UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I MENADŽMENT

EKONOMSKI FAKULTET

Seminarski rad iz predmeta: Međunarodne finansije

TEMA: Platni bilans- pojam i analiza

Ime i prezime studenta: Jusuf Džinić

Broj indeksa: FB-2-025/14

Banja Luka, maj 2016. godine

„Pod krivičnom i moralnom odgovornošću izjavljujem da sam ja
autor ovog rada”.
SADRŽAJ:

UVOD ............................................................................................................................................. 1
I TEORIJSKE OSNOVE RADA ................................................................................................... 1
II METODOLOŠKI OKVIR RADA ............................................................................................. 1
1. Predmet istraživanja .................................................................................................................. 1
2. Ciljevi istraživanja..................................................................................................................... 1
3. Zadaci istraživanja..................................................................................................................... 2
4. Struktura rada ............................................................................................................................ 2
5. Metode istraživanja ................................................................................................................... 2
6. Ključni pojmovi koje se pojavljuju u ovom radu ...................................................................... 2
1. Pojam platnog bilansa ................................................................................................................. 3
2. Analiza platnog bilansa ............................................................................................................... 3
2.1.Struktura platnog bilansa ....................................................................................................... 6
2.2. Finansiranje i prilagođavanje platnog bilansa ...................................................................... 7
3. Primjer platnog bilansa BiH ........................................................................................................ 9
ZAKLJUČAK ........................................... ……………………………………………………..12
LITERATURA ............................................................................................................................ 13
Uvod
I TEORIJSKE OSNOVE RADA

Svaka država tj., zemlja ima platni bilans. Platni bilans definiše kao sistemski dvostrani
pregled svih ekonomskih transakcija obavljenih između rezidenata i nerezidenata u
određenom vremenskom periodu, najčešće u jednoj godini. Pod rezidentima se
podrazumijevaju pravna lica koja imaju svoja sjedišta, tj. fizička lica koja imaju svoje
prebivalište u dotičnoj zemlji.

O platnom bilansu uvijek govorimo sa aspekta jedne zemlje i pritom se posmatraju

uporedna dugovanja i potraživanja u datom periodu, uz konstataciju da platni bilans može biti
aktivan, pasivan ili uravnotežen (u suficitu, deficitu ili uravnotežen).

Mnogobrojni privredni i drugi subjekti jedne zemlje obavljaju raznovrsne transakcije sa

drugim zemljama svijeta. Sve te transakcije registruje platni bilans zemlje. One se mogu
podijeliti na dvije osnovne grupe:

 prva slijedi tok robe i usluga u zemlji i izvan nje,

 a druga se odnosi na transfer, odnosno na tok finansijskog kapitala.

Bilans koji bilježi prvu oblast naziva se bilans tekućih transakcija, a drugi bilans transfera,
odnosno bilans kapitala. Međunarodno kretanje kapitala predstavlja transfer kupovne snage
između rezidenata i nerezidenata. Osnovni oblici međunarodnog kretanja dugoročnog kapitala
su: direktne investicije i portfolio investicije.

Završnu stavku u platnom bilansu predstavlja bilans monetarnih rezervi. One služe za
održavanje međunarodne likvidnosti nacionalne privrede. To je sposobnost zemlje da
finansira deficit platnog bilansa i podržava devizni kurs nacionalne valute vlastitim
monetarnim rezervama ili kratkoročnim zaduženjem u inostranstvu.

II METODOLOŠKI OKVIR RADA

1. Predmet istraživanja
Da bi ovaj rad bio metodološki što kvalitetnije odrađen, vodit ćemo računa o epistemološkim
principima: objektivnost, provjerljivost, sistematičnost i preciznost. S tim u vezi za predmet
istraživanja obradit ćemo slijedeće: “Platni bilans- pojam i analiza”.

2. Cilj istraživanja
Ciljevi istraživanja jasno su definisani, tj. jasno je navedeno u predmetu istraživanja. Dakle,
cilj istraživanja je da se pojasni sam pojam platnog bilansa, njegova uloga i navede konkretan
primjer platnog bilansa jedne zemlje.

1
3. Zadatak istraživanja
Prikupiti dovoljno materijala i podataka, koji će utemeljiti da ovaj rad hipotetički zadovoljava,
odnosno potvrđuje postavljeni cilj ovog rada, te pokušati približiti šta je to ustvari platni
bilans jedne zemlje, te prikazati na konkretnom primjeru kako izgleda platni bilans BiH za
određeni period.

4. Struktura rada
Rad se, pored sadržaja, sastoji iz slijedećih dijelova: uvoda, glavnog (radnog) dijela, završnih
razmatranja i literature.

