -ILL- j Otej (AUTEUIL), Anuj Ali:
(ANOUILH), Raspaj (RAS- Marsej/Marselj
PAIL), Montrej (MONTRE- (MARSEILLE)
UIL), Brej (BREIL), Vej
(WEIL), Kamij (CAMILLE),
Kornej (CORNEILLE),
Versaj (VERSAILLES), Buje
(BOUILLET), Rambuje
(RAMBOUILLET), Mijarde
(MILLARDET)
-ILL / -ILLIER il / ilije Dilon (DILLON), Fi
lastr (FILLASTRE), Žile
(GILLET), Žilo (GILLOT),
Lil (LILLE), Delil (DE-
LILLE), Žil (GILLES)
-ILLE il Revil (RÉVILLE), Vilfranš Ali:
s izvedenicama (VILLEFRANCHE), Vilije Vijon (VILLON),
uz -vill i -ville (VILLIERS), Vilparizi Vijerban
(VILLEPARISIS), Albervil (VILLEUR-
(ALBERTVILLE), Obervili- BANNE), Revijon
je (AUBERVILLIER), Kivili- (RÉVILLON)
je (CUVILLIER), De Tokvil
(de tocqueville), Žilvil
(JULLEVILLE), Libertivil
(LIBERTYVILLE)
J j Jura (JURA), Jaspers
(JASPERS)
Francuski Crnogorski Primjeri Napomena

AU o De Gol (de gaulle),
Mopasan (MAUPAS-
SANT), Ogist (AUGUSTE),
Pol (PAUL), Overnj/
Overnja (AUVERGNE)
-AULT o Reno (RENAULT), Fuko -lt se ne izgova-
(FOUCAULT), Supo ra na kraju riječi
(SOUPAULT)
EAU o Ruso (ROUSSEAU),
Malro (MALREAU), Erno
(HERNEAU), Bordo
(BORDEAUX), Klemanso
(CLEMENCEAU), Dovil
(DEAUVILLE)
AÔ o Sona (SAÔNE)
OË o Sent Enjan sir Ro
(saint-aignant-sur-roë)
OI oa Bloa (BLOIS), Anto-
an (ANTOINE), Boalo
(BOILEAU), Fransoa
(FRANÇOIS), Antoaneta
(ANTOINETTE), Poatje
(POITIERS), Vodoaje
(VAUDOYER)
OY oa, oaj Troa (TROYES), Bo-
aje (BOYER), Roajan
(ROYAN), Por Roajal
(port-royal), Ledoa-
jen (LEDOYEN), Žofroa
(GEOFROY)
OIN oen Poenkare (POINCARÉ)
ispred konso-
nanta
ON on Lekont de Lil (lecon- nazalni voka-
te de lisle), Dižon li prenose se kao
(Dijon) oralni
OM on Lekont (LECOMPTE)

OU u Prust (PROUST),
Tuluz (TOULOUSE),
Kluar (CLOUARD),
Tur (TOURS), Fresinu
(FREYSSINOUS)
KONSONANTI

H – Anri (HENRI), Avr (le
havre), Igo (HUGO),
Onore (HONORÉ), Uelbek
(HOUELLEBECQ), Uismans
(HUYSMANS), Diamel (DU-
HAMEL), Diem (DUHESME),
Diem (DUHEM), Anuj
(ANOUILH)
C s Rasin (RACINE), Sirano
ispred i, y, e (CYRANO), Provansa (PRO-
VENCE)
C k Kokto (COCTEAU), Ri- Ali:
u ostalim kardu (RICARDOU), Kan Sen-Brije (saint-
slučajevima (CAEN), Kan (CANNES), brieuc)
Klod (CLAUDE), Žak
(JACQUES), Lekok (LE-
COCQ)
CH š Šarl (CHARLES), La Rošel
(la rochelle)
CH k Kristijan (CHRISTIAN),
Kristof (CHRISTOPHE),
I-Sen-Rok (Ids-Saint-
-Roch)
CQ k Žak (JACQUES), Le-
kok (LECOCQ), Tokvil
(TOCQUEVILLE)
Ç s Bezanson (BESANÇON),
Fransoaza/Fransoaz
(FRANÇOISE),
Alanson (ALENÇON),
Monlison (MONTLUÇON)
G g Galimar (GALLIMARD),
ispred a, o, Ogist (AUGUSTE), Ango
u, eau, ou ili (ANGAU)
ispred konso-
nanta
GH g Sengor (SENGHOR)
GH – Rele (REYLEIGH)
na kraju riječi
GN nj Panjol (PAGNOL),
Vinji (VIGNY), Montenj
(MONTAIGNE), Šampanja
(CHAMPAGNE)
GU g Langdok (LANGUEDOC),
Gijom (GUILLAUME),
Gizo (GUIZOT), Gi (GUY),
Pegi (PÉGUY)
G ž Ženeva (GENÈVE), Ži-
ispred e, i, y ronda (GIRONDE), Žorž
(GEORGES), Pežo (PEUGE-
OT), Viržini (VIRGINIE),
Živanši (GIVENCHY)
J ž Dižon (DIJON), Žil (JU-
LES), Žak (JACQUES)
JE ž Žan (JEAN), Žana Jeanne je bolje
(JEANNE) transkribovati
Žana nego Žan
da bi se razliko-
valo od muškoga
imena.
F – Nešatel (NEUFCHÂTEL),
kod naziva Nešato (NEUFCHÂTEAU),
koji počinju sa Nevi (NEUFVI), Nežur
neuf- (NEUFJOUR), Nebur
(NEUFBOURG), Ne-Brizak
(neuf-brisach)
PH f Filip (PHILIPPE), Žozef
(JOSEPH)
PP p Filip (PHILIPPE)
QUI, QUE k, ki, ke Brak (BRAQUES), Kine
(QUINET), Kinjar (QU-
IGNARD), Keno (QUE-
NEAU), Žak (JACQUES),
Kentis (QUINTUS)
-ER – Garnije (GARNIER), Luvje Ali:

(LOUVIERS) Mesmer
(MESMER), Šer
(CHER), Frešviler
(FROESCHVILLER)
SS s Mopasan (MAUPASSANT)
S s Distan (DUSTAN), Desnos Ali:
ispred konso- (DESNOS) Strazbur
nanta (STRASBOURG)
S – Dekart (DESCARTES), Ali:
u konsonant- Depant (DESPANTES), Aven Šastel (CHASTEL),
skoj grupi u (AVESNES), Rene (RESNAIS), Mesmer (me-
sredini riječi Ruže de Lil (rouget de smer)
lisle), De Vate (de va-
stey), Tenijer (TESNIÈRE),
Pravil (PRASVILLE), Pralen
(PRASLIN), Deport (DES-
PORTES), Retif de la Breton
(restif de la bretonne),
Dimenil (Dumesnil),
Difren (DUFRESNE), Detuš
(DESTOUCHES), Dever
(DESVERS), Il (ISLE), Ili
(ISLY), Melije (MESLIER),
Vož (VOSGES), Vel (VESLE)
S često se ne Tur (TOURS), Anver
na kraju riječi prenosi (ANVERS), Vilar (VIL
LARS), Anže (ANGERS),
Luvje (LOUVIERS), Kami
(CAMUS), Žak (JACQUES),
Engr (INGRES), Dega (DE-
GAS), Kapi (CAPUS), Dima
(DUMAS), Toma (THOMAS),
Domba (DOMBAS)
S s Mars (MARS), Uismans

na kraju riječi (HUYSMANS), Rems
(REIMS), Levers
(LEUWERS), Kazares
(CASARÈS), Tores (TORÈS),
Žores (JAURÈS), Solers
(SOLLERS), De Fines (de
funès), Aras (ARRAS),
Delmas (DELMAS), Diras
(DURAS), Rošas (ROCHAS),
Asas (ASSAS), Fožas
(FAUJAS)
OS os Garos (GARROS), Amos Ali:
na kraju riječi (AMOS), Bernanos (BER- Šoderlo de Laklo
NANOS), Davos (DAVOS), (choderlos de
Desnos (DESNOS), Kalva- laclos), Šarno
dos (CALVADOS) (CHARNOS)
GROS- gro- Groboa (GROSBOIS), Grole
(GROSLAY)
-ST -st Brest (BREST), Prust Ali:
najčešće (PROUST), Žist (JUST), Le Prevo (PRÉVOST),
Lagast (le lagast) La Fore (LA
FOREST)
S z Fransoaz/Fransoaza Ali:
između vokala (FRANÇOISE), Kluzo Lesaž/Lezaž
(CLOUSEAU), Goloaz (LESAGE)
(GAULOISES), Dezožje
(DÉSAUGIERS), Malzerb
(MALESHERBES), Parizi
(PARISIS)
SH š Flešer (FLEISHER)
-ÈS es Ambes (AMBÈS), Anjes Ali:
(AGNÈS), Kortes (CORTÈS), Dekre (DECRÈS)
Žores (JAURÈS), Mendes
(MENDÈS)
-IS, -YS is Režis (RÉGIS), Floris Ali:
(FLORIS), Brizeis (BRISÉIS), Aleksi (ALEXIS),
Bruis (BRUYS), Lis-le- Deni (DENIS), Di-
-Lanoa (lys-les-lannoy), plesi (DUPLESSIS),
Ris (RYS) Pui (PUYS)
US is Argis (ARGUS), Fle- Ali:
ris (FLEURUS), Frežis Kami (CAMUS),
(FRÉJUS) Kapi (CAPUS),
Šatli (CHÂTELUS)
IUS ijus Darijus Mijo (darius

milhaud), Marijus (MARI-
US), Fabijus (FABIUS)
-ES najčešće se ne Antib (ANTIBES), Kan Ali:
prenosi (CANNES), Briž (BRUGES), Rejes (REYES),
Eg (AIGUES), La Brijer Vandrijes (VEN-
(la bruyères), Limož DRYES)
(LIMOGES), Nant (NAN-
TES), Šartr (CHARTRES)
OUS us Bedus (BEDOUS)
S ns / n Brasans (BRASSENS), Sens
iza nazalnih (SENS), Amijen (AMIENS)
vokala
-T – Mara (MARAT), Godo
(GODOT), Kondorse (CON-
DORCET)
TH t Natali (NATHALIE), Bart
(BARTHES), Toma (THO-
MAS)
TI ti Peti (PETIT), Tati (TATI)
TI sj Grosjus (GROTIUS)
-TION -sjon Liberasjon (LIBÉRATION)
TX ts Bouts (BOUTX), Brets
(BRETX)
TZ- c Cara (TZARA)
-TZ c Mec (METZ), Bjaric Ali:
(BIARRITZ) Depre (DES
PRETZ), Re
(RETZ), Rui
(RUITZ)
TZ s Feles (FÉLETZ), Sen-Vis
(saint-witz)
X ks Maksim (MAXIME), Alek-
sandar (ALEXANDRE)
-X -ks Asteriks (ASTERIX), Eks Ali:
(AIX), Feliks (FÉLIX), Šato d’E (châte-
Kadiks (CADIX), Žerveks au-d’oex),
(GERVEX) Ženevoa (GE-
NEVOIX), Deze
(DESAIX)
X s Oser (AUXERRE), Isel
u sredini (UXELLES), Sosir (SAUL
XURE)
EZ s Ambes (AMBEZ), Lombes

(LOMBEZ), Ves (VEZ)
X gz Gzavje (XAVIER), Sent-Eg-
na početku i ziperi (saint-exupéry)
između vokala
Z z Berlioz (BERLIOZ), Le Ali:
Klezio (le clézio) Sando (SANDOZ)
EZ z Serez (CÉREZ), Rodez Ali:
(RODEZ), Bulez (BOULEZ), Trope (TROPEZ),
Kortez/Kortes (CORTÈZ) Fore (FOREZ),
Žerne (GERNEZ)
MODERNI GRČKI JEZIK | 93
MODERNI GRČKI JEZIK
Grčki jezik predstavlja jedan i jedinstveni jezik Helena, čija

književnost traje više od trideset vjekova, što je čini najstarijom
evropskom književnošću i istovremeno jezikom s najdužom ne-
prekidnom istorijom u Evropi. Kao osnova modernoga grčkog
jezika ili novogrčkoga poslužio je atički dijalekat, kojim se nekad
govorilo u Atini (i Atici) i koji je i u antičko vrijeme i kasnije
predstavljao uzor ili obrazac (aticizam). Iako je ovakvo stanovište
prihvaćeno kao naučno, ima onih koji smatraju da zbog dijaleka-
ta grčki jezik nije izolat i da zbog velikih razlika koje su nastale
tokom njegove evolucije ne može biti jedan i jedinstveni jezik.
Postojala je, naime, oduvijek svijest o mijenjanju (grčkoga) jezi-

ka, prije svega kod onih koji su se bavili jezikom (pjesnici) i nau-
kom o jeziku (gramatici i filolozi), na nivou akademske razmjene
mišljenja, sve dok među njima nije nastao raskol po pitanju upo-
trebe narodnoga jezika (tzv. jezičko pitanje u XIX vijeku), prvo u
poeziji (Solomos i Jonska škola vs. Stara atinska škola), a onda u
oblastima đe je „narodni“ jezik bio potpuno neprihvatljiv, u prozi
i svemu što je bilo vezano za zvanični (javni) diskurs. Nimalo
akademska rasprava između pristalica katarevuse (izvještačeni
tradicionalni grčki jezik, „prečišćen“ i „okamenjen“) i pristalica
dimotike (živi jezik grčkoga naroda, koji se kao takav i dalje mi-
jenja) prelila se na čitavu grčku zajednicu i prerasla u društveni
sukob širokih razmjera. Naime, prvobitni napori da se živi jezik
arhaizuje u skladu s poželjnim uzorima i propisanim obrascima
nijesu imali gotovo nikakva uspjeha, uprkos pritiscima institucija
vlasti (školstvo, državna administracija, crkva itd.). Najzad, kao
što je to bio slučaj s drugim evropskim jezicima po pitanju „in-
terne“ diglosije (dvojstvo unutar jednoga jezika, od kojih svaki
ima svoju funkciju ili namjenu), poslije gotovo dva vijeka više
ili manje žestokih sukoba, pobijedila je dimotika (1976), s tim
što je neminovno crpila iz toga izobilja staroga, Sokratova jezika,
direktno ili posredstvom latinskog (i trećih jezika), u procesu koji

su manje-više prošli svi ostali evropski jezici. Otud „jezičko pita-
nje“ više nego bilo kakva druga rasprava govori u prilog jednome
i jedinstvenom grčkom jeziku, koji i dalje ima dvije namjene: kao
živi jezik grčkoga naroda, fleksibilan i izražajan, i kao klasični,
kojim se ne govori, ali bez kojega ne bi bilo internacionalnoga
jezika nauke i opšte kulture.
Klasični grčki ili starogrčki, naime, u svim varijantama koje su

predstavljale njegovu evoluciju, danas kao negovorni podlije-
že pravilima sistemske adaptacije, što se ne može striktno pri-
mijeniti na tzv. živi jezik, kakav je standardni moderni grčki je-
zik (MGJ), za koji važe opšta pravila (fonološke) transliteracije
i transkripcije, osim u slučajevima kad su tradicija i dosadašnja
praksa odredile i ustanovile drugačije (npr. Riga od Fere, Grk
Zorba). Pored uobičajenih termina najčešće je riječ o geograf-
skim nazivima (toponimima), npr. Epir, Lezbos, ili ličnim imeni-
ma, obično antičkim i poznijim, npr. Euripid, Demosten, Hipatija
ili Nikita Honijat, Mihail Psel. U svim drugim slučajevima, bez
obzira na sličnost s antičkim ili na drugi način poznatim pojmo-
vima, a naročito imenima i nazivima, pravilo je da se riječi pre-
uzete iz savremenoga grčkog navode u oblicima kako ih koriste
izvorni govornici, npr. Dimostenis, Hristos, Omiros, Lefkada, a
podrazumijeva se da se adaptirane koriste po pravilima gramatike
crnogorskoga jezika (dekliniranje i konjugiranje).
Nove grafije, koje su nastajale zbog promjena u grčkim riječima,

istovremeno su omogućavale i transkripciju stranih riječi, naroči-
to imena.
Grčki alfabet ima 24 grafema, od toga sedam grafema za pet

vokala i 17 grafema za 15 konsonanata. Pismo modernoga grčkog
jezika isto je kao u klasičnome grčkom, isti je ukupan broj i struk-
tura grafema, ali se izgovor bitno razlikuje. Osim toga smanjena
je njegova „fonetičnost“, tj. povećan je broj digrama (npr. tri di-
grama za glas i, pored postojeća tri grafema, od kojih je samo jota
(ι) „izvorno“, tj. klasično i).
Dva vokala, jota (Ι ι) i ipsilon (Υ υ), zavisno od pozicije u riječi,

različito se artikulišu. Kad se nenaglašena jota ι nađe između
konsonanta i vokala, može izgubiti svojstvo vokala u smislu
slogotvornosti,1 tako da se poslije zvučnih konsonanata izgovara
najbliže našem j,2 dok se poslije nezvučnih konsonanata čuje kao
„slabo h“ (slično dahu usnama prilikom izgovaranja aspirata u
klasičnome grčkom). Nenaglašena jota (Ι ι) može se transkribovati
sa j i kad se nađe u nizu više vokala, poslije jednoga ili dvaju
vokala, npr. ρολόι, λέει, odnosno na kraju riječi (npr. u slučaje-
vima engleskih riječi ili imena preuzetih u grčkoj transkripciji).
Ipsilon (Υ υ) kao drugi dio nekadašnjih diftonga (αυ, ευ) artikuliše

se kao v ili f.
Promjena artikulacije bete/vite (Β β) i delte (Δ δ) dovela je do dva

(nova) digrama za glasove b i d: μπ i ντ (v. bilj. 12 i 13).
Dvije grafeme – ksi (Ξ ξ) i psi (Ψ ψ) – treba, kao u klasičnome

grčkom, shvatati kao kombinaciju fonema.
Geminate se uvijek transliteriraju sa dva grafema, ali se

transkribuje samo jedan konsonant (osim γγ).
Brojevi se pišu arapskim ciframa.
Izgovor je prema glasu βήτα vitacistički za razliku od betacističkog

(βῆτα) u klasičnom grčkom.
1
„Slabljenje“ nenaglašene jote (ι) ne primjenjuje se u diskursu visokoga sti-
la, npr. βιολόγος (biolog) izgovara se viológos.
2
Kod nekih konsonanata za kojima slijedi nenaglašeno ι dolazi do jotovanja:
γι, v. bilj. 9
λι > lj (npr. Παπούλιας – Papoúlias – Papuljas)
νι > nj (npr. Μπαμπινιώτης – Mpampiniótes – Babinjotis)
Naglasak. Vokali (pravi kao i monoftongizovani diftonzi3) ne

razlikuju se po kvantitetu,4 zbog čega se upotrebljava samo jedan
akcenat (akut), i to u riječima od dva ili više slogova. Ipak, ako
se prilikom transliteracije i transkripcije ukaže potreba da se iz
nekoga razloga razlikuju epsilon (Ε ε) i ita (Η η) ili omikron (Ο ο)
i omega (Ω ω), dovoljno je samo podvući e/i za itu ili o za ome-
gu (takvo markiranje ne onemogućava eventualno akcentovanje
vokala). Mjesto akcenta u riječima nije obavezno u skladu s pra-
vilima koja važe za klasični grčki, posebno ne u neologizmima,
pozajmljenicama iz drugih jezika i sl.
Interpunkcijski znaci. Tačka, zarez, dvotačka i trotačka, uzvič-

nik, navodnici i polunavodnici itd. imaju istu funkciju kao u crno-
gorskome jeziku; jedino podignuta tačka ima ulogu tačke-zareza,
dok tačka-zarez ima ulogu upitnika.
Primjeri obuhvataju i adaptaciju ili prijevod riječi. Način na koji

su date riječi adaptirane može poslužiti kao model tamo đe tran-
skripcija nije u saglasnosti s crnogorskim jezikom, npr. gh i dh se
mogu zamijeniti sa g i d, bez štete po razumijevanje: avgho = avgo,
zghuros = zguros; evdhomada = evdomada/hebdomada (kao što se
th redovno zamjenjuje sa t). Ova se napomena ne odnosi na riječi
adaptirane iz klasičnoga grčkog, npr. Helada, Heba, retorika.
3
Ukoliko je riječ o dva vokala (ι ili υ), obilježavaju se obično tremom ϊ, ϋ.
4
U tome se razlikuje od klasičnoga grčkoga, u kojem je kvantitet sloga bio
od posebnoga značaja, jer je uspostavljao jezički ritam smjenjivanjem du-
gih i kratkih vokala (odnosno diftonga), uz sadejstvo s akcentom. Grci koji
poznaju dikciju vode računa o kvantitetu sloga (npr. glumci).
Grčki alfabet (MGJ) i njegova latinična transliteracija (TL) i

transkripcija (TR)
Grafem Naziv (TL) (TR) Kombinacije fonema (TL) (TR)

ISO ISO ISO ISO
843:1997 843:1997
TL TR
Αα alfa a a αι5 ai e
αϊ aï ai/aj
αυ+κ,π,τ,θ,φ,χ,σ,ξ,ψ au+… (v. af+...
αυ+β,γ,δ,ζ,λ,ρ,μ,ν,vokal Υ υ) av+…
au+… (v.
Υ υ)
Ββ vita b (v6) v – – –
Γγ gama g gh/g/j γ+γ, κ, ξ, χ gg, gk, ng, g/ng7,
γ+αι, ε, ει, η, ι, οι, υ, υι gx, gch nks, nh8
+ vokal g +… gh/j9+…
Δδ delta d dh/d10 -νδρ- -ndr- -ndr-
Εε epsilon e e ει ei i
εϊ eï ei/ej
ευ+κ,π,τ,θ,φ,χ,σ,ξ,ψ eu+… (v. ef+...
ευ+β,γ,δ,ζ,λ,ρ,μ,ν,vokal Υ υ) ev+…
eu+… (v.
Υ υ)
Zζ zita z z – – –
5
Diftonzi αι, ει, οι, υι u stranim riječima mogu biti transkribovani sa aj, ej,
oj, uj, ukoliko tako glase u datome stranom jeziku.
6
Vitacizam kao karakteristika modernoga grčkog jezika od pada Konstan-
tinopolja 1453. godine (prema ALA-LC: American Library Association/
Library of Congress 1997).
7
Izgovor digrama γκ na početku riječi g-, a u sredini riječi -ng- prema BGN/
PCGN (United States Board on Geographic Names and the Permanent
Committee on Geographical Names for British Official Use 1962).
8
Transkripcija nks, nh prema crnogorskome jeziku.
9
Nenaglašeno γε, γι itd. transkribuje se je, ji, npr. Βαγενάς – Vajenas, γερός
– jeros, γειάσου – (i)jasu, Γιάννης – Janis, γιώτα – jota. Odstupanja se
odnose po pravilu na klasični grčki. Pridjev άγιος, αγία, άγιο transkribuje
se pravilno ajos, agi(j)a, ajo tako da zvanični naziv čuvenog zdanja Αγία
Σοφία transkribovan glasi Agija Sofija, ali je ono ipak opštepoznato kao
Άγια Σοφία – Aja Sofija, što se može objasniti pomjeranjem akcenta u
ženskom rodu analogijom prema muškome rodu pridjeva.
10
Prema BGN/PCGN.
Ηη ita e11 i
Θθϑ thita th th/t – – –
Ιι jota i i/j – – –
Κκϰ kapa k k – – –
Λλ lamda l l λι li li/lj
Μμ mi m m μπ mp (m)b12
Νν ni n n ντ, νι nt, ni (n)d13,
ni/nj
Ξξ ksi x ks - - -
Οο omi- o o οι oi i
kron οϊ oï oi/oj
ου ou (v. Υ υ) (o)u
Ππ pi p p – – –
Ρρ ro r(h) r – – –
Σσς si- s s/z σ+ β,γ,δ,μ15 s+… z+---
gma14
Ττ taf t t τ+ζ,σ tz, ts (d)z, c
Υυ ipsilon y/u16 i υι ui i
ϋ ÿ i
υ+κ,π,τ,θ,φ,χ,σ,ξ,ψ y+... f+...
υ+β,γ,δ,ζ,λ,ρ,μ,ν y+... v+...
υ+ vokal y+... v+...
υ na kraju riječi y f
Φφ fi ph17 f – – –
Χχ hi ch h/k18 – – –
11
Prema ALA-LC.
12
U sredini riječi mb, prema BGN/PCGN. Na početku i na kraju riječi b, u
sredini riječi mp, prema ISO (v. bilj. 20).
13
U sredini riječi nd (v. bilj. 20); ndz/nc u kombinaciji ντζ (v. primjere pod Ν
ν, Τ τ).
14
Grafem С ϲ – sigma lunatum – stariji oblik sigme koji se, doduše rjeđe,
koristi u originalnim tekstovima (klasični grčki).
15
Grafem σ+λ, ρ, ν transkribuje se sa s ili z u stranim riječima (zavisno od
izgovora u datome stranom jeziku).
16
Grafem ipsilon (Υ υ) transliterira se grafemom Y y, prema ISO, osim u
nekadašnjim diftonzima, đe se transliterira grafemom U u, prema ALA-
LC; transkribuje se u prvom slučaju grafemom I i , a u drugom zavisno od
suśednih glasova (F f ili V v). Kad grafemu ipsilon (Υ υ) prethodi akcento-
vani vokal, takođe se transliterira/transkribuje sa y/i.
17
Prema ALA-LC.
18
Prema crnogorskome izgovoru, npr. hirurgija i kiropraktika, kao i dubleti
nekih riječi na hir(o)-) sa heir(o)-.
Ψψ psi ps ps – – –
Ωω omega o o – – –
PRIMJERI
Grafem Primjer TL TR Adaptacija/

Prijevod
Αα άβυσσος ábyssos avisos ambis, bezdan
Αλβανία Albanía Alvania Albanija19
αι Αίγινα Aígina Eghina Egina
Ντουάιτ – Dwight Dvajt
αϊ Αϊζενχάουερ – Eisenhower Ajzenhauer
αυ Αύγουστος Aúgoustos Avgustos August/avgust
aυλή aulé avli avlija
αύξηση aúxese afksisi aukcija, pove-
ćanje
Αυστρία Austría Afstria Austrija
Αυγείας v. primjer pod Γ γ
αϋ αϋπνία aÿpnía aipnia a(h)ipnija,
nesanica
Ββ βάρκα bárka varka barka
αβγό abgó avgho jaje
εβδομάδα ebdοmáda evdhomada neđelja (7
dana)
Μαυροβούνιο Mauroboúnio Mavrovunjo Crna Gora
Βοϊβοντίνα Boïbontína Voivodina Vojvodina
Νόβι Σαντ Nóbi Sad Novi Sad Novi Sad
Βοσνία- Bosnía- Vosnia- Bosna i Herce-
Ερζεγοβίνη Erzegobíne Herzeghovini govina
Σαράγιεβο Sarágiebo Sarajevo Sarajevo
Γγ Γαβράς Gavrás Ghavras Gavras
αγώνας agónas aghonas agon, bitka
γδύνω gdyno ghdhino skinuti
γνώμη gnóme ghnomi gnoma
Βαγγέλης Baggéles Vangelis Vangelis
παγκόσμιος pagkósmios pangozmios svjetski
ελέγξιμος elégximοs elenksimos provjer(lj)iv
εγχείρηση egcheírese enhirisi operacija
Adaptacija zahtijeva prilagođavanje dodavanjem grafema j u crnogorsko-

19
me (npr. Aja Sofija, enciklopedija, itografija).

Γκ Γκοράνης Gkoránes Goranis Goranis

Τσρνα Γκόρα Tsrna Gkóra Crna Gora Crna Gora
Μόντε Νέγ(κ) Mónte Nég(k) Monte Negro Crna Gora
ρο ro
Τίτογ(κ)ραντ Títog(k)rant Titograd Titograd
Ποντγκόριτσα Pontgkóritsa Podgorica Podgorica
γι Γιάννης Giánnes Janis Janis
Γιουγκοσλα- Giougkoslavía Jugoslavia Jugoslavija
βία
Παναγιώτης Panagiótis Panajotis Panajotis
άγιος ágios ajos svet / svetac
Άγιο(ν) Όρος Ágio(n) Óros Ajo(n) Oros Sveta Gora
Άγια/Αγία Ágia/Agía Aja/Agija Aja/Sveta
Σοφία Sofía Sofia Sofija
(v. bilj. 9)
Αγία Agía Para- Agija Para- Sveta Petka
Παρασκευή skeué skevi
Αγία Τριάδα Agía Triáda Agija Trijada Hagija Trijada
γε Βαγενάς Bagenás Vajenas Vajenas
γεί Αυγείας Augeías Avghias Augijeve štale
γί σφραγίζω sfragízo sfraghizo pečatirati
Δδ Δαίδαλος Daídalos Dhedhalos Dedal
Δημοσθένης Demosthénes Dhimostenis Demosten/Di-
mostenis
Δίας < Ζεύς, Días Dhias Zevs
Διός
ιππόδρομος ippódromos ipodhromos hipodrom
Εε Ελλάδα Elláda Eladha Helada
έκζεμα ékzema ekzema ekcem
ει Ειρήνη Eiréne Irini Irena/Irina
εικόνα eikóna ikona ikona
εϊ Σεϊχέλ(λ)ες Seïchél(l)es Seiheles Sejšeli
καζεϊνικός kazeïnikós kazeinikos kazein, kaze-
inski
ευ Ευριπίδης Euripídes Evripidhis Euripid
ευχαριστώ eucharistó efharisto hvala
Λευκάδα Leukáda Lefkadha Leukada/
Lefkada
φεύγω pheúgo fevgho fevgo
εϋ ξεϋφαίνω xeÿphaíno kseifeno rasparati
Σύδνεϋ Sydney Sydney Sidnej
Zζ Ζάκυνθος Zákynthos Zakintos Zakint
Ζορμπάς Zormpás Zorba(s) Zorba
Ηη Ήβη Ébe Ivi Heba

ηθογραφία ethographía itoghrafia itografija
Ήπειρος Épeiros Ipiros Epir
Θθϑ Θεοδωράκης Theodorákes Teodhorakis Teodorakis
θέμα théma tema tema
Θησέας Theséas Tiseas Tezej
Θησείο Theseío Tisio Teze(i)on
Αθήνα Athéna Atina Atina
έθνος éthnos etnos etnos
φθάνω/φτάνω phtháno/ ftano/ftano stići
phtáno
Παρθενώνας Parthenónas Partenonas Partenon
Ιι παιδεία pedhía (enciklo)pedija
slogotvor- (3 sloga)
no ι
Κυριάκος Kirjákοs Kirjakos
(3 sloga)
Ιι ράφια ráfhja
neslogo- (2 sloga)
tvorno ι
παιδιά pedhjá
(2 sloga)
ελιά eljá v. bilj. 2
(2 sloga)
εννιά enjá v. bilj. 2
(2 sloga)
Κκϰ Κροατία Kroatía Kroatia Hrvatska
καλοκαγαθία kalokagathía kalokaghatia kalokagatija
κυβερνητική kybernetiké kivernitiki kibernetika
Λλ Λακεδαίμων Lakedaímon Lakedhemon Lakedemon
λαογραφία laographía laoghrafia laografija
λόγος / λόγια lógos / lógia loghos / loja logos / -logija
Λυκαβητός Lykabetós Likavitos Likabet/Lika-
vitos
Μιχαήλ Michaél Pse- Mihail Pselos Mihail(o) Psel
Ψελλός llós
λι Παπούλιας Papoúlias Papuljas Papuljas
Σπηλιωτόπου- Speliotópoulos Spiljotopulos Spiljotopulos
λος
Μμ Μεσολλόγγι Mesollóggi Mesolongi Mesolongi

μητέρα metéra mitera mater(a),
majka
Μήδεια Médeia Midhia Medeja
γράμμα grámma ghrama slovo
μπ20 Μπαμπινιώ- Mpampiniótes Babinjotis Babinjotis
της
Ταμπάκη Tampáke Ta(m)baki Ta(m)baki
κουμπούρα koumpúra ku(m)bura kubura
Νν Νικήτας Χω- Nikétas Xo- Nikitas Ho- Nikita Honijat
νιάτης niátes niatis
Ναύπλιο(ν) Naúplio(n) Nafplio(n) Nafplio/Nau-
plion
νύμφη nýmfe nimfi nimfa
ντ Τάνταλος Tántalos Tantalos Tantal
Σαρλ ντε – Charles de Šarl de Gol
Γκωλ Gaulle
Βίλλυ Μπραντ – Willy Brandt Vili Brant
Ντουμπρόβνικ Ntoumpróbnik Dubrovnik Dubrovnik
(v. bilj. 20)
ντισκοτέκ ntiskoték diskotek diskoteka
Ποντγκόριτσα v. primjer pod Γ γ
ντζ Γεωργαντζο- Georgantzo- Jeorgandzo- Jeorgandzo-
πούλου poúlou pulu pulu
καλικάντζαρος kalikántzaros kalikandzaros karakondžul/a
νι Μπαμπινιώτης v. primjer pod μπ
Ξξ ξένος xénos ksenos stranac
ξενοφιλία xenofilía ksenofilia ksenofilija
ξενοφοβία xenophobía ksenofovia ksenofobija
αύξηση v. primjer pod αυ
ελέγξιμος v. primjer pod Γ γ
Οο ´Ομηρος Ómeros Omiros Homer
όστρακο óstrako ostrako ostrakon
οι οικονομία oikonomía ikonomia ekonomija
ου οικουμένη oikouméne ikumeni ekumena
οϊ Οϊλεύς Oïleús Oilevs Oilej
οϋ προϋπάρχω proÿpárho proiparho prethoditi
20
Nazal se na početku riječi ne čuje, a hoće li se čuti u sredini riječi ili ne (v.
bilj. 12 i 13), zavisi od oblasti odnosno od dijalekta. Odstupanja su češća
kod antroponima, naročito stranih (v. primjere pod Μ μ, Ν ν).
Ππ Παύλος Paúlos Pavlos Pavle

Πειραιάς Peiraiás Pireas Pirej
πατέρας patéras pateras otac
Ρρ Ρουμανία Roumanía Rumania Rumunija
ρητορική<ῥη- r(h)etoriké ritoriki retorika
τορική
κύριος kýrios kirios gospod(in)
Ρήγας Régas Phe- Righas Fereos Riga od Fere
Φεραίος raíos
Σσς Σελήνη Seléne Selini Selena
Λέσβος Lésbos Lezvos Lezb/os
σγουρός sgourós zghuros kovrdžav
κόσμος kósmos kozmos kosmos
σκληρός sklerós skliros tvrd/sklero-
Ττ Τροία Troía Troia Troja
τίτλος títlos titlos titl/titla
τζ Τζίφρας Tzíphras Cifras Cifras
τσ Τσάρλι Τσά- – Charlie Čarli Čaplin
πλιν Chaplin
τσέπη tsépe cepi džep
Τσιαντούλας Tsiantoúlas Cja(n)dulas Cja(n)dulas
Τσίπρας Tsípras Cipras Cipras
Τσρνα Γκόρα v. primjere pod Γ γ
Ποντγκόριτσα
-ντζ- v. primjere pod Ν ν
Υυ Υπατία Ypatía Ipatia Hipatija
ύπνωση ýpnose ipnosi hipnoza
υι υιοθεσία uiothesía iotesia usvajanje
άυ άυλος áylos ailos nematerijalni
αυ αυτός autós aftos auto-
Μαύσωλος Maúsolos Mafsolos Mauzol/Mau-
zolej
Παυλόπουλος Paulópoulos Pavlopulos Pavlopulos
ευ Ευσταθιάδης Eustathiádes Efstatiadhis Efstatijadis
άνευ áneu anef bez
πνεύμα pneúma pnevma pneuma
Ευρώπη Európe Evropi Evropa
ου καθαρεύουσα kathareúousa katarevusa katarevusa
Παρασκευό- Paraskeuópo- Paraskevopu- Paraskevopu-
πουλος ulos los los
ϋ v. primjere pod αϋ, εϋ, οϋ
Φφ Φίλιππος Phílippos Filipos Filip

φάρος pháros faros svjetionik
εφτά/επτά ephtá/eptá efta/epta 7 (sedam)
Χχ Χριστούγεννα Christoúgenna Hristughena Božić
Ιησούς Χρι- Iesoús Hristós Iisus Hristos Isus Hrist
στός
Χρίστος Hrístos Hristos Hristos
χορός chorós horos ples
οχτώ/οκτώ ochtó/októ ohto/okto 8 (osam)
Ψψ Ψυχάρης Psycháres Psiharis Psiharis
ψάρι psári psari riba
Ωω Ωκεανός Okeanós Okeanos Okean
ωδή odé odhi oda
HEBREJSKI JEZIK | 105
HEBREJSKI JEZIK
Hebrejski jezik jedan je od semitskih jezika, grane afroazijskih

jezika. (Ostale grane su egipatski jezik i njegov potomak koptski,
berberski ili tamaziški jezici s kojima je možda bio srodan drevni
libijski, kušitski jezici s Roga Afrike, mala skupina omotskih jezi-
ka te čadski jezici.) Od danas živih jezika hebrejskome su najbliži
preživjeli dijalekti aramejskoga jezika, u nešto manjoj mjeri arap-
ski, a još mu je dalji rođak potomak arapskoga – malteški jezik.
Najstariji spomenici hebrejskoga jezika sežu u X vijek pr. n. e., ne-

davno pronađen ostrakon iz Kirbet Kejafe te kalendar iz Gezera.
Iz VIII v. pr. n. e. potiču natpis moapskoga kralja Meša’a i natpis
iz Šiloama. Najpoznatiji spomenik hebrejskoga jezika, jevrejska
Biblija (Tanah), donosi tekstove na jeziku iz VI–IV v. pr. n. e.
U stoljećima pred početak nove ere, hebrejski je kao govorni je-

zik zamijenjen srodnim mu aramejskim. Hebrejski se kroz evrop-
ski srednji vijek i novo doba zadržao u obrazovanim krugovima
kao jezik učenosti i nauke, slično kao latinski u Evropi ili sanskrt
u Indiji. U dijaspori su Jevreji u svakodnevnoj komunikaciji pre-
uzimali jezike okoline u kojoj su živjeli, od kojih su u Evropi
najpoznatiji jidiš i judeo-espanjol ili judezmo, koji su se pisali
hebrejskim pismenima. Početkom XX vijeka hebrejski je oživ-
ljen kao jezik svakodnevne komunikacije i osavremenjen, najviše
zahvaljujući naporima Eliezera Ben-Jehude (1858–1922). Danas
je hebrejski, uz arapski, jedan od službenih jezika države Izrael.
Hebrejski jezik piše se posebnim pismom u vodoravnim redovi-

ma zdesna nalijevo. Pišu se samo konsonanti, dok se dijakritič-
kim znakovima mogu (ali ne moraju) bilježiti oznake za vokale
(ispod ili iznad konsonanta), odsutnost vokala (ispod konsonanta)
te udvajanje konsonanata (unutar konsonanta). Čita se tako da
se prvo izgovori konsonant, a potom njemu pripadajući vokal.
Jedini su izuzetak tome tzv. laringali ili guturali (‫ּה‬, ‫ח‬, ‫ )ע‬na kraju
riječi, kojima prethodi dugi vokal, a ispod kojih je potpisan vokal
a (ַ). U tome se slučaju vokal čita prije konsonanta ispod kojega
je zabilježen.
Za bilježenje dugih vokala ponekad se koriste slova koja označa-

vaju poluvokale. Tako se dugo i i e bilježe pomoću slova j (‫)י‬, a
dugo o i u pomoću slova w (‫)ו‬. Ako riječ završava vokalom, on
se često bilježi konsonantom h (‫)ה‬, koji se ne čita, a u najvećem
broju slučajeva predstavlja vokal a, rjeđe e te ponekad o.
Postoje slučajevi kad se slovo ‫ י‬piše, ali ne čita. To se uglavnom

događa kad riječ završava slovima ‫יו‬. Najčešća je riječ koju bismo
mogli navesti kao primjer toga ‫( עַכׁשָ יו‬/’ahšav/, „sad“), no isto se
događa i kad nekoj riječi s množinskim nastavkom muškoga roda
dodamo prisvojni sufiks trećega lica jednine muškoga roda.
Neke su hebrejske riječi posuđene uz posredovanje Aškenaza,

srednjoevropskih i istočnoevropskih Jevreja, te su zadržale nji-
hov osebujan izgovor hebrejskih riječi, npr. maces (sg.; beskvasni
hljeb koji se jede o Pashi, odnosno Pesahu), umjesto izvornoga
macot (pl.).
U nastavku su date dvije tabele. U prvoj su hebrejska slova, podi-

jeljena na konsonante i vokale, s adekvatnom latiničnom transli-
teracijom. Druga tabela nosi reprezentativne primjere onomastike
i toponomastike preuzete iz hebrejske Biblije, s transkripcijom i
njihovim uvriježenim oblikom na crnogorskome jeziku.
Konsonanti Vokali
‫א‬ – ֲ a
‫ּב‬ b ַ a
‫ב‬ v ָ a/o
‫ג‬ g ֱ e
‫ד‬ d ֶ e
‫ה‬ h ֵ e
-‫ה‬ – (na kraju riječi) ֵ‫י‬ e
-‫ּה‬ -h (na kraju riječi) ְ e/–
‫ו‬ v ִ i
‫ז‬ z ִ‫י‬ i
‫ח‬ h ֳ o
‫ט‬ t ֹ o
‫י‬ j ‫ֹו‬ o
‫ּכ‬ k ֻ u
‫כ‬ h ‫ּו‬ u
-‫ך‬ -h (na kraju riječi)
‫ל‬ l
‫מ‬ m
-‫ם‬ -m (na kraju riječi)
‫נ‬ n
-‫ן‬ -n (na kraju riječi)
‫ס‬ s
‫ע‬ –/’
‫ּפ‬ p
‫פ‬ f
-‫ף‬ -f (na kraju riječi)
‫צ‬ c
-‫ץ‬ -c (na kraju riječi)
‫ק‬ k
‫ר‬ r
‫ׁש‬ š
‫ׂש‬ s
‫ת‬ t
Hebrejski Transkripcija Crnogorski

‫אַ הֲרֹ ן‬ Aharon Aron
‫ִאּיֹוב‬ Ijov Jov
‫אֱלִ ָיּהּו‬ Elijahu Ilija
‫אֱלִ ישֶ ׁבַ ע‬ Eliševa Elizabeta, Jelisaveta
‫אַ ּׁשּור‬ Ašur Asir(ija)
‫לֶחֶ ם‬-‫בֵ ּית‬ Bejt-Lehem Vitlejem
‫ּבֹורה‬
ָ ‫ְד‬ Dvora Debora
‫דָ ּוִ ד‬ David David
‫הֶ בֶ ל‬ Hevel Avelj
‫ְזכ ְַריָה‬ Zeharja Zaharija, Zaharije
‫חַ ָוּה‬ Hava Eva
‫יְהּודָ ה‬ Jehuda Juda
‫יְהֹושֻ ַע‬ Jehošua Ješua, Isus
‫יֹוחָ נָן‬ Johanan Johanan, Ivan, Jovan
‫יְחֶ זְקֵ אל‬ Jehezkel Ezekijel, Jezekilj
‫ַיעֲקֹ ב‬ Ja’akov Jakov, Jakob
‫יִצְ חָ ק‬ Jichak Isak
‫יְרּושָ ׁלַיִם‬ Jerušalajim Jerusalim
‫ְיִר ְמיָהּו‬ Jirmejahu Jeremija
‫יְשַ ׁעְ יָהּו‬ Ješa’jahu Isaija
‫יִש ָׂראֵ ל‬ְ Jisrael Izrael, Izrailj
‫כְ ּ ָנעַן‬ Kna’an Kanaan, Kanan, Hanan
‫לְ בָ נֹון‬ Levanon Liban
‫ִמצְ ַריִם‬ Micrajim Egipat (Misir)
‫ִמ ְריָם‬ Mirjam Mirjam, Marija
‫ְמתּושֶ ׁלַח‬ Metušelah Metuzalem
‫ַע ָזּה‬ ’aza Gaza
‫עֲמֹ ָרה‬ ’amora Gomora
‫עֵשָ ׂו‬ Esav Isav
‫ּפ ָָרס‬ Paras Persija
‫פְ ָרת‬ Prat Eufrat
‫צִ ּיֹון‬ Cijon Sion
‫ִרבְ קָ ה‬ Rivka Rebeka
‫ָרחֵ ל‬ Rahel Rahela, Rahel
‫ְשֹׁלמֹ ה‬ Šlomo Solomon, Salamun
‫ְשׁמּואֵ ל‬ Šmuel Samuel, Šamuel, Samuil
‫ִש ְׁמעֹון‬ Šim’on Simon, Simeon, Šimun
‫ִש ְׁמׁשֹון‬ Šimšon Samson
HOLANDSKI JEZIK | 109
HOLANDSKI JEZIK
Holandski spada u zapadnogermansku grupu indoevropskih je-

zika i po broju govornika (više od 23 miliona) treći je najveći
germanski jezik (iza engleskoga i njemačkoga).
U Evropi, osim u Holandiji,1 holandska jezička zajednica (sa

službenim holandskim jezikom) postoji i u śevernoj belgijskoj
regiji Flandriji (Vlaanderen), odnosno u takozvanoj flamanskoj
jezičkoj zajednici. Premda je holandski standardni jezik i u Ho-
landiji i u Flandriji, razlike postoje u leksici, izgovoru i sintaksi,
a pravopis je jednak, dogovoren Ugovorom Jezičke unije (Ta-
alunieverdrag). U holandskome govornom području razlika iz-
među standardnoga jezika u Holandiji i Belgiji često se definiše
nazivima Noord-Nederlands (śevernoholandski) i Zuid-Neder-
lands (južnoholandski), a noviji nazivi koji se sve češće koriste su
Nederlands-Nederlands (za holandski koji se govori u Holandiji)
i Belgisch-Nederlands (za holandski koji se govori u Flandriji/
Belgiji). Van Evrope holandski se kao službeni jezik koristi u Su-
rinamu (Surinaams-Nederlands), ostrvima Aruba, Kurakao, Sveti
Martin te u Karipskoj Holandiji.
Holandski alfabet ima 26 slova i nema specifičnih znakova.
Na dosadašnju transkripciju holandskih imena u crnogorskome

jeziku uveliko su uticali mnogo rasprostranjeniji i poznatiji en-
gleski i njemački jezik i njihova pravila, koja su se primjenjivala
umjesto mnogo manje poznatih holandskih.
1
Premda smo svjesni da ime Holandija nose samo dvije od dvanaest ni-
zozemskih pokrajina, odlučili smo se da, uvažavajući crnogorsku jezičku
tradiciju i praksu, ipak zadržimo naziv Holandija za čitavu Kraljevinu Ni-
zozemsku i holandski za jezik Nizozemaca (prim. ur.).
Problem s transkripcijom holandskih imena nastaje prije svega u

prenošenju holandskih grafema v i g / gh, koja se u holandskome
izgovaraju blisko našim f i h. Holandska imena van gogh, van
dyck, verhoeven, gullit, groningen, limburg tradicionalno
se transkribuju Van Gog, Van Dajk, Verhuven, Gulit, Groningen,
Limburg. Pravilna bi (fonetska) transkripcija tih riječi bila: Fan
Hoh, Fan Dajk/Fan Dejk, Ferhufen, Hulit, Hroningen, Limburh.
Ti i takvi primjeri pokazuju da je u tradiciji transkripcija ne prema
izgovoru, već prema pisanome obliku. No preporučujemo da se ta-
kva praksa ne nastavi, već da se primjenjuje fonetska transkripcija.
U tabeli navodimo pravila fonetske transkripcije holandskih ime-

na u crnogorskome jeziku.
Holandski Crnogorski Primjer Napomena

AA a De Han (de haan),
Narden (NAARDEN)
AIJ, AY aj Majen (MAIJEN),
Ostajen (ostaijen/
ostayen)
AAI, AAIJ, aj Drajer (DRAAIER), Va-
AAY jers (WAAIJERS), Kraj-
kamp (KRAAYKAMP)
AE a Rausdal (RUYSDAEL),
Ardenhaut (AERDEN-
HOUT)
AU, AUW au Paulisen (PAULISSEN);
Blau (BLAUW), Klau-
ers (KLAUWERS)
C k Kornejlis (CORNELIS),
Kastrikum (CASTRI-
CUM), Krauf (CRUIJFF)
C s Sejs (CEES), Fan Sitert
ispred e, i, y (van cittert), Siprus
(CYPRUS)
CH h Dordreht osim u imenima
(DORDRECHT), Mihels poput Kris (CHRIS)
(MICHELS)
CK k Pik (PIECK), Moniken-
dam (MONNICKENDAM)
DT t Rembrant (REM-
BRANDT)
EE ej/e Drejs/Dres (DREES), To važi i za otvorene
Zejburh/Zeburh (ZEE- naglašene slogove,
BURG) npr. Brejderoude/
Brederode (BREDE-
RODE), Tejhelen/Te-
helen (TEGELEN).
EEU eu Leu (LEEUW), Leuvar-
den (LEEUWAARDEN),
Leuvenhuk (LEEU
WENHOEK), Meuvis
(MEEUWIS)
EI aj/ej Lajden/Lejden (LEI
DEN), Fan Bajeren /
Fan Bejeren (van
beieren)
EU oj/ou Kojkenhof/Kouken
hof (KEUKENHOF),
Hojs/Hous (HEUS)
EY aj/ej Fan Ajk / Fan Ejk
(van eyck), Ajselstajn/
Ejselstejn (IJSELSTEYN)
G h Hulit (GULLIT), U crnogorskome se
osim u grupi Ruther (RUTGER), Fan tradicionalno upotre-
ng Hoh (van gogh) bljavaju i oblici nekih
poznatijih holandskih
imena transkribovani
prema drugačijim
pravilima, npr. Van
gogh > Van Gog
(umjesto Fan Hoh);
den haag > Den Hag
(umjesto Den Hah);
ruud gullit > Rud
Gulit (umjesto Rud
Hulit), groningen >
Groningen (umjesto
Hroningen), limburg
> Limburg (umjesto
Limburh)
GH h Lejhvater (LEEGHWA-
TER), Fehel (VEGHEL)
IE i Fan Mirlo (van mier-

lo), Frisland (FRIES
LAND)
IË ije Danijel (DANIËL)
IEUWE ive Nive Mas (nieuwe
maas), Nivendajk
(NIEUWENDIJK)
IJ aj/ej Fan Rajn / Fan Rejn Važi i za y ako se
(van rijn), Bilder- tako bilježi ij, npr.:
dajk/Bilderdejk Fan Dajk / Fan Dejk
(BILDERDIJK) (van dyck).
LIJK lik Frolik (VROLIJK),
na kraju riječi Stejdelik/Stedelik
(STEDELIJK)
NG ng Hroningen (GRONIN- Ali:
GEN), Shejveningen Hauzinha (HUIZIN-
(SCHEVENINGEN), GA)
Singer (SINGER), Fli-
singen (VLISINGEN)
OE u Fan den Bruk (van
den broek), Dutin-
hem (DOETINCHEM)
OEI, OEIJ, uj Bujen (BOEIJEN), De
OEY Huj (de goey)
OIJ, OY, OOI, oj Fan Nistelroj (van

OOIJ, OOY nistelrooij)
OO ou/o De Hrout / De Hrot Važi i za otvorene
(de groot), Rouzen- naglašene slogove,
dal/Rozendal (ROO- npr. Boumans/Bo-
SENDAAL) mans (BOMANS).
OU, OUW au Hauda (GOUDA),
Vauters (WOUTERS);
Bau (BOUW), Baue
(BOUWE), Bauman
(BOUWMAN)
PH f Alfen (ALPHEN),
Filips (PHILIPS)
QU kv Kvirin (QUIRIEN),
Kvak (QUAAK)
S z Rouzendal/Rozendal
između vokala (ROOSENDAAL)
SCH sh Shidam (SCHIEDAM),
Sholten (SCHOLTEN)
SCH s Den Bos (den

na kraju riječi bosch), De Fris (de
vriesch)
SJ š Šurd (SJOERD), Šauer-
man (SJOUWERMAN)
SS s Fiser (VISSER) I inače se udvojeni
konsonant tran-
skribuje kao jedan:
Foker (FOKKER),
Roterdam (ROTTER-
DAM), Fan Bomel
(van bommel).
TH t Torbeke (THORBE Tzv. nijemo h ne
CKE), Sint Antonis izgovara se ni u
(sint anthonis) nazivu: Arnem
(ARNHEM).
TI ci(j) Brabancija (BRA-
na kraju riječi BANTIA), Mauricijus
ispred a, e, (MAURITIUS)
ë, us
TJ ć Anćes (AANTJES),
Ćerd (TJEERD)
UI, UIJ, UY au Fan Daun (van duin),
Krauf (CRUIJFF), De
Rauter (de ruyter),
Fortaun (FORTUYN)
UU u Luk (LUUK), Rud Važi i za otvorene
(RUUD), Shurman naglašene slogove,
(SCHUURMAN), Fan npr. Bruna (BRUNA),
Buren (van buuren) Utreht (UTRECHT).
V- f Flisingen (VLISINGEN), U crnogorskome se
na početku Fiser (VISSER), Ferhu- tradicionalno upo-
riječi fen (VERHOEVEN) trebljavaju i oblici
nekih poznatijih
holandskih ime-
na transkribovani
prema drugačijim
pravilima, npr.
Van gogh > Van
Gog (umjesto Fan
Hoh), verhoeven >
Verhuven (umjesto
Ferhufen)
W v Volkers (WOLKERS),
osim na kraju De Vinter (de win-
riječi ter)
W u Blau (BLAUW), De
na kraju riječi Leu (de leuw), Ke-
nau (KENAUW)
X ks Beatriks (BEATRIX),
Boksmer (BOXMEER)
Y i Lejlistad (LELYSTAD), Ali:
Fan Vejli (van wely) Fan Dajk / Fan Dejk
(van dyck)
*Kad je y način
bilježenja ij, onda
važi isto pravilo kao
i za ij, npr: Fan Dajk
/ Fan Dejk (van
dyck).
ISLANDSKI JEZIK | 115
ISLANDSKI JEZIK
Islandski je zapadnonordijski jezik i pripada śevernome ogran-

ku germanske grupe jezika, koja je pod okriljem indoevropske
jezičke porodice. Islandski je glavni jezik ostrvske zemlje Islan-
da, đe živi većina njegovih govornika (oko 320.000), koji ujedno
predstavljaju 97% ukupne populacije. Više od 8000 govornika
islandskoga živi u Danskoj, od kojih su oko 3000 studenti koji se
nerijetko opredjeljuju za studije u ovoj suśednoj skandinavskoj
zemlji. Preko 5000 govornika islandskoga nalazi se u Sjedinje-
nim Američkim Državama i preko 2000 u Kanadi, a posebno u
Gimliju u Manitobi kao posljedica seobe Islanđana na zapad u
drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX vijeka.
Islandski ima jedan standardni pisani i govorni jezik. Dijale-

katski ovaj jezik nije mnogo razuđen i izgovor se dijeli na meki
(linmæli), koji je uobičajen, i tvrdi (harðmæli), koji je tipičan za
śever Islanda te za śeverozapadne i śeveroistočne krajeve ove ze-
mlje. Glavna razlika je u izgovoru aspirovanoga ploziva usred
riječi poslije dugoga vokala, koji je tvrd, za razliku od preporuče-
noga neaspirovanoga ili mekog izgovora.
Islandski alfabet je karakterističan po dva grafema Þ, þ i Ð,

