Professional Documents
Culture Documents
Mehanika Stijena - Usmeni
Mehanika Stijena - Usmeni
Mehanika Stijena - Usmeni
Stijenska masa se u opštem smislu može posmatrati kao čvrsto tijelo izdijeljeno jednom ili s
više familija pukotina (kontinualnih ili doskontinualnih). Jednu familiju pukotina čini skup
međusobno paralelnih pukotina, najčešće istog genetskog porijekla i sličnih karakteristika.
Pored efekta razmjere. Potrebno je voditi računa i o efektu relacije ili odnosu veličine objekta
i veličine bloka unutar diskontinualne stijenske mase.
KP
KP
KP
KP – klizna ploha
Pukotina u stijenskoj masi potpuno je definisana kada su definisane slijedeće karakteristike:
b) TEKTONSKE PUKOTINE
2. Položaj u prostoru
Položaj pukotine u prostoru definiše se kotama i koordinatama duž pukotine koja se istražuje,
dok se definisanje na kartama može izvesti sa najmanje tri tačke (ako se pukotine snimaju
geodetskim metodama, onda se njihov položaj u prostoru dobije nanošenjem na kartu
odgovarajuće razmjere). Položaj u prostoru može biti određen u odnosu na postojeću kosinu,
određene etaže kamenoloma, mjestu duž osi tunela itd. Skice u razmjeri sadrže pukotine sa
svim elementima postojanosti.
3. Orijentacija pukotina
Definiše se elementima pada pukotine, tj. azimutom pada i padnim uglom. Za vertikalne
pukotine orijentacija se definiše azimutom pružanja. U svakom ispitivanju ispucalosti
stijenske mase obavezna je statistička obrada podataka orijentacije pukotina. Statistička
obrada pomoću Šmitovog dijagrama dobije se orijentacija svake od postojećih familija
pukotina u odnosu na radnu površinu i položaj objekta koji se radi u toj stijeni.
4. Razmak pukotina
5. Postojanost pukotina
OPIS DIMENZIJA
Hrapavost zidova pukotina je potencijalno veoma važna komponenta jer utiče na otporna
svojstva u uslovima smicanja duž ravnine pukotina. Uz hrapavost zidova pukotina u smicanje
se uključuju i materijali ispune koji se nalaze kao primarni ili sekundarni u zijevu pukotina.
Gdje god je to moguće treba odrediti hrapavost za pukotine koje ograničavaju i izdvajaju
blokove koji bi mogli klizati. Potrebno je da pukotine koje se snimaju budu pristupačne i da to
budu pukotine koje predstavljaju tipične površine po kojima će najvjerovatnije doći do
smicanja. Aproksimativna talasna dužina i amplituda valovite pukotine se mjeri gdje je to
moguće, a interval mjerenja može biti od 1 – 100 cm.
Pukotine se po hrapavosti mogu svrstati u tri kategorije: stepenaste, valovite i planarne, od
kojih svaka ima svoje hrapave (nepravilne) ravnine i glatke varijante.
Izraz glatke se koristi u uslovima kada je duž pukotina već bilo kretanja koje je ostavilo strije
i uglačalo plohu pukotine.
Na osnovu hrapavosti se izvode korekcije za bazični ugao trenja stijenskog materijala.
Otvor ili zijev diskontinuiteta je okomito rastojanje koje odvaja susjedne zidove
otvorenog diskontinuiteta, pri čemu je međuprostor ispunjen primarnim ili sekundarnim
materijalom, vodom, ili je prazan. Veliki otvori u stijeni duž diskontinuiteta nastaju
pomijeranjem u fazi smicanja, raspadanjem stijenskog materijala i ispiranjem raspadine,
tektonskim pokretima i drugim geološkim pojavama i procesima. Otvor ili zijev je važan
element kod istraživanja otpornosti na smicanje duž diskontinuiteta, vodopropusnosti
stijene, utiskivanja materijala za konsolidaciju u cilju stvaranja homogene stijene i
povećavanja otpornosti na smicanje i dr. Izražava se u linearnom mjerilu kao srednja
vrijednost duž površine posmatranja jednog ili više diskontinuiteta.
OTVOR (ZIJEV) OPIS OPŠTA KARAKTERISTIKA
1 – 10 cm Veoma širok
10 – 100 cm Ekstremno širok Otvorene strukture
>1 m Kavernozne
9. Ispuna u pukotinama
Ispuna je izraz koji označava materijal koji razdvaja susjedne zidove stijenskih
diskontinuiteta u stijenskoj masi. Veoma je važno odrediti vrstu materijala ispune zbog
njenog uticaja na otpornost na smicanje, vodopropusnost stijene, penetrabilnosti injektovanih
materijala itd. Istražuje se porijeklo ispune, stepen povezanosti čestica, njihova veličina,
prekonsolidacija, škriljavost itd., a registuju se i boja, opip, ponašanje pri kvašenju i dr.
Važno je odrediti da li je materijal ispune nastao primarnim raspadanjem stijene (alteracijom
ili dezintegracijom) ili je sekundarno taložen iz vode koja je strujala duž pukotine. Ispitivanje
materijala ispune izvodi se istim metodama kao i ispitivanje čvrstoće zidova pukotina
(paranjem noktom ili nožem, utiskivanjem prsta, penetrometrom) i koriste se klasifikacije S1
– S8 i R0 – R6.
U pogledu uticaja materijala ispune na vodopropusnost koristi se klasifikacija koja daje
opisne parametre prema inženjerskim iskustvenim i ekspertskim prosuđivanjima stanja
materijala i njegovog ponašanja u uslovima tečenja vode.
KLASA zidovi (blokovi, strop i pod) prostorije, nema detekcije dotoka vode u
iskop
I
Mali dotok vode; potrebno je specificirati mjesto isticanja vode, uslove
isticanja i količinu vode koja ističe
II
Srednji dotok vode; potrebno je specificirati diskontinuitet sa
kontinuiranim dotokom vode, lokaciju (bok, strop, pod), izmjeriti
III količinu vode na mjestima isticanja ili utvrditi količinu vode za 1,5 ili
10 m dužine zida stropa.
IV
OP
IS
ST
AN V
JA
ZI
DO
VA
IS Veliki dotok vode; specificirati diskontinuitet sa jakim dotokom vode;
KO specificirati mjesto isteka vode i dati količinu vode na dužinu zida od
PA 1,5 do 10 m iskopa
Suh Izuzetno veliki dotok vode; specificirati izvor izuzetnog dotoka vode,
i utvrditi količinu vode na 1,5 do 10 m iskopa
KLASA
II
III
IV
V
OPIS STIJENE
Dvije familije pukotina, sistemski ili nesistemski orjentisane, plus proizvoljne slučajne
pukotine