UVOD
I TEORIJSKE OSNOVE RADA
II METODOLOŠKI OKVIR RADA
1. Predmet istraživanja
2. Ciljevi istraživanja
3. Zadaci istraživanja
4. Struktura rada
5. Metode istraživanja
6. Ključni pojmovi koje se pojavljuju u ovom radu
1. Pojam platnog bilansa
2. Analiza platnog bilansa
2.1.Struktura platnog bilansa
2.2. Finansiranje i prilagođavanje platnog bilansa
3. Primjer platnog bilansa BiH
ZAKLJUČAK
LITERATURA

5. Metode istraživanja
Metode istraživanja koje će biti korištene su:
 Analiza sadržaja, ovom metodom ćemo se koristiti pri analizi samog pojma i strukture
platnog bilansa, te šta on to ustvari predstavlja i koje su koristi od njega.
Sve navedene metode će biti korištene u kvalitativnoj varijanti, kao strategije naučnog
istraživanja, prilagođene izučavanju datog socijalnog fenomena i njegove teorijske i
operacionalne sadržine.

6. Ključni pojmovi koji se pojavljuju u ovom radu:

Platni bilans je statistički obuhvat transakcija koje rezidenti jedne zemlje obavljaju sa
rezidentima druge zemlje u određenom periodu (najčešće u jednoj godini). Pruža nam sažet

2
uvid u ekonomske transakcije građana, preduzeća, finansijskih institucija i državnih organa sa
inostranim subjektima. Platni bilans sastavlja i objavljuje centralna banka.
(wiki.royalfamily.ba, 2016)

1. Pojam platnog bilansa

Kao što su bilans stanja i bilans uspjeha najvažniji poslovni dokumenti za preduzeće, tako
je na nivou čitave privrede platni bilans, uz budžet, najvažniji numerički pregled. Platni
bilans je statistički obuhvat transakcija koje rezidenti jedne zemlje obavljaju sa rezidentima
druge zemlje u određenom periodu (najčešće u jednoj godini). Pruža nam sažet uvid u
ekonomske transakcije građana, preduzeća, finansijskih institucija i državnih organa sa
inostranim subjektima. Platni bilans sastavlja i objavljuje centralna banka. (Milenko, 2006.)
Analitički značaj platnog bilansa je veliki, kako za odlučivanje na makro nivou, tako i za
donošenje odluka na mikro nivou. Na makro nivou, značaj platnog bilansa se ogleda u tome
što se ekonomska politika (fiskalna i monetarna politika) mijenja i prilagođava u zavisnosti od
informacija koje pruža platni bilans. Na mikro nivou, realni i finansijski sektor svoje odluke,
očekivanja i buduće ponašanje formiraju u zavisnosti od stanja u platnom bilansu.

2. Analiza platnog bilansa

Rezidenti jedne države sa inostranim subjektima obavljaju veliki broj transakcija.

Vrijednost svake od njih bilježi se u platnom bilansu, bilo da je riječ o prihodnoj ili rashodnoj
transakciji. Prihodne stavke u platnom bilansu podrazumijevaju priliv deviza (u sadašnjem ili
budućem trenutku), dok rashodne stavke podrazumevaju odliv deviza (sada ili u budućnosti).
Transakcije sa inostranstvom sa razvrstavaju prema određenim pravilima, kako bi platni
bilans bio upotrebljiv kao izvor informacija i analize. Najvažnije je pri tome da se one
pravilno razvrstavaju u dva velika dijela ili podbilansa platnog bilansa. Prvi je tekući bilans, a
drugi je kapitalni bilans. Kada se utvrdi zbir između stanja u tekućem i kapitalnom bilansu,
dobija se odgovarajući saldo (deficit ili suficit), koji ima svoju kontrastavku (ista vrijednost
suprotnog predznaka) u trećem velikom podbilansu – sredstvima rezervi. Prethodno
izlaganje biće jasnije nakon što predstavimo pojednostavljenu šemu platnog bilansa i
detaljnije analiziramo stavke njegovih podbilansa.
Kada govorimo o ekonomskim transakcijama sa inostranstvom, prvo se pomisli na izvoz i
uvoz. Izvoz i uvoz robe su, prema redoslijedu, prve transakcije u platnom bilansu i najčešće
najvažniji segment tekućeg bilansa. Izvoz predstavlja prihodnu stavku, a uvoz rashodnu
stavku u platnom bilansu. Kada domaće preduzeće izveze prehrambene proizvode, onda se po
osnovu tog izvoza bilježi devizni priliv; zbog toga je izvoz prihodna stavka u platnom bilansu.
Kada uvezemo proizvod elektronske industrije, onda taj uvoz pretpostavlja plaćanje
inostranom partneru, te je uvoz rashodna stavka u platnom bilansu.
Razlika između ukupnog izvoza i uvoza u državi naziva se trgovinski bilans. Ukoliko je
izvoz veći od uvoza, onda je trgovinski bilans zemlje u suficitu, a ako je uvoz veći od izvoza
onda je trgovinski bilans u deficitu. Trgovinski bilans predstavlja dio šireg podbilansa –
tekućeg bilansa. (Barjaktarović, 2010.)
Nakon izvoza i uvoza robe, u platnom bilansu se knjiži izvoz i uvoz usluga. Usluge koje
pružaju rezidenti države inostranim rezidentima (turizam, transport, informacione usluge,
osiguranje i druge) predstavljaju prihod, dok se korištenje inostranih usluga od strane naših
rezidenata u platnom bilansu bilježi kao rashod. Na primjer, kada prilikom transporta