ð, koja se više ne koriste u srodnome engleskom alfabetu, a
izašla su iz upotrebe i u drugim skandinavskim jezicima (osim
ð, koje se i dalje koristi u ferjarskome jeziku na Ferjarskim –
poznatijim kao Farskim – ostrvima). Þ se u islandskome izgo-
vara nezvučno kao engleski glas th u thing, a ð zvučno kao th
u this. Slovo z zvanično je izbačeno iz alfabeta 1973. godine,
a danas se rijetko nađe u imenu. Slova c i w u islandskome
nijesu uobičajena, ali se ponekad pojave u alternativnim nači-
nima pisanja pojedinih imena ili u stranim imenima. Grafem é
uveden je u islandski alfabet 1929. godine i zamijenio je slovnu
kombinaciju je. Što se ostalih slovnih znakova tiče, islandski
sadrži niz vokala, od kojih su neki diftonzi, koji kao znaci

nijesu poznati u našem jeziku: á, í, ó, ú, ý, æ, ö.
Vokalski sistem
U islandskome vokalskom sistemu postoje dva umlauta u i ö, koji

se moraju prilagoditi našem koji sadrži svega pet vokala. Umlaut
u može se prilagoditi i kao u i kao i, međutim u slučaju islandsko-
ga opravdano je opredijeliti se za u. Islandski ima dva slova koja
nose glasovnu vrijednost i, a to su í i ý. Postoji i parnjak i i y, koji
nosi jako blisku vrijednost prethodnom, te je govornicima kojima
islandski nije maternji jezik razlika često i nečujna. Stoga ćemo
i ova dva slova preinačiti u i. Tako već četiri slovna znaka tran-
skribujemo kao i, pa ćemo slovu ú, koje se izgovara kao u, dodati
aproksimovani parnjak u koji će dobiti istu transkripciju, naime
u. Time dobijamo i sklad između načina pisanja islandskoga i na-
šega prilagođavanja, đe í, ý, i, y postaju i, a ú i u postaju u. Drugi
umlaut ö se po praksi iz drugih skandinavskih jezika transkribuje
kao e. Slova a, e i o nose odgovarajuće glasovne vrijednosti, re-
dom a, e i o.
U islandskome postoji i niz diftonga. Neki su ili obilježeni poseb-

nim slovom á, ó, æ ili skupom vokala ei/ey, au, a njihove adapta-
cije su redom au, ou, aj, ej, ej. Neki od tih diftonga realizuju se i
kad se vokali a, e, ö nađu ispred konsonantskih kombinacija ng,
nk i postaju redom au, ej, ej. Drugi su diftonzi isključivo uslov-
ljeni položajem u riječi – javljaju se kad se u, y, o, ú nađu ispred
gi. Svaki od ovih diftonga završava se glasom i, pa ćemo ih pre-
inačiti redom u uj, ij, oj, uj. Pošto se grupacija gi ovđe izgovara
kao ji, jedno j ćemo redukovati. Tako ćemo ime logi pisati kao
Loji, a ne i Lojji. Sličnom logikom o redukovanju vodićemo se
u svakome slučaju kad se adaptacijom dođe do dva ista slova u
direktnome kontaktu u riječi. I kad se a, e i ö nađu ispred gi dolazi
do diftongizacije, aj, ej i ej. Međutim, te glasovne kombinacije
nijesu česte u imenima.
Islandski Crnogorski Primjer Napomena

А, Е, Ö au, ej, ej Draungsnes
ispred ng, nk (drangsnes),
Laungjekutl
(langjökull),
Raungaurvetlir
(rangárvellir),
Sprejngisandur
(sprengisandur)
A, E, O, U, Ú, aj, ej, oj, uj, uj, Boji (bogi), Finboji
Y, Ö ij, ej (finnbogi), Loji (logi)
ispred gi
AU ej Ejdur (auður),
Ejdun (auðunn),
Sejdarkroukur
(sauðarkrókur),
Lejgavegur
(laugavegur),
Hringbrejt (hringbraut)
Á au Pautl (páll), Blaufjetl
(bláfjöll), Graubrouk
(grábrók), Kauri
(kári), Ausdis (ásdís),
Auroura (áróra)
EI ej Ejrikur (eiríkur),
Brejdalsvik
(breiðdalsvík), Ejlivur
(eilífur), Ejr (eir)
EY ej Ejtour (eyþór), Flatej
(flatey), Rejkjavik
(reykjavík), Ejbjerg
(eybjörg)
É je Pjetur (pétur), Śerads
vehtn (héraðsvötn),
Vjestejtn (vésteinn)
I i Ingvar (ingvar),
Ilmur (ilmur), Idun
(iðunn), Gejsir
(geysir), Ingoulfshevdi
(ingólfshöfði)
Í i Isberg (ísberg),
Isafjerdur (ísafjörður),
Vik (vík), Island
(ísland)
O o Odur (ODDUR), Odfreja

(ODDFREYJA), Odi
(ODDI), Ormur (ORMUR),
Ori (ORRI), Ormhejdur
(ORMHEIÐUR), Godafos
(GOÐAFOSS)
Ó ou Oulavur (ÓLAFUR),
Soulhejmar (SÓLHEIMAR),
Lihtlisjour (LITLISJÓR),
Ousk (ÓSK), Oudin
(ÓÐINN), Jounsi (JÓNSI),
Sigurous (SIGURRÓS)
U u Joufridur (JÓFRIÐUR),
Akurejri (AKUREYRI),
Bergur (BERGUR),
Bolungarvik
(BOLUNGARVÍK)
Ú u Valrun (VALRÚN),
Husavik (HÚSAVÍK), Runar
(RÚNAR), Ulfur (ÚLFUR),
Trudur (ÞRÚÐUR),
Sudavik (SÚÐAVÍK)
Y i Gida (GYÐA), Dinjandi
(DYNJANDI), Ilva (YLFA),
Ingvi (YNGVI)
Ý i Valtir (VALTÝR),
Mirdalsjekutl
(MÝRDALSJÖKULL), Mira
(MÝRA), Imir (ÝMIR)
Æ aj Stnajvar (SNÆVAR),
Kjirkjubajarklejstur
(kirkjubæjarklaus-
tur), Ajir (ÆGIR), Saj-
mundur (SÆMUNDUR)
Ö e Bjerk (BJÖRK), Bjertn/
Bjetn (BJÖRN),
Fimverduhauls
(FIMMVÖRÐUHÁLS),
Ertn (ÖRN), Egmunda
(ÖGMUNDA)
ÍA, ÍU ija, iju Sesilija (CECILÍA),
Sakarijas (ZAKARÍAS),
Kaprasijus (KAPRASÍUS)
Konsonantski sistem
Konsonantski sistem islandskoga jezika takođe je veoma složen i u

mnogim se aspektima razlikuje od našega. Neke od tih razlika nije
moguće premostiti transkripcijom, jer crnogorski jezik nema odgo-
varajuće zamjene za te pojave. Islandski razlikuje neaspirovane i as-
pirovane plozive, koje ćemo preuzimati ortografski svuda, osim đe
to neko drugo dominantnije pravilo osporava. U upotrebi su i zvuč-
ni i nezvučni parovi konsonanata m, n, l, r, no mi poznajemo samo
njihove zvučne varijante te ćemo ih u oba slučaja preuzimati ne
osvrćući se na složena pravila o zvučnosti. Konsonantske kombina-
cije ng i nk takođe imaju različite realizacije u zavisnosti od okruže-
nja u riječi, ali nijedan od tih glasova nema odgovarajući pandan u
našoj ortografiji, pa ćemo se odlučiti za doslovno preuzimanje ovih
parova i oslanjanje na fonološku aproksimaciju u samome izgovoru
koja se spontano realizuje. Palatalizaciju g i k aproksimovaćemo
dodajući j, a nezvučni palatalni frikativ koji nastaje u inicijalnoj
poziciji u riječi u kombinacijama hj i hé prilagodićemo koristeći ś,
prateći ustaljeno pravilo adaptacije za norveški jezik koji ima isti
glas. Slovo g ima nekoliko glasovnih realizacija u islandskome, a
đe nemamo prikladniju zamjenu, kao u slučaju zvučnoga velarnog
frikativa, pisaćemo samo g. Preaspiracija je rijedak jezički fenomen
koji odlikuje islandski jezik i zato ćemo pisati h ispred određenih
konsonantskih grupacija prateći njena pravila doslovno.
Islandski Crnogorski Primjer Napomena

C k/s Kartl/Katl (CARL),
Klara (CLARA); Sesilija
(CECILÍA), Sesil (CECIL)
Đ d Bardi (BARÐI), Budir
(BÚÐIR), Svalbardsej-
ri (SVALBARÐSEYRI),
Sigurdur (SIGURÐUR),
Fridgjerdur (FRIÐGERÐUR)
F v Svava (SVAFA), Klejvar-
između dva vahtn (KLEIFARVATN),
vokala, vokala i Torlejv (TORLEIF), Ulvar
zvučnog konso- (ÚLFAR)
nanta i na kraju
riječi iza njih
FL, FN pl, pn Keplavik (KEFLAVÍK),

u sredini riječi Rapn (RAFN), Hepn
(HÖFN), Hrepna (HREFNA),
Faupnir (FÁFNIR), Hrapn-
hildur (HRAFNHILDUR)
G gj Gjistli (GÍSLI), Lakagjigar
ispred e, i, í, y, (LAKAGÍGAR), Gjistlej
ý, æ, ei, ey (GÍSLEY)
GI ji Boji (BOGI), Loji (LOGI),
iza vokala Finboji (FINNBOGI)
GUÐ Gvud- Gvudmund (GUÐMUND),
na početku riječi Gvudrun (GUÐRÚN),
Gvudfina (GUÐFINNA),
Gvudbjartur
(GUÐBJARTUR),
Gvudmundson
(GUÐMUNDSSON),
Gvudmundsdouhtir
(GUÐMUNDSDÓTTIR)
HJ, HÉ ś Śalmar (HJÁLMAR), Śal
na početku riječi tejri (HJALTEYRI), Śerdis
(HJÖRDÍS), Śartargardurin
(hjartargarðurinn),
Fljoutdalsśerad (FLJÓT-
DALSHÉRAÐ)
HV kv Mjatlkvit (MJALLHVÍT),
Kveragerdi (HVERAGERÐI),
Kvalfjerdur
(HVALFJÖRÐUR), Kver-
visgata (HVERVISGATA),
Kvamstaungi (HVAMM-
STANGI)
K kj Kjetitl (KETILL), Kjejlir
ispred e, i, í, y, (KEILIR), Kjilijan
ý, æ, ei, ey (KILÍAN), Kjeli (KELI)
LL tl Hatlur (HALLUR), Tin- Ali:
između vokala, gvetlir (ÞINGVELLIR), kao l u nadim-
ispred r i n, na Gutlfos (GULLFOSS), cima i pozaj-
kraju riječi Ejafjatlajekutl (eyja- mljenicama:
fjallajökull), Hatla Pali (PALLI),
(HALLA) Hali (HALLI),
Vili (VILLI), Kali
(KALLI), Vila
(VILLA)
NN tn Stejtn (STEINN),
iza á, é, í, ó, ú, Gljuvrastejtn
ý, æ, au, ey (GLJÚFRASTEINN)
PP, TT, KK hp, ht, hk Rehkvi (RÖKKVI),
Stihkishoulmur
(STYKKISHÓLMUR),
Dehtifos (DETTIFOSS)
P, T, K hp, ht, hk Vohpnafjerdur
ispred l, n (VOPNAFJÖRÐUR), Ahtli
(ATLI), Kahtla (KATLA),
Hehkla (HEKLA)
PT, KT, GT ft, ht, ht Vihtor (VIKTOR), Izgovor hs
PK, GK fk, hk Hejhson/Hejkson karakterističniji
(ili opciono PS, (fs, hs, hs) (HAUKSSON), Hrehfsendi je za starije
KS, GS) (HREPPSENDI), Hehtor generacije, a i
(HEKTOR) dijalekatski je
uslovljen.
RL, RN rtl/(tl), rtn/(tn) Kartl/Katl (KARL), Isbjer- Izgovor tl i tn
tn/Isbjetn (ÍSBJÖRN), individualan je,
Hortnstrandir/Hotnstran- dok se izgovor
dir (HORNSTRANDIR), sa r smatra
Sturtluson/Stutluson poželjnijim.
(STURLUSON)
SL, SN stl, stn Stnajfelstnes
(SNÆFELLSNES), Stnori
(SNORRI), Melrahkast-
ljehta (MELRAKKA-
SLÉTTA), Stnajdis
(SNÆDÍS)
W v Vilhelm (WILHELM)
X ks/(hs) Laksnes/Lahsnes Izgovor hs
(LAXNESS), Laksdal/ karakterističniji
Lahsdal (LAXDAL) je za starije
generacije, a i
dijalekatski je
uslovljen.
Z s Sakarijas (ZAKARÍAS)
Þ t Toura (ÞÓRA), Tour-
sau (ÞÓRSÁ), Tourarin
(ÞÓRARINN), Tourstejtn
(ÞÓRSTEINN), Trau (ÞRÁ),
Toursmerk (ÞÓRSMÖRK)
Važno je napomenuti da se na Islandu pretežno koriste patronimi

ili matronimi, a u rijetkim slučajevima prezimena, kod nekoli-
cine porodica koje ih generacijski nasljeđuju. Ako se muškarac
zove Jón, a otac mu se zove Sigurður, njegovo puno ime je Jón
Sigurðsson (Joun Sigurdson), što zapravo znači Joun Sigurdurov
sin. Ako on ima sestru po imenu Jóhanna, njeno puno ime biva
Jóhanna Sigurðardóttir (Jouhana Sigurdardouhtir) ili Jouhana
Sigurdurova ćerka. Ako se koristi matronim, a majka im se
zove Björk, on će se zvati Jón Bjarkarson (Joun Bjerkarson)
ili Joun Bjerkin sin, a ona Jóhanna Bjarkardóttir (Jouhana
Bjerkardouhtir) ili Jouhana Bjerkina ćerka. U slučaju matronima
kod datoga imena dolazi do promjene vokala u genitivnome
obliku ö u a. Islandski je padežni jezik i treba imati u vidu da se
imena u drugom padežnom obliku znaju često znatno razlikovati
od nominativnoga, koji je nama bitan, kako bismo ime dalje
mijenjali po našem padežnom sistemu i koristili ga u tekstu. Ima
pojedinaca koji koriste i matronim i patronim. Primjeri prezimena
su: Isberg (ísberg), Artnalds (arnalds), Laksnes (laxness),
Nordal (norðdahl), Kjarval (kjarval), Kvaran (kvaran). Dobro
je imati u vidu da se islandska imena uvijek ređaju po imenu,
čak i kad postoji prezime, i da nije moguće pisati o „gospodinu
Sigurdsonu“ ili „gospođi Sigurdardouhtir“, već je bolje koristiti
ime. Na Islandu su polno neprikladna imena uglavnom zabranjena,
ali je početkom 2013. petnaestogodišnjoj đevojčici Blajr (blær)
na sudu odobreno korišćenje ovoga mahom muškoga imena
uprkos prvobitnome odbijanju od strane komiteta za odabir
imena. Dotad je ona svuda bila registrovana kao đevojčica, što
dosta govori o konzervativizmu i purističkim tendencijama koja
se odnose i na islandska imena i na islandski jezik.
Još je značajno obratiti pažnju na to da su u islandskome

česte složenice. Tada će se u najvećem broju slučajeva djelovi
složenice ponašati kao zasebne riječi i u skladu s tim ćemo izvršiti
adaptaciju. U primjeru Ejafjatlajekutl (eyjafjallajökull) f će se
adaptirati kao f, a ne v iako se nalazi između vokala i zvučnoga
konsonanta. To je zato što se f zapravo nalazi u inicijalnoj poziciji
druge riječi ove složenice Eyja-fjalla-jökull. Tako isto u primjeru
Eldgjau (eldgjá) adaptiraćemo gj kao gj, iako se po pravilu gj

usred riječi preinačuje u j. U krajnjem slučaju i samo je ime Island
(ísland) složenica, ali nerijetko pravilo o izgovoru sl prelazi
granice riječi u ovoj složenici, pa je izgovor zapravo Istland.
No, mi se na ovaj slučaj nećemo osvrtati niti dovoditi u pitanje u
jeziku dobro utvrđen naziv ove zemlje.
Na izazov pak nailazimo kod imena koja su u jeziku ustaljena u

obliku koji odstupa od izgovora i transkripcijskih pravila, kao što
je ime poznate islandske muzičke umjetnice Bjerk (björk), koja
je poznata kao Bjork. Isto se odnosi i na nazive čuvenih vulkana
Hehkla (hekla) i Kahtla (katla). Ispravljanje ovih utvrđenih
oblika nije preporučljivo, te ćemo ih ostaviti onakvima kakvi
jesu. Ipak, kad se ime ne odnosi na umjetnicu, niti na vulkane već
na osobe, trebalo bi ga transkribovati kao Bjerk, odnosno Hehkla
i Kahtla.
U cilju što približnijega izgovora islandskih imena, valja skrenuti

pažnju na akcenat koji je uvijek na prvome slogu riječi.
ITALIJANSKI JEZIK | 125
ITALIJANSKI JEZIK
Italijanski jezik (italiano, lingua italiana) romanski je jezik koji

je nastao na osnovu književnoga fjorentinskog jezika iz XIV vi-
jeka i pripada porodici indoevropskih jezika. Najprije je bio sred-
stvo komunikacije učenih ljudi, ali se tada nije koristio u svakod-
nevnoj komunikaciji kao govorni jezik, osim u Toskani, odakle
će kasnije nastati italijanski jezik. U ostalim regijama svi su tada
govorili svoj dijalekat.
Fjorentinski jezik lingvistički je bio sličan latinskom, zbog vokala

koje je čuvao na kraju riječi. Veliku ulogu u prihvatanju i širenju
ovoga jezika odigrao je Dante svojom Božanstvenom komedijom,
koja je mnogo čitana. Ljudi su je učili napamet i govorili. To se
djelo prenosilo i usmenim putem. Od velikoga značaja bili su i
Petrarkin Kanconijer i Bokačov Dekameron.
Kasnije je italijanski jezik postao univerzalni jezik čitave nacije,

a pisani i govorni jezik konačno su se približili jedan drugome
poslije vjekova razdvojenosti.
Od velikoga značaja za ekspanziju italijanskoga jezika jesu sred-

stva masovne komunikacije. Film, radio i televizija pomogli su
iskorjenjivanju nepismenosti i italijanskome jeziku da postane
lingvistički kôd prihvaćen od većine populacije.
Pored Italije, italijanski je zvanični jezik u San Marinu, Vatika-

nu (zvanični jezik Svete Stolice je latinski), Švajcarskoj (uz nje-
mački, francuski i retoromanski). U Švajcarskoj je italijanski prvi
jezik u kantonu Tičino (Ticino), đe njime govori više od 80% sta-
novnika i u kantonu Griđoni (Grigioni) – više od 10%.
Italijanski jezik zvanični je jezik i u Sloveniji (uz slovenački) u tri

primorske opštine: Kopar, Izola i Piran, te u Hrvatskoj (uz hrvat-
ski) u Istri, u oblastima koje naseljava italijanski živalj.
Italijanski jezik ima 21 grafem za pet vokala i 16 konsonanata.
SLOVO Naziv slova na

italijanskome jeziku
A A
B Bi
C Ci
D Di
E E
F Effe
G Gi
H Acca
I I
L Elle
M Emme
N Enne
O O
P PI
Q Qu
R Erre
S Esse
T Ti
U U
V Vu / vi
Z Zeta
Pored navedenenog alfabeta od 21 grafema, u italijanskome jezi-

ku u upotrebi je još pet grafema, koji postoje u latiničnome pismu
(abecedi), i to: j (i lunga), k (cappa), w (doppia vu), x (ics), y
(ipsilon / i greca). Oni ne ulaze u zvanični alfabet italijansko-
ga jezika, ali su u svakodnevnoj upotrebi. Nalaze se u vlastitim
imenima i prezimenima, kao i stručnim terminima koji potiču iz
grčkoga. Nalaze se i u tuđicama i u nekim izvedenicama iz drugih
modernih jezika, u kom se slučaju izgovaraju shodno izvornome
izgovoru.
SLOVO J (I lunga) – u italijanskome se izgovara kao j; ovo slovo

postojalo je u italijanskoj abecedi u XVI vijeku, odakle je elimi-
nisano u XIX vijeku, jer se nije upotrebljavalo. Rijetki primjeri
upotrebe su: Juventus, zatim toponimi Jesi, Jesolo, neka vlastita
imena i prezimena Jacopo, Jannacci, Lo Jakono te u tuđicama:
judo, jeep, jumbo jet itd.
SLOVO K (cappa) – u italijanskom se izgovara kao k: Katia,

Robe di Kappa.
SLOVO W (vu doppia / doppia vu) – u italijanskome se izgovara

kao v: Walter, Wanda, Williem, Wikipedia, western, wagon-lit.
SLOVO X (ics) – u italijanskome se izgovara kao ks: Craxi, Bixio.
SLOVO Y (ipsilon / i greca) – najčešće u riječima grčkoga i en-

gleskoga porijekla. U italijanskome se izgovara kao i ili j: yacht,
Yemen, yoga, yogurt, yucca.
Neke izvorne italijanske riječi inkorporirane su u crnogorski lek-

sički fond. Njihova upotreba potvrda je miješanja kultura i one se
srijeću manje-više u svim područjima života. Na crnogorskome
jeziku pišu se prilagođenim izgovorom, i to u formi koja je usta-
ljena i opšteprihvaćena, iako nekad nije u skladu sa zvaničnom
transkripcijom: pica (pizza), njoki (gnocchi), maskarpone (mas-
carpone), tiramisu (tiramisù), al dente (al dente), parmiđano
(parmiggiano), belpaeze (bel paese), kalčo (calcio), skvadra
(squadra), belkanto (bel canto), saldo (saldo), konto (conto),
kapućino (cappucino), ćao (ciao).
U situaciji kad se se želi nešto posebno podvući ili istaći porijeklo

same riječi, moguće je ove riječi pisati u izvornome obliku, tj. uz
korišćenje originalne ortografije.
Kad je u pitanju transkripcija antroponima, toponima i nazi-

va, ranije usvojeni i ukorijenjeni oblici ne mijenjaju se – neki
od tih naziva potpuno su različiti od izvornoga oblika, a neki su
se „odomaćili“ u formi koja odstupa od zvanične transkripcije:

Aligijeri (alighieri), Bordžija (borgia), Klaudija (claudia),
Ćano (ciano), Galilej (gallileo), Firenca (firenze), Cezar (ce-
sare), Etrurci (etruschi), Glorija (gloria), Gazeta delo sport
(gazzetta dello sport), Jadransko more (adriatico), Tibar
(tevere), Italija (italia), Mletačka Republika (repubblica di ve-
nezia – repubblica veneta), Kanconijer (canzoniere), Rafael
(raffaello), Makijaveli (macchiavelli), Merkalije (mercalli),
Ticijan (tiziano), Napulj (napoli), Pijemont (piemonte), Rim
(roma), Sardinija (sardegna), Sicilija (sicilia), Trst (trieste),
Vezuv (vesuvio)...
Glasovni sistemi italijanskoga i crnogorskoga jezika su slični, te

je u većini slučajeva moguće uspješno odgovoriti zahtjevima fo-
netske transkripcije.
U italijanskome jeziku akcenat se ne piše, osim u slučaju kad je

naglašen krajnji vokal (tzv. krnje riječi – L’Unità, caffè).
Pojačani konsonanti u italijanskome jeziku izgovaraju se nagla-

šeno i produženo, a vokal koji im prethodi je kratak. Najčešći i
najjednostavniji primjer su udvojeni konsonanti: Fellini, Olivetti,
Tasso, pizza, Cinecittà itd.
Vokali e i o u italijanskome jeziku mogu se izgovarati kao zatvo-

reni ili otvoreni, što se ne bilježi u našoj transkripciji.
Vokal i može predstavljati samo dijakritički (grafički) znak, te se

kao takav ne izgovara. To je u situacijama kad stoji u okviru dif-
tonga ci, gi i triftonga gli i sci, tipa: Bokačo (bocaccio), Đoto
(giotto), Kaljari (cagliari), Breśa (brescia).
Karakteristične grafije s primjerima date su u tabeli koja slijedi.

Italijanski Crnogorski Primjer Napomena

C, CC č Čezare (CESARE), Beatriče Italijanska šumna
ispred i, e (BEATRICE), Čelentano afrikata c izgo-
(CELENTANO), Botičeli vara se između
(BOTTICELLI), Da Vinči našega č i ć, što
(da vinci), Toričeli (TORI- usložnjava tran-
CELLI), Mediči (MEDICI), skripciju, pa su se
Ričareli (RICCIARELLI), neke riječi ustalile
Duče (DUCE), Bočeli transkribovane sa
(BOCELLI); č, a neke sa ć. Mi
Beluči (BELUCCI), Karduči preporučujemo
(CARDUCCI), Leče (LECCE) transkripciju sa č.
CI, CCI č Čampi (CIAMPI), Čarame- Ali:
ispred a, o, u li (CIARAMELLI), Lučano Lučija (LUCIA)
(LUCIANO);
Bokačo (BOCACCIO),
Kačopoli (CACCIOPPOLI)
CH, CCH k Mikelanđelo (MICHELAN-
ispred e, i GELO), Marke (MARCHE),
De Kiriko (de chirico),
Moskino (MOSCHINO),
Kiko (CHICCO)
C k Kleopatra (CLEOPATRA),
ispred l, r Kroče (CROCE), Kruska
(CRUSCA)
CA, CO, CU, k Kampobaso (CAMPOBAS
CCA, CCO, SO), Končita (CONCITA),
CCU Viskonti (VISCONTI), Ku-
neo (CUNEO), Kardinale
(CARDINALE), Toskana
(TOSCANA),
Bekarija (BECCARIA),
Trekani (TRECCANI), Eko
(ECCO)
CHI, CHE, k Kiko (CHICCO), Kiđi
CCHI, CCHE (CHIGI), De Kiriko
(de chirico), Kelini
(CHELINI), Kerubini
(CHERUBINI), Mikelan-
đelo (MICHELANGELO),
Lukino (LUCCHINO),
Takinardi (TACCHINAR-
DI), Kapeki (CAPECCHI),
Bokerini (BOCCHERINI)
CHIA, CHIE, kja, kje, kjo, Kjara (CHIARA), Kjabo-

CHIO, CHIU kju to (CHIABOTTO), Kjeti
na početku (CHIETI), Kjoketi (CHIO-
riječi CCHETTI)
G, GG đ Đenova (GENOVA), Italijanska

ispred e, i Đeronimo (GERONIMO), šumna afrikata g
Evanđelista (EVANGELI- (gi, ge) izgo-
STA), Đilberto (GILBER- vara se između
TO), Luiđi (LUIGI), Đileta našega dž i đ, ali
(GILETTA), Mikelanđelo je transkribuje-
(MICHELANGELO), Lolo- mo crnogorskim
briđida (LOLLOBRIGIDA) konsonantom đ.
GI, GGI đ Đakomo (GIACOMO),
ispred a, o, u Đana (GIANNA), Fođa
(FOGGIA), Đanbatista (GI-
ANBATTISTA), Peruđa (PE-
RUGIA), Đoto (GIOTTO),
Đordano (GIORDANO),
Đokonda (GIOCONDA),
Karavađo (CARAVAGGIO),
Lago Mađore (lago
maggiore), Đornale (il
giornale), Đuzepe (GIU
SEPPE), Đorđi (GIORGI),
Đulija (GIULIA), Mađini
(MAGGINI), Kiđi (CHIGI)
GH, GGH g Gerardo (GHERARDO),
ispred e, i Margerita (MARGHERITA),
Giberti (GHIBERTI), Longi
(LONGHI), Lamborgini
(LAMBORGHINI)
G g Garibaldi (GARIBALDI),
ispred a, o, u Gabana (GABANNA),
Godenco (GODENZO),
Gofredi (GOFFREDI),
Gombjo (GOMBIO),
Gonela (GONELLA),
Migone (MIGONE),
Baguti (BAGUTTI), Gubjo
(GUBBIO)
GHIA, GHIE, gja, gje, gjo, Gjani (GHIANI), Gjoti
GHIO, GHIU gju (GHIOTTI)
na početku riječi
GLI lji Kamolji (CAMOGLI),

ispred konso- Malji (MAGLI)
nanta i na kraju
riječi
GLI lja, lje, ljo, lju Pulja (PUGLIA), Modilja-
ispred a, e, o, u ni (MODIGLIANI), Paljaro
(PAGLIARO), Kampidoljo
(CAMPIDOGLIO), Tartalja
(TARTAGLIA), Kaljari
(CAGLIARI)
G g Glafira (GLAFIRA), Glo-
ispred l i r rija (GLORIA), Glorenca
(GLORENZA), Groterija
(GROTTERIA), Grumento
(GRUMENTO)
GN nj Njoli (GNOLI), Manja- Ali:
ni (MAGNANI), Anjeli Ignis (IGNIS)
(AGNELLI), Beninji (BENI-
GNI), Del Kastanjo (del
castagno), Modunjo
(MODUGNO), Panjoci (PA-
GNOZZI), Bolonja (BOLO-
GNA), Emilija Romanja
(emilia romagna),
Morganji (MORGAGNI),
Folinjo (FOLIGNO)
GU gv Gvarduči (GUARDUCCI),
ispred a, e, i, o Gvadanjoli (GUADAGNO-
LI), Gvarnera (GUARNE-
RA), Gverino (GUERINO),
Gvido (GUIDO), Gvičar-
di (GUICCIARDI)
I i Lučija (LUCIA), Boito
(BOITO), Luiđi (LUIGI);
Pirlo (PIRLO)
I i Marija (MARIA)
kad je nagla-
šeno
I j Jakobeli (IACOBELLI); Ali:
na početku Pjero (PIERO), Sjena (SIE- Bijenale (BI-
riječi i ispred NA), Fjumičino (FIUMICI- ENNALE)
vokala NO), Fjodorov (FIODOROV),
Pjačenca (PIACENZA),
Bjađi (BIAGGI)
I j Đoja (GIOIA), Mastro-

između vokala jani (MASTROIANNI),
i kad nije na- Pistoja (PISTOIA), Savoja
glašeno (SAVOIA)
QUA, QUE, kva, kve, kvi Kvazimodo (QUA-
QUI SIMODO), Torkvato
(TORQUATO), Činkveti
(CINQUETTI), Dela Kver-
ča (della quercia),
Kvirinale (QUIRINALE),
Kvisteli (QUISTELLI),
L’Akvila (l’aquila)
S z Čimaroza (CIMAROSA),
između dva Lampeduza (LAMPEDU-
vokala SA), Pazolini (PASOLINI),
Piza (PISA), Tomazeo
(TOMMASEO), Kazerta
(CASERTA), Čezena (CESE-
NA), Kozenca (COSENZA),
Pauzini (PAUSINI), Pezaro
(PESARO), Brindizi (BRIN-
DISI), Trevizo (TREVISO),
Trazimeno (TRASIMENO)
S z Zbarbaro (SBARBARO), Dakle SB, SD,
ispred zvučno- Zborđi (SBORGI), Zdelči SG, SV, SL,
ga konsonanta (SDELCI), Zdoba (SDO- SR… > zb, zd,
ili sonanta BBA), Zgaravati (SGARA- zg, zg, zl, zr
VATTI), Zgrena (SGRENA),
Zvevo (SVEVO)
S ś Gramśi (GRAMSCI),
ispred e, i Kaśela (CASCELLA),
Kreśimbeni (CRESCIMBE-
NI), Śipjone (SCIPIONE),
Kreśenci (CRESCENZI),
Śevola (SCEVOLA),
Aśano (ASCIANO), Breśa
(BRESCIA)
SS s Mesina (MESSINA), Rosini
(ROSSINI), Taso (TASSO),
Asizi (ASSISI), Misoni
(MISSONI), Roselini (ROS
SELINI)
S s Pistoja (PISTOIA), Asti

u svim ostalim (ASTI), Savona (SAVONA),
slučajevima Peskara (PESCARA), Vi-
skonti (VISCONTI), Sforca
(SFORZA), Stancani
(STANZANI)
X ks Kraksi (CRAXI), Ksela
(XELLA), Ksompero
(XOMPERO), Oksa (OXA)
Z, ZZ c Bolcano (BOLZANO), Italijanska
Doniceti (DONIZETTI), piskava afrikata
Manconi (MANZONI), z izgovorom je
Lorenco (LORENZO); najbliža crnogor-
Bucati (BUZZATI), Man- skome dijale-
coni (MANZONI), Macini katskom з, kao
(MAZZINI), Rucante (RU- u зinзula, biзa,
ZZANTE), Abruco (ABRU- biзin, bronзin
ZZO), Areco (AREZZO) itd. Budući da
ono nije dio
standardnoga
crnogorskoga
fonološkoga
sistema, ne pravi
se razlika izme-
đu italijanskoga
z /dz/ i zz /c/, već
se oba grafema
transkribuju sa c.
Napomena:
Imena papa i ranijih vladara pišu se u prilagođenom („domaćem“)
obliku: Jovan Pavle, Pije, Grgur, Benedikt, Kliment, Bonifacije,
Inocencije, Franjo.
Kad su časopisi u pitanju, ukoliko u nazivu postoji član, on se

izostavlja prilikom prenošenja na crnogorski jezik, uz poštova-
nje pravila transkripcije: Republika (la repubblica), Đornale
(il giornale), Unita (l’unità), Stampa (la stampa), Espreso
(l’espresso). No moguće je nazive časopisa koristiti u izvornoj
formi (s članom).
Primijećeno je da se neka italijanska vlastita imena, kao i određeni

nazivi, često izgovaraju s pogrešnim naglaskom. Pored toga, često
se koriste pogrešne forme imena i naziva (uključujući i komer-
cijalne proizvode). Evo nekih riječi iz toga repertoara, uz pravi-
lan izgovor i obilježen vokal koji je nosilac akcenta (akcenat je
obilježen u skladu s italijanskim, a ne crnogorskim akcenatskim
sistemom): Bekarìja (beccaria), Brìndizi (brindisi), Kàljari (ca-
gliari), Kùneo (cuneo), Frìuli (friuli), Galerìja Ufìci (galleria
degli uffizzi), Đàkomo (giacomo), Điljòla (gigliola, žensko
ime), Đozuè (giosuè), Lamborgìni (lamborghini), Lolobrìđida
(lolobrigida), Lùčo (lucio), Lučìja (lucia), Màngano (manga-
no, prezime), Mèdiči (medici), Mesìna (messina), Mòdena (mode-
na), Mònika (monica), Nikolò (niccolò), Pavìa (pavia), Pèzaro
(pesaro), Rìmini (rimini), Ređina Èlena (regina elena), Sofìja
(sofia), Tàranto (taranto), Totò (totò), Unità (l’unità, časopis),
Ùdine (udine); banjo skjùma (bagno schiuma), Činečità (cine-
città), kanzòne (canzone), Kìko (chicco), picerìja (pizzeria),
kvatro stađòni (quattro stagioni), tiramisù (tiramisù).
JAPANSKI JEZIK | 135
JAPANSKI JEZIK
Jednostavna struktura japanskoga sloga (otvoreni slogovi, koji

se završavaju na vokal), jednostavan petovokalni sistem sličan
našem (vokali a, e, i, o, u) i postojanje jasne latinične translitera-
cije omogućavaju prilično ujednačeno transkribovanje japanskih
imena i naziva.
Japanski glasovni sistem karakterišu umekšani, palatalizovani

konsonanti, s tim što su ispred vokala i svi umekšani, a ispred
vokala e svi tvrdi. Mekoća se u latiničnoj transkripciji obilježava
i digramima s grafemom y, npr.
- tvrdi konsonant: ka, ko, ku, ke

- palatalni konsonant: kya, kyo, kyu, ki
- slično: r, m, b, p, g, h.
Za tri palatalna konsonanta postoje posebne grafije: ch (prema t

za tvrdi konsonant), sh (prema s) i j (prema d ili z).
Drugu karakteristiku japanskoga konsonantizma predstavljaju

konsonanti f i ts, koji se ne javljaju kao samostalni glasovi, nego
stoje u dopunskome odnosu prema h, odnosno t, kao njihove va-
rijante uslovljene sljedećim u, tako da imamo redove ha-ho-he-fu
i ta-to-te-tsu, a takav je odnos i d : z. Otud je u novome sistemu
latinične transkripcije, koji ima izvjesnu primjenu u Japanu, uve-
deno pisanje hu, tu, du umjesto fu, tsu, zu po starome sistemu, što
ne treba da utiče na našu transkripciju. Isto se odnosi i na pisanje
ti, si, di u novome sistemu umjesto chi, shi, ji u starome.
Transkripcija japanskih riječi zahtijeva načelno opredjeljenje u

odnosu na dosadašnju praksu, čija pravila izgovora nijesu sasvim
opravdana.
Nodžima ili Nođima (nojima), Čiba ili Ćiba (chiba) i slično?

Iako bi prema izgovoru bilo opravdano koristiti grafeme đ i ć za
japansko j i ch, ipak se i dalje koriste grafemi dž i č, prije svega
zbog ukorijenjene navike. Pritom se izborom dž i č dobija rješenje
i za treći palatal, tj. sh se zamjenjuje grafemom š (koje ne bi bilo
u sistemskom skladu sa ć, đ). Zato ostaju uobičajene adaptacije
Fudžijama (fujiyama), Hačinohe (hachinohe), Hirošima (hiro-
shima) itd.
Sendaj ili Sendai (sendai), Ajkava ili Aikava (aikawa)?

Bez obzira na etimologiju riječi (diftong kineskoga porijekla tran-
skribuje se sa j, a izvorna japanska riječ s i) transkripcija sa j
umjesto i poslije vokala na kraju riječi omogućava promjenu ri-
ječi po pravilima gramatike crnogorskoga jezika; u sredini riječi
može se zadržati i bez obzira na porijeklo: Sendaj (sendai), Sakaj
(sakai), Fukuj (fukui), samuraj (samurai), ali Aikava (aikawa),
Suicu (suitsu) itd.
Kanazava ili Kanadzava (kanazawa), Suzuki ili Sudzuki

(suzuki)?
Japansko z opisuje se u stručnoj literaturi kao poluafrikata, što bi
opravdavalo i zamjenu sa dz, naročito s obzirom na analogno dž
(j). No, kao jednostavnije i već ukorijenjeno treba zadržati pisa-
nje grafeme z, naročito jer з nije dio crnogorskoga standardnog
fonološkog sistema: Mijazaki (miyazaki), Šizuoka (shizuoka),
kamikaze (kamikaze) i sl.
Tokio ili Tokjo (tokyo), Kioto ili Kjoto (kyoto)?

Samo zbog duboko ukorijenjene navike treba zadržati ime Tokio,
dok u ostalim slučajevima japansko y treba transkribovati sa j: Kjušu
(kyuushuu), Kirju (kiryu), Šamjo (shamyo) i sl. Jedino će se j s
prethodnim n sliti u nj: Bunja (bunya). Analogne situacije s lj nema-
mo, jer u japanskom fonološkom sistemu sonant l ne postoji.
Ostale grafeme prenosimo bez izmjena, osim što se uprošćava-

ju udvojeni konsonanti: Ropongi (roppongi), Saporo (sapporo).
Ne obilježavaju se ni dužine vokala (npr. Kjōto i dr.).
Japanski Crnogorski Primjer

CH č Čokaj (CHOKAI), Daikiči (DAIKICHI), Hi-
tači (HITACHI), Koči (KOCHI), Očanomizu
(OCHANOMIZU), Očiaj (OCHIAI), Okačim-
ači (OKACHIMACHI), Sačiko (SACHIKO),
Tamači (TAMACHI)
I j Čokaj (CHOKAI), Fukaj (FUKAI), Ivanaj
na kraju riječi (IWANAI), Sakaj (SAKAI), Vakanaj (WAKKA-
poslije vokala NAI)
I i Abaširi (ABASHIRI), Aikava (AIKAWA),
u ostalim Inuko (INUKO), Ivanaj (IWANAI), Kavasaki
pozicijama (KAWASAKI), Maihama (MAIHAMA), Mori-
oka (MORIOKA), Osaki (OOSAKI), Suzuki
(SUZUKI), Takahaši (TAKAHASHI)
J dž Fudžicu (FUJITSUU), Fudžijama (FUJIYA-
MA), Fudžisan (FUJISAN), Himedži (HI-
MEJI), Džama (JAMA), Medžiro (MEJIRO),
Mukodžima (MUKOOJIMA)
NY nj Bunja (BUNYA), Njudo (NYUDO)
SH š Hirošima (HIROSHIMA), Honšu
(HONSHUU), Išibaši (ISHIBASHI), Šibuja
(SHIBUYA), Šimazu (SHIMAZU), Šinagava
(SHINAGAWA), Šikoku (SHIKOKU), Šindžu-
ku (SHINJUKU), Širakava (SHIRAKAWA),
Tokušima (TOKUSHIMA), Tošiba (TOSHIBA)
TS c Karacu (KARATSU), Kacumura (KATSUMU-
RA), Kusacu (KUSATSU), Macuj (MATSUI),
Macušima (MATSUSHIMA), Macujama
(MATSUYAMA), Micubiši (MITSUBISHI),
Micuj (MITSUI), Ocuki (OOTSUKI), Tocuka
(TOTSUKA), Cudanuma (TSUDANUMA),
Cuga (TSUGA), Cugaru (TSUGARU), Cukid-
ži (TSUKIJI), Curuga (TSURUGA), Jacuširo
(YATSUSHIRO), Jocuja (YOTSUYA)
W v Arisugava (ARISUGAWA), Avadžišima

(AWAJISHIMA), Fudžisava (FUJISAWA),
Hagivara (HAGIWARA), Hasegava (HA-
SEGAWA), Ičikava (ICHIKAWA), Išikava
(ISHIKAWA), Ivasaki (IWASAKI), Ivatani
(IWATANI), Kamogava (KAMOGAWA), Ka-
nazava (KANAZAWA), Karuizava (KARUI-
ZAWA), Kavamura (KAWAMURA), Kišivada
(KISHIWADA), Minova (MINOWA), Naka-
gava (NAKAGAWA), Odavara (ODAWARA),
Ogava (OGAWA), Okava (OOKAWA), Ozava
(OZAWA), Sugavara (SUGAWARA), Šinkoiva
(SHINKOIWA), Takanava (TAKANAWA), To-
korozava (TOKOROZAWA), Urava (URAWA),
Uvadžima (UWAJIMA), Jugavara (YUGAWA-
RA), Vada (WADA), Vatanabe (WATANABE),
Vikajama (WIKAYAMA)
Y j Jamaguči (YAMAGUCHI), Jokohama
(YOKOHAMA), Kjoto (KYOOTO), Kjušu
(KYUUSHUU), Mijako (MIYAKO), Nagoja
(NAGOYA), Rjukju (RYUUKYUU), Tokio
(TOKYO), Tojota (TOYOTA), Cutaja (TSU-
TAYA), Jamazaki (YAMAZAKI), Jazaki (YA-
ZAKI), Jokota (YOKOTA), Jojogi (YOYOGI),
Jušima (YUSHIMA)
Z z Aizava (AIZAWA), Aizuvakamacu (AI-
ZUWAKAMATSU), Azumi (AZUMI), Azuma
(AZUMA), Enzan (ENZAN), Ginza (GINZA),
Isezaki (ISEZAKI), Izu (IZU), Kanazava (KA-
NAZAWA), Koizumi (KOIZUMI), Kobučizava
(KOBUCHIZAWA), Macuzaka (MATSUZAKA),
Maezava (MAEZAWA), Mijazaki (MIYAZA-
KI), Močizuki (MOCHIZUKI), Nezu (NEZU),
Nozaki (NOZAKI), Okazaki (OKAZAKI),
Omaezaki (OMAEZAKI), Šimazaki (SHIMA-
ZAKI), Šimizu (SHIMIZU), Suzuki (SUZUKI),
Tokorozawa (TOKOROZAWA), Jamazaki
(YAMAZAKI), Zuši (ZUSHI)
JIDIŠ | 139
JIDIŠ
Jidiš je jezik srednjoevropskih i istočnoevropskih Jevreja – Aš-

kenaza, koji je nastao oko X vijeka u Porajnju, odakle se proširio
na istok. Riječ je o srednjoniskonjemačkome dijalektu s adstra-
tom hebrejskih, aramejskih i slovenskih riječi (npr. glagol ‫קאָ נטׁשן‬
/končn/ „završiti, okončati“) te ponekih romanskih.
Naziv jidiš počeo se koristiti kao ime jezika tek u XIX vijeku.
Krajem XIX i u XX stoljeću jezik se često nazivao „židovski“ (za
razliku od „jevrejskogа“, kojim se označavao hebrejski jezik), no
danas se uobičajio naziv jidiš.
Jidiš se i danas govori u mnogim zajednicama ortodoksnih Jevre-

ja širom svijeta, iako se ne služe svi ortodoksni Jevreji jidišem.
To je maternji jezik u većini hasidskih zajednica.
Jidiš se piše hebrejskim pismom, no kako je riječ o indoevropsko-

me, a ne semitskome jeziku, u njemu postoji potreba zapisivanja
i vokala, a ne samo konsonanata. Zato su neka slova promijeni-
la ulogu te postala vokalski znakovi. Nešto se slično dogodilo u
IX–VIII v. pr. n. e., kad su Grci od Feničana preuzeli semitsko
pismo te ga prilagodili svojim potrebama i tako stvorili grčki al-
fabet. No hebrejske i aramejske riječi u jidišu pišu se izvornom
ortografijom.
U nastavku su date dvije tabele. U prvoj su hebrejska slova koja

se koriste u jidišu, podijeljena na konsonante i vokale, s adekvat-
nom latiničnom transliteracijom. Druga tabela nosi uglavnom
primjere evropske toponomastike uz nekoliko prezimena pozna-
tih autora na jidišu, s transkripcijom i njihovim oblikom na crno-
gorskome jeziku.
jidiš jidiš
‫א‬ – ‫ל‬ l
‫ַא‬ a ‫מ‬ m
‫ָא‬ o ‫ם‬- -m
(na kraju riječi)
‫ּב‬ b ‫נ‬ n
‫ֿב‬ v ‫ן‬- -n
(na kraju riječi)
‫ג‬ g ‫ס‬ s
‫ד‬ d ‫ע‬ e
‫ה‬ h ‫ּפ‬ p
‫ו‬ u ‫ֿפ‬ f
‫ּו‬ u ‫ף‬- -f
(na kraju riječi)
‫וו‬ v ‫צ‬ c
‫יו‬ oj ‫ץ‬- -c
(na kraju riječi)
‫ז‬ z ‫ק‬ k
‫ח‬ h ‫ר‬ r
‫ט‬ t ‫ׁש‬ š
‫י‬ i/j ‫ׂש‬ s
‫ִי‬ i ‫ת‬ t
‫ַײ‬ aj ‫דז‬ dz
‫ּכ‬ k ‫זׁש‬ ž
‫כ‬ h ‫דזׁש‬ dž
-‫ך‬ -h ‫טׁש‬ č
(na kraju riječi)
JIDIŠ | 141
Jidiš Transkripcija Crnogorski

‫אַ דעס‬ Ades Odesa
‫אַ טען‬ Aten Atina
‫באַטאַ שאָ ן‬ Batašon Botošani
‫באָ לשװעץ‬ Bolšvec Boljšovci
‫באַ רדיטשעװ‬ Bardičev Berdičev
‫באַ שעװיס זינגער‬ Baševis Zinger (Isak) Baševis Singer
‫בוקאַרעשט‬ Bukarešt Bukurešt
‫ביאַ ליסטאָ ק‬ Bjalistok Bjalistok
‫ביאליק‬ Bjalik (Hajim Nahman) Bijalik
‫בעטשאָ טש‬ Bečoč Bučač
‫בענדין‬ Bendin Bendzin
‫בערלין‬ Berlin Berlin
‫בראָ ד‬ Brod Brodi
‫בראָ סלעװ‬ Broslev Braclav
‫בריגל‬ Brigl Bžesko
‫בריסל‬ Brisl Brisel
‫בריסק‬ Brist Brest
‫גאָ לדֿפאַ דען‬ Goldfaden (Abraham) Goldfaden
‫געבירטיג‬ Gebirtig (Mordehaj) Gebirtig
‫דאַ נץ‬ Danc Gdanjsk
‫דעברעצין‬ Debrecin Debrecin
‫דענענבורג‬ Denenburg Daugavpils
‫װאַ רשע‬ Varše Varšava
‫װילנע‬ Vilne Viljnus
‫װין‬ Vin Beč
‫װענעציע‬ Venecie Venecija
‫טמשוואַר‬ Tmšvar Temišvar
‫טשערנאָ וויץ‬ Černovic Černivci
‫יאַס‬ Jas Jaš, Jaši
‫יאַש‬ Jaš Jaš, Jaši
‫לעמבעריק‬ Lemberik Lavov
‫מינכן‬ Minhn Minhen
‫מינסק‬ Minsk Minsk
‫מינקאַ טש‬ Minkač Mukačevo
‫ּפױזן‬ Puyzn Poznanj
‫ּפעטערבורג‬ Peterburg Sankt Peterburg
‫ּפראָ ג‬ Prog Prag

‫קאָ װנע‬ Kovne Kaunas
‫קאַ שוי‬ Kašuj Košice
‫קיִעװ‬ Kiev Kijev
‫קעלן‬ Keln Keln
‫קעשענעװ‬ Kešenev Kišinjev
‫קראָ קע‬ Kroke Krakov
‫ראַ ּפאָ ּפאָ רט‬ Rapaport (Šlome Zanvil) Rapaport
‫ריגע‬ Rige Riga
KINESKI JEZIK | 143
KINESKI JEZIK
Postoji mnogo sistema transkribovanja kineskoga jezika. Veći-

na je zasnovana na latinici. Prve varijante latinične transkripcije
načinili su hrišćanski misionari u XVI vijeku. Danas je za stan-
dardni mandarinski kineski najviše u upotrebi pin’jin (Hànyǔ
pīnyīn). Pin’jin je zvanični sistem za transkribovanje kineskoga
jezika u NR Kini i Singapuru, a koristi se i za lakše učenje kine-
skoga jezika.
S obzirom na to da se kineski jezik služi morfosilabičkim pi-

smom, transkripcija kineskih imena na naš jezik vršena je prvo
na osnovu engleske transkripcije, a zatim i posredstvom pin’jina,
koji možemo uzeti kao neposredno izvorno pismo. Pored objek-
tivnih razloga, kao što je velika razlika između artikulacijskih
baza kineskoga i crnogorskoga jezika, najveći problem prilikom
transkribovanja kineskih riječi na crnogorsku ćirilicu i latinicu
predstavlja i nepostojanje zvaničnoga standarda.1
Ova transkripcija ima za cilj da što bolje predstavi čitanje kine-

skih riječi crnogorskim čitaocima koji ne govore kineski jezik.
Zbog objektivnih nepreciznosti ne može se koristiti za učenje ki-
neskoga jezika niti je namijenjena sinolozima za lakše dešifrova-
nje pojmova ili imena.
Osnove kineskoga pisanja
U kineskome jeziku u govoru i pisanju bitan je morfem, a ne ri-

ječ. Donedavno nije ni postojao ekvivalent za riječ u kineskome
jeziku. Lingvisti teško definišu termin riječ u bilo kojem jeziku,
1
Jedan od najkompletnijih prijedloga za transkripciju, koji se dijelom koristi
i u ovome priručniku, napravljen je na Filološkome fakultetu u Beogradu
2005. godine.
a definisanje morfema relativno je lako: oni predstavljaju najma-

nje smisaone jedinice. Kineska morfologija striktno je vezana za
određeni broj slogova uz prilično rigidnu konstrukciju morfema.
Ima ih oko 400, a taj se broj umnožava zbog različitih tonova.
Dok većina jednosložnih morfema zi (dzi) može stajati samostal-
no u vidu pojedinačnih riječi, oni veoma često tvore i složenice
poznate kao ci (ci), što je najbliže tradicionalnome zapadnjačkom
shvatanju riječi. Kineska riječ (ci) može se sastojati od nekoliko
karaktera (morfema), obično dva, ali može ih biti i tri ili više:
• Yun 云 (jun) – „oblak“

• Hanbaobao 汉堡包 (hanbaobao) – „hamburger“
• Wo 我 (vo) – „Ja“
• Renmin 人民 (ženmin) – „narod“
• Diqiu 地球 (dićiju) – „zemlja“
• Shandian 闪电 (šandijen) – „munja“
• Meng 梦 (meng) – „san“
Izjedna čavanjem jedinica pisanoga kineskog jezika koje se sa-

stoje od jednoga sloga s riječima umjesto s morfemima dovelo
je do veoma rasprostranjenoga stava da je sam jezik jednoslo-
žan. Ako posmatramo morfeme (a ne riječi) u kineskome jezi-
ku, otkrićemo da oni zaista odgovaraju jednome slogu i samo u
ovome posebnom kontekstu jezik se može smatrati manje ili više
monosilabičkim. Kineske riječi nijesu jednosložne, ali činjenica
da njegovi morfemi jesu imala je veliki uticaj na formiranje vo-
kabulara. Jednosložna je u kineskome jeziku morfologija, no to
se može direktno pripisati efektu koji su kineski karakteri imali
na strukturu morfema. Svaki kineski slog u morfosilabičkome pi-
smu ima zaseban znak. U pin’jinu se često spajaju u pisanju po
dva ili tri sloga, ali zadržavaju autonomnost i jasnu međusobnu
granicu. Kad god bi bilo nedoumice đe je ta granica, ona se ozna-
čavala apostrofom, što se u nekoj mjeri prenosi i u našu praksu
(u slobodnoj primjeni prema potrebi, pa tako pišemo i sam termin
pin’jin, da se n+j ne bi čitalo kao sonant nj).
KINESKI JEZIK | 145
Transkribovanje ličnih imena
Ustaljeni redosljed pisanja kineskih ličnih imena jeste prezime

pa ime. Prezime je najčešće jednosložno, uz vrlo malo izuzetaka.
Ime može biti jednosložno ili dvosložno. Slogovi u dvosložnim
imenima i prezimenima pišu se zajedno, a prezime i ime odvoje-
ni su razmakom. Ako neku osobu pominjemo skraćeno, onda se
izostavlja drugi dio (ime): Li Guoliang ili samo Li (oslovljamo je
dakle prezimenom). Titula se obično piše poslije cijeloga imena
ili se navodi samo prezime i titula: Han Wendi (Han Vendi – kine-
ski car Ven iz dinastije Han). Kineska imena osnova su za mnoga
zajednička prezimena u vijetnamskom, korejskom i japanskom
jeziku i u prijevodu i u transliteraciji u tim jezicima.
Neke nedoumice u transkripciji kineskih imena
Dongting ili Tongting (dongting)?

Ima dovoljno razloga da se prihvati transkripcija sa zvučnim kon-
sonantima (tj. tip Dongting) i u našem jeziku. Takvo pisanje uzelo
je već dosta maha i teško bismo se s ove tačke vratili na tradicio-
nalno: ono omogućuje da se ne zatire razlika između različitih ki-
neskih slogova. Prema tome, treba pisati Dongting (dongting),
Deng Śijaoping (deng xiaoping), Sudžou (suzhou) itd.
Mao Cedong, Mao Dzedong ili Mao Zedong (mao zedong)?

Pitanje je treba li pisanje zvučnih konsonanata prihvatiti i za ki-
nesko z, koje se izgovara kao zvučno dz (з), ili usvojiti njegov u
našem fonološkom sistemu standardni nezvučni parnjak c, ili ga
pak transkribovati kao z. Transkripcija dz (з) bila bi preciznija,
budući da takav glas postoji u nekim crnogorskim govorima. No
kako to ipak nije standardni fonem u crnogorskome jeziku, treba
usvojiti pisanje sa z, u skladu s time što je svako dijalekatsko з za-
mijenjeno fonemom z: Mao Zedong (mao zedong), Zeng Guofan
(zeng guofan) itd.
Hubej ili Hubei (hubei), Geng Bjao ili Geng Bijao (geng
biao), Guijang ili Gujjang (guiyang)?
Ovđe je u prva dva slučaja u pitanju neslogotvorno i u dvijema
pozicijama u kojima se javlja, na kraju sloga i ispred vokala.
Opravdanije je u prvome primjeru pisati j nego i, jer bi pisanje i
vodilo teškoćama u promjeni riječi, osim u slučajevima kad se u
istome imenu nađe ispred sloga koji počinje sa y: Taijuen (taiyu-
an), dok u drugome primjeru valja zadržati i. Prema tome, biće
Hubej (hubei) i Geng Bijao (geng biao). U trećem slučaju, kod
grupe kineskih slogova koji se završavaju sa ui, valja zadržati
i kako bi se sačuvao korijen kineske riječi i izvorni oblik u što
većoj mjeri. Takođe, izbjegava se dupliranje j kad se i u istome
imenu nađe ispred sloga koji počinje s y: Guijang (guiyang).
Đijuđang, Kong Ćiju, ili Đuđang, Kong Ću (jiujiang, kong qiu)?

Pitanje je hoćemo li navedeno pravilo o pisanju predvokalskoga
i kao j primjenjivati doslovno ili ćemo ispuštati j iza mekih kon-
sonanata đ i ć. . Ima razloga za ovo drugo: i u našim riječima j se
gubi iza đ i ć (instr. žeđu, noću); zadržavanje j vodi teškim kon-
sonantskim grupama i utiče direktno i na slog Jiang („rijeka“),
koji je vrlo čest u kineskoj toponimiji (bilo bi Čangđjang, Hej-
longđjang itd.). S druge strane, ispuštanjem j ništa se ne gubi u
diferenciranosti slogova, jer naporedo sa slogovima tipa jiang ne
postoje drugi tipa jang, s kojima bi se izjednačili. Biće bolje od-
lučiti se za ispuštanje j, kako bismo olakšali izgovor. Dakle Đu-
đang (jiujiang), Kongću (kong qiu), Čangđang (changjiang),
Hejlongđang (heilongjiang) itd.
Sjang, Sju, Šansji; Sjang Sju, Šansi, ili Śijang, Śu, Šanśi (xi-
ang, xu, shanxi)
Kinesko x, kad je samo ili kad je ispred neslogotvornoga i, dosko-
ro se prenosilo kao sj. Takođe, ispred slogotvornoga i prenosilo se
kod nas sa s, a ne sa sj kao u drugim položajima: Šansi, Đansi (sa-
glasno ovome i prethodnome pravilu, a bez njih bi bilo Đjangsji).
S obzirom na to da u crnogorskome postoji fonem i grafem ś,
sad se riječi s kineskoga tačnije transkribuju nego u bilo kojem
drugom južnoslovenskom jeziku te dosadašnja pravila pri preno-
KINESKI JEZIK | 147
šenju ovoga kineskog konsonanta treba potpuno odstraniti iz naše

prakse. Dakle, Śijang (xiang), Śu (xu), Šanśi (shanxi),
Da li kinesko /ü/ prenositi kao U ili I?

Ovaj fonem Kinezi zapisuju (u latinici) najčešće grafemom u (tj.
kao i obično u), kako je uobičajeno i kod nas, pa to pravilo treba
zadržati, a samo iza l i n prikladnije ga je prenositi kao i radi lakše
diferencijacije prema slogovimaa lu i nu. Dakle lü – li i lu – lu
kao i nü – ni i nu – nu.
Izuzeci od pravila
Od pravila treba izuzeti niz kineskih imena ukorijenjenih u našoj

izražajnoj tradiciji. Tu spadaju:
Kina, Žuto more, Tibet, Hong Kong ili Hongkong (koji bi na osno-
vu kineskoga standarda bio Śijang (g)ang).
Rijeke Jangce, Žuta rijeka ili Hoangho (za Jangce standardno

ime je Changjiang — Čangđang).
Gradovi Peking (ne Bejđing), Tajpej (ne Tajbej), pa i Šangaj (ne

Šanghaj).
Istorijske ličnosti čija su imena ušla u izražajni običaj i u obimni-

ju literaturu, kao Konfučije ili Konfucije, Lao Ce, Sun Jat Sen,
Čang Kaj Šek, a ovo se moglo primijeniti i na ime Džou Enlaj da
nije već poremećen raniji izražajni običaj.
Transkripcija grafije pin’jin na crnogorski jezik
Tek kad se opredijelimo u izloženim spornim pitanjima, možemo

preporučiti cjelovita pravila kako da se kineska latinička grafija
prilagođava našem pisanju:
A
Kineski Crnogorski Kineski Crnogorski
a a ang ang
ai aj ao ao
an an
B
ba ba bi bi
bai baj bian bijen
ban ban biao bijao
bang bang bie bije
bao bao bin bin
bei bej bing bing
ben ben bo bo
beng beng bu bu
C
ca ca chou čou
cai caj chu ču
can can chua čua
cang cang chuai čuaj
cao cao chuan čuan
ce ce chuang čuang
cen cen chui čui
ceng ceng chun čun
cha ča chuo čuo
chai čaj ci ci
chan čan cong cong
chang čang cou cou
chao čao cu cu
che če cuan cuan
chen čen cui cui
cheng čeng cun cun
chi či cuo cuo
chong čong
KINESKI JEZIK | 149
D
da da diang dijang
dai daj diao dijao
dan dan die dije
dang dang ding ding
dao dao diu diju
de de dong dong
dei dej dou dou
den den du du
deng deng duan duan
di di dui dui
dia dija dun dun
dian dijen duo duo
E
e e en en
ê e eng eng
ei ej er ar
F
fa fa feng feng
fan fan fo fo
fang fang fou fou
fei fej fu fu
fen fen
G
ga ga gou gou
gai gaj gu gu
gan gan gua gua
gang gang guai guaj
gao gao guan guan
ge g’ guang guang
gei gej gui gui
gen gen gun gun
geng geng guo guo
gong gong
H
ha ha hong hong
hai haj hou hou
han han hu hu
hang hang hua hua
hao hao huai huaj
he h’ huan huan
hei hej huang huang
hen hen hui hui
heng heng hun hun
hm hm huo huo
hng hm
J
ji đi jing đing
jia đa jiong đong
jian đen jiu đu
jiang đang ju đi
jiao đao juan đuen
jie đe jue đue
jin đin jun đun
K
ka ka kou kou
kai kaj ku ku
kan kan kua kua
kang kang kuai kuaj
kao kao kuan kuan
ke k’ kuang kuang
ken ken kui kui
keng keng kun kun
kong kong kuo kuo
KINESKI JEZIK | 151
L
la la lie lije
lai laj lin lin
lan lan ling ling
lang lang liu liju
lao lao long long
le l’ lou lou
lei lej lu lu
leng leng lü li
li li luan luan
lia lija lüe lije
lian lijen lun lun
liang lijang luo luo
liao lijao
M
m m mi mi
ma ma mian mijen
mai maj miao mijao
man man mie mije
mang mang min min
mao mao ming ming
me m’ miu miju
mei mej mo mo
men men mou mou
meng meng mu mu
N
n n niang nijang
na na niao nijao
nai naj nie nije
nan nan nin nin
nang nang ning ning
nao nao niu niju
ne ne nong nong
nei nej nou nou
nen nen nu nu
neng neng nü ni
ng ng nuan nuan
ni ni nüe nue
nia nija nuo nuo
nian nijen
O
o o ou ou
P
pa pa pian pijen
pai paj piao pijao
pan pan pie pije
pang pang pin pin
pao pao ping ping
pei pej po po
pen pen pou pou
peng peng pu pu
pi pi
Q
qi ći qing ćing
qia ća qiong ćong
qian ćen qiu ću
qiang ćang qu ći
qiao ćao quan ćuen
qie će que ćue
qin ćin qun ćun
R
ran žan rou žou
rang žang ru žu
rao žao rua žua
re že ruan žuan
ren žen rui žui
reng ženg run žun
ri ž’ ruo žuo
rong žong
KINESKI JEZIK | 153
S
sa sa shou šou
sai saj shu šu
san san shua šua
sang sang shuai šuaj
sao sao shuan šuan
se se shuang šuang
sen sen shui šui
seng seng shun šun
sha ša shuo šuo
shai šaj si si
shan šan song song
shang šang sou sou
shao šao su su
she še suan suan
shei šej sui sui
shen šen sun sun
sheng šeng suo suo
shi ši
T
ta ta tie tije
tai taj ting ting
tan tan tong tong
tang tang tou tou
tao tao tu tu
te te tuan tuan
teng teng tui tui
ti ti tun tun
tian tijen tuo tuo
tiao tijao
W
wa va wen ven
wai vaj weng veng
wan van wo vo
wang vang wu vu
wei vej
X
xi śi xing śing
xia śija xiong śijong
xian śijen xiu śiju
xiang śijang xu śu
xiao śijao xuan śuen
xie śije xue śue
xin śin xun śun
Y
ya ja yo jo
yan jen yong jong
yang jang you jou
yao jao yu ju
ye je yuan juan
yi ji yue jue
yin jin yun jun
ying jing
Z
za za zhi dži
zai zaj zhong džong
zan zan zhou džou
zang zang zhu džu
zao zao zhua džua
ze ze zhuai džuaj
zei zej zhuan džuan
zen zen zhuang džuang
zeng zeng zhui džui
zha dža zhun džun
zhai džaj zhuo džuo
zhan džan zi zi
zhang džang zong zong
zhao džao zou zou
zhe dže zu Zu
zhei džej zuan zuan
zhen džen zui zui
zheng dženg zun zun
KINESKI JEZIK | 155
Ovđe donosimo listu primjera transkribovanja naziva kineskih

pokrajina, administrativnih oblasti i glavnih gradova. Ovi će se
nazivi, uz popis najčešćih kineskih prezimena u Narodnoj Repu-
blici Kini te imena istorijskih ličnosti i aktuelnih kineskih lidera,
naći u Rječniku na kraju knjige.
Pokrajina : Glavni grad

Anhui – Anhui : Hefei – H’fej
Fujian – Fuđen : Fuzhou – Fudžou
Gansu – Gansu : Lanzhou – Landžou
Guangdong – Guangdong : Guangzhou – Guangdžou
Guizhou – Guidžou : Guiyang – Guijang
Hainan – Hajnan : Haikou – Hajkou
Hebei – H’bej : Shijiazhuang – Šiđadžuang
Heilongjiang – Hejlongđang : Harbin – Harbin
Henan – H’nan : Zhengzhou – Džengdžou
Hubei – Hubej : Wuhan – Vuhan
Hunan – Hunan : Changsha – Čangša
Jiangsu – Đangsu : Nanjing – Nanđing
Jiangxi – Đangśi : Nanchang – Nančang
Jilin – Đilin : Changchun – Čangčun
Liaoning – Lijaoning : Shenyang – Šenjang
Qinghai – Ćinghaj : Xining– Śining
Shaanxi – Šanśi : Xi’an – Śi’an
Shandong – Šandong : Jinan – Đinan
Shanxi – Šenśi2 : Taiyuan – Taijuen
Sichuan – Sečuan : Chengdu – Čengdu
Taiwan – Tajvan : Taibei – Tajpej
Yunnan – Junan3 : Kunming – Kunming
Zhejiang – Džeđang : Hangzhou – Hangdžou
2
Zbog diferencijacije Shaanxi i Shanxi, Shan će se u drugome slučaju pisati
kao Šen: Šanśi (shaanxi), ali Šenśi (shanxi).
3
Kad se u nazivu ili imenu na kraju jednoga i na početku drugoga sloga
nađe isti konsonant, u transkripciji se ne udvajaju. Dakle, Junan (yunnan)
i Naning (nanning).
Autonomna oblast : Glavni grad

Guangxi – Guangśi : Nanning – Naning
Nei Menggu4 – Nej Mengu : Hohhot5 – Hohot
Ningxia – Ningśija : Yinchuan – Jinčuan
Xinjiang – Śinđang : Urumqi – Urumći
Xizang – Śizang6 : Lhasa7 – Lasa
Gradski okrug
Beijing – Peking
Chongqing – Čonćing
Shanghai – Šangaj
Tianjin – Tjenđin
Posebne administrativne oblasti

Hong Kong – Hong Kong
Macau – Makao
4
unutrašnja Mongolija
5
Pin'yin je Huhehaote.
6
Tibet
7
Pin'yin je Lasa.
MAĐARSKI JEZIK | 157
MAĐARSKI JEZIK
Mađarski jezik je službeni jezik Republike Mađarske, jedan od

službenih jezika Evropske unije, jedan od šest službenih jezika
Autonomne Pokrajine Vojvodine u Srbiji, kao i regionalni od-
nosno lokalni službeni jezik u djelovima Rumunije i Slovenije.
Mađarski se govori i u djelovima Slovačke, Ukrajine, Hrvatske
i Austrije. Ukupan broj njegovih govornika je oko 16,5 miliona,
od toga 14,5 miliona izvornih. Pripada ugro-finskoj grupi ural-
skih jezika. Mađarski narod međutim, prema antropološkim, isto-
rijskim i genetskim istraživanjima, nije ugro-finskoga porijekla,
nego turanskoga (potiče iz Turanske nizije).
Mađarski jezik je od 1844. godine službeni jezik Mađarske, prije

toga su latinski odnosno njemački bili u službenoj upotrebi. Ma-
đarska akademija nauka osnovana je godine 1825. u prvome redu
za proučavanje mađarskoga jezika. Ona je izdala i prvi Pravopis
mađarskoga jezika 1832. godine. Danas se primjenjuje jedanae-
sto izdanje Pravopisa iz 1984. godine. Najstariji spomenik ma-
đarskoga jezika jeste Nadgrobni govor, koji je nastao oko 1200.
godine.
Današnje mađarsko pismo stvoreno je na osnovu latinskoga do-

davanjem sporednih znakova i kombinacijom postojećih latinskih
slova. Pored toga među pripadnicima mađarskoga naroda vjeko-
vima je bilo u nezvaničnoj upotrebi runsko pismo, koje potiče od
staroturskih naroda.
Mađarski jezik je aglutinativni i ima veliki broj padeža, što ga

čini prilično komplikovanim za učenje. Jedna od specifičnosti
mađarske gramatike jeste razlikovanje subjekatske i objekatske
konjugacije (na primjer: Könyvet olvasok. „Čitam <neku> knji-
gu“, A könyvet olvasom. „Čitam <određenu> knjigu“). Mađarski
jezik vjekovima je bio u kontaktu sa slovenskim jezicima i preu-
zeo je mnoge riječi iz njih, a i oni su pozajmili priličan broj riječi

iz mađarskoga.
Vokali u mađarskome jeziku uveliko se razlikuju od crnogorskih

vokala, ne samo zbog toga što neki nemaju odgovarajući pandan
u crnogorskome (kao što su ö i ü), nego i zato što se u mađarsko-
me jeziku upotrebljavaju kratki i dugi vokali, a dužina utiče na
značenje riječi (kao na primjer tör „lomiti“, tőr „bodež“). Duži-
na se u mađarskome označava nadrednim znakom tipa akuta ili
dvojnog akuta: á, é. í, ó, ő, ú, ű. Inače, á je sličan našem dugom
a, dok je mađarsko a po izgovoru između a i o; é je zatvorenije, a
e otvorenije od našega e. To ne dovodi do većih problema, mada
se našom transkripcijom uprošćavaju neke bitne izvorne razlike.
Mađarski konsonanti veoma su slični našima i lako se prenose u naše

pisanje. Dugi vokali, koji se pišu dupliranjem slova, gube se prili-
kom transkripcije. Stari mađarski vokal y izgovara se samo u nekim
dijalektima, ali u transkripciji slova ly primjenjujemo tradicionalnu
zamjenu lj uprkos današnjem standardnom mađarskom izgovoru j.
U savremenome mađarskom pravopisu pisanje toponima i antro-

ponima usaglašeno je s izgovorom, ali se u prezimenima često za-
država tradicionalni način pisanja. To dovodi do određenih teškoća
praktične prirode. Slovo y se u savremenome pismu ne upotrebljava
samostalno, nego samo u kombinaciji s drugim slovima (gy = đ, ty
= ć, ny = nj, ly = j), ali u pojedinim starim prezimenima čita se kao i.
Pored toga ima i drugih odstupanja u upotrebi vokala i konsonanata.
Načelni problem imamo u transkripciji mađarskih prezimena na

-ai, -ay, -ei, -ey, jer postoje odomaćena imena na -aj, -ej (kao
Salaj), i za naš izgovor bili bi mnogo pogodniji oblici Budaj, Bu-
daja, Budajev, ali je praksa u sredini đe je najživlji dodir s mađar-
skim jezikom prihvatila transkripciju ovih nastavaka na -ai, -ei, s
obzirom na to da se radi o pridjevskome nastavku -i. Tradicional-
ni izuzetak od pravila čini istorijsko ime Kalaj.
Treba zadržati naše tradicionalne oblike mađarskih geografskih imena

kad god su uobičajeni: Budimpešta, Segedin, Pečuj, Debrecin, Jegra
itd. (a ne Budapešt, Seged, Peč, Debrecen, Eger). Ako se, iz informa-
tivnih ili drugih razloga, navodi i pravi mađarski oblik, onda to treba
realizovati mađarskom latinicom (budapest, szeged, pécs itd.).
U sljedećem abecednom pregledu bitnih pravila transkripcije po-
lazimo od savremenoga mađarskog pravopisa, ali ujedno ukazu-
jemo i na tradicionalne oblike pisanja imena:
Savremeni Tradicionalni Crnogorski Primjer

mađarski mađarski
A, Á AA, AÁ a Tatabanja (TATABÁNYA),
Harkanj (HARKÁNY), Gal
(gaal, gaál)
AI AY ai Jokai (JÓKAI), Čokonai
(CSOKONAI), Bočkai
(BOCSKAY)
C CZ, TZ c Cegled (CEGLÉD), Cucor
(CZUCZOR), Loc (LOTZ)
CS CH, TS č Čepel (CSEPEL), Ma-
dač (MADÁCH), Sečenji
(SZÉCHENYI), Takač
(TAKÁTS)
DZ z Brinza (BRINDZA)
DZS dž Bandžal (BANDZSAL)
E, É EÉ e Kečkemet (KECSKEMÉT),
Ver (VEÉR)
EI, EY ei Sinjei (SZINNYEI), Kelčei
(KÖLCSEY)
EÖ e Beti (BEÖTHY)
GH g Veg (VÉGH), Harangi (HA-
RANGHY)
GY đ Đula (GYULA), Segi
(SZEGHY)
H h Hatvan (HATVAN), Hunjadi
(HUNYADI)
LY lj Martelj (MÁRTÉLY), Kiralj
(KIRÁLY)
u nekim prezi- Peceli (PÉCZELY), Reguli

menima li (REGULY), Moholi (MO-
HOLY)
NY nj Jasberenj (JÁSZBERÉNY),
Aranj (ARANY)
u nekim prezi- Hatvani (HATVANY)

menima ni
O, Ó OÓ o Monor (MONOR), Komlo
(KOMLÓ), Koš (KOÓS), Jo
(JOÓ)
S SS š Šikloš (SIKLÓS), Taš (TASS),
Vaš (VASS)
SZ s Serenč (SZERENCS), Somba-
telj (SZOMBATHELY), Sarvaš
(SZARVAS)
TH t Košut (KOSSUTH), Tot
(TÓTH), Kuti (KUTHY)
TY ć Pać (PÁTY), Maćaš (MÁTYÁS)
u nekim prezi- Verešmarti (VÖRÖSMARTY)

menima ti
U, Ú UU u Đula (GYULA), Dunaujva-
roš (DUNAÚJVÁROS), Kun
(KUUN)
Ü, Ű i Šimeg (SÜMEG), Marijađid
(MÁRIAGYŰD)
Y i Ziči (ZICHY)
ili j Vaj (VAY)

ZS ž Ižak (IZSÁK), Žoldoš
(ZSOLDOS)
Ostali konsonanti (b, d, f, g, j, k, l, m, n, p, r, t, v, z) prenose se bez

promjene.
MAKEDONSKI JEZIK | 161
MAKEDONSKI JEZIK
Makedonski standardni jezik ima 31 fonem, kojima u službenome

ćiriličnom pismu odgovara isti broj grafema (monografa). Od crno-
gorskoga fonološkog sistema makedonski se razlikuje u tri fonema
koji se obilježavaju grafemima ќ, ѓ i ѕ. U crnogorski jezik prenose
se prema odgovarajućim pravilima transliteracije i transkripcije. Ќ
ќ i Ѓ ѓ se transliteriraju kao Ǵ ǵ i Ќ ќ, a transkribuju kao Ć ć i Đ
đ: ćelija (ќелија), ćumur (ќумур), ćup (ќуп) ćup; đakon (ѓакон),
đon (ѓон). Fonem ѕ se transliterira kao dz, a transkribuje kao z (on
po karakteristikama odgovara nestandardnome crnogorskom з, ka-
kvo srijećemo u riječima зera, bronзin, biзin): zvijezda (ѕвезда),
zvečka (ѕвечка), zvono (ѕвоно). Sva tri fonema su afrikate, s tim
što je ќ nezvučno, ѓ je njegov zvučni parnjak, a zvučno ѕ je par s
nezvučnim ц. Svi ti fonemi izgovaraju se mekše od svojih tran-
skripcijskih ekvivalenata u crnogorskome jeziku, što važi i za neke
druge foneme: k, g ispred i, e; l ispred i, e; kao i fonem lj.
Dajući primjere iz makedonskoga jezika, njihove oblike i pravila

prilagođavanja, vodili smo se savremenim principima translitera-
cije i transkripcije (fonem ѕ se transkribuje kao z, nekad je to bilo
dz; nekad se koristio oblik Ćirilo, danas dajemo prednost obliku
Kiril). Lična imena i toponimi mogu se prenositi ili u izvornome
obliku ili tako što će biti prilagođeni crnogorskoj grafiji (u skladu
s dvoazbučnom praksom) i deklinaciji (pridjevskoj i imenskoj).
U pisanju makedonskih imena nastoji se da se izgovor izvornoga

oblika što vjernije prenese grafemima crnogorskoga jezika. Tako
se fonem lj, koji je polumek i koji se u izgovoru razlikuje od crno-
gorskoga mekog lj, transkribuje kao lj. Srijećemo ga u riječima:
Iljo, Iljčo, Iljko, Kaljo, Koljo, Deljo, Iljčovica, Peljo, Suljo itd.
Međutim, budući da se lj u makedonskome nikad ne piše ispred
j, imena kao što su: Силјан, Велјан, Велјаноска, Смилјана,
Билјана, Лилјана, Полјак, Велјуса, Делјан, Долја u duhu našega
jezika takođe transkribujemo sa lj (Siljan, Veljan, Smiljana...).
Makedonski Crnogorski Primjer Napomena

Ќ ć Ćafa (ЌАФА), Ćo- osim ispred i
selija (ЌОСЕЛИЈА),
Ćolija (ЌОЛИЈА), Ćo-
sev (ЌОСЕВ), Ćajeva
(ЌАЈЕВА), Plaće (ПЛАЌЕ),
Ćoselari (ЌОСЕЛАРИ),
Toplić (ТОПЛИЌ), Naće
(НАЌЕ), Ćelešoski
(ЌЕЛЕШОСКИ), Ćurčijev
(ЌУРЧИЈЕВ), Ćorvezirov-
ski (ЌОРВЕЅИРОВСКИ),
Ćulavkova (ЌУЛАВКОВА),
Ćuškoski (ЌУШКОСКИ)
ЌИ ki Kiril (ЌИРИЛ), Zakir Ove oblike ne
(ЗАЌИР), Kiro (ЌИРО), treba zamjenjivati
Kire (ЌИРЕ), Kir- sa Ćirilo, Ćiro,
ko (ЌИРКО), Nikifor Nićifor i sl.
(НИЌИФОР), Nikiforovo
(НИЌИФОРОВО)
Ѓ đ Đurđa (ЃУРЃА), Đurđica osim ispred e
(ЃУРЃИЦА), Đurko-
va (ЃУРКОВА), Đor-
če (ЃОРЧЕ), Đorčev Ali:
(ЃОРЧЕВ), Đole (ЃОЛЕ), Gornođonovci
Đoko (ЃОКО), Đur- (горно ѓоновци),
čin (ЃУРЧИН), Đuršin Gornođurance
(ЃУРШИН), Đurčinov (горно ѓуранце),
(ЃУРЧИНОВ), Đor- Dolnođukance
đi (ЃОРЃИ), Đorđija (долно ѓуканце)
(ЃОРЃИЈА), Đorđioski U ovim toponimi-
(ЃОРЃИОСКИ), Đoše ma prvi dio imena
(ЃОШЕ), Đuro (ЃУРО), je nekarakterističan
Đuroski (ЃУРОСКИ), Đore i u makedonsko-
(ЃОРЕ), Đorgo (ЃОРГО), me se ne mijenja.
Anđa (АНЃА), Đorovica Zbog nepromjenji-
(ЃОРОВИЦА), Đurđe- vosti oblika Gorno
vište (ЃУРЃЕВИШТЕ), i Dolno preporu-
Đavato (ЃАВАТО), Đuleli čuje se sastavljeno
(ЃУЛЕЛИ), Guđakovo pisanje ovih riječi.
(ГУЃАКОВО), Đorčeli
(ЃОРЧЕЛИ), Sariđol
(САРИЃОЛ), Đuzemelci
(ЃУЅЕМЕЛЦИ)
ЃE ge Angele (АНЃЕЛЕ), Angela Ali:

(АНЃЕЛА), Angelina Đermo (ЃЕРМО),
(АНЃЕЛИНА), Angelovski Đevđelija
(АНЃЕЛОВСКИ), Genadija (ЃЕВЃЕЛИЈА),
(ЃЕНАДИЈА), Germijan Đurđevište
(ЃЕРМИЈАН) (ЃУРЃЕВИШТЕ)
Ѕ z Zana (ЅАНА), Zaka Javlja se u malome
(ЅАКА), Zoka (ЅОКА), broju imena i
Zvezdan (ЅВЕЗДАН), toponima.
Zvezda (ЅВЕЗДА), Zoze
(ЅОЅЕ), Zvonko (ЅВОНКО),
Zingo (ЅИНГО), Zve-
gor (ЅВЕГОР), Zrzovo
(ЅРЅОВО)
ИЕ ije Aleksijev (АЛЕКСИЕВ),
Prokopijev
(ПРОКОПИЕВ), Kara-
lijeski (КАРАЛИЕСКИ),
Antonijeska
(АНТОНИЕСКА), Svetijev
(СВЕТИЕВ), Manasijevski
(МАНАСИЕВСКИ), Moj-
sije (МОЈСИЕ), Danijel
(ДАНИЕЛ)
U makedonskome jeziku j se obično ne nalazi u inicijalnome

položaju: евгенија, евгениј, евдокија, елена, елисавета,
ефимија, елица, елисеј, евтим, езерани, еленичка вода,
еленик, pa takva imena treba prenijeti u izvornome obliku, iako
ona u crnogorskome imaju početno J.
Preporučuje se umetnuto j kad treba razdvojiti udvojene vokale:

Andrejevski (андреевски), Malejeva (малеева).
U svim ostalim slučajevima treba se držati formalne transkripcije,

bez umetanja intervokalnoga j: матеа, деан, милое, видое, дра-
гое, радое, груевски, каваева, стоилов itd. I imena kao što su
огнен, неделко, деница, василка, велко treba transkribovati
prema izgovoru, tj. ne treba ih izjednačavati s bliskim crnogorskim
imenima (Ognjen, Neđeljko, Danica, Vasiljka, Veljko).
Makedonska muška prezimena često se završavaju na -o(v)ski/

-e(v)ski (петковски / петкоски, лозановски / лозаноски,
угриновски / угриноски; јаневски / јанески, пешевски /
пешески, смилевски / смилески) i imaju oblik pridjeva odre-
đenoga vida pa se tako mijenjaju po pridjevskoj deklinaciji odre-
đenoga vida:
-o(v)ski – Belko(v)ski – Belko(v)skog(a) – Belko(v)skom(e) – s

Belko(v)skim
-e(v)ski – Kalače(v)ski – Kalače(v)skog(a) – Kalače(v)skom(e) –
s Kalače(v)skim
Prezimena s finalnim -ov/-ev (шопов, узунов, цеков; делчев,

панчев, манев) mijenjaju se po pridjevskoj deklinaciji neodre-
đenoga vida:
-ov – Šukanov – Šukanova – Šukanovu – sa Šukanovom

-ev – Pandev – Pandeva – Pandevu – s Pandevom
I ženska prezimena sa sličnim sufiksima -o(v)ska/-e(v)ska (фи-

дановска / фиданоска, настовска / настоска; блажевска
/ блажеска, гоговска / гогоска) i -ova/-eva (глигорова,
костова; шапкарева, мишева) mijenjaju se po pridjevskoj
deklinaciji:
-o(v)ska – Mojso(v)ska – Mojso(v)ske – Mojso(v)skoj – s

Mojso(v)skom
-e(v)ska –Želče(v)ska – Želče(v)ske – Želče(v)skoj – sa Žel
če(v)skom
-ova – Minova – Minove – Minovoj – s Minovom
-eva – Gečeva – Gečeve – Gečevoj – s Gečevom
Makedonska dvosložna imena hipokorističkoga porijekla koja

završavaju na -e (илче, дане, трајче, коле, аце, ване, гане,
тоде, томе, јане) mijenjaju se kao imenice muškoga roda na -o/e
(bez umetanja morfema -et-):
– Blaže Koneski – Blaža Koneskog – Blažu Koneskom – s Bla-

žom Koneskim
– Toše Proeski – Toša Proeskog – Tošu Proeskom – s Tošem Proe-
skim
Dvočlana imena naseljenih mjesta u nominativu zadržavaju

izvorni oblik, a u ostalim padežima njihov prvi član, koji najčešće
ima ulogu atributa, prilagođava se pridjevskoj promjeni u našem
jeziku, u skladu s imeničkom deklinacijom drugoga dijela naziva.
Tako bi oblike свети наум, стара планина, ново село, ка-

дино село, железна река, свети николе, старо нагоричане,
мало конјари, долно врановци, горно оризари itd. trebalo
deklinirati:
– cвети наум: Sveti Naum – Svetoga Nauma – Svetome Naumu...

– cтара планина: Stara Planina – Stare Planine – Staroj Planini...
Ako se prvi dio složenice ima nekarakterističan oblik, on ostaje

nepromijenjen:
– cтаро нагоричане: Staronagoričane – Staronagoričana – Sta-

ronagoričanu...
– mало конјари: Malokonjare – Malokonjara – Malokonjaru...
Usvojene tradicionalne oblike, bez obzira na to što predstavlja-

ju odstupanje od pravila, treba zadržati: Skoplje (скопје), Bitolj
(битола), Đevđelija (ѓевѓелија).
NORVEŠKI JEZIK | 167
NORVEŠKI JEZIK
Norveški jezik pripada grupi śevernogermanskih jezika. Nji-

me govori oko 4,5 miliona stanovnika Norveške. U Norveškoj
se koriste dva oblika standardnoga pisanog jezika, oba sa po
tri pravopisa i njihovim čestim reformama. Većina norveškoga
stanovništva (oko 85%) koristi standardni jezik čije je ishodište
dansko-norveška jezička tradicija (bokmål), dok ostatak koristi
standard izgrađen na osnovu norveških dijalekata (nynorsk).
Transkripcijska pravila koja će se ovđe navesti predstavljaju

kombinaciju izgovorenoga i napisanoga izvornog oblika imena,
prilikom čega se koristi izgovor tipičan za Oslo i istočnu Nor-
vešku. On se može čuti u najviše naseljenim djelovima zemlje
i predstavlja relativno homogen izgovor od švedske granice na
jugu do norveške pokrajine Finmark na śeveru. Ipak, nije lako na-
vesti apsolutna pravila, jer izgovor glasova u velikoj mjeri varira.
Problem je veći i zbog toga što ne postoji standardni, već samo
prestižni izgovor.
Norveški govor bazira se na sistemu od devet vokala za koje se

koriste grafemi a, e, i, o, u, y, æ, ø, å. Do 1917. godine vokal Å se
pisao AA, i taj se način pisanja i danas srijeće u antroponimima i
pojedinim nazivima. Svi vokali mogu biti kratki i dugi. Pored tri
izvorno norveška diftonga (au, ei, øy), postoje još ai i oi i ui, koji
su zastupljeni uglavnom u pozajmljenicama. Sistem konsonanata
sastoji se od labijalnih b, p, m, f, v, dentalnih t, d, n, s, l, palatalnog
sj, velarnih k, g, ng, kj, poluvokala j, aspirovanoga h, i r. Pored
tih osnovnih latiničnih slova, koja se poklapaju s našima, u nor-
veškim antroponimima i toponimima mogu se javiti i konsonanti
q, w, x, c (sva četiri samo u riječima stranoga porijekla ili pisanim
po stranome uzoru). Kod antroponima se javlja i niz drugih kon-
sonantskih kombinacija: sch, th, ch itd.
Situacija u prenošenju norveških vokala na crnogorski jezik

složena je usljed velike razlike u njihovu broju i karakteru. U
transkripciji neminovno dolazi do uprošćavanja jer se svjesno
zanemaruje dužina vokala i razlike u nijansama, budući da se te
razlike u našem jeziku ne mogu pokazati i prenijeti ni glasovno ni
grafički. Za neke norveške vokale nemamo precizne ekvivalente,
pa moramo pribjeći tek donekle bliskim zamjenama. Zbog toga
norveške grafeme a, e, i, u, koji postoje i u crnogorskome jeziku,
prenosimo bez promjene. Jedino odstupanje odnosi se na vokal e,
koji na kraju imena može biti oznaka dužine, npr. Mu (mue), Bi
(bye), Li (lie). Ne postoji jednoznačno pravilo, ali je manja greš-
ka ako se nijemo e izostavi nego ako se zadrži.
Za ostale vokale i vokalske kombinacije važi ovo:
Norveški Crnogorski Primjer Napomena

Y i Viler (WYLLER), Brin
(BRYN), Munkebi
(MUNKEBY), Sturmira
(STORMYRA), Mirdal
(MYRDAHL)
Æ e Mere (MÆRE), Verej
(VÆRØY), Nes (NÆSS),
Jever (GJÆVER),
Sandbek (SANBÆK)
Ø e Heglun (HØGLUND),
Reneberg (RØNNEBERG),
Sigbjern (SIGBJØRN),
Bjerg (BJØRG), Frejdis
(FRØYDIS)
EI ej Ranvejg (RANVEIG),
Brejstejn (BREISTEIN),
Klejven (KLEIVEN),
Lejsta (LEISTAD), Lejv
(LEIV)
AU au Bauge (BAUGE), Gaute
(GAUTE), Fauskanger
(FAUSKANGER), Klau-
sen (KLAUSEN), Audun
(AUDUN)
ØY ej Bejum (BØYUM),
Direj (DYRØY), Frejlan
(FRØYLAND), Rej-
set (RØYSET), Sej-
vik (SØYVIK), Ejvin
(ØYVIND)
Å, AA o Pol (PÅL), Šok (SKJÅK),
Hokanson (HÅKANSSON),
Gorder (GAARDER),
Vesos (VESAAS)
O o / u: Ovaj grafem je jedan
od najproblematičnijih
u – obično Ule (OLE), Sandmu za adaptaciju. Problem
kad je dug (SANDMO), Tur (TOR), se svodi na pitanje da
(kad stoji na Ulav (OLAV), Uve (OVE), li norveško o prenositi
kraju imena ili Huel (HOEL); kao o (po pismu) ili kao
naziva ili kad o ili u (po izgovoru).
ga slijedi vokal Teško je dati precizna
ili samo jedan pravila.
konsonant) Postoji mnogo
izuzetaka od dvaju
navedenih pravila,
u – u slo- Bustrem (BOSTRØM), tako da je za fonetsku
ženicama, Bufoš (BOFORS), adaptaciju neophod-
pri čemu se Turbjern (TORBJØRN), no bolje poznavanje
konsonanti iz Sulbaken (SOLBAKKEN), norveškoga jezika. No
drugoga dijela Nurhejm (NORHEJM); kako u ovome kratkom
složenice ne pregledu nije moguće
uzimaju u navesti adaptaciju za
obzir sva imena koja u sebi
sadrže grafem o i kako
se u ovoj vrsti priruč-
nika mora računati i na
korisnike koji slabije
o – kad je Morten (MORTEN), ili uopšte ne vladaju
kratak (tad iza Skogli (SKOGLI), Horten norveškim jezikom,
njega obično (HORTEN), Tolefsen govornik crnogorskoga
stoje dva kon- (TOLLEFSEN), Volen jezika neće pogriješiti
sonanta) (VOLLEN), Rolf (ROLF), ako o u slučajevima
Od (ODD) koji ovđe nijesu nave-
deni transkribuje kao
o, prateći tako način
pisanja u norveškome
jeziku.
Slijede pravila transkripcije norveških konsonanata i konsonant-

skih kombinacija, prvenstveno onih kod kojih postoje transkrip-
cijske specifičnosti:
Norveški Crnogorski Primjer Napomena

C, CH, CK k Karl (CARL), Karsten CH u imenima
(CARSTEN), Jakobsen francuskoga pori-
(JACOBSEN), Kristijan- jekla kao š: Šarlote
sen (CHRISTIANSEN), (CHARLOTTE)
Brok (BROCH), Munk
(MUNCH); Anker (ANC-
KER), Bakerud (BACKE-
RUD), Janike (JANICKE)
D – Alsta (ALSTAD), Frigsta Za finalne grupe
na kraju riječi (FRIGSTAD) -ld, -nd i -rd viđeti
poslije dugoga niže
vokala
ND N Askelan (ASKELAND),
na kraju riječi Birkelan (BIRKELAND),
Berglun (BERGLUND),
Vitsan (HVITSAND),
Vidlun (HVYDLUND)
LD L Bekevol (BEKKEVOLD),
na kraju riječi Oshil (ÅSHILD), Svanhil
(SVANHILD)
RD R Mitgor (MITGÅRD),
Nigor (NYGÅRD)
DT T Mitun (MIDTUN), u svim položajima
Mitgor (MIDTGÅRD),
Mitskugen (MIDT-
SKOGEN), Sultvet
(SOLTVEDT), Sunt
(SUNDT), Brant
(BRANDT)
DJ j Juvik (DJUVIK), Jupvik
na početku (DJUPVIK), Jupvashita
riječi (DJUPVASSHYTTA), Jene
(DJØNNE)
G j Jiske (GISKE), Jilberg
na početku (GILBERG); Gystad
riječi ispred (JISTA), Jida (GYDA);
i, y, j Jelsvik (GJELSVIK),
Jenes (GJØNNES)
GH g Krag (KRAGH), Berg

(BERGH)
H – Jonsen (JOHNSEN),
kao znak za Dal (DAHL), Brudal
dužinu (BRUDAHL), Dalen
(DAHLEN), Dalberg
(DAHLBERG), Jar (JAHR)
H – Blida (BLIDAH), Lind
kao ukrasno (LINDH), Braset (BRA-
slovo SETH)
HJ j Jele (HJELLE), Jelme-
lan (HJELMELAND),
Jelvik (HJELVIK),
Jurt (HJORTH), Jelm
(HJELM), Jelde (HJELDE)
HV v Vas (HVASS), Veding
(HVEDING), Vem
(HVEEM), Vatum
(HVATTUM), Vidsten
(HVIDSTEN)
KI, KY, KJ ś Śilen (KILEN), Śirkebi O grupi ski viđeti u
(KIRKEBY), Śitilsen nastavku tabele.
(KITTILSEN), Śilingsta;
(KYLLINGSTAD), Śidlan
(KYDLAND), Śivik
(KYVIK); Śer (KJÆR),
Śeldsen (KJELDSEN),
Śersta (KJÆRSTAD)
LJ j Jung (LJUNG), Jan
na početku (LJAN), Justa (LJUSTAD)
riječi
RS š Toštejn (TORSTEIN), Laš
(LARS), Lašon (LARS-
SON), Petešon (PETTERS-
SON), Śišten (KIRSTEN)
SCH sk Skou (SCHOU), Ske-
jen (SKØYEN), Skram
(SCHRAM)
SCH š Šandorf (SCHANDORF),
Šelderup (SCHJEL-
DERRUP), Šelberg
(SCHJØLBERG), Šejen
(SCHØYEN)
SJ š Šeholt (SJØHOLT),
Šeberg (SJØBERG),
Šeblom (SJØBLOM),
Šegren (SJØGREN),
Šosta (SJÅSTAD), Šovik
(SJÅVIK)
SKI, SKJ, š Šipnes (SKIPNES),
SKE Šista (SKISTAD), Šelvik
(SKJELVIK), Šelderup
(SKJELDERUP), Še (SKE)
SL šl Šlete (SLETTE), Šletebe
(SLETTEBØ), Šlining
(SLINNING), Šlingsta
(SLINGSTAD), Šloen
(SLÅEN)
TH t Elisabet (ELISABETH),
Jelset (HJELSETH),
Bergset (BERGSETH),
Bertelsen (BERTHEL-
SEN), Lisbet (LISBETH),
Merete (MERETHE)
TJ ś Śeme (TJØME), Śeling
(TJØLLING), Śeldste
(TJELDSTØE)
TZ s Frans (FRANZ), Fransen
(FRANTZEN), Pris
(PRYTZ)
X ks Aksel (AXEL)
Z s Frans (FRANZ), Sale
(ZAHLE)
QU kv Kvist (QUIST),
Bergkvist (BERGQUIST),
Lundkvist (LUNDQUIST)
QV kv Kvist (QVIST)
W v Evald (EWALD), Venke
(WENCHE), Vergelan
(WERGELAND), Velha-
ven (WELHAVEN)
Napomena: Ime norveškoga pisca Ibsena kod nas se zbog du-

gogodišnje tradicije po stranome uzoru piše i izgovara Ibzen, što
odstupa od originalnoga izgovora i preporučene transkripcije:
Ibsen. Ipak, zamjena ne bi bila praktična zbog ustaljenosti ovoga
oblika, tako da, kad je riječ o piscu Henriku Ibzenu, prezime treba
ostaviti u naslijeđenome obliku. U ostalim slučajevima trebalo bi
ga transkribovati kao Ibsen, sa bs, kako bi se razlikovalo od pre-
zimena Ipsen (ipsen). Izgovor je u oba slučaja Ipsen.
NJEMAČKI JEZIK | 175
NJEMAČKI JEZIK
Njemački je službeni jezik u Saveznoj Republici Njemačkoj, Au-

striji, Lihtenštajnu, a jedan je od službenih jezika u Švajcarskoj,
Luksemburgu i Belgiji, kao i regionalni službeni jezik u Italiji (u
Južnome Tirolu). Jedan je od službenih i radnih jezika Evropske
unije. Njemački se govori i u Francuskoj, u oblastima Elzas i Lo-
tringen, u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope te central-
noj Aziji, južnome dijelu Afrike, ali i na američkome kontinentu.
Maternji je jezik oko 130 miliona ljudi širom svijeta, a kao stra-
ni jezik govori ga još oko 100 miliona ljudi. Ubraja se u deset
najvažnijih jezika svijeta. Poslije engleskoga najviše sajtova na
internetu na njemačkome je jeziku.
Današnji standardni njemački nastao je kao vrsta kompromisa

između srednjonjemačkih i gornjonjemačkih dijalekata, koji se
govore južno od tzv. Benratske linije.
Riječ njemački potiče od slovenske riječi *němьcь, tj. od praslo-

venskoga korijena *něm-, u značenju „nijem“, što je provobitno
bio naziv za sve one koji dolaze sa zapada, tj. koji ne razumiju
slovenske jezike.
Njemački se ubraja u flektivne, zapadnogermanske jezike. Najsta-

rija sačuvana knjiga na njemačkom je tzv. Abrogans iz VIII vijeka.
Njemački pravopis je etimološki. Više fonema se piše skupina-

ma slova, a istim grafemom mogu se označavati različiti glasovi.
Osnove današnjega pravopisa formulisane su na Drugoj pravo-
pisnoj konferenciji 1901. godine. Reforma pravopisa izvršena je
1996. godine, a pravopis je ponovo modifikovan 2004. i 2006.
godine. Nakon prijelaznoga perioda, kad su kod pisanja nekih ri-
ječi bile dozvoljene određene varijante, primjena novoga pravo-
pisa u školama i javnoj upravi u Njemačkoj obavezna je od 1. 8.
2007, u Austriji i Južnome Tirolu od 1. 8. 2008, a u Švajcarskoj i

Lihtenštajnu od 1. 8. 2009. godine.
U njemačkome jeziku postoji osam vokala (a, ä, e, i, o, ö, u, ü),

od kojih se sedam upotrebljavaju i kao kratki i kao dugi, a dužina
utiče na značenje riječi (npr. Hüte = „šeširi“ : Hütte = „koliba“).
Vokali ä, ö – koji ne postoje u crnogorskome jeziku – transkribuju
se kao e, a vokal ü kao i.
Transkribovanje diftonga (ne postoji saglasnost oko njihova bro-

ja) ne zadaje poteškoće.
Konsonantski sistem čini 25 fonema i njihovo transkribovanje

takođe ne predstavlja veći problem. Kratak izgovor konsonanta
bilježi se često udvojenim pisanjem slova, što se prilikom tran-
skripcije ne uzima u obzir.
Kod ličnih imena i prezimena često postoji više varijanti pisa-

nja, npr. clara/klara, carl/karl, claus/klaus, marta/mar-
tha, sara/sarah, stefanie/stephanie, schmidt/schmitt itd., ali
to ne utiče na transkripciju. Najviše homofonih varijanti pisanja
postoji kod prezimena Majer (mayer, maier, meier, meyer, meyr,
haslmayr), izvedenog od lat. riječi maior, u značenju nadzornik
seoskoga imanja, koje je u srednjem vijeku različito zapisivano u
pojedinim oblastima njemačkoga govornog područja.
Problemi se mogu pojaviti kod transkripcije stranih imena, koja se

nijesu sasvim uklopila u njemački jezički sistem, pa se javlja dile-
ma da li ih transkribovati prema izvornome izgovoru ili prema izgo-
voru koji je uobičajen u zemljama njemačkoga govornog područja.
Vokali a, e, i, o, u izgovaraju se kao u našem jeziku, ali je pod

uticajem engleskoga izgovora moguće zapaziti pogrešan izgovor
njemačkih imena i prezimena. Pogrešno je npr. izgovarati Piter,
Majkl, Klinsmen, Lagerfild, Džop umjesto Peter, Mihael, Klin-
sman, Lagerfeld, Jop.
Postoji određeni broj egzonima, tj. imena čiji su se izgovor i pi-

sanje odomaćili u našem jeziku, i njih treba zadržati: npr. Dunav,
Rajna, Bavarska, Bodensko jezero, Beč, Elba, Odra, Betoven,
Hanover, Salcburg, Ženeva (Genf), Saksonija, Vizbaden, Kicbil,
Frizija, Tiringija, Vestfalija itd. Ovđe treba pomenuti i magazin
Spiegel, koji je kod nas tradicionalno transkribovan kao Špigl.
No u posljednje vrijeme sve se češće javlja i transkripcija Špigel,
koja je vjernija originalu, pa preporučujemo da se Špigel usvoji
kao standard.
Najviše je nedoumica oko transkribovanja s na početku riječi

ispred vokala, koje se u njemačkome književnom jeziku izgovara
kao z, a koje je u naš jezik dosad najčešće prenošeno kao s, npr.
Solingen (solingen), Salcburg (salzburg), Simens (siemens)
itd. Predlažemo da se zadrže već usvojeni oblici sa s, a da se u
ostalim imenima predvokalsko s transkribuje kao z.
Njemački grafemi transkribuju se prema ovim pravilima:
Njemački Crnogorski Primjer Napomena

A, AA a Frankfurt (frankfurt),
Klinsman (klinsmann),
Ahen (aachen), Arau
(aarau), Argau (aargau)
Ä, AE e Beker (bäcker/baecker),
Jeger (jäger), Kremer
(krämer/kraemer), Šefer
(schäfer)
AI aj Majer (maier), Trajskir-
hen (TRAISKIRCHEN),
Kajzer (KAISER), Dajm
ler (DAIMLER), Majnc
(MAINZ), Rajner (RAINER),
Rajnhard (RAINHARD)
AU au Braunšvajg (BRAUN-
SCHWEIG), Kajzerslautern
(KAISERSLAUTERN), Gauk
(GAUCK), Augsburg
(AUGSBURG), Bauer
(BAUER)
ÄU oj Bojmler (BÄUMLER),
Rojker (RÄUKER), Rojftlin
(RÄUFTLIN), Nojman
(NÄUMANN)
AY aj Majer (MAYER), Bajer
(BAYER), Bajrojt (BAY
REUTH)
C k Klara (CLARA), Karlo
(CARLO), Klaudija (CLAU-
DIA), Kotbus (COTTBUS),
Katerfeld (CATTERFELD),
Koburg (COBURG), Kuks
hafen (CUXHAVEN)
CH h Mihael (MICHAEL),
Dahau (DACHAU), Breht
(BRECHT), Ofenbah
(OFFENBACH), Bohum
(BOCHUM), Gelzenkirhen
(GELSENKIRCHEN)
CH k Kristijan (CHRISTIAN),
Kimze (CHIEMSEE), Ke-
mnic (CHEMNITZ)
CH š Šarlote (CHARLOTTE), u imenima stra-
Šarlotenburg (CHAR- noga porijekla,
LOTTENBURG), Mišel posebno francu-
(MICHELLE) skoga i portugal-
skoga
CHS ks Oksenkneht (OCHSEN-
KNECHT), Fuks (FUCHS),
Oksenfurt (OCHSENFURT),
Zaksenhajm (SACHSEN
HEIM), Fuksberger
(FUCHSBERGER), Zaks
(SACHS)
CK k Beker (BECKER), Meklen
burg (MECKLENBURG),
Bizmark (BISMARCK),
Osnabrik (OSNABRÜCK),
Nekar (NECKAR)
DT t Šmit (SCHMIDT), Brant
(BRANDT), Vunt (WUNDT),
Frojdenstat (FREUDEN-
STADT), Humbolt (HUM-
BOLDT)
E, EE e Peter (PETER), Berlin

(BERLIN), Lagerfeld
(LAGERFELD), Merbuš
(MEERBUSCH), Šneberg
(SCHNEEBERG)
EI aj Majer (MEIER), Haj-
delberg (HEIDELBERG),
Majnc (MAINZ), Fraj-
burg (FREIBURG), Hajne
(HEINE), Hajdi (HEIDI),
Manhajm (MANNHEIM)
EU oj Dojčland (DEUTSCH-
LAND), Frojd (FREUD),
Nojs (NEUSS), Rojtlingen
(REUTLINGEN)
EY aj Hajnkes (HEYNCKES),
Frajštat (FREYSTADT),
Špajer (SPEYER), Lorelaj
(LORELEY)
H – Rur (RUHR), Brams U ovome slučaju
iza vokala (BRAHMS), Karlsrue h označava
(KARLSRUHE) dužinu vokala i
ne izgovara se, te
se prilikom tran-
skripcije imena
izostavlja.
H h Herman (HERMANN),
na početku Herta (HERTA), Milhauzen
imena i dijela (MÜHLHAUSEN), Manhajm
složenice (MANNHEIM), Tempelhof
(TEMPELHOF)
IE i Kil (KIEL), Mari (MARIE),
Bilefeld (BIELEFELD),
Diter (DIETER), Fridrih
(FRIEDRICH), Melani
(MELANIE)
IG ig Ludvig (LUDWIG),
Hening (HENNING),
Kenig (KÖNIG), Ke-
nigsfeld (KÖNIGSFELD),
Ludvigshafen
(LUDWIGSHAFEN)
J j Julija (JULIA), Julijane

(JULIANE), Jena (JENA),
Joahim (JOACHIM), Jop
(JOOP), Jens (JENS), Jonas
(JONAS)
J dž Džesika (JESSICA), Dženi- u imenima stra-
fer (JENNIFER) noga porijekla
Ö, OE e Keln (KÖLN), Gete
(GOETHE), Getingen
(GÖTTINGEN), Šenbrun
(SCHÖNBRUNN), Erlingha-
uzen (OERLINGHAUSEN),
Henes (HOENEss), Etker
(OETKER)
OW ov Orlovski (ORLOWSKI),
Burov (BUROW), Koval-
ski (KOWALSKI), Pankov
(PANKOW)
PF pf Pforchajm (PFORZHEIM),
Pfajfer (PFEIFFER), Pfaf
(PFAFF), Pfafhauzen
(PFAFFHAUSEN)
PH f Zofi/Sofi (SOPHIE), Filip
(PHILIPP), Nimfenburg
(NYMPHENBURG)
QU kv Kvin (QUINN), Kventin
(QUENTIN), Kvakenbrik
(QUAKENBRÜCK), Kved-
lingburg (QUEDLINGBURG)
SS, ß s Štraus (STRAUss), Esen Ali po izuzetku
(ESSEN), Hesen (HESSEN), zbog uobičajene
Hese (HESSE), Nojs (NEUSS), upotrebe:
Minster (MÜNSTER) Dizeldorf
(Düsseldorf)
S s Brams (brahms), Kraus
na kraju riječi (kraus), Haus (haus),
Gaus (gaus)
S z Gizela (GISELA), Bazel
između vokala (BASEL), Mozel (MOSEL),
Luiza (luisa/louisa)
S z Zigfrid (SIEGFRIED),
na početku Zigmaringen (SIGMARIN-
riječi ispred GEN), Zajdel (SEIDEL),
vokala Zomer (SOMMER)
SCH š Švarcvald
(SCHWARZWALD), Šiler
(SCHILLER), Šubert (SCHU-
BERT), Šverin (SCHWE-
RIN), Nojšvanštajn
(NEUSCHWANSTEIN)
SP šp Špremberg (SPREMBERG),
na početku Špandau (SPANDAU), Špil-
riječi i dijela berg (SPIELBERG), Zešpic
složenice (SEESPITZ)
ST št Štefani (stefanie/
na početku stephanie), Štutgart
riječi i dijela (STUTTGART), Darmštat
složenice (DARMŠTAT), Štaufenberg
(STAUFENBERG), Štajnfurt
(STEINFURT), Kufštajn
(KUFSTEIN)
TH t Katarina (KATHARINA),
Marta (MARTHA), Rut
(RUTH), Rotenburg
(ROTHENBURG), Tomas
(THOMAS), Rozental (RO-
SENTHAL)
TSCH č Barč (BARTSCH), Frič
(FRITSCH), Krečmer
(KRETSCHMER), Niče
(NITSCHE)
TZ c Moric (MORITZ), Fric
(FRITZ), Ternic (TERNITZ),
Kemnic (CHEMNITZ),
Harc (HARTZ), Licen-
ze (LIETZENSEE), Šmic
(SCHMITZ)
TZSCH č Pič (PIETZSCH), Dič
(DIETZSCH), Niče
(NIETZSCHE), Krečmer
(KRETZSCHMER)
Ü, UE i Minhen (MÜNCHEN),
Nirnberg (NÜRNBERG),
Vircburg (WÜRZBURG),
Cirih (ZÜRICH), Minster
(MÜNSTER), Tibingen (TÜ-
BINGEN), Libek (LÜBECK),
Irdingen (UERDINGEN)
V f Filingen (VILLINGEN),
Fogt (VOGT), Bremer-
hafen (BREMERHAVEN),
Ferenbah (VÖHRENBACH)
V v Kevin (KEVIN), Vera u imenima stra-
(VERA), Verona (VERONA) noga porijekla
W v Vagner (WAGNER),
Veber (WEBER), Volfgang
(WOLFGANG), Volfsburg
(WOLFSBURG), Verner
(WERNER)
X ks Aleksander (ALEXANDER),
Maksimilijan (MAXIMI-
LIAN), Feliks (FELIX),
Ksenija (XENIA), Ksanten
(XANTEN), Bukstehude
(BUXTEHUDE)
Y i Ivon (YVONNE), Zilt
(SYLT), Gabi (GABY),
Lili (LILLY), Mitenburg
(MYTHENBURG)
Y j Janik (yannic/yannick),
Jasmin (YASMIN), Kaj
(KAY)
Z c Mocart (MOZART), Harc
(HARZ), Cvinger (ZWIN-
GER), Cilertal (ZILLER-
TAL), Cvikau (ZWICKAU),
Cvajg (ZWEIG), Grac
(GRAZ)
Napomena: Vokali i konsonanti koji se ne nalaze u ovome pre-

gledu transkribuju se bez promjene.
PERSIJSKI JEZIK | 183
PERSIJSKI JEZIK
Persijski jezik pripada indoiranskoj grupi indoevropske jezičke

porodice. Zvanični je jezik u Iranu, Avganistanu, Tadžikistanu,
a u određenoj mjeri koristi se i u drugim zemljama koje su kroz
istoriju bile pod značajnijim persijskim uticajem (Uzbekistan,
Bahrejn, Irak, Azerbejdžan, Jermenija). Persijsko pismo u Iranu
i Avganistanu je adaptirana arabica, a u Tadžikistanu se koristi
adaptirana ćirilica.
Ne postoji opšteprihvaćeni sistem transkripcije za persijski.

Najšire prihvaćeni sistem transkripcije za persijski jezik u juž-
noslovenskim zemljama jeste, zbog arapskoga pisma, latinička
fonološka transkripcija sistema DMG za arapski jezik, uz doda-
tak slova za četiri persijska fonema koji ne postoje u arapskome.
Međutim, zbog značajnih razlika u vokalskome sistemu arapsko-
ga i persijskoga postoji mnogo neujednačenosti u transkripciji
persijskih imena.
Uobičajena je praksa da se pri transkripciji poštuje persijski izgo-

vor, a da se zadrži transkripcija imena koja su već usvojena i kad
odstupaju od tih pravila.
Persijski Transkripcija po Crnogorski

sistemu DMG
‫ا‬ ʾ -; â, a (æ), e, o
‫ب‬ b b
‫پ‬ p p
‫ت‬ t t
‫ث‬ s̱ s
‫ج‬ ǧ dž
‫چ‬ č č
‫ح‬ ḥ h
‫خ‬ ḫ h
‫د‬ d d
‫ذ‬ ẕ z
‫ر‬ r r
‫ز‬ z z
‫ژ‬ ž ž
‫س‬ s s
‫ش‬ š š
‫ص‬ ṣ s
‫ض‬ ḍ z
‫ط‬ ṭ t
‫ظ‬ ẓ z
‫ع‬ ʿ -
‫غ‬ ġ -
‫ف‬ f f
‫ق‬ q k
‫ک‬ k k
‫گ‬ g g
‫ل‬ l l
‫م‬ m m
‫ن‬ n n
‫ه‬ h h
‫و‬ w, ū, u v, ū, u, o
‫ئ‬ y, ī, i j, ī, i
Slovo ‫ ا‬koristi se za bilježenje vokala koji se na crnogorski preno-

se kao â, a (æ), e, o, zavisno od dijakritičkoga znaka koji uz ovaj
vokal stoji. Međutim, u slučajevima imena koja su već ustaljena
kod nas treba odstupiti od pravila persijskoga izgovora i zadr-
žati tradicionalni izgovor: Šahnama (šahname – ‫)شاهنامه‬, Tebriz
(tebrīz – ‫)تبریز‬, Rustem (rustem – ‫)رست َم‬, ُ Isfahan (iṣfahan –
‫)اصفهان‬.
POLJSKI JEZIK | 185
POLJSKI JEZIK
Poljski jezik, uz češki, slovački, gornjolužički, donjolužički, ka-

šupski i izumrli polapski, spada u grupu zapadnoslovenskih jezi-
ka. Njime u svijetu govori oko 50 miliona ljudi, većina u Poljskoj.
Poljski jezik koristi latinično pismo, koje je umnogome slično
našem latiničnom pismu. Poljski alfabet (alfabet polski) ima 32
grafema:
A a, Ą ą, B b, C c, Ć ć, D d, E e, Ę ę, F f, G g, H h, I i, J j, K k, L
l, Ł ł, M m, N n, Ń ń, O o, Ó ó, P p, R r, S s, Ś ś, T t, U u, W w, Y
y, Z z, Ź ź, Ż ż.
Poljski je jedini slovenski jezik koji je sačuvao nazale (Ą ą i Ę

ę) koji vode porijeklo iz praslovenskoga jezika. U njemu postoje
i konsonanti Ś ś i Ź ź, koji su standardizovani i u savremenome
crnogorskom jeziku. Veoma se često u poljskome jeziku jedan fo-
nem bilježi digramom, npr.: ch – h, rz – ž (ili š ispred nezvučnih),
sz – š, dz (koji se javlja i u crnogorskim govorima, npr. зinзov).
Poljski pravopis je morfološki, oslanja se na etimologiju, pa se –
za razliku od crnogorskoga – glasovne promjene, kao što su jed-
načenje konsonanata po zvučnosti i po mjestu tvorbe, odražavaju
u izgovoru, ali ne i u pismu.
Poljski akcenat je po prirodi ekspiratoran i uvijek kratak; postoji

samo jedna dužina vokala, što ne znači da se oni u nekim situ-
acijama ne izgovaraju duže ili kraće, već da to nema uticaj na
značenje riječi, kao što je slučaj npr. u ruskome jeziku. Najbliži
je našem kratkosilaznom akcentu, kakav imamo u riječima nȍga,
kȕća, sȍba. Akcenat kod višesložnih riječi uvijek pada na pretpo-
sljednji slog, što veoma olakšava izgovor onima kojima je poljski
strani jezik.
Poljski grafemi koji imaju identične ekvivalente u crnogorskome

jeziku (b, p, k, m i dr.) i koja po kvalitetu predstavljaju iste ili slič-
ne foneme kao crnogorski prenose se bez promjene.
Što se tiče poljskih fonema ili grupa fonema kojih nema u crno-
gorskome jeziku, njih treba prilagođavati našem pravopisu, bez
obzira na to radi li se o latiničnome ili ćiriličnome pismu.
Poljski Crnogorski Primjer Napomena

Ą on Bonk (BĄK)
u svim sluča-
jevima osim
ispred labijala
Ą om Dombrovski (DĄ-
ispred labijala BROWSKI)
CH h Čenstohova
(CZĘSTOCHOWA), Leh
(LECH)
CI ć Ćeplice (CIEPLICE)
ispred vokala
CI ći Franćišek (FRANCI-
ispred konso- SZEK)
nanta
CZ č Kačinjski
(KACZYŃSKI), Ščećin
(SZCZECIN)
Ć ć Ćviklinjski (ĆWI-
KLIŃSKI)
DZ z Mjenzizdroje
(MIĘDZYZDROJE)
DZI đ Đedušicki (DZIEDU-
ispred vokala SZYCKI)
DZI đi Gruđinjski (GRU
ispred konso- DZIŃSKI)
nanta
DŹ đ Đvinel (DŹWINEL),
Lođ (ŁÓDŹ)
DŻ dž Džaman (DŻAMAN)
Ę en Valensa (WAŁĘSA)
u svim sluča-
jevima osim
ispred labijala
POLJSKI JEZIK | 187
Ę em Kempice (KĘPICE)
ispred labijala
I I Pilsudski (PIŁSUDSKI)
I j Mickjevič (MIC- osim iza konso-
između konso- KIEWICZ), Sobjeski nanata c, z, s, n,
nanta i vokala (SOBIESKI) dz (viđeti dalje u
tabeli)
Dakle, nema
opravdanja za
upotrebu oblika
Mickijevič, Śenki-
jevič.
Ł, L l Visla (WISŁA), Vla-
dislav (WŁADYSŁAW);
Olševski (OLSZEWSKI),
Juliuš (JULIUSZ)
NI nj Gdinja (GDYNIA)
ispred vokala
NI nji Ribnjik (RYBNIK)
ispred konso-
nanta
Ń nj Torunj (TORUŃ), Po-
znanj (POZNAŃ)
Ó o Krakov (kraków U poljskome
– krakowa), Lođ jeziku ó se izgo-
(łódź – łodzi); vara kao u. No u
Jelenja Gora (jelenia deklinaciji riječi
góra – góry), Jozef taj vokal može
(józef – józefa) ostati neizmijenjen
(józef – józefa /
Juzef – Juzefa/),
a može alternirati
s o (kraków –
krakowa /Krakuv
– Krakova/). Radi
lakše primjene
pravila preporučuje
se transkribovanje
ó kao o u svim
slučajevima.
RZ ž Vježbicki (WIERZBI :
osim iza CKI), Andžej (ANDRZEJ),
nezvučnih Ježi (JERZY), Gžegož
konsonanata (GRZEGORZ)
RZ š Kšištof (KRZYSZTOF),
iza nezvučnih Pšibiševski
konsonanata (PRZYBYSZEWSKI)
SI ś Śenkjevič (SIENKIE-
ispred vokala WICZ)
SI śi Śikorski (SIKORSKI)
ispred konso-
nanta
SZ š Tadeusz (TADEUŠ)
Ś ś Kośćuško (KOŚCIU
SZKO), Ośvjenćim
(OŚWIĘCIM)
W v Varšava (WARSZAWA),
Vojtila (WOJTYŁA)
Y i Henrik (HENRYK),
Olštin (OLSZTYN)
ZI ź Źelinjski (ZIELIŃSKI)
ispred vokala
ZI źi Kaźimjež (KAZIMIERZ)
ispred konso-
nanta
Ź ź Źrudlevski (ŹRÓD-
LEWSKI)
Ż ž Žeromski (ŻEROMSKI),
Živjec (ŻYWIEC)
Udvojene grafeme treba prenositi kao jedan: Jagjelonjski (ja-

giełłoński), Bela (bella).
Posebno treba obratiti pažnju na prenošenje poljskih fonema ś

i ź (bilo da su zapisani ovako ili grupama si, zi) koji ranije nije-
su imali odgovarajuću grafemsku vrijednost u našem jeziku. Po
savremenim standardima crnogorskoga jezika pravilno je preno-
siti Śenkjevič, Kośćuško, Kaźimjež. Međutim, oblici tipa Sjenkje-
vič, Košćuško, Kazimjež ustalili su se u našem jeziku, pa se mogu
tretirati kao dubleti.
Nepostojani vokal e iz poljskoga jezika u našem jeziku ostaje

u svim oblicima riječi: Sosnovjec/Sosnovjeca (sosnowiec/so-
snowca); Pavel/Pavela (paweł/pawła).
POLJSKI JEZIK | 189
Poljska prezimena na -ski: Sobjeski (sobieski), Koševski (ko-

szewski), kao i oblici za ženski rod: Sobjeska (sobieska), Košev-
ska (koszewska) mijenjaju se po pridjevskoj deklinaciji: Sobje-
skog, Koševske itd.
Poljski sufiks -icz treba prenositi u naš jezik nepromijenjeno,

kao -ič, a ne kao -ić: Śenkjevič (sienkiewicz), Mickjevič (mic-
kiewicz).
PORTUGALSKI JEZIK | 191
PORTUGALSKI JEZIK
Portugalski jezik pripada romanskoj jezičkoj porodici. Procjenju-

je se da ga aktivno koristi više od 250 miliona ljudi, što ga svrsta-
va na peto mjesto najrasprostranjenijih svjetskih jezika. Službeni
je jezik osam zemalja: Portugala, Brazila, Angole, Mozambika,
Zelenortskih Ostrva, Gvineje Bisau, Svetoga Tome i Prinsipa te
Istočnoga Timora. Navedene zemlje ujedinjene su u Zajednicu dr-
žava portugalskoga govornog područja (Comunidade dos Países
de Língua Portuguesa – CPLP), čiji je primarni cilj očuvanje lu-
zofonih identiteta. Kao direktna posljedica portugalskih osvaja-
nja u XV i XVI vijeku prisustvo portugalskoga jezika bilježi se
na pet kontinenata.
S obzirom na široku geografsku rasprostranjenost, portugalski

jezik karakteriše visok stepen jezičke raznovrsnosti. Različite na-
cionalne i regionalne verzije portugalskoga idioma, posebno kad
je riječ o luzofonim zemljama u kojima je prisutan i veliki broj
autohtonih afričkih jezika, uzrok su težem i sporijem uspostav-
ljanju jezičkoga jedinstva i posljedičnoj standardizaciji. Godine
1991. usvojen je Sporazum o pravopisu portugalskoga jezika na
čiju su se implementaciju obavezale sve članice Zajednice država
portugalskoga govornog područja (CPLP). Budući da su izgovor-
ne varijacije u portugalskome jeziku nepregledne, neophodno je
bilo normirati njegovu ortografiju, uzimajući prvenstveno u obzir
identifikovane ortografske razlike između evropske i brazilske
norme portugalskoga jezika. Ipak, kreiranje jednoobrazne orto-
grafije nije postignuto, pa je i ovim pravopisom dozvoljen veliki
broj dubletnih grafičkih rješenja, što samo potvrđuje duboko uko-
rijenjenu fonološku i ortografsku diferencijaciju između evropske
i prekomorskih varijanti portugalskoga jezika.
Kad je riječ o prilagođavanju portugalskih vlastitih imena crno-

gorskome jezičkom sistemu, neophodno je uzeti u obzir pret-
hodno definisanu fonološku raznovrsnost portugalskoga jezika.

Izgovorne varijacije nijesu uzrokovane isključivo geografskom
rasprostranjenošću portugalskoga idioma, već se i unutar usta-
novljenih normi javlja veliki broj fonetskih i fonoloških razlika.
Vokali se različito izgovaraju u zavisnosti od (ne)naglašenosti;
tako je i s drugim fonemima, njihov izgovor zavisi od fonološke
okoline, položaja u riječi i drugih glasovnih pozicija, te je fo-
netsko prilagođavanje portugalskih riječi crnogorskome jeziku
često teško izvodivo. Neophodno je čvrsto oslanjanje na izvorno
pismo, uz uvažavanje osnovnih karakteristika portugalskoga gla-
sovnog sistema.
U ovome elaboratu referentnim polazištem smatraće se evropska

norma portugalskoga jezika.
Važeća transkripcijska pravila za portugalski jezik
U tabeli koja slijedi biće predstavljena osnovna transkripcijska

pravila prema kojima se grafije portugalskoga jezičkog sistema i
njihova glasovna uobličenja prenose u crnogorski jezik. U obzir
će biti uzeti grafijski oblici koji tvore evidentne razlike naspram
našega jezičkog sistema. Radi bolje preglednosti pravila će slije-
diti abecedni red.
Portugalski Crnogorski Primjer

AE, ÃE1 ae Gimaraeš (GUIMARÃES), Filaeš
(FILÃES), Kaetano (CAETANO)
AÕ ao Sao Paolo (são paulo), Žoao
(JOÃO)
C s Resife (RECIFE), Barseloš (BAR-
ispred e i i CELOS), Sezario (CESÁRIO)
C k Koimbra (COIMBRA), Kuritiba
ispred svih drugih (CURITIBA), Karloš (CARLOS)
vokala i konsonanata
CH š Funšal (FUNCHAL)
1
U portugalskome jeziku nazalnost vokala neposredno je označena dijakri-
tičkim znakom tilda (~).
Ç s Bragansa (BRAGANÇA), Konštan-

sa (CONSTANÇA)
G ž Minaš Žeraiš (minas gerais),
ispred e i i Žilberto (GILBERTO)
G g Braga (BRAGA), Gomeš (GOMEs)
ispred svih drugih
vokala i konsonanata
GU g Gimaraeš (GUIMARÃES), Giljerme
ispred e i i (GUILHERME)
GU gu Guarda (GUARDA), Guaruljoš
kad prethodi drugim (GUARULHOS)
vokalima
H – Baija (BAHIA), Enrike (HENRIQUE)
I j Korejo (CORREIO)
između dva vokala
IA ija Brazilija (BRASÍLIA), Amalija
na kraju riječi (AMÁLIA)
I i Paraiba (PARAÍBA)
u svim drugim polo-
žajima
J ž Rio de Žaneiro (Rio de janei-
ro), Žoao (JOÃO)
LH lj Porto Veljo (porto velho)
NH nj Matosinjoš (MATOSINHOS), Mari-
nja (MARINHA)
ÕE oe Kamoeš (CAMÕES)
QU k Keluš (QUELUZ), Žoakim
ispred e i i (JOAQUIM)
QU ku Kuadroš (QUADROS)
ispred drugih vokala
S z Brazilija (BRASÍLIA), Vizeu
između dva vokala (VISEU)
S š Monteš Klaroš (montes cla-
na kraju riječi ros), Karloš (CARLOS)
S š Kaštelo Branko (castelo bran-
ispred nezvučnoga co)
konsonanta
S ž Deuždado (DEUSDADO)
ispred zvučnoga
konsonanta
SS s Mato Groso (mato grosso)
između dva vokala
X š Duke de Kašiaš (duque de

caxias), Šiko (XICO)
Z š Luš (LUZ), Vaškeš (VAZQUEZ)
na kraju riječi
Z š Vaškeš (VAZQUEZ)
ispred nezvučnoga
konsonanta
Z ž Santa Kruž do Sul (santa cruz
ispred zvučnoga do sul)
konsonanta
Iako navedena transkripcijska pravila slijede evropsku normu

portugalskoga jezika u pogledu pozicione transformacije konso-
nanata s i z, kad je riječ o varijacijama u izgovoru naglašenih i
nenaglašenih vokala – to nije slučaj. Vokalske izgovorne varija-
cije nijesu lako uočljive, te će se djelovati u smjeru njihova po-
jednostavljenja. Svi će portugalski vokali u crnogorski jezik biti
prenešeni u svome izvornom, naglašenom obliku, koji se može
izjednačiti s crnogorskim standardnim izgovorom. Tako će tran-
skribovana verzija portugalskoga toponima castelo branco biti
Kaštelo Branko, iako je originalan portugalski izgovor /Kaštelu
Branku/. Portugalska imenica recife, na primjer, izgovaraće se
Resife, iako evropska verzija portugalskoga idioma u ovome pri-
mjeru podrazumijeva redukciju vokala E i unutar i na kraju riječi.
Portugalski jezik karakteriše veliki broj nazalnih vokala, čija na-

zalnost nije uzeta u obzir prilikom transkripcije.
Vlastita imena portugalskoga jezika koja u slovenskim jezicima

tradicionalno zadržavaju oblik koji nije uvijek u skladu s pravi-
lima transkripcije neće podlijegati novim pravilima glasovnoga
prilagođavanja. U ovu grupu spadaju vlastita imena Lisabon (li-
sboa), Sao Paolo (são paulo), Fernando Magelan (fernão de
magalhães), Vasko da Gama (vasco da gama) i dr.
ROMSKI JEZIK | 195
ROMSKI JEZIK
Osnovni pojmovi o romskome jeziku
Romi su s indijskoga potkontinenta u Evropu počeli dolaziti već

u XI vijeku, a od XV vijeka prisutni su u cijeloj Evropi. Do XVIII
stoljeća porijeklo Roma bilo je nepoznato, pa se dugo smatralo da
potiču iz Egipta. To se razdoblje naziva prednaučnim razdobljem
povijesti romskoga jezika i obuhvata razne tekstove o Romima
i njihovu jeziku. Nakon prednaučnoga razdoblja slijedi naučno
razdoblje povijesti romskoga jezika, koje počinje 1782. godine,
kad je Njemac Johan Kristijan Kristof Ridiger (Johann Christian
Christof Rüdiger) objavio članak pod naslovom „O indijskome
jeziku i porijeklu Roma“. Na Ridigera su se nadovezali i njemač-
ki jezikoslovac August Fridrih Pot (August Friedrich Pott) u svo-
me djelu Romi Evrope i Azije te slovenački jezikoslovac Franc
Miklošič. Razvoj indoevropske lingvistike u XIX vijeku omogu-
ćio je bolji pristup svim jezicima, pa tako i romskome. Danas je
opštepoznato da je romski indoarijski jezik. Ta očita povezanost
romskoga s indijskim jezicima navela je filologe na rješavanje pi-
tanja porijekla Roma. Upoređivanje romskoga jezika s prakrtima
i savremenim indijskim jezicima dovelo je do zaključka da Romi
potiču iz centralne Indije, koju su napustili vjerovatno prije III
v. p. n. e., da bi se nastanili na śeverozapadu indijskoga potkon-
tinenta. U dugim lutanjima Roma kroz Persiju, Jermeniju, Grč-
ku, slovenske zemlje, kao i po śevernoafričkim zemljama (kad
su napustili pradomovinu), prihvatali su riječi i imena od naroda
s kojima su živjeli te je u romskome jeziku napravljena promjena
u jezičkoj strukturi. Otud danas posuđene riječi i imena s prosto-
ra u kojima su bili i jesu nastanjeni. Veliki je dio Roma u nekim
zemljama Evrope zaboravio maternji jezik i u svakodnevnoj ko-
munikaciji koristi jezik sredine u kojoj se nalazi. Danas u Evropi
romski jezik ima 10–12 miliona govornika.
Prvi pokušaji obrazovanja romske đece na njihovu maternjem je-

ziku zabilježeni su u gradu Katmar u Mađarskoj 1857. godine, a
Jozef Habsburg (Joseph Habsburg) 1877. godine napisao je i krat-
ku Gramatiku romskoga jezika i skupljao romske legende i romske
pjesme. Prva škola na romskome jeziku u Bugarskoj je osnovana
1900. godine. Slične takve škole pojavljuju se 1913. godine i u
Srbiji u okolini Apatina. Bukvar Nevo drom bukvario vaš manu-
šenge autora N. A. Dudarove i N. A. Pankova objavljen je u Mo-
skvi 1934. godine. To je prvi bukvar napisan za Rome, po kome
su mnoge generacije romske đece učile romski jezik u bivšemu
SSSR-u. Romska škola u gradu Užgorod prouzrokovala je veliko
interesovanje svjetske javnosti. Pored navedenih zemalja udžbeni-
ci na romskome jeziku pojavljuju se i u Švedskoj, Rumuniji, Koso-
vu i Metohiji i u Bugarskoj, a u Makedoniji (koja je 1980. godine
objavila i prvu savremenu romsku gramatiku, autora Šaipa Jusufa i
Krumeta Kepeskog) romski jezik je službeni u opštini u kojoj žive
Romi. Danas u Evropi postoji tridesetak rječnika romskoga jezika.
U zemljama đe je emancipacija Roma u najvećem razvoju oni su

sami postali svjesni da im je neophodna standardizacija jezika.
Često se takvoga poduhvata prihvataju s velikim entuzijazmom,
ali za to imaju slabu metodološku pripremu. Svakako, za standar-
dizaciju romskoga jezika najveći doprinos imaju: (i) Rezolucija
7/1990 Internacionalne romske unije, donešena u Varšavi (pot-
pisalo ju je 17 lingvista iz svijeta) i (ii) deklaracija pod nazivom
Opšti principi o kodifikaciji romskoga jezika, donešena u Skoplju
1992. godine, koju su sastavili Šaip Jusuf, Viktor A. Fridman i
Donald Kenrik. Uprkos mnogim govornim razlikama romski je
jezik jedan te isti prepoznatljivi jezik i samo na prvi pogled može
nam se učiniti da je raznolikost nepregledna i nesistematska. Ra-
zlika je, uglavnom, u osnovi fonetska i fonološka, odnosno leži
u različitom ostvarenju romskih fonema u pojedinim govorima.
Protoromska faza. To je razdoblje razvoja romskoga jezika prije

no su Romi napustili Indiju između V i X stoljeća naše ere. U toj
fazi (proto)romski se bio formirao kao tipični novoindijski jezik,
koji je imao pet vokala i oko 27 konsonanata raspoređenih prema
sljedećem obrascu:
ROMSKI JEZIK | 197
b d g dž d.
p t k č
ph th kh čh
m n n.
x s š /ž/ h
v
l l.
r r.
j
Konsonanti koje se nalaze u pretposljednjoj koloni tipični su in-

dijski fonemi i nazivaju se retrofleksni konsonanti. Oni se u slje-
dećoj razvojnoj fazi gube, osim fonema d., koji će se kasnije ra-
zviti u r. I u trećoj koloni tabele nalazimo foneme karakteristične
za indijske jezike ph, th, kh, čh. To su tzv. aspirati, koji se izgova-
raju kao p, t, k, č, ali s dopunskom vazdušnom strujom. Nekad su
postojali aspirovani zvučni parnjaci ovih fonema kao što su bh,
dh, gh, ali su se izgubili u protoromskoj fazi romskoga jezika. U
drugim indijskim jezicima i dalje ih nalazimo.
Najnestabilniji član ove grupe je čh, koji u nekim govorima pre-

lazi u š (lovarski, kalderaški, vendski i dr.): čhavo – šavo (dijete),
čhib – šib (jezik) i sl. Fonemu čh sličan je (po tome prijelazu) i
zvučni parnjak dž i to, uglavnom, u riječima stranoga porijekla u
romskome jeziku, osim u govorima đe zvučni parnjak dž prijelazi
u ž, kao što su lovarski i kalderaški: džanel – žanel (znati), džal –
žal (ići) i sl.
Ranoromska faza. Na kraju ove faze fonološki sistem promije-

nio se pod uticajem kontakata s novim jezicima (kao što su grč-
ki, persijski, kurdski, osetski, jermenski i neki kavkaski jezici).
Uticaj grčkoga jezika nalazimo na svim nivoima jezičkih sistema
u svim romskim govorima. To se dešava i u najudaljenijim rubo-
vima Evrope (Španiji, Velsu, Skandinaviji, Baltiku i sl.). O tome
nam ne govore samo mnogobrojne grčke riječi u romskome jeziku
nego i gramatički nastavci i konstrukcijski i sintaksički obrasci

(na primjer pojava postpozicijskoga člana o/e, nastavak -o/-s za
jedninu imenica muškoga roda: foro(s), gubljenje infinitiva i sl.).
Zbog tih uticaja u romskome jeziku često se kaže da je to balka-
nizirani indijski jezik. Na polju fonologije uticaj grčkoga jezika u
ranoromskoj fazi može se viđeti u pojavi konsonanata kojih ranije
nije bilo u novoindijskim jezicima, kao ni u protoromskoj fazi pri-
je egzodusa Roma. Radi se o fonemima f, c, z i (rijetko) dz, koje
uglavnom srijećemo u posuđenim riječima iz grčkoga i drugih je-
zika: foros (grad), ciknida (koprivnjača), zumi(n) (kaša). Vjerovat-
no u ovoj fazi, pod uticajem grčkoga jezika, započeti su procesi
sibilarizacije (u prijelazu riječi kao što su tikno u cikno – mali). Te
tragove danas možemo šire slijediti u romskome jezičkom prosto-
ru. Specifične sibilarizacijske promjene u bugurdžijskom (jedan
od balkanskih govora romskoga jezika) kasnije su prihvaćene, ali
u isto vrijeme pod uticajem dodira s grčkim jezikom.
Novoromska faza. Poslije dugoga boravka Roma na prostoru đe se

govorio grčki jezik (uz prethodni kontakt s persijskim jezicima i s
jermenskim jezikom, vjerovatno na istočnoj granici Vizantijskoga
Carstva u X i XI vijeku) dolazi do nove masovne migracije Roma s
grčkoga jezičkog područja prema području đe se govore slovenski
jezici i rumunski jezik, a kasnije do migracije romskih grupa kroz
cijelu Evropu (sredinom XIV stoljeća). Tu fazu u romskome jeziku
nazivamo novoromska faza. Romski su govori tad bili obogaćeni
nekim novim fonemima ili su bili dio glasovnih promjena i na izvje-
stan način dobili karakteristične oblike u nekim romskim govorima.
Romski govori mogu se podijeliti u dvije velike skupine: 1. sku-

pina koja nije imala duži dodir s rumunskim jezikom (neki teore-
tičari je nazivaju i nevlaškom skupinom ili južnom skupinom), i
2. skupina koja je duže vrijeme imala dodir s rumunskim jezikom
(ili vlaška skupina ili śeverna skupina).
U tzv. vlašku skupinu spadaju kalderaško, lovarsko i gurbetsko

narječje. Nevlaška narječja fonološki su konzervativnija budući
da nijesu prošla inovacije pod uticajem rumunskoga jezika, ali
ROMSKI JEZIK | 199
zato imaju iskustva s drugim kontaktnim promjenama. Nevlaška

narječja su: 1. karpatska romska narječja (Slovačka, Češka, Mo-
ravska, Mađarska); 2. arlijsko i bugurdžijsko narječje (Crna Gora,
Bugarska, Makedonija, Srbija, Grčka, BiH i neke zapadne zemlje
zbog migracije Roma s tih prostora); 3. baltičko-śevernorusko-
-poljski i 4. sintska narječja (sintski romski, kojim govore Sinti u
zapadnoevropskim zemljama).

Prejotacija vokala
Vokali a, e, o, u u određenim pozicijama u nekim romskim govo-

rima podliježu prejotaciji i čuju se kao ja, je, jo, ju. Označavaju
se kao ja, je, jo, ju ili kao ă, ě, ŏ, ŭ: matjol – matŏl, butja – bută.
Razlozi za pojavu ovoga fenomena nijesu kontakti s drugim je-
zicima, već ona proizlazi iz unutarnje strukture romskoga jezika.
Prejotacija je zastupljenija u arlijskome narječju, ali je možemo
naći i u drugim govorima u različitim oblicima. Prejotacija ima
veoma veliku zaslugu i za pojavu fonema lj, nj, dj, tj, gj, kj i sl., i
to u procesu koji je opšta fonološka pojava za romski jezik.
Palatalizacija konsonanata
U nekim slučajevima jotovani konsonanti vrše uticaj na konso-

nante koji im prethode. Najčešće su to k, kh, a u nekim položajima
i t i d. Tada se vokal čuje kao čisti konsonant, a konsonant pred
vokalom prijelazi u ć ili dj, ili bude „mekši“ kao u makedonsko-
me ќ ili ѓ. Ta se pojava naziva palatalizacija i daje objašnjenje
kakav je uticaj vokala na konsonante iza kojih se nalaze. Palatali-
zacija se odnosi na fenomen premještanja artikulacije sa zadnjega
na prednje nepce:
Nepalatalizovani oblik Palatalizovani oblik Prijevod

kerel ćerel činiti
gili djili/đili pjesma
tiro ćiro tvoj
dive djive/đive dan
buti bući rad
U romskome jeziku interesantan je i suprotan proces – depala-

talizacija. Riječi poput dive(s) ili buti, koje u raznim govorima
dobijaju palatalizovane oblike djive/đive ili bući, imaju i depala-
talizovane oblike give(s), ges i buki.
Alternacija fonema s i h
Jedna od karakteristika tipičnih za romski jezik jeste alternacija

fonema s i h. Neki govori imaju uvijek s, drugi imaju h, dok veći
dio romskih narječja poznaje oba refleksa: Me sium (sem, som)
Rom – Me hum Rom (Ja sam Rom). Ali imamo i ovakvih primje-
ra: Me sem Hom. (Ja sam Rom.)
Promjene kao što su jotacija, palatalizacija i alternacija s i h utiču

ne samo na fonološku strukturu romskoga jezika nego i na dublje
djelovanje njegova gramatičkog sistema i oblika riječi. Romske
govore možemo podijeliti s obzirom na dva fonološka svojstva:
1. prema svojstvu palatalizacije – na narječja koja karakteriše pa-
latalizacija i narječja koja ne karakteriše palatalizacija, i 2. prema
izgovoru s i h – na s-narječja i h-narječja. Prema ovoj klasifikaciji
navešćemo neke podjele:
Palatalizovani Nepalatalizovani
s-govori istočnogurbetski lovarski
h-govori zapadnogurbetski sintski
kombinovani arliski, kalderaški
Vokali
U romskome jeziku postoje vokali iz prve serije – a, e, i, o, u i oni

se prema kretanju jezika naprijed-nazad i prema položaju usana
dijele na vokale prednjega reda i vokale zadnjega reda, kao i na
visoke, srednje i niske. Drugu seriju čine prejotovani vokali ă, ě,
ŭ, ŏ, koji se najčešće izgovaraju kao je, ja, jo, ju.
ROMSKI JEZIK | 201
Kao vokali u romskome jeziku javljaju se i -y-, -ä-, -ë-. Njih nalazimo
u pozajmljenicama iz drugih jezika, nikad na početku i kraju riječi.
U romskome jeziku r može biti i slogotvorno kad se nalazi izme-
đu dva konsonanta: bršim (kiša), patrn (list), sastrn (gvožđe) itd.
Konsonanti
Prema tvorbenome mjestu konsonanti se dijele na usnene, zub-

no-usnene, zubne, jezične, prednjonepčane i zadnjonepčane. Pri
izgovoru fonema m, n, nj vazdušna struja prolazi kroz nos, što ih
čini nazalima. Romski konsonanti su b, c, ć, ćh, č, čh, d, dj (gj),
dž, f, g, h, x, j, k, kh, l, lj, m, n, nj, p, ph, r, rr, s, š, t, th, v, z, ž.
Opšti principi. Pravilno zapisivanje fonema u romskome jeziku
Na osnovu opisanoga može se zaključiti da romski jezik u regiji

(Crna Gora, Makedonija, Hrvatska, Srbija, Kosovo i BiH) ima 38
fonema, od kojih se 10 (ćh, čh, dj, dž, kh, lj, nj, ph, rr, th) zapisuju
digramima, a 28 monogramima (a, b, c, ć, č, d, e, f, g, h, x, i, j, k,
l, m, n, o, p, r, s, š, t, u, v, y, z, ž). Međutim, zbog navedenih razlika
u romskim dijalektima i zbog činjenice da Romi žive u gotovo
svim zemljama Evrope, romska se imena pišu i pismom jezika u
datoj evropskoj državi.
Romski je pravopis zbog jezičko-političkih nesuglasica u razdo-

blju od 1980. do danas doživio brojne promjene, što je dovelo do
toga da i dalje ne postoji standardni pravopis koji bi bio propisan
za sve govornike romskoga jezika. Naime, postoji nekoliko pra-
vopisa i događa se da se neke jedinice pišu na dva ili više načina,
koji su katkad svi dopušteni. Romska abeceda u načelu počiva na
latiničnoj fonološkoj abecedi.
Preporučuje se prenošenje romske grafije na ovaj način:
Romski Crnogorski Primjer Napomena

CH č Čarli (CHARLIE), Čabo
(CHABO), Čačina
(CHACHINA), Čerkez
(CHERKEZ)
CZ č Česlav (CZESLAV),
Čabo (CZABO)
DJ, DY đ Đani (djani, dyani),
Đurđa (djurdja,
dyurdya), Durđa
(DURDJA)
DZ dž Dževdžet (DZEVDZET),
Dženan (DZENAN),
Dževrija (DZEVRIA),
Dživan (DZIVAN), Se-
verdžan (SEVERDZAN)
Ʒ dž Dževdžet (ʒevʒet),
Dženan (ʒenan), Dže-
vrija (ʒevria), Dživan
(ʒivan), Severdžan
(severʒan)
GJ, GY đ Đani (gjani, gyani),
Đurđa (gjurgja,
gyurgya), Durđa
(durgja, durgya)
J ž Žulijeta (JULIETA), J se može čitati
Anžej (ANJEY), Balaž kao ž ili kao dž
(BALAJ), Žaklina (JA- i o tome nema
KLINA), Žan (JAN) pravila.
J dž Dževdžet (JEVJET), Fonema dž nema
Dženan (JENAN), Dže- u nekim govorima
vrija (JEVRIA), Dživan romskoga jezika,
(JIVAN), Severdžan uglavnom u za-
(SEVERJAN) padnoj i srednjoj
Evropi (govor
Roma Lovara iz
Mađarske, Polj-
ske, Slovačke...).
To potvrđuju i
romska imena
koja nijesu orijen-
talnoga porijekla.
ROMSKI JEZIK | 203
KJ, KY ć Ćamil (kjamil, kya-

mil), Ćanija (kjania,
kyania), Ćefajet
(kjefaet, kyefaet),
Maksutović (maksu-
tovikj, maksutoviky)
L+Ê, Â ili dr. lj Ljubomir (lûbomir,
vokal ili LY lyubomir), Ljatif
na početku ili (lâtif, lyatif), Ljutvi
na kraju riječi (lûtvi, lyutvi), Ab-
dulj (ABDULY), Kamilj
(KAMILY)
N+Ê, Â ili dr. nj Anja (anâ, anya),
vokal ili NY Njegoš (nêgosh,
nyegosc), Njegomir
(nêgomir, nyegomir),
Phenjalipe (phenâlipe,
phenyalipe), Njivice
(nîvice, nyivice)
RR r Roman (RROMAN),
Romina (RROMINA),
Raman (RRAMAN),
Rama (RRAMA), Rejhan
(RREYHAN)
Q ć Ćamil (QAMIL), Ća-
nija (QANIA), Ćefajet
(QEFAET), Maksutović
(MAKSUTOVIQ)
SC š Šakanj (SCAKANY),
Marušja (MARUSCIA)
SH š Šašivar (SHASHIVAR),
Šužian (SHUZHIAN),
Saša (SASHA)
TJ, TY ć Bućarin (BUTJARIN),
Taćarlin (TATJARLIN)
Ź, ZH, ZS ž Žulijeta (zhulieta,
źulieta, zsulieta),
Anžej (anźey, anzhey,
anzsey), Balaž (ba-
laź, balazh, balazs),
Žaklina (źaklina,
zhaklina, zsaklina),
Žan (źan, zhan, zsan)
X h Ibrahim (IBRAXIM),
Muhamed (MUXAMED),
Bahtan (BAXTAN),
Hava (XAVA)
Y j Jasmina (YASMINA), Jan
(YAN), Jusuf (YUSUF),
Jagan (YAGAN), Jasvin
(YASVIN)
Napomena: Vokali i konsonanti koji se ne nalaze u ovoj tabeli

prenose se bez promjena.
RUMUNSKI JEZIK | 205
RUMUNSKI JEZIK
Arheološki i dokumentarni izvori ukazuju na to da je na karpatsko-

-dunavskome prostoru živio narod indoevropskoga porijekla (drugi
ili treći milenijum prije n. e.). Njegove predstavnike neki su nazi-
vali Dačanima (posebno u Transilvaniji), a drugi Getima (u Vlaš-
koj, Dobrudži pa do Besarabije). U procesu formiranja rumunskoga
naroda mogu se uočiti dvije osnovne komponente: getodačanska i
romanska. Najstarija komponenta (supstrat) jeste narod koji se nazi-
va Getodačanima, koji su, u kontaktu s antičkom grčkom kulturom,
formirali jedinstvenu kulturu s visokim stepenom razvoja. To je
Getodačanima dozvolilo da formiraju vlastitu državu. Druga važna
komponenta u etnogenezi Rumuna jeste romanska. Rimski uticaj je
na početku, prije osvajanja Dakije od strane Rimljana (106. g.), bio
vidljiv samo u domenu ekonomije i kulture, dok je poslije osvajanja
došlo do etno-kulturne dakoromanske sinteze. U periodu 106−271.
godine započinje intenzivni proces romanizacije Getodačana tako
što prihvataju latinski jezik, kulturu, vjerovanja i rimski način ži-
vota. Romanizaciji su doprinijeli i rimska vojska (legije koje su bo-
ravile na teritoriji provincije), rimska administracija, kolonizacija i
urbanizacija. Latinski je bio jezik zakona i administracije, vojske,
trgovine, jezik kolonista koji su došli u Carstvo. Vladavina Rimljana
u Dakiji traje sve do 271. godine, kad se povlače usljed velike krize
koju je Carstvo pretrpjelo. Proces romanizacije nastavlja se i poslije
povlačenja rimskih legija i zahvata i teritoriju slobodnih Dačana (da-
cii liberi). Završen je do VI vijeka imajući kao rezultat formiranje
jednoga naroda i jezika. Riječ je o proto-Rumunima i protorumun
skome jeziku. Prisustvo i nastavak postojanja Getodačana potvrđeni
su brojnim dokazima i nakon rimskoga osvajanja njihovih teritorija.
Dačani se nijesu romanizovali samo u okviru 165 godina pod rim-
skom vlašću śeverno od Dunava, romanizacija stanovništva tada je
bila samo intenzivnija, a nastavila se i poslije povlačenja rimskih
legija. Kontinuitet Dačana dokazan je uz pomoć brojnih arheoloških
otkrića, lingvističkih, epigrafskih i drugih podataka.
Romanski jezici su podgrupa italskih jezika, posebno onih koji su

se razvili iz narječja latinskoga jezika, odnosno tzv. vulgarnoga
latinskog. Latina vulgata je jezik kojim su, nakon raspada Rim-
skoga Carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije,
Portugalije, Španije, Francuske, Rumunije i iz orijentalne pod-
grupe romanskih jezika. Rumunski jezik je peti po broju poslije
španskoga, portugalskoga, francuskoga i italijanskoga. Podjela
romanskih jezika na izričite grupe malo je teža, jer postoje „prije-
lazni“ oblici, odnosno narječja i jezici koji predstavljaju prijelaze
iz jedne grupe u drugu, odnosno pokazuju obilježja više skupina.
Romanski jezici dijele se na tri grupe sa 47 jezika (ovđe ćemo
navesti samo one koje su vezane za rumunski jezik).
A) Istočnoromanski jezici. Danas se dijele na četiri jezika:

a1) istrorumunski jezik (u Hrvatskoj)
a2) dakorumunski/današnji standardni rumunski jezik
a3) arumunski jezik / maćedovlaški / vlaški jezik (u Rumuniji,
Grčkoj, Makedoniji, Albaniji, Srbiji)
a4) meglenski jezik ili meglenorumunski (prvenstveno na Bal-
kanskom poluostrvu).
Rumunski jezik ima 27 fonema koji se bilježe pomoću 28 zna-

kova:
Rumunska Rumunski Izgovor

abeceda naziv slova
Aa a a
Ăă ă tamno (reducirano) a; ъ
Ââ â sasvim reducirano a; rusko ы
Bb be b
Cc ce k
Dd de d
Ee e e
Ff ef f
Gg ghe g
Hh ha h
Ii i i, j
Îî î sasvim reducirano a; rusko ы
Jj je ž
Kk ka k
Ll el l
Mm em m
Nn en n
Oo o o
Pp pe p
Qq chiu k
Rr er r
Ss es s
Șș șe š
Tt te t
Țț țe c
Uu u u
Vv ve v
Ww dublu ve v
Xx ics ks
Yy i grec i
Zz ze z
Nijesu svi rumunski vokali identični crnogorskim. Rumunsko ă

izgovara se kao tamno (reducirano) a, slično poluglasniku koji
se srijeće u pojedinim crnogorskim govorima: cămașă – kъmašъ,
casă – kasъ, pupăză – pupъzъ; u nastavku ga bilježimo izvorno i
u crnogorskoj transkripciji rumunskih oblika ă.
Rumunsko â (ili î) izgovara se približno ruskom ы (u riječi рыба);

u nastavku ga bilježimo izvorno i u crnogorskoj transkripciji ru-
munskih riječi: â.
Prema najnovijem rumunskom pravopisu (iz 1993. godine)

grafem î piše se samo u složenicama, kad njegov drugi sastavni
dio počinje vokalom (reîncălzi), na početku (încălzi) ili na kraju
riječi (a hotărî). U svim ostalim položajima zamijenjen je grafe-
mom â (hotărâre). Prema istome pravopisu, grafem î u riječi sînt
zamijenjen je vokalom u pa je, kao jedini pravilan oblik, smatra-
no sunt. Te je pravopisne promjene donijela Rumunska akademi-
ja nauka (na zahtjev njezina tadašnjega predśednika, fizičara po
struci) bez saglasnosti ili bar konsultovanja rumunskih lingvista.
One su obavezne u Rumuniji, ali se dosljedno primjenjuju jedino
u izdanjima Rumunske akademije i u nastavi. Prema tome, danas

u Rumuniji ima izdavača, autora (čak i lingvista), novina i časo-
pisa koji i dalje koriste vokal î prema starome pravopisu.
Malo je izgleda da će stranac usvojiti tačan izgovor rumunskih

vokala ă i â (odnosno î), pa na tome ne treba ni insistirati. On će
naći neki srednji mutan glas za oba vokala, što mu neće smetati
pri usmenome komuniciranju na rumunskome jeziku. Pri pisanju
se pak razlika među njima ne smije zanemariti.
U neopreznome izgovoru rumunskih riječi često se umjesto tih

vokala izgovara a, što je greška specifična za slovenske narode,
jer te mutne glasove njihov maternji jezik ne poznaje. Posebnu
teškoću predstavlja i izgovor riječi s postpozitivnim članom -a
i bez njega (kad dolazi -ă (casa – s članom) prema (casă – bez
člana)); obično se izgovara u oba slučaja samo a.
Pored nekih problema u vokalizmu (rumunski diftonzi, zatim mu-

kli vokali koji se pišu kao ă, î i â) problematično je prenošenje ru-
munskih konsonanata koji su po izgovoru između naših ć i č te đ
i dž. Saglasno izvjesnoj tradiciji, opredjeljujemo se za mješovito
rješenje č i đ (analogno pisanju italijanskih imena), a u transkrip-
ciji vokalizma dolazi do izražaja oslonac na pismo.
U skladu s tim, rumunske grafije treba po pravilu ovako prenositi:
Rumunski Crnogorski Primjer Napomena

Ă a Balčesku (BĂLCESCU) vrsta polugla-
snika
C k Kloška (CLOȘCA), Kam-
kad nije ispred pulung (CÂMPULUNG)
eii
CE, CI če, či Černovci/Ćernauci Na kraju imena
(CERNĂUȚI), Bančila -ci se transkribuje
(BĂNCILĂ) kao -č: Lukač
(LUCACI).
CEA ča Mirča (MIRCEA), Suča-
va (SUCEAVA)
CI č
na kraju imena
CIO, CIU čo, ču Čok (cioc, top.), Kaču-
lata (CĂCIULATA)
CH k Kostake (COSTACHE),
Hurmuzaki (HURMU-
ZACHI)
E je Nikolaje (NICOLAE), U genitivu ovih
na kraju imena Njagoje (NEAGOE) imena nastavak
je -ja.
EA ea Kreanga (CREANGĂ), osim u grupama
Četatea (CETATEA) cea (CEARȘAF),
gea (GEANTĂ), lea
(LEAGĂN), nea
(NEAGU)
G g Grigoresku (GRIGO-
kad nije ispred RESCU)
eii
GE, GI đe, đi Arđeš (ARGEȘ), Bučeđi
(BUCEGI), Đorđe (GEOR-
GE), Euđenio (EUGENIO)
GEA đa Karađa (CARAGEA),
Dobrođanu (DOBROGE-
ANU)
GIO, GIU đo, đu Đurđu (giurgiu, top.)
GH g George (GHEORGHE),
Sigišoara (SIGHIȘOARA)
I j Joana (IOANA), Krajova
na početku (CRAIOVA), Mihaj (MI-
riječi ispred HAI), Skanteja (SCÂN-
vokala, između TEIA), Štirbej (ȘTIRBEI),
vokala i iza Vasluj (VASLUI)
drugih vokala
na kraju riječi
I i Dimbovica
(DÎMBOVIȚA)
ÎR r Trgovište (TÎRGOVIȘTE),
između konso- Trnova (TÎRNOVA)
nanata
J ž Kluž (CLUJ), Dež (DEJ)
LEA lja Valja (VALEA), Žebelja-
nu (JEBELEANU)
NEA nja Njamc (NEAMŢ), Njago-
je (NEAGOE)
Ș š Karaš (CARAȘ)
Ț c Cepeš (ŢEPEȘ), Kon-
stanca (CONSTANŢA)
X ks Aleksandresku
(ALEXANDRESCU)
Ostalo se, po pravilu, prenosi kako se piše. Izuzimaju se tradici-

onalno usvojeni oblici, npr. Temišvar (timișoara), Bukurešt (bu-
curești), Dobrudža (dobrogea), Kučuk Kainardži (po ovome
Kučukkainardžijski mir, sad rumunsko mjesto cuciuc-cainar-
gea), Nađa Komaneči (nadia comăneci).
RUSINSKI JEZIK | 211
RUSINSKI JEZIK
1. Bačko-sremski Rusini (Rusnaki/Rušnjaki) pripadaju karpa-

torusinskome narodu, autohtonoj slovenskoj populaciji cen-
tralnoevropskoga, karpatskoga regiona. Vjekovima su Rusini
živjeli u granicama Mađarskoga Kraljevstva, u śeveroistočnim
županijama, tačnije u Zemplinu, Šarišu, Abauj-Torni, Boršodu,
Sabolču, Užu, Ugoči, Maramarošu i Gemeru. Većina tih županija
danas su u istočnoj Slovačkoj, a neke pripadaju Mađarskoj, Ukra-
jini i Rumuniji. Sredinom XVIII vijeka grupe Rusina počele su se
seliti iz svoje postojbine u Karpatskim planinama na jug u Bačku,
a kasnije i u Srem, koji se danas nalaze u Vojvodini u Srbiji i u
istočnoj Slavoniji u Hrvatskoj.
Od vremena kad su se prvi Rusini doselili u ove krajeve pa do Prvo-

ga svjetskog rata oni su dominantno bili zemljoradnici. Vremenom
su napredovali u ekonomskom, nacionalnom i kulturnom životu.
Uspjeli su sačuvati svoj identitet. Formirali su svoj jezik i podigli ga
na određeni nivo kako bi ga mogli koristiti u štampanju knjiga. Prva
knjiga na rusinskome jeziku je Idilski venac Iz mog sela dr Havriji-
la Kosteljnika (Костелник Гомзов, 1904), koja je objavljena 1904.
godine. Prvu gramatiku objavio je isti autor (Gramatika bačko-
-sremskog govora) 1923. godine (Костельник, 1975), drugu prof.
Nikola N. Kočiš (Gramatika rusinskog jezika: fonetika – morfolo-
gija – leksika) 1977. godine (Кочиш, 1977), a treću prof. dr Julijan
Ramač (Gramatika rusinskog jezika) 2002. godine (Рамач, 2002).
Opolski univerzitet je 2004. godine objavio monografiju Rusin-

ski jezik (Magocsi, 2004) u poznatoj seriji Savremena istorija
slovenskih jezika, u kojoj je rusinski jezik priznat od strane
slavista kao četrnaesti slovenski jezik. Čine ga četiri varijante:
varijanta Rusina u Srbiji i Hrvatskoj (bačko-sremska varijanta),
Rusina u Slovačkoj, Rusina u Ukrajini (zakarpatska varijanta) i
Rusina u Poljskoj (lemkovska varijanta).
2. Bačko-sremska (južnorusinska) varijanta rusinskoga jezika naj-

bliža je slovačkome jeziku – konkretno govorima Trebišova i Pre-
šova u istočnoj Slovačkoj. Dr Vjačeslav Čarskij je u svojoj studiji
(Чарский, 2011) detaljno poredio fonetiku, leksiku, morfologiju,
derivaciju riječi i sintaksu bačko-sremske varijante rusinskoga
jezika sa slovenskim dijalektima i govorima karpatskoga areala
i svaku jezičku pojavu odredio kao relevantnu ili nerelevantnu.
Ukupno osam relevantnih karakteristika povezuje južnorusinski
jezik samo s istočnoslovačkim govorima okoline Trebišova (npr.
refleksi praslovenskih vokala *o > o i *e > e, i, a, o, u, promjena
s > š i z > ž te infinitivi na -čic itd.). Istovremeno dvije relevantne
karakteristike ukazuju samo na šariške govore Prešova (oblici po-
moćnoga glagola buc i formiranje glagolskoga pridjeva aktivnog).
Prof. dr Aleksandar Duličenko rusinski jezik u Srbiji i Hrvatskoj

tretira kao mikrojezik i u genealoškoj klasifikaciji svih slovenskih
jezika stavlja ga između istočnoslovenskih i zapadnoslovenskih
jezika (Дуличенко, 2009).
Rusinski jezik ima 32 fonema: 27 konsonanata (b, r, d, t, g, k, dz,

s, dž, č, d’, t’, v, f, z, s, ž, š, h, χ, j, l, l’, m, n, n’, r) i pet vokala (a,
e, і, o, u). Infinitiv ima finalni nastavak -c (npr. писац – pisati, чи-
тац – čitati, бешедовац – govoriti). Uopšteno govoreći, akcenat
je uvijek na pretposljednjem slogu (npr. критикóвац – kritikova-
ti, предсидáтель – predsednik, червéни – crven). Porijeklo siste-
ma moguće je pratiti do opšteslovenskoga jezika (Фејса, 2010).
Standardno pismo rusinskoga jezika je ćirilica. Azbuka Rusina u

