Damjanovic Slovo Iskona

Stjepan Damjanović
SLOVO ISKONA
Staroslavenska / starohrvatska čitanka
M A T I C A H R V A T S K A
Biblioteka
THEORIA / ΘΕΩΡΙΑ
Recenzenti
EDUARD HERCIGONJA
MILAN MIHALJEVIĆ
IVO PRANJKOVIĆ
MATEO ŽAGAR
Urednica
ROMANA HORVAT
CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ??????
ISBN 978-953-150-???-?
Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-440/3-2002 odobrava se

korištenje naziva sveučilišni udžbenik (Manualia universitatis studiorum zagrabiensis)
Stjepan Damjanović
SLOVO ISKONA
STAROSLAVENSKA / STAROHRVATSKA ČITANKA
Treće, popravljeno izdanje
M A T I C A H R V A T S K A
ZAGREB MMXI
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Prošlo je više od tri desetljeća otkada se pojavilo drugo izdanje Starosla-

venske čitanke Josipa Hamma. Naraštaji studenata kroatistike i slavisti-
ke predavali su je jedni drugima i knjiga je postala već prava rijetkost.
Srećom,u naše se vrijeme proširilo fotokopiranje i omogućilo da se
studenti preko dobrih preslika upoznaju s izgledom starih slavenskih
tekstova.
Ipak, u svom sam nastavničkom radu stalno osjećao nedostatak knjige

koja ne bi bila samo izbor starih tekstova, nego bi nudila i neka temeljna
filološka znanja, ona kojima bi, po mojem mišljenju, trebao raspolagati
student kada se počinje sustavnije uvoditi u povijest hrvatske književno-
sti te povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika.
Takvu sam knjigu želio i pokušao napraviti. Ona nudi lijep broj preslika
starih tekstova: neke među njima ne mogu poslužiti za vježbe čitanja, ali
će kao slika pomoći razumijevanju određene problematike; većina,
međutim, nudi mogućnosti vježbanja u čitanju, transliteriranju, tran-
skribiranju, prevođenju, jezičnoj analizi. Uvodni tekstovi i kratka objaš-
njenja uz snimke pomoći će da se sve stavi u širi kulturološki okvir.
Napravio sam uzorke za neke analize, a svaka se od njih može provesti
na svakom tekstu.
U odnosu na dosadašnje čitanke i hrestomatije znatno sam smanjio udio

tekstova pisanih »školskom« glagoljicom i ćirilicom jer su preslike origi-
nalnih tekstova u svakom pogledu pogodnije za vježbu. Ipak, donio sam i
nekoliko takvih tekstova kao uspomenu na razdoblje kada nije bilo veli-
kih mogućnosti preslikavanja.
U svojim uvodnim i popratnim tekstovima upozoravao sam na najvažni-

ju literaturu o problemima, pa nisam držao nužnim da na kraju ponu-
dim bibliografiju. Štoviše, nerijetko sam navodima iz stručnih i znan-
stvenih radova želio potaknuti početnike da te radove uzmu u ruke. Mož-
5
PREDGOVOR
da i prije ove knjige pojavit će se u knjižarama mali staroslavensko–hr-

vatski rječnik koji će odlično poslužiti u razumijevanju tekstova.
S obzirom na to da je knjiga prvenstveno namijenjena hrvatskim studen-

tima, velik sam prostor dodijelio hrvatskoj ćirilometodskoj tradiciji, a tzv.
redakcije, kolikogod stegnuto obrađene, ipak su dobile više prostora nego
u velikoj većini sličnih izdanja.
Stare sam slavenske tekstove počeo tumačiti u seminarskim dvoranama

Filozofskoga fakulteta sada već davne 1971. godine. Brojni naraštaji stu-
denata kroatistike i slavistike sustvaratelji su ove knjige. S velikom se
radošću sjećam kako se njihov strah pred starim tekstovima nerijetko
pretvarao u zanimanje za njih. U tom sam poslu, kao i u drugima, učio
od profesora Eduarda Hercigonje te njemu prvome ide moja zahvalnost.
Na Katedru za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo stizali su mla-
di ljudi (Mateo Žagar, asistenti Tanja Kuštović i Boris Kuzmić) s novim
idejama, pa su razgovori o zajedničkom poslu bili za mene vrlo poticajni.
Recenzenti, akademik Eduard Hercigonja, Milan Mihaljević, Ivo Pranj-
ković i Mateo Žagar, zadužili su me svojom podrškom i svojim savjetima.
Radost mi je i čast što knjigu objavljuje Matica hrvatska. Njezin pred-

sjednik, akademik Josip Bratulić i urednica Jelena Hekman poticali su
me i dok je rukopis nastajao, a u procesu pretvaranja rukopisa u knjigu,
prijateljski zauzeto nastojali da knjiga bude što bolja. Hvala im! Bit ću vr-
lo zadovoljan ako knjiga pomogne sveučilišnoj nastavi i obraduje one koji
rado osluškuju drevne glase.
Zagreb, rujna 2001.

Stjepan Damjanović
6
PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU
Prošlo je deset godina od prvoga izdanja ove knjige i autor se nada daje
pomogla i studentima kroatistike i slavistike u svladavanju njihovih stu-
dijskih programa, ali i širem krugu zainteresiranih za početke slaven-
ske i hrvatske pismenosti.
U drugom sam izdanju (2007) popravio uočene tiskarske i ruge pogreš-
ke te tekstovno i slikovno popunio poglavlje o hrvatskoj ćirilici. Dodao
sam i i kratak izvod iz staroslavenske gramatike kojim sam želio olak-
šati jezičnu analizu tekstova u knjizi.
Treće izdanje ne donosi sadržajnih novosti. Popravio sam uočene po-
greške i na nekoliko mjesta upozorio na znanstvena djela koja su se po-
javila i mogu pomoći u svladavanju problematike koja se u ovoj knjizi
obraduje.
Hvala svima koji su mi savjetom pomogli, posebno Matici hrvatskoj koja
me i dalje podržav u nastojanjima da zainteresiranima pomognem u ot-
krivanju smisla i ljepote staroslavensih i starohrvatskih tekstova.
Zagreb, rujna 2011.

Autor
7
I.
UVODNI TEKSTOVI
SVETA SOLUNSKA BRAĆA
U sedmoj glavi Žitja Metodova, koje zajedno s Žitjem Konstantinovim

čini Panonska žitja — najvažniji staroslavenskim jezikom pisani izvor
za proučavanje života i djela Solunske Braće i slavenskih apostola, Kon-
stantin–Ćiril na smrtnom času (Rim, 869) ovako govori svome starijem
bratu Metodu:
Evo, brate, obojica smo bili ujarmljenici, orući jednu brazdu. I ja padam na lijesi,
svoj dan dovršavam. A ti voliš veoma Goru, no nemoj radi Gore ostaviti svoje
naučavanje, jer upravo njime možeš biti spašen.1
To je onaj trenutak u kome mlađi brat moli starijega da se ne vraća u sa-

mostan mada zna da Metod »silno voli Goru«, tj. Olimp, ali ne onaj tra-
kijski na kome se sastaju poganski bogovi, nego onaj azijski koji je bio
središte istočnoga monaštva, kojemu na padinama leži Polihron, gdje je
Metod boravio, i koji se i danas zove Kešis Dag, tj. monaška gora. Neka
dakle ne ide onamo, neka ne napušta svojega naučavanja, što će reći ne-
ka nastavi njihovo zajedničko misionarsko i prosvjetiteljsko djelo među
Slavenima. To je ujedno trenutak od kojega pisci starih tekstova pažlji-
vije prate Metodov život. Dotad, on je u sjeni svoga mlađega brata.
SOLUNJANI
Braća su se rodila u Solunu koji je u ono doba po važnosti drugi bizant-

ski grad odmah iza Carigrada, i glavni grad Makedonske teme, jedne od
glavnih u Bizantu. Grad je osnovao makedonski vladar Kasandar (314.
godine prije Krista) i dao mu ime po svojoj ženi Tesaloniki, sestri
1
Prijevod je Josipa Bratulića, iz njegove knjige Žitja Konstantina Ćirila i Metodija
i druga vrela, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985, str. 102. i 103. Bratulić upotrebljava
naziv »ujarmljenik« za staroslavensko sǫprǫgь — koji prvotno označava jaram volova,
a onda i sve one koji su na zajedničkom poslu. U drugim prijevodima srećemo i drukčija
rješenja: drugovi, drugovi sudbine itd. sve sa željom da se označi što točnije da je riječ
o onima koji »vuku istu brazdu«.
11
UVODNI TEKSTOVI
Aleksandra Velikoga. I Solun je kao i Carigrad imao crkvu posvećenu

