SVIJEST O SEBI I DRUGIMA

ANTISOCIJALNO PONAŠANJE
Zajednički naziv za sve vrste ponašanja (npr. krađa, fizički
napadi, ubistva, narkomanija, prostitucija) usmerene protiv
društvenih, pravnih i moralnih zakona, normi i pravila, na
rušenje autoriteta i društvenog reda. A.p. je štetno i opasno za
održanje integriteta i funkcionisanje društvenih grupa,
društvenih institucija i društva u celini, te se u svim
civilizovanim zemljama zakonski progoni. Razlikuje se od
asocijalnog ponašanja, koje nije protiv, već je samo mimo
uobičajnih društvenih standarda i vrednosti.

AGRESIJA
(lat. agressio=napad) Postupak kojim se namerno ili nenamerno
nekom objektu (osobi, živom biću ili predmetu) nanosi povreda
(fizička, psihička ili moralna), odnosno, šteta, ili se objekat
uništava. Po svojoj vrsti, a. može biti verbalna ili neverbalna,
individualna ili koletktivna, svjesna ili nesvjesna itd. Adler
smatra da je a. izraz težnje za moći, a Frojd nagona smrti.

PROSOCIJALNO PONAŠANJE
Vid moralnog nastupa koji uključuje društveno poželjna ponašanja
poput dijeljenja s drugima, pomaganja i saradnje, a savremeni
istraživači govore o altruizmu, kao o sinonimu za prosocijalno
ponašanje.

ALTRUIZAM
naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome u kojem se
ne očekuje neka vrsta nagrade od drugih. To je ono ponašanje koje
se obično opisuje kao “nesebično” jer su interesi drugih
stavljeni ispred vlastitih interesa. Altruistični postupci su
svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju
određeno žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome
određenju, altruističko ponašanje bio jedna posebna vrsta
prosocijalnog ponašanja. Altruizam je suprotnost sebičnosti
(egoizmu).

EMPATIJA
empatija (grč.), sposobnost poistovjećivanja s drugom osobom,
njezinim stanjima i osjećajima; npr. u pedagogiji, neverbalni
komunikacijski postupak uživljavanja u emotivna stanja učenika
radi pružanja razvojne pomoći, ili
Empatija - uživljavanje u emocionalna stanja druge osobe i
razumjevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti i sl.) na
osnovu percipirane ili zamišljene situacije u kojoj se ta osoba
nalazi.

ASERTIVNOST
Pojam asertivnost potiče od engleske riječi assertive, što znači
uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan. U našem jeziku
najadekvatniji prevod ovog pojma bi bio samouvjerenost,
samopozanost. Lange i Jakubowski definišu asertivnost kao:
“Izražavanje misli, osećanja i uvjerenja na direktan, iskren
(pošten) i socijalno adekvatan način uz uvažavnje drugih“ (Lange
& Jakubowski, 1976). U skladu sa definicijom koju iznose autori
asertivnost predstavlja:
Izražavanje vlastitih misli, osećanja, uverenja bez težnje ka
dominiaciji, ponižavanju ili degradiranju drugoga
Samopoštovanje i poštovanje drugih, po principu – Ja sam vrijedna
osoba, Ti si vrijedna osoba
Asertivna osoba poštuje mišljenja i stavove drugih ali ne mora
nužno da slaže sa njima
Samozaštitno ponašanje – osoba čuva svoje dostojanstvo u
situacijama kada postoji opasnost da bude izmanipulisana,
zloupotrebljena ili iskorištena.

Razlika između asertivnosti i agresivnosti

Asertivnost se često poistovjećuje sa agresivnošću. Glavna
razlika je u tome što asertivna osoba ne ostvaruje svoja prava,
interese, potrebe i želje tako što šteti drugim ljudima, dok
agresivna osoba to čini. Asertivna osoba shvata da agresivnost
može biti kratkoročno efikasna, ali da je dugoročno štetna jer
kod oštećene osobe izaziva ljutnju, bijes i povrijeđenost, te
dovodi do otvorene ili prikrivene osvetničke agresije, čime se
ulazi u tzv. zatvoreni krug agresije. Asertivna osoba shvata da
će dugoročno biti zadovoljna, ne tako što će druge frustrirati i
učiniti nezadovoljnim, već tako što će zalažući se za svoja prava
i interese uvažavati i želju drugih ljudi da ostvare svoja prava
i interese.

EGOIZAM
Bezobzirno vođenje računa isključivo o sopstvenim potrebama i
vlastitoj koristi. E., ili sebičnost, u psihologiji označava
preterano interesovanje osobe za sebe samu i samoživo
insistiranje samo na svojim interesima, a zanemarivanje interesa
drugih ljudi. E. se razlikuje od narcizma. Narcizam označava
samozaljubljenost, a ne samoživost. Suprotno > altruizam.

KONFORMISTA
1. Pojedinac koji je sklon priklanjanju mišljenju i načinima
ponašanja većine. Takve osobe su obično nesigurne, anksiozne,
autoritarne, imaju konzervativne stavove, veoma su sugestibilne,
nekritične i sl. 2. Osoba koja se konformistički ponaša, ali ne
mora da mijenja svoja intimna ubeđenja. Različito antikonformista
i suprotno nonkonformista.

KONFORMIZAM
Pojava promjene stava, uvjerenja i/ili ponašanja pojedinca u
pravcu saobražavanja sa važećim, opšteprihvaćenim grupnim normama
i vrijednostima, posebno pod grupnim pritiskom (stvarnim ili
zamišljenim), a ne iz vlastitog ubeđenja. Svojim čuvenim
eksperimentima socijalni psiholog S. Aš (Asch) je ubjedljivo
pokazao da su neki ljudi skloni da čak i svoje perceptivne sudove
menjaju pod uticajem mišljenja većine (tobožnji ispitanici koji u
dogovoru sa eksperimentatorom daju pogrešne procjene). K. se može
posmatrati kao jedno moguće rješenje konflikta između potrebe za
pripadanjem i potrebe za nezavisnošću. U razmatranju pojave k.
valja razlikovati javni, pragmatični, spoljašnji k. (kada osoba
iz pragmatičnih razloga mijenja svoje ponašanje i priklanja se
obrascima ponašanja većine) i pravi, unutrašnji k. (kada osoba ne
mijenja samo svoje ponašanje, nego i intimna uverenja, stavove i
vrednosti). U istraživanjima je otkriveno više faktora koji
doprinose javljanju i veličini k. Društveni i situacioni faktori
su: vrsta političke kulture, dominantni sistem vrednosti, stepen
autoritarnosti i otvorenosti društvene zajednice, stepen grupne
kohezivnosti, jačina grupnog pritiska, stepen jasnosti situacije
i sl. Lični faktori su: sugestibilnost, samopouzdanje,
inteligencija, konzervativnost, autoritarnost itd. Najzad, k.
zavisi i od pola i od uzrasta (k. su podložniji žene i djeca).

DIFUZIJA OGOVORNOSTI:
Difuzija odgovornosti je smanjenje odgovornosti u većoj grupi
zbog ne pridavanja pozornosti učinku i aktivnosti pojedinca.