REALIZAM

- početak razdoblja realizma u hrv. knjiž. kao literarnog perioda obilježavamo

značajnim događajem: smrću Augusta Šenoe 1881.
- pred Šenoinu smrt sazrijeva novo literarno pokoljenje
- u vrijeme njegove smrti nastaju i promjene u društvenoj strukturi Hrvatske
(agrarna kriza, raspadanje seljačkih zadruga, propadanje plemstva)
- u političkom smislu kretanje u 80-im i 90-im odvijat će se u znaku bana Khuena
Hedervaryja
- videći slabosti unutar hrv. stranaka (i narodnjaka i pravaša), Khuen je posve
otvoreno počeo provoditi mađarizaciju
- veći dio hrv. pisaca iz ovoga razdoblja bio je pravaški orijentiran pa su svoj
književni rad podređivali svojim društvenim i političkim gledanjima
- tematika djela imala je društveno-politički aspekt
- uvidjelo se da ne postoje samo odabrane teme, već da se svaki moment u životu
može iskoristiti kao literarni motiv
- ponajviše pripovjedači i romanopisci
- ideja djela važnija od sudbine pojedinca
- pisca više zanimaju međusobni odnosi, vanjske manifestacije i društveno-politički
događaji negoli unutarnji osjećaji i psihologija junaka
- regionalni karakter književnosti
- problematika Hrvatskog zagorja vezana uz Antu Kovačića, Gjalskog, Leskovara
- Senj, Istra i Primorje reprezentirani su u djelima Novaka i Kumičića
- Slavonija se ogleda u opusu Josipa Kozarca
- Bez obzira gdje se nalazili pojedini pisci, koju sredinu opisivali, nameću im se
slični problemi i teme
- mnogi pisci uzimaju građu iz povijesti kako bi pomoću nje iznijeli svoja
zapažanja i probleme iz suvremenog života (Kumičić, Gjalski, Novak)
- drugi značajan trenutak bio je problem plemstva (propadanje plemstva)
- još jedna tema je selo-grad (negativno gledište prema građanstvu, a u seljaku vide
izvor zdrave snage; odlazak građanina na selo; prodor kapitala na selo)
- tragovi socijalizma (Kranjčević u pjesmi Radniku)
- psihološka pripovijetka ili roman- (Janko Borislavić, Kozarac: Dona Innes,
Oprava)
- u 80-im godinama dominira kritički realizam, a 90-ih godina psihološki realizam
- utjecaj Turgenjeva i Zole
- centralni književni časopis u 80-im godinama ostaje Vijenac (poslije Šenoine
smrti preuzeo ga je pravaš Fran Folnegović)
- glavni kritičar Vijenca u to vrijeme Janko Ibler
- pravaški časopis Hrvatska vila – prvi urednik August Harambašić, a kasnije
Kumičić
- 1886. umjesto tog časopisa drugi pravaški časopis Balkan – urednici Harambašić
i Kokotović (Kranjčević, Kovačić, Draženović)
- U Dubrovniku izlazi Slovinac, u Zadru Iskra
- Dinko Politeo, jedan od najznačajnijih predstavnika kritike iz razdoblja realizma,
izdavao je list Mlada Hrvatska
- kritika se u 80-im i 90-im osamostaljuje kao posebna književna vrsta
- kritiku karakterizira težnja da se stvore određeni sistemi gledanja i shvaćanja
literature s obzirom na njenu funkciju u društvu i drugo kakva bi trebala biti naša
književnost u vezi s razvojem književnosti i aktualnim knjiž. pravcima u svijetu
- osnovno pitanje koje svi kritičari postavljaju je koliko neko književno djelo ili
cijeli literarni opus određenog pisca koriste hrv. društvu u danom trenutku
- uz najznačajnije predstavnike naše književne kritike u razdoblju realizma (Ibler,
Pasarić, Šrepel, Politeo, Jakša Čedomil) koje obilježuje težnja za pročišćavanjem
nekih teorijskih problema, uvođenje metoda zapadnoevropske i ruske književnosti
i nastojanje da se nađe rješenje između njegovanja tradicionalne književnosti i
duha suvremene europske beletristike, djelovalo je još kritičara
- neki od njih: Jovan Hranilović, Marin Sabić, Đuro Galac, August Harambašić,
Ivan Despot, Nikola Andrić, Kranjčević
- 2 grupe pisaca: - jedni su pokušali ići u korak sa stranim idejama (Kumičić,
Gjalski), a drugi su tražili svoje uzore u starijim hrvatskim piscima, u
tradicionalnoj književnosti (Novak, Kovačić, Kozarac)
- težnja da se iznese što više građe i tema iz života svih hrv. sredina i da se govori o
svim slojevima ljudi
- zanemaren je problem stila i izraza
ANTE KOVAČIĆ
- 3 romana – Baruničina ljubav, Fiškal, U registraturi
- pjesme, pripovijetke, feljtone, kritike
- pravaški stav manifestirao je Kovačić gotovo u svim tekstovima
- u Fiškalu je izvrgao ruglu ilirizam i narodnjake; negativno pisao o Šenoi
- u pjesmama podvrgao kritici mađarone, lažne rodoljube, prevrtljivce, licemjere
- obračunao se i s narodnjacima i Ivanom Mažuranićem u travestiji Smrt babe
Čengićkinje
- osim teme grad-selo, jedna od osnovnih Kovačićevih preokupacija bio je čovjek
sa svojim unutarnjim sukobima i vanjskim reakcijama na promjene koje se u
njemu događaju prouzrokovan zbližavanjem seoskog i gradskog elementa
- njegovi junaci su tipični junaci u specifičnim situacijama (tip poluintelektualca –
u Fiškalu i Među žabari)
- posebno je tretirao likove žena – to su hipersenzibline osobe kod kojih je putenost
naglašena; one imaju funkciju – simbol su sudbina glavnih junaka, njihov udes i
fatum (Elvira i Podgorski u Fiškalu, Ivica i Laura U registaruri) u situacijama u
kojima glavni muški junaci gotovo redovito završavaju tragično
- nije stvorio nijedan pozitivan lik
EUGEN KUMIČIĆ
- pripovijetke (Olga i Lina, Jelkin bosiljak), nekoliko romana (Začuđeni svatovi,
Gospođa Sabina, urota zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa), autobiografski
putopis po Bosni Pod puškom, 3 drame, kritički članak O romanu
- 3 komponente koje su odredile Kumičićeva djela: socijalno porijeklo (potječe iz
istarske regije), susret s književnošću naturalizma, pravaško političko
opredjeljenje
- uvjetovali 3 osnovna tematska kruga njegovih djela: naturalistički romani i
pripovijetke, istarski motivi, djela sa povijesnom tematikom
- iako se tematski zalagao za naturalističku metodu, tražeći gledanje zdravim
očima, u njegovim se djelima to odrazilo na drugi način: Kumičić je krivo shvatio
naturalizam (svodio ga je na njegove nevažne, vanjske odlike, na deskriptivne
oblike) tražeći elemente onoga što je u sebi nosilo pariško društvo 80-ih godina
- budući da Zagreb nije bio sličan Parizu, Kumičić je bio prisiljen maštati i
izmišljati ono čega nema
- iznevjeruje svoje teoretske postavke gledanja zdravim očima: odlazi u
imaginaciju i literarnu neuvjerljivost; crno-bijela tehnika pisanja; polarizira svoje
junake; psihološki neuvjerljivi
- ni u povijesnim romanima nije uspio jer je i tu došao do izražaja njegov
deklarativni patriotizam
- on je u okvire pov. Događaja smještao pov. junake, ali je njihova karakterizacija
bila onakva kakvu je on zamislio, a ne povijesna
- umjetnički je najsnažniji u onim djelima u kojima se vraća rodnom kraju (Istri) i
uspomenama iz djetinjstva
- htio je prikazati naše ljude iz te sredine u odnosu prema strancima
- sve što je nacionalno, pozitivno je, a sve što je strano, negativno je
- likovi iz puka su dani s mnogo ljudske topline
- piščev osjećaj za realistički detalj kada opisuje pejzaž i svoj rodni kraj
VJENCESLAV NOVAK
- pripovijetke – U glib, Iz velegradskog podzemlja, Nezasitnost i bijeda
- romani- Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Tito Dorčić
- puno je pisao o malome čovjeku uopće; o drvodjelcima, žandarima, kuharicama,
gazdaricama, đacima i studentima
- prvo razdoblje njegova stvaralaštva tematski je regionalnog karaktera i otkriva
probleme koje je pisac pronalazio u svom rodnom Senju ili njegovoj okolici
- širok raspon motiva; od ekonomske propasti Senja i senjskih patricija do različitih
portreta podgorskih prosjaka ili socijalno-etičkih problema povezanih sa životom