Sv. Sofiji (Mudrosti), dakako nešto skromniju. Zaštitnik grada bio je Sv.
Dimitrije i dvije knjige koje govore o čudesima toga sveca, i koje su prvo-
razredan izvor za bizantsku povijest, pričaju, između ostalog, o slaven-
skim pokušajima da osvoje grad. Ti su pokušaji ostali bez uspjeha, ali
Slaveni su se naselili u okolici grada, njihova je moć, osobito gospodar-
ska, stalno rasla, a bivalo ih je sve više i u samom gradu. Gradom je
upravljao bizantski vojvoda (strateg),2 a njegov prvi pomoćnik nazivao
se drungar.3 Zbog važnosti Soluna carigradska je vlada na ta mjesta po-
stavljala samo osobe svoga osobitog povjerenja. Metodov i Konstantinov
otac bio je drungar i zvao se Leon.
O Metodovoj mladosti znamo vrlo malo. Čak ne znamo ni njegovo krsno
ime (Metod je redovničko), no neki misle da se zvao Mihael (bio je naime
običaj da redovničko i krsno ime počinje istim slovom, a u jednom sta-
rom dokumentu tako ga autor zove). Rodio se vjerojatno 812. godine i po
očevoj želji spremao se za vojnu i upravnu službu. Drungar Leon imao je
nesumnjivo dobre veze u tadašnjim središtima moći i Metod je, još mlad,
postao carskim namjesnikom (knezom) u pokrajini uz rijeku Strimon
(Struma), na tadašnjoj bizantsko–bugarskoj granici. Kao i u Solunu i
njegovoj okolici, i u Metodovoj kneževini bilo je puno Slavena. I mnogi
Grci govore slavenski jer im je to neophodno u trgovačkim poslovima.
Štoviše, carska je vlast uvijek među Solunjanima birala upravitelje sla-
venskih pokrajina. Nije stoga nikakvo čudo što se car Mihajlo 862. godi-
ne, kada su stigli poslanici moravskoga kneza Rastislava da zamole da
im da nekoga tko će njihov narod poučavati na slavenskom jeziku, obra-
tio Konstantinu i Metodu riječima: »Vi ste Solunjani, a svi Solunjani či-
sto slavenski govore...«
KONSTANTIN FILOZOF
Toj, moravsko–panonskoj, misiji bit će na čelu Konstantin, mlađi brat
Metodov, rođen 826. ili 827. Bio je iznimno talentiran i još dok je bio
mladić, okolina se divila njegovoj bistrini i velikom znanju. (Njegov živo-
topisac kaže npr. da je učeći helenske vještine »svima njima ovladao kao
da je samo jednu učio«.) Teoktist,4 kancelar na carskom dvoru i prijatelj
2
Strateg, slavenski vojvoda, načelnik je veće pokrajine, teme.
3
Drungar je vojni čin: po pravilu nalazi se na čelu 1000 ljudi, u praksi to je uvijek
bilo manje. Zato prološko Žitje zove drungara sotnikь.
4
Teoktist je bio ljubimac carice Teodore koja je vladala (842–856) umjesto malol-
jetnoga sina Mihajla III. Sin ju je zbacio s prijestolja i otjerao u manastir. U tom mu je
pomogao njegov ujak, tj. njezin brat Barda (Vardas).
12
Leonove obitelji, pozvao ga je na školovanje u Carigrad. Tamo je posjeći-

vao visoku dvorsku školu. Nudili su mu da postane hartofilaks (arhivar
i knjižničar) patrijaršijske biblioteke Sv. Sofije, što je praktično značilo
da bude čuvar državnih tajni. Konstantin to odbija, bježi u samoću, u
samostan, nalaze ga nakon 6 mjeseci, postaje profesorom filozofije na
školi koju je tek nedavno završio. Zbog svoje učenosti dobiva nadimak
Filozof, a zbog svoje vještine u verbalnim dvobojima (tzv. disputacije) sve
češće sudjeluje u diplomatskim poslovima. Tako ima važnu ulogu u za-
vršnoj fazi borbe oko ikona (ikonomahiji), tj. morao je »razoružati« iko-
noklastičkoga patrijarha Ivana,5 zatim je morao na razgovore teološke
naravi k Saracenima,6 pa onda u jednu diplomatsku i vjersku misiju k
Hazarima7 na Krim. Samo što se odande vratio, stigli su Rastislavovi
poslanici i Konstantin će morati na put k Slavenima. U njegovu žitju car
mu se obraća riječima: »Znam, Filozofe, da si umoran, ali je potrebno da
tamo pođeš.«
I iz ovog pukog nabrajanja zadataka koje je obavljao prije moravske mi-
sije jasno je da je on u trenutku dolaska Rastislavovih poslanika imao
puno iskustva u poslovima kakvi su ga čekali među Slavenima. I ne sa-
mo to. Vrlo je vjerojatno da je još prije znao kakvi ga zadaci očekuju i da
se za njih spremao. Zna se npr. da mu je vlada poslije misije k Saraceni-
ma dala dopust i on je otišao u samostan na Olimp da se odmori. Tamo
se već jedno desetljeće nalazio Metod. Vrlo je vjerojatno da su upravo ta-
mo razmišljali kako da okupe oko sebe slavenske učenike i da započnu
prevođenje najnužnijih liturgijskih knjiga. Autoritet Metodov, kao čo-
vjeka koji je postao redovnik nakon što je bio knez pokrajine sa slaven-
skim stanovništvom, tu je mogao odigrati važnu ulogu. I još nešto: na
Olimpu su se skupljali redovnici iz mnogih zemalja, a u nekima od njih
liturgija na vlastitom jeziku nije bila nikakva novost. Dorađenost sla-
venskih prijevoda i majstorstvo kojim je oblikovano prvo slavensko pi-
smo — glagoljica (a danas većina autoriteta misli da ju je stvorio Kon-
stantin) također su dokaz da se o svemu mislilo prije. Uostalom, Bizant
je slavensko bogoslužje izvan svojih granica mogao smatrati, i čini se da
je i smatrao, uspješnim sredstvom za političko savezništvo.
5
Ivan VII. Gramatik, carigradski patrijarh, svrgnut na sinodi 843.
6
To je bilo vjerojatno 850. ili 851, a Saraceni su muslimanski narod koji je bio dobro
organiziran, napredan, opasan na granicama Bizantskog carstva. Kalif Mutavakil (847–
861) borio se protiv kršćana, osobito napadajući ideju o Presvetom Trojstvu. Vrlo je
vjerojatno da je bizantska misija (s Konstantinom) išla u Mutavakilovu prijestolnicu
Samaru, sjeverno od Bagdada.
7
Hazari, u slavenskim tekstovima kadšto se sreće i Kozari, narod koji je u VIII.
i IX. stoljeću imao prostranu i snažnu državu (od Crnog mora do Kavkaza, od Kaspi-
jskog mora do Urala). Riječ je o turskim nomadskim plemenima, od kojih su neka u
VIII. st. prešla na židovsku vjeru.
13
UVODNI TEKSTOVI
Doček Sv. Braće u Rimu, freska iz XI. stoljeća u rimskoj bazilici Sv. Klementa (detalj)
14
Od trenutka susreta na Olimpu Solunska Braća se više neće rastajati do

Konstantinove smrti. Metod je Konstantina pratio na Krim, s njim je
pošao i u Moravsku.
BRAĆA U MORAVSKOJ I PANONIJI
Poslanici kneza Rastislava stigli su u Carigrad 862. god., a Konstantin i

Metod se već u prvoj polovici 863. nalaze u Moravskoj. Knez Rastislav je
političar od formata, odlučan i dalekovidan. Koristi se trzavicama u fra-
načkom carstvu i stalno proširuje granice svoje kneževine. I dolazak So-
lunske Braće on promatra u vezi sa svojim političkim ambicijama: oni će
pomoći izgradnji samostalne, slavenske crkvene organizacije, a samim
tim pridonijeti jačanju državne samostalnosti. Daje im veliki broj učeni-
ka koje oni poučavaju. Produžuje se rad na prevođenju slavenskih knjiga
jer su Konstantin i Metod donijeli sa sobom samo knjige najnužnije za
obavljanje liturgije, a ni tih sigurno nije bilo dovoljno. Moravski su Sla-
veni već prije pokršteni, ali kako kaže Franc Grivec, slovenski ćirilome-
todijanac i možda dosad najbolji poznavalac te problematike, to kršćan-
stvo bilo je površno, a poganski običaji vrlo jaki. Posla je dakle bilo do-
sta, i to svakovrsnog. Razumije se da Nijemci nisu mogli mirno proma-
trati kako Rastislav utvrđuje moravsku državu. Kralj Ludovik šalje 864.
godine vojsku na njega i Rastislav je prisiljen na kompromise. U Morav-
sku dolazi mnogo njemačkih svećenika i velikaša pa započinju prepirke
između njemačkoga i slavenskoga svećenstva.
Nakon što su 40 mjeseci boravila u Moravskoj, Braća su krenula u Rim
da posvete svoje učenike i dobiju papino odobrenje za svoj rad. Put ih je
vodio kroz drugu slavensku kneževinu — Panoniju. Tamo je vladao
knez Kocelj (861–874). Želio je, kao i Rastislav, dobre odnose među sla-
venskim kneževinama, a Konstantinovo i Metodovo djelo moglo je tome
samo pomoći. Oni su utemeljili književnost, slavensku i kršćansku, i za-
jednički književni jezik. Panonija je imala bolje organizirane crkvene in-
stitucije, a i s kršćanstvom je bilo bolje no u Moravskoj. S jedne strane,
bila je to posljedica prethodnoga djelovanja irskih misionara, s druge,
važna je bila osoba kneza Kocelja, koga kadšto nazivaju najpobožnijim
slavenskim knezom. Obilno je darivao njemačko svećenstvo i imali su u
njega povjerenja. No kada su Konstantin i Metod stigli, vidio je moguć-
nost da se vjera i prosvjeta šire brže i temeljitije — jer oni su propovije-
dali jezikom Slavenima razumljivim. Kocelj im daje 50 učenika. Ono što
su već u Moravskoj znali, ovdje im se pokazalo posve očito: mora se ići u
Rim. Panonsko je svećenstvo bilo podređeno salzburškom nadbiskupu.
Crkvenopravna pitanja mogla su se riješiti samo u dogovoru s papom.
15
UVODNI TEKSTOVI
U VENECIJI I RIMU
Na putu u Rim zadržali su se nekoliko tjedana u Veneciji. Željeli su ure-

