Prosjak*

Jednog dana, jedan slijepi čovek sjedio je na stepenicima jedne

zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kojem je
pisalo: ”Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.” Jedan slučajni
prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio,
zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko
metalnih novčića.
Savio
se kako bi mu pružio novac, a zatim, bez pitanja za dozvolu, uzeo je
karton i okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva slučajni
prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir
ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak
prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji
je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati. Na što će
prolaznik odgovara: ”Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku
na drugačiji način”, nasmješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi covek
nije saznao da je natpis jednostavno glasio: ”Danas je proljeće … a ja
ga ne mogu vidjeti”.
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili
kasnije okrenuti na bolje!

Vuk*
Nekada davno, djed je svome unuku ispričao jednu životnu istinu.
U duši svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju,
samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos,
egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost,
ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, samoosjećanje i
vjeru.
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu
djedovih riječi, pa ga upita;
- I, koji vuk na kraju pobjedi?
Djed odgovori sa smješkom na svom starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš…

Anđeo jednog deteta

Bilo jednom jedno dete koje se pripremalo

doći na svet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospode, rekli su
mi da ćeš me sutra poslati na Svet, ali ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam
jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pevati i
smešiti se. Tako ćeš ti osetiti njegovu ljubav i bićeš srećan."
-
"Dobro, kako ću ih razumeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov
jezik?" - zapita dete.
- "Anđeo će ti govoriti najlepše i najslađe
reči koje ćeš moći čuti na svetu i pažljivo i sa ljubavlju naučices
pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me
štititi?" - zabrinuto nastavi dete.
Bog se nasmeši i kaže:
- "Tvoj
će te anđeo uvek štititi, pa bilo to i po cenu njegovog vlastitog
života."
Dete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam
veoma tužan što Te više neću moći videti."
- "Tvoj će ti anđeo uvek
pričati o meni i naučiće te putevima koji vode do mene."
Tada u
raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopreše do njega. Dete shvati da
treba ići, pa postavi poslednje pitanje:
- "Gospode, ako sad moram
ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s
velikim osmehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”