Socijalizacija i identitet

Društveno ponašanje
 svako ponašanje pojedinaca koje uzima u obzir zajedničke norme i vrijednosti neke grupe
te osobna uvjerenja i motive
 Primjeri društvenih ponašanja: suradnja, natjecanje, sukobi
 Sva naša ponašanja proizlaze iz smislenih društvenih odnosa (skup veza i utjecaja koje
pojedinci ostvaruju s drugim ljudima)koje ostvarujemo s drugim ljudima
 Društvena interakcija – svako međudjelovanje koje se odvija među pojedincima!
 Sociologija (lat.socius – pratilac,drug; grč.logos – znanje, učenje, zakonitost)
 znanost koja proučava društva i načine na koje ta društva oblikuju ponašanje, vjerovanja
i identitet ljudi (otkiva zakonitosti, tj. Pravilnosti u društvenom ponašanju ljudi )
 Auguste Comte (18./19. st.) – otac sociologije
 Socijalizacija  Složeni proces učenja kojim interakcijom s društvenom okolinom
usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponašanja potrebna za sudjelovanje u životu
društva.
 Socijalizacijom internaliziramo norme, razvijamo ličnost (načini razmišljanja, osjećanja i
ponašanja pojedinca) i identitet (osobni i društvene)
 Društvene uloge podrazumijevaju niz normi i kulturno definiranih prava i obaveza koji
nam pomažu da na prikladan način oblikujemo svoje ponašanje i prilagodimo ga
očekivanjima okoline
 Nameće li nam društvo okvire u kojima živimo i načine na koje se razvijamo!?

Dva objašnjenja ljudskog ponašanja

 Biološki determinizam – većina osobina i ponašanja pojedinaca i grupa se može objasniti
prirodnim značajkama – genetsko naslijeđe(sociobiologija)
 Kulturni determinizam – za objašnjenje ponašanja ljudi odlučujući su kulturni čimbenici
koji se usvajaju socjalizacijom
Tipovi socijalizacije
 Primarna  Prve godine života, obitelj, učenje govora, razvoj misaonih sposobnosti,
internalizacija normi i vrijednosti, emocionalna stabilizacija, vrednovanje uloga…
 Sekundarna  Kasnije djetinjstvo do smrti, interakcije s drugim ljudima (škola, prijatelji),
uče se socijalne vještine, uloge…
 Anticipativna  Učenje za buduću ulogu (djevojke  lutke i kuhanje, dečki  auti i
oružje).
 Razvojna  Prilagođavanje novim okolnostima kod preuzimanja nove uloge.
 Obrnuta  od mlađih prema starijim naraštajima (djeca imigranata roditelje uče
obilježja kulture koja su vidjeli u školi; tehnologija).
 Resocijalizacija  učenje potpuno novih obrazaca, ponekad posve suprotnih od ranije
naučenih, nakon promjene uloge (paraliza).
totalne institucije – glavna svrha je preoblikovanje ponašanja (zatvori, logori,
mentalne institucije, samostani...)

Čimbenici (agensi) socijalizacije

 One grupe i institucije koje bitno utječu ili u kojima se odvijaju najznačajniji procesi
socijalizacije

 Obitelj Glavne crte osobnosti, govor, emocionalni odnosi…psihološki i sociološki temelj

 Škola  Učenje određenih znanja i vještina, skriveni nastavni program (poslušnost,
mirnoća, poštovanje)…
 Grupa vršnjaka  Iskustvo jednakosti, prenošenje i učenje neformalnog znanja, šale,
spolno ponašanje, mladenačka kultura…
 Masovni mediji  Informacije nedostupne neposrednom iskustvu, vrijednosti masovnog
društva…(https://www.youtube.com/watch?v=7mqR_e2seeM)
 Ostali  Religijske organizacije, vojska, rekreacijski klubovi, politički pokreti…
 Identitet
 Podrazumijeva skup ideja o tome tko smo, što smo, kakvi smo…skup značajki po kojima
se razlikujemo od ostalih pojedinaca
 Vlastiti ja, osobni identitet, socijalni identitet– pojave koje nastaju u interakciji s drugim
ljudima
 Socijalni/društveni identitet  naglašava se sličnost među pojedincima 
 Osobni identitet  razlika spram drugih pojedinaca.
 Primarni identitet  Osobnost, ličnost, rod, spol, srodstvo, etnicitet (tijekom primarne
socijalizacije)
 Sekundarni identitet  Zanimanje, klasni identitet, identiteti povezani sa stilom života
(Dinamovac)(tijekom sekundarne socijalizacije)
 Tekst str.58 – Tri razine identiteta