Srbiji / Vojvodini ima 32 znaka: а, б, в, г, ґ, д, е, є, ж, з, и, ї, й, к,
л, м, н, о, п, р, с, т, у, ф, х, ц, ч, ш, щ, ю, я, ь.
Južnorusinskim govori oko 15.000 ljudi u Srbiji i 4.000 ljudi u

Hrvatskoj, kao i nekoliko hiljada ljudi u Kanadi, Australiji, No-
vom Zelandu, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama.
Rusinski jezik je jedan od šest službenih jezika Autonomne Po-

krajine Vojvodine.
3. Rusinska ćirilična slova transliteriraju se u crnogorsku latini-

cu na sljedeći način: a – a, б – b, в – v, г – h, ґ – g, д – d, е – e,
є – je, ж – ž, з – z, и – i, ї – ji, й – j, к – k, л – l, м – m, н – n, о
– o, п – p, р – r, с – s, т – t, у – u, ф – f, х – h, ц – c, ч – č, ш – š,
щ – šč, ю – ju, я – ja, ь – '.
Rusinski Crnogorski Primjer Napomena

Я ja Jakim (ЯКИМ),
Janko (ЯНКО), Rusija
(РУСИЯ)
Є je Jelena (ЄЛЕНА), Je-
rusalim (ЄРУСАЛИМ),
Zagorje (ЗАҐОРЄ)
ї ji Arvaji (АРВАЇ), Ka-
šaji (КАШАЇ), Makaji
(МАКАЇ)
Ю ju Juhas (ЮГАС), Julin
(ЮЛИН), Justina
(ЮСТИНА)
Щ šč Balaščak (БАЛАЩАК),
Sabadoščik (САБАДО-
ЩИК), Kapuščani šor
(капущани шор)
ЛЯ lja Govlja (ҐОВЛЯ)
ЛЄ lje Koljesar (КОЛЄСАР)
ЛЇ lji Maljik (МАЛЇК)
ЛЮ lju Ljubica (ЛЮБИЦА)
НЯ nja Njaradi (НЯРАДИ)
НЄ nje Njebesni (НЄБЕСНИ)
НЇ nji Radvanji (РАДВАНЇ)
НЮ nju Njujork (ню йорк)
ДЯ dja Djadja (ДЯДЯ)
ДЇ dji Nadjija (НАДЇЯ)
ДЮ dju Djura (ДЮРА)
ТЯ, ТЄ tja, tje Betjar (БЕТЯР), Mitja
(МИТЯ)
ТЇ tji Matjijov (МАТЇЙОВ)
ТЮ tju Pitjulik (ПИТЮЛИК)
ЛЬ lj Kosteljnik
(КОСТЕЛЬНИК), Vasilj
(ВАСИЛЬ)
НЬ nj Bodvanjski
(БОДВАНЬСКИ), Mu-
čenj (МУЧЕНЬ)
ДЬ dj Nadj (НАДЬ), Djur-
djov (ДЮРДЬОВ)
ТЬ tj Kišpetjo (КИШПЕТЬО)
ДЗ z Brunza (БРУНДЗА), Na glasovnome
Zvonarov nivou manifestu-
(ДЗВОНАРОВ) je se u crnogor-
skome jeziku
nestandardnim
fonemom з.
ДЖ dž Džudžar (ДЖУДЖАР),
Džakarta (ДЖАКАР-
ТА), Ilidža (ИЛИДЖА)
Г h Hag (ГАҐ), Hong
Kong (гонґ конґ)
Ґ g Hag (ГАҐ), Hong
Kong (гонґ конґ)
` – Vindzor (винд`зор), Apostrof se u ru-
Pounje (поун`є), Su- sinskome jeziku
tjeska (сут`єска) koristi u pismu
radi preciznoga
čitanja.
Najviše nedoumica u transkripciji na crnogorski jezik izaziva

grafem г.
Crnogorskim grafemom h prenosimo dva rusinska grafema – х i

г. Prema mjestu artikulacije tim grafemima odgovaraju zadnjo-
njepčano χ i grleno h. Na primjer Hristos (христос), Hristina
(христина), Hag (гаґ), Hong Kong (гонґ конґ).
Ukoliko su riječi u rusinski jezik došle iz srpskoga jezika ili po-

sredstvom ruskoga jezika, г se prenosi i sa g (na isti način na koji
se prenosi i ґ): Goli vrh (голи верх), Gornji Milanovac (горнї
милановац), Gorski kotar (горски котар).
Mogućnost dvojnoga transkribovanja na crnogorski jezik postoji i

u slučaju slova ч. Ako je rusinskoga ili ruskoga porijekla, ч se tran-
skribuje sa č, npr. Janukovič (янукович), Pavlovič (павлович),
Kondratovič (кондратович). Ako ч potiče od sufiksa -ić, tran-

skribuje se kao ć, npr. Stevanović (стеванович), Krstonošić
(крстоношич), Kruščić (крущич).
U vezi s prethodnim treba naglasiti i da bi na crnogorski jezik

trebalo prenositi srpske nazive gradova, naselja i drugih geograf-
skih pojmova, iako u nekim slučajevima postoje i rusinski, koji
se, naravno, mogu transkribovati za govornike crnogorskoga je-
zika prema gore navedenim pravilima. Na primjer: nazive tri naj-
veća rusinska naselja руски керестур, коцур i дюрдьов treba
prenijeti onako kako su unijeti na geografske karte jezika državne
komunikacije: Ruski Krstur, Kucura i Djurdjevo (iako bi prema
rusinskome izgovoru odgovarajuća transkripcija bila: Ruski Ke-
restur, Kocur i Djurdjov).
RUSKI JEZIK | 217
RUSKI JEZIK
Ruski jezik, uz ukrajinski i bjeloruski, spada u grupu istočno-

slovenskih jezika i jedan je od najvećih i najuticajnijih svjetskih
jezika. Jedan je od šest zvaničnih jezika Ujedinjenih nacija. Ru-
sko pismo je ćirilično. Ruska azbuka (русский алфавит) ima 33
grafema:
А а, Б б, В в, Г г, Д д, Е е, Ё ё, Ж ж, З з, И и, Й й, К к, Л л, М
м, Н н, О о, П п, Р р, С с, Т т, У у, Ф ф, Х х, Ц ц, Ч ч, Ш ш, Щ
щ, Ъ ъ, Ы ы, Ь ь, Э э, Ю ю, Я я.
Iako nikad nije ista, glasovna vrijednost svih ruskih fonema ve-
oma je slična glasovnoj vrijednosti naših fonema. Kao dva gla-
sa izgovaraju se ruski я, е, ё, ю kad su na početku riječi ili iza
vokala. Postoje u ruskome jeziku dva grafema bez glasovne vri-
jednosti (ь – meki znak, ъ – tvrdi znak), koji vode porijeklo od
nekadašnjih poluglasnika prednjega i zadnjega reda (ь i ъ). Kako
je u staroruskome jeziku konsonant ispred ь bio mek, a ispred ъ
tvrd, njihovi ostaci u savremenome ruskom jeziku služe za obilje-
žavanje mekoće i tvrdoće, pa se zbog toga zovu meki i tvrdi znak.
Ruski pravopis je morfološki, za razliku od crnogorskoga fono-
loškog, pa se glasovne promjene odražavaju u izgovoru, ali ne i u
pismu. Jedna je od glavnih odlika ruskoga pravopisa to što postoji
opozicija konsonanata po tvrdoći i mekoći, tj. glasovnu vrijednost
konsonanta ne određuje fonem sam po sebi, već vokal (prost ili s
jotom) iza njega ili meki/tvrdi znak.
Ruski akcenat je ekspiratorni (udarno-kvantitativni), za razliku

od crnogorskoga tonskog. To znači da je jedan vokal naglašen i
da je duži od ostalih, što utiče na skraćivanje nenaglašenih vokala
i na njihove kvalitativne promjene. Ruski akcenat je slobodan i
može biti na bilo kojem slogu u riječi, što znatno otežava izgovor
ruskih riječi onima kojima je ruski strani jezik.
Iako se načelno treba pridržavati principa da se riječi iz stranih

jezika prenose onako kako se izgovaraju u konkretnom stranom
jeziku, u nekim bi slučajevima to bilo kontraproduktivno, jer bi
se umnogome izgubila veza s izvornim oblikom riječi. Priroda ru-
skog akcenta, morfološka načela ruskoga pravopisa u odnosu na
fonološka u našem jeziku, a posebno postojanje parnjaka mekih
i tvrdih konsonanata uticali su na to da se prilikom transkripcije
ruskih riječi, više nego kod drugih slovenskih jezika, oslanjamo
na pisanje izvornih oblika, a ne na njihov izgovor, ali i da pored
toga imamo prilično mnogo nedosljednosti. Tako pišemo Moskva,
Tolstoj iako se u ruskome jeziku približno izgovara /Maskva/,
/Talstoj/; u crnogorskome jeziku možemo sresti i Belinski i Bje-
linski, Beli i Bjeli, Repin i Rjepin i sl., na što je uticalo postojanje
mekih b', r' i drugih konsonanata. Ipak može se primijetiti da su
prihvaćeniji oblici Bjelinski, Beli i Rjepin, za što se ne može dati
jasno objašnjenje. U crnogorskome jeziku izvršeno je jednačenje
konsonanata po zvučnosti u obliku Mereškovski ili Vitepsk (izvor-
no se piše Мережковский, Витебск), ali je zadržan oblik Mu-
sorgski (prema ruskome Мусоргский). Međutim u obliku Pskov
nije došlo do obezvučavanja konsonanta na kraju riječi (u rusko-
me jeziku izgovara se Pskof), već se prenosi pisani oblik Псков.
Srijeću se i oblici koji su se ustalili u našem jeziku i koji se ne
mogu objasniti niti obuhvatiti nekim pravopisnim načelom, pa ih
treba posmatrati kao odvojene leksičke pojave. O njima će biti
više riječi prilikom utvrđivanja pojedinačnih pravila prenošenja.
RUSKI JEZIK | 219
Ruski Crnogorski Primjer Napomena

ДЬ đ Šađma (ШAДЬМA) Ispred nezvučnih
ispred konso- konsonanata usljed
nanta jednačenja po zvuč-
nosti transkribuje se
kao ć:
Šelućko
(ШEЛУДЬКО), Fećka
(ФЕДЬКA).
ДЬ d Djačenko
ispred я, е, ё, ю (ДЬЯЧЕНКО)
E je Jekaterinburg osim u kombinaciji
na početku (ЕКАТЕРИНБУРГ), ль, нь
riječi, poslije Jesenjin (ЕСЕНИН),
vokala i poslije Fadejev (ФАДЕЕВ),
konsonanta iza Jevtušenko (ЕВТУ-
kojega stoji ь ШЕНКО)
Ё jo Jožikov (ЁЖИКОВ), Ali:
na početku Fjodor (ФЁДОР), So- Potemkin
riječi, poslije lovjov (СОЛОВЬЁВ) (ПОТЁМКИН), Kiši-
vokala i poslije njev (КИШИНЁВ)
konsonanata ili
konsonanata
iza kojih stoji
ь, ъ
Ё o, ljo, njo Hruśov (ХРУЩЁВ),
poslije ж, ш, Pugačov (ПУГАЧЁВ)
ц, ч, щ, л, н,
ль, нь
И i Puškin (ПУШКИН)
И ji Zaharjin osim u kombinaciji
poslije vo- (ЗАХАРЬИН), Timofe- ль, нь
kala i poslije jič (ТИМОФЕИЧ)
konsonanta iza
kojega stoji ь
Й j Bajkal (БАЙКАЛ), O pisanju ili izo-
Jurij (ЮРИЙ) stavljanju sonanta
j kod prezimena s
pridjevskim likom
biće riječi u poseb-
noj napomeni ispod
tabele.
ЛЬ lj Kremlj (КРЕМЛЬ),
Suzdalj (СУЗДАЛЬ),
Jaroslavlj
(ЯРОСЛAВЛЬ)
ЛЬE lje Vasiljev (ВАСИЛЬЕВ)
ЛЬИ lji Iljič (ИЛЬИЧ)
ЛЯ, ЛЮ; ЛЬЯ, lja, lju Beljajev (БЕЛЯЕВ),
ЛЬЮ, Ljalja (ЛЯЛЯ), Ljud-
mila (ЛЮДМИЛА),
Jemeljan (ЕМЕЛЬЯН)
НЬ nj Rjazanj (РЯЗАНЬ), Ali:
Kazanj (KAЗАНЬ) u skladu s tradicio-
nalnom transkrip-
cijom: Astrahan
(АСТРАХАНЬ)
НЬE nje Arsenjev (АРСЕНЬЕВ)
НЬИ nji Jevgenjič
(ЕВГЕНЬИЧ)
НЯ, НЮ; НЬЯ, nja, nju Risnja (РЫСНЯ),
НЬЮ Vanja (ВАНЯ),
Omnja (ОМНЯ),
Tonja (ТОНЯ), Njura
(НЮРА), Tanjuška
(ТАНЮШКА);
Aksinja (АКСИНЬЯ),
Kunja (КУНЬЯ)
ТЬ ć Mićka (МИТЬКА) Ispred zvučnih
ispred konso- konsonanata usljed
nanta jednačenja po zvuč-
nosti transkribuje se
kao đ.
ТЬ t Leontjev
ispred я, е, ё, ю (ЛЕОНТЬЕВ), Tretja-
kov (ТРЕТЬЯКОВ)
Щ ś Hruśov (ХРУЩЁВ), U crnogorskome je-
Śedrin (ЩЕДРИН) ziku, međutim, usta-
lili su se oblici sa šč:
Hruščov, Ščedrin, pa
se mogu posmatrati
kao dubletni.
Ъ – Podjačev Tvrdi znak označava
(ПОДЪЯЧЕВ) da vokal iza njega
ima potpunu glasov-
nu vrijednost.
RUSKI JEZIK | 221
Ы i Visocki
(ВЫСОЦКИЙ), Krilov
(КРЫЛОВ), Ribinsk
(РЫБИНСК)
Ь – Gorki (ГОРЬКИЙ)
Э e Eleonora
(ЭЛЕОНОРА), Edvard
(ЭДВАРД)
Ю ju Zjuganov
(ЗЮГАНОВ), Jurij
(ЮРИЙ)
Я ja Jašin (ЯШИН), Tatja-
na (ТАТЬЯНА)
Udvojeni Kao jedan glas Vedenski
konsonanti ili (ВВЕДЕНСКИЙ), Ča-
vokali dajev (ЧААДАЕВ)
Najviše poteškoća i nedosljednosti ima pri transkripciji oblika s

grupama le, li i ne, ni. Ne može se nekim pravilom objasniti i
obuhvatiti pisanje oblika Lenski, Lena, Leonov i sličnih, s jedne
strane, i oblika Ljermontov, Onjegin, Njekrasov, Mendeljejev i
sličnih, s druge strane. Dakle, l i n ispred e i i pravilno je prenositi
kao l i n, bez obzira na to što su oni u ruskomе meki konsonanti:
Glinka, Nevski, Neva, Lena, Levitan. Međutim, l i n se u crno-
gorski prenose i kao lj i nj kad se mogu objasniti postojanjem
sličnih oblika u našem jeziku ili kad se u jezičkome ośećaju mogu
povezati s našim lj i nj ili s našim osnovama na lj i nj: Jakovljev,
Vasiljevski. Takođe, crnogorski jezik teži da se prilikom prenoše-
nja ruskih mekih ili tvrdih l i n izbjegnu situacije u kojima bi se
u bliskomе položaju našlа dva tvrda ili dva meka pomenuta kon-
sonanta, što bi moglo biti objašnjenje za oblike tipa Lenjin, Ka-
renjin, Bunjin, Kalinjin, Nižnji (Novgorod), a ne *Lenin/Ljenjin,
Karenin, Bunin, Kalinin/Kaljinjin, Njižnji. Takvo se objašnjenje
ipak ne može primijeniti na pomenute oblike tipa Ljermontov,
Mendeljejev, Njekrasov, Onjegin, koji su opšteprihvaćeni u na-
šem jeziku. Prilikom prenošenja/prihvatanja ovih oblika pošto-
van je njihov fonetski lik, pa se u našem jeziku izgovaraju kao u
ruskom.
U mnogim slučajevima, pogotovo prilikom prenošenja imena i

prezimena, ne primjenjuje se dosljedna transkripcija, već se takvi
oblici prilagođavaju našem jeziku, ili zbog postojanja sličnih obli-
ka u našem jeziku ili kako bi se što bolje uklopili u naš jezički
sistem. Tako se ruska imena лев, пётр, александр, наталья u naš
jezik prenose kao Lav, Petar, Aleksandar, Natalija.
Ruska prezimena pridjevskoga lika na -ый, -ий, -oй prenose se

u crnogorski jezik s nastavkom -i: Dostojevski (достоевский),
Gorki (горький), Bedni (бедный), Trubecki (трубецкой) i mi-
jenjaju se po pridjevskoj deklinaciji. Odgovarajuća prezimena
ženskoga roda (s nastavkom -aя) prenose se u naš jezik s nastav-
kom -a: Dostojevska, Trubecka i takođe se mijenjaju po pridjev-
skoj promjeni. Međutim, neka prezimena pridjevskog oblika u
crnogorskome jeziku imaju karakteristike imenica: Tolstoj/Tol-
stoja (толстой), Korčnoj/Korčnoja (корчной). Kad se ti oblici
odnose na osobe ženskoga pola, ne mijenjaju se po padežima:
Ane Tolstoj, Ani Tolstoj.
Ruske patronime na -ич treba prenositi nepromijenjeno, kao

-ič, a ne kao -ić: Nikolajevič (николаевич), Mihailovič
(михаилович).
Neki oblici koji su u ruskome jeziku ženskoga roda, zbog finalno-

ga konsonanta (tačnije grupe konsonant + ь), u crnogorskom se
ponašaju kao oblici muškoga roda: Sibir (сибирь), Perm (пермь),
Tver (тверь).
Nepostojani vokali e i o u crnogorskome jeziku gube ta svoj-

stva i zadržavaju se u svim oblicima riječi: Pavel/Pavela (павел/
павла), Višnji Voločok/Višnjeg Voločoka (вышний волочёк/
волочка). Kad u ruskome jeziku krajnjem r prethodi konsonant,
u crnogorskome jeziku javlja se nepostojano a: Boljšoj teatar
(большой театр), Aleksandar (александр).
SLOVAČKI JEZIK | 223
SLOVAČKI JEZIK
Slovaci su, prije no što su kodifikovali slovački jezik, tokom sta-

rije faze pretknjiževnoga jezika (IX–XV vijeka) u funkciji svoga
književnog jezika koristili razne jezike (staroslovenski, latinski
i slovakizirani češki), a tokom mlađega pretknjiževnog perioda
(XVI–XVIII vijeka) kulturni zapadnoslovački, kulturni srednjo-
slovački i kulturni istočnoslovački. Prvi pokušaji kodifikovanja
domaćega književnog jezika na bazi zapadnoslovačkih dijalekata
javljaju se u prvoj polovini XVIII vijeka, tzv. jezuitski slovački
u sredini univerziteta u Trnavi i tzv. kamaldulski slovački u gra-
matičkome dodatku latinsko-slovačkoga rječnika opata Romualda
Hadvabnog. Ista baza (uglavnom trnavskih duhovnika) poslužila
je za kodifikaciju standardnoga slovačkog (1787–1843) katolič-
kome župniku Antonu Bernolaku. Relativno neujednačena, regio-
nalno i konfesionalno ograničena, Bernolakova kodifikacija odr
žala se do XIX vijeka. Četrdesetih godina XIX stoljeća Ljudevit
Štur i njegovi protestantski sljedbenici, uz saglasnost katolika,
prihvatili su šturovsku kodifikaciju (1843–1852). Štur je slovački
književni jezik kodifikovao na bazi srednjoslovačkih dijalekata i
govora nižega slovačkog plemstva. Oba tipa slovačke kodifika-
cije izvršena su na fonološkome principu. I šturovski književni
jezik koristio se u nekoliko varijanti. Do ujednačavanja i reformi-
sanja standardnoga jezika došlo je zahvaljujući Miloslavu Hodži
i Martinu Hatali 1852. godine, kad Slovak M. Hatala, profesor
Karlova univerziteta u Pragu, objavljuje gramatiku Krátka mluv-
nica slovenská, u kojoj u okvire fonološkoga principa u pravopisu
i gramatici uključuje i kulturnoistorijsku tradiciju jezika.
Nekoliko je perioda razvoja kodifikacije standardnoga slovač-

kog jezika: matično razdoblje (1863–1875), martinsko razdoblje
(1875–1918), međuratno (1918–1940) i savremeno razdoblje (od
1940. god.). Nakon konstituisanja Čehoslovačke Republike po-
slije 1918. god. nije više bilo realnih uslova za korišćenje češkoga
kod Slovaka. Pojavio se konstrukt čehoslovačkoga jezika, koji se

po zakonu iz 1920. god. mogao koristiti u dvije varijante – češkoj
i slovačkoj. U obnovljenoj državi Čeha i Slovaka 1945, a nakon
razlaza za vrijeme Slovačke Republike tokom Drugoga svjetskog
rata, nije došlo i do obnove ideje o čehoslovačkome jeziku, a Slo-
vaci su i oficijelno priznati kao narod s vlastitim institucijama.
Međutim, u centrima moći i dalje se koristio češki jezik. Tek od
proglašenja federacije 1968. ti jezici postaju ravnopravni, a slo-
vački 1990. dobija i status oficijelnoga jezika. Nakon proglaše
nja samostalne Republike Slovačke (1993) slovački je Ustavom
proglašen državnim jezikom. Kodifikovani oblici savremenoga
standardnog slovačkog jezika opisani su u ovim priručnicima:
pravopis u Pravidlá slovenského pravopisa (izdanje 2000. g.),
leksika u rječniku Krátky slovník slovenského jazyka (izdanje
2003. g.), gramatički sistem u Morfológia slovenského jazyka
(1966), izgovor u Pravidlá slovenskej výslovnosti A. Kralja.
Slovački je zvanični jezik u Slovačkoj, đe njime govori oko 5,5

miliona ljudi. Maternji je jezik i Slovacima koji žive u Češkoj, Sr-
biji (Vojvodini), Mađarskoj, Hrvatskoj...
Slovačka abeceda ima 46 slova, od čega 13 vokala (a, á, ä, e, é, i,

í, o, ó, y, ý, u, ú), 32 konsonanta (b, c, č, d, ď, dz, dž, f, g, h, ch, j,
k, l, ĺ, ľ, m, n, ň, p, q, r, ŕ, s, š, t, ť, v, w, x, z, ž) i jedan diftong (ô).
U slovačkome jeziku postoje još tri diftonga (ia, ie, iu).
Transkripcijska pravila data su u tabeli.

Slovački Crnogorski Primjer Napomena

Ä e Mesjar (MÄSIAR), Tzv. dugi vokali á,
Đemenova (DEMÄ- é, í, ú transkribuju
NOVÁ) se kao a, e, i, u.
Y, Ý i Bitča (BYTČA), Du-
bovski (DUBOVSKÝ),
Stupavski (STUPAV-
SKÝ)
IA, IE, IU ja, je, ju Đivjaki (DIVIAKY), Ako diftonzima
Sitnjanski (SITNIAN- ia, ie, iu prethodi
SKY), Prjevidza konsonant d, t, n,
(PRIEVIDZA) l, transkribuju se
uglavnom kao dje,
tje, nje, lje.
Slovačka imena
stranoga porijekla
cyprián, daniel
i sl. pišu se Cipri-
jan, Danijel.
Ô o Malino brdo (ma-
linô brdo)
Ďď đ Đurđošik (ĎUR- Ako je slovo ď na
ĎOŠÍK), Đurovič kraju vlastitoga
(ĎUROVIČ), Bađon- imena, transkribuje
ski (BÁĎONSKÝ) se kao d: Mokrad
(MOKRAĎ).
D đ Barđejov (BAR-
ispred e, i; ia, ie DEJOV), Đetva
(DETVA), Đivin
(DIVÍN), Đjanjiška
(DIANIŠKA), Đjerčan
(DIERČAN)
H h Humene (HUMENNÉ),
Hurbanovo (HURBA-
NOVO), Hibe (HYBE),
Hečko (HEČKO),
Hodolič (HODOLIČ)
CH h Hrćani (CHRŤANY),
Halupka (CHALUP-
KA), Homa (CHOMA)
Ľ lj Ljubjetova (ĽUBIE-
TOVÁ), Ljubiša (ĽU-
BIŠA), Ljuba (ĽUBA),
Ljuptak (ĽUPTÁK)
L lj/l Ljevoča (LEVOČA), Ako nakon sonanta

ispred e, i (ia, ie) Ljesek (LIESEK), l slijedi e, i, ia ili
Limbah (LIMBACH), ie, u toponimima
Litmanova (LITMA- i antronimima
NOVÁ) u zapadnome dijelu
Slovačke ostaje
palatalni glas l.
Ň nj Rudnjani
(RUDŇANY), Njanjo
(ŇAŇO), Njurčik
(ŇURČÍK)
T tj Tjepljička (TEP-
ispred e, i LIČKA), Tjisovec
(TISOVEC)
Ť tj Tjahanovce (ŤA- Ako je slovo ť na
HANOVCE), Tjapak kraju vlastitoga
(ŤAPÁK), Tjažki imena, transkribuje
(ŤAŽKÝ) se kao t: Hrohot
(HROCHOŤ)
X ks Braksatoris (BRA-
XATORIS), Aleksi
(ALEXI)
ŠPANSKI JEZIK | 227
ŠPANSKI JEZIK
Španski jezik pripada romanskoj grupi jezika. Kao i svi romanski

jezici i španski potiče od latinskoga. Nastao je na Pirinejskome
poluostrvu. Kаstiljаnski dijаlekat špаnskoga počeo se formirаti u
XIII vijeku s krаljem Alfonsom X, koji je bio krаlj Kаstilje i Leo-
na, te brzo postаje zvаnični jezik svih obrаzovanih slojeva u svim
djelovima Špаnije. Određeni regioni održаvаju rаzličite dijаlekte.
U Španiji se termin španski koristi za razlikovanje od stranih je-
zika, dok se kastiljanski koristi za razlikovanje od ostalih jezika
koji se govore na prostoru današnje države Španije. Osim u Špa-
niji ulogu službenoga jezika ima u velikome dijelu zemalja ame-
ričkoga kontinenta i u Africi.
S obzirom na sličnosti fonoloških sistema i velike saglasnosti u

pismu i izgovoru španskoga jezika, nema komplikovanijih tran-
skripcijskih pitanja.
Veće transkripcijske probleme predstavljaju prenošenje špansko-

ga z kao s (po izgovoru) ili kao z (po pismu) i španskoga i kao i
ili kao j kad se nalazi pored konsonanta i kad je neslogotvorno.
Konsonanti b i v izjednačavaju se u izgovoru španskoga jezika, te

je u ovome slučaju kao norma uzeto pravilo saglasno pismu, kao
u primjerima: Kuba (cuba), Valensija (valencia) s izuzetkom
kao što je Havana (habana).
Veliki je broj imena koja sadrže grafem z, koji se transkribovao

kao z u primjerima Ramirez, Kadiz, Ibanjez, iako postoji izuze-
tak kao što je Saragosa. Kad je z u položaju ispred nezvučnih
konsonanata, provodi se jednačenje po zvučnosti, npr. Velaskez
(velázquez). Međutim, kao norma u našem jeziku preporučuje
se usklađivanje prema izgovoru, dakle z > s: Ramires, Kadis, Iba-
njes, Sapata, Lasariljo, Velaskes i sl.
Kad je i naglašeno, a nalazi se između konsonanta i vokala, izgo-

vara se kao i, pa mora ostati i u transkripciji: Almerija, Marija,
Garsija. I kad nije naglašeno, čime gubi i slogovnost, ipak treba
zadržati isto pravilo da se ne bi komplikovala transkripcija. Tako
će se pisati Palensija, Mursija, Dijego, Nurija, Ovijedo. U pri-
mjerima kad je i između vokala i konsonanta, bilo ono naglašeno
ili nenaglašeno, transkribuje se kao i: Luisa, Luis, Oseira, Sikei-
ros. Izuzetak od ovoga pravila je Buenos Ajres.
U većini slučajeva špansko h je muklo, te ga ne treba transkribo-

vati, osim u izuzecima kao Honduras, Alhambra. No, u imenima
chihuahua, teotihuacan, coahuila, đe je h muklo, a u neslo-
govno, najbolje bi bilo prihvatiti transkripciju: Čivava, Teotivakan,
Koavila, koja je primjerena za naš jezik i ujedno bliska izgovoru.
Nakon što smo ukazali na pojedine transkripcijske probleme,

predstavljamo pravila na konkretnim primjerima imena iz špan-
skoga jezika:
Španski Crnogorski Primjer Izuzetak

B b Kuba (CUBA), Este- Ali:
ban (ESTEBAN), Tabo Havana (HABANA)
(TABO)
C k Kuenka (CUENCA),
kad nije ispred Kusko (CUZCO),
e, i ili u digrafu Lorka (LORCA)
ch
C s Fransisko (FRAN- Ali:
ispred e, i CISCO), Mersedes Andaluzija (AN-
(MERCEDES), Barse- DALUCÍA), Galicija
lona (BARCELONA), (GALICIA)
Mursija (MURCIA)
CH č Konča (CONCHA),
Čile (CHILE)
CCH kč Maču Pikču (machu
picchu)
G h Kartahena (CARTA- Ali:
ispred e, i GENA), Alhesiras Argentina (ARGEN-
(ALGECIRAS), Borhes TINA)
(BORGES), Himenes
(GIMÉNEZ)
G g Dijego (DIEGO), Orte-

kad nije ispred ga (ORTEGA)
e, i
GUA, GUO, gva, gvo, gve, Gvatemala (GUATE-
GÜE, GÜI gvi MALA), Nikaragva (NI-
CARAGUA), Kamagvej
(CAMAGÜEY), Gvines
(GÜINES), Gviraldes
(GÜIRALDES)
GUE, GUI ge, gi Dominges (DOMIN-
GUEZ), Rodriges
(RODRIGUEZ), Gerero
(GUERRERO), Giljer-
mo (GUILLERMO),
Agilera (AGUILERA)
H – Olgin (HOLGUÍN), Ali:
Ermosiljo (HERMO- Honduras (HON-
SILLO), Kalaora (CA- DURAS), Havana
LAHORRA), Mulasen (HABANA), Alhambra
(MULHACÉN) (ALHAMBRA)
I i Patrisio (PATRICIO),
Dionisio (DIONISIO),
Valparaiso (VALPA-
RAÍSO), Marakaibo
(MARACAIBO), Sikei-
ros (SIQUEIROS)
IA, IE, IU, IO ija, ije, iju, io Lusija (LUCÍA),
Segovija (SEGOVIA),
Bolivija (BOLIVIA),
Nijeto (NIETO),
Sijera Leone (sierra
leone), Sijudad
Real (ciudad real),
Konsepsion (CON-
CEPCIÓN), Asunsion
(ASUNCIÓN)
J h Haen (JAÉN), Huan
(JUAN), Truhiljo
(TRUJILLO)
LL lj Valjadolid (VALLA-
DOLID), Sevilja
(SEVILLA), Viljegas
(VILLEGAS)
Ñ nj Korunja (CORUÑA),
Logronjo
(LOGROÑO), Bunjuel
(BUÑUEL)
QUE, QUI ke, ki Enrike (ENRIQUE),
Ikike (IQUIQUE),
Gvadalkivir (GUA-
DALQUIVIR)
S s Hosefa (JOSEFA),
Rosalija (ROSALÍA),
Hose (JOSÉ)
TZ c Kecalkoatl (QU-
ETZALCOATL)
U u Kuenka (CUENCA), U, ü u skupini
Kuba (CUBA), Kuervo gua, guo, güe, güi
(CUERVO) transkribuje se kao
v. U ovo pravilo
uklapa se i Ekvador
(ECUADOR).
U se ne izgovara u
gue, gui, que, qui, te
se i ne transkribuje.
V v Viljareal (VILLA-
REAL), Valensija
(VALENCIA)
X h, ks, s Havijer (XAVIER), méxico se u špan-
Himenes (XIMÉNEZ), skome izgovara sa h,
Oahaka (OAXACA), ali je u crnogorsko-
Kotopaksi (COTO- me jeziku Meksiko.
PAXI), Ekstremadura
(EXTREMADURA), Ta-
sko (TAXCO)
Y j Monterej (MON- Ali:
TERREY), Paragvaj Pereira (PEREYRA)
(PARAGUAY), Goja
(GOYA)
Y i Kastilja i Leon (ca-
kad je veznik stilla y león)
Z s Lasariljo (LAZA- Ali:

RILLO), Sapatero Venecuela (VENEZU-
(ZAPATERO), Vela- ELA)
skes (VELÁZQUEZ),
Alkasar (ALCÁZAR),
Himenes (GIMÉNEZ),
Mendosa (MENDOZA),
Ibanjes (IBÁÑEZ),
Alvares (ÁLVAREZ)
ŠVEDSKI JEZIK | 233
ŠVEDSKI JEZIK
Švedski jezik pripada grupi śevernogermanskih jezika. Njime

govori oko 9 miliona ljudi u Švedskoj i Finskoj. Bez obzira na
izvjesne dijalekatske razlike, švedski je standardizovani jezik sa
standardnim izgovorom (rikssvenska).
Osnovna slova švedske i crnogorske latinice gotovo su istovjetna, uz

nekoliko diferencijalnih (ä, ö, å, q, w, x). Ipak, vokalizam švedskoga
jezika, kao i u dvama drugim skandinavskim jezicima (danskome i
norveškome), složeniji je i drugačiji od našega; to se odnosi i na kva-
litet i na dužinu vokala. Stoga se vokali i diftonzi švedskoga jezika
ne mogu adekvatno adaptirati primjenom samo fonoloških principa,
te se za adaptaciju švedskih vokala predlaže norma zasnovana pre-
težno na grafijskome prilagođavanju uz grublju fonetsku adaptaciju.
Švedski Crnogorski Primjer Napomena

A a Ana (ANNA), Sara
(SARA)
AE ae Mikael (MICHAEL)
AE e Klas (claes, clas)
E, Ä e Eva (EVA), Ane (ANNE),
Hedlund (HEDLUND);
Melaren (MÄLAREN),
Venern (VÄNERN)
-E – Henrijet (HENRIETTE), Važno je na ovaj
nenaglaše- Konstans (CONSTAN- način očuvati razliku
no na kraju CE), Mari (MARIE), između dubletnih
ženskih imena Anet (ANNETTE) formi:
stranoga pori- Katrin (CATHRINE) –
jekla Katrina (KATRINA),
Kristin (kristine,
christine) – Kristina
(kristina, christi-
na), Šarlot (CHAR-
LOTTE) – Šarlota
(CHARLOTTA).
I, Y i Rita (RITA), Viklund

(VIKLUND); Nistrem
(NYSTRÖM), Visbi
(VISBY), Dalbi (DALBY),
Ilva (YLVA), Elsi (ELSY)
Ö e Bjern (BJÖRN), Berje
(BÖRJE), Lindstrem
(LINDSTRÖM), Bjerk-
lund (BJÖRKLUND),
Jenśeping (JÖNKÖ-
PING), Eresund (ÖRE-
SUND)
Å o Hokan (HÅKAN),
Okeson (ÅKESSON),
Monson (MÅNSSON),
Omol (ÅMÅL), Umeo
(UMEÅ)
AU au Maurits (MAURITZ), Ali:
Aulen (AULÉN) Mod (MAUD)
U u Gustafson (GUSTAFF-
SON), Lund (LUND),
Gun (GUNN), Ula
(ULLA), Guli (GULLY),
Rune (RUNE)
O o ili u Vidi objašnjenje
ispod tabele.
IU, IA iju, ija Skavenijus (SCAVE-
NIUS), Elijas (ELIAS),
Lusija (LUCIA), Marija
(MARIA)
Stroga grafijska adaptacija pretpostavlja konsekventnu transkrip-

ciju o kao o, naročito kako bi se izbjegla kolizija s adaptacijom
grafeme u (kao u), za čiju realizaciju u našem jeziku nemamo
bolju alternativu. Ipak, grafem o se, naročito kad je dug, dobro
može transkribovati pomoću fonetskoga principa našim vokalom
u: Bustrem (boström), Junas (jonas), Jun (jon), Nibru (nybro),
Tura (tora), Budil (bodil), Junatan (jonathan). Adaptacija o
kao o, isto prema fonetskim kriterijumima, može se predložiti na-
ročito u slučajevima kad je u pitanju realizacija kratkoga vokala,
ako u primjerima Pontus (pontus), Folke (folke), Mona (mona),
Lota (lotta), Jakobson (jakobsson) ili Molander (molander).
Ovaj je grafem najproblematičniji za adaptaciju, jer se u švedsko-

me jeziku može izgovarati i kao o i kao u, a pravila distribucije
nijesu jednoznačna i lako predvidljiva. U nekim se slučajevima
ne možemo osloniti na razliku između dugoga i kratkoga vokala,
up. Ule (olle). U nekim se slučajevima u istoj riječi javlja i dug
i kratak vokal, što uslovljava dvije različite transkripcije: Ulof
(olof), Bufoš (bofors). U drugima se pak isti element različi-
to ponaša u zavisnosti od okruženja: Tošten (torsten) naspram
Turbjern (torbjörn), Jun (jon) naspram Jon (john) ili Joni (jo-
hnny), čak i kod varijacija istoga imena: Tumas (tomas) naspram
Tomas (thomas). Sve to pretpostavlja da naš govornik dobro po-
znaje švedski jezik i da može sam donijeti odluku pri transkrip-
ciji, jer je nemoguće navesti iscrpnu listu svih imena u kojima se
javlja grafem o.
Stoga je zaključak da će govornik crnogorskoga jezika manje po-

griješiti ako o u slučajevima koji ovđe nijesu navedeni transkri-
buje kao o, pri čemu se i dosljednije prati princip predloženoga
konsekventnijeg oslanjanja na izvornu grafiju.
U sistemu adaptacije švedskih konsonanata prinuđeni smo da za-

nemarimo neke od osobenosti konsonanata, kao što su slučajevi
aspiracije eksplozivnih konsonanata, kvalitet švedskoga š ili cio
sistem retrofleksnih konsonanata. Navodimo abecednim redom
bitna pravila transkripcije švedskih konsonanata i konsonantskih
kombinacija, prvenstveno grafije kod kojih postoje transkripcio-
ne specifičnosti:
Švedski Crnogorski Primjer Napomena

C k Anika (ANNICA), Klara
(CLARA), Kristina (CRI-
STINA), Oskar (OSCAR)
CE, CI se, si Sesilija (CECILIA), Lu-
sija (LUCIA), Konstans
(CONSTANCE)
CH K Mikael (MICHAEL),
Joakim (JOACHIM),
Rikard (RICHARD)
CH Š Šarlota (CHARLOTTA),
Šarls (CHARLES)
CK k Rikard (RICKARD),
Mikael (MICKAEL),
Jak (JACK)
DT t Bernt (BERNDT)
G g Gustav (gustav,
gustaf), Tage (TAGE),
Roger (ROGER)
G j Jede (GEDDE), Jertrud Izuzetak su imena georg
ispred e, ei, i, (GERTRUD), Jejer i george, čija bi fonološ-
ä, ö (GEIJER), Jile (GI- ka transkripcija bila bliža
HLE), Jevle (GÄVLE), izgovoru /jeorj/, ali zbog
Jerd (GÄRD), Jeran očuvanja motivisanosti
(GÖRAN), Jesta savjetujemo adaptaciju
(GÖSTA) kao Georg, te za već eta-
blirani Geteborg (GÖTE-
BORG), um. akustički
ispravnijega Jeteborj.
H h Lindholm (LIND-
HOLM)
H – Blida (BLIDAH), Lind kao ukrasno slovo
(LINDH)
H – Jonsen (JOHNSEN), kao znak za dužinu pret-
Dalberg (DAHLBERG) hodnoga vokala
HJ j Jort (HJORTH), Jalmar
(HJALMAR)
J j Ronja (RONJA), Maj Posebnu pažnju obratiti na
(MAJ), Benjamin to da se kao j transkribuje
(BENJAMIN), Johan i u švedskim imenima
(JOHAN) engleskoga porijekla: Jimi
(JIMMY), Jeni (JENNY), Jesi-
ka (JESSICA), Janet (JANET),
ali: Šanet (JEANETTE).
K ś Śilen (KILEN), Butśir- Ali:

ispred i, y, e, ka (BOTKYRKA), Śešti Eskil (ESKIL), Eskilstuna
j, ö (KERSTI), Linśeping (ESKILSTUNA), Torkel
(LINKÖPING), Norśe- (TORKEL)
ping (NORRKÖPING),
Śel (KJELL)
LJ j Jung (LJUNG), Jungbi
na početku (LJUNGBY)
riječi
RG rg Torgni (TORGNY), Javlja se nedoumica kako
Birgit (BIRGIT) adaptirati ovu grupu
na kraju riječi, đe ju je
preciznije transkribovati
kao rj: åberg kao Oberj,
lundberg kao Lundberj
ili helsingborg kao Hel-
singborj. No, u nas su se
već etablirala neka imena
blisko švedskoj grafiji
(Strindberg um. Strind-
berj, Borg um. Borj).
Izgovor našim govorni-
cima može biti otežan i
kad se ta grupa nađe u
sredini riječi, na kraju
prvoga dijela složenice:
up. Berjman, Berjkvist,
Berjgren.
Stoga se preporučuje
adaptacija prema izvornoj
grafiji, dakle: Oberg
(ÅBERG), Lundberg
(LUNDBERG), Bergren
(BERGGREN), Bergkvist
(BERGQVIST). Bergman
(bergman).
RS š Laš (LARS), Lašon
(LARSSON), Petešon
(PETTERSSON),
Fošberg (FORSBERG),
Edefoš (EDEFORS)
SC sk Skavenijus (SCAVE-
NIUS)
SJ, SKJ, SKE š Šegren (SJÖGREN),

Ekše (EKSJÖ), Neše
(NÄSSJÖ), Tornše
(TORNSJÖ), Šelefte(o)
(SKELLEFTEÅ)
SP, ST sp, st Stelan (STELLAN), Na ovo je važno ukazati
Stafan (STAFFAN), zbog dugogodišnje tradi-
Stokholm cije da se po njemačkome
(STOCKHOLM) uzoru ove grupe pogrešno
transkribuju kao šp, št.
STJ Š Šernstet (STJERN-
na početku STEDT)
riječi
TH t Tea (THEA), Tora
(THORA), Tira (THYRA),
Judit (JUDITH)
TS, TZ ts Mats (MATS), Maurits
(maurits, mauritz)
X ks Aksel (AXEL), Aksel-
son (AXELSSON)
Z s Frans (FRANZ), Fran-
sen (FRANZÉN), Sale
(ZAHLE)
QU, QV kv Kvist (QUIST),
Lundkvist
(LUNDQVIST)
W v Velander (WELLAN-
DER), Vikstrem
(WIKSTRÖM), Valin
(WALLIN)
TURSKI JEZIK | 239
TURSKI JEZIK
Turski je zvanični jezik u Turskoj, a njegovim raznim dijalektima

govore turske manjine na Balkanskome poluostrvu, na Kipru, u
Siriji i Iraku. Turski jezik pripada altajskome ogranku uralo-al-
tajske jezičke porodice. Tursko pismo je latinica, sa 29 grafema.
Sticajem istorijskih okolnosti turski jezik je tokom razvoja, oso-

bito u domenu leksike, trpio izrazite uticaje drugih jezika, naro-
čito arapskoga i persijskoga. Takođe, do početka XX vijeka kori-
šćeno je arapsko pismo. To za rezultat ima određene specifičnosti,
odnosno odstupanja od opštih pravila u transkripciji turskih riječi
koje su arapskoga i persijskoga porijekla. Na primjer, takozvano
meko k u pozajmljenicama u kojima je izvorno korišćeno arapsko
‫ ك‬tradicionalno je na naš jezik bilo prenošeno kao ć: Ćaba, Će-
mal, Meća. Oblik Ćaba je i danas jedino prisutan, dok se umjesto
transkripcije Ćemal danas pretežno koristi Kemal, a u primjeru
Meke u potpunosti je preovladalo k, transkripcija Meća srijeće se
samo u starijim tekstovima.
Slova a, b, d, e, f, g, i, h, k, l , m, n, o, p r, s, t, u, v, z transkribuju se
istovjetnim grafemima crnogorskoga jezika.
Sljedeći grafemi imaju različite vrijednosti ili ne postoje u crno-

gorskome:
Turski Crnogorski Primjer Napomena

C dž Džemal (CEMAL),
Dževdet (CEVDET),
Karadža (KARACA),
Edževit (ECEVIT), Er-
zindžan (ERZINCAN)
Ç č Četin (ÇETIN), Čelik
(ÇELIK), Čiček (ÇIÇEK)
Ğ g Čagataj (ÇAĞATAY),
Dogan (DOĞAN),
Erdogan (ERDOĞAN),
Karadag (KARADAĞ),
Zejtindag (ZEYTINDAĞ)
ı i Ajdin (AYDIN), Kadir
(KADIR), Pinar (PINAR),
Sadik (SADIK)
J ž Žale (JALE), Žalenur
(JALENUR), Žengar
(JENGAR)
Ö o Goreme (GÖREME),
Omer (ÖMER), Ozlem
(ÖZLEM)
Ş š Šaban (ŞABAN), Šefika
(ŞEFIKA), Nevšehir
(NEVŞEHIR)
Y j Javuz (YAVUZ), Jusuf U imenima koja
(YUSUF), Jenidžekoj su tradicionalno
(YENICEKÖY), Malatja prisutna kod nas i u
(MALATYA), Jenišehir kojima se y nalazi
(YENIŞEHIR) između e i i ovaj se
grafem izostavlja:
Husein (HÜSEYIN),
Uzeir (ÜZEYIR),
Seid (seyyid/seyit)
Ü u Mubarek (MÜBA-
REK), Unsal (ÜNSAL),
Sulejman (SÜLEYMAN),
Šukran (ŞÜKRAN)
Ü i Šukri (ŞÜKRÜ), Zuhti
na kraju riječi (ZÜHTÜ)
NY nj Konja (KONYA), Alanja
(ALANYA)
TURSKI JEZIK | 241
Imena regija i gradova koja su u naš jezik došla posredstvom

novogrčkoga, ruskoga i bugarskoga odstupaju od opštih pravila:
Anadolija (anadolu), Antiohija (antiokya), Antalija (antalya),
Jedrene (edirne), Kapadokija (kapadokya), Kastamonija (ka-
stamonu), Tarzus (tarsus); tradicionalni toponim Smirna (i̇ zmir)
sve se češće transkribuje kao Izmir.
Udvojeni konsonanti prenose se kao jednostruki: Abdulah (ab-

dullah), Čanakale (çanakkale), Dženet (cennet), Kirikale (ki-
rikkale), Mubera (müberra), Muhamed (muhammed).
UKRAJINSKI JEZIK | 243
UKRAJINSKI JEZIK
Ukrajinski jezik spada u slovensku grupu indoevropskih jezika.