diti odnose s akvilejskom patrijaršijom koja je sezala do u blizinu Vene-
cije s jedne strane, a s druge doticala Panoniju. Dogovori nisu bili uspješ-
ni, ali stari spisi mnogo o njima i ne govore. Češće spominju znamenitu
Konstantinovu raspravu s akvilejskim svećenstvom u kojoj je slavenski
prvoučitelj odlučno branio uporabu narodnoga jezika u liturgiji, a stav
svećenstva da su oltara i knjige dostojni samo grčki, latinski i hebrejski
nazvao trojezičnom herezom, prokletstvom koje prijeti da narode ostavi
u nevjeri i neznanju. Konstantinov je životopisac zabilježio i ove njegove
riječi: Ne daje li Bog kišu svima jednako? Ili zar sunce ne sija svima? Ne
dišemo li zrak svi jednako? Kako vas nije sram odrediti samo tri jezika i
svim drugim narodima i plemenima željeti da ostanu slijepi i gluhi?8
U Rimu ih je dočekao papa Hadrijan II. (izabran u prosincu 867), a oni
su stigli krajem te ili početkom naredne godine. Nosili su sa sobom moći
Sv. Klementa,9 rimskog pape, koje je Konstantin našao na Krimu. U nji-
hovim su rukama one sada bile dokaz njihova poštovanja prema papin-
stvu. Uspjeh koji su postigli u Rimu bio je zaista iznenađujuće velik. Pa-
pa je odobrio njihov rad i posvetio slavenske knjige. Jedno od najvažnijih
pitanja o kojima se razgovaralo bilo je, nema sumnje, pitanje uređenja
slavenske crkvene pokrajine.
U to doba u Rimu živi mnogo Grka; imali su svoje samostane i u jednom
od njih stanovali su Konstantin i Metod. Imali su u najužem papinom
društvu važne prijatelje: to su bili prije svih papinski knjižničar Anasta-
zije10 i biskup Arsenij11 za koje mnogi povjesničari pretpostavljaju da su
odigrali važnu ulogu u podršci djelu Konstantina i Metoda među Slave-
nima. Konstantin je postao redovnik, uzeo je ime Ćiril i preminuo u Ri-
mu 14. veljače 869. uputivši prije toga bratu riječi kojima traži nastavlja-
nje zajedničkog djela, riječi koje sam naveo na početku ovoga teksta.
8
Te Konstantinove riječi bit će temelj mnogim budućim obranama slavensko-
ga jezika i slavenske knjige od Crnorisca Hrabra pa do hrvatskog biskupa Nikole
Modruškog u XV. stoljeću.
9
Klement I, papa iz II. stoljeća. Po legendi, izravni učenik Sv. Petra, prognan na
Crno more i u Hersonu udavljen u moru.
10
Anastazije Bibliotekar, izvrstan poznavalac crkvenih prilika na Istoku i grčkog
jezika.
11
Arsenij, biskup Orte, papin savjetnik. Anastazije Bibliotekar bio je njegov nećak.
16
METOD NA VJETROMETINI
Ćiril je onako usrdno molio svojega brata da nastavi rad među Slaveni-
ma jer je znao da Metodu treba ohrabrenje i podrška. Očekivale su ga
gotovo nesavladive teškoće: Ćirila mu nitko nije mogao nadomjestiti,
Rastislavova pozicija je slabila itd. Čovjeku Metodova znanja i iskustva
u diplomatskim poslovima to nije bilo nepoznato i posve je sigurno da
mu je trebao vrlo snažan motiv da odustane od povratka u tišinu Olim-
pa. Štoviše, Franc Grivec smatra da se Metod ne bi vraćao među Slave-
ne da nije imao određena jamstva kneza Kocelja o mogućnostima da se
radi dalje. Panonski knez, čini se jedini u koga se Metod u tom trenutku
mogao uzdati, molio je papu da mu vrati Metoda i papa ga šalje u svoj-
stvu svojega legata, tj. osobe koja ima vrlo široka ovlaštenja. Kocelju to
nije dovoljno, on hoće uređenu slavensku crkvenu pokrajinu i Metoda
koji kao biskup njome upravlja. Organiziranju te pokrajine već su mno-
go pomogli Ćiril i Metod za tri i pol godine svoga rada u Moravskoj i pola
godine u Panoniji. Taj su posao nastavili njihovi učenici, inače se Metod
ne bi imao na što vratiti. Grivec misli da je on poslan u Panoniju 869. go-
dine radi dogovora o ustanovljenju panonske nadbiskupije i da je Kocelj
prihvatio papin prijedlog o obnavljanju stare i znamenite biskupije sa
sjedištem u Sirmiju (danas Sremska Mitrovica u Srbiji), mjestu koje je
važno rimsko središte sve dok nije razoreno od Avara 582. godine. Usta-
novljenje panonske nadbiskupije bilo je vrlo delikatan postupak i sam je
papa morao imati važne motive i prave argumente u razgovorima sa
salzburškim svećenstvom jer je u tom trenutku prošlo više od sedam de-
setljeća kako je taj prostor bio u sastavu salzburške nadbiskupije. Gri-
vec ispravno kaže da je taj papin potez bio na neki način objava rata
Salzburgu. Rim je htio smanjiti i njemačku i bizantsku vlast, a Slavene
uvjeriti da misija nije u službi stvaranja ma čije prevlasti nad njima.12
Metod se vratio u Panoniju krajem 869. ili početkom 870. i čini se da je
uspio uz Koceljevu pomoć brzo organizirati crkvenu pokrajinu kojoj je
sada bio na čelu kao nadbiskup. U tom periodu u Panoniji su odnosi po-
voljni za njegovu akciju; učenici stoga marljivo prepisuju knjige i rade s
narodom. Oni, međutim, koji dolaze iz Moravske, donose loše vijesti: Ni-
jemci su zauzeli i moravsku i nitransku (slovačku) kneževinu, Rastislav
je oslijepljen i u zatvoru. Moravska je pretežni dio njegove crkvene po-
krajine i Metod odlučuje da krene tamo.
12
Sirmij je tada pod vlašću Bugara i uspostavljanje samostalne biskupije imalo je za
cilj i da budu sačuvana prava Rima na taj dio Ilirika. To nije odgovaralo Bizantu, ali ni
Francima koji su smatrali da imaju pravo na taj prostor jer su ga oni kristijanizirali.
17
UVODNI TEKSTOVI
Prije no što je mogao išta uraditi, uhvaćen je. Njemački povjesničari,

osobito Ziegler, drže da je Metodu suđeno u Regensburgu, a zatim je za-
točen u samostan u Ellwangenu. Papinska pisma upućena bavarskim
biskupima vrlo su oštra i njihovo ponašanje prema Metodu nazivaju div-
ljaštvom. Papa Hadrijan II. ipak nije imao snage da to šikaniranje od-
lučno prekine, ali to je učinio njegov nasljednik Ivan VIII.13 kome je cije-
li problem bio vrlo dobro poznat iz spisa koji su pristizali u papinsku
kancelariju u kojoj je on radio prije svoga izbora. Krenuo je odlučno u
akciju: biskupima iz Salzburga, Passaua i Freisinga zabranjuje vršenje
liturgijskih čina, traži da se smjesta dođu u Rim opravdati jer će im u
protivnom izreći još teže kazne i šalje biskupa Pavla iz Ancone da nad-
gleda kako se izvršavaju njegove naredbe. I Kocelj se uporno zalagao da
Metod bude oslobođen i nakon tri godine zatočeništva panonski nadbi-
skup je ponovo na slobodi, u Panoniji. Stanje se brzo mijenja, a rijetki su
događaji koji idu na ruku njegovu djelovanju. Povijesni spisi poslije 874.
više ne spominju Kocelja i ne znamo što se s njim dogodilo, ali znamo da
Panonijom već vlada jedan njemački markgrof. Metod odlazi u Morav-
sku. To nam potvrđuje jedno papino pismo kojim obvezuje već spomenu-
toga Pavla iz Ancone da isposluje dopuštenje njemačkih vlasti da se Me-
tod vrati u Moravsku knezu Svatopluku. Taj se, nakon jedne značajne
pobjede nad Nijemcima, osjećao sigurnim, mada Metod u njemu neće
imati ni izdaleka suradnika kakvi su bili Rastislav i Kocelj. Moravljani
su radosno primili svoga nadbiskupa. Njegovi učenici sačuvali su ga od
zaborava, ali neće ga moći sačuvati od neprekidnih iskušenja i velikih
teškoća. Svatopluk je 874. sklopio mir s Nijemcima, a u pregovorima je
posredovao svećenik Ivan iz Mletaka, veliki protivnik upotrebe slaven-
skoga jezika u crkvi. Njega će nitranski knez poslati u Rim sa zamolbom
da ispita Metodovo djelovanje. Posljedica su toga putovanja, a vjerojatno
i brojnih optužbi koje su na Metodov račun stizale u Rim, dva papina pi-
sma — Svatopluku i Metodu (kome papa naređuje da se odmah spremi u
Rim). Njemačka je strana likovala: sa sigurnošću se očekivalo da će Me-
tod biti uklonjen, a da će na njegovo mjesto papa postaviti Wichinga, lu-
kavog spletkara i Metodova ljutog protivnika. Obojica odlaze u Rim. Pa-
pine odluke daleko su od očekivanja njemačke strane: Metod ga je uvje-
rio u svoju pravovjernost i papa piše pismo u kome to potvrđuje, čak
hvali slavenska pismena za koja izričito kaže da ih je izumio Konstan-
13
Papa Ivan VIII. piše passauskom biskupu Hermanriku: »Da oplačeš svoje nedjelo,
vjerujem da bi ti, kako kaže prorok Jeremija, jedva dostajalo vrelo suza. Koju okrut-
nost, neću reći biskupa, nego svjetovnjaka, dapače tiranina ili pak zvjersku divljinu nije
premašila tvoja drskost kad si brata našega i subiskupa Metodija podvrgao mukama
zatvorskim...«, a freisinškom biskupu Annonu: »Drzovitost tvoja i bezočnost ne samo
oblake nego i samo nebo nadilazi.«
18
tin, a osobito je zanimljivo što naglašava da se za velikaše može, ako oni