Izvori identiteta
 Rod  Kulturno određen, simbolički izraz spolne razlike. Društveno definirane razlike
između maskuliniteta i femininosti. Rodne uloge nametnute. (Ja sam žena.)
 Etnicitet Etnička i rasna pripadnost. (Ja sam bjelkinja.)
 Religija  Vjerovanja, smisao života u kolektivu. (Ja sam agnostik.)
 primarni identitet
 Zanimanje  Zapošljavanjem ljudi zauzimaju društveni položaj i stječu određenu
predodžbu o sebi. (Ja sam učenica.)
 sekundarni identitet
 Višestrukost i promjene identiteta u suvremenom društvu  Transgender,
genderfluidity, multinacionalnost…
Socijalna kontrola i devijantnost
 Socijalna kontrola  Skup sredstava kojima se nastoji osigurati da većina članova društva
poštuje norme.
o Socijalizacijom dolazi do internalizacije normi, no socijalizacija nikad nije
o potpuna i savršena.
 Sankcija  Svaka reakcija drugih, na ponašanje pojedinca ili grupe, koja za cilj ima
osiguranje poštivanja normi.
 Pozitivne (nagrade) ili negativne (kazne)
 Formalne (postoji institucija koja određuje usklađenost ponašanja s normama  policija)
ili neformalne (sankcije su spontane  obitelj)
 Devijantnost  Ponašanje koje iznad prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina
prihvaća.
 POZITIVNE FUNKCIJE DEVIJANTNOSTI - Svakog puta kada ljudi osude neku devijantnost, oni
učvršćuju društvenu normu, potiču društvenu konformnost provodeći svoju ideju o
dobrome i ispravnome, zajednički neprijatelj osnažuje grupu, ali i preispituje postojeće
norme. Također može biti i katalizator promjene.
 Individualistička objašnjenja devijantnosti:
1. biološki pristup (C.Lombroso)– polazi od pretpostavke da biološki ustroj ljudskog
organizma ono što u značajnoj mjeri određuje kako će se ponašati i donositi odluke (alkoholizam,
ovisnosti o drogama, sklonost nasilju, neprihvatljive seksualne sklonosti povezuju su se s
genetskim obilježjima, hormonskim promjenama, tjelesnom građom…)
2. psihološki pristup - polazi od pretpostavke da je većina devijantnog ponašanja rezultat
specifičnih poremećaja unutar strukture ličnosti pojedinca (pretjerana agresivnost, povučenost,
neemotivnost…+ čimbenici poput siromaštva, nezaposlenosti, izloženosti devijantnom
ponašanju u okolini… )
 Sociološko objašnjenje devijantnosti

 Teorija anomije - moderno društvo se nalazi u stalnom procesu promjene što za

pojedinca predstavlja velik izazov ; ANOMIJA – označava društvenu dezorijentiranost
ljudi, tj. Stanje bez jasnih normi koje nastaje uslijed čestih promjena u društvu kad se
norme ne mogu stabilizirati, a već slijedi potreba za novom prilagodbom!
 Teorija strukturalnoga pritiska (američki sociolog Robert Merton)
 Kada ljudi ne mogu postići kulturno prihvaćen cilj (bogatstvo) kulturno prihvaćenim
sredstvima (obrazovanje i posao)  Postaju devijantni kako bi ga postigli
 5 odgovora:
- Konformnost Ljudi prihvaćaju i kulturno definirane ciljeve i institucionalizirana sredstva.
- Inovacija  Prihvaćanje ciljeva, ali napuštanje dozvoljenih sredstva.
- Ritualizam  Napuštanje ili zanemarivanje ciljeva, ali ostajanje pri postojećim sredstvima.
- Povlačenje  Odbacivanje i ciljeva i sredstva (ljudi koji su „ispali” iz društva).
- Pobuna  Odbacivanje i ciljeva i sredstva te uspostavljanje novih normi (radikalni socijalni
pokreti).

2. Teorija učenja(teorija socijalizacije) – stavlja naglasak na obiteljske prilike, utjecaj vršnjaka

kao i pripadnost nekoj subkulturi
 Teorija kulturne transmisije
 Naglašava sličnosti između načina na koji se uči devijantno ponašanje i načina na koji se
uči „normalno” ponašanje
 Diferencijalna asocijacija  istovremeno učenje različitih normi i vrijednosti jer osoba
nastoji živjeti u više grupa (pored socijalizacije u obitelji također dolazi i do učenja
drugačijih oblika ponašanja; ohrabrivanje devijantnog ponašanja udruživanjem s onima
koji promiču takve vrijednosti)

3. Konfliktna teorija
  Društvo je strukturirano tako da su neke grupe povlaštene, a druge stigmatizirane kao
devijantne.
 Moćne društvene grupe kontroliraju zakon i norme, namećući tako svoje vrijednosti i
norme čitavom društvu.
 Zakon nije uvijek neutralan, nego promiče interese i vrijednosti samo nekih

4. Teorija etiketiranja
 stajalište da ljudi ne postaju devijanti ili zločinci slučajno već je riječ o svjesnom i
namjernom ponašanju
 Samoispunjavajuće proročanstvo  Oni etiketirani kao devijantni to će i postati.
 Devijantnost ne proizlazi iz samog čina, već načina na koji ga ljudi/ društvo definiraju i
reagiraju.
 Primarna devijantnost  Kršenje društvenih normi koje prolazi nezapaženo, nebitno.
 Izbor pravila, prilike i osobe na koje će se pravila primjenjivati ovise o strukturi moći u
društvu (konfliktna teorija).
 Sekundarna devijantnost  Devijantnost koju pojedinci usvajaju kao odgovor na reakciju
okoline.
 Devijantni ljudi su odbačeni i izolirani pa se pridružuju devijantnim subkulturama koje im
pružaju emocionalnu podršku, ali učvršćuju devijantnu sliku njihove ličnosti i devijantni
stil života.

MLADI I DEVIJANTNOST

 MORALNA PANIKA – reakcija društva na pojavu nekih novih oblika devijantnosti( strah
od širenja i štetnih posljedica takvog ponašanja!!)
 šire MEDIJI!! (npr.imigranti)
Koje oblike devijantnog ponašanja češće čine mladi!? (alkohol, eksperimentiranje drogama,
kladionica krađa, fizički obračuni)
  Uzroci devijantnog ponašanja kod mladih– sociološki uzroci(obiteljsko okruženje, socio-
ekonomski položaj, utjecaj vršnjaka, loš uspjeh u školi…) i osobnost (rodne uloge,
neurološki i psihološki uzroci)
 Maloljetničke bande – utjecaj vršnjaka! (diferencijalna asocijacija)
PREVENCIJA!! (Obiteljski zakon čl.95, „policijski sat za maloljetnika” nakon 23 sata)

 Rod i zločin – devijantnost i sankcioniranje – sastavni dio muške populacije!!??

 muški rod dominira u počinjenju svih oblika zločina (osim onih rodno povezanih s ženama
kao npr.prostitucija!!) kao i sastav u zatvorske populacije (RH - udio muških zatvorenika
oko 90%)
 različita priroda muškaraca i žena!! (muškarci – agresivni, zaštitnici; žene – vezane za
dom)
 Zločini koje počine žene su obično:
manje nasilni
sa slabijim ozljedama
manje ekonomske vrijednosti
s manje posljedične štete
 žene su rjeđe recidivisti
 „kavalirstvo” u pravosudnom sustavu (u prošlosti!! - trudnoća, briga o djeci, manje opasne
za društvo)