Njime govori oko 45 miliona ljudi, od kojih većina živi u Ukraji-
ni. Ukrajinski se još govori u Bjelorusiji, Moldaviji, Poljskoj, Ru-
siji, Slovačkoj, Kazahstanu, Argentini, Brazilu, Velikoj Britaniji,
SAD-u, Srbiji, Hrvatskoj i u drugim zemljama đe žive Ukrajinci.
Ukrajinski je treći slovenski jezik prema broju govornika (poslije
ruskoga i poljskoga) te ulazi u tridesetak najrasprostranjenijih je-
zika na svijetu. Standardno pismo ukrajinskoga jezika je ćirilica,
a rijetko se (i u posebnu svrhu) koriste različite varijante latinice.
Povijest ukrajinskoga jezika počinje od praslovenskoga jezičkog

jedinstva (VI v. n. e.). Formiranje tipa jezika na narodnoj osno-
vi počelo je u Ukrajini krajem XVIII vijeka. Prva polovina XIX
vijeka u istoriji ukrajinskoga standardnog jezika predstavlja raz-
doblje utvrđivanja takvoga tipa jezika. U stvaralačko-umjetnič-
koj djelatnosti Ivana Kotljarevskog, Petra Gulaka-Artemovskog,
Grigorija Kvitke-Osnovjanenka ukrajinski jezik postao je važna
društvena pojava, kao sredstvo komunikacije višemilionskoga
ukrajinskog naroda. Stvaralaštvo Tarasa Ševčenka završilo je
proces formiranja ukrajinskoga standardnog jezika na narodnoj
osnovi i otvorilo novo povijesno razdoblje – razdoblje razvoja
i usavršavanja jezika s korišćenjem svih njegovih mogućnosti i
primjenom tih mogućnosti u društvenome životu.
Savremena istraživanja pokazuju da ukrajinski jezik u fonetici

i gramatici ima najviše sličnosti s gornjolužičkim i bjeloruskim
jezikom (29 sličnosti), donjolužičkim jezikom (27 sličnosti), češ-
kim i slovačkim jezikom (23 sličnosti), poljskim jezikom (22 slič-
nosti)... Uzevši u obzir činjenicu da s ruskim jezikom tih sličnosti
ima samo 11, naučnici smatraju da se svrstavanje ukrajinskoga,
ruskoga i bjeloruskoga jezika u istu grupu istočnoslovenskih jezi-
ka može smatrati problematičnim (K.Tiščenko).
Specifičnost ukrajinskoga jezika na nivou leksike čine tzv. leksič-

ki ukrajinizmi. Na fonetskome nivou ukrajinski jezik ima sljede-
će posebnosti:
1. najveći broj fonema (48)

2. najveću sonornost (zvučnost)1
3. najveću korelacijsku količinu parova tvrdih/mekih konsona-
nata
4. jasno (očito) razgraničavanje i – и na fonemskome nivou.
Morfološki nivo ima sljedeće posebnosti:
1. dosljedno je sačuvan vokativ (za razliku od drugih istočnoslo-

venskih jezika)
2. paralelno se (dubletno) upotrebljavaju dva nastavka dativa
imenica muškoga roda (npr. директор-у, директор-ові)
3. sačuvani su paralelni oblici za tvorbu futura (ходитиму, буду
ходити).
Što se tiče onomastike, dugotrajni život Ukrajinaca u okviru jed-

ne države s Rusima te status ruskoga jezika u SSSR-u kao je-
zika međunacionalne komunikacije izazvali su na zemljopisnim
kartama širom svijeta pojavu ruskih naziva ukrajinskih gradova,
naselja i drugih toponima. To se odrazilo i na pravopise sloven-
skih i drugih jezika. Preporučujemo prenošenje ukrajinskih imena
polazeći od njihovog oblika koji je uobičajen u crnogorskom je-
ziku: Černobilj (чорнобиль), Kijev (київ), Lavov (львів), Dnje-
par (дніпро), Harkov (харків). Nova imena mjesta i lična imena
treba transkribovati u skladu s izvornim oblikom: Kropivnickij
(кропивницький), Kamjanske (кам’янське), Gorišni Plavni
(горішні плавні), Podiljsk (подільськ). Imena андрій i сергій
mogu se transkribovati dvojako: Andrij i Andrej, Sergij i Sergej.2
1
Тимошенко П. Д. Засоби милозвучності (евфонії) української мови.
УМШ, 1952, № 4
2
Da bi se slika konačno promijenila, ukrajinska imena trebalo bi tran-
skribovati polazeći od njihova izvornog, tj. ukrajinskog oblika: Čorno-
bilj (чорнобиль), Kijiv (київ), Ljviv (львів), Dnjipro (дніпро), Harkiv
Imena iz ukrajinskoga jezika, kao i iz drugih jezika, pišemo prila-

gođeno, a ne izvorno. Postoje, istina, neke latinične transliteracije
u specifičnim prilikama (bibliotekarstvo i sl.), ali ne u opštem jav-
nom tekstu. Ukrajinska ćirilica ima svoje specifičnosti, slova и, є,
ї, й, щ, ю, я, ь, г te apostrof „' “ (koji ima fonološku vrijednost
i obavezan je znak u pismu, ali se slovom ne smatra te ne ulazi
u abecedu), koji nemaju odgovarajuće znakove u crnogorskoj
latinici i ćirilici i zahtijevaju posebna rješenja.
Ukrajinska ćirilica ima 33 slova i transliterira se na crnogorsku

latinicu na sljedeći način: a – a, б – b, в – v, г – g, ґ – g, д – d,
е - e, є – je, ж – ž, з – z, и – y, і – i, ї – ji, й – j, к – k, л – l, м – m,
н – n, о – o, п – p, р – r, с – s, т – t, у – u, ф – f, х – h, ц – c, ч – č,
ш – š, щ – šč, ю – ju, я – ja, ь – ' .
Transkripciji podliježu: и – i, є – je, ї – ji, щ – šč, ю – ju, я – ja,

г – g, щ – šč.
Ukrajinski Crnogorski Primjer Napomena

Г g Grigorij (ГРИГОРІЙ) Ne Hrihorij.
U ukrajinskome
jeziku г je strujni
(frikativni) konso-
nant, zvučni parnjak
konsonanta х te je
na neki način na sre-
dini između g i h.
Щ šč Ščodra (ЩОДРА),
Ščogolev (ЩОГОЛIВ),
Ščokino (ЩОКIНО)
(харків), što je preporuka prof. dr Ljudmile Vasiljeve, autorke ovoga dije-

la. No urednici izdanja smatraju da to nije u skladu s crnogorskom jezič-
kom praksom i da na tome ne treba insistirati.
' – G. Kvitka- Apostrof, koji ima

Osnovjanenko (г. fonološku vrijednost
Квітка-основ’я- i obavezan je znak
ненко), Vjačeslav u pismu, ukazuje na
(в’ячеслав), j ispred narednoga
Stefjuk (стеф’юк), vokala te ga i preno-
Kamjanec-Podiljski simo kao j.
(кам’янець-по-
дільський), Pripjat
(прип’ять)
Я ja Marija (МАРІЯ),
Solomija (СОЛОМІЯ),
Lesja Ukrajinka
(леся українка)
Ю ju Svrstjuk (СВРСТЮК),
Gnatjuk (ГНАТЮК)
E e Ivanenko
(ІВАНЕНКО), Petrenko
(ПЕТРЕНКО)
Є je Avdijevski
(АВДИЄВСКИЙ), Saje-
vič (САЄВИЧ)
Ї ji Andrijivna
(АНДРІЇВНА), Lesja
Ukrajinka (леся
українка)
Й ј Majboroda
(МАЙБОРОДА), Bojko
(БОЙКО)
ЛЯ, ЛЮ, ЛЄ lja, lju, lje Kobiljanska
(КОБИЛЯНСКА), Ilja
(ІЛЛЯ), Ljudmila
(ЛЮДМИЛА), Galjuza
(ГАЛЮЗА)
НЯ, НЮ, НЄ nja, nju, nje Kamenjar
(КАМЕНЯР), Potebnja
(ПОТЕБНЯ), Konjuša
(КОНЮША)
Ь – Rozdobutko Tanko jer ili meki

kad nije iza (РOЗДОБУТЬКО), Pri- znak označava
л, н ili ispred hodko (ПРИХОДЬКО), mekoću prethodnoga
vokala Osadko (ОСАДЬКО), konsonanta, no to
Onisko (ОНИСЬКО), se u crnogorskome
Gricko (ГРИЦЬКО), jeziku uočava samo
Vasko (ВАСЬКО) kad se ь nalazi iza
л i н.
-Ь – Pripjat (прип’ять),
u finalnoj Teršakovec
poziciji (ТЕРШАКОВЕЦЬ),
Gluhovec
(ГЛУХОВЕЦЬ), Zajec
(ЗАЄЦЬ), Lebid
(ЛЕБІДЬ)
ЛЬ lj Vasiljčenko
(ВАСИЛЬЧЕНКО), Mo-
skalj (МОСКАЛЬ)
НЬ nj Volinj (ВОЛИНЬ)
Ukrajinski sufiks -енко/-enko u prezimenima ne podliježe umek-
šavanju, jer u ukrajinskome, kao ni u crnogorskome jeziku, e ne
izaziva umekšavanje: Ivanenko (іваненко), Petrenko (петренко),
ali Mikolajenko, budući da je u ukrajinskome миколаєнко.
Ukrajinski nastavak -ич, koji predstavlja širi slovenski tip u

prezimenima (григорович, сімович, герасимович, саєвич,
ісаєвич), prenosimo kao -ič (Grigorovič, Simovič, Gerasimo-
vič, Sajevič, Isajevič) ne samo zbog toga što je ukrajinsko č tvrdi
konsonant nego i da bi se uočila razlika između ukrajinskih i
domaćih prezimena na -ić.
Ukrajinska prezimena na -ишин, npr. федишин, федоришин,

гринчишин, романишин, prenosimo kao Fedišin, Fedorišin,
Grinčišin, Romanišin.
Ukrajinska prezimena tipa ковалів – ковалева, прокопів –

прокопова, koja pri promjeni u ukrajinskome jeziku imaju al-
ternacije i/e, i/o, u crnogorskome ne mijenjaju osnovu te se pišu
prema obliku iz kosih padeža: Kovalev – Kovaleva, Prokopov –
Prokopova, što je u skladu s crnogorskom jezičkom tradicijom i

savremenom praksom.3
Udvojeni konsonanti u ukrajinskim antroponimima i toponimi-

ma tipa анна, ілля, вінницький, невинний, вінниця, дворіччя,
закарпаття (i njihovim izvedenicama) podliježu kontrakciji, te se cr-
nogorski piše: Ana, Ilja, Vinicki, Nevini, Vinicja, Dvoričja, Zakarpatja.
Pridjevska deklinacija, koja je obavezna u ukrajinskim muškim i

ženskim prezimenima na -ий (-ій), -а (-я): чорний/чорна, сірий/
сіра, očuvala se u crnogorskome jeziku: Čornog, Čornom.../Čor-
ne, Čornoj..., Sirog, Sirom.../Sire, Siroj. U nominativu je Čorni/
Čorna, Siri/Sira.
Ukrajinska muška prezimena tipa Majboroda, Kujbida mijenja-

ju se po imeničkoj deklinaciji: Majborode, Majborodi, Majboro-
du...; Kujbide, Kujbidi, Kujbidu...
Dvočlana imena s pridjevom, ako se prvi dio i na osnovu jezič-

koga ośećaja govornika crnogorskoga jezika može identifikovati
kao pridjevski (u nominativu), dvojako se prenose u naš jezik:
- s glasovnim i gramatičkim prilagođavanjem: Krivi Rog (кривий

ріг), Velike Luke (великі луки), Žute Vode (жовті води), Bijela
Crkva (біла церква)
- radi autentičnijega prenošenja, s gramatički (ponekad i glasov-

no) neprilagođenim pridjevskim nastavcima: Krivi Rig, Veliki
Luki, Žovti Vodi, Bila Cerkva.
Imena koja se prevode s ukrajinskoga jezika, a porijeklom su iz

ruskoga ili iz drugih jezika, prilagođavaju se pisanju ruskih ili
drugih stranih imena.
3
Prof. dr Ljudmila Vasiljeva, autorka transkripcijskih pravila s ukrajinskoga
jezika, snažno je zastupala stav da u ovim slučajevima treba transkribovati
isključivo prema obliku nominativa (Kovaliv – Kovaliva, Prokopiv – Pro-
kopiva), ali je urednički tim smatrao da treba uvažiti crnogorsku jezičku
praksu, koja ide u drugome smjeru.
ALBANSKI JEZIK | 251
ALBANSKI JEZIK
Abdyllah – Abdillah
Aliji – Aljiji
Angjeli – Anđelji
Apollonia – Apolonija
Arlind – Arljind
Balaj – Baljaj
Barbullush – Barbuluš
Bardhaj – Bardaj
Bardhosh – Bardoš
Bashkim – Baškim
Berisha – Beriša
Bujar – Bujar
Bulqizë – Buljćiza
Cana – Cana
Cikalleshi – Cikaleši
Çabej – Čabej
Çani – Čani
Çarçani – Čarčani
Çeku – Čeku
Çerçiz – Čerčiz
Çorovoda – Čorovoda
Delvinë – Deljvina
Durrës – Drač
Dhimitër – Dimitrije
Dhurata – Durata
Ergys – Ergis
Erlet – Erljet
Evangjeli – Evanđelji
Fatbardh – Fatbard
Fatbardha – Fatbarda
Frashëri – Frašeri
252 | TRANSKRIPCIJSKI RJEČNIK
Frrok – Frok
Fushë-Krujë – Fuša-Kruja
Gashi – Gaši
Gëzim – Gzim
Gurakuqi – Gurakući
Gjekë – Đeka
Gjelosh – Đeljoš
Gjergj – Đerđ
Gjinushi – Đinuši
Gjirokastër – Đirokastra
Gjovalin – Đovaljin
Gjyzari – Đizari
Herolind – Heroljind
Hëna – Hena
Hilmi – Hiljmi
Hoxha – Hodža
Hysni – Hisni
Ilir – Iljir
Kaçe – Kače
Kagjini – Kađini
Kapllani – Kaplani
Kavajë – Kavaja
Kelmendi – Keljmendi
Kolë – Kolja
Koliqi – Koljići
Korça – Korča
Korçë – Korča
Krujë – Kroja
Kuçova – Kučova
Kukësi – Kuksi
Lavdosh – Ljavdoš
Lekë – Leka/Ljeka
Leskovik – Ljeskovik
Lezhë – Lješ
Lilaj – Ljiljaj
Luigj – Ljuiđ
Lulzim – Ljuljzim
ALBANSKI JEZIK | 253
Lleshanaku – Lešanaku
Lleshi – Leši
Malësia – Malesija
Maliqi – Maljići
Mallakastra – Malakastra
Memushaj – Memušaj
Mergim – Mergim
Mezenxhiu – Mezendžiu
Migjeni – Miđeni
Mirditë – Mirdita
Mjeda – Mjeda
Myzeqeja – Mizećeja
Ndroqi – Ndroći
Nikollë – Nikola
Nishani – Nišani
Pandeli – Pandelji
Pëllumb – Plumb
Përmet – Permet
Prishtinë – Prishtina
Qemal – Ćemalj
Qose – Ćose
Qosja – Ćosja
Qukësi – Ćuksi
Rexhep – Redžep
Rrogozhinë – Rogožina
Rrok – Rok
Sarandë – Saranda
Shala – Šalja
Siliqi – Siljići
Shaqe – Šaće
Shehu – Šehu
Shëngjin – Šenđin
Shipshanik – Šipšanik
Shkëlqim – Škeljćim
Shkëlzen – Škeljzen
Shkodër – Skadar
Shkrel – Škrelj
Shkreli – Škrelja
Shpataraku – Špataraku
Shpëtim – Špetim
Shuturiqi – Šuturići
Theodhori – Teodori
Thethi – Teti
Thomaj – Tomaj
Thumanë – Tumana
Vangjush – Vanđuš
Vjollca – Vjolca
Vlora – Vljora
Vlorë – Valona
Xarë – Zara
Xoxe – Zoze
Xhafer – Džafer
Xhaka – Džaka
Xhemal – Džemal/Džemalj
Xholi – Džoli
Xhuvani – Džuvani
Ylber – Ilber
Ylli – Ili
Ymer – Imeri
Zadrimë – Zadrima
Zhulana – Žuljana
Zhulat – Žuljat
Zhulati – Žuljati
ARAPSKI JEZIK | 255
ARAPSKI JEZIK
‫ – ابن بطوطة‬Ibn Batuta

‫أحمد بن بلّة‬‎‎– Jusuf ben Bela
‫ – أسوان‬Asuan
‫البحرين‬‎– Bahrejn
‫ – الخرتوم‬Kartum
‫الدحي‬‎– Nefud el Dahi
‫الرشيد‬‎ ‫ – هارون‬Harun al Rašid
‫العرب‬‎ ‫ – شط‬Šat el Arab
‫ – الفاتح‬Al Fatih
‫ – الفاتح محمد‬Mehmed al Fatih
‫ – هللا‬Alah
‫ – المخا‬Moka
‫ – المدينة‬Medina
‫ باب‬ ‫ – المندب‬Bab el Mandeb
‫بن بلّة‬‎‎ – Ben Bela
‫ – تحضرمو‬Hadramaut
‫توفيق‬‎– Taufik
‫حسین‬‎– Husein
‫ – حيدر‬Hajdar
‫ – خير الدين‬Hajrudin/Hajredin
‫زايد بن سلطان آل نهيان‬‎– Zajed bin Sultan el Nahjan
‫ – سليمان‬Sulejman
‫ – شمس الدين‬Šemsudin/Šemsedin
‫ – عبد الرحمن‬Abdurahman/Abderahman
‫عبد العزيز‬‎– Abdulaziz/Abdelaziz
‫عبد هللا‬‎– Abdulah/Abdalah
‫ – عثمان‬Osman
‫ – عمر‬Omer
‫ – عمر ابن الخطاب‬Omar ibn el Hatab
‫ – قالعرا‬Irak
‫ – نور الدين‬Nurudin/Nuredin
BJELORUSKI JEZIK
Алена – Alena
Аляксандр – Aljaksandr
Аляксей – Aljaksej
Аркадзьеў – Arkadzev
Арсеньевіч – Arsenjevič
Арсеньеўка – Arsenjevka
Афанасьеўна – Afanasevna
Барейка – Barejka
Барысаў – Barisav
Беларусь – Bjelorusija
Белая Вежа – Bijela Veža
Бусел – Busel
Васіль – Vasilj
Васільевіч – Vasiljevič
Васільеўка – Vasiljevka
Васькa – Vaska
Вілейка – Vilejka
Вярхоў – Vjarhov
Галай – Galaj
Галаўня – Galavnja
Ганна – Gana
Гілевіч – Gilevič
Гіруцкі – Girucki
Гомель – Gomelj
Григорʼeў – Grigorjev
Грыгор’еўка – Grigorjevka
Гусак – Gusak
Дрозд – Drozd
Дзяргай – Dzjargaj
Жыгімонт Стары – Žigimont Stari
Забалоцце – Zabalocje
Залужжа – Zaluža
Замасточча – Zamastoča
Зарэчча – Zareča
Заслаўе – Zaslavje
Іван Жахлівы – Ivan Žahlivi / Ivan Grozni
Каляга – Kaljaga
Каменная Горка – Kamena Gorka
Кандрацій – Kandracij
Кандрацьевіч – Kandracevič
Кацярына Першая – Kacjarina Prva
Крапіва – Krapiva
Кузьма – Kuzma
Кузьміч – Kuzmič
Леў – Lev
Лёзна – Ljozna
Лявонцьевіч – Ljavoncevič
Ляхаўка – Ljahavka
Магілёў – Magiljov
Мар’іна Горка – Marjina Gorka
Мешчанка – Meščanka
Мікалай Другі – Mikalaj Drugi
Міхневіч – Mihnevič
Мятла – Mjatla
Наддзвінне – Nadzvine
Палессе – Paljesje
Панямонне – Panjamone
Прыпяць – Pripjaс
Рагачоў – Ragačov
Садоўскі – Sadovski
Салігорск – Saligorsk
Сідарэнка – Sidarenka
Снядэцкі – Snjadecki
Сцяпан Батура – Scjapan Batura
Сянкевіч – Sjankevič
Тарашкевіч – Taraškevič
Томка – Tomka
Уручча – Uruča
Усціновіч – Uscinovič
Червеньскі раён – Červenjski rajon

Чорная Ганча – Crna Ganča
Чырвоны Стаў – Crveni Stav
Шаўчэнка – Šavčenka
Юзаф – Juzaf
Юр’евіч – Jurjevič
Юр’еў – Jurjev
Ягайлавічы – Jagajlaviči
Ялец – Jalec
Яршоў – Jaršov
Яўген – Javgen
Яўгеній – Javgenij
Яўхім – Javhim
BUGARSKI JEZIK | 261
BUGARSKI JEZIK
Беньо – Benjo
Велико Търново – Veliko Trnovo
Власьо – Vlaso
Вълкадин – Vlkadin
Вълков – Vlkov
Вълчи Дол – Vlči Dol
Вяра – Vjara
Галя – Galja
Гълъбов – Galabov
Гьоков – Gokov
Гюнай – Gjunaj
Джагаров – Džagarov
Димитър – Dimitar
Добруджа – Dobrudža
Дъбов – Dabov
Еню – Enju
Жельо – Željo
Йордан – Jordan
Казанлък – Kazanlk
Карадайъ – Karadaj
Кольо – Koljo
Копривщица – Koprivštica
Кръстева – Krsteva
Къкрина – Kakrina
Кънев – Kanev
Кънчев – Kančev
Кънчо – Kančo
Кърджали – Krdžali
Кърджалиев – Krdžaliev
Кючуков – Ključukov
Лъчезар – Lčezar
Любен – Ljuben
Людмила – Ljudmila
Лясковец – Ljaskovec
Найден – Najden
Нягул – Njagul
Пейо – Pejo
Петър – Petar
Петя – Petja
Райка – Rajka
Свищов – Svištov
Срeдище – Središte
Твърдица – Tvrdica
Търговищe – Trgovište
Търновалийски – Trnovalijski
Търново – Trnovo
Хайтов – Hajtov
Хафъзов – Hafazov
Чакъров – Čakrov
Червеняков – Červenjakov
Щерю – Šterju
Юлиана – Juliana
Юрдан – Jurdan
Ямбол – Jambol
Янков – Jankov
ČEŠKI JEZIK | 263
ČEŠKI JEZIK
Alice – Alica
Alžbĕta – Alžbjeta
Andĕla – Andjela
Antonín – Antonjin
Bartolomĕj – Bartolomjej
Baťa – Bata
Bednář – Bednar
Bedřich – Bedrih
Bělobrádek – Bjelobradek
Bohumila – Bohumila
Bořek – Boržek
Bořivoj – Borživoj
Boudník – Boudnjik
Břeclav – Breclav
Březina – Brezina
Budĕjovice – Budjejovice
Bystřice nad Pernštejnem – Bistrice nad Pernštejnem
Čech – Čeh
Česká Kamenice – Češka Kamenica
Česká Skalice – Češka Skalica
České Budĕjovice – Češke Budjejovice
Danĕk – Danjek
Dĕčín – Dječin
Dĕdice – Djedice
Diblík – Diblik
Divice – Divice
Dlouhý – Dlouhi
Dvořák – Dvoržak
Dvořištĕ – Dvoržište
Ďablice – Djablice
Emílie – Emilija
František – František
Havlíčkův Brod – Havličkuv Brod
Holub – Holub
Hořava – Horžava
Hradčany – Hradčani
Cheb – Heb
Chomutov – Homutov
Chrudim – Hrudim
Ignác – Ignac
Janků – Janku
Jeřábek – Jeržabek
Jindřich – Jindrih
Jindřichův Hradec – Jindrihuv Hradec
Jiráček – Jiraček
Jiří – Jirži
Josef – Jozef
Kadaň – Kadanj
Kadeřábek – Kaderžabek
Kaťa – Katja
Kateřina – Kateržina
Kolář – Kolar
Konopištĕ – Konopište
Kratochvíl – Kratohvil
Kuchař – Kuhar
Kulhavý – Kulhavi
Kvĕta – Kvjeta
Ladislav – Ladislav
Laštůvka – Laštuvka
Libuše – Libuša
Litomĕřice – Litomjeržice
Luďa – Ludja
Markéta – Marketa
Martin – Martin
Masaryk – Masarik
Matĕj – Matjej
Matĕjka – Matjejka
Matylda – Matilda
ČEŠKI JEZIK | 265
Metodĕj – Metodjej
Meziříčí – Meziržiči
Michaela – Mihaela
Michal – Mihal
Morava – Moravska/Moravija
Naďa – Nadja
Navrátil – Navratil
Neratovice – Neratovice
Nĕmcová – Njemcova
Němeček – Njemeček
Novotný – Novotni
Oldřich – Oldrih
Ondřej – Ondrej
Otýlie – Otilija
Parléř – Parler
Pavlína – Pavlina
Pelhřimov – Pelhrimov
Pilař – Pilar
Plzeň – Plzen
Podĕbrady – Podjebradi
Poďousy – Podjousi
Praha – Prag
Prachatice – Prahatice
Přemysl – Premisl
Procházka – Prohaska
Přerov – Prerov
Radim – Radim
Růžena – Ružena
Růžička – Ružička
Rytíř – Ritir
Řehoř – Rehor
Řezník – Reznik
Říha – Riha
Šafařík – Šafarik
Šedivý – Šedivi
Šlechtová – Šlehtova
Soňa – Sonja
Soukalová – Soukalova
Strakonice – Strakonjice
Suchý – Suhi
Sýkora – Sikora
Šárka – Šarka
Šťastný – Štjastni
Štěch – Štjeh
Štĕpán – Štjepan
Táňa – Tanja
Ťok – Tjok
Uherské Hradištĕ – Uherske Hradište
Újezd – Ujezd
Unhošť – Unhošt
Vácha – Vaha
Valentýn – Valentin
Vaněk – Vanjek
Vavřinec – Vavrinec
Vĕnceslav – Vjenceslav
Vĕtrník – Vjetrnjik
Vlastimil – Vlastimil
Vojtĕch – Vojtjeh
Zachariáš – Zahariaš
Zbynĕk – Zbinjek
Zbyslav – Zbislav
Zdeňka – Zdenjka
DANSKI JEZIK | 267
DANSKI JEZIK1*
Aabye – Obi
Agnes – Agnes
Andreas – Andreas
Annette – Anete
Aagaard – Ogor
Aagård – Ogor
Aalborg – Olborg
Ågaard – Ogor
Ågård – Ogor
Århus – Orhus
Bech – Bek
Benjamin – Benjamin
Birger – Birger
Bjelland – Bjeland
Bohr – Bor
Borge – Borge
Burgaard – Burgor
Caroline – Karoline
Charlotte – Šarlote
Christian – Kristijan
Clara – Klara
Dahl – Dal
Dalsgaard – Dalsgor
Dalsgård – Dalsgor
Daniel – Danijel
Ditlevsen – Ditlevsen
Erichsen – Eriksen
Ewald – Evald
*
Iako Æ, Ø i Å tj. Aa stoje na kraju danskoga alfabeta, urednička je odluka
da se radi lakšega korišćenja rječnika oni ipak stave uz A odnosno O prema
grafijskoj sličnosti s tim crnogorskim slovima.
Faaborg – Foborg
Fischer – Fišer
Fogh – Fog
Fyn – Fin
Gade – Gade
Ghitte – Gite
Haderslev – Haderslev
Hanne – Hane
Hansen – Hansen
Helle – Hele
Helsingør – Helsinger
Hestbæk – Hestbek
Hillerød – Hilered
Hjelmslev – Jelmslev
Hjort – Jort
Hjorth – Jort
Højbjerg – Hejbjerg
Ida – Ida
Jacob – Jakob
Jensen – Jensen
Jim – Džim
Joachim – Joakim
Johnny – Džoni
Jonas – Jonas
Jørgen – Jergen
Jørgensen – Jergensen
Juhl – Jul
Jylland – Jiland
Kær – Ker
Kahlenberg – Kalenberg
Kaj – Kaj
Kierkegaard – Kjerkegor/Kirkegor
Kirsten – Kirsten
Kjær – Ker
Knud – Knud
København – Kopenhagen
Køge – Keje
DANSKI JEZIK | 269
Kragh – Krag
Krohn-Dehli – Kron-Deli
Lærke – Lerke
Lene – Lene
Lidegaard – Lidegor
Løhde – Lede
Lolland – Loland
Lotte – Lote
Mads – Mads
Makienok – Makinok
Mathias – Matijas
Mathilde – Matilde
Meldgaard – Melgor
Michael – Mikael
Mikkel – Mikel
Møller – Meler
Mona – Mona
Mørkøv – Merkev
Munch – Munk
Næstved – Nestved
Nakskov – Nakskov
Neergaard – Nergor
Nicklas – Niklas
Niels – Nils
Nielsen – Nilsen
Nørgaard – Nergor
Nørregaard – Neregor
Nygård – Nigor
Nykøbing – Nikebing
Odense – Odense
Østergård – Estergor
Poulsen – Poulsen
Rasmussen – Rasmusen
Roskilde – Roskile
Schandorf – Šandorf
Schmeichel – Smejkel
Schou – Skou
Signe – Signe
Siv – Siv
Skagen – Skejen
Slagelse – Slejelse
Søndergaard – Sendergor
Sørensen – Serensen
Støjberg – Stejberg
Tage – Teje
Thea – Tea
Thisted – Tisted
Thomsen – Tomsen
Thorbjørn – Torbjern
Thorsgaard – Torsgor
Tove – Tove
Troels – Truls
Troelsen – Trulsen
Vestergaard – Vestergor
Victoria – Viktorija
Wig – Vig
Winther – Vinter
ENGLESKI JEZIK | 271
ENGLESKI JEZIK
Aaliyah – Aleja
Aaron – Aron
Aberdeen – Aberdin
Abigail – Abigejl
Abingdon – Abingdon
Adam – Adam
Adams – Adams
Addison – Adison
Adrian – Ejdrijan
Ahmed – Ahmed
Aidan – Ejdan
Aiden – Ejden
Aileen – Ejlin
Alabama – Alabama
Albuquerqe – Albukerki
Alex – Aleks
Alexa – Aleksa
Alexander – Aleksander
Alexandra – Aleksandra
Alexis – Aleksis
Ali – Ali
Allen – Alen
Allison – Alison
Alyssa – Alisa
Amelia – Amelija
Anaheim – Anahejm
Anderson – Anderson
Andrea – Andrea
Andrew – Endru
Andrews – Endruz
Andy – Endi
Angel – Ejndžel
Angelina – Andželina
Angus – Angus
Anna – Ana
Anthony – Entoni
Ariana – Arijana
Arianna – Arijana
Arizona – Arizona
Arlington – Arlington
Armstrong – Armstrong
Ashley – Ešli
Atkinson – Atkinson
Atlanta – Atlanta
Aubrey – Obri
Audrey – Odri
Aurora – Aurora
Austin – Ostin
Autumn – Otum
Ava – Ava/Ejva
Avery – Ejveri
Ayden – Ajden
Ayer – Ejer
Bailey – Bejli
Baker – Bejker
Bakersfield – Bejkersfild
Ball – Bol
Baltimore – Baltimor
Barker – Barker
Barnes – Barns
Barrett – Baret
Bates – Bejts
Bath – Bat
Baton Rouge – Baton Ruž
Baxter – Bakster
Beaumont – Boumant
Bell – Bel
Bella – Bela
Benjamin – Bendžamin
Bennett – Benet
Berry – Beri
Birmingham – Birmingem
Black – Blek
Blackpool – Blekpul
Blake – Blejk
Boise – Bojs
Booth – But
Boston – Boston
Bowen – Bouven
Bradley – Bredli
Brandon – Brandon
Brayden – Brajden
Brian – Brajan
Brianna – Brijana
Brighton – Brajton
Brody – Brodi
Brooke – Bruk
Brooklyn – Bruklin
Brooks – Bruks
Brown – Braun
Bryan – Brajan
Buck – Bak
Burke – Berk
Burns – Berns
Burton – Barton
Butler – Batler
Byrne – Bern
Caleb – Kejleb
California – Kalifornija
Cameron – Kameron
Camila – Kamila
Campbell – Kembel
Canberra – Kanbera
Carol – Karol
Carr – Kar
Carson – Karson
Carter – Karter
Chambers – Čembers
Chapman – Čepmen
Charles – Čarls
Charleston – Čarlston
Charlotte – Šarlot
Chase – Čejs
Cheney (prezime) – Čejni
Cheney (toponim) – Čini
Chicago – Čikago
Chloe – Kloi
Chris – Kris
Christchurch – Krajstčerč
Christopher – Kristofer
Claire – Kler
Clark – Klark
Clarke – Klark
Clearwater – Klirvoter
Cleveland – Klivlend
Cole – Kol
Collins – Kolins
Colorado Springs – Kolorado Springs
Colton – Kolton
Columbus – Kolambus
Connor – Konor
Cook – Kuk
Cooke – Kuk
Cooper – Kuper
Corpus Christi – Korpus Kristi
Coventry – Koventri
Cox – Koks
Cruise – Kruz
Cunningham – Kaningem
Dallas – Dalas
Daniel – Danijel
David – Dejvid
Davidson – Dejvidson
Davies – Dejvis
Davis – Dejvis
Dawson – Doson
Day – Dej
Dayton – Dejton
Dean – Din
Deirdre – Dirdra
Denver – Denver
Destiny – Destini
Detroit – Detroit
Diego – Dijego
Dixon – Dikson
Docherty – Doherti
Dominic – Dominik
Dorothy – Doroti
Doug – Dag
Downey – Dauni
Doyle – Dojl
Dudley – Dadli
Duncan – Dankan
Dwight – Dvajt
Dylan – Dilan
Edinburgh – Edinburg
Edwards – Edvards
El Paso – El Paso
Eli – Ilaj
Elijah – Ilajdža
Elizabeth – Elizabet
Ella – Ela
Elliott – Eliot
Ellis – Elis
Emily – Emili
Emma – Ema
Eric – Erik
Ethan – Itan
Eugene – Judžin
Eva – Eva
Evan – Evan
Evans – Evans
Evelyn – Evelin
Faith – Fejt
Fielding – Filding
Fisher – Fišer
Fletcher – Flečer
Fort Worth – Fort Vort
Foster – Foster
Fox – Foks
Francis – Frensis
Frank – Frenk
Fraser – Frejzer
Fresno – Frezno
Fuller – Fuler
Gabriel – Gabrijel
Gabriella – Gabrijela
Gabrielle – Gabrijel/Gabrijela
Gallagher – Galager
Gardner – Gardner
Gavin – Gavin
Genesis – Dženesis
Geoffrey – Gefri
George – Džordž
Georgetown – Džordžtaun
Gianna – Džijana
Gibson – Gibson
Gill – Gil
Glasgow – Glazgov
Grace – Grejs
Graham – Grejem
Grant – Grant
Gray – Grej
Green – Grin
Griffiths – Grifits
Hailey – Hejli
Hall – Hol
Hamilton – Hamilton
Hampton – Hempton
Hannah – Hana
Harper – Harper
Harris – Haris
Harrison – Harison
Harry – Hari
Hart – Hart
Harvey – Harvi
Hawkins – Hokins
Hayden – Hejden
Hayes – Hejz
Heather – Heder
Henderson – Henderson
Henry – Henri
Hill – Hil
Holland – Holand
Hollywood – Holivud
Holmes – Holms
Honolulu – Honolulu
Hoover – Huver
Hopkins – Hopkins
Houghton – Hoton
Houston – Hjuston
Howard – Hauard
Howe – Hau
Hudson – Hadson
Hughes – Hjuz
Hunt – Hant
Hunter – Hanter
Huntsville – Hantsvil
Hussain – Husein
Hutton – Haton
Ian – Ijan
Illinois – Ilinoj
Indianapolis – Indijanapolis
Ipswich – Ipsvič
Isaac – Ajzak
Isabella – Izabela
Isaiah – Ajzaja
Isleworth – AjzelvortJack – Džek
Jackson – Džekson
Jacksonvile – Džeksonvil
Jacob – Džejkob
Jade – Džejd
Jaden – Džejden
James – Džejms
Jasmine – Džasmin
Jason – Džejson
Jaxon – Džekson
Jayden – Džejden
Jeannie – Džini
Jeffrey – Džefri
Jenkins – Dženkins
Jeremiah – Džeremaja
Jessica – Džesika
Jocelyn – Džoselin
John – Džon
Johnson – Džonson
Johnston – Džonston
Jonathan – Džonatan
Jones – Džons
Jopling – Džopling
Jordan – Džordan
Joseph – Džozef
Joshua – Džošua
Josiah – Džosaja
Joyce – Džojs
Julia – Džulija
Julian – Džulijan
Justin – Džastin
Kaitlyn – Kejtlin
Kansas City – Kanzas Siti
Katherine – Ketrin
Kaur – Kaur
Kayla – Kejla
Kaylee – Kejli
Kelly – Keli
Kennedy – Kenedi
Kevin – Kevin
Khan – Kan
Khloe – Kloi
Kimberly – Kimberli
King – King
Knebworth – Nebvort
Knight – Najt
Kylie – Kajli
Lance – Lens
Landon – Landon
Lane – Lejn
Langacker – Lanaker
Laredo – Leredo
Las Vegas – Las Vegas
Lauren – Loren
Lawrence – Lorens
Lawson – Loson
Layla – Lejla
Leah – Lija
Lee – Li
Leeds – Lidz
Levi – Livaj/Levi
Lewis – Luis
Liam – Lijam
Lillian – Lilijan
Lily – Lili
Liverpool – Liverpul
Lloyd – Lojd
Logan – Logan
Long Beach – Long Bič
Loren – Loren
Los Angeles – Los Anđeles

Louisville – Luivil
Lowe – Lou
Lucas – Lukas
Lucy – Lusi
Luis – Luis
Luke – Luk
Luton – Luton
Lympne – Lim
Macdonald – Mekdonald
Macdonald – Mekdonald
Mackenzie – Makenzi/Mekenzi
Madeline – Madelin/Medelin
Madelyn – Madelin/Medelin
Madison – Madison/Medison
Makayla – Makejla/Mekejla
Maria – Marija
Mariah – Maraja
Marsh – Marš
Marshall – Maršal
Martin – Martin
Mason – Mejson
Mathew – Metju
Matthew – Matju/Metju
Matthews – Metjuz
Max – Maks
May – Mej
Maya – Maja
Mccarthy – Mekarti
Mcdonald – Mekdonald
Mckinney – Mekini
Melanie – Melani
Memphis – Memfis
Merseyside – Mersisajd
Mesa – Mesa
Mia – Mija
Miami – Majami
Michael – Majkl
Middlesbrough – Midlzbro
Mike – Majk
Miller – Miler
Mills – Mils
Milwaukee – Milvoki
Minneapolis – Mineapolis
Mississippi – Misisipi
Missouri – Misuri
Mitchell – Mičel
Molly – Moli
Montana – Montana
Moore – Mur
Morgan – Morgan
Morris – Moris
Morrison – Morison
Moss – Mos
Murphy – Marfi
Murray – Mari
Naomi – Naomi
Nashville – Nešvil
Natalia – Natalija
Natalie – Natali
Nathan – Nejtan
Nathaniel – Natanijel
Nevaeh – Navaja
New Haven – Nju Hejven
New Jersey – Nju Džerzi
New Orleans – Nju Orleans
New York – Njujork
Newman – Njuman
Nicholas – Nikolas
Nicholson – Nikolson
Noah – Noa
Oakland – Oukland
Oakley – Oukli
Oklahoma City – Oklahoma Siti
Oliver – Oliver
Olivia – Olivija
Omaha – Omaha
Owen – Oven
Paige – Pejdž
Palm Springs – Palm Springs
Palmer – Palmer
Pardoe – Pardou
Parker – Parker
Parry – Peri
Patel – Patel
Patricia – Patriša
Paul – Pol
Payton – Pejton
Pearce – Pirs
Pearson – Pirson
Peckham – Pekam
Peirce – Pers
Perry – Peri
Perth – Pert
Peter – Piter
Peyton – Pejton
Philadelphia – Filadelfija
Philip – Filip
Phillips – Filips
Phoenix – Feniks
Pierce – Pirs
Pittsburgh – Pitsburg
Poole – Pul
Porter – Porter
Portland – Portland
Powell – Pauel
Price – Prajs
Rachel – Rejčel
Raleigh – Rali
Read – Rid
Reading – Reding
Rees – Ris
Reid – Rid
Reynolds – Rejnolds
Richard – Ričard
Richards – Ričards
Richardson – Ričardson
Riley – Rajli
Rio Grande – Rio Grande
Riverside – Riversajd
Robert – Robert
Roberts – Roberts
Robertson – Robertson
Robinson – Robinson
Rochester – Ročester
Rockville – Rokvil
Roger – Rodžer
Rogers – Rodžers
Roget – Rože
Rose – Rouz
Ross – Ros
Roy – Roj
Russell – Rasel
Ryan – Rajan
Sacramento – Sakramento
Saint Paul – Sent Pol
Samantha – Samanta
Samuel – Samjuel
San Antonio – San Antonio
San Diego – San Dijego
San Francisco – San Francisko
San Jose – San Hoze
Santa Ana – Santa Ana
Sarah – Sara
Saunders – Sonders
Savannah – Savana
Sawyer – Sojer
Scott – Skot
Searle – Serl
Seattle – Sijetl
Sebastian – Sebastijan
Serenity – Sereniti
Sharp – Šarp
Shaw – Šo
Sheffield – Šefild
Sherlock – Šerlok
Simpson – Simpson
Smith – Smit
Sofia – Sofija
Sophia – Sofija
Sophie – Sofi
Southampton – Sauthempton
Southwark – Sadark
Spencer – Spenser
Springfield – Springfild
St. Louis – Sent Luis
Stella – Stela
Stephen – Stiven
Stevens – Stivens
Stewart – Stjuart
Stone – Stoun
Strachan – Strehen
Sue – Sju
Sutton – Saton
Swank – Svenk
Swansea – Svonsi
Sydney – Sidni
Tampa – Tampa
Taylor – Tejlor
Thomas – Tomas
Thompson – Tompson
Thomson – Tomson
Trinity – Triniti
Tristan – Tristan
Tucson – Tuson
Tulsa – Tulsa
Turner – Tarner
Tyler – Tajler
Tyne – Tajn
Ulgham – Afem
Valeria – Valerija
Vancouver – Vankuver
Victoria – Viktorija
Virginia – Virdžinija
Virginia Beach – Virdžinija Bič
Walcot – Wolkot
Walker – Voker
Wallace – Valas
Walsh – Volš
Ward – Vord
Washington – Vašington
Watson – Votson
Watts – Vots
Webb – Veb
Wells – Vels
West – Vest
White – Vajt
Wichita – Vičita
Wilkinson – Vilkinson
William – Vilijam
Williams – Vilijams
Williamson – Vilijamson
Willis – Vilis
Wilson – Vilson
Winfred – Vinfred
Witherspoon – Viderspun
Wood – Vud
Woods – Vuds
Worcester – Vuster
Worthington – Vordington
Wright – Rajt
Wyatt – Vajat
Yeats – Jejts
Yellowstone – Jeloustoun
York – Jork
Young – Jang
Zachary – Zakari
Zoe – Zoi
Zoey – Zoi
FRANCUSKI JEZIK
Agnès – Anjes
Aigues – Eg
Aimé – Eme
Aix – Eks
Aix-en-Provence – Eks an Provans
Aix-la-Chapelle – Ahen
Aix-les-Bains – Eks le Ben
Alain – Alen
Alain Robbe-Grillet – Alen Rob-Grije
Albertville – Albervil
Alençon – Alanson
Alexandre – Aleksandar
Alexis – Aleksi
Alpes – Alpi
Ambès – Ambes
Ambez – Ambes
Amiens – Amijen
Amos – Amos
Anaïs – Anais
Angau – Ango
Angers – Anže
Angevillers – Anževiler
Annecy – Ansi
Anouilh – Anuj
Antibes – Antib
Antoine – Antoan
Antoine De Saint-Exupéry – Antoan de Sent-Egziperi
Antoinette – Antoaneta
Anvers – Anver
Aquitaine – Akvitanija
Arène – Aren
Argus – Argis
Ariège – Arjež
Arles – Arl
Arnauld – Arno
Arras – Aras
Assas – Asas
Asterix – Asteriks
Aubervillier – Obervilije
Auguste – Ogist
Augustin – Ogisten
Auteuil – Otej
Auvergne – Overnj/Overnja
Auvers-sur-Oise – Over sir Oaz
Auxerre – Oser
Avesnes – Aven
Aveyron – Averon
Aymé – Eme
Baladur – Baladir
Bâle – Bazel
Bar-le-Duc – Bar-le-Dik
Barthes – Bart
Bastille – Bastilja
Baudelaire – Bodler
Baudrier – Bodrije
Bayard – Bajar
Bayle – Bel
Bayonne – Bajon
Beaudelaire – Bodler
Beaumont-les-Autels – Bomon lez Otel
Bedous – Bedus
Beigbeder – Begbede
Berlioz – Berlioz
Bernanos – Bernanos
Besançon – Bezanson
Beyl – Bel
Biarritz – Bjaric
Blanc – Blan
Blois – Bloa
Boileau – Boalo
Bonnaire – Boner
Bordeaux – Bordo
Bossuet – Bosije
Bouillet – Buje
Boulez – Bulez
Boutx – Bouts
Boyer – Boaje
Braques – Brak
Brassens – Brasans
Breil – Brej
Brest – Brest
Bretagne – Bretanja
Breton – Breton
Bretx – Brets
Brigitte – Brižita/Brižit
Brioude – Brijud
Briséis – Brizeis
Bruges – Briž
Bruxelles – Brisel
Bruyières – Brijer
Bruys – Bruis
Cadix – Kadiks
Caen – Kan
Calvados – Kalvados
Camille – Kamij
Camus – Kami
Cannes – Kan
Capus – Kapi
Casarès – Kazares
Cendrars – Sandrar
Cérez – Serez
Cesaire – Sezer
Césanne – Sezan
Chabrier – Šabrije
Champagne – Šampanja
Champagne-Ardennes – Šampanja-Ardeni
Champfleury – Šamfleri
Charles – Šarl
Charles de Gaulle – Šarl de Gol
Charnos – Šarno
Charpentier – Šarpantje
Chartres – Šartr
Chastel – Šastel
Chateaubriand – Šatobrijan
Château-d’Oex – Šato d’E
Châtelus – Šatli
Chénier – Šenije
Cher – Šer
Choderlos de Laclos – Šoderlo de Laklo
Christophe – Kristof
Citroën – Sitroen
Claire – Kler
Claude – Klod
Claude Lévy-Strauss – Klod Levi-Stros
Clemenceau – Klemanso
Clément – Kleman
Clermont-Ferrand – Klermon Feran
Clouard – Kluar
Clouseau – Kluzo
Cocteau – Kokto
Coîmbre – Koenbr
Combray – Kombre
Condorcet – Kondorse
Corneille – Kornej
Cortès – Kortes
Cortèz – Kortez/Kortes
Crans-Montana – Kran Montana
Cuvillier – Kivilije
Cyrano – Sirano
D’Alembert – D’Alamber
D’Estaign – D’Esten
Darius Milhaud – Darijus Mijo

Davos – Davos
De Funès – De Fines
De Gaulle – De Gol
De l’Isle-Adam – De l’Il-Adam
De Staël – De Stal
De Tocqueville – De Tokvil
De Vastey – De Vate
Deauville – Dovil
Decrès – Dekre
Degas – Dega
Delay – Dele
Delille – Delil
Delmas – Delmas
Deneuve – Denev
Denis – Deni
Desaix – Deze
Désaugiers – Dezožje
Descartes – Dekart
Deschamps – Dešan
Desnos – Desnos
Despantes – Depant
Desportes – Deport
Despretz – Depre
Destouches – Detuš
Desvers – Dever
Diderot –Didro
Didier – Didje
Dijon – Dižon
Dillon – Dilon
Dior – Dior
Dombas – Domba
Doubs – Du
Dreyfus – Drajfus
Duchamp – Dišan
Duchesnois – Dišenoa
Dufresne – Difren
Dufresny – Difreni
Duhamel – Diamel
Duhem – Diem
Duhesme – Diem
Dumas – Dima
Dumesnil – Dimenil
Dunkerque – Denkerk
Duplessis – Diplesi
Duras – Diras
Dustan – Distan
Echenoz – Ešnoz
Éluard – Elijar
Émile – Emil
Eric Faye – Erik Faj
Étienne – Etjen
Eugène – Ežen/Evgenije
Eugénie – Evgenija
Eustache – Eustahije
Evelyne – Evlin
Fabius – Fabijus
Faujas – Fožas
Fay – Fe
Fayard – Fajar
Faye – Faj
Fayolle – Fajol
Febvre – Fevr
Féletz – Feles
Félix – Feliks
Ferdinand de Saussure – Ferdinand de Sosir
Feydeau – Fedo
Fillastre – Filastr
Fleisher – Flešer
Fleurus – Fleris
Floris – Floris
Forez – Fore
Foucault – Fuko
Fragonard – Fragonar
Franche-Comté – Franš-Konte
François – Fransoa
François de La Rochefoucauld – Fransoa de la Rošfuko
Françoise – Fransoaz/Fransoaza
Françoise – Fransoaza/Fransoaz
Françoise – Fransoaza/Fransoaz
François-Marie Arouet Voltaire – Fransoa-Mari Arue Volter
Fréjus – Frežis
Freyssinous – Fresinu
Froeschviller – Frešviler
Gallimard – Galimar
Garnier – Garnije
Garros – Garos
gauloises – Goloaz
Gautier – Gotje
Genève – Ženeva
Genevoix – Ženevoa
Geofroy – Žofroa
Georges – Žorž
Gernez – Žerne
Gervex – Žerveks
Gilles – Žil
Gillet – Žile
Gillot – Žilo
Gironde – Žironda
Givenchy – Živanši
Godot – Godo
Goth – Go
Goya – Goja
Graal – Gral
Grenoble – Grenobl
Grosbois – Groboa
Groslay – Grole
Grotius – Grosjus
Guadeloupe – Gvadelup
Guillaume – Gijom
Guizot – Gizo
Guy – Gi
Guyane française – Francuska Gvajana
Haute-Marne – Gornja Marna
Hennequin – Eneken
Henri – Anri
Henriot – Anrio
Herbier – Erbje
Herneau – Erno
Honoré – Onore
Houellebecq – Uelbek
Hubert – Iber
Hugo – Igo
Huysmans – Uismans
Ids-Saint-Roch – I-Sen-Rok
Île-de-France – Il de Frans
Ingres – Engr
Iseut – Izolda
Isle – Il
Isly – Ili
Jacqueline – Žaklina
Jacques – Žak
Jaspers – Jaspers
Jaurès – Žores
Jean – Žan
Jean de La Bryière – Žan de la Brijer
Jean le Rond D'Alembert – Žan le Ron D'Alember
Jean-Baptiste Chardin – Žan-Batist Šarden
Jean-Jacques Rousseau – Žan-Žak Ruso
Jeanne – Žana
Jean-Pierre Faye – Žan-Pjer Faj
Joseph – Žozef
Jules – Žil
Julien – Žilijen
Julleville – Žilvil
Jura – Jura
Just – Žist
La Bruyères – La Brijer
La Bruyière – La Brijer
La Bryière – La Brijer
La Fayette – La Fajet
La Fontaine – La Fonten
La Forest – La Fore
La Manche – Lamanš
La Réunion – Unija
La Rochefoucauld – La Rošfuko
La Rochelle – La Rošel
Laclavetine – Laklavtin
Laënnec – Laenek
Languedoc – Langdok
Languedoc-Roussillon – Langdok-Rusijon
Lay – Le
Lê – Le
Le Brun – Le Bren
Le Chatelier – Le Šatelije
Le Clézio – Le Klezio
Le Corbusier – Le Korbizje
Le Havre – Avr
Le Lagast – Le Lagast
Le Vayer – La Vaje
Leboeuf – Lebef
Leclerc – Lekler
Lecocq – Lekok
Lecompte – Lekont
Leconte de Lisle – Lekont de Lil
Ledoyen – Ledoajen
Lemaître – Lemetr
Lesage – Lesaž/Lezaž
Leuwers – Levers
Levet –Leve
Libération – Liberasjon
Libertyville – Libertivil
Liège – Lijež
Lille – Lil
Limoges – Limož
Loeillet – Leje
Loire – Loara
Lombez – Lombes
Lorient – Lorjan
Lot-et-Garonne – Lo i Garona
Louis – Luj
Louise – Luiz
Lourdes – Lurd
Louviers – Luvje
Louys – Lui
Luc – Lik
Lucien – Lisjen
Lumière – Limjer
Lys-Les-Lannoy – Lis-le-lanoa
Malesherbes – Malzerb
Malreau – Malro
Marat – Mara
Marius – Marijus
Mars – Mars
Marseille – Marsej/Marselj
Martin – Marten
Mathilde – Matilda
Maulnier – Monije
Maupassant – Mopasan
Maupeou – Mopu
Maxime – Maksim
Mendès – Mendes
Mérimée – Merime
Meslier – Melije
Mesmer – Mesmer
Metz – Mec
Millardet – Mijarde
Moën – Men
Molière – Molijer
Mont Blanc – Monblan
Montaigne – Montenj
Mont-de-Marsan – Mon de Marsan
Monte-Carlo – Monte Karlo

Monte-Cristo – Monte Kristo
Montesquieu – Monteskje
Montigny-lès-Metz – Montinji le Mec
Montluçon – Monlison
Montpellier – Monpelije
Montréal – Montreal
Montreuil – Montrej
Nancy – Nansi
Nantes – Nant
Nathalie – Natali
Neufbourg – Nebur
Neuf-Brisach – Ne-Brizak
Neufchâteau – Nešato
Neufchâtel – Nešatel
Neufjour – Nežur
Neufvi – Nevi
Neuilly – Neji
Normandie – Normandija
Nouvelle-Calédonie – Nova Kaledonija
Olivier – Olivje
Orsay – Orse
Pagnol – Panjol
Paris – Pariz
Parisis – Parizi
Paul – Pol
Péguy – Pegi
Pennac – Penak
Petit – Peti
Peugeot – Pežo
Philippe – Filip
Piaf – Pjaf
Picardie – Pikardija
Pierre – Pjer
Pissarro – Pisaro
Plessis-lez-Tours – Plesi le Tur
Poincaré – Poenkare
Poitiers – Poatje
Poitou-Charentes – Poatu-Šarant
Pont-de-Veyle – Pon de Vel
Pont-en-Royans – Pont an Roajan
Port-Royal – Por Roajal
Praslin – Pralen
Prasville – Pravil
Prévost – Prevo
Proust – Prust
Provence – Provansa
Puys – Pui
Queneau – Keno
Quignard – Kinjar
Quinault – Kino
Quinet – Kine
Quintus – Kentis
Rabelais – Rable
Racine – Rasin
Rambouillet – Rambuje
Raspail – Raspaj
Régis – Režis
Reims – Rems
Renault – Reno
René – Rene
Rennes – Ren
Resnais – Rene
Restif de la Bretonne – Retif de la Breton
Retz – Re
Réville – Revil
Révillon – Revijon
Reyes – Rejes
Reyleigh – Rele
Reynaud – Reno
Rhin – Rajna
Rhône – Rona
Ricardou – Rikardu
Richelieu – Rišelje
Ricoeur – Riker
Rimbaud – Rembo
Riom-ès-Montagnes – Riom es Montanj
Robespierre – Robespjer
Rochas – Rošas
Rodez – Rodez
Roer – Rer
Roger Martin du Gard – Rože Marten di Gar
Rolain – Rolen
Rouen – Ruan
Rouget de Lisle – Ruže de Lil
Rousseau – Ruso
Royan – Roajan
Ruitz – Rui
Ruy – Ruj
Ryes – Ri
Rys – Ris
Saint-Aignant-Sur-Roë – Sent Enjan sir Ro
Saint-Brieuc – Sen-Brije
Saint-Dié-des-Vosges – Sen-Dje de Vož
Sainte-Beuve – Sent-Bev
Saint-Exupéry – Sent-Egziperi
Saint-Germain – Sen-Žermen
Saint-John Perse – Sen-Džon Pers
Saint-Loup – Sen-Lu
Saint-Paul Roux – Sen-Pol Ru
Saint-Priest – Sen-Pri / Sen-Prist
Saint-Saëns – Sen Sans
Saint-Simon – Sen-Simon
Saint-Tropez – Sen Trope
Saint-Witz – Sen-Vis
Sandoz – Sando
Saône – Sona
Saulcy – Sosi
Saulxure – Sosir
Saulzais-le-Potier – Soze-le-Potje
Séez – Se
Seine – Sena
Senghor – Sengor
Sens – Sens
Sèvres – Sevr
Simone – Simona/Simon
Sisley – Sisle
Sollers – Solers
Soupault – Supo
Strasbourg – Strazbur
Tangay – Tangi
Tati – Tati
Tesnière – Tenijer
Thibault – Tibo
Thomas – Toma
Tocqueville – Tokvil
Torès – Tores
Toulouse – Tuluz
Toulouse-Lautrec – Tuluz-Lotrek
Tourcoing – Turkoen
Tours – Tur
Tropez – Trope
Troyes – Troa
Trudeau – Trido
Truffaut – Trifo
Tzara – Cara
Uxelles – Isel
Val d'Isère – Val d'Izer
Valens – Valens
Vandoeuvre-lès-Nancy – Vandevr le Nansi
Vaud – Vo
Vaudoyer – Vodoaje
Vendryes – Vandrijes
Verdun – Verden
Versailles – Versaj
Vesle – Vel
Vez – Ves
Viel – Vjel
Vigny – Vinji
Villars – Vilar
Ville-d’Avrey – Vil-d’Avre
Villefranche – Vilfranš
Villeparisis – Vilparizi
Villeurbanne – Vijerban
Villiers – Vilije
Villon – Vijon
Vincent – Vensan
Virginie – Viržini
Voltaire – Volter
Vosges – Vož
Weil – Vej
Xavier – Gzavje
Yourcenar – Jursenar
Yvette – Ivet
GRČKI JEZIK | 303
GRČKI JEZIK2*
Άγια Βαρβάρα – Agia Barbara – Aja Varvara

Άγιος Ευστράτιος – Agios Eustratios – Ajos Evstratios
Άγιος Θωμάς – Agios Thomas – Ajos Tomas
Άγιο(ν) Όρος – Agio(n) Oros – Sveta Gora
Αθήνα – Athena – Atina
Αίγινα – Aigina – Egina
Αικατερινη – Aikaterine – Ekaterina/Katarina
Αλέξης – Alexes – Aleksis
Ανδρουτσόπουλος – Androutsopoulos – Andrucopulos
Άνω Κουδούνι – Ano Koudouni – Ano Kuduni
Αργυρούπολη – Argyroupole – Argirupoli
Ασημακόπουλος – Asemakopoulos – Asimakopulos
Αχαρνές – Acharnes – Aharnes
Βαγγέλης – Baggeles – Vangelis
Βαγενάς – Bagenas – Vajenas
Βαρουφάκης – Barouphakes – Varufakis
Βασίλειος – Basileios – Vasilis
Βενιζέλος – Benizelos – Venizelos
Βούτσης – Boutses – Vucis
Γαβράς – Gabras – Gavras
Γεωργαντζοπούλου – Georgantzopoulou – Jeorgandzopulu
Γεωργιος – Georgios – Georgios
Γιάννης – Giannis – Janis
Γιωργος – Giorgos – Jorgos
Γκιζίκης – Gkizikis – Gizikis
Γκοράνης – Gkoranes – Goranis
Γύθειο – Gytheio – Jitio/Gitijum
Δελφοί – Delphoi – Delfi
Δημητρης – Demetres – Dimitris
*
Za grčki jezik navodimo izvornu grafiju, latiničnu transliteraciju i tran-
skripciju.
Ειρήνη – Eirene – Irena/Irina

Ελευθέριος – Eleutherios – Elefterios
Εμμανουήλ – Emmanouel – Emanuil
Ευαγγελος – Evaggelos – Evangelos
Ευκλείδης – Eukleidis – Euklid
Ευσταθιάδης – Eustathiades – Efstatijadis
Ζαχαριάδης – Zachariades – Zahariadis
Ζορμπάς – Zormpas – Zorba
Ήβη – Ebe – Heba
Ήπειρος – Epeiros – Epir
Θήβα – Theba – Teba
Θεμιστοκλής – Themistokles – Temistokles
Θεοδωράκης – Theodorakes – Teodorakis
Θερμοπύλες – Thermopyles – Termopili
Θεσσαλία – Thessalia – Tesalija
Θεσσαλονίκη – Thessalonike – Solun
Ιωάννης – Ioannes – Joanis
Κανελλόπουλος – Kanellopoulos – Kanelopulos
Καραμανλής – Karamanles – Karamanlis
Κατρούγκαλος – Katrougkalos – Katrugalos
Καψάλης – Kapsales – Kapsalis
Κιουσόπουλος – Kiousopoulos – Kiusopulos
Κυριάκος – Kyriakos – Kirjakos
Κόρινθος – Korinthos – Korint
Λακεδαίμων – Lakedaimon – Lakedemon
Λευκάδα – Leukada – Lefkada/Leukada
Λέσβος – Lesbos – Lezb(os)
Λυκαβητός – Lykabetos – Likabet/Likavitos
Μάγκλαρης – Magklares – Manglaris
Μαυροβούνιο – Mavrobounio – Crna Gora
Μεσολλόγγι – Mesolloggi – Mesolongi
Μεταξάς – Metaxas – Metaksas
Μητσοτάκης – Metsotakes – Micotakis
Μιχαήλ Ψελλός – Michael Psellos – Mihail Psel
Μίλητος – Miletos – Milet
Μπακιρτζής – Mpakirtzes – Bakircis
Μπαμπινιώτης – Mpampiniotes – Babinjotis
GRČKI JEZIK | 305
Μύκονος – Mykonos – Mikonos