ljudi te sredine
- drugi krug njegovih interesa vezan je uz grad; likovi činovnika, birokratskog
aparata gradske sredine, tipovi intelektualaca i poluintelektualaca, te đaka i
studenata koji provode život u teškim materijalnim nedaćama
- pokušavao je rješavati i pojedinačne ljudske probleme i sudbine ljudi koji su
izgubili orijentaciju u životu pa su napustili jednu društvenu sredinu, a u drugoj se
nisu uspjeli snaći (Tito Dorčić)
- naglašen socijalni osjećaj i zato je jedna od njegovih osnovnih teza bila da se
prikaže sva tragala bijede i neimaštine
- kompozicijska necjelovitost; nakon nekoliko izvrsno napisanih stranica ili
psiholoških zahvata u neke junake (ženski likovi u Posljednjim Stipančićima)
snaga umjetnika pada na feljtonističku razinu
- kod njega često dominira sladunjavo-sentimentalni ilirizam, patetično opisivanje
emotivnog života, što zvuči neistinito i neproživljeno
- srce je prevladavalo nad razumom u njegovim djelima pa zbog toga ima
kontradiktornosti
KSAVER ŠANDOR GJALSKI
- ciklus zagorskih motiva i pejzaža, niz spisa iz plemenitaškog svijeta (Pod starim
krovovima)
- pripovijetke i romani s motivima iz činovničkog života, sa slikama suvremenih
političkih zbivanja (U noći)
- Gjalski je poražen u sukobu s tokom vremena i društva koje je pokapalo njegove
ideale; potražio je utjehe u spiritizmu i misticizmu (Tajanstvene priče)
- Često je svoje ideološke stavove sugerirao čitaocu na taj način da je svojim
junacima nametao uloge dekorativnih tumača tih ideja
- bio je prvi naš kroničar svoga vremena
- najintimnija piščeva preokupacija bila je zagorska plemenitaška atmosfera i
sredina
- 2 trenutka dolaze do izražaja u tim djelima; naglašeni emocionalni odnos prema
prirodi i zagorskom ladanju i doživljaj ljepote u najširem smislu kao potencijalne
karakteristike samoga pisca
- Gjalski svoje pripovijetke komponira tako da nas do kraja fabule vodi pišući u
prvom licu, kroz mozaik niza slika u kojima junaci provode svoj život, da bi tek
na kraju, u nekoliko sažetih rečenica i motivima punim dinamike opisao njihove
tragične sudbine i kraj
- deskriptivni pisac; prije svega opisuje statičke motive; crtanje interijera
- smisao za detalj
- Gjalski je prvi u nas nekim svojim temama započeo prodor u Europu; obradio je
tematiku propadanja našeg plemstva kako ona dotad još nije obrađivana
- jedan od prvih pjesnika impresionizma
S.S KRANJČEVIĆ
- počinje djelovati u vrijeme kad u našoj lirici još uvijek dominira patriotska motivika
kojoj je, u času pojave Kranjčevića, najizrazitiji predstavnik Harambašić
- prva zbirka pjesama Bugarkinje predstavlja nastavak i odjeke šenoinsko-
harambašićevske rodoljubne poezije
- već u tim stihovima se naslućuje Kranjčevićeva samostalna i originalna pjesnička
ličnost; naglašen stav otpora ne samo protiv tuđinstva i stranaca, nego protiv tiranstva
uopće, što toj poeziji daje socijalni naglasak
- na samom početku stvaralaštva našao se u dilemi između religioznog i svojevrsnog
materijalističkog shvaćanja i doživljaja života i čovjeka
- zbirka Izabrane pjesme – pjesnik općeljudskih problema, čovjeka i čovječanstva u
najširem smislu
- smatrajući svojim osnovnim pjesničkim zadatkom žrtvovanje za čovjeka i narod,
Kranjčević rješava u svojoj poeziji jedno vrlo kompleksno pitanje; pjesnik je po
Kranjčeviću prorok i mesija koji vidovitošću mora sagledati ono što je običnim
ljudima nedokučivo; dužnost mu je da izvede narod iz patnji i neznanja, da otkrije
svrhu i smisao života uopće
- najveći bog je čovjek sam
- ta zbirka je rezultat pjesnikova sukoba sa samim sobom i stvarnošću oko sebe
- titanske metafore i usporedbe, religiozna terminologija i vokabular
- refleksivni pjesnik; poeziju je shvatio kao akciju i stvarnost