3
inostranim rezidentima naplatimo putarinu, onda će to u platnom bilansu biti knjiženo kao
prihod po osnovu usluga. Ili, kada putujemo turistički u inostranstvo, onda će u platnom
bilansu biti registrovan odliv (rashod) po osnovu (primljenih) usluga; usluge domaće
marketinške agencije stranim partnerima će u našem platnom bilansu biti zabilježene kao
prihod po osnovu (pruženih) usluga.
Zbirno posmatrano, trgovinski bilans i razmjena usluga sa svijetom daju bilans robe i
usluga. Dakle, ako posmatramo hijerarhiju platnog bilansa, vidimo da je trgovinski bilans dio
bilansa robe i usluga, a da je bilans robe i usluga dalje dio šireg podbilansa – tekućeg bilansa.
Nakon robe i usluga, u tekućem bilansu se belježe i transakcije koje se nazivaju
dohodak. Misli se, pri tome, na dohotke koje ostvare i transferišu faktori proizvodnje: rad i
kapital. Ako su faktori proizvodnje rad i kapital, koji su to njihovi dohotci koji se bilježe u
platnom bilansu u trenutku kada budu transferisani (prenijeti) iz jedne u drugu zemlju?
Dohodak po osnovu rada jesu – nadnice. Kada naš radnik u inostranstvu u Srbiju transferiše
svoju zaradu, onda se ovaj priliv registruje u tekućem dijelu platnog bilansa i, još preciznije,
kao (pozitivan) dohodak. U platnom bilansu se neće registrovati cijelokupna zarada našeg
radnika u inostranstvu, već samo iznos koji on transferiše u Srbiju. To je zbog toga što,
podsjetimo se, platni bilans registruje ekonomske transakcije sa inostranstvom. Ipak, prema
zvaničnoj šemi sastavljanja platnog bilansa (koju propisuje Međunarodni monetarni fond), u
stavku dohodak ulaze samo transferisane zarade radnika koji rade u inostranstvu u trajanju do
jedne godine. Preostali dio – zarade radnika koji su duže u inostranstvu – pripada slijedećoj
stavci u okviru tekućeg bilansa, a to su tekući transferi.
Kada je riječ o kapitalu, dohodak koji odbacuje kapital jesu kamate, dividende i kapitalni
dobitak. Ukoliko, na primjer, inostrana banka odobri kredit domaćem preduzeću, onda će
kamate koje naše preduzeće plaća prema inostranstvu predstavljati rashodnu stavku u tekućem
bilansu, na stavci dohodak. Ako je kapital iz inostranstva angažovan na drugi način (a ne kao
kredit), onda dohodak kapitala može imati drugačiji oblik. Na primjer, ako inostrana banka
kupi dužničke hartije od vrijednosti u Srbiji, onda će u platnom bilansu kao rashodna stavka
biti registrovane kamate koje se isplaćuju inostranoj banci kao povjeriocu. Ako inostrana
banka investira u vlasničke hartije od vrijednosti u Srbiji, onda će u platnom bilansu kao
rashodna stavka biti registrovane dividende koje se inostranoj banci isplaćuju kao vlasniku.
Konačno, kada se u inostranstvo ili iz inostranstva transferiše kapitalni dobitak (ostvaren po
osnovu kupoprodaje hartija od vrijednosti, na primjer), onda se i ovaj transfer dohotka
statistički registruje u platnom bilansu. Kada na bilans robe i usluga dodamo saldo stavke
dohodak, dobijamo bilans robe, usluga i dohotka. (Barjaktarović, 2010.)
Važno je naglasiti da se u tekućem bilansu registruju samo kretanja dohodaka od faktora
proizvodnje, a ne i transakcije samih faktora proizvodnje. Tako će odobreni kredit inostrane
banke našem preduzeću biti registrovan u kapitalnom bilansu (to je kretanje kapitala, tj.
faktora proizvodnje), dok će kamate po osnovu kredita biti registrovane u tekućem bilansu
(kao dohodak po osnovu faktora proizvodnje).
U tekući bilans svrstava se samo još jedna vrsta transakcija, koja se zove tekući
transferi. To su jednostrane transakcije, tj. transakcije koje ne zahtijevaju protiv uslugu. U
jednostrane transfere spadaju doznake radnika, a to su transferisane zarade radnika koji su
zaposleni u inostranstvu duže od jedne godine. U jednostrane transfere spadaju i pokloni
drugih država ili pojedinaca. Na primjer, kada Japan pokloni BiH autobuse, to je tekući
transfer, pošto ova transakcija ne zahtijeva plaćanje, niti odmah niti u nekom budućem
trenutku. (Mladen, 2008.)

4
 Tekućim transferima je upotpunjen tekući bilans. Onda ponovimo, obuhvata slijedeće
transakcije sa inostranstvom: izvoz i uvoz robe, izvoz i uvoz usluga, prijenos dohodaka (u oba
smijera, iz inostranstva i ka inostranstvu) i tekuće transfere (u oba smijera). Saldo tekućeg
bilansa može biti pozitivan ili negativan. Pozitivan će biti ako su prihodne stavke veće od
rashodnih stavki. O pozitivnom tekućem bilansu se može razmišljati kao o stanju u kome je
priliv deviza veći od rashoda deviza. To je i logično, jer pozitivan tekući bilans znači da je, u
zbiru, izvoz robe i usluga, priliv dohodaka i priliv tekućih transfera veći od uvoza robe i
usluga, odliva dohodaka i odliva tekućih transfera. Deficit tekućeg bilansa je zbog toga
situacija koja u načelu nije povoljna za državu, pošto ukazuje na činjenicu da se u zemlji troši
više deviza nego što se zarađuje. Otuda stanje u platnom bilansu (preciznije, u tekućem
bilansu) predstavlja važnu informaciju za vođenje ekonomske politike i o tome će biti više
riječi u slijedećoj tački.
Drugi veliki podbilans platnog bilansa jeste kapitalni bilans. U kapitalnom bilansu se
statistički prate kapitalne transakcije. One odražavaju kretanje kapitala između dve zemlje.
Kao u tekućem bilansu, bilježimo prihodnu ili rashodnu stavku, u zavisnosti od smijera
kretanja kapitala. Ako je prisutan priliv kapitala, onda će to biti prihodna stavka u platnom
bilansu. Kod odliva kapitala biljžit ćemo vrijednost sa znakom minus (rashodna stavka).
Najvažnije transakcije u kapitalnom bilansu su: direktne investicije, portfolio investicije i
krediti. Kapitalne transakcije su razvrstane na opisani način kako bi se sagledao kvalitet i
posljedice priliva i odliva kapitala u jednoj privredi. Ako priliv kapitala raste po osnovu
priliva kredita, onda je jasno da će u budućnosti biti neophodno da se plaćaju rastući anuiteti.
Ako se registruje priliv kapitala po osnovu priliva direktnih investicija, onda se može
očekivati rastuća proizvodnja, zaposlenost, priliv tehnologije, mada i transfer profita (odliv
deviza) u inostranstvo u određenom budućem trenutku.
Saldo kapitalnog bilansa može biti, kao i saldo tekućeg, pozitivan ili negativan. Ako je
pozitivan, onda je priliv kapitala (direktnih i portfolio investicija, kredita) bio veći od odliva
kapitala. Kažemo da je prisutan neto priliv kapitala. Ako je saldo negativan, to znači da je
odliv kapitala bio veći od priliva kapitala (to je neto odliv kapitala).
Prije nego što objasnimo posljednji veliki podbilans, treba naglasiti nešto što je izuzetno
važno. Deficit tekućeg bilansa je praćen suficitom kapitalnog bilansa i, obrnuto, suficit
tekućeg bilansa praćen je deficitom kapitalnog bilansa. Zašto je to tako jasno je ako
razmislimo o prirodi tekućih i kapitalnih transakcija. Kada se, na primjer, uvozi roba, onda je
to rashodna stavka u tekućem bilansu. Istovremeno, ako je ta roba kupljena na kredit, u
kapitalnom bilansu se bilježi pozitivna vrijednost kod stavke krediti. Slično je i sa ostalim
transakcijama. Najčešće se jedna transakcija unosi u tekući bilans i u kapitalni bilans sa
suprotnim znakom. (Barjaktarović, 2010.)
Sredstva rezervi obuhvataju transakcije koje je tokom godine, za koju se sastavlja platni
bilans, poduzimala monetarna vlast (centralna banka) kako bi kompenzirala neravnotežu
između tekućeg i kapitalnog bilansa. Dakle, kad god postoji nesklad između salda tekućeg i
salda kapitalnog bilansa, tj. kada ukupni bilans ima određeni saldo, promijeniće se podbilans
sredstva rezervi i to tačno u vrijednosti te neravnoteže, samo sa suprotnim predznakom. Time
će se platni bilans računovodstveno uravnotežiti, tj. svesti na nulu.
Sredstva rezervi se sastoje iz deviznih rezervi centralne banke, hartija od vrijednosti koje
centralna banka ima u svom portfoliju, Specijalnih prava vučenja (o čemu će uskoro biti
riječi) i zlata centralne banke (tzv. monetarno zlato). Dakle, ako postoji deficit ukupnog
bilansa, onda će on morati da se pokrije iz sredstava rezervi. Konkretnije: u tekućem bilansu

5
je zabilježen deficit od 2 mlrd. dolara, u kapitalnom bilansu suficit od 1,5 mlrd. dolara i
nedostaje 500 miliona dolara za pokriće deficita tekućeg bilansa – moraće sredstva rezervi da
se smanje za 500 miliona dolara kako bi se isfinansirao deficit tekućeg bilansa. Smanjenje
sredstava rezervi najčešće znači da se prodaju devizne rezerve centralne banke, pošto je to
bilo neophodno zbog nedostatka deviza u ekonomskom sistemu države. Ako se prisjetimo
deviznog tržišta, smanjenje deviznih rezervi znači da je centralna banka intervenisala na
deviznom tržištu, tj. da je centralna banka prodavala devize na deviznom tržištu.
(docs.google.com, 2016)
U formalnom smislu, u platnom bilansu smanjenje sredstava rezervi bilježi se sa znakom
plus, a povećanje sredstava rezervi sa znakom minus. Ovo može da zbuni, ali riječ je o tome
da se ukupni bilans, nakon ređanja svih podbilansa, svodi na nulu. U prethodnom primjeru,
imali smo deficit tekućeg bilansa u iznosu od 2 mlrd. dolara, suficit u kapitalnom bilansu od
1,5 mlrd. dolara, pa promene sredstava rezervi moramo da pišemo sa znakom plus kako bismo
sveli ukupni platni bilans na nulu (-2+1,5+0,5). Pišemo, dakle, plus iako je riječ o smanjenju
sredstava rezervi.

2. 1. Struktura platnog bilansa

Kao i drugi računovodstveni bilansi tako i platni bilans ima dvije strane koje treba da
budu u međusobnoj ravnoteži. Na jednoj strani je stavka odliva ili debita, a na drugoj strani
stavka priliva ili kredita. Pri tome se kreditne stavke odnose na transakcije kupovne snage
zemlje u inostranstvu, odnosno one stavke koje formiraju ukupnu ponudu deviza. Kreditne
transakcije znače priliv deviza. U transakcije koje doprinose prilivu deviza ili sticanje
kupovne snage u inostranstvu spadaju:

 izvoz robe,
 izvoz usluga,
 jednostrani transferi,
 uvoz kapitala,
 izvoz monetarnog zlata.

U transakcije koje djeluju na smanjenje kupovne snage zemlje u inostranstvu, odnosno

koje vode odlivu deviza spadaju:

 uvoz robe,
 uvoz usluga,
 jednostrani transferi,
 izvoz kapitala,
 uvoz monetarnog zlata.

Šema platnog bilansa je slijedeća:

6
A. TEKUĆI RAČUN

1. izvoz robe
2. uvoz robe
3. usluge (neto-robe i usluge)
4. jednostrani transferi

-inostranstvu

-iz inostranstva

Neto-tekući platni bilans

B. BILANS KAPITALNIH TRANSAKCIJA

5. direktne investicije:

- u inostranstvu

- iz inostranstva

6. portfolio investicije:

- u inostranstvu

- iz inostranstva

Neto-bilans kapitalnih transakcija

C. BILANS MONETARNIH REZERVI

7. uvoz ili izvoz zlata (neto)

8. porast ili smanjenje deviza (neto)

9. porast ili smanjenje obaveza prema stranim centralnim bankama (neto)

Neto bilans monetarnih rezervi

10. greške i propusti (neto)

2.2. Finansiranje i prilagođavanje platnog bilansa

7
 Rečeno je da je platni bilans, računovodstveno posmatrano, uvijek u ravnoteži. To je
posljedica činjenice da uvijek kada postoji deficit/suficit ukupnog bilansa (vrijednost nakon
saldiranja stanja u tekućem i stanja u kapitalnom bilansu), mijenjaju se sredstva rezervi
upravo u iznosu tog deficita/suficita.
Iako je u računovodstvenom smislu platni bilans uvijek u ravnoteži, nas najčešće brine
ekonomska neravnoteža platnog bilansa. Ona je prisutna kada je tekući bilans u deficitu.
Često se kaže i samo da je platni bilans u deficitu, a uvijek se pri tome misli da je u deficitu
njegov tekući bilans. (Milenko, 2006.)
Tekući bilans je u deficitu kada su rashodne tekuće stavke veće od prihodnih tekućih
stavki. Rečeno je da je to znak da se u zemlji više deviza troši nego što se zarađuje. Devize,
kao inostrani novac, ne mogu se stvoriti (centralna banka može da emituje samo nacionalni
novac), pa je bitno da deficit u tekućem bilansu bude pokriven suficitom u kapitalnom
bilansu. Drugim riječima, važno je da nedostatak deviza iz tekućih transakcija bude pokriven
viškom deviza iz kapitalnih transakcija. Tada kažemo da je deficit tekućeg bilansa
isfinansiran. Ovdje moramo da zastanemo i da razmislimo da li je time problem riješen?
Drugim riječima, da li kreatori ekonomske politike mogu da budu mirni ako je deficit tekućeg
bilansa pokriven suficitom u kapitalnom bilansu, pa ne postoji deficit u ukupnom bilansu koji
bi morao da bude pokriven smanjenjem deviznih rezervi? Odgovor na prethodno pitanje je ne.
Postoje nepremostiva ograničenja i za konstantno ostvarivanje suficita u kapitalnom bilansu i
za finansiranje deficita tekućeg bilansa iz rezervi. Objasnićemo zašto je to tako u nastavku.
Suficit u kapitalnom bilansu često mora da se obezbijedi prilivom kredita, tj.
zaduživanjem. To će biti slučaj kada obim prispjelih stranih direktnih investicija i portfolio
investicija nije dovoljan izvor deviza. Uzeti krediti će morati da se vrate, što znači da će u
budućnosti platnom bilansu biti registrovan neto odliv kapitala (deficit kapitalnog bilansa), pa
će tekući bilans morati da bude u suficitu! Ukoliko se država prezaduži, onda će inostrane
banke i inostrani investitori izbjegavati da joj pozajmljuju sredstva. U jednom trenutku, dakle,
može da se desi da država ne može da ostvari suficit u kapitalnom bilansu, pa će onda deficit
u tekućem bilansu morati naglo da se suzbija. Na ovim prostorima je osamdesetih godina,
usljed nestašice deviza, uvoz morao oštro da se redukuje, pa su neki proizvodi (kao što su
benzin ili kafa) bili prava rijetkost.
Kada deficit tekućeg bilansa ne može da se pokrije suficitom kapitalnog bilansa, onda je
ukupni bilans u deficitu. To znači da će morati da se redukuju sredstva rezervi. I u ovom
procesu postoji granica. Država nema deviza, hartija od vrijednosti, zlata, Specijalnih prava
vučenja u neograničenim količinama. Sve pozicije u okviru sredstava rezervi su iscrpive, pa
nije moguće finansirati ni na ovaj način deficit tekućeg bilansa na duži rok. (Mladen, 2008.)
Iz prethodnog izlaganja slijedi da država ne bi trebalo da se oslanja na finansiranje
platnog bilansa na duži rok. Ovo naročito važi ako je deficit tekućeg bilansa visok i ako se sve
teže finansira. Nakon nekoliko godina deficita, platni bilans bi trebalo da teži ka ravnotežnom
stanju, tj. deficit tekućeg bilansa bi trebalo da se eliminiše. Za razliku od finansiranja,
umanjenje deficita tekućeg bilansa naziva se prilagođavanje platnog bilansa. Opšteprihvaćen
je stav da finansiranje može i treba da se primenjuje na rok od najviše nekoliko godina, ali da
je nakon toga neophodno pristupiti prilagođavanju platnog bilansa.
U teoriji, pa jedno vrijeme i u praksi, vjerovalo su automatizam u prilagođavanju
platnog bilansa. Automatski mehanizam prilagođavanja znači da se u privredi sami od sebe
pokreću mehanizmi koji eliminišu deficit platnog bilansa. Prilikom uspostavljanja prvog
međunarodnog monetarnog sistema – Zlatnog standarda – vjerovalo se da će automatski