Ναύπλιο – Nauplio – Nafplio/Nauplio
Νικολούδης – Nikoloudes – Nikoludis
Ξάνθη – Xanthe – Ksanti
Ξυδάκης – Xydakes – Ksidakis
Ξενοφών – Xenophon – Ksenofon
Παναγιώτης – Panagiotes – Panajotis
Παπούλιας – Papoulias – Papuljas
Παρασκευόπουλος – Paraskeuopoulos – Paraskevopulos
Παρθενώνας – Parthenonas – Partenon
Παυλόπουλος – Paulopoulos – Pavlopulos
Πειραιάς – Peiraias – Pirej
Πουλίτσας – Poulitsas – Pulicas
Ρόδος – Rodos – Rodos
Σαρτζετάκης – Sartzetakes – Sarcetakis
Σελήνη – Selene – Selena
Σημίτης – Semites – Simitis
Σπηλιωτόπουλος – Speliotopoulos – Spiljotopulos
Στασινόπουλος – Stasinopoulos – Stasinopulos
Στεφανόπουλος – Stephanopoulos – Stefanopulos
Ταμπάκη – Tampake – Ta(m)baki
Τζαννετάκης – Tzannetakes – Canetakis
Τζαννής – Tzannes – Canis
Τζίφρας – Tziphras – Cifras
Τσακαλώτος – Tsakalotos – Cakalotos
Τσαλδάρης – Tsaldares – Caldares
Τσάτσος – Tsatsos – Cacos
Τσιαντούλας – Tsiantoulas – Cja(n)dulas
Τσίπρας – Tsipras – Cipras
Τσουδερός – Tsouderos – Cuderos
Φίλιππος – Philippos – Filip
Χριστοδουλοπούλου – Christodoulopoulou – Hristodulopulu
Ψυχάρης – Psychares – Psiharis
HEBREJSKI JEZIK3*
‫ – אַ הֲרֹ ן‬Aharon – Aron

‫ – ִאּיֹוב‬Ijov – Jov
‫ – אֱלִ ָיּהּו‬Elijahu – Ilija
‫ – אֱלִ ישֶ ׁבַ ע‬Eliševa – Elizabeta, Jelisaveta
‫ – אַ ּׁשּור‬Ašur – Asir(ija)
‫לֶחֶ ם‬-‫ – בֵ ּית‬Bejt-Lehem – Vitlejem
‫ּבֹורה‬
ָ ‫ – ְד‬Dvora – Debora
‫ – דָ ּוִ ד‬David – David
‫ – הֶ בֶ ל‬Hevel – Avelj
‫ – ְזכ ְַריָה‬Zeharja – Zaharija, Zaharije
‫ – חַ ָוּה‬Hava – Eva
‫ – יְ הּודָ ה‬Jehuda – Juda
‫ – יְ הֹושֻ ַע‬Jehošua – Ješua, Isus
‫ – יֹוחָ נָן‬Johanan – Johanan, Ivan, Jovan
‫ – יְ חֶ זְקֵ אל‬Jehezkel – Ezekijel, Jezekilj
‫ – ַיעֲקֹ ב‬Ja’akov – Jakov
‫ – יִ צְ חָ ק‬Jichak – Isak
‫ – יְ רּושָ ׁלַיִ ם‬Jerušalajim – Jerusalim
‫ – יִ ְר ְמיָהּו‬Jirmejahu – Jeremija
‫ – יְ שַ ׁעְ יָהּו‬Ješa’jahu – Isaija
‫ – יִ ְש ָׂראֵ ל‬Jisrael – Izrael, Izrailj
‫ – כְ ּ ָנעַן‬Kna’an – Kanaan, Kanan, Hanan
‫ – לְ בָ נֹון‬Levanon – Liban
‫ – ִמצְ ַריִ ם‬Micrajim – Egipat (Misir)
‫ – ִמ ְריָם‬Mirjam – Mirjam, Marija
‫ – ְמתּושֶ ׁלַח‬Metušelah – Metuzalem
‫’ – ַע ָזּה‬aza – Gaza
‫’ – עֲמֹ ָרה‬amora – Gomora
‫ – עֵשָ ׂו‬Esav – Isav
*
Za hebrejski jezik navodimo izvorni oblik, transkripciju i odgovarajuće bi-
blijsko ime na crnogorskome jeziku.
‫ – ּפ ָָרס‬Paras – Persija
‫ – פְ ָרת‬Prat – Eufrat
‫ – צִ ּיֹון‬Cijon – Sion
‫ – ִרבְ קָ ה‬Rivka – Rebeka
‫ – ָרחֵ ל‬Rahel – Rahela, Rahel
‫ – ְשֹׁלמֹ ה‬Šlomo – Solomon, Salamun
‫ – ְשׁמּואֵ ל‬Šmuel – Samuel, Šamuel, Samuil
‫ – ִש ְׁמעֹון‬Šim’on – Simon, Simeon, Šimun
‫ – ִש ְׁמׁשֹון‬Šimšon – Samson
HOLANDSKI JEZIK
Aantjes – Anćes
Aerdenhout – Ardenhaut
Alphen – Alfen
Arnhem – Arnem
Beatrix – Beatriks
Bilderdijk – Bilderdajk/Bilderdejk
Blauw – Blau
Blokhuijsen – Blokhausen
Boeijen – Bujen
Boëtius – Bucijus
Bomans – Boumans/Bomans
Bouw – Bau
Bouwe – Baue
Bouwman – Bauman
Boxmeer – Boksmer
Brabantia – Brabancija
Brederode – Brejderoude/Brederode
Bruna – Bruna
Castricum – Kastrikum
Cees – Sejs
Chris – Kris
Cillessen – Silesen
Cornelis – Kornejlis
Cruijff – Krauf
Cyprus – Siprus
Daley – Dalej / Dalaj
Daniël – Danijel
De Blaeij – De Blaj / De Blej
De Goey – De Huj
De Groot – De Hrout / De Hrot
De Haan – De Han
De Leuw – De Leu
De Ruyter – De Rauter
De Vriesch – De Fris
De Vrij – De Fraj / De Frej
De Winter – De Vinter
Den Bosch – Den Bos
Den Haag – (Den) Hag
Doetinchem – Dutinhem
Dordrecht – Dordreht
Draaier – Drajer
Drees – Drejs/Dres
Fokker – Foker
Fortuyn – Fortaun
Friesland – Frisland
Gouda – Hauda
Groningen – Groningen
Groothuis – Groutaus/Grotaus
Gullit – Hulit (ali Rud Gulit)
Heemskerk – Hejmskerk/Hemskerk
Heitinga – Hajtinha/Hejtinha
Heus – Hojs/Hous
Huizinga – Hauzinha
Jeroen – Jerun
Kenauw – Kenau
Keukenhof – Kojkenhof/Koukenhof
Klauwers – Klauers
Kraaykamp – Krajkamp
Leeghwater – Lejhvater
Leeuw – Leu
Leeuwaarden – Leuvarden
Leeuwenhoek – Leuvenhuk
Leiden – Lajden/Lejden
Lelystad – Lejlistad
Limburg – Limburg
Luuk – Luk
Maijen – Majen
Mathijs – Matajs/Matejs
Mauritius – Mauricijus
Meeuwis – Meuvis
Michels – Mihels
Monnickendam – Monikendam
Naarden – Narden
Nieuwe Maas – Nive Mas
Nieuwendijk – Nivendajk
Nigel – Nihel
Ostaijen – Ostajen
Ostayen – Ostajen
Paulissen – Paulisen
Philips – Filips
Pieck – Pik
Quaak – Kvak
Quirien – Kvirin
Rembrandt – Rembrant
Roosendaal – Rouzendal/Rozendal
Rotterdam – Roterdam
Rutger – Ruther
Ruud – Rud
Ruud Gullit – Rud Gulit
Ruysdael – Rausdal
Schaars – Shars
Scheveningen – Shejveningen
Schiedam – Shidam
Scholten – Sholten
Schuurman – Shurman
Siem – Sim
Singer – Singer
Sint Anthonis – Sint Antonis
Sjoerd – Šurd
Sjouwerman – Šauerman
Smeekens – Smejkens/Smekens
Sneijder – Snajder
Stedelijk – Stejdelik/Stedelik
Stijn – Stajn/Stejn
Strootman – Stroutman/Strotman
Tegelen – Tejhelen/Tehelen
Thorbecke – Torbeke
Tjeerd – Ćerd
Utrecht – Utreht
Van Beieren – Fan Bajeren / Fan Bejeren
Van Bommel – Fan Bomel
Van Buuren – Fan Buren
Van Cittert – Fan Sitert
Van den Broek – Fan den Bruk
Van der Vaart – Fan der Fart
Van der Weerden – Fan der Vejrden / Fan der Verden
Van der Wiel – Fan der Vil
Van Dijk – Fan Dajk / Fan Dejk
Van Duin – Fan Daun
Van Dyck – Fan Dajk / Fan Dejk
Van Ginkel – Fan Hinkel
Van Gogh – Van Gog
Van Maasakker – Fan Masaker
Van Mierlo – Fan Mirlo
Van Nistelrooij – Fan Nistelroj
Van Persie – Fan Persi
Van Rhijn – Fan Rajn / Fan Rejn
Van Rijn – Fan Rajn / Fan Rejn
Van Rijsselberghe – Fan Rajselberhe / Fan Rejselberhe
Van Wely – Fan Vejli
Veghel – Fehel
Verhaegh – Ferhah
Verhoeven – Verhuven
Vermeer – Fermejr/Fermer
Verweij – Fervaj/Fervej
Visser – Fiser
Vlisingen – Flisingen
Vos – Fos
Vrolijk – Frolik
Waaijers – Vajers
Wijnaldum – Vajnaldum/Vejnaldum
Wolkers – Volkers
Wouters – Vauters
Zeeburg – Zejburh/Zeburh
Zoet – Zut
ISLANDSKI JEZIK4*
Akureyri – Akurejri
Arnalds – Artnalds
Atli – Ahtli
Auðunn – Ejdun
Auður – Ejdur
Áróra – Auroura
Ásdís – Ausdis
Ægir – Ajir
Barði – Bardi
Bergur – Bergur
Bjarkardóttir – Bjerkardouhtir
Bjarkarson – Bjerkarson
Björk – Bjerk
Björk – Bjork (umjetnica)
Björn – Bjertn/Bjetn
Bláfjöll – Blaufjetl
Blær – Blajr
Bogi – Boji
Bolungarvík – Bolungarvik
Breiðdalsvík – Brejdalsvik
Búðir – Budir
Carl – Kartl/Katl
Cecil – Sesil
Cecilía – Sesilija
Clara – Klara
Dettifoss – Dehtifos
Drangsnes – Draungsnes
*
Iako Æ i Ö stoje na kraju islandskoga alfabeta, urednička je odluka da se
radi lakšega korišćenja rječnika oni ipak stave uz A odnosno O prema gra-
fijskoj sličnosti s tim crnogorskim slovima. Slovo Þ ostaje na kraju popisa.
Dynjandi – Dinjandi
Eilífur – Ejlivur
Eir – Ejr
Eiríkur – Ejrikur
Eldgjá – Eldgjau
Eybjörg – Ejbjerg
Eyjafjallajökull – Ejafjatlajekutl
Eyþór – Ejtour
Fáfnir – Faupnir
Fimmvörðuháls – Fimverduhauls
Finnbogi – Finboji
Flatey – Flatej
Fljótdalshérað – Fljoutdalsśerad
Friðgerður – Fridgjerdur
Geysir – Gejsir
Gísley – Gjistlej
Gísli – Gjistli
Gljúfrasteinn – Gljuvrastejtn
Goðafoss – Godafos
Grábrók – Graubrouk
Guðbjartur – Gvudbjartur
Guðfinna – Gvudfina
Guðmund – Gvudmund
Guðmundsdóttir – Gvudmundsdouhtir
Guðmundsson – Gvudmundson
Guðrún – Gvudrun
Gullfoss – Gutlfos
Gyða – Gida
Halla – Hatla
Halli – Hali
Hallur – Hatlur
Hauksson – Hejhson/Hejkson
Hekla – Hekla/Hehkla
Hektor – Hehtor
Héraðsvötn – Śeradsvehtn
Hjalteyri – Śaltejri
Hjartargarðurinn – Śartargardurin
Hjálmar – Śalmar
Hjördís – Śerdis
Hornstrandir – Hortnstrandir/Hotnstrandir
Hrafnhildur – Hrapnhildur
Hrefna – Hrepna
Hreppsendi – Hrehfsendi
Hringbraut – Hringbrejt
Húsavík – Husavik
Hvalfjörður – Kvalfjerdur
Hvammstangi – Kvamstaungi
Hveragerði – Kveragerdi
Hvervisgata – Kvervisgata
Höfn – Hepn
Iðunn – Idun
Ilmur – Ilmur
Ingólfshöfði – Ingoulfshevdi
Ingvar – Ingvar
Ísafjörður – Isafjerdur
Ísberg – Isberg
Ísbjörn – Isbjertn/Isbjetn
Ísland – Island
Jófriður – Joufridur
Jóhanna – Jouhana
Jón – Joun
Jónsi – Jounsi
Kalli – Kali
Kaprasíus – Kaprasijus
Karl – Kartl/Katl
Katla – Katla/Kahtla
Kári – Kauri
Keflavík – Keplavik
Keilir – Kjejlir
Keli – Kjeli
Ketill – Kjetitl
Kilían – Kjilijan
Kirkjubæjarklaustur – Kjirkjubajarklejstur
Kjarval – Kjarval
Kleifarvatn – Klejvarvahtn
Kvaran – Kvaran
Lakagígar – Lakagjigar
Langjökull – Laungjekutl
Laugavegur – Lejgavegur
Laxdal – Laksdal/Lahsdal
Laxness – Laksnes/Lahsnes
Litlisjór – Lihtlisjour
Logi – Loji
Melrakkaslétta – Melrahkastljehta
Mjallhvít – Mjatlkvit
Mýra – Mira
Mýrdalsjökull – Mirdalsjekutl
Norðdahl – Nordal
Oddfreyja – Odfreja
Oddi – Odi
Oddur – Odur
Ormheiður – Ormhejdur
Ormur – Ormur
Orri – Ori
Óðinn – Oudin
Ólafur – Oulavur
Ósk – Ousk
Ögmunda – Egmunda
Örn – Ertn
Palli – Pali
Páll – Pautl
Pétur – Pjetur
Rafn – Rapn
Rangárvellir – Raungaurvetlir
Reykjavík – Rejkjavik
Rúnar – Runar
Rökkvi – Rehkvi
Sigurðardóttir – Sigurdardouhtir
Sauðarkrókur – Sejdarkroukur
Sæmundur – Sajmundur
Sigurðsson – Sigurdson
Sigurður – Sigurdur
Sigurrós – Sigurous
Snædís – Stnajdis
Snæfellsnes – Stnajfelstnes
Snævar – Stnajvar
Snorri – Stnori
Sólheimar – Soulhejmar
Sprengisandur – Sprejngisandur
Steinn – Stejtn
Sturluson – Sturtluson/Stutluson
Stykkishólmur – Stihkishoulmur
Súðavík – Sudavik
Svafa – Svava
Svalbarðseyri – Svalbardsejri
Torleif – Torlejv
Úlfar – Ulvar
Úlfur – Ulfur
Valrún – Valrun
Valtýr – Valtir
Vésteinn – Vjestejtn
Viktor – Vihtor
Villa – Vila
Villi – Vili
Vík – Vik
Vopnafjörður – Vohpnafjerdur
Wilhelm – Vilhelm
Ylfa – Ilva
Yngvi – Ingvi
Ýmir – Imir
Zakarías – Sakarijas
Þingvellir – Tingvetlir
Þóra – Toura
Þórarinn – Tourarin
Þórsá – Toursau
Þórsmörk – Toursmerk
Þórsteinn – Tourstejtn
Þrá – Trau
Þrúður – Trudur
ITALIJANSKI JEZIK
Abruzzo – Abruco
Adriatico – Jadransko more
Agnelli – Anjeli
Alighieri – Aligijeri
Arezzo – Areco
Asciano – Aśano
Assisi – Asizi
Asti – Asti
Bagutti – Baguti
Beatrice – Beatriče
Beccaria – Bekarìja
Belucci – Beluči
Benigni – Beninji
Biaggi – Bjađi
Bocaccio – Bokačo
Boccherini – Bokerini
Bocelli – Bočeli
Boito – Boito
Bologna – Bolonja
Bolzano – Bolcano
Borgia – Bordžija
Botticelli – Botičeli
Brescia – Breśa
Brindisi – Brindizi
Buzzati – Bucati
Caccioppoli – Kačopoli
Cagliari – Kàljari
Camogli – Kamolji
Campidoglio – Kampidoljo
Campobasso – Kampobaso
Capecchi – Kapeki
Caravaggio – Karavađo
Cardinale – Kardinale
Carducci – Karduči
Cascella – Kaśela
Caserta – Kazerta
Celentano – Čelentano
Cesare – Čezare
Cesena – Čezena
Chelini – Kelini
Cherubini – Kerubini
Chiabotto – Kjaboto
Chiara – Kjara
Chicco – Kiko
Chieti – Kjeti
Chigi – Kiđi
Chiocchetti – Kjoketi
Ciampi – Čampi
Ciano – Ćano
Ciaramelli – Čarameli
Cimarosa – Čimaroza
Cinquetti – Činkveti
Claudia – Klaudija
Cleopatra – Kleopatra
Concita – Končita
Cosenza – Kozenca
Craxi – Kraksi
Crescenzi – Kreśenci
Crescimbeni – Kreśimbeni
Croce – Kroče
Crusca – Kruska
Cuneo – Kùneo
Da Vinci – Da Vinči
De Chirico – De Kiriko
Del Castagno – Del Kastanjo
Della Quercia – Dela Kverča
Donizetti – Doniceti
Duce – Duče
Ecco – Eko
Emilia Romagna – Emilija Romanja
Evangelista – Evanđelista
Fiodorov – Fjodorov
Firenze – Firenca
Fiumicino – Fjumičino
Foggia – Fođa
Foligno – Folinjo
Friuli – Frìuli
Gabanna – Gabana
Gallileo – Galilej
Garibaldi – Garibaldi
Genova – Đenova
Geronimo – Đeronimo
Gherardo – Gerardo
Ghiani – Gjani
Ghiberti – Giberti
Ghiotti – Gjoti
Giacomo – Đàkomo
Gianbattista – Đanbatista
Gianna – Đana
Gigliola – Điljòla
Gilberto – Đilberto
Giletta – Đileta
Gioconda – Đokonda
Gioia – Đoja
Giordano – Đordano
Giorgi – Đorđi
Giosuè – Đozuè
Giotto – Đoto
Giulia – Đulija
Giuseppe – Đuzepe
Glafira – Glafira
Glorenza – Glorenca
Gloria – Glorija
Gnoli – Njoli
Godenzo – Godenco
Goffredi – Gofredi
Gombio – Gombjo
Gonella – Gonela
Gramsci – Gramśi
Grotteria – Groterija
Grumento – Grumento
Guadagnoli – Gvadanjoli
Guarducci – Gvarduči
Guarnera – Gvarnera
Gubbio – Gubjo
Guerino – Gverino
Guicciardi – Gvičardi
Guido – Gvido
Iacobelli – Jakobeli
Ignis – Ignis
L’Aquila – L’Akvila
Lago Maggiore – Lago Mađore
Lamborghini – Lamborgini
Lampedusa – Lampeduza
Lecce – Leče
Lollobrigida – Lolobriđida
Longhi – Longi
Lorenzo – Lorenco
Lucchino – Lukino
Lucia – Lučìja
Luciano – Lučano
Lucio – Lùčo
Luigi – Luiđi
Macchiavelli – Makijaveli
Maggini – Mađini
Magli – Malji
Magnani – Manjani
Mangano – Màngano
Manzoni – Manconi
Marche – Marke
Margherita – Margerita
Mastroiannni – Mastrojani
Mazzini – Macini
Medici – Mèdiči
Mercalli – Merkalije
Messina – Mesìna
Michelangelo – Mikelanđelo
Migone – Migone
Missoni – Misoni
Modena – Mòdena
Modigliani – Modiljani
Modugno – Modunjo
Monica – Mònika
Morgagni – Morganji
Moschino – Moskino
Napoli – Napulj
Niccolò – Nikolò
Oxa – Oksa
Pagliaro – Paljaro
Pagnozzi – Panjoci
Pasolini – Pazolini
Pausini – Pauzini
Pavia – Pavìa
Perugia – Peruđa
Pesaro – Pèzaro
Pescara – Peskara
Piacenza – Pjačenca
Piemonte – Pijemont
Piero – Pjero
Pisa – Piza
Pistoia – Pistoja
Puglia – Pulja
Quasimodo – Kvazimodo
Quirinale – Kvirinale
Quistelli – Kvisteli
Regina Elena – Ređina Èlena
Repubblica di Venezia – Mletačka Republika
Repubblica veneta – Mletačka Republika
Ricciarelli – Ričareli
Rimini – Rìmini
Roma – Rim
Rosselini – Roselini
Rossini – Rosini
Ruzzante – Rucante
Sardegna – Sardinija
Savoia – Savoja
Savona – Savona
Sbarbaro – Zbarbaro
Sborgi – Zborđi
Scevola – Śevola
Scipione – Śipjone
Sdelci – Zdelči
Sdobba – Zdoba
Sforza – Sforca
Sgaravatti – Zgaravati
Sgrena – Zgrena
Sicilia – Sicilija
Siena – Sjena
Sofia – Sofìja
Stanzani – Stancani
Svevo – Zvevo
Tacchinardi – Takinardi
Taranto – Tàranto
Tartaglia – Tartalja
Tasso – Taso
Tevere – Tibar
Tiziano – Ticijan
Tommaseo – Tomazeo
Toricelli – Toričeli
Torquato – Torkvato
Toscana – Toskana
Totò – Totò
Trasimeno – Trazimeno
Treccani – Trekani
Treviso – Trevizo
Trieste – Trst
Udine – Ùdine
Uffizzi –Ufìci
Vesuvio – Vezuv
Visconti – Viskonti
Xella – Ksela
Xompero – Ksompero
JAPANSKI JEZIK
Abashiri – Abaširi
Aichi – Aiči
Aikawa – Aikava
Aizawa – Aizava
Aizuwakamatsu – Aizuvakamacu
Akita – Akita
Aomori – Aomori
Arisugawa – Arisugava
Awajishima – Avadžišima
Azuma – Azuma
Azumi – Azumi
Bunya – Bunja
Chiba – Čiba
Chokai – Čokaj
Chuubu – Čubu
Chuugoku – Čugoku
Daikichi – Daikiči
Ehime – Ehime
Enzan – Enzan
Fujisan – Fudžisan
Fujisawa – Fudžisava
Fujitsuu – Fudžicu
Fujiyama – Fudžijama
Fukai – Fukaj
Fukui – Fukuj
Fukuoka – Fukuoka
Fukushima – Fukušima
Gifu – Gifu
Ginza – Ginza
Gunma – Gunma
Hachinohe – Hačinohe
Hagiwara – Hagivara
Hasegawa – Hasegava
Himeji – Himedži
Hiroshima – Hirošima
Hitachi – Hitači
Hokkaidoo – Hokaido
Honshuu – Honšu
Hyoogo – Hyogo
Ibaraki – Ibaraki
Ichikawa – Ičikava
Inuko – Inuko
Isezaki – Isezaki
Ishibashi – Išibaši
Ishikawa – Išikava
Iwanai – Ivanaj
Iwasaki – Ivasaki
Iwatani – Ivatani
Iwate – Ivate
Izu – Izu
Jama – Džama
Kagawa – Kagava
Kagoshima – Kagošima
Kamogawa – Kamogava
Kanagawa – Kanagava
Kanazawa – Kanazava
Kansai – Kansaj
Kantoo – Kanto
Karatsu – Karacu
Karuizawa – Karuizava
Katsumura – Kacumura
Kawamura – Kavamura
Kawasaki – Kavasaki
Kiryu – Kirju
Kishiwada – Kišivada
Kobuchizawa – Kobučizava
Kochi – Koči
Koizumi – Koizumi
Koochi – Koči
Kumamoto – Kumamoto
Kusatsu – Kusacu
Kyooto – Kjoto
Kyoto – Kjoto
Kyuushuu – Kjušu
Maezawa – Maezava
Maihama – Maihama
Matsui – Macuj
Matsushima – Macušima
Matsuyama – Macujama
Matsuzaka – Macuzaka
Mejiro – Medžiro
Mie – Mie
Minowa – Minova
Mitsubishi – Micubiši
Mitsui – Micuj
Miyagi – Mijagi
Miyako – Mijako
Miyazaki – Mijazaki
Mochizuki – Močizuki
Morioka – Morioka
Mukoojima – Mukodžima
Nagano – Nagano
Nagasaki – Nagasaki
Nagoya – Nagoja
Nakagawa – Nakagava
Nara – Nara
Nezu – Nezu
Niigata – Nigata
Nojima – Nodžima
Nozaki – Nozaki
Nyudo – Njudo
Ochanomizu – Očanomizu
Ochiai – Očiai
Odawara – Odavara
Ogawa – Ogava
Okachimachi – Okačimači
Okayama – Okajama
Okazaki – Okazaki
Okinawa – Okinava
Omaezaki – Omaezaki
Ooita – Oita
Ookawa – Okava
Oosaka – Osaka
Oosaki – Osaki
Ootsuki – Ocuki
Ozawa – Ozava
Ryuukyuu – Rjukju
Sachiko – Sačiko
Saga – Saga
Saitama – Saitama
Sakai – Sakaj
Sendai – Sendaj
Shamyo – Šamjo
Shibuya – Šibuja
Shiga – Šiga
Shikoku – Šikoku
Shimane – Šimane
Shimazaki – Šimazaki
Shimazu – Šimazu
Shimizu – Šimizu
Shinagawa – Šinagava
Shinjuku – Šindžuku
Shinkoiwa – Šinkoiva
Shirakawa – Širakava
Shizuoka – Šizuoka
Sugawara – Sugavara
Suitsu – Suicu
Suzuki – Suzuki
Takahashi – Takahaši
Takanawa – Takanava
Tamachi – Tamači
Tochigi – Točigi
Tokorozawa – Tokorozava
Tokushima – Tokušima
Tokyo – Tokio
Toohoku – Tohoku
Tookyoo – Tokyo
Toshiba – Tošiba
Totsuka – Tocuka
Tottori – Tottori
Toyama – Tojama
Toyota – Tojota
Tsudanuma – Cudanuma
Tsuga – Cuga
Tsugaru – Cugaru
Tsukiji – Cukidži
Tsuruga – Curuga
Tsutaya – Cutaja
Urawa – Urava
Uwajima – Uvadžima
Wada – Vada
Wakayama – Vakajama
Wakkanai – Vakanaj
Watanabe – Vatanabe
Wikayama – Vikajama
Yamagata – Jamagata
Yamaguchi – Jamaguči
Yamanashi – Jamanaši
Yamazaki – Jamazaki
Yatsushiro – Jacuširo
Yazaki – Jazaki
Yokohama – Jokohama
Yokota – Jokota
Yotsuya – Jocuja
Yoyogi – Jojogi
Yugawara – Jugavara
Yushima – Jušima
Zushi – Zuši
JIDIŠ | 335
JIDIŠ5*
‫ – אַ דעס‬Ades – Odesa
‫ – אַ טען‬Aten – Atina
‫ – באַ טאַ שאָ ן‬Batašon – Botošani
‫ – באָ לשװעץ‬Bolšvec – Boljšovci
‫ – באַ רדיטשעװ‬Bardičev – Berdičev
‫ – באַ שעװיס זינגער‬Baševis Zinger – (Isak) Baševis Singer
‫ – בוקאַ רעשט‬Bukarešt – Bukurešt
‫ – ביאַ ליסטאָ ק‬Bjalistok – Bjalistok
‫ – ביאליק‬Bjalik – (Hajim Nahman) Bijalik
‫ – בעטשאָ טש‬Bečoč – Bučač
‫ – בענדין‬Bendin – Bendzin
‫ – בערלין‬Berlin – Berlin
‫ – בראָ ד‬Brod – Brodi
‫ – בראָ סלעװ‬Broslev – Braclav
‫ – בריגל‬Brigl – Bžesko
‫ – בריסל‬Brisl – Brisel
‫ – בריסק‬Brist – Brest
‫ – גאָ לדֿפאַ דען‬Goldfaden – (Abraham) Goldfaden
‫ – געבירטיג‬Gebirtig – (Mordehaj) Gebirtig
‫ – דאַ נץ‬Danc – Gdanjsk
‫ – דעברעצין‬Debrecin – Debrecin
‫ – דענענבורג‬Denenburg – Daugavpils
‫ –װאַ רשע‬Varše – Varšava
‫ – װילנע‬Vilne – Viljnus
‫ – װין‬Vin – Beč
‫ – װענעציע‬Venecie – Venecija
‫ –טמשוואַ ר‬Tmšvar – Temišvar
‫ – טשערנאָ וויץ‬Černovic – Černivci
*
Za jidiš navodimo izvorni oblik, transkripciju i toponim ili antroponim na
crnogorskome jeziku.
‫ – יאַ ס‬Jas – Jaš/Jaši

‫ – יאַ ש‬Jaš – Jaš/Jaši
‫ – לעמבעריק‬Lemberik – Lavov
‫ – מינכן‬Minhn – Minhen
‫ – מינסק‬Minsk – Minsk
‫ – מינקאַ טש‬Minkač – Mukačevo
‫ – ּפױזן‬Puyzn – Poznanj
‫ – ּפעטערבורג‬Peterburg – Sankt Peterburg
‫ – ּפראָ ג‬Prog – Prag
‫ – קאָ װנע‬Kovne – Kaunas
‫ – קאַ שוי‬Kašuj – Košice
‫ – קיִ עװ‬Kiev – Kijev
‫ – קעלן‬Keln – Keln
‫ – קעשענעװ‬Kešenev – Kišinjev
‫ – קראָ קע‬Kroke – Krakov
‫ – ראַ ּפאָ ּפאָ רט‬Rapaport – (Šlome Zanvil) Rapaport
‫ – ריגע‬Rige – Riga
KINESKI JEZIK | 337
KINESKI JEZIK
Anhui – Anhui
Bai – Baj
Cai – Caj
Cao – Cao
Chang – Čang
Changchun – Čangčun
Changjiang – Čangđang
Changsha – Čangša
Chen – Čen
Cheng – Čeng
Chengdu – Čengdu
Chin Peng – Čin Peng
Chongqing – Čonćing
Cui – Cui
Dai – Daj
Deng – Deng
Deng Xiaoping – Deng Śijaoping
Ding – Ding
Dong – Dong
Dongting – Dongting
Du – Du
Duan – Duan
Fan – Fan
Fang – Fang
Feng – Feng
Fu – Fu
Fujian – Fuđen
Fuzhou – Fudžou
Gansu – Gansu
Gao – Gao
Geng Biao – Geng Bijao
Gong – Gong
Gu – Gu
Guangdong – Guangdong
Guangxi – Guangśi
Guangzhou – Guangdžou
Guiyang – Guijang
Guiyang – Guijang
Guizhou – Guidžou
Guo – Guo
Haikou – Hajkou
Hainan – Hajnan
Han – Han
Hangzhou – Hangdžou
Hao – Hao
Harbin – Harbin
He – H’
Hebei – H’bej
Hefei – H’fej
Heilongjiang – Hejlongđang
Henan – H’nan
Hohhot – Hohot
Hong Kong – Hong Kong
Hou – Hou
Hu – Hu
Hu Jintao – Hu Đintao
Huang – Huang
Hubei – Hubej
Hunan – Hunan
Jia – Đa
Jiang – Đang
Jiang Qing – Đang Ćing
Jiang Zemin – Đang Zemin
Jiangxi – Đangśi
Jilin – Đilin
Jin – Đin
Jinagsu – Đangsu
Jinan – Đinan
KINESKI JEZIK | 339
Jiujiang – Đuđang
Kang – Kang
Kong – Kong
Kong Qiu – Kong Ću
Kunming – Kunming
Lai – Laj
Lanzhou – Landžou
Lao Ze – Lao Ce
Lhasa – Lasa
Beijing – Peking
Li – Li
Li Keqiang – Li K'ćang
Li Zhaoxing – Li Džaośing
Liang – Lijang
Liaoning – Lijaoning
Lin – Lin
Liu – Liju
Liu Yunshan – Liju Junšan
Long – Long
Lü – Li
Lu – Lu
Luo – Luo
Ma – Ma
Macau – Makao
Mao – Mao
Mao Dun – Mao Dun
Mao Zedong – Mao Zedong
Meng – Meng
Nanchang – Nančang
Nanning – Naning
Nanjing – Nanđing
Nei Menggu – Nej Mengu
Ningxia – Ningśija
Pan – Pan
Peng – Peng
Qian – Ćijan
Qiao – Ćijao
Qin – Ćin
Qinghai – Ćinghaj
Qiu – Ćiju
Ren – Žen
Shaanxi – Šanśi
Shandong – Šandong
Shangai – Šangaj
Shanxi – Šenśi
Shao – Šao
Shen – Šen
Shen Kuo – Šen Kuo
Sheng – Šeng
Shenyang – Šenjang
Shi – Ši
Shijiazhuang – Šiđadžuang
Sichuan – Sečuan
Song – Song
Su – Su
Su Shi – Su Ši
Su Song – Su Song
Sun – Sun
Sun Yat-sen – Sun Jat-sen
Suzhou – Sudžou
Taiyuan – Taijuen
Tan – Tan
Tang – Tang
Tian – Tijen
Tianjin – Tjenđin
Urumqi – Urumći
Wan – Van
Wang – Vang
Wang Qishan – Vang Ćišan
Wang Wei – Vang Vej
Wei – Vej
Wei Pu – Vej Pu
Wen – Ven
Wen Jiabao – Ven Đabao
KINESKI JEZIK | 341
Wu – Vu
Wuhan – Vuhan
Xi Jinping – Śi Đinping
Xi’an – Śi’an
Xia – Śija
Xiang – Śijang
Xiao – Śijao
Xie – Śije
Xining – Śining
Xinjiang – Śinđang
Xiong – Śijong
Xizang – Śizang/Tibet
Xu – Śu
Xue – Śue
Yan – Jen
Yang – Jang
Yang Jiechi – Jang Đeči
Yao – Jao
Ye – Je
Yi – Ji
Yin – Jin
Yinchuan – Jinčuan
Yu – Ju
Yu Zhengsheng – Ju Džengšeng
Yuan – Juan
Yuan Shikai – Juan Šikaj
Yunnan – Junan
Zeng – Zeng
Zeng Guofan – Zeng Guofan
Zhang – Džang
Zhang Dejiang – Džang Deđang
Zhang Gaoli – Džang Gaoli
Zhao – Džao
Zhejiang – Džeđang
Zheng – Dženg
Zheng Xie – Dženg Śije
Zhengzhou – Džengdžou
Zhiwei – Dživej
Zhong – Džong
Zhou – Džou
Zhou Enlai – Džou Enlaj
Zhu – Džu
Zhu Rongji – Džu Žungđi
Zou – Zou
LATINSKI JEZIK | 343
LATINSKI JEZIK
Acca ‒ Aka
Accius ‒ Akcije
Accua ‒ Akua
Acheron ‒ Aheront
Acruvium ‒ Akruvij(um)
Actium ‒ Akcij(um)
Aebutius ‒ Ebucije
Aelius ‒ Elije
Aëllo ‒ Aelo
Aemilius ‒ Emilije
Aemōna ‒ Emona
Aeneis ‒ Eneida
Aequi ‒ Ekvi
Aëropus ‒ Aerop
Aesculāpius ‒ Eskulap
Aetna ‒ Etna
Africa ‒ Afrika
Alypia ‒ Alipija
Amintius ‒ Amincije
Anaeus ‒ Anej
Antiochus ‒ Antioh
Aquileia ‒ Akvileja
Aquitāni ‒ Akvitani
Aquitania ‒ Akvitanija
Ascanius ‒ Askanije
Asia ‒ Azija
Attius ‒ Atije
Bacchus ‒ Bah/Bakho
Boëthius ‒ Boetije
Brattia ‒ Bratija/Brač
Caesar ‒ Cezar
Caligula ‒ Kaligula
Carthago ‒ Kartagina
Catharus ‒ Katarus
Catilīna ‒ Katilina
Celer ‒ Celer
Celtae ‒ Kelti
Cerberus ‒ Kerber
Chaeronea ‒ Heroneja
Charon ‒ Haron
Chiron ‒ Hiron
Christus ‒ Hrist
Cicero ‒ Ciceron
Cilicia ‒ Kilikija
Cimbri ‒ Kimbri
Cimo ‒ Kimon
Cincinnātus ‒ Cincinat
Claudius ‒ Klaudije
Clodia ‒ Klodija
Clusium ‒ Kluzij(um)
Coelesyria ‒ Celesirija
Coelia ‒ Celija
Corcӯra ‒ Korkira/Krf
Cornelia ‒ Kornelija
Creta ‒ Krit
Crispus ‒ Krisp
Cyclops ‒ Kiklop
Cynaegīrus ‒ Kinegir
Cyprus ‒ Kipar
Dalmatia ‒ Dalmacija
Diocletiānus ‒ Dioklecijan
Doclea ‒ Duklja
Drusilla ‒ Druzila
Drusus ‒ Druz
Dumnorix ‒ Dumnoriks
Elysium ‒ Elizij
Euphemia ‒ Eufemija
Fabricius ‒ Fabricije
Flaccus ‒ Flak
Gaia ‒ Gaja
Gaius ‒ Gajus
Gentius ‒ Gencije
Gnaeius ‒ Gnej
Gracchus ‒ Grah/Grakh
Hamilcar ‒ Hamilkar
Horatius ‒ Horacije
Hostius ‒ Hostije
Ianuarius ‒ Januar
Ianus ‒ Jan
Illyria ‒ Ilirija
Italici ‒ Italici
Iugurtha ‒ Jugurta
Iulius ‒ Julije
Iunius ‒ Jun/Junije
Iuno ‒ Junona
Iuppiter ‒ Jupiter
Iustiniānus ‒ Justinijan
Iustitia ‒ Justicija
Iustus ‒ Just
Iuvenālis ‒ Juvenal
Kaeso/Caeso ‒ Kezon
Lacedaemonius ‒ Lakedemonjanin
Laetitia ‒ Leticija
Latium ‒ Lacij(um)
Lucretius ‒ Lukrecije
Lucullus ‒ Lukul
Lycurgus ‒ Likurg
Maccius ‒ Makcije
Macedo ‒ Makedonac
Marcellus ‒ Marcel
Marcus ‒ Marko
Martiālis ‒ Marcijal
Mausolēum ‒ Mauzolej
Maximus ‒ Maksim
Mercurius ‒ Merkur
Mezentius ‒ Mezencije
Moesia ‒ Mezija
Nasica ‒ Nazika
Naso ‒ Nazon
Occidens ‒ Zapad
Oedipus ‒ Edip
Olcinium ‒ Olcinium/Ulcinj
Orpheus ‒ Orfej
Ostia ‒ Ostija
Phaedra ‒ Fedra
Pharnaces ‒ Farnak
Phoebus ‒ Feb
Phoenices ‒ Feničani
Polyphēmus ‒ Polifem
Pompeius ‒ Pompej(us)
Poppaea ‒ Popeja
Praevalis/Praevalitāna ‒ Prevalitana
Proserpina ‒ Prozerpina
Pulcheria ‒ Pulherija
Pydna ‒ Pidna
Pyrenaei ‒ Pirineji
Pythia ‒ Pitija
Quinctius ‒ Kvinkcije
Quintilianus ‒ Kvintilijan
Quintus ‒ Kvint
Quirītes ‒ Kviriti
Rhenum ‒ Renum/Rajna
Rhisinum/Rhizon ‒ Rizinum/Risan
Rhodus ‒ Rodos
Scylla ‒ Scila
Seneca ‒ Seneka
Sequāna ‒ Sekvana/Sena
Sicilia ‒ Sicilija
Siculus ‒ Sicilijanac
Spartacus ‒ Spartak
Stoĭcus ‒ Stoik
Suēbi ‒ Svebi
Suetonius ‒ Svetonije
Sulpicius ‒ Sulpicije
Syracūsae ‒ Sirakuza
Tacitus ‒ Tacit
Tarquinius ‒ Tarkvinije
Terentia ‒ Terencija
Theodosius ‒ Teodosije
Thrax ‒ Tračanin
Thūle ‒ Tula
Torquātus ‒ Torkvat(o)
Traiānus ‒ Trajan
Tranquillus ‒ Trankvil
Trasumennus ‒ Тrazumen (Trazimensko jezero)
Troezenii ‒ Trezeni
Troia ‒ Troja
Tyrus ‒Тir
Ulixes ‒ Uliks/Odisej
Veiens ‒ Vejanin
Venusia ‒ Venuzija
Vespasianus ‒ Vespazijan
Vesuvius ‒ Vezuv
Vettius ‒ Vetije
Vulcānus ‒ Vulkan
Xanthus ‒ Ksant
MAĐARSKI JEZIK
András – Andraš
Angyal – Anđal
Arany – Aranj
Balázs – Balaž
Bandzsal – Bandžal
Beöthy – Beti
Bocskay – Bočkai
Boczkó – Bocko
Böde – Bede
Brindza – Brindza
Budapest – Budimpešta
Cegléd – Cegled
Csaba – Čaba
Csepel – Čepel
Csilla – Čila
Csipes – Čipeš
Csokonai – Čokonai
Czuczor – Cucor
Debreceni – Debreceni
Devecseri – Devečeri
Dénes – Deneš
Dibusz – Dibus
Dunaújváros – Dunaujvaroš
Dzsudzsák – Džudžak
Erdélyi – Erdelji
Erzsébet – Eržebet
Farkas – Farkaš
Futács – Futač
Gaal – Gal
Gaál – Gal
Gergely – Gergelj
Gulácsi – Gulači
Györ – Đer
György – Đerđ
Gyula – Đula
Gyurcsó – Đurčo
Haranghy – Harangi
Harkány – Harkanj
Hatvan – Hatvan
Hatvany – Hatvani
Hosnyánszky – Hošnjanski
Hunyadi – Hunjadi
István – Ištvan
Izsák – Ižak
Jászberény – Jasberenj
Joó – Jo
Jókai – Jokai
József – Jožef
Juhász – Juhas
Károly – Karolj
Kecskemét – Kečkemet
Király – Kiralj
Kiss – Kiš
Komló – Komlo
Koós – Koš
Korcsmár – Korčmar
Kossuth – Košut
Kovacs – Kovač
Kölcsey – Kelčei
Kövecses – Kevečeš
Krisztián – Kristijan
Kuthy – Kuti
Kuun – Kun
Laczkó – Lacko
Lotz – Loc
Madaras – Madaraš
Madách – Madač
Máriagyűd – Marijađid
Mártély – Martelj
Mátyás – Maćaš
Megyeri – Međeri
Mészáros – Mesaroš
Moholy – Moholi
Monor – Monor
Nagy – Nađ
Németh – Nemet
Nyíregyháza – Njiređhaza
Páty – Pać
Pécs – Pečuj
Péczely – Peceli
Posa – Poša
Priskin – Priškin
Reguly – Reguli
Sándor – Šandor
Siklós – Šikloš
Sümeg – Šimeg
Szabó – Sabo
Szalai – Salai
Szarvas – Sarvaš
Szász – Sas
Szeged – Segedin
Szeghy – Segi
Szerencs – Serenč
Széchenyi – Sečenji
Székesfehérvár – Sekešfehervar
Szilágyi – Silađi
Szilárd – Silard
Szinnyei – Sinjei
Szivós – Sivoš
Szombathely – Sombatelj
Szilágyi – Silađi
Takáts – Takač
Tamás – Tamaš
Tass – Taš
Tatabánya – Tatabanja
Tóth – Tot
Tőzsér – Tožer
Tünde – Tinde
Vadócz – Vadoc
Vanczák – Vančak
Vass – Vaš
Vay – Vaj
Vámos – Vamoš
Veér – Ver
Végh – Veg
Vilmos – Vilmoš
Vörösmarty – Verešmarti
Zichy – Ziči
Zsigmond – Žigmond
Zsoldos – Žoldoš
Zsolt – Žolt
MAKEDONSKI JEZIK6*
Алексиев – Aleksijev
Андреевски – Andrejevski
Анѓа – Anđa
Анѓела – Angela
Анѓеле – Angele
Анѓелина – Angelina
Анѓеловски – Angelovski
Антониеска – Antonijeska
Билјана – Biljana
Битола – Bitolj
Василка – Vasilka
Велјан – Veljan
Велјаноска – Veljanoska
Велјуса – Veljusa
Велко – Velko
Видое – Vidoe
Горно Ѓоновци – Gornođonovci
Горно Ѓуранце – Gornođurance
Груевски – Gruevski
Гуѓаково – Guđakovo
Даниел – Danijel
Деан – Dean
Делјан – Deljan
Деница – Denica
Долја – Dolja
Долно Ѓуканце – Dolnođukance
Драгое – Dragoe
Ѓавато – Đavato
Ѓевѓелија – Đevđelija
U skladu s makedonskom azbukom slovo Ѓ stoji iza slova D, a Ќ iza slova T.

