Ekološko stočarstvo

Oprema za stajski gnoj

Odstranjivanje gnoja iz staja na većini naših farmi je s tehničko-
tehnološkog stajališta zadovoljavajuće riješeno, ali njegovo
zbrinjavanje i korištenje često predstavlja veliki problem, kako za
vlasnika farme, tako i za okoliš. Gnoj se često tretira kao otpadni
materijal kojeg se treba riješiti na što jeftiniji način ne vodeći računa
o zaštiti okoliša. Međutim, pravilnim zbrinjavanjem i korištenjem
stajski gnoj se može iskoristiti kao visoko vrijedno gnojivo i kao
izvor energije. Time se mogu ostvariti značajni ekološki učinci jer
se smanjuje korištenje mineralnih gnojiva i goriva koja zagađuju
okoliš. U ekološkom zbrinjavanju i korištenju stajskog gnoja važnu
ulogu imaju strojevi i oprema koji znatno olakšavaju pojedine
poslove, a bez njih je neke i nemoguće izvoditi.
Prilikom zbrinjavanja i korištenja stajskog gnoja jedan od najvećih
problema je manipulacija polutekućim gnojem (gnojovkom) koji
nije u dovoljno krutom stanju za manipulaciju utovarivačima, ali
niti u dovoljno tekućem stanju za transport pumpama i cijevima.
Stoga je jedan od prvih zahvata kod spremanja gnojovke
odvajanje krute i tekuće faze čime se postiže dobivanje tekuće
faze s manje od 3% suhe tvari i krute faze s više od 20% suhe
tvari što znatno olakšava manipulaciju gnojem i omogućuje bolje
skladištenje, jer se smanjuje intenzitet raslojavanja tijekom
skladištenja gnojnice i osiguravaju povoljniji uvjeti tijekom procesa
zrenja gnoja. Uz to se potrošnja kisika smanjuje za oko 40% zbog
manjeg djelovanja bakterija, a time se smanjuje i potrošnja
energije prilikom aeracije. Odvajanje krute i tekuće faze vrši se
pomoću različitih uređaja za odvajanje, separatora ili odjeljivača.
Separator s beskonačnom perforiranom trakom je
najjednostavnije izvedbe i pogodan je za primjenu na manjim
farmama. Gnoj se putem beskonačne trake dovodi do para
valjaka koji protiskuju gnoj istiskujući tekuću fazu koja se kroz
perforacije cijedi u donji dio separatora, dok se kruta faza dalje
trakom transportira prema izlazu. Nedostaci ovog separatora
su potreba jednolične dopreme gnoja i moguća oštećenja
trake, ukoliko u gnoju ima tvrđih i oštrijih čestica.
Primjer separatora s beskonačnom trakom u
radu
Kod separatora s dva sita gnoj se najprije doprema u prvo sito
unutar kojeg se kružno kreće potiskivač gnoja s lopaticama
kojima se gnoj potiskuje po stijenkama sita pri čemu se odvaja
prvi dio tekuće faze. Kruti dio prelazi u drugo sito unutar kojeg se
kružno kreće kombinirani potiskivač s lopaticama i valjcima koji
vrši odvajanje završnog dijela tekuće faze, dok se preostali kruti
dio potiskuje prema izlazu iz separatora. Tekuća faza izdvojena
iz gnoja sakuplja se u donjem dijelu separatora.
Shematski prikaz rada separatora s dva sita
Kod separatora s rotirajućim perforiranim valjkom gnoj se doprema
u prihvatni koš iz kojeg se ravnomjerno ispušta na perforirani valjak.
Pri prijelazu između prvog potiskujućeg valjka i perforiranog valjka
odvaja se prvi dio tekuće faze. Preostali dio odlazi do drugog
potiskujućeg valjka gdje se odvaja završni dio tekuće faze koja se
sakuplja u donjem dijelu separatora, dok se kruti dio pomoću
strugača odvaja s perforiranog valjka i slobodnim padom izlazi iz
separatora.
Shematski prikaz rada separatora s rotirajućim
perforiranim valjkom
Princip rada separatora s rotirajućim
perforiranim valjkom
U novije vrijeme se najviše koriste centrifugalni separatori koji vrše
odvajanje krute od tekuće faze gnoja u konusno cilindričnom kućištu
u kojem se okreće pužnica. Prilikom okretanja pužnica potiskuje
gnoj prema izlazu, a uslijed djelovanja centrifugalne sile i na
stijenke kućišta pri čemu dolazi do istiskivanja i odvajanja tekuće
faze. U ovom separatoru je ugrađen i vibrator koji olakšava izlazak
krutih čestica.
Dijelovi centrifugalnog separatora: 1. vibrator, 2. ulaz gnoja, 3. pogonski
sklop, 4. postolje, 5. pužnica, 6. sito, 7. otvor za izlazak krutog gnoja, 8.
regulator, 9. otvor za izlazak tekućeg gnoja
Primjer centrifugalnog separatora
Izlazak krute frakcije gnoja iz separatora
 Na većim farmama separator se postavlja na
povišeno postolje s otvorom kako bi ispod separatora
bilo dovoljno prostora za veću količinu gnoja
Na velikim farmama može se istovremeno koristiti
više separatora za obradu većih količina gnoja
Odvojena kruta faza odvodi se pomoću traktorskog
utovarivača ili stacionarnog transportera na gnojište, a tekuća
faza pomoću pumpe i cijevi do bazena ili lagune.
Odvajanje krute i tekuće faze gnoja
Manipulacija krutim stajskim gnojem pomoću
traktorskog utovarivača
Primjer cjevovoda za gnojnicu
Za transportiranje gnojnice iz sabirne jame ili separatora do
bazena ili lagune koriste se različite vrste pumpi. Pumpe su
strojevi koji omogućavaju transport tekućine s niže na višu
razinu ili s jednog mjesta na drugo na istoj razini stvarajući
razliku tlaka na ulazu i izlazu iz pumpe. Na ulaznom dijelu
pumpe vrši se usisavanje tekućine, a na izlaznom dijelu
tlačenje. Pri tome pumpa mora izvršiti rad potreban za
ostvarivanje potrebnog tlaka, kao i za savladavanje otpora
strujanja tekućine u cijevima. Energiju potrebno za izvršenje
tog rada pumpa dobiva od elektromotora ili priključnog
vratila traktora. Prema konstrukciji razlikujemo više vrsti
pumpi, a za gnojnicu se koriste centrifugalne (rotacijske)
pumpe, klipne pumpe i pumpe s pužnim ekscentrom, jer sve
pumpe ne mogu transportirati nečiste tekućine kao što je
gnojnica.
Centrifugalne ili rotacijske pumpe najviše se koriste, jer su
pogodne za transport velikih količina tekućine, a njihove
prednosti su i jeftina izvedba, zauzimaju malo prostora,
jednostavna im je regulacija i mogu raditi s velikim brojem
okretaja, što omogućuje izravno spajanje na elektromotor ili
priključno vratilo traktora.
Nedostaci centrifugalnih pumpi su manji stupanj
korisnog djelovanja i teže pokretanje u slučaju kada
ostanu bez tekućine. Centrifugalna pumpa se sastoji od
spiralnog kućišta i rotora sa savijenim lopaticama.
Gnojnica ulazi u kućište pumpe u smjeru pogonskog
vratila (aksijalno), a potiskuje se uslijed vrtnje rotora
okomito na pogonsko vratilo (radijalno). Na dnu usisne
cijevi nalazi se ventil koji je neprekidno otvoren za
vrijeme rada pumpe, a nakon prestanka rada se
zatvara kako gnojnica ne bi istekla iz pumpe, jer bi u
tom slučaju svaki put prilikom pokretanja pumpu morali
ponovno puniti. Centrifugalne ili rotacijske pumpe mogu
ostvariti protok 2000-6000 l/min, a mogu dobivati pogon
od elektromotora ili priključnog vratila traktora.
