UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET

ORGANSKA HEMIJA I

VJEŽBA BR.2

RAZDVAJANJE SASTOJAKA SMJESE

Sve supstance koje se susreću u neorganskom svijetu mogu biti čiste supstance ili smjese.
Čiste supstance (elementi, jedinjenja) su po svom sastavu homogene tj. imaju tačno određena
svojstva (kako fizička tako i hemijska). Ako je neka supstanca sastavljena od više čistih
supstanci a da pri tome svaka materija zadržava svoja prvobitna svojstva, onda je to smjesa a
svaka od čistih materija predstavlja komponentu smjese. Tvar je naziv za bilo koju vrstu
materije. Tvari se u prirodi mogu podijeliti na:

 Homogene tvari i
 Heterogene tvari

Homogene tvari su one tvari koje su u cijeloj svojoj masi jedinstvene. Heterogene tvari
predstavljaju heterogene smjese različitih homogenih tvari. Homogene tvari dijele se na čiste
tvari i homogene smjese. Čiste tvari su homogene tvari tačno određenog i stalnog hemijskog
sastava i ostalih karakterističnih osobina. Homogene smjese ili otopine su homogene tvari
sastavljene od smjese čistih tvari. I homogene i heterogene smjese mogu se posebnim
operacijama rastaviti na sastavne tvari tj. na čiste tvari. Za smjese je karakteristično da imaju
promjenljiv sastav. Na osnovu nepromjenjenih fizičkih i hemijskih osobina pojedinih
komponenti, one se mogu razdvojiti odgovarajućim fizičkim ili hemijskim operacijama.

Primjeri odvajanja različitih smjesa.

 Heterogene smjese:

a) Smjese koje se sastoje od čvrstih komponenti mogu se odvojiti

- rastvaranjem
- sublimacijom
- prosijavanjem

b) Smjese koje se sastoje od tečnih i čvrstih komponenata mogu se odvojiti:

- filtriranjem
- centrifugiranjem

 Homogene smjese

a) Smjese koje se sastoje od tečnih i čvrstih komponenti mogu se odvojiti:

- kristalizacija
 - destilacija

Filtriranje

Filtriranje je postupak odvajanja tečnosti od čvrste faze (taloga). Izvodi se tako što se
suspenzija postepeno uliva u filter kroz čije sitne pore prolazi samo tečnost, a čvrsta faza
zaostaje. To je ustvari postupak odjeljivanja komponenata heterogene smjese na temelju
veličine čestica, propuštanjem smjese kroz pore filtracijskog sredstva (filtracijski papir,
sinterirano staklo, porculan i sl). Obično se filtracijom odjeljuju čvrste čestice od rastvora, ali
se filtrirati mogu i plinovi (npr. u klimatizacijskim uređajima filtracijom se uklanja prašina iz
zraka). U slučaju da se filtrira suspenzija (rastvor koji sadrži raspršene čvrste čestice), bistri
rastvor koji prolazi kroz filtracijsko sredstvo naziva se filtrat, a čvrste čestice koju su zaostale
na filtracijskom sredstvu nazivaju se ostatak ili talog. U laboratorijskom radu najčešće se
koriste tri postupka filtracije: obična filtracija, filtracija kroz naborani filter papir i filtracija
pod sniženim pritiskom (vakuumska filtracija).

Obična filtracija

Kod obične filtracije kao filtracijsko sredstvo

koristi se filter papir kroz koji tekućina koja
se filtrira protiče pod djelovanjem gravitacije.
Filter papira ima raznih vrsta, koji se
međusobno razlikuju prema veličina pora
papira. Za filtraciju se uvijek koristi filter
papir sa dovoljno malim porama da kroz
njega ne prolaze čestice taloga, ali ipak ne
suviše malima, da filtracija ne bi tekla
presporo. Obična filtracija jedini je način
filtracije kojim se od rastvora mogu odijeliti
želatinozni talozi. Filter papir se priprema na
slijedeći način: suhi filter papir (isječen u
obliku kruga čiji je poluprečnik za oko 0,5 cm
manji od stanice konusa staklenog lijevka)
savije se na polovinu, zatim još jednom ali tako da se dvije polovine poslije prvog savijanja ne
podudaraju potpuno. Na ovaj način se dobije konus koji je sa jedne strane trostruk a sa druge
jednostruk, nešto većeg ugla nego što je ugao lijevka, tako da stavljanjem u lijevak ne naliježe
cijelom površinom na njega, već samo svojom gornjom ivicom, što omogućava brže
filtriranje. Ovako pripremljen filter papir stavi se u stakleni lijevak, ovlaži destilovanom
vodom i prstima mu se ivica pritisne da što bolje prione uz lijevak. Lijevak se postavi u
metalni prsten na stativu a ispod se stavi čaša za prihvat filtrata. Cijev lijevka treba da svojom
dužom stranom dodiruje unutrašnji zid čaše da bi se tečnost slivala niz zid čaše. Vrh lijevka
ne smije biti uronjen u filtrat. Za grubo odvajanje tečnosti od taloga suspenzija se ostavi da
stoji određeno vrijeme da se talog slegne, a zatim se bistri dio tečnosti iznad taloga odvoji
odlijevanjem (dekantacija).
Filtracija kroz naborani filter papir