*
Ѓевѓелија – Đevđelija
Ѓенадија – Genadija
Ѓермијан – Germijan
Ѓермо – Đermo
Ѓоко – Đoko
Ѓоле – Đole
Ѓорѓи – Đorđi
Ѓорѓија – Đorđija
Ѓорѓиоски – Đorđioski
Ѓорго – Đorgo
Ѓоре – Đore
Ѓоровица – Đorovica
Ѓорче – Đorče
Ѓорчев – Đorčev
Ѓорчели – Đorčeli
Ѓоше – Đoše
Ѓуѕемелци – Đuzemelci
Ѓулели – Đuleli
Ѓурѓа – Đurđa
Ѓурѓевиште – Đurđevište
Ѓурѓевиште – Đurđevište
Ѓурѓица – Đurđica
Ѓуркова – Đurkova
Ѓуро – Đuro
Ѓуроски – Đuroski
Ѓурчин – Đurčin
Ѓурчинов – Đurčinov
Ѓуршин – Đuršin
Евгениј – Evgenij
Евгенија – Evgenija
Евдокија – Evdokija
Евтим – Evtim
Езерани – Ezerani
Елена – Elena
Еленик – Elenik
Еленичка вода – Elenička voda
Елисавета – Elisaveta
Елисеј – Elisej
Елица – Elica
Ефимија – Efimija
Заќир – Zakir
Ѕака – Zaka
Ѕана – Zana
Ѕвегор – Zvegor
Ѕвезда – Zvezda
Ѕвездан – Zvezdan
Ѕвонко – Zvonko
Ѕинго – Zingo
Ѕоѕе – Zoze
Ѕока – Zoka
Ѕрѕово – Zrzovo
Каваева – Kavaeva
Каралиески – Karalijeski
Малеева – Malejeva
Манасиевски – Manasijevski
Матеа – Мatea
Милое – Miloe
Мојсие – Mojsije
Наќе – Naće
Неделко – Nedelko
Ниќифор – Nikifor
Ниќифорово – Nikiforovo
Огнен – Ognen
Плаќе – Plaće
Полјак – Poljak
Прокопиев – Prokopijev
Радое – Radoe
Сариѓол – Sariđol
Светиев – Svetijev
Силјан – Siljan
Скопје – Skoplje
Смилјана – Smiljana
Стоилов – Stoilov
Топлиќ – Toplić
Ќајева – Ćajeva
Ќафа – Ćafa
Ќелешоски – Ćelešoski
Ќире – Kire
Ќирил – Kiril
Ќирко – Kirko
Ќиро – Kiro
Ќолија – Ćolija
Ќорвеѕировски – Ćorvezirovski
Ќосев – Ćosev
Ќоселари – Ćoselari
Ќоселија – Ćoselija
Ќулавкова – Ćulavkova
Ќурчијев – Ćurčijev
Ќушкоски – Ćuškoski
NORVEŠKI JEZIK7*
Alstad – Alsta
Ancker – Anker
Askeland – Askelan
Audun – Audun
Axel – Aksel
Backerud – Bakerud
Åshild – Oshil
Bauge – Bauge
Bekkevold – Bekevol
Bergh – Berg
Berglund – Berglun
Bergquist – Bergkvist
Bergseth – Bergset
Berthelsen – Bertelsen
Birkeland – Birkelan
Bjørg – Bjerg
Blidah – Blida
Bofors – Bufoš
Bostrøm – Bustrem
Bøyum – Bejum
Brandt – Brant
Braseth – Braset
Breistein – Brejstejn
Broch – Brok
Brudahl – Brudal
Bryn – Brin
Carl – Karl
*
Iako Æ, Ø i Å tj. Aa stoje na kraju norveškoga alfabeta, urednička je odluka
da se radi lakšega korišćenja rječnika oni ipak stave uz A odnosno O prema
grafijskoj sličnosti s tim crnogorskim slovima.
Carsten – Karsten
Christiansen – Kristijansen
Dahl – Dal
Dahlberg – Dalberg
Dahlen – Dalen
Djønne – Jene
Djupvasshytta – Jupvashita
Djupvik – Jupvik
Djuvik – Juvik
Dyrøy – Direj
Elisabeth – Elisabet
Ewald – Evald
Fauskanger – Fauskanger
Frantzen – Fransen
Franz – Frans
Frigstad – Frigsta
Frøydis – Frejdis
Frøyland – Frejlan
Gaarder – Gorder
Gaute – Gaute
Gilberg – Jilberg
Giske – Jiske
Gjæver – Jever
Gjelsvik – Jelsvik
Gjønnes – Jenes
Gyda – Jida
Håkansson – Hokanson
Hjelde – Jelde
Hjelle – Jele
Hjelm – Jelm
Hjelmeland – Jelmelan
Hjelseth – Jelset
Hjelvik – Jelvik
Hjorth – Jurt
Hoel – Huel
Horten – Horten
Høglund – Heglun
Hvass – Vas
Hvattum – Vatum
Hveding – Veding
Hveem – Vem
Hvidsten – Vidsten
Hvitsand – Vitsan
Hvydlund – Vidlun
Ibsen – Ibzen
Ipsen – Ipsen
Jacobsen – Jakobsen
Jahr – Jar
Janicke – Janike
Jista – Gystad
Johnsen – Jonsen
Kilen – Śilen
Kirkeby – Śirkebi
Kirsten – Śišten
Kittilsen – Śitilsen
Kjær – Śer
Kjærstad – Śersta
Kjeldsen – Śeldsen
Kjetil – Śetil
Kjus – Śus
Klausen – Klausen
Kleiven – Klejven
Kragh – Krag
Kydland – Śidlan
Kyllingstad – Śilingsta
Kyvik – Śivik
Lars – Laš
Larsson – Lašon
Leistad – Lejsta
Leiv – Lejv
Lindh – Lind
Lisbeth – Lisbet
Lundquist – Lundkvist
Ljan – Jan
Ljung – Jung
Ljustad – Justa
Mære – Mere
Merethe – Merete
Midtgård – Mitgor
Midtskogen – Mitskugen
Midtun – Mitun
Mitgård – Mitgor
Morten – Morten
Munch – Munk
Munkeby – Munkebi
Myrdahl – Mirdal
Næss – Nes
Norhejm – Nurhejm
Nygård – Nigor
Odd – Od
Olav – Ulav
Ole – Ule
Ove – Uve
Øyvind – Ejvin
Pål – Pol
Pettersson – Petešon
Prytz – Pris
Quist – Kvist
Qvist – Kvist
Ranveig – Ranvejg
Rolf – Rolf
Rønneberg – Reneberg
Røyset – Rejset
Sanbæk – Sandbek
Sandmo – Sandmu
Schandorf – Šandorf
Schjelderrup – Šelderup
Schjølberg – Šelberg
Schou – Skou
Schøyen – Šejen
Schram – Skram
Sigbjørn – Sigbjern
Sjåstad – Šosta
Sjåvik – Šovik
Sjøberg – Šeberg
Sjøblom – Šeblom
Sjøgren – Šegren
Sjøholt – Šeholt
Ske – Še
Skipnes – Šipnes
Skistad – Šista
Skjåk – Šok
Skjelderup – Šelderup
Skjelvik – Šelvik
Skogli – Skogli
Skøyen – Skejen
Slåen – Šloen
Slette – Šlete
Slettebø – Šletebe
Slingstad – Šlingsta
Slinning – Šlining
Solbakken – Sulbaken
Solskjær – Solšer
Soltvedt – Sultvet
Søyvik – Sejvik
Stormyra – Sturmira
Sundt – Sunt
Svanhild – Svanhil
Tjeldstøe – Śeldste
Tjølling – Śeling
Tjøme – Śeme
Tollefsen – Tolefsen
Tor – Tur
Torbjørn – Turbjern
Torstein – Toštejn
Værøy – Verej
Vesaas – Vesos
Vollen – Volen
Welhaven – Velhaven
Wenche – Venke
Wergeland – Vergelan
Wyller – Viler
Zahle – Sale
NJEMAČKI JEZIK
Aachen – Ahen
Aarau – Arau
Aargau – Argau
Alexander – Aleksander
Annekatrin – Anekatrin
Augsburg – Augsburg
Badstuber – Badštuber
Baecker – Beker
Bartsch – Barč
Basel – Bazel
Bauer – Bauer
Bayer – Bajer
Bayreuth – Bajrojt
Bäcker – Beker
Bäumler – Bojmler
Becker – Beker
Berlin – Berlin
Bielefeld – Bilefeld
Bischof – Bišof
Bismarck – Bizmark
Bochum – Bohum
Böhler – Beler
Böhm – Bem
Brahms – Brams
Brandt – Brant
Braunschweig – Braunšvajg
Brecht – Breht
Bremerhaven – Bremerhafen
Breus – Brojs
Breuss – Brojs
Burow – Burov
Buxtehude – Bukstehude
Carlo – Karlo
Catterfeld – Katerfeld
Charlottenburg – Šarlotenburg
Chemnitz – Kemnic
Chiemsee – Kimze
Clara – Klara
Claudia – Klaudija
Coburg – Koburg
Cottbus – Kotbus
Cuxhaven – Kukshafen
Dachau – Dahau
Dahlmeier – Dalmajer
Daimler – Dajmler
Darmštat – Darmštat
Deecke – Deke
Deutschland – Dojčland/Njemačka
Dieter – Diter
Dietze – Dice
Dietzsch – Dič
Dorothea – Dorotea
Dorothee – Dorotee
Draxler – Draksler
Düsseldorf – Dizeldorf
Eisenlauer – Ajzenlauer
Essen – Esen
Felix – Feliks
Florschütz – Floršic
Förstemann – Fersteman
Frankfurt – Frankfurt
Franziska – Franciska
Freiburg – Frajburg
Freud – Frojd
Freudenstadt – Frojdenstat
Freund – Frojnd
Freystadt – Frajštat
Friedrich – Fridrih
Fritsch – Frič
Fritz – Fric
Fuchs – Fuks
Fuchsberger – Fuksberger
Fürste – Firste
Gaby – Gabi
Gauck – Gauk
Gaus – Gaus
Geisenberger – Gajzenberger
Gelsenkirchen – Gelzenkirhen
Gisela – Gizela
Goethe – Gete
Göttingen – Getingen
Götze – Gece
Graz – Grac
Großkreutz – Groskrojc
Gröhe – Gree
Günter – Ginter
Hahn – Han
Hambüchen – Hambihen
Hartz – Harc
Harz – Harc
Hauke – Hauke
Haus – Haus
Heidelberg – Hajdelberg
Heidi – Hajdi
Heine – Hajne
Henning – Hening
Hermann – Herman
Herta – Herta
Hesse – Hese
Hessen – Hesen
Heynckes – Hajnkes
Hoeneß – Henes
Hollstein – Holštajn
Höfl-Riesch – Hefl-Riš
Hörmann – Herman
Höwedes – Hevedes
Humboldt – Humbolt
Hüfner – Hifner
Ihle – Ile
Jäger – Jeger
Jena – Jena
Jennifer – Dženifer
Jens – Jens
Jessica – Džesika
Joachim – Joahim
Jonas – Jonas
Joop – Jop
Joppich – Jopih
Julia – Julija
Julian – Julijan
Juliane – Julijane
Kaiser – Kajzer
Kaiserslautern – Kajzerslautern
Karlsruhe – Karlsrue
Karstens – Karstens
Katharina – Katarina
Kay – Kaj
Kevin – Kevin
Kiel – Kil
Kleibrink – Klajbrink
Klinsmann – Klinsman
Knoche – Knohe
Kowalski – Kovalski
Köln – Keln
König – Kenig
Königsfeld – Kenigsfeld
Kraemer – Kremer
Krämer – Kremer
Kretschmer – Krečmer
Kretzschmer – Krečmer
Kroos – Kros
Kruse – Kruze
Kufstein – Kufštajn
Lagerfeld – Lagerfeld
Lietzensee – Licenze
Lilly – Lili
Loch – Loh
Loreley – Lorelaj
Louisa – Luiza
Löw – Lev
Ludwig – Ludvig
Ludwigshafen – Ludvigshafen
Luisa – Luiza
Lübeck – Libek
Mahler – Maler
Maier – Majer
Mainz – Majnc
Mannheim – Manhajm
Marie – Mari
Martha – Marta
Maximilian – Maksimilijan
Mayer – Majer
Mecklenburg – Meklenburg
Meerbusch – Merbuš
Meier – Majer
Melanie – Melani
Michael – Mihael
Michelle – Mišel
Moritz – Moric
Mosel – Mozel
Mozart – Mocart
Mühlhausen – Milhauzen
Müller – Miler
München – Minhen
Münster – Minster
Mythenburg – Mitenburg
Nahles – Nales
Näumann – Nojman
Neckar – Nekar
Neuer – Nojer
Neureuther – Nojrojter
Neuschwanstein – Nojšvanštajn
Neuss – Nojs
Neustädter – Nojštater
Nitsche – Niče
Nietzsche – Niče
Nürnberg – Nirnberg
Nymphenburg – Nimfenburg
Obergföll – Obergfel
Ochsenfurt – Oksenfurt
Ochsenknecht – Oksenkneht
Oerlinghausen – Erlinghauzen
Oetker – Etker
Offenbach – Ofenbah
Orlowski – Orlovski
Osnabrück – Osnabrik
Pankow – Pankov
Peiffer – Pajfer
Peter – Peter
Pfaff – Pfaf
Pfaffhausen – Pfafhauzen
Pfeiffer – Pfajfer
Pforzheim – Pforchajm
Philipp – Filip
Pietzsch – Pič
Preuß – Projs
Quakenbrück – Kvakenbrik
Quedlingburg – Kvedlingburg
Quentin – Kventin
Quinn – Kvin
Rainer – Rajner
Rainhard – Rajnhard
Räuftlin – Rojftlin
Räuker – Rojker
Reinelt – Rajnelt
Reutlingen – Rojtlingen
Rießle – Risle
Rosenthal – Rozental
Rothenburg – Rotenburg
Rödiger – Rediger
Rüdiger – Ridiger
Ruhr – Rur
Ruth – Rut
Sachenbacher-Stehle – Zahenbaher-Štele
Sachs – Zaks
Sachsenheim – Zaksenhajm
Salzburg – Salcburg
Sauer – Zauer
Schäfer – Šefer
Schäuble – Šojble
Schiller – Šiler
Schirrmeister – Širmajster
Schmelzer – Šmelcer
Schmidt – Šmit
Schmitz – Šmic
Schneeberg – Šneberg
Schneiderheinze-Stöckel – Šnajderhajnce-Štekel
Schönbrunn – Šenbrun
Schubert – Šubert
Schürrle – Širle
Schwarzwald – Švarcvald
Schweinsteiger – Švajnštajger
Schwerin – Šverin
Schwesig – Švezig
Seespitz – Zešpic
Seidel – Zajdel
Senkel – Zenkel
Severin – Zeverin
Siegfried – Zigfrid
Siemens – Simens
Sigmar – Zigmar
Sigmaringen – Zigmaringen
Solingen – Solingen
Sommer – Zomer
Sophie – Zofi/Sofi
Spandau – Špandau
Speyer – Špajer
Spielberg – Špilberg
Sprehe – Špree
Spremberg – Špremberg
Stahl – Štal
Steinaker – Štajnaker
Staufenberg – Štaufenberg
Stefanie – Štefani
Steinfurt – Štajnfurt
Steinmeier – Štajnmajer
Stephan – Štefan
Stephanie – Štefani
Strauß – Štraus
Stuttgart – Štutgart
Sylt – Zilt
Teichmann – Tajhman
Tempelhof – Tempelhof
Ternitz – Ternic
Thiele – Tile
Thomas – Tomas
Tölzer – Telcer
Traiskirchen – Trajskirhen
Tübingen – Tibingen
Uerdingen – Irdingen
Vera – Vera
Verona – Verona
Villingen – Filingen
Vogel – Fogel
Vogt – Fogt
Vöhrenbach – Ferenbah
Wagner – Vagner
Weber – Veber
Weidenfeller – Vajdenfeler
Werner – Verner
Weßels – Vesels
Wiesbaden – Vizbaden
Wilhelmshaven – Vilhelmshafen
Wolfgang – Volfgang
Wolfsburg – Volfsburg
Wollscheid – Volšajd
Wundt – Vunt
Würzburg – Vircburg
Xanten – Ksanten
Xenia – Ksenija
Yannic – Janik
Yannick – Janik
Yasmin – Jasmin
Yvonne – Ivon
Zieler – Ciler
Zillertal – Cilertal
Zürich – Cirih
Zweig – Cvajg
Zwickau – Cvikau
Zwinger – Cvinger
POLJSKI JEZIK | 373
POLJSKI JEZIK
Agnieszka – Agnješka
Andrzej – Andžej
Arkadiusz – Arkadiuš
Bagiński – Baginjski
Bartosz – Bartoš
Bąk – Bonk
Bednorz – Bednož
Bella – Bela
Bereszyński – Berešinjski
Białystok – Bjalistok
Bieniek – Bjenjek
Błaszczykowski – Blaščikovski
Borysiuk – Boriśuk
Borusewicz – Borusevič
Brożek – Brožek
Buziak – Buźak
Bydgoszcz – Bidgošč
Cieplice – Ćeplice
Częstochowa – Čenstohova
Ćwikliński – Ćviklinjski
Dąbrowski – Dombrovski
Drzyzga – Džizga
Dżaman – Džaman
Dzieduszycki – Đedušicki
Dźwinel – Đvinel
Fabiański – Fabjanjski
Franciszek – Franćišek
Gdynia – Gdinja
Gorzów Wielkopolski – Gožov Vjelkopolski
Grażyna – Gražina
Grudziński – Gruđinjski
Grzegorz – Gžegož
Grzeskiewicz – Gžeskjevič
Henryk – Henrik
Jagiełłoński – Jagjelonjski
Janusz – Januš
Jędrzejczyk – Jendžejčik
Jędrzejowski – Jendžejovski
Jelenia Góra – Jelenja Gora
Jerzy – Ježi
Jeziorski – Jeźorski
Jodłowiec – Jodlovjec
Józef – Jozef
Juliusz – Juliuš
Kaczka – Kačka
Kaczmarek – Kačmarek
Kaczyński – Kačinjski
Kalisz – Kališ
Kamiński – Kaminjski
Kazimierz – Kaźimjež/Kazimjež
Kępice – Kempice
Kielce – Kjelce
Klich – Klih
Korczak – Korčak
Koszalin – Košalin
Koszewski – Koševski
Kościuszko – Kośćuško/Košćuško
Kowalczyk – Kovalčik
Kraków – Krakov
Krawczyk – Kravčik
Krychowiak – Krihovjak
Krzewina – Kševina
Krzysiek – Kšiśek
Krzysztof – Kšištof
Krzyżanowska – Kšižanovska
Kucharczyk – Kuharčik
Kuszczak – Kuščak
Kwaśniewski – Kvaśnjevski
POLJSKI JEZIK | 375
Kwiatkowski – Kvjatkovski
Lech – Leh
Leszczyńska – Leščinjska
Lewczuk – Levčuk
Łódź – Lođ
Łukasz – Lukaš
Maciej – Maćej
Maciek – Maćek
Marcel – Marcel
Marcin – Marćin
Mariusz – Mariuš
Mączyński – Mončinjski
Mickiewicz – Mickjevič
Mierzejewski – Mježejevski
Międzyzdroje – Mjendzizdroje
Mikołajczyk – Mikolajčik
Nadieżda – Nađežda
Niewiadoma – Njevjadoma
Nowaczek – Novaček
Nowy Sącz – Novi Sonč
Olszewski – Olševski
Olsztyn – Olštin
Oświęcim – Ośvjenćim
Paweł – Pavel
Piłsudski – Pilsudski
Piotrowski – Pjotrovski
Piszczek – Pišček
Poznań – Poznanj
Przemek – Pšemek
Przemyśl – Pšemiśl
Przemysław – Pšemislav
Przybyszewski – Pšibiševski
Radwańska – Radvanjska
Rybnik – Ribnjik
Rybus – Ribus
Rzeźniczak – Žeźnjičak
Rzeszów – Žešov
Sienkiewicz – Śenkjevič/Sjenkjevič
Sikorski – Śikorski
Sniegowski – Snjegovski
Sobiech – Sobjeh
Sobieski – Sobjeski
Sosnowiec – Sosnovjec
Stańczyk – Stanjčik
Starzyński – Stažinjski
Stępiński – Stempinjski
Szczecin – Ščećin
Szczepański – Ščepanjski
Szczęsny – Ščensni
Sztum – Štum
Szukała – Šukala
Szymański – Šimanjski
Szymon – Šimon
Syprzak – Sipšak
Ślązak – Ślonzak
Ślusarczyk – Ślusarčik
Święty – Śvjenti
Tadeuš – Tadeusz
Tatarzyńska – Tatažinjska
Teodorczyk – Teodorčik
Tombiński – Tombinjski
Toruń – Torunj
Tytoń – Titonj
Walczykiewicz – Valčikjevič
Wałęsa – Valensa
Warszawa – Varšava
Wawrzyniak – Vavžinjak
Wierzbicki – Vježbicki
Wiesiołek – Vjeśolek
Wiesław – Vjeslav
Wisła – Visla
Wiśniewski – Viśnjevski
Władysław – Vladislav
Włodarczyk – Vlodarčik
POLJSKI JEZIK | 377
Włoszczowska – Vloščovska
Wojciechowski – Vojćehovski
Wojciech – Vojćeh
Wojtyła – Vojtila
Woźniak – Voźnjak
Wszołek – Všolek
Wójcik – Vojćik
Wyciszkiewicz – Vićiškjevič
Zieliński – Źelinjski
Ziemniak – Źemnjak
Zięba – Źemba
Ziętarski – Źentarski
Ziętek – Źentek
Źródlewski – Źrodlevski
Żeromski – Žeromski
Żyro – Žiro
Żywiec – Živjec
PORTUGALSKI JEZIK
Alcobaça – Alkobasa
Amália – Amalija
Bahia – Baija
Barcelos – Barseloš
Botelho – Boteljo
Braga – Braga
Bragança – Bragansa
Brasília – Brazilija
Brasília – Brazilija
Caetano – Kaetano
Camões – Kamoeš
Carlos – Karloš
Carvalhas – Karvaljaš
Casaca – Kazaka
Cascais – Kaškaiš
Castelo Branco – Caštelo Branko
Caxias do Sul – Kašiaš do Sul
Cerqueira – Serkeira
Cesário – Sezario
Coelho – Koeljo
Coimbra – Koimbra
Conceição – Konseisao
Constança – Konštansa
Correio – Korejo
Coutinho – Koutinjo
Cunha – Kunja
Curitiba – Kuritiba
Deus – Deuš
Deusdado – Deuždado
Domingos – Domingoš
Domingues – Domingeš
Duque de Caxias – Duke de Kašiaš

Farinha – Farinja
Fernão de Magalhães – Fernando Magelan
Figueiredo – Figeiredo
Filães – Filaeš
Florianópolis – Florijanopoliš
Fortaleza – Fortaleza
Francisco – Fransiško
Frasquilho – Fraškiljo
Funchal – Funšal
Gilberto – Žilberto
Goiânia – Gojanija
Gomes – Gomeš
Gonçalves – Gonsalveš
Graça – Grasa
Guarda – Guarda
Guarulhos – Guaruljoš
Guilherme – Giljerme
Guimarães – Gimaraeš
Henrique – Enrike
Jaime – Žaime
Jardim – Žardim
João – Žoao
Joaquim – Žoakim
Jorge – Žorže
Junior – Žunior
Linhares – Linjareš
Lisboa – Lisabon
Louçã – Lousa
Luz – Luš
Maceió – Masejo
Machado – Mašado
Machete – Mašete
Magalhaes – Magaljaeš
Marinha – Marinja
Marroquin – Marokin
Mascarenhas – Maškarenjaš
Mato Grosso – Mato Groso

Matosinhos – Matosinjoš
Meireles – Meireleš
Mesquita – Meškita
Minas Gerais – Minaš Žeraiš
Montes Claros – Monteš Klaroš
Moraes – Moraeš
Narciso – Narsizo
Neves – Neveš
Nogueira – Nogeira
Nolasco – Nolaško
Noronha – Noronja
Ornelas – Ornelaš
Paraíba – Paraiba
Peçanha – Pesanja
Peixoto – Peišoto
Pesqueira – Peškeira
Pestana – Peštana
Pinheiro – Pinjeiro
Porto Velho – Porto Veljo
Quadros – Kuadroš
Quaresma – Kuarežma
Queluz – Keluš
Quintal – Kintal
Ramalho – Ramaljo
Recife – Resife
Resendes – Rezendeš
Rio de Janeiro – Rio de Žaneiro
Rocha – Roša
Ruis – Ruiš
Salazar – Salazar
Sampaio – Sampajo
Santa Cruz do Sul – Santa Kruž do Sul
São Paulo – Sao Paolo
Sequeira – Sekeira
Sesimbra – Sezimbra
Soares – Soareš
Sousa – Souza
Teixeira – Teišeira
Teves – Teveš
Texeira – Tešeira
Vasco da Gama – Vasko da Gama
Vasconcelos – Vaškonseloš
Vaz – Vaš
Vazquez – Vaškeš
Veloso – Velozo
Vieirinha – Vieirinja
Viseu – Vizeu
Xico – Šiko
Zenha – Zenja
ROMSKI JEZIK | 383
ROMSKI JEZIK
Abduly – Abdulj
Anâ – Anja
Anya – Anja
Anźey – Anžej
Anzhey – Anžej
Anzsey – Anžej
Anjey – Anžej
Balaj – Balaž
Balaź – Balaž
Balazh – Balaž
Balazs – Balaž
Baxtan – Bahtan
Butjarin – Bućarin
Chabo – Čabo
Chachina – Čačina
Charlie – Čarli
Cherkez – Čerkez
Czabo – Čabo
Czeslav – Česlav
Djani – Đani
Djurdja – Đurđa
Durdja – Durđa
Durgja – Durđa
Durgya – Durđa
Dyani – Đani
Dyurdya – Đurđa
Dzenan – Dženan
Dzevdzet – Dževdžet
Dzevria – Dževrija
Dzivan – Dživan
Gjani – Đani
Gjurgja – Đurđa
Gyani – Đani
Gyurgya – Đurđa
Ibraxim – Ibrahim
Jaklina – Žaklina
Jan – Žan
Jenan – Dženan
Jevjet – Dževdžet
Jevria – Dževrija
Jivan – Dživan
Julieta – Žulijeta
Kamily – Kamilj
Kjamil – Ćamil
Kjania – Ćanija
Kjefaet – Ćefajet
Kyamil – Ćamil
Kyania – Ćanija
Kyefaet – Ćefajet
Lâtif – Ljatif
Lûbomir – Ljubomir
Lûtvi – Ljutvi
Lyatif – Ljatif
Lyubomir – Ljubomir
Lyutvi – Ljutvi
Maksutovikj – Maksutović
Maksutoviky – Maksutović
Maksutoviq – Maksutović
Maruscia – Marušja
Muxamed – Muhamed
Nêgomir – Njegomir
Nêgosh – Njegoš
Nîvice – Njivice
Nyegomir – Njegomir
Nyegosc – Njegoš
Nyivice – Njivice
Phenâlipe – Phenjalipe
Phenyalipe – Phenjalipe
ROMSKI JEZIK | 385
Qamil – Ćamil
Qania – Ćanija
Qefaet – Ćefajet
Rrama – Rama
Rraman – Raman
Rreyhan – Rejhan
Rroman – Roman
Rromina – Romina
Sasha – Saša
Scakany – Šakanj
Severdzan – Severdžan
Severjan – Severdžan
Severʒan – Severdžan
Shashivar – Šašivar
Shuzhian – Šužian
Tatjarlin – Taćarlin
Xava – Hava
Yagan – Jagan
Yan – Jan
Yasmina – Jasmina
Yasvin – Jasvin
Yusuf – Jusuf
Źaklina – Žaklina
Źan – Žan
Zhaklina – Žaklina
Zhan – Žan
Zhulieta – Žulijeta
Zsaklina – Žaklina
Zsan – Žan
Zsulieta – Žulijeta
Źulieta – Žulijeta
Ʒenan – Dženan
Ʒevria – Dževrija
Ʒevʒet – Dževdžet
Ʒivan – Dživan
RUMUNSKI JEZIK
Alba Iulia – Alba Žulija

Alexandrescu – Aleksandresku
Andrei – Andrej
Ardeleanu – Ardeljanu
Argeș – Arđeš
Bacău – Bakau
Baciu – Baču
Bălcescu – Balčesku
Bălhăceanu – Balhačanu
Băncilă – Bančila
Beatrice – Beatriče
Bistrița – Bistrica
Botoșani – Botošani
Brăila – Braila
Brașov – Brašov
Bucegi – Bučeđi
București – Bukurešt
Caragea – Karađa
Caraș – Karaš
Catargiu – Katarđu
Căciulata – Kačulata
Călărași – Kalaraši
Călugăru – Kalugaru
Cărbuneanu – Karbunjanu
Câmpulung – Kampulung
Ceaușescu – Čaušesku
Ceaușu – Čaušu
Cernăuți – Černovci/Ćernauci
Cetatea – Četatea
Chintoan – Kintoan
Chipciu – Kipču
Chiricheș – Kirikeš
Chițu – Kicu
Ciobanu – Čobanu
Cioc – Čok
Ciocian – Čočijan
Ciortea – Čortea
Ciprian – Čiprijan
Ciuciulete – Čučulete
Cloșca – Kloška
Cluj – Kluž
Cobălcescu – Kobalčesku
Cocea – Kočea
Cojocaru – Kožokaru
Constanța – Konstanca
Costache – Kostake
Covaci – Kovač
Craiova – Krajova
Crăciun – Kračun
Creangă – Kreanga
Csepreghi – Ksepregi
Cuciureanu – Kučureanu
Danciu – Danču
Dâmbovița – Dambovica
Dej – Dež
Deleanu – Deljanu
Dîmbovița – Dimbovica
Dobrogeanu – Dobrođanu
Drăghicescu – Dragičesku
Drăghici – Dragič
Dumitrache – Dumitrake
Galați – Galaci
George – Đorđe
Georgescu – Đorđesku
Georgiana – Đorđijana
Gheorghe – George
Gheorghiţă – Georgica
Ghiță – Gica
Giurescu – Đuresku
Giurgiu – Đurđu
Giurgiuca – Đurđuka
Giușcă – Đuška
Grigorescu – Grigoresku
Hurmuzachi – Hurmuzaki
Ialomița – Jalomica
Iași – Jaši
Ioan – Joan
Ioniță – Jonica
Jebeleanu – Žebeljanu
Kirițescu – Kiricesku
Kogălniceanu – Kogalničanu
Laurenţiu – Laurenciu
Lucaci – Lukač
Lucian – Lučijan
Luminiţa – Luminica
Mărăcineanu – Maračinjanu
Mărieş – Marješ
Miclea-Grigoruţă – Miklja-Grigoruca
Mihai – Mihaj
Mihalcea – Mihalča
Mircea – Mirča
Mocanu – Mokanu
Moţi – Moci
Mureș – Mureš
Mureşan – Murešan
Neagoe – Njagoje
Neagu – Njagu
Neamț – Njamc
Nemţanu – Nemcanu
Nicolae – Nikolaje
Nicuşor – Nikušor
Oradea – Oradea
Petrache – Petrake
Pitești – Pitešti
Pițurcă – Picurka
Pîrvulescu – Prvulesku
Plămădeală – Plamadeala
Ploiești – Ploješti
Prepeliţă – Prepelica
Rareş – Rareš
Raţ – Rac
Râmnicu Vâlcea – Ramniku Valča
Reșița – Rešica
Rogojinaru – Rogožinaru
Scânteia – Skanteja
Sighișoara – Sigišoara
Smărăndache – Smarandake
Spîrlea – Sprlja
Stanciu – Stanču
Stolojan – Stoložan
Suceava – Sučava
Ştefan – Štefan
Știrbei – Štirbej
Tătărușanu – Tatarušanu
Tebieş – Tebiješ
Timișoara – Temišvar
Tismăneanu – Tismanjanu
Tîrgoviște – Trgovište
Tîrnova – Trnova
Torje – Torže
Trică – Trika
Trombiţaş – Trombicaš
Tulcea – Tulča
Țepeș – Cepeš
Țițeica – Ciceika
Valea – Valja
Vaslui – Vasluj
Vătăjelu – Vataželu
Vâlcea – Valča
Viţelaru – Vicelaru
RUSINSKI JEZIK
Арваї – Arvaji
Балащак – Balaščak
Бетяр – Betjar
Бодваньски – Bodvanjski
Брундза – Brundza
Василь – Vasilj
Винд`зор – Vindzor
Гаґ – Hag
Гонґ Конґ – Hong Kong
Ґовля – Govlja
Джакарта – Džakarta
Джуджар – Džudžar
Дзвонаров – Dzvonarov
Дюра – Djura
Дюрдьов – Djurdjevo
Дюрдьов – Djurdjov
Дядя – Djadja
Єлена – Jelena
Єрусалим – Jerusalim
Заґорє – Zagorje
Илиджа – Ilidža
Капущани Шор – Kapuščani šor
Кашаї – Kašaji
Кишпетьо – Kišpetjo
Колєсар – Koljesar
Костельник – Kosteljnik
Коцур – Kucura
Любица – Ljubica
Макаї – Makaji
Малїк – Maljik
Матїйов – Matjijov
Митя – Mitja
Мучень – Mučenj
Надїя – Nadjija
Надь – Nadj
Нєбесни – Njebesni
Ню Йорк – Njujork
Няради – Njaradi
Питюлик – Pitjulik
Поун`є – Pounje
Радванї – Radvanji
Русия – Rusija
Руски Керестур – Ruski Krstur
Сабадощик – Sabadoščik
Сут`єска – Sutjeska
Югас – Juhas
Юлин – Julin
Юстина – Justina
Яким – Jakim
Янко – Janko
RUSKI JEZIK | 393
RUSKI JEZIK
Аксинья – Aksinja
Аксёнов – Aksjonov
Александр – Aleksandar
Алексеев – Aleksejev
Алтай – Altaj
Андреев – Andrejev
Арсеньев – Arsenjev
Артемьев – Artemjev
Астрахань – Astrahan
Афанасьев – Afanasjev
Байкал – Bajkal
Бедный – Bedni
Белозёров – Belozjorov
Беляев – Beljajev
Беляков – Beljakov
Бирюков – Birjukov
Благовещенск – Blagoveśensk/Blagoveščensk
Блинов – Blinov
Бобылёв – Bobiljov
Брянск – Brjansk
Бунин – Bunjin
Быков – Bikov
Валерий – Valerij
Ваня – Vanja
Васильев – Vasiljev
Введенский – Vedenski
Виталий – Vitalij
Воробьёв – Vorobjov
Воронеж – Voronjež
Воронин – Voronjin
Высоцкий – Visocki
Вышний Волочёк – Višnji Voločok

Галина – Galina
Глинка – Glinka
Горбачёв – Gorbačov
Горький – Gorki
Григорьев – Grigorjev
Грозный – Grozni
Гуляев – Guljajev
Гурьев – Gurjev
Гусев – Gusev
Гущин – Guśin/Guščin
Давыдов – Davidov
Дементьев – Dementjev
Дмитриев – Dmitrijev
Доронин – Doronjin
Достоевский – Dostojevski
Дьяченко – Djačenko
Дьячков – Djačkov
Евгения – Jevgenija
Евгеньич – Jevgenjič
Евтушенко – Јevtušenko
Егоров – Jegorov
Екатеринбург – Jekaterinburg
Елисеев – Jelisejev
Емельян – Jemeljan
Есенин – Jesenjin
Ефимов – Jefimov
Ёжиков – Jožikov
Женя – Ženja
Зайцев – Zajcev
Захарьин – Zaharjin
Зиновьев – Zinovjev
Зюганов – Zjuganov
Игнатьев – Ignatjev
Ильич – Iljič
Илья – Ilja
Иркутск – Irkutsk
RUSKI JEZIK | 395
Kaзань – Kazanj
Калашников – Kalašnjikov
Калинин – Kalinjin
Каренин – Karenjin
Киселёв – Kiseljov
Кишинёв – Kišinjov
Князев – Knjazev
Колесников – Koljesnjikov
Кондратьев – Kondratjev
Корчной – Korčnoj
Кошелев – Košeljov
Красноярск – Krasnojarsk
Кремль – Kremlj
Крылов – Krilov
Крюков – Krjukov
Кудрявцев – Kudrjavcev
Кудряшов – Kudrjašov
Кузнецов – Kuznjecov
Кузьмин – Kuzmin
Куликов – Kulikov
Кунья – Kunja
Лев – Lav
Ленa – Lena
Ленин – Lenjin
Леонид – Leonid
Леонтьев – Leontjev
Лермонтов – Ljermontov
Лихачёв – Lihačov
Лыткин – Litkin
Ляля – Ljalja
Матвеев – Matvejev
Мельников – Meljnikov
Менделеев – Mendeljejev
Митька – Mićka
Михаилович – Mihailovič
Михайлов – Mihajlov
Моисеев – Moisejev
Муравьёв – Muravljov
Мышкин – Miškin
Мясников – Mjasnikov
Наталья – Natalija
Нева – Neva
Некрасов – Njekrasov
Нестеров – Nesterov
Нижний Новгород – Nižnji Novgorod
Никитин – Nikitin
Никифоров – Nikiforov
Николаев – Nikolajev
Николаевич – Nikolajevič
Нюра – Njura
Овчинников – Ovčinjikov
Олег – Oleg
Омня – Omnja
Онегин – Onjegin
Пермь – Perm
Петя – Petja
Пётр – Petar
Подъячев – Podjačev
Покровский – Pokrovski
Пономарёв – Ponomarjov
Потёмкин – Potemkin
Прокофьев – Prokofjev
Пугачёв – Pugačov
Пушкин – Puškin
Рожков – Roškov
Рязань – Rjazanj
Рыбаков – Ribakov
Рыбинск – Ribinsk
Рысня – Risnja
Рябов – Rjabov
Савельев – Saveljev
Селезнёв – Seleznjov
Семёнов – Semjonov
RUSKI JEZIK | 397
Сергеев – Sergejev
Сибирь – Sibir
Ситников – Sitnjikov
Соболев – Soboljev
Соловьёв – Solovjov
Суздаль – Suzdalj
Сысоев – Sisojev
Танюшка – Tanjuška
Татьяна – Tatjana
Тверь – Tver
Терентьев – Terentjev
Тимофеев – Timofejev
Тимофеич – Timofejič
Толстой – Tolstoj
Тоня – Tonja
Третьяков – Tretjakov
Трубецкой – Trubecki
Тюмень – Tjumenj
Ульяновск – Uljanovsk
Фадеев – Fadejev
Федосеев – Fedosejev
Федькa – Fećka
Фёдор – Fjodor
Фёдоров – Fjodorov
Фомичёв – Fomičov
Хрущёв – Hruśov/Hruščov
Чаадаев – Čadajev
Челябинск – Čeljabinsk
Чистяков – Čistjakov
Шaдьмa – Šađma
Шeлудько – Šelućko
Ширяев – Širjajev
Щедрин – Śedrin/Ščedrin
Щербаков – Śerbakov/Ščerbakov
Щукин – Śukin/Ščukin
Эдвард – Edvard
Элеонора – Eleonora
Юдин – Judin
Юрий – Jurij
Яковлев – Jakovljev
Ярослaвль – Jaroslavlj
Яшин – Jašin
SLOVAČKI JEZIK
Alexi – Aleksi
Bardejov – Barđejov
Barteková – Bartjekova
Báďonský – Bađonski
Bendík – Benđik
Biľak – Biljak
Braxatoris – Braksatoris
Bytča – Bitča
Cyprián – Ciprijan
Daniel – Danijel
Demänová – Đemenova
Detva – Đetva
Dianiška – Đjanjiška
Dierčan – Đjerčan
Diviaky – Đivjaki
Divín – Đivin
Dubovský – Dubovski
Ďurďošík – Đurđošik
Ďurica – Đurica
Ďuriš – Đuriš
Ďurovič – Đurovič
Hantuchová – Hantuhova
Hečko – Hečko
Hodolič – Hodolič
Hrochoť – Hrohot
Hubočan – Hubočan
Humenné – Humene
Hurbanovo – Hurbanovo
Hybe – Hibe
Chalupka – Halupka
Choma – Homa
Chrťany – Hrćani
Jagnešák – Jagnešak
Kaliňák – Kalinjak
Kližan – Kližan
Kmeťová – Kmetjova
Kozienka – Kozjenka
Kóňa – Konja
Kuciak – Kucjak
Levoča – Ljevoča
Liesek – Ljesek
Limbach – Limbah
Litmanová – Litmanova
Ľuba – Ljuba
Ľubietová – Ljubjetova
Ľubiša – Ljubiša
Ľubomír – Ljubomir
Ľupták – Ljuptak
Maďarič – Mađarič
Malinô brdo – Malino brdo
Martikán – Martjikan
Martin – Martjin
Matej – Matjej
Matiaško – Matjaško
Mäsiar – Mesjar
Michal – Mihal
Michalík – Mihalik
Mokraď – Mokrad
Mucha – Muha
Nemec – Nemec
Ňaňo – Njanjo
Ňurčík – Njurčik
Piaček – Pjaček
Piasecký – Pjasecki
Počiatek – Počjatek
Prievidza – Prjevidza
Richard – Rihard
Rudňany – Rudnjani
Sitniansky – Sitnjanski
Stoch – Stoh
Stupavský – Stupavski
Teplička – Tjepljička
Tisovec – Tjisovec
Ťahanovce – Tjahanovce
Ťapák – Tjapak
Ťažký – Tjažki
Velďáková – Velđakova
ŠPANSKI JEZIK
Agüero – Agero
Aguilar – Agilar
Aguilera – Agilera
Aguirre – Agire
Alcázar – Alkasar
Algeciras – Alhesiras
Alhambra – Alhambra
Álvarez – Alvares
Alvariño – Alvarinjo
Andalucía – Andaluzija
Ángel – Anhel
Argentina – Argentina
Argüellez – Argveles
Asunción – Asunsion
Azpilicueta – Aspilikueta
Azucena – Asusena
Barcelona – Barselona
Barquisimeto – Barkisimeto
Bolivia – Bolivija
Borges – Borhes
Buñuel – Bunjuel
Caballero – Kabaljero
Calahorra – Kalaora
Camagüey – Kamagvej
Cartagena – Kartahena
Carvajal – Karvahal
Casillas – Kasiljas
Castilla y León – Kastilja i Leon
Castillejo – Kastiljeho
Castroviejo – Kastrovijeho
Cazorla – Kasorla
Cervantes – Servantes
Cienfuegos – Sijenfuegos
Ciudad Real – Sijudad Real
Concepción – Konsepsion
Concha – Konča
Coruña – Korunja
Cotopaxi – Kotopaksi
Cuba – Kuba
Cuenca – Kuenka
Cuervo – Kuervo
Cuzco – Kusko
Diego – Dijego
Chávez – Čaves
Chile – Čile
Dionisio – Dionisio
Dominguez – Dominges
Ecuador – Ekvador
Enrique – Enrike
Esteban – Esteban
Extremadura – Ekstremadura
Francisco – Fransisko
Galicia – Galicija
García – Garsija
Gijón – Hihon
Giménez – Himenes
González – Gonsales
Goya – Goja
Guadalquivir – Gvadalkivir
Guantánamo - Gvantanamo
Guatemala – Gvatemala
Guerra – Gera
Guerrero – Gerero
Guillermo – Giljermo
Güines – Gvines
Güiraldes – Gviraldes
Gutiérrez – Gutijeres
Habana – Havana
Hechavarría – Ečavarija
Hermosillo – Ermosiljo
Hernández – Ernandes
Holguín – Olgin
Honduras – Honduras
Horta – Orta
Ibáñez – Ibanjes
Ibargüen – Ibargen
Iquique – Ikike
Jaén – Haen
Jesús – Hesus
Jiménez – Himenes
Jorge – Horhe
José – Hose
Josefa – Hosefa
Juan – Huan
Lazarillo – Lasariljo
Logroño – Logronjo
Lorca – Lorka
Lorenzo – Lorenso
Los Roques – Los Rokes
Lucía – Lusija
Llovizna – Ljovisna
Llull – Ljulj
Machu Picchu – Maču Pikču
Maracaibo – Marakaibo
Márquez – Markes
Melgarejo – Melgareho
Mendoza – Mendosa
Mercedes – Mersedes
México – Meksiko
Monterrey – Monterej
Mulhacén – Mulasen
Muñoz – Munjos
Murcia – Mursija
Nicaragua – Nikaragva
Nieto – Nijeto
Oaxaca – Oahaka
Onix – Oniks
Oquendo – Okendo
Ortega – Ortega
Pajón – Pahon
Paraguay – Paragvaj
Patricio – Patrisio
Peña – Penja
Pereyra – Pereira
Quetzalcoatl – Kecalkoatl
Quiñónez – Kinjones
Reyes – Rejes
Rodríguez – Rodriges
Rojo – Roho
Rosalía – Rosalija
Sánchez – Sančes
Santiago – Santijago
Segovia – Segovija
Sergio – Serhio
Sevilla – Sevilja
Sierra Leone – Sijera Leone
Siqueiros – Sikeiros
Tabo – Tabo
Taxco – Tasko
Trujillo – Truhiljo
Valencia – Valensija
Valladolid – Valjadolid
Valparaíso – Valparaiso
Vaquero – Vakero
Velázquez – Velaskes
Venezuela – Venecuela
Villareal – Viljareal
Villegas – Viljegas
Xavier – Havijer
Ximénez – Himenes
Zapatero – Sapatero
ŠVEDSKI JEZIK8*
Anna – Ana
Anne – Ane
Annette – Anet
Annica – Anika
Aulén – Aulen
Axel – Aksel
Axelsson – Akselson
Åberg – Oberg
Åkesson – Okeson
Åmål – Omol
Berggren – Bergren
Bergqvist – Bergkvist
Berndt – Bernt
Birgit – Birgit
Björklund – Bjerklund
Björn – Bjern
Blidah – Blida
Bodil – Budil
Bofors – Bufoš
Boström – Bustrem
Botkyrka – Butśirka
Börje – Berje
Cathrine – Katrin
Cecilia – Sesilija
Charles – Šarls
Charlotta – Šarlota
*
Iako Å, Ä i Ö stoje na kraju švedskoga alfabeta, urednička je odluka da se
radi lakšega korišćenja rječnika oni ipak stave uz A odnosno O prema gra-
fijskoj sličnosti s tim crnogorskim slovima.
Charlotte – Šarlot
Christina – Kristina
Christine – Kristin
Claes – Klas
Clara – Klara
Clas – Klas
Constance – Konstans
Cristina – Kristina
Dahlberg – Dalberg
Dalby – Dalbi
Edefors – Edefoš
Eksjö – Ekše
Elias – Elijas
Elsy – Elsi
Eskil – Eskil
Eskilstuna – Eskilstuna
Eva – Eva
Folke – Folke
Forsberg – Fošberg
Franz – Frans
Franzén – Fransen
Gärd – Jerd
Gävle – Jevle
Gedde – Jede
Geijer – Jejer
Georg – Georg
Gertrud – Jertrud
Gihle – Jile
Göran – Jeran
Gösta – Jesta
Göteborg – Geteborg
Gully – Guli
Gunn – Gun
Gustaf – Gustav
Gustaffson – Gustafson
Gustav – Gustav
Håkan – Hokan
Hedlund – Hedlund
Henriette – Henrijet
Hjalmar – Jalmar
Hjorth – Jort
Jack – Jak
Jakobsson – Jakobson
Janet – Janet
Jeanette – Šanet
Jenny – Jeni
Jessica – Jesika
Jimmy – Jimi
Joachim – Joakim
Johan – Johan
John – Jon
Johnny – Joni
Johnsen – Jonsen
Jon – Jun
Jonas – Junas
Jonathan – Junatan
Jönköping – Jenśeping
Judith – Judit
Ljung – Jung
Ljungby – Jungbi
Katrina – K-atrina
Kersti – Śešti
Kilen – Śilen
Kjell – Śel
Kristina – Kristina
Kristine – Kristin
Lars – Laš
Larsson – Lašon
Lindh – Lind
Lindholm – Lindholm
Lindström – Lindstrem
Linköping – Linśeping
Lotta – Lota
Lucia – Lusija
Lund – Lund
Lundberg – Lundberg
Lundqvist – Lundkvist
Maj – Maj
Maria – Marija
Marie – Mari
Mats – Mats
Maud – Mod
Maurits – Maurits
Mauritz – Maurits
Michael – Mikael
Mickael – Mikael
Mälaren – Melaren
Månsson – Monson
Molander – Molander
Mona – Mona
Nässjö – Neše
Norrköping – Norśeping
Nybro – Nibru
Nyström – Nistrem
Olle – Ule
Olof – Ulof
Oscar – Oskar
Öresund – Eresund
Pettersson – Petešon
Pontus – Pontus
Quist – Kvist
Richard – Rikard
Rickard – Rikard
Rita – Rita
Roger – Roger
Ronja – Ronja
Rune – Rune
Sara – Sara
Scavenius – Skavenijus
Sjögren – Šegren
Skellefteå – Šelefte(o)
Staffan – Stafan
Stellan – Stelan
Stjernstedt – Šernstet
Stockholm – Stokholm
Tage – Tage
Thea – Tea
Thomas – Tomas
Thora – Tora
Thyra – Tira
Tomas – Tumas
Tora – Tura
Torbjörn – Turbjern
Torgny – Torgni
Torkel – Torkel
Tornsjö – Tornše
Torsten – Tošten
Ulla – Ula
Umeå – Umeo
Vänern – Venern
Viklund – Viklund
Visby – Visbi
Wallin – Valin
Wellander – Velander
Wikström – Vikstrem
Ylva – Ilva
Zahle – Sale
TURSKI JEZIK | 413
TURSKI JEZIK
Abdülhak – Abdulhak
Abdullah – Abdulah
Acar – Adžar
Ağa – Aga
Akpınar – Akpinar
Alanya – Alanja
Anadolu – Anadolija
Antalya – Antalija
Antiokya – Antiohija
Armağan – Armagan
Asım/a – Asim/a
Aşkın – Aškin
Ayçetin – Ajčetin
Aydin – Ajdin
Ayşe – Ajše
Bağdaş – Bagdaš
Bahriye – Bahrije
Bakır – Bakir
Barış – Bariš
Bekir – Bećir
Bursa – Bursa
Bülent – Bulent
Bürküt – Burkut
Can – Džan
Cem – Džem
Cemal – Džemal
Cemile – Džemile
Cenan – Dženan
Cennet – Dženet
Cevdet – Dževdet
Ceylan – Džejlan
Çağatay – Čagataj
Çanakkale – Čanakale
Çelik – Čelik
Çetin – Četin
Çetinalp – Četinalp
Çiçek – Čiček
Çiğdem – Čigdem
Çınar – Činar
Daniş – Daniš
Demirbaş – Demirbaš
Derya – Derja
Doğan – Dogan
Ece – Edže
Ecevit – Edževit
Edirne – Jedrene
Erdoğan – Erdogan
Erogül – Erogul
Erzincan – Erzindžan
Eyup – Ejup
Ezgü – Ezgi
Fadıl – Fadil
Fahriye – Fahrije
Gonce – Gondže
Gökçe – Gokče
Gökşen – Gokšen
Göreme – Goreme
Gül – Gul
Gülizar – Gulizar
Güney – Gunej
Güzide – Guzide
Hakki – Haki
Havva – Hava
Haydar – Hajdar
Hayriye – Hajrije
Hümayun – Humayun
Hüseyin – Husein
Ilgın – Ilgin
TURSKI JEZIK | 415
Irmak – Irmak
Izmir – Smirna/Izmir
Jale – Žale
Jalenur – Žalenur
Jengar – Žengar
Kapadokya – Kapadokija
Karaca – Karadža
Karadağ – Karadag
Karaoğlan – Karaoglan
Kasım – Kasim
Kastamonu – Kastamonija
Kayra – Kajra
Kirikkale – Kirikale
Konya – Konja
Lütviye – Lutvije
Malatya – Malatja
Meryem – Merjem
Muhammed – Muhamed
Muzaffer – Muzafer
Mübarek – Mubarek
Müberra – Mubera
Münibe – Munibe
Müslim – Muslim
Namık – Namik
Necla – Nedžla
Nevşehir – Nevšehir
Nilüfer – Nilufer
Oğuz – Oguz
Oya – Oja
Ömer – Omer
Özgür – Ozgur
Özil – Ozil
Özlem – Ozlem
Pınar – Pinar
Reyhan – Rejhan
Rüstem – Rustem
Rüzgar – Ruzgar
Saffet – Safet
Sağlam – Saglam
Saniye – Sanije
Selçuk – Selčuk
Seyit – Seit
Seyyid – Seid
Sıla – Sila
Süleyman – Sulejman
Sümeyya – Sumeja
Şaban – Šaban
Şadiye – Šadiye
Şakir – Šakir
Şefika – Šefika
Şengün – Šengun
Şükran – Šukran
Şükrü – Šukri
Tağalp – Tagalp
Talya – Talja
Tarsus – Tarzus
Tuğrul – Tugrul
Türkmen – Turkmen
Ubeydullah – Ubejdulah
Urçuk – Určuk
Uygur – Ujgur
Uğursal – Ugursal
Übük – Ubuk
Ünsal – Unsal
Üveys – Uvejs
Üzeyir – Uzeir
Yağmur – Jagmur
Yakub – Jakub
Yalçın – Jalčin
Yasemin – Jasemin
Yavuz – Javuz
Yayla – Jajla
Yeniceköy – Jenidžekoj
Yenişehir – Jenišehir
TURSKI JEZIK | 417
Yonca – Jondža
Yusuf – Jusuf
Yüzgeç – Juzgeč
Zekir – Zećir
Zeynep – Zejnep
Zeytindağ – Zejtindag
Ziya – Zija
Zühtü – Zuhti
Zümrüt – Zumrut
Züvdi – Zuvdi
UKRAJINSKI JEZIK
Авдиєвский – Avdijevski
Алексєєв – Aleksjejev
Аліна – Alina
Амельченко – Ameljčenko
Анатолійович – Anatolijovič
Андрій – Andrij/Andrej
Андріївна – Andrijivna
Анна – Ana
Ар'єв – Arjev
Бєлькова – Bjeljkova
Біла Церква – Bijela Crkva / Bila Cerkva
Бойко – Bojko
Бухарєв – Buharjev
В’ячеслав – Vjačeslav
Васильченко – Vasiljčenko
Васько – Vasko
Великі Луки – Velike Luke / Veliki Luki
Верняєв – Vernjajev
Вінницький – Vinicki
Вінниця – Vinicja
Волинь – Volinj
Вороніна – Voronina
Воропаєв – Voropajev
Галюза – Galjuza
Герасимович – Gerasimovič
Геращенко – Geraščenko
Глуховець – Gluhovec
Гнатюк – Gnatjuk
Григорій – Grigorij
Григорович – Grigorovič
Грицько – Gricko
Гуляєв – Guljajev
Гусєв – Gusjev
Дворіччя – Dvoričja
Денисенко – Denisenko
Денісова – Denisova
Дерев'янко – Derevjanko
Дніпро – Дnjepar
Євген – Jevgen
Єленський – Jelenski
Єлизавета – Jelizaveta
Ємець – Jemec
Єремеєв – Jeremejev
Єфремов – Jefremov
Жовті Води – Žute Vode / Žovti Vodi
Заєць – Zajec
Закарпаття – Zakarpatja
Заліщук – Zališčuk
Іваненко – Ivanenko
Іллєнко – Iljenko
Ілля – Ilja
Ісаєвич – Isajevič
Іщенко – Iščenko
Кам’янець-Подільський – Kamjenec-Podiljski
Каменяр – Kamenjar
Караваєв – Karavajev
Квітка-Oснов’яненко – Kvitka-Osnovjanenko
Kиїв – Kijev
Кириленко – Kirilenko
Кісельов – Kiseljov
Кобилянска – Kobiljanska
Коваленко – Kovalenko
Ковалів – Kovalev
Кожем'якін – Kožemjakin
Колєсніков – Koljesnikov
Комащук – Komaščuk
Коноплянка – Konopljanka
Конюша – Konjuša
Кошулинський – Košulinski
Кривий Ріг – Krivi Rog / Krivi Rig
Ксьонз – Ksonz
Ланьо – Lanjo
Лебідь – Lebid
Леся Українка – Lesja Ukrajinka
Лесюк – Lesjuk
Лещенко – Leščenko
Лук'янчук – Lukjančuk
Ляшко – Ljaško
Львів – Lavov
Майборода – Majboroda
Марія – Marija
Мельничук – Meljničuk
Микола – Mikola
Миколаєнко – Mikolajenko
Миколайович – Mikolajovič
Міщук – Miščuk
Морозюк – Morozjuk
Москаль – Moskalj
Невинний – Nevini
Нестеренко – Nesterenko
Нечаєв – Nečajev
Олег – Oleg
Олександр – Oleksandar
Олійник – Olijnik
Онисько – Onisko
Онищенко – Oniščenko
Осадько – Osadko
Парубій – Parubi
Петренко – Petrenko
Петряк – Petrjak
Пилявський – Piljavski
Підберезняк – Pidbereznjak
Підлісецький – Pidlisecki
Потебня – Potebnja
Прип’ять – Pripjat
Приходько – Prihodko
Ракицький – Rakicki
Рoздобутько – Rozdobutko
Романюк – Romanjuk
Саєвич – Sajevič
Сврстюк – Svrstjuk
Сергій – Sergij/Sergej
Симоненко – Simonenko
Сироїд – Sirojid
Сімович – Simovič
Соболєв – Soboljev
Сольвар – Soljvar
Соломія – Solomija
Степаненко – Stepanenko
Стеф’юк – Stefjuk
Тершаковець – Teršakovec
Тимощенко – Timoščenko
Тягнибок – Tjagnibok
Харків – Harkov
Хміль – Hmilj
Чепинога – Čepinoga
Черненко – Černenko
Чернигив – Černigov
Чорнобиль – Černobilj
Южаніна – Južanina
Юрійович – Jurijovič
Ющенко – Juščenko
Янукович – Janukovič
Ярмоленко – Jarmolenko
Ярослав – Jaroslav
Яценюк – Jacenjuk
Щоголiв – Ščogolev
Щодра – Ščodra
Щокiно – Ščokino
Izdavač
Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje
Za izdavača
Adnan Čirgić
Lektura i korektura
Jelena Šušanj
Tehnički urednik
Milutin Marković
Štampa
Golbi – Podgorica
Tiraž
300
CIP - Kaталогизација у публикацији
Национална библиотека Црне Горе, Цетиње
ISBN 978-9940-40-049-1
COBISS.CG-ID 14260484

Transkirpcijski Rjecnik (Final)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Transkirpcijski Rjecnik (Final)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TRANSKRIPCIJSKA PRAVILA

© Fakultet za crnogorski jezik i književnost, 2020.

TRANSKRIPCIJSKA PRAVILA U CRNOGORSKOME JEZIKU

Krajem prošle decenije objavljen je Pravopis crnogorskoga

Transkripcija je složeni proces koji se tiče odnosa izgovora i pi-

U ovome priručniku bavili smo se transkripcijom u drugome zna-

po mjestu i načinu tvorbe. Oni se potom transkribuju, tj. zapisuju

Da transfonemizacija i transkripcija nijesu u potpunoj korelaci-

Transfonemizacija i transkripcija stranih imena stvar je pravogo-

transkripcija imena američkoga glumca više se vodi pisanjem

Transkripcijska pravila koja su pred vama daju preporuke za što

U ovome priručniku tretirani su i slučajevi stranih toponima čije

Svrha priručnika nije da posluži učenju jezika kojima smo se ovđe

imaju nazalan izgovor, što nije karakteristika crnogorskih vokala,

Ovaj priručnik sadrži transkripcijska pravila za 33 jezika – kla-

O svakome jeziku čiji se izgovor imena opisuje dat je uvodni

Da bi priručnik bio lakši za upotrebu širim krugovima korisnika,

Ovđe ćemo se osvrnuti na jedan pravopisni problem u vezi s pi-

Ponosni smo na činjenicu da se na izradi ovoga teksta okupilo

Veliku zahvalnost na ukazanome povjerenju, trudu i zalaganju

Posebno smo zahvalni Slavoljubu Stijepoviću, za čijega su man-

Savremena evropska pismenost zasnovana je na pismima klasič-

Grčki (Ἑλληνικά, Helēniká) i latinski jezik (Lingua Latīna) pripa-

Latinskim se jezikom najprije govorilo u oblasti oko Rima, zva-

do XIX vijeka, da bi i danas ostao prisutan i često nezamjenljiv u

Riječi koje su potekle iz grčkoga i latinskoga jezika pišu se ona-

Grčki alfabet i njegova latinična transliteracija

Znak ᾽ (spiritus lenis) ne transkribuje se i ne izgovara se.

prvoga se bilježi spiritus lenis, a iznad drugog spiritus asper, ali

1. Grčki dvoglasnici ai, oi i latinski ae, oe transkribuju se kako je

2. Međuvokalsko s transkribuje se kao z i u grčkim i u latinskim

3. Konsonant s transkribuje se kao z i u konsonantskome skupu

4. Konsonantski skup sm na početku riječi ostaje neizmijenjen, a

5. Udvojeni konsonanti transkribuju se kao jedan:

6. U grčkim imenima, bilo da su preuzeta neposredno ili preko

8. Grčka muška vlastita imena na -as gube krajnje -s:

9. Ukoliko se po gubljenju spomenutih završetaka vlastite ime-

a) Kod latinskih vlastitih imena krajnje -aeus, -eus, -eius transkri-

11. Ukoliko u imenima iz grčkoga i latinskoga jezika, poslije gu-

12. Završetak -ē i -o grčkih imena ženskoga roda zamjenjuje se

13. U nominativu singulara neka grčka ženska imena na -o upo-

14. Kod imena ženskoga roda:

15. Grčka i latinska imena čija osnova završava na konsonant,

16. Ako su grčka i latinska imena s osnovom na konsonant

17. Grčka imena gradova na -polis gube krajnje -is:

19. Imena mjesta koja u grčkome i u latinskome jeziku pripadaju

Trans­ Trans- Napome-

Ἀερόπη Aerópē Aëropē Aeropa

Αἱ αἱ / he Αἱμονία Haimonía Haemonia Hemonija ali Ἅι /

Ββ b Βίας Bías, osn. Bias Bijant prema

γγ / ng Ἄγγελος Ángelos Angela

γχ / nh Ἀγχίσης Anchísēs Anchīses Anhiz

Δδ / d Δαίδαλος Daídalos Daedalus Dedal

Ζζ z Ζήνων Zếnōn Zeno Zenon

Κκϰ k Καλλιστώ Kallistố Callistō Kalista

Οο/ o Ὀρέστης Oréstēs Orestēs Orest

σ/S z Διόνῡσος Diónysos Dionysus Dioniz

Ττ/T t Τάνταλος Tántalos Tantalus Tantal

Ὡ ὡ / ho Ὧρος Hōros Horus Hor, egip.

Latinski Crnogorski Primjer Napomena

k Flak (FLACCUS), Aka

CH h Hiron (CHIRON), He-

QU kv Kvint (QUINTUS), Kvinti-

Trans Trans- Napome-