 Presjek centrifugalne pumpe: 1. kućište, 2.
rotor, 3. ležaj, 4. vratilo, 5. brtva, 6. razdjelni
prsten
Primjer centrifugalne pumpe pogonjene
elektromotorom
Primjer centrifugalne pumpe pogonjene preko
priključnog vratila traktora
Presjek centrifugalne pumpe pogonjene preko
priključnog vratila traktora
Klipne pumpe su nešto složenije izvedbe u odnosu na
centrifugalne, a ostvaruju protok od otprilike 5000 l/min. Radni
elementi pumpe su dva okretna klipa koji se kreću kružno u
suprotnim smjerovima. Smješteni su u zatvorenom kućištu s
malim zazorom između klipova i kućišta, kao i između samih
klipova. Klipovi pumpe svojim kretanjem zahvaćaju gnojnicu na
ulaznoj strani, te ona ispunjava prostor između udubljenja na
klipu i kućišta. Pri prijenosu gnojnice na izlaznu stranu
ostvaruje se rad koji omogućuje postizanje određenog tlaka za
transportiranje gnojnice. Centrifugalne i klipne pumpe mogu
dobivati pogon od elektromotora ili priključnog vratila traktora.
Primjer klipne pumpe za gnojnicu pogonjene
elektromotorom
Okretni klipovi klipne pumpe za gnojnicu
Prikaz rada klipne pumpe za gnojnicu
Pumpa s pužnim ekscentrom sastoji se od kućišta, pogonske
osovine, statora i rotora. Stator je izrađen od gume, a rotor
od metala u obliku pužnog ekscentra. U radu pumpe
gnojnica ispunjava prostor između statora i rotora koji svojom
vrtnjom potiskuje gnojnicu prema izlaznoj strani ostvarujući
rad koji omogućuje postizanje određenog tlaka za
transportiranje gnojnice. Pumpe s pužnim ekscentrom
uglavnom se koriste pogonjene od priključnog vratila
traktora, ali mogu biti pogonjene i elektromotorom. Ostvaruju
niži protok u odnosu na centrifugalne i klipne pumpe, do
2000 l/min.
Presjek pumpe s pužnim ekscentrom: 1. rotor s
metalnim pužnim ekscentrom, 2. stator izrađen
od gume
 Primjer pumpe s pužnim ekscentrom
pogonjene preko priključnog vratila traktora
Primjer pumpe s pužnim ekscentrom
pogonjene elektromotorom
Pumpe u bazenima za gnojnicu mogu biti stalno smještene na
dnu bazena, mogu imati mogućnost pomicanja od vrha do dna
bazena, a mogu se i uranjati u gnojnicu samo prilikom
ispumpavanja bazena. Pumpe s vanjskim pogonom dobivaju
pogon preko pogonske osovine od elektromotora ili priključnog
vratila traktora. Pumpe pogonjene pomoću elektromotora su
uglavnom stalno smještene u bazenu, s time da mogu biti
izvedene sa ili bez mogućnosti podizanja i spuštanja.
Shematski prikaz pumpe
smještene na dnu bazena
pogonjene vanjskim
elektromotorom
Primjer pumpe
smještene na dnu
bazena pogonjene
vanjskim
elektromotorom
Pumpe pogonjene preko priključnog vratila traktora mogu biti
prijenosne i stacionarne. Prijenosne traktorske pumpe se
mogu koristiti za ispumpavanje više bazena i tada se
zajedno s pogonskim dijelom premještaju od bazena do
bazena. Stacionarne pumpe se koriste za jedan bazen pri
čemu se prilikom ispumpavanja pogonski dio priključuje na
priključno vratilo traktora.
 Primjer pogona stacionarnih pumpi za svaki bazen
posebno pri čemu se prilikom ispumpavanja pogonski
dio priključuje na priključno vratila traktora
Primjer pumpe pogonjene preko priključnog vratila
traktora koja se premješta od bazena do bazena
Potopne pumpe imaju pogonski elektromotor zajedno s
pumpom smješten u vodonepropusnom kućištu, a mogu
biti stalno uronjene u bazen s gnojnicom ili ih se uranja
samo prilikom ispumpavanja gnojnice iz bazena.
Shematski prikaz uranjanja pumpe prilikom
ispumpavanja gnojnice iz bazena
Primjer pumpe koja se uranja prilikom
ispumpavanja gnojnice iz bazena
Primjer potopne pumpe za gnojnicu
Presjek potopne pumpe za gnojnicu
Tijekom skladištenja tekućeg gnoja (gnojnice) često nastaju
problemi koji su utoliko veći što je veća količina gnoja i dulje
vrijeme skladištenja. Jedan od najvećih problema je formiranje
slojeva različite gustoće ili sedimentacija. Kod goveđe gnojnice
gušći sloj se formira u gornjoj dijelu bazena ili lagune, dok se
kod svinjske gnojnice stvara gusti talog na dnu. S vremenom ti
slojevi mogu postati toliko gusti da se ne mogu transportirati
pumpama i cijevima. Intenzivnim i redovitim miješanjem
spriječava se formiranje slojeva različite gustoće, odnosno
postiže se da cjelokupna količina gnojnice bude ujednaćene
gustoće. Miješanje se može provoditi hidrauličkim i mehaničkim
putem.
Kod hidrauličkog načina miješanja gnojnice primjenjuje se sustav
s predbazenom ukopanim u zemlju i glavnim bazenom za
skladištenje gnojovke koji su spojeni prelivnim kanalom. Gnojnica
se iz glavnog bazena putem prelivnog kanala ispušta u predbazen
iz kojeg je ponovno vraća u glavni bazen pomoću pumpe. Na taj
način se cjelokupna količina gnojnice po nekoliko puta dnevno
prebacuje čime se onemogućuje formiranje slojeva različite
gustoće.
Kod ukopanih i poluukopanih bazena za miješanje se uglavnom
koriste mehanički mješači koji se sastoje od pogona, vratila i
propelera. Pogon dobivaju od priključnog vratila traktora ili
elektromotora, a mogu biti izvedeni kao prijenosni ili stacionarni.
Prijenosni traktorski mješači se priključuju na
trozglobnu poteznicu traktora, te se mogu
koristiti za miješanje gnojnice u više bazena
ili laguna. Duljina vratila mješača trebala bi
biti otprilike jednaka polovici promjera
bazena kako bi se moglo izvršiti
zadovoljavajuće miješanje cjelokupnog
sadržaja bazena. Kod zglobnih traktorskih
mješača moguće je mijenjati kut nagiba
vratila.
Primjer prijenosnog traktorskog mješača
Primjer prijenosnog mješača pogonjenog
elektromotorom
Stacionarni mješači s traktorskim pogonom imaju propeler
stalno smješten u bazenu, a prilikom miješanja se vratilo
mješača priključuje na priključno vratilo traktora. Zbog
nemogućnosti mijenjanja položaja propelera i mjesta
miješanja, postiže se lošiji učinak. Mogu biti pogonjeni i
elektromotorom.
Primjer stacionarnog mješača s pogonom preko
priključnog vratila traktora
Primjer stacionarnog mješača s pogonom preko
elektromotora
Stacionarni mješači mogu biti stalno priključeni na elektromotor,
pri čemu se mogu uključivati ručno po potrebi ili automatski u
određenim vremenskim razmacima pomoću električnog
uključivača. Mješači s elektromotorom mogu biti izvedeni i kao
potopni, kod kojih je elektromotor smješten u vodonepropusnom
kućištu. U tom slučaju se postavljaju s unutarnje strane bazena, te
imaju mogućnost djelovanja pod različitim kutevima i mogu se
pomicati od vrha do dna bazena, a time se omogućuje učinkovito
miješanje cjelokupnog sadržaja bazena.
Primjer stacionarnog mješača koji se može
pomicati od vrha do dna bazena
Primjer sustava za podizanje i spuštanje
stacionarnog mješača
Primjer sustava za podizanje i spuštanje
potopnog mješača
Kod velikih nadzemnih bazena za miješanje se
koriste zglobni traktorski mješači koji pogon
dobivaju od priključnog vratila traktora ili
mješači pogonjeni elektromotorom koji se
postavljaju na nosač pričvršćen na rub bazena i
koji se može premještati duž bazena.
Primjer mješača pogonjenog elektromotorom
pričvršćenog na rub bazena za gnojnicu
Primjer zglobnog traktorskog mješača koji pogon dobiva od
priključnog vratila traktora
Miješanje gnojnice u velikom nadzemnom bazenu
zglobnim traktorskim mješačem
Kod većih staja mješači se mogu koristiti i u kanalima za
sakupljanje i odvođenje tekućeg gnoja. U tom slučaju se
postavljaju na kraju spojenih kanala čime se postiže stalno ili
povremeno strujanje gnojnice u kanalima uz miješanje i time
onemogućuje formiranje slojeva različite gustoće.
Primjer korištenja mješača u kanalima za sakupljanje i
odvođenje tekućeg gnoja
Pod biološkom obradom tekućeg stajskog gnoja
podrazumijeva se proces razgradnje organskog dijela
pomoću dovoljne količine kisika. Cilj biološke obrade je da se
neutraliziraju neugodni mirisi i smanji djelovanje patogenih
mikroorganizama, a sam postupak biološke obrade
podrazumijeva primjenu različitih tipova aeratora kojima se
unosi kisik u tekući gnoj. Prema principu rada razlikujemo
dvije osnovne vrste aeratora, površinski i dubinski.
Kod primjene aeratora treba voditi računa o radnim
karakteristikama pojedinog aeratora, a kod većih
bazena ili laguna i o rasporedu više aeratora, kako
bi se omogućila aeracija cjelokupne gnojnice.
Učinkovitost rada aeratora smatra se
zadovoljavajućom ako je nakon završenog tretiranja
sadržaj biološki potrebnog kisika u gnojnici smanjen
ispod 5% od početne vrijednosti. Sadržaj biološki
potrebnog kisika indirektno pokazuje stupanj
zagađenosti gnojnice, a ujedno služi i za ocjenu
učinkovitosti aeratora. Primjenom aeratora znatno
se smanjuje i sadržaj amonijaka u gnojovci.
Površinski aeratori tijekom rada plivaju po površini gnojnice uz
pomoć plivajućih držača. Na držačima se nalazi pogonski
elektromotor i rotirajući kotač koji predstavlja radni organ
aeratora. U radu krilca pričvršćena na rotirajući kotač zahvaćaju
površinski dio gnojnice i razbacuju ga na sve strane
omogućavajući kontakt s kisikom iz zraka.
Površinski aeratori bi se trebali koristiti odmah po prilijevanju prvih
količina gnojovke u bazen ili lagunu, a kasnije se uključuju samo
povremeno jer tijekom njihovog rada dolazi do stvaranja pjene u
gornjim slojevima tako da obično rade u intervalima od 10 do 20
minuta s približno istim stankama. Stvaranje pjene posljedica je
oslobađanja viška energije do kojeg dolazi zbog stvaranja
toplinske energije u procesu razgradnje organskog dijela gnojnice.
U početku primjene aeratora oslobađa se velika količina plinova
što dovodi do promjene kemijskog sastava gnojnice što je vidljivo
i po promjeni boje.
Primjer površinskog aeratora
Primjer površinskog aeratora u radu
Primjer korištenja više aeratora istovremeno
Dubinski aeratori rade na istom principu kao i površinski, ali
se kod njih rotirajući kotač s krilcima nalazi ispod površine
stajnjaka. U zoni djelovanja krilaca dolazi do stvaranja
potlaka, te se zrak s površine usisava kroz usisnu cijev. Na
taj se način vrši dopremanje kisika u dublje dijelove gnojnice,
čime se omogućuje znatno učinkovitiji proces razgradnje
organske tvari i uništava se zaostalo sjeme korova koje u
anaerobnim uvjetima miruje, a dovođenjem kisika počinje
klijanje i u gnojnici ugiba. Dubinski aeratori se uključuju
samo 7-10 dana prije iznošenja gnojnice na poljoprivredne
površine i za to vrijeme bi trebali neprekidno raditi.