Aparatura za izvođenje filtracije kroz naborani filter papir ista je kao i kodd obične filtracije.
Razlika je jedino u tome što se kao filtracijsko sredstvo koristi naborani filter papir koji kad se
razvije u lijevku njegova površina zbog nabora je višestruko veća u odnosu na površinu papira
kod obične filtracije.

Filtracija pod sniženim pritiskom

Filtracija je često spor proces. U takvim slučajevima filtracija se može ubrzati na način da se u
prostoru ispod filter papira stvori podpritisak (pritisak manji od atmosferskog), čime se iz
lijevka usisava tekućina. Filtraciju pod sniženim pritiskom koristimo i onda kada želimo
dobiti talog sa što manjim sadržajem vode. Za tu se vrstu filtracije koriste posebni keramički
lijevci (Büchnerovi lijevci), čije je dno izrađeno od perforiranog porculana na koji se stavlja
filter papir u obliku kruga. Büchnerov lijevak
postavlja se na bocu za odsisavanje koja se
priključuje na vodenu pumpu. Kroz vodenu
pumpu prolazi mlaz vodovodne vode i u njoj
stvara podpritisak zbog kojeg se iz boce za
odsisavanje isisava zrak. Ako nam je bitan
faktor koji prikupljamo u boci za
odsisavanje, poželjno je između vodene
pumpe i boce za odsisavanje postaviti
zaštitnu (tzv. Woulffovu) bocu, kako bi se
spriječilo da vodovodna voda iz vodene
sisaljke slučajno prodre u bocu za
odsisavanje i na taj način zagadi filtrat. Na
Woulffovu bocu tada možemo priključiti i U-
manometar na koje možemo provjeriti
pritisak pod kojim se izvodi filtracija.
 EKSPERIMENT:

Postupci filtriranja

Pribor:
 epruveta
 stakleni lijevak
 filter papir – obični
 filter papir – naborani
 Büchnerov lijevak

Hemikalije:
 2% Pb(NO3)2
 2% NaCl
 5% NaCl
 2%AgNO3
 2% FeCl3
 2% NH4OH

Postupak:

1. U epruvetu uliti oko 5 ml 2% Pb(NO3)2 i dodati još 5 ml 5%NaCl. Pri tome nastaje
igličasti talog PbCl2 prema reakciji:

Pb(NO3)2 + 2NaCl → PbCl2 + 2NaNO3

Nakon nekoliko minuta u epruveti će se formirati kristalni talog PbCl 2 a bistra faza se
dekantira.

2. U epruvetu uliti 5 ml 2%AgNO3 i na to dodati 5 ml 2% NaCl. Nastajanje taloga odbije

se prema rekaciji:
AgNO3 + NaCl → AgCl + NaNO3
Dobiveni bijeli sirasti talog profiltrirati preko filter papira postavljenog u staklen
lijevak.

3. Uliti u epruvetu 5 ml 2% FeCl3 i dodati još 5 ml 2% NH4OH. Pri tome se izdvaja

smeđi želatinozni talog Fe(OH)3 prema reakciji:

FeCl3 + 3 NH4OH → Fe(OH)3 + 3 NH4Cl

Filtriranje treba izvršiti kroz naborani filter papir postavljen u stakleni lijevak.

IZVJEŠTAJ
Ime i prezime: Grupa:
Datum: Asistent:

Aparatura:

Hemikalije:

Proračun, reakcije:

Zaključak: