Definiranje sinonimije

Ukoliko posegnemo definiranju sinonimije učit ćemo da postoji mnogo definicija iste. Shodno
tome ne mora značiti da je svaka definicija sinonimije tačna.

Prvo ću definisati sinonimiju onako kako to Ranko Bugarski u svome djelu Uvod u opštu
lingvistiku:

„Sinonimija je pojava postojanja reči istog značenja a različitog oblika; takve reči zovu se
sinonimi.“

Ako se posveti pažnja ovoj definiciji primijetit ćemo određene nejasnoće. U vezi sa oblikom,
možemo se složiti sa navedenom definicijom i odmah obratiti pozornost i na sinonime koji
postoje u lingvistiti: izraz- oznaka - formativ, sadržaj - označeno – semem. I oznaka i formativ,
kao što je poznato, određuju ono što je vidno u jednom predmetu, to je niz slova od kojih se
sastoji taj predmet. Označeno i semem znače ono što se nalazi u nizu tih slova, ono nematerijalno
o čemu se govori.

Nakon što povežemo oznaku sa označenim, svako od nas dolazi do određene slike predmeta
shodno vlastitom iskustvu. Upravo na tome razvija polemika u vezi sa ovom definicijom, kod
sintagme istog značenja. Općepoznata činjenica je ta da svaka riječ može imati više značenje
ukoliko se „doda“ konotativno, emotivno, što bi dovelo do toga da upotrijebljena sintagma nije
kompatibilna da prikaže sinonime, odnosno dvije riječi, na nivou jednog značenja. Umjesto te
sintagme mogli bismo se poslužiti izrazom označavaju istu stvar ili terminom predmet, gdje je
voz prevozno sredstvo sa lokomotivama, kao što je i vlak to isto.

Kao dokaz da sintagma isto značenje nije uvijek relativna da prikaže sinonime poslužit ću se
dvjema grčim riječima; brotos i anthropos; koje označavaju čovjeka, ali prva označava smrtan
što je u opreci sa Bogom, a druga je u opreci sa životinjama. Dakle, ovdje imamo predmet,
čovjeka ili ljudsko biće, i odnose ne-Bog, koji nije Bog, i ne-životinja, koji nije životinjski.

Iz tog razloga poslužit ću se definicijom koju smo učili iz predmeta Leksikologija i ona glasi:

„Sinonimija je semantički odnos između dva i više leksema koji pripadaju istoj vrsti riiječi,
imaju različite izraze a sadržaji im se podudaraju djelimično ili potpuno.“

„Dva leksema između čijih sadržaja postoji takav odnos djelimično ili potpuno nazivaju se
sinonimski par. Ukoliko se u takvom odnosu pojavi više od dvije lekseme tada govorimo o
sinonimskom nizu.

1
 Podjela sinonima

Sinonime dijelimo na:

1. Istoznačnice (potpune) – međusobno su zamjenjive u svim kontekstima (tuga-žalost,

jezikoslov – lingvistika)
2. Nepotpune (bliskoznačnice) – međusobno su zamjenjivi samo u nekim kontekstima (autor
– pisac, muž – suprug)
3. Kontaktni sinonimi – sinonimski parkod kojeg jedan leksem pripada standardnom jeziku a
drugi dijalektu ili žargonu (novac – lova, ručnik – peškir)

Sinonime, također, dijelimo i na:

1. Općejezične ili samostalne – njih prepoznajemo kao sinonime i izvan konteksta

2. Kontekstualne ili individualne – kod njih se sinonimija osjeća samo u određenim

kontekstima i najčešće se nalaze u umjetničkim djelima.

Diferenciranje sinonima

Globalno gledano, razlike među sinonimima uspostavljaju se na tri načina — samostalno ili
kombinovano:

1. po asocijativnom značenju
2. po dodatnoj implikaciji, kojom se nijansira osnovno značenje
3. po kolokaciji, odn. uobičajenom javljanju s drugim rečima ili grupama reči

1. Asocijativno značenje

Asocijativno značenje uzrokuje nastanak stilistički obelježenih riječi čijim se odabirom

doprinosi, u prvom redu, živopisnijem izražavanju. U tom smislu riječi mogu biti geografski
obilježene (npr. voz: vlak – htvatski), tematski (samoglasnik: vokal – lingvistički), ekspresivno
(pas: džukela – pejorativno)