Primjer dubinskog aeratora
Kako i kod dubinskih
aeratora dolazi do
stvaranja pjene kao
posljedice oslobađanja
viška energije u procesu
razgradnje organske
tvari, a moraju raditi bez
prekida, kod nekih
aeratora se na pogonski
elektromotor koji se
nalazi iznad površine
postavljaju sjekači pjene
koji omogućavaju
razbijanje stvorene pjene.
Biološka obrada tekućeg stajskog gnoja se može vršiti i u
stajama pomoću aeratora–mješača koji se postavljaju u
kanale za gnojovku i omogućavaju stalno strujanje
gnojovke uz istovremeno ubacivanje zraka. Time se
znatno poboljšavaju mikroklimatski uvjeti u staji, jer se
smanjuje stvaranje plinova neugodnog mirisa.
Za razbacivanje krutog stajskog gnoja po polju koriste se
jednoosovinski razbacivači manje nosivosti (2-5 t) i
dvoosovinski razbacivači koji su veće nosivosti (5-10 t). Za
utovar gnoja najčešće se upotrebljavaju prednji ili kranski
traktorski utovarivači koji ostvaruju učinak od 12-15 t/h. Gnoj
se utovaruje jednolično po cijeloj površini sanduka
razbacivača počevši od zadnjeg prema prednjem dijelu, a u
visinu do sredine gornjeg rotora kod horizontalno postavljenih
rotora, odnosno 10-15 cm od vrha vertikalno postavljenih
rotora. Na donjem dijelu sanduka nalazi se transportna traka
kojom se gnoj donosi do rotora za razbacivanje.
Utovar gnoja u razbacivač pomoću prednjeg
traktorskog utovarivača
Kod starijih tipova razbacivača gnoja transportna
traka i rotori za razbacivanje su dobivali pogon od
kotača samog razbacivača, dok se kod novijih tipova
pogon ostvaruje preko priključnog vratila traktora. S
obzirom na korištenje strojeva sve većeg kapaciteta,
u novije vrijeme se koriste i troosovinski razbacivači
velike nosivosti koji se opremaju širokim
pneumaticima zbog smanjenja tlaka kotača na tlo i
njegovog zbijanja. Da bi se postigla što
ravnomjernija raspodjela gnoja, u novije vrijeme se
primjenjuju i elektronski kontrolni sustavi koji za
izabranu količinu gnoja po jedinici površine određuju
optimalnu brzinu kretanja transportne trake i broj
okretaja rotora.
Shematski prikaz jednoosovinskog
razbacivača krutog stajskog gnoja
Primjer jednoosovinskog razbacivača krutog
stajskog gnoja
Primjer jednoosovinskog razbacivača
krutog stajskog gnoja u radu
 Shematski prikaz dvoosovinskog
razbacivača krutog stajskog gnoja
Primjer dvoosovinskog razbacivača krutog
stajskog gnoja
Primjer troosovinskog razbacivača krutog
stajskog gnoja
Uređaj za razbacivanje gnoja može biti izveden s horizontalno
ili vertikalno postavljenim rotorima s noževima. Kod
horizontalno postavljenih rotora širina razbacivanja gnoja
približno je jednaka širini razbacivača, dok se kod vertikalno
postavljenih rotora postiže veća širina razbacivanja, a time i
veći učinak i manji broj potrebnih prohoda po parceli, te se
takve izvedbe više koriste. Neki proizvođači nude izvedbe s
bočnim izbacivanjem gnoja.
Primjer razbacivača s vertikalno postavljenim
rotorima
Primjer razbacivača s horizontalno postavljenim
rotorima
Primjer razbacivača s bočnim izbacivanjem gnoja
Za iznošenje gnojnice i njezinu aplikaciju na poljoprivredne
površine najviše se koriste cisterne koje moraju zadovoljiti
zahtjeve za što manjim širenjem neugodnih mirisa, ako to
nije zadovoljavajuće riješeno postupkom aeracije ili nekim
drugim postupkom, i što manjim gubitkom hranjivih tvari iz
gnojnice uz visoki radni učinak. Osim putem cisterni, u
slučajevima kada se poljoprivredne površine nalaze u blizini
bazena ili lagune, gnojnica se može aplicirati direktno
pomoću pumpe i cijevi. S obzirom na način ostvarivanja
tlaka potrebnog za aplikaciju, cisterne mogu biti izvedene s
kompresorom ili s pumpom. Najviše su u primjeni cisterne
čiji spremnik ima zapreminu od 2000-3000 L, iako se koriste
i cisterne veće zapremine, preko 5000 l. Spremnik se
izrađuje od čeličnog lima s posebnom zaštitom od korozije,
a u novije vrijeme i od specijalnih plastičnih masa. I kod
cisterni za gnojnicu se u novije vrijeme primjenjuju
elektronski kontrolni sustavi koji omogućuju znatno
precizniju aplikaciju.
Kod cisterni s kompresorom pomoću
kompresora koji dobiva pogon od priključnog
vratila traktora se ostvaruje tlak u spremniku
od 1.5 bara koji omogućuje aplikaciju gnojnice.
Princip rada sustava za postizanje tlaka u
cisterni za gnojnicu pomoću kompresora
Kod cisterni s pumpom postiže se znatno veći radni tlak
(do 15 bara) pomoću klipne pumpe ili pumpe s pužnim
ekscentrom pogonjene od priključnog vratila traktora čime
se postiže jači mlaz i veći učinak. Za razliku od cisterne s
kompresorom gdje se tlak ostvaruje u spremniku, kod
cisterni s pumpom gnojovka se crpi iz spremnika, a tlak
potreban za aplikaciju ostvaruje u samoj pumpi.
Princip rada cisterne za gnojnicu s pumpom s
pužnim ekscentrom s pogonom od priključnog
vratila traktora
Za aplikaciju gnojovke se najčešće koriste jednoosovinske
cisterne zapremine spremnika 1000-5000 litara i
dvoosovinske cisterne zapremine spremnika 5000-10000
litara, ali se koriste i dvoosovinske cisterne zapremine
spremnika 10000-20000 litara. S obzirom na korištenje
strojeva sve većeg kapaciteta, u novije vrijeme se koriste i
troosovinske cisterne zapremine spremnika preko 20000
litara koje se opremaju širokim pneumaticima zbog
smanjenja tlaka kotača na tlo i njegovog zbijanja. Spremnik
se izrađuje od čeličnog lima s posebnom zaštitom od korozije
ili od specijalnih plastičnih masa. I kod cisterni za gnojnicu se
u novije vrijeme primjenjuju elektronski kontrolni sustavi koji
omogućuju znatno precizniju aplikaciju.
Uređaj za aplikaciju gnojnice na manjim cisternama može
biti izveden s jednom fiksnom izlaznom cijevi kojom se
gnojnica pod tlakom izbacuje direktno ili na odbojnu ploču
s gornje ili donje strane, ili s klatećom izlaznom cijevi
kojom se izravno ostvaruje mlaz i vrši aplikacija gnojnice.
Takvim uređajima se postiže visoki učinak aplikacije, ali i
jako širenje neugodnih mirisa u okoliš.
Primjer cisterne za gnojnicu s fiksnom izlaznom
cijevi u radu
Primjer cisterne za gnojnicu s odbojnom pločom u
radu
Širenje neugodnih mirisa znatno se smanjuje uređajima s
većim brojem razvodnih cijevi, jer se aplikacija gnojovke
ostvaruje s isto tolikim brojem manjim mlazova na maloj
visini iznad tla. Taj sustav za aplikaciju se primjenjuje na
cisternama većeg kapaciteta. Najmanje zagađivanje
okoliša i gubitak hranjivih tvari postiže se primjenom
injektorskog sustava kojim se gnojnica direktno unosi u tlo.
Primjer cisterne za gnojnicu s uređajem za
aplikaciju s većim brojem razvodnih cijevi
Primjer cisterne za gnojnicu s uređajem za
aplikaciju s većim brojem razvodnih cijevi
Primjer cisterne za gnojnicu s injektorskim sustava
kojim se gnojnica direktno unosi u tlo