8
mehanizmi prilagođavanja obezbijediti skladan privredni razvoj država svijeta. U tome se nije
uspjelo, a zašto je automatski mehanizam prilagođavanja bio neuspješan vidjet ćemo u
slijedećoj tački. (Barjaktarović, 2010.)
Danas se platnobilansno uravnoteženje ostvaruje politikom prilagođavanja platnog
bilansa. Iako je korisno da se poznaju procesi koji se automatski pokreću u privredi, nerealno
je očekivati da će problemi da se riješe sami od sebe. Potrebno je da se aktiviraju određeni
instrumenti ekonomske politike i da se aktivnim pristupom ostvari poboljšanje platnog
bilansa. Mjere ekonomske politike za prilagođavanje platnog bilansa dijelimo u tri grupe:
restriktivna politika, devalvacija i devizna kontrola. Sve tri mjere imaju za cilj da smanje
domaću tražnju i da usklade potrošnju u zemlji sa raspoloživom ponudom domaćih proizvoda.
Restriktivna monetarna i fiskalna politika imaju za cilj da umanje ukupnu domaću
tražnju. Iz toga proizlazi da se, prvo, redukuje tražnja za uvozom i, drugo, da ostane više
proizvoda za izvoz. Pored toga, restriktivna politika deluje dezinflatorno, pa niže cijene
povećavaju izvoznu konkurentnost i umanjuju atraktivnost uvoznih proizvoda. Povećanje
izvoza i smanjenje uvoza popravljaju stanje u trgovinskom i, slijedstveno, tekućem bilansu.
Devalvacija poskupljuje uvoz i čini izvoz isplativijim. Dok restriktivna monetarna
politika linearno pogađa cijene svih proizvoda, dejstvo devalvacije je selektivno, pošto ona
neposredno djeluje samo na cijene izvoznih i uvoznih proizvoda. (docs.google.com, 2016)
Devizna kontrola se rijetko koristi u savremenim uslovima, pošto spada u
administrativne, netržišne mjere. Podrazumijeva, na primjer, zabranu ili poskupljivanje uvoza
samo određenih proizvoda, propisivanje različitih deviznih kurseva za različite
spoljnotrgovinske poslove (radi podsticanja izvoza i destimulacije uvoza) i slično.

3. Primjer- platni bilans BiH (novembar 2015.godine)

Platni bilans
Zbrojna tablica u milionima KM
TEKUĆI I KAPITALNI
RAČUN

Tekući NETO
račun FINANSIJSKI GREŠKE I

Kapitalni
Primarni Sekundarni račun Ukupno RAČUN PROPUSTI

Period Roba Usluge

dohodak dohodak

2007. -8.747 2.129 670 3.901 415 -1.632 -1.736 -104

2008. -10.472 2.186 943 3.827 383 -3.132 -3.314 -182

2009. -7.632 1.748 955 3.341 350 -1.238 -1.126 112

9
2010. -7.426 1.953 413 3.529 389 -1.142 -987 155

2011. -8.080 1.847 211 3.540 357 -2.127 -2.050 77

2012. -8.002 1.801 204 3.679 336 -1.983 -1.787 195

2013. -7.316 1.811 341 3.695 338 -1.132 -892 239

2014. -8.103 1.852 182 3.933 517 -1.617 -1.387 230

2007. Q1 -1.706 491 143 803 84 -186 -320 -134

Q2 -2.217 535 177 976 104 -426 -302 124

Q3 -2.359 579 214 1.046 108 -413 -584 -171

Q4 -2.464 525 136 1.077 119 -607 -530 77

2008. Q1 -2.308 511 253 815 94 -636 -708 -72

Q2 -2.707 591 194 1.006 106 -810 -846 -35

Q3 -2.832 552 285 1.014 91 -889 -854 36

Q4 -2.625 533 211 992 92 -797 -907 -110

2009. Q1 -1.797 449 220 816 86 -225 -349 -124

Q2 -1.998 422 267 831 90 -388 -502 -114

Q3 -1.906 442 258 877 90 -239 -58 180

Q4 -1.931 434 209 817 84 -386 -216 170

2010. Q1 -1.435 421 94 759 92 -69 -174 -105

Q2 -1.840 505 117 889 101 -227 -73 154

Q3 -2.075 474 87 930 98 -485 -394 91

Q4 -2.076 552 115 951 98 -360 -346 14

2011. Q1 -1.644 420 88 808 84 -244 -385 -140

Q2 -2.038 451 12 885 92 -598 -559 39

10
 Q3 -2.154 496 99 920 91 -548 -418 130

Q4 -2.245 480 11 927 90 -737 -688 48

2012. Q1 -1.798 385 98 828 76 -411 -620 -208

Q2 -1.924 464 -108 930 80 -558 -279 279

Q3 -2.256 538 100 944 91 -583 -361 222

Q4 -2.024 413 114 978 89 -430 -527 -97

2013. Q1 -1.661 384 77 837 78 -286 -478 -192

Q2 -1.676 486 -106 927 80 -290 -204 85

Q3 -1.922 530 126 951 91 -224 -5 218

Q4 -2.058 412 244 980 89 -332 -204 128

2014. Q1 -1.795 433 72 834 77 -379 -471 -92

Q2 -1.967 438 -89 1.000 85 -533 -356 177

Q3 -2.191 552 60 1.052 179 -349 -170 179

Q4 -2.150 430 140 1.048 177 -356 -390 -34

2015. Q1 -1.659 403 98 828 69 -260 -225 35

Q2 -1.929 537 17 862 77 -437 -330 106

Q3 -2.042 620 115 868 80 -359 -195 164

Izvor: (www.cbbh.ba/, 2016)

11
ZAKLJUČAK

Odnosi jedne zemlje sa ostatkom svijeta odražavaju se u transakcijama koje se sadrže u

platnom bilansu. Takav platni bians omogućava nosiocima ekonomske politike jedne zemlje
da dođu do saznanja o ekonomskim odnosima domaće privrede sa pojedinim regionima,
integracionim cjelinama ili pojedinim privredama. Platni bilans se naziva "ogledalom
nacionalne privrede", pošto se iz njega može vidjeti koliko se uspješno jedna zemlja uključuje
u međunarodnu ekonomsku saradnju. Ako se u tekućem bilansu tokom više godina pojavljuje
deficit, to mora da dovede do smanjenja monetarnih rezervi i povećanja zaduženosti prema
inostranstvu. Može se reći da spoljni dug zemlje predstavlja zbir deficita tekućeg bilansa u
prethodnim godinama. Sve ekonomske transakcije u platnom bilansu dijele se na dva dijela:
- na bilans tekućih transakcija i
- bilans kapitalnih transakcija.
Bilans tekućih transakcija sadrži dugovanja i potraživanja po osnovu raznih usluga i sve druge
stavke koje se zajedničkim imenom nazivaju nevidljiva razmjena.
Bilans kapitalnih transakcija obuhvata dugovanja i potraživanja po osnovu prenosa
kapitala u vidu kredita, zajmova, ekonomske pomoći, investicija u inostranstvu i slično. Ova
dva dijela – podbilansa, koji zajedno čine platni bilans, svaki za sebe ilustruju stanje određene
zemlje sa inostranstvom, a zajedno izražavaju njene ukupne odnose, pošto bilans kapitalnih
transakcija pokazuje i obim i strukturu izravnavanja stanja iskazanog u bilansu tekućih
transakcija. Na osnovu obračuna koji se izvrši u bilansu tekućih transakcija na osnovu naplata
po osnovu izvoza i plaćanja po osnovu uvoza, pojavljuje se razlika kao višak ili manjak
primljenih, odnosno izdatih sredstava. Iskazana razlika predstavlja visinu datih ili primljenih
sredstava kojima je zemlja primila, odnosno dala kredite, u zavisnosti od toga da li je razlika
pozitivna ili negativna.
Nije jednostavno sprovesti uspješnu politiku prilagođavanja platnog bilansa. Restriktivna
monetarna politika djeluje recesiono, pa je pad privredne aktivnosti i porast nezaposlenosti
njen prateći, neželjeni efekat. O efektima devalvacije bilo je riječi. Neizvesno je da li će ona
zaista doprinijeti poboljšanju izvoza i smanjenju uvoza, a moguće je da podstakne inflaciju.
Konačno, devizna kontrola se gotovo i ne koristi, usljed diskriminatorske i netržišne prirode
ovog instrumenta ekonomske politike.
Možemo da zaključimo da nije jednostavno izliječiti platni bilans i redukovati deficit
tekućeg bilansa. Ključno je da privreda bude izvozno orijentisana i da devizni kurs ne bude
nerealno nizak, pošto nizak kurs stimuliše uvoz i destimuliše izvoz. Građanima i privredi
može da odgovara nizak devizni kurs, ali mora se imati u vidu da problemi u platnom bilansu
do kojih on dovodi mogu na dugi rok da ugroze stabilnost i razvoj privrede.

12
LITERATURA

1. Barjaktarović, L. (2010.). Monetarno- kreditni i devizni sistem. Beograd: Univerzitet

Singidunum Beograd.

2. Milenko, S. R. (2006.). Osnovi ekonomije. Banja Luka.

3. Mladen, B. B. (2008.). Međunarodna ekonomija. Banja Luka: Univerzitet za poslovne

studije.

4. wiki.royalfamily.ba. (05. 05. 2016). Dohvaćeno iz http://wiki.royalfamily.ba/

5. www.cbbh.ba/. (05. 05. 2016). Dohvaćeno iz http://www.cbbh.ba/

6. docs.google.com. (03. 05. 2016). Dohvaćeno iz https://docs.google.com

Ostala korištena literatura:

1. Alijagić M., Klincov R., Međunarodna ekonomija, Univerzitet za poslovne studije, Banja
Luka, 2008.
2. Novo Plakalovic, Monetarna ekomomija, Srpsko Sarajevo 2004

13