2
 2. Implikacija

Drugi, najzastupljeniji način diferenciranja sinonima podrazumijeva postojanje dodatnih

implikacija, kojima se nijansira osnovno značenje, pri čemu se odabirom takvih riječi postiže
preciznije i suptilnije izražavanje ( npr. nestati – blago: iščeznuti – tajanstveno)

3. Kolokacija

Podrazumijeva javljanje jedne riječi s drugom u oviru neke sintagme i rečenice. U tome odnosu
sve su riječi podjednako označene (npr. stado, roj, krdo označava skupina životinja, ali jednoj
riječi ne odgovaraju dvije vrste životinja i one su međusobno nezamjenljive)

Sinonimija: jedna riječ-više riječi

Mogli bismo sebi postaviti pitanje da li u sinonimskom odnosu postoji samo konstrukcija riječ-
riječ ili postoji i konstrukcija riječ-više riječi?!

Naravno, doći ćemo do zaključka da sinonimija nije odnos samo riječ-riječ već tu ima i drugih
oblika. Navest ćemo tri najuobičajnije upotrebe sinonimije:

1. Sinonimija između dvije ili više riječi: bijeda-neimaštvo-siromaština

2. Sinonimija između riječi ili parifraze (definicije): jezikoslovlje-nauka o jeziku; Rim-

glavni grad Italije; umrijeti-zauvijek sklopiti oči

3. Sinonimija između dva iskaza ili dvije rečenice: čim dođem-odmah nakon mog dolaska;
molim te da ne govoriš-budi ljubazan pa ušuti.

3
 Gramatička sinonimija

Ukoliko govorimo o gramatičkoj sinonimiji, možemo se posmatrati sa dva gledišta; gramatička

sinonimija lica i gramatička sinonimija vremena.

1. Gramatička sinonimija lica

Moderna retorika sinonimiju naziva još i figurom povezanom s pošiljaocem i primaocem

informacije. Budući da svaki iskaz potječe od govornika (pošiljaoca informacija) najviše je
mogućnosti za zamjenu forma prvog lica jednine drugim formama. Forme koje se mogu
zamijeniti formom prvog lica su sljedeće:

1. Prvo lice jednine (autorsko ili kraljevsko mi)

2. Drugo lice jednine ili množine (Podlac si ti, govorim sebi...)

3. Treće lice jednine–1.l.j. (Nije tvoj brat mačiji kašalj- u značenju: Nisam ja mačiji kašalj.)

Pored zamjene forme prvog lica u formu drugih lica i sljedeće zamjene formi:

1. Treće lice jednine – prvo lice jednine

2. Komutacija lično – bezlično (Kako si mi? – Ma, nema se snage./ Ma, nemam snage)

3. Treće lice jednine – drugo lice (Jučer je došla, a već se miješa u sve.)

2. Gramatička sinonimija vremena

Kada govorimo o gramatičkoj sinonimiji vremena, nju možemo svesti na odnos perfekt-aorist-
imperfekt, sva tri vremena označavaju prošlost; aorist i imperfekt posjeduju ekspresivnu
markiranost, dok je krnji perfekt neutralan, oni imaju stilogenost i u poeziji.

Možemo sebi postaviti pitanje da li nastavci npr. za prezent mogu označavati sinonime jer svi oni
znače sadašnje vrijeme: pečem, pečeš...

4
 Stilistička sinonimija
U kontekstu stilistike možemo posmatrati i sinonimiju. Ta sinonimija se obično ogleda u stilskim
figurama ponavljanja uz koje je, također, zastupljena gradacija. To se ogleda u sljedećem
primjeru (anafora+gradacija):

„...Otišla si s njima tamo u živim neznane krajeve... Ostavila si pustu našu kotlinu i naša
najmilija skrovišta... Napustili su me i radost i tuga, i sve je prazno oko mene...“

Epanafora – ponavljanje sinonima na početku rečenica ili stihova.

„Svijet se slegao iz gornjih brda, građani izmiljeli iz Kamengrada, pa se sve sjatilo pred
Galaminu krčmu.“

Posmatramo li sinonimiju detaljnije i dublje u odnosu na riječ-riječ, shvatit ćemo da je to odnos,

odnosno i disciplina kojoj se ne poklanja pažnje koliko zaslužuje i da bi bila neisrpan materijal
za istraživanje.