to žele, služiti misa na latinskom. Wiching je imenovan nitranskim bi-
skupom uz izričitu papinu opasku da se u svemu mora pokoravati svome
nadbiskupu Metodu. Nije time bio zadovoljan: vraća se kući prije Meto-
da i krivotvori papino pismo. Kada se i Metod vratio, mnogi su pomislili
da je papa pisao dva pisma i time htio pokazati da je stvar dvojbena. Sto-
ga moravski nadbiskup moli papu da odgovori je li zaista pisao još neko
pismo osim onoga koje je njemu dao. Metodovo pismo papi nije sačuvano,
ali sadržaj mu se zna iz papina odgovora u kome ovaj tješi Metoda i na-
javljuje istragu Wichingove djelatnosti. Ivanu VIII. se doista ne može po-
reći ni dobra volja, ni odlučnost, ali uz Wichinga je bio Svatopluk, a papa
je dakako imao i puno drugih briga i nemali broj neprijatelja. Umro je
krajem 882. i to bi sigurno otežalo Metodov položaj, ali su se u međuvre-
menu razišli Wiching i Svatopluk. Zadnje će godine svoga života morav-
ski nadbiskup provesti u miru. Otići će još u Carigrad, gdje više nije bilo
cara Mihajla, nego je vladao njegov ubojica Bazilije. Ne znamo razloge
Metodova puta: neki misle da je to naprosto bila želja starca da prije
smrti još vidi svoju domovinu, drugi tvrde da je imao važnu misiju u po-
mirenju Focija i njegovih protivnika, treći njegov odlazak vezuju uz na-
mjere da osigura proširenje svoje misije i na slavenske zemlje izvan pa-
nonsko–moravske nadbiskupije.
Vrativši se u Moravsku pojačao je književni rad. Njegov je životopisac
zabilježio da je »...iz grčkoga jezika na slavenski brzo preveo sve knjige
Svetoga pisma, izuzevši Makabejske, kroz šest mjeseci...«. Nastoji otupi-
ti oštrinu neslaganja da bi mu nasljednik imao lakšu situaciju. Na pita-
nje svoje okoline tko da ga naslijedi, pokazao je rukom na svoga učenika
Gorazda i izrekao karakteristične riječi: »To je vaše zemlje slobodan
muž, dobro upućen u latinsku knjigu, pravovjeran.« Umro je 6. travnja
885. godine.
ZNAČENJE
Konstantin i Metod učinili su za Slavene više no što je Bizant želio u ča-

su kad ih je poslao u Moravsku. Umjesto da kao grčki rodoljubi utvrđuju
bizantski utjecaj, oni su jačali slavensku samosvijest. Upravo njihovim
djelom počinju zreti misli da se ne mora pripadati ni tamo, ni onamo, da
se može biti svoj. Stvorili su Slavenima pismo, napisali prve knjige na
njihovu jeziku, uveli taj jezik u javnu upotrebu — prije svega u crkvu. I
njihovi učenici, koji će se nakon Metodove smrti razbježati iz Moravske,
kuda god su išli, bili su začetnici kulturnoga rada i širili su općeslaven-
ski književni jezik, najčešće zvan staroslavenski, pa je taj bio književ-
19
UVODNI TEKSTOVI
nim jezikom svakom slavenskom narodu, barem na jednom dijelu njego-

va teritorija i bar u jednom razdoblju njegove povijesti.
Protivnici slavenske crkve i svakog kulturnog rada među Slavenima
Konstantina nisu nikada napadali i njegovo ćemo ime uzalud tražiti u
kakvu negativnom kontekstu u latinski pisanim izvorima. On je smislio
plan djelovanja, on je nervom rođenoga jezikoslovca oblikovao prvo sla-
vensko pismo i uredio književni jezik, ali on nije dočekao da se njegov
plan počne ambicioznije provoditi. Ostao je Metod da se bori s protivni-
cima brojnim i nimalo bezazlenim i da uz to organizira, prevodi, piše,
poučava. U svemu tome iskazuje kroz više no dva desetljeća rijetku mu-
drost i upornost svojstvenu samo onima koji su potpuno uvjereni u
ispravnost svojih nastojanja.
Put Svete Braće. Konstantinov put označen je crvenom isprekidanom crtom, Metodov
punom plavom, a zajednički punom crvenom. Kartu smo preuzeli iz Povijesnoga atlasa
(IRO »Kartografija« — Učila, Zagreb 1986)
20
KONSTANTINOVE POLEMIKE
Povijesni izvori koji govore o životu i radu Solunske Braće kadšto ističu
Konstantinov smisao za polemiku, njegovu sposobnost da u verbalnim
dvobojima (disputacijama) obrani svoj stav. Kad nas stari tekstovi i ne bi
izravno podsjećali na taj Konstantinov dar, uočili bismo ga iz sama opi-
sa njegova djelovanja. Bizant mu je povjeravao važne diplomatsko–vjer-
ske misije računajući s njegovim velikim znanjem, ali i s njegovom vje-
štinom raspravljanja. Kršćanstvo u to doba učvršćuje osvojene i pokuša-
va stići u nove prostore. U tim se nastojanjima sučeljava s drugim svje-
tovima, s drugim vjerama i kršćanske su dogme nerijetko predmet raz-
govora koji nisu lišeni polemičkih tonova.
DAVID I GOLIJAT
Prvi zabilježeni javni nastup imao je Konstantin još kao mladić. Dobio
je zadatak da se uključi u ikonomahiju, borbu oko ikona, tj. da polemizi-
ra s ikonoklastičkim patrijarhom Ivanom VII. Gramatikom koga stari
slavenski spisi zovu i Janis/Janes. Patrijarhov stav da se ne smiju štova-
ti svete slike bio je na sinodi 843. godine osuđen i on je zbačen s patrijar-
šijske stolice. Govorio je, međutim, da su ga nasilno otjerali, ali ne i uvje-
rili (»Nitko se ne može suprotstaviti mojim razlozima«). U 5. glavi Žitja
Konstantinova čitamo o tome kako je car suprotstavio učenom patrijar-
hu mladolikoga filozofa govoreći: »Ako uzmogneš u sporu pobijediti ovo-
ga mladića, moći ćeš ponovo zauzeti svoju stolicu.«14 Konstantinov živo-
topisac priča dalje: »On (patrijarh) pak, ugledavši mladolika filozofa, a
ne znajući da je u njemu zreo duh, kao i u onima koji su s njim bili posla-
ni, reče im: Vi niste dostojni mojega podnožja, a ne da s vama rasprav-
ljam. Filozof mu je rekao: Ne čini kao što čine ljudi, već gledaj na Božje
14
Car je doista rekao »u sporu pobijediti« jer »ikonoklasti nikada nisu u rasprava-
ma pobjeđivali riječima nego oružjem«. (J. Bratulić, Žitja Konstantina Ćirila i Metodija
i druga vrela, KS, Zagreb 1985, str. 39)
21
UVODNI TEKSTOVI
zapovijedi. Kao što je Bog tebe sazdao od zemlje i duše, tako smo i mi svi.
Stoga, čovječe, gledaj na zemlju i ne hvastaj se. Janis je opet odgovorio:
Ne može se ujesen cvijeće tražiti ni starca u rat nagoniti kao kakvog mla-
dog Nestora.15 Filozof mu odgovori: Sam na sebi krivicu pronalaziš. Re-
ci, u kojoj je dobi duša jača od tijela? On odgovori: U starosti. Filozof će
na to: Na kakav te boj silimo, na tjelesni ili na duhovni? On reče: Na du-
hovni! Filozof mu odgovori: Ti ćeš onda sada biti jači. Ne govori nam ta-
kvih bajki. Ta mi ne tražimo cvijeće kad mu vrijeme nije, niti te tjeramo u
rat.«16
To je uvod u glavni dio polemike predmetom koje će biti štovanje svetih
slika. Zapravo je riječ o završnom činu jedne unutrašnje bizantske dra-
me koja je trajala već više od jednog stoljeća. Započeo ju je car Leon III.
Isaurijac, predstavnik vojne aristokracije, koji je tražio načina da ogra-
niči moć crkve i da dio njezinih prihoda odlije u državnu blagajnu. Jedan
od njegovih poteza bio je i zabrana štovanja svetih slika, a taj je potez za-
počeo jednu osobitu diobu unutar bizantskoga društva (ikonoduli = lju-
bitelji ikona, ikonoklasti = razbijači ikona) koja je prilično uzdrmala
moćnu državu i carski dvor je morao intervenirati. Svrgavanje patrijar-
ha Ivana VII. Gramatika značilo je zapravo kraj te borbe. Kako je izgle-
dala njegova polemika s Konstantinom, o čemu se vodila i na koji način,
dobro će, mislim, ilustrirati ovaj odlomak: »Tada postiđeni starac (patri-
jarh) preokrene govor i reče: Reci mi, mladiću, zašto ne častimo i ne lju-
bimo pokidan križ? A vi se ne stidite častiti sliku ako je naslikana samo
do pojasa? Filozof mu odgovori: Križ ima četiri dijela, pa ako nema jed-
noga (dijela), više nema ni svog oblika. Slika pak samim izgledom poka-
zuje lik i sličnost onoga radi kojega je naslikana. Tko je vidi, ne vidi lik
lava ili risa nego lik pravoga (uzora).«
U tom tonu teče rasprava koja je po svom toku i ishodu podsjetila mnoge
istraživače slavenske starine na borbu Davida i Golijata, a neki među-
tim sumnjaju je li ona uopće održana i misle da je možda riječ samo o
Konstantinovu polemičkom sastavu u formi dijaloga. Ipak, i u tom slu-
čaju polemika je u službi konkretnih ciljeva, što se vidi po posljedicama
koje su ona i njoj slične proizvele: nakon političkoga patrijarh je doživio i
moralni poraz.
15
Ovdje se misli na Nestora poznatog iz legende o Sv. Dimitriju Solunskom koji je
pobijedio poganina mnogo jačeg od sebe, a ne o Nestoru iz Homera. (isto kao 1, str. 39).
16
Žitja sv. Ćirila i Metoda, Biblioteka izdanja »Danica«, Zagreb 1963, str. 27.
22
KOD SARACENA I HAZARA
U IX. stoljeću Bizant ima susjeda koji se razvio do velike snage — Bag-
dadski kalifat. Ta se muslimanska država odlikovala uzornom vojnom
organizacijom i visokom kulturom koja je omogućavala djelotvornu pro-
pagandu islama. Kalifi su oko sebe skupljali najuglednije znalce, ne sa-
mo domaće, nego i strane. U državi su uz muslimanske Saracene ili
Agarene (taj su naziv dobili jer su, po Bibliji, potomci Abrahamove sluš-
kinje Agare) živjeli i kršćani što je samo po sebi otvaralo mogućnost
vjerskih rasprava, a susjedstvo Bizanta tome je također pogodovalo. U
Žitju Konstantinovu vrlo su precizno opisane mnoge pojedinosti njego-
va boravka među Saracenima, od dolaska i prvih verbalnih čarki, pre-
ko polemike između njega i muslimanskih znalaca do scena kada ga do-
maćini vode po gradu da mu pokažu svoja bogatstva. To je slaviste na-
velo da pomisle kako je Konstantin ostavio opis svoga boravka koji se
nije sačuvao. I oko godine boravka kod Saracena mišljenja se razilaze:
jedni drže da je to 851, drugi da je to bilo 855. No u 6. glavi Žitja Kon-
stantinova kaže se da je tada »Filozofu bilo dvadeset i četiri godine« što
bi dalo za pravo prvoj pretpostavci. To je vrijeme rata između Bizanta i
Arapa što, po jednima, čini tu godinu malo vjerojatnom, dok drugi vje-
ruju da je to doista bilo tada i da je misija imala i druge ciljeve osim
onih opisanih u Žitju. Pitanja koja su Konstantinu postavljali nisu bila
nimalo laka: od primjedbe da se muslimani puno bolje drže Muhame-
dova, nego kršćani Kristova učenja, preko rasprave o kršćanskom poi-
manju Trojstva do prigovora da kršćani ne opraštaju svojim neprijate-
ljima mada ih njihova vjera na to poziva itd. U odgovorima Konstantin
iskazuje veliko znanje i majstorstvo u vođenju dijaloga. Sam početak
nam pak ukazuje i na njegovu superiornu duhovitost:
»Kad su tamo došli, vidjeli su kako čudnim i besramnim stvarima sra-
mote i izruguju sve kršćane koji ondje žive, silno ih žalosteći. Smijeha i
čuđenja radi, izvana, na vratima svih kršćana naslikali su slike demo-
na. Filozofa su pak pitali: Razabireš li, Filozofe, kakav je ovo znak? On
odgovori: Vidim slike demona i mislim da ovdje unutra kršćani žive. Bu-
dući da demoni ne mogu unutra s njima živjeti, bježe van od njih. A gdje
nema ovoga znaka na vratima, tamo su demoni s onima unutra.«
Velik dio Žitja Konstantinova posvećen je Filozofovu boravku na Krimu
kod Hazara koji su od VII. do IX. stoljeća imali snažnu državu koja se
prostirala od Hersona do Kavkaza, Kaspijskog mora i Urala. U tom veli-
kom kraljevstvu živjeli su zajedno muslimani, Židovi i kršćani i stalno je
dolazilo do vjerskih sukoba u različitim oblicima. Konstantina je glavni
posao čekao u razgovoru sa Židovima koji su dovodili u pitanje kršćan-
ske dogme. I kao što je nerijetko Saracene pobijao citatima iz Kurana,
23
UVODNI TEKSTOVI
tako je Židovima neprekidno citirao Bibliju. Za istraživače književnog i

prevoditeljskog djela Solunske Braće osobito je, međutim, zanimljiv je-
dan mali dio inače opširnoga 10. poglavlja u kome se kaže:
Od mnogoga smo mi ovdje, po sjećanju, samo nešto naveli. Tko, međutim, želi da
ove svete riječi u cijelosti potraži, naći će ih u knjigama koje je naveo naš učitelj, nad-
biskup Metod, razdijelivši ih u osam govora.
To mjesto mnogi uzimaju kao siguran dokaz da je Konstantin zapisivao

svoje hazarske polemike (a neki idu i dalje: i inače je opisivao svoja puto-
vanja i zapisivao govore i razgovore), a Metod ih je preveo na slavenski
jezik. Hazarska je misija mnogostruko značajna za proučavanje Kon-
stantinova djela, mada s gledišta slavenske misije manje zanimljiva ne-
go što bi se moglo zaključiti po prostoru koji joj je autor Žitja Konstanti-
nova posvetio. Za Konstantinov svjetonazor vrlo je zanimljiv njegov od-
govor na pitanje Hazara kakva je podrijetla. On kaže: »Adamov sam na-
ime, unuk.«17 Takav odgovor svjedoči o demokratičnosti njegova duha
koja je vidljiva kroz sav njegov život: Ljudi neka su ravnopravni, narodi
također. Nema sumnje da Konstantin zna na odgovarajućem mjestu
izreći najprodorniju misao. U šarolikom kršćansko–židovsko–musli-
manskom društvu misao o jednakosti Adamovih sinova morala je zvu-
čati kao zvonka protuteža stavu o posebnosti Abrahamovih potomaka.
Njegova demokratičnost i široki obzori nisu ni u kakvoj protivnosti s
njegovim rodoljubljem. Kada je raspravljao sa Saracenima i kada su ga
pitali odakle mu toliko znanje, iz njegova odgovora upravo pršti grčko
rodoljublje i samosvijest temeljena na uvjerenju da su Grci izvor svih
znanja i umijeća:
Neki je čovjek zagrabio u moru vode i nošaše je u mješini i hvastaše se govoreći
strancima: Vidite li vodu koje nema nitko osim mene! Pristupi mu neki čovjek primo-
rac i reče mu: Jesi li ti lud da se hvastaš tom smrdljivom mješinom. Pa mi imamo to-
ga cijelo more! Tako činite i vi, jer su od nas proizašle sve umjetnosti i vještine.18
ZAR SUNCE NE SJA SVIMA?
Slavenska je misija slijedila ubrzo nakon hazarske. Događaji u Morav-

skoj i Panoniji zahtijevali su da Konstantin i Metod krenu u Rim. Na
tom su putu zašli i u Veneciju i tamo se odigrao »dvoboj« s akvilejskim
duhovništvom koji se ticao upotrebe slavenskoga jezika u crkvi, u
17
Jedan od najuglednijih ćirilometodijanaca Franc Grivec misli da je jedna od
najvažnijih točaka Konstantinove teologije potraga za izgubljenim pradjedovskim
častima, tj. za onim stanjem u kome se Adam nalazio prije istočnoga grijeha.
18
Isto kao 1, str. 45.
24
(crkvenim) knjigama. Slovenski ćirilometodijanac F. Grivec tvrdi da je

Konstantin imao napisan opširan spis o slavenskom bogoslužju, da ga
je napisao na grčkom i preveo na slavenski i da je za papu bio priređen
prijevod na latinski. Taj spis nije služio samo za obranu slavenskoga je-
zika i bogoslužja, nego i za pouku učenicima. Grivec lucidno zaključuje
da se samo tako može protumačiti ponavljanje istih dokaza u starosla-
venskim izvorima i njihova podudarnost s onim što nalazimo u papin-
skim pismima.
»Trojezična hereza«, tj. trojezično prokletstvo upravo je Konstantinov
termin. Tako je on nazvao stav po kojem su samo hebrejski, grčki i la-
tinski dostojni oltara i knjige. U polemici s trojezičnicima Konstantin
iskazuje sav svoj polemički dar, sposobnost da svoje izvanredno pozna-
vanje ukupne tadašnje kulture poveže s dubokim promišljanjem kršćan-
skog naučavanja i sve to stavi u službu obrane prava svakoga naroda da
se u svim poslovima služi svojim jezikom. Nakon što je izrekao nekoliko
načelnih prigovora stavu trojezičnika (»Ne daje li Bog kišu svima jedna-
ko, ili zar sunce ne sja svima? Ne dišemo li zrak svi jednako?!«) on će
iskazati svoje povijesno znanje i nabrojiti niz naroda za koje zna da su se
služili svojim jezikom u obavljanju kršćanske liturgije (Armenci, Perzi-
janci, Abazgi, Iberci, Sugdi, Goti, Obri, Tursi, Hazari, Arabljani, Egip-
ćani, Sirci i mnogi drugi). Nema sumnje da je slavenski prvoučitelj mno-
ge predstavnike spomenutih naroda sreo u manastirima na maloazij-
skom Olimpu koji je bio središte istočnoga monaštva. Tamo se upoznao i
s njihovim tradicijama u obavljanju liturgije, mada je i čitanje sigurno
odigralo važnu ulogu u proširenju njegova uvida. Da je njegova lektira
uistinu respektabilna i da se njome zaista odlično služi u disputacijama,
pokazuje i pojedinost iz polemike sa Židovima za vrijeme hazarske misi-
je. Židovima će u žaru rasprave spomenuti njihova autora Akvilu koji je
u II. stoljeću preveo s hebrejskoga na grčki Stari zavjet i umjesto izraza
među nas, s nama upotrijebio izraz u naše utrobe, tj. preveo je ropski, ali
Konstantinu taj izraz dobro dođe da odgovori na pitanje »kako može že-
na u svoju utrobu primiti Boga«.
Nakon što je protivnicima podastro povijesne razloge, vratit će se teo-
loškima i citiranjem Biblije da se stav o povlaštenom položaju hebrej-
skoga, grčkoga i latinskoga ne može izvesti iz Kristova nauka.19 Kon-
stantin citira npr. ovo: »Neka pjeva Gospodinu sva zemlja, Hvalite Bo-
ga svi narodi, Pođite, dakle, i naučavajte sve narode, Pođite po svem
svijetu i naviještajte Evanđelje svakomu stvorenju« itd. Posebno se pozi-
19
To i nije službeni crkveni stav: frankfurtska sinoda 794. proglasila ga je pogrešnim,
ali u praksi se često postupalo kao da je ispravan.
25
UVODNI TEKSTOVI
va na Svetoga Pavla (»Korinćanima je Pavao pisao: Želim da biste sve

jezike govorili...«).
Naravno, ne smijemo zaboraviti da Konstantin nije autor tekstova o ko-
jima govorimo i da mu autor »stavlja u usta« određene misli. Primjetlji-
va razlika u stilu između rečenica koje su autorovo pripovijedanje od
onih koje se pripisuju Konstantinu ipak daje za pravo onim filolozima
koji drže da su nam u tim navodima nerijetko sačuvani pravi Filozofovi
govori.
26
STAROSLAVENSKI ILI OPĆESLAVENSKI
KNJIŽEVNI JEZIK
Autori najstarijih sačuvanih slavenskih tekstova jezik kojim pišu uvijek

nazivaju jednako: slovênьskъ, tj. slavenski. Tako u 5. glavi Žitja Metodo-
va bizantski car Mihajlo kaže da Solunjani »vьsi čisto slovênьsky
besêdujǫtъ«, u 15. glavi kaže se da Metod prevede knjige »otъ grьčьska
języka vъ slovênьskъ«, a u 17. glavi govori se kako Metodovi učenici na-
kon njegove smrti crkvenu službu »latinьsky i grьčьsky i slovênьsky
sъtrêbišę«. Bugarski pisac Joan Egzarh, suvremenik cara Simeona
(893–927) upotrebljava također naziv slovênьskъ. Pridjev slavenski upo-
trebljava se u to vrijeme i u grčkim i u latinskim tekstovima kada se želi
imenovati prvi slavenski književni jezik, ali i za imenovanje svakog dru-
gog slavenskog idioma (usp. npr. grčki pisan Teofilaktov životopis Sv.
Klimenta, ili breve (kratka isprava pisana i izdana manje svečanim obli-
kom) pape Ivana VIII, ili spis Conversio Bagoariorum et Carantanorum
iz oko god. 871, da spomenemo samo neke).
Od trenutka kad je taj jezik postao predmetom znanstvenoga proučava-
nja (mogli bismo reći da je to 2. polovica XVIII. stoljeća) pa do naših da-
na imenovali su ga istraživači različito: staroslavenski, starocrkvenosla-
venski, crkvenoslavenski, starobugarski, staromakedonski, općeslavenski
književni jezik. Razmišljanje o tim terminima pomoći će nam da unese-
mo nešto reda u terminološku zbrku, ali, što je još važnije, pomoći će
nam da spoznamo narav toga jezika i oslobodimo se kojekakvih predra-
suda o njemu.
Počet ćemo od termina starobugarski i staromakedonski. Prvi je znatno
češći od drugoga, a najčešće su ga, razumije se, upotrebljavali bugarski
slavisti, ali ne samo oni. Drugi je znatno mlađi i rjeđi, ali zato točno
upozorava na temelj na kome je sagrađen prvi slavenski književni jezik.
Temelj, međutim, nije cjelina. Svakom je književnom jeziku u temelju
neki govor, ali nijedan govor nije književni jezik. Osim temelja postoji
nadgradnja (pismo, pravopis, norma, intelektualizirani rječnik, stručna
terminologija, funkcionalni stilovi, frazeologija, složene sintaktičke
strukture itd.), a ta je nadgradnja kod jezika o kome govorimo — opće-
slavenska. Općeslavensko je dakle (a ne ni samo bugarsko, ni samo ma-
27
UVODNI TEKSTOVI
kedonsko) upravo ono po čemu taj jezik i jest književni (po čemu se, da-
kle, razlikuje od drugih idioma) i zbog čega je predmet iznimnoga slavi-
stičkog interesa.
Termini starockrvenoslavenski i crkvenoslavenski načinjeni su tako da
upozoravaju na najčešću funkciju toga jezika. Svi kanonski tekstovi su
liturgijski, što znači da se u tekstovima namijenjenim crkvenoj upotrebi
najstariji slavenski književni jezik najpotpunije sačuvao. Koliko god je,
međutim, istina da je upotreba u crkvi bila daleko najčešćom upotrebom
toga jezika, istina je i to da nije bila jedina. Književni jezik mora udovo-
ljavati svim potrebama civilizacije kojoj služi i to je činio i prvi slavenski
književni jezik. Treba imati na umu da je taj jezik postao i jezikom prav-
nih i jezikom književnih (u užem smislu) tekstova čim su mu to okolno-
sti dopustile. Ništa se ne mijenja ni kada pojedini istraživači upotreblja-
vaju oba ova termina istodobno, tj. kada prvim imenuju klasičnu fazu
prvoga slavenskog književnog jezika, onu zabilježenu u kanonskim tek-
stovima, a drugim terminom (crkvenoslavenski) označavaju jezik tek-
stova pisanih od XII. stoljeća dalje, tekstova u kojima već ima dosta lo-
kalnih jezičnih osobina. Govori se onda o redakcijama i recenzijama cr-
kvenoslavenskog jezika; pritom redakcija označava spontano, nehotič-
no, nenamjerno mijenjanje staroslavenskog teksta pod utjecajem pišče-
va jezika ili jezika njegova kraja, a recenzija je namjerno mijenjanje tek-
sta pisanog općeslavenskim književnim jezikom, tj. njegova prilagodba
idiomu kojim se služe govornici nekoga kraja. Istina je da je u kultura-
ma pojedinih slavenskih naroda u određenim razdobljima on bio sveden
na funkciju liturgijskoga jezika (jer su uza nj, i njegovom pomoći, zaži-
vjeli narodni književni jezici). Služeći se terminom prastarocrkvenosla-
venski, koji je uveo N. Trubeckoj da bi označio ono razdoblje općeslaven-
skoga književnog jezika iz kojega nemamo sačuvanih spomenika, neki
autori predlažu ovakvu periodizaciju: 1. prastarocrkvenoslavenski
(862–885), 2. starocrkvenoslavenski (jezik kanonskih tekstova) X–XI.
st. i 3. crkvenoslavenski (jezik redakcijskih tekstova) od početka XII. st.
dalje.
Najčešće se upotrebljava termin staroslavenski. Stručnjaci često izriču
svoje rezerve prema tom nazivu i — upotrebljavaju ga. On ne ukazuje ni
na narodnu osnovicu, ni na funkciju. Pogodan je da mu damo značenje
koje želimo. Laici ga često zamjenjuju s praslavenskim, tj. s onim jezi-
kom–ishodištem iz koga su se razvili svi današnji slavenski jezici. Važ-
no je stoga naglašavati da je riječ o književnom jeziku kojemu je govorna
(narodna) osnovica južnoslavenska, točnije — makedonska, a nadgrad-
nja općeslavenska. Valja pritom imati na umu da ni današnji standardni
slavenski književni jezici ne vode podrijetlo iz toga jezika i da su njegovi
jači tragovi vidljivi samo u ruskom standardu. U nemalom broju udžbe-
28
STAROSLAVENSKI ILI OPĆESLAVENSKI KNJIŽEVNI JEZIK
nika i stručnih rasprava koje jezik zovu staroslavenskim već se na sa-

mom početku s pravom kaže da je to prvi slavenski književni jezik, da
mu je već u najranijim spomenicima leksik bogat, sintaksa razvedena,
stilistika iznijansirana (jer je umnogome odražavao dostignuća grčkoga
književnog jezika; nastao je kao rezultat prevođenja grčkih liturgijskih,
a onda i drugih tekstova).
Iz dosad rečenoga jasno je zašto se pojavio i termin općeslavenski knji-
ževni jezik. Taj naziv želi kazati da je riječ o jeziku koji je služio kao knji-
ževni svim slavenskim narodima, makar na jednom dijelu njihova na-
rodnog teritorija i makar u jednom razdoblju njihove povijesti. Bio je to
dakle nadnacionalni jezik slavenskoga književnog srednjovjekovlja. Tih
činjenica bili su svjesni istraživači slavenskih starina odavno, ali su u
jedno vrijeme pokazivali veće zanimanje za jednu stranu problema, a u
drugo vrijeme za drugu. Nema nikakve sumnje da danas osobito ističe-
mo da je riječ o književnom jeziku i zbog naraslog zanimanja za povijest
književnih jezika uopće.
Nije se, međutim, uvijek jednako mislilo o govornoj osnovici prvog sla-
venskog književnog jezika. Sredinom XIX. stoljeća bila je popularna tzv.
panonska teorija čiji su predstavnici (najugledniji među njima bili su Slo-
venci J. Kopitar i F. Miklošič) tvrdili da je temeljem najstarijeg slaven-
skog književnog jezika poslužio jedan panonski govor. Pozivali su se na
zapadnoslavenske, latinske, njemačke i mađarske elemente u najstarijim
slavenskim tekstovima, a takve jezične osobine mogle su, mislili su, pri-
padati samo onim Slavenima koji su imali dodira s latinskom i njemač-
kom kulturom. Uočili su, ipak, i elemente koji su govorili protiv njihova
stava i mučili su se da ih nekako usklade sa svojom teorijom. Da bi npr.
objasnili prisutnost suglasnika št i žd u starim tekstovima (suglasnika
karakterističnih za makedonske i bugarske govore, a nastalih od prasla-
venskih t’ i d’), pozvali su upomoć slavenske posuđenice u mađarskom je-
ziku koje sadrže takve elemente. Tvrdili su naime da su te suglasnike
imali i panonski govori (Mađari su ih, tvrdili su, mogli uzeti samo od pa-
nonskih Slavena) i kasnije ih izgubili. V. Jagić je, međutim, pokazao da
su te jezične osobine Mađari dobili upravo od predaka Bugara i Makedo-
naca koji su se s Mađarima sreli za vrijeme seobe prema današnjim svo-
jim domovinama. Jagićev učenik V. Oblak poduzeo je dijalektološku ek-
skurziju u okolicu Soluna i u svojoj raspravi Macedonische Studien (1896)
uvjerljivo demonstrirao veze između makedonskoga govora i ćirilometod-
skoga književnog jezika. Tako je panonska teorija već u XIX. st. odbače-
na, a zamijenila ju je makedonska koju danas nitko ne poriče.
Zašto učimo općeslavenski književni jezik, zašto on zauzima važno mje-
sto u programima slavističkih studija svuda u svijetu? Već smo rekli da
ne smijemo miješati općeslavenski književni jezik i praslavenski. Taj je-
29
UVODNI TEKSTOVI
zik — ishodište svih slavenskih idioma nije bilježen, na njemu nemamo

zabilježenu niti jednu jedinu riječ. O njegovim osobinama saznajemo na
temelju rekonstrukcija koje stručnjaci vrše uspoređujući podatke iz po-
znatih nam slavenskih idioma. Podaci iz prvoga zapisanog slavenskog
književnog jezika pružaju tim nastojanjima nemjerljivu pomoć, tim više
što se općeslavenski književni jezik temelji na vrlo arhaičnom govoru
koji je po svojim osobinama blizak završnoj fazi praslavenskoga jezika.
Tako, dakle, općeslavenski književni jezik pomaže u rekonstrukciji ne-
čega što je od njega starije. Ali to nije jedino. Pomaže nam on i za rekon-
strukciju početnih razdoblja svakoga slavenskog jezika jer ni na jednom
od njih nemamo tekstova takve starine kao što su oni na općeslaven-
skom književnom jeziku. Podaci koje nam nude tekstovi toga jezika od
izvanredne su pomoći poredbenoj slavistici i poredbenoj indoeuropeisti-
ci i drugim disciplinama. Na kraju, mada ne i najmanje važno: općesla-
venski književni jezik treba učiti zbog tekstova na njemu pisanih, treba
ga učiti jer knjige pisane na njemu čuvaju plodove slavenskog duha iz
davnih stoljeća.
30
VAŽNIJI IZVORI ZA ŽIVOT I DJELO SVETE BRAĆE
Iako su stari ljetopisi upotrebljavali neke tekstove koji se odnose na ži-

vot Svete Braće i u starije vrijeme, moglo bi se reći da znanstveno prou-
čavanje života i djela slavenskih prvoučitelja počinje 1843. kada je ruski
profesor crkvene povijesti Aleksandar Vasiljevič Gorski (1812–1875) na-
pisao prekretnu raspravu o staroslavenskim životopisima Ćirila i Meto-
da. Izvori se obično dijele prema jeziku na kojem su napisani: starosla-
venski, latinski i grčki.
I. STAROSLAVENSKI IZVORI
A. PANONSKA ŽITJA
Kao što je već istaknuto, u obzor znanstvenoga istraživanja doveo ih je
profesor moskovske Duhovne akademije A. V. Gorski. Osim termina ži-
tja upotrebljava se i termin legende. Dvojnost termina dobro upućuje na
dva stajališta o njihovoj povijesnoj vjerodostojnosti: jedni su smatrali da
je riječ o legendarnom hagiografskom štivu koje nema veću povijesnu
vrijednost, a drugi su uvjereni da se skidanjem hagiografsko–legendar-
nih elemenata, tipičnih za tu vrstu tekstova, može stići do značajnih po-
vijesnih podataka.
Kada su u drugoj polovici XIX. st. u Britanskom muzeju pronađena pi-
sma pape Ivana VIII. koja se odnose na slavensku misiju, ugled Panon-
skih žitja kao povijesnog izvora naglo je porastao: naime, poredbena je
analiza pokazala veliku podudarnost između tvrdnji u papinskim pi-
smima i u Panonskim žitjima.
Žitja se sastoje od dva dijela: Žitje Konstantinovo (ŽK) i Žitje Metodovo
(ŽM).
a) Žitje Konstantinovo. Poznato nam je pedesetak prijepisa toga djela
koje je prepisivano sve do XVIII. st. Najstariji prijepis je iz XV. st.
Tekstovi su većinom ruskoga, ali ima ih i južnoslavenskoga podri-
jetla. Dva najstarija datirana su iz 1469. i iz 1479. Prepisao ih je ći-
31
UVODNI TEKSTOVI
rilicom Vladislav Gramatik, a stariji prijepis čuva se u Zagrebu, u

arhivu HAZU. Žitje je vjerojatno napisano odmah nakon smrti
Konstantinove (869). Velik broj istraživača vjeruje da je temeljne
podatke dao Metod, ali autorstvo se najčešće pripisuje Klimentu
Ohridskom. Treba naglasiti da su ti zaključci izvedeni iz logike
događanja, ali nisu potvrđeni nikakvim povijesnim dokumentom.
ŽK napisano je u slavu Ćirilova učenja i djela i trebalo je štititi dje-
lo Svete Braće: stalno se povlači misao da je Konstantin–Ćiril od
Boga određen za apostola Slavena. Misli se da je svoju zaštitničku
ulogu djelo ostvarivalo i time što je prevedeno na latinski i grčki.
b) Žitje Metodovo. Sačuvano nam je petnaestak prijepisa, a najstariji
je iz XII. st. Svi su ruske redakcije. Nastalo je odmah nakon Meto-
dove smrti (885). To se može tvrditi s velikom sigurnošću jer u dje-
lu nema ništa o tragičnom progonu Metodovih učenika koji je usli-
jedio ubrzo nakon njegove smrti. Temeljno je autorovo nastojanje
da opravda postojanje slavenske crkvene organizacije, da naglasi
kako je ona uspostavljena po odobrenju iz Rima. Prešućuju se po-
tezi Rima koji nisu bili u korist slavenske misije. Rijetko se ponav-
ljaju podaci koje nalazimo u ŽK. Vrlo je korisno, »ostalo je kao ski-
ca, upravo kao biografsko–bibliografski nacrt« (Josip Bratulić).
B. PROLOŠKA ŽITJA
Grčka riječ prólogos (prolog, proslov) dobila je u staroslavenskim teksto-
vima novo značenje. Označavala je zbirku kraćih životopisa, tj. Slaveni
su tako označavali ono što se u grčkom zvalo sinaksar (synaksárion).
Sačuvano nam je desetak skraćenih životopisa Sv. Ćirila i pet Sv. Meto-
da. Najstariji su iz XIV. stoljeća. S prijelaza je XIII/XIV. st. skraćeni ži-
votopis Svete Braće koji se čuva u Rumjancevskom muzeju u Moskvi.
Taj tekst donosi dva važna podatka: da je Metod preveo svih 60 biblij-
skih knjiga i da je pokopan u velikoj (stolnoj) crkvi u Moravskoj iza Bo-
gorodičina oltara s lijeve strane.
C. POHVALNI GOVORI
Srednjovjekovni je običaj bio da se uz žitja pišu i pohvalni govori koji su
slavili svece. Sačuvani su nam pohvalni govori u čast Sv. Ćirila i u čast
obojici.
Pohvalu Sv. Ćirilu i Metodu našao je bugarski slavist B. St. Angelov u
27 prijepisa koji su nastali od XV. do XVII. st. Bugarski ih je znanstve-
nik podijelio na ruske i južnoslavenske, a uvjeren je da je autor pohvale
Sveti Kliment Ohridski. Sadržajno je jako vezan uz Panonska žitja. U
nekim elementima dopunjava ŽM jer preciznije govori o Metodovu živo-
32
tu (mladost, vojna služba), ali i o razlozima putovanja u Rim govori op-

širnije nego Panonska žitja.
Pohvalni govor Sv. Ćirilu nudi manje podataka, slavi Ćirila uobičajenim
govorničkim sredstvima. Sačuvano je sedam prijepisa koji su iz XIII/
XIV. stoljeća. U Mihanovićevoj zbirci u Zagrebu čuva se tekst srpske re-
dakcije koji u naslovu ima dodatak »napisana Klimentom, papom rim-
skim.« Zabuna je nastala vjerojatno tako što je prepisivač imao pred so-
bom rukopis na kome je pisalo da je autor Kliment (Ohridski).
D. TRAKTAT CRNORISCA HRABRA

Polemički spis o nastanku slavenskoga pisma, sačuvan u sedamdesetak
prijepisa od XIV. do XVIII. st. Najstariji je iz 1348. sačuvan u Lavrenti-
jevu zborniku. U ovoj se knjizi donosi tekst i analiza.
E. AZBUČNA MOLITVA
Srednjovjekovni su autori sastavljali pjesnička djela koja su služila za
pamćenje imena slova i njihova poretka. Sačuvano nam je četrdesetak
prijepisa Azbučne molitve (najstariji je s prijelaza XII. u XIII. st.), dvana-
esteračke pjesme koja je pomagala pamćenju staroslavenske azbuke.
Danas se misli da joj je autor Konstantin Preslavski ali nerijetko se pri-
pisuje Konstantinu Filozofu. Prenosi ugođaj radosti u slavenskom puku
što je dobio svoje pismo.
F. HRVATSKOGLAGOLJSKE SLUŽBE SVETOJ BRAĆI

Za proučavanje kulta nekog sveca uvijek je važno zagledati i u kalenda-
re. Hrvatskoglagoljski misali i brevijari čuvaju uspomenu na Svetu Bra-
ću i na taj način, ali u desetak glagoljicom pisanih i tiskanih časoslova
(brevijara) sačuvana je i služba njima u čast. Te službe (oficiji) prepriča-
vaju i pojedine događaje iz života Svete Braće pa se i razlikuju po tome o
kojim događajima govore: jedni prepričavaju 14. i 15. glavu ŽK (koje go-
vore o pozivu kneza Rastislava i odlasku Svete Braće u Moravsku), dru-
gi 16. i 17. glavu (koje govore o Konstantinovoj raspravi s trojezičnicima
u Veneciji i o dolasku Svete Braće u Rim kada je papa Hadrijan II. po-
svetio slavenske knjige).
Posebno je zanimljiva služba iz Mavrova brevijara (1460) u kome je pre-
pričano 18. poglavlje (smrt Ćirilova). Ta služba sadrži i znatan dio Po-
hvale Ćirilu Filozofu. Zanimljiva je i stoga što Svetu Braću dovodi u ve-
zu s carem Dioklecijanom i Gajem papom, a umjesto grčkoga Soluna kao
mjesto rođenja Svete Braće navodi dalmatinski Solin.
33
UVODNI TEKSTOVI
II. LATINSKI IZVORI
A. ITALSKA LEGENDA
(VITA CUM TRANSLATIONE S. CLEMENTIS)
Naziv Italska legenda tekstu je 1823. dao J. Dobrowsky, a prvi je put
objavljen 1668. u Antwerpenu pod naslovom Vita cum translatione s.
Clementis u izdanju Acta Sanctorum. Opisuje našašće i prijenos Kle-
mentovih relikvija te život i pogreb Konstantina Ćirila.
Godine 1954. bolandist Paul Devos našao je u Pragu rukopis Italske le-
gende iz XIV. st. i naredne ga godine izdao (zajedno s Paulom Meyvaer-
tom). Tekst toga rukopisa otklonio je neke teškoće u razumijevanju tek-
sta izdanoga u XVII. st. i zapravo srušio tezu da je Ćiril bio posvećen za
biskupa.
Originalni tekst rezultat je suradnje biskupa Gaudericha i njegova đa-
kona Ivana Hymonida. Biskup Gauderich bio je veliki štovatelj Svetoga
Klementa i Svete Braće. Prva redakcija teksta posvećena je papi Ivanu
VIII. što znači da je napisana najkasnije do 882. kada je taj papa umro.
Podatke je biskup Gauderich dobivao od učenoga knjižničara Anastazi-
ja, vrsnoga znalca grčkoga jezika i kulture. Prva je redakcija izgubljena,
a druga, koja je do nas došla, djelo je Gauderichova nasljednika na bi-
skupskoj stolici Leona Ostijskoga.
Latinski original, prijevod na slovenski i instruktivan uvod Franca Per-
ka zainteresirani mogu naći u knjizi Sveta brata Ciril in Metod v zgodo-
vinskih virih, Acta ecclesiastica Sloveniae 7, Ljubljana 1985.
B. PAPINSKA PISMA
U vezi s djelatnošću Svete Braće oglašavali su se svojim pismima tri pa-
pe: Hadrijan II., Ivan VIII. i Stjepan V.
Hadrijanovo pismo slavenskim knezovima Rastislavu, Svatopluku i Ko-
celju (869) sačuvano je samo u staroslavenskom prijevodu i o njegovoj se
vjerodostojnosti puno raspravljalo. Sačuvano je u 8. glavi Žitja Metodova.
Ivan VIII. napisao je puno pisama. Sačuvana su po dva pisma upućena
knezu Svatopluku (879, 880) i Metodu (879, 881) te osam fragmenata pi-
sama upućenih kraljevima, knezovima i biskupima koji su sudjelovali u
događajima oko uvođenja slavenskoga bogoslužja ili su ih se oni ticali: nje-
mački kralj Ludovik, njegov sin Karlman, knez Mutimir, biskupi Adalvin
(Salzburg), Pavao (Ancona), Hermanrik (Passau), Annon (Freising).
Papa Stjepan V. pisao je 885. knezu Svatopluku, a iste godine i legatima
koje je uputio moravskim Slavenima. Pisma su sačuvana u izvodima.
34
C. SVJEDOČENJA KNJIŽNIČARA ANASTAZIJA

Knjižničar pape Hadrijana II (867–872) i Ivana VIII (872–882) Anasta-
zije bio je iznimno učen čovjek. Zbog njegova odličnoga znanja grčkoga
jezika i poznavanja grčke kulture Rim ga je često koristio za susrete s
predstavnicima carigradske crkve i svima koji su dolazili iz grčkoga kul-
turnoga života.
a) Pismo biskupu Gauderichu. U drugoj polovici 869. Anastazije je
kao carev i papin poslanik otputovao u Carigrad te sudjelovao na
crkvenomu saboru protiv Focija. Naredne (870) godine pismeno je
izvijestio biskupa Gaudericha kako je ispunio njegovu molbu da
prikuplja grčke izvore za život Svetoga Klementa. Gauderich je
bio veletrijski biskup i njegova je stolna crkva bila posvećena Sve-
tom Klementu.
b) Predgovor spisima IV. carigradskog crkvenog sabora. U njemu
Anastazije izvješćuje da je Konstantin–Ćiril bio veliki Focijev pri-
jatelj i dragi učenik, ali da se oštro suprotstavio Focijevu učenju o
dvije duše u čovjeku.
D. CONVERSIO BAGOARIORUM ET CARANTANORUM

(OBRAĆENJE BAVARACA I KORUŠČANA)
Spis je napisan na latinskom jeziku oko 870. i u njemu se nalazi dio koji
govori o najranijoj slovenskoj povijesti, tj. o vremenu između 745. i 870. i
to one povijesti koja se tiče područja sjeverno od Drave, tj. riječ je o pokr-
štavanju Koruščana. Spominje se kako se pojavio nekakav Grk Metod
koji je tek nedavno izumljenim slavenskim pismenima počeo podrivati
latinski rimski nauk »lukavo« prevodeći latinske knjige. Naglašava se
da se vlast salzburškoga nadbiskupa prostirala preko Koruške sve dok
se nije pojavio nauk filozofa Metoda. Autor spisa nije poznat, ali je vrlo
vjerojatno bio salzburški svećenik. On je upotrijebio različite izvore,
uglavnom vjerodostojne, ali ih je birao tendenciozno da bi dokazao prava
salzburškoga biskupa.
Starija povijesna i filološka djela bila su suglasna da se spis po kompozi-
ciji može podijeliti na dva dijela, prvi bi govorio o pokrštavanju Bavara-
ca, drugi o pokrštavanju Karantanaca (tj. Koruščana) i njihovih susje-
da, a noviji govore o tri dijela: bavarskom, karantanskom i donjepanon-
skom. Originalni tekst, prijevod na slovenski i uvodnik uglednoga slo-
venskoga povjesničara Boge Grafenauera dostupan je u knjizi Sveta bra-
ta Ciril in Metod v zgodovinskih virih, Acta ecclesiastica Sloveniae 7,
Ljubljana 1985.
35
UVODNI TEKSTOVI
E. HISTORIA SALONITANA
Splitski arhiđakon Toma (1201–1268) prikazao je u svojoj povijesti split-
ske nadbiskupije borbu oko slavenskoga bogoslužja, tj. oko slavenskoga
liturgijskoga jezika, koja se vodila u X. i XI. st. u hrvatskim krajevima.
Toma je svoj tekst pisao polovicom XIII. st., a u sporu oko bogoslužja na
crkvenoslavenskom jeziku bio je »skrajnje pristran i posve neprijateljski
raspoložen prema glagoljašima« (R. Katičić). Splitski arhiđakon tvrdi
da je »gospodin Majnard, nekada opat u Pompozi, a poslije biskup kardi-
nal, održao vrlo svečano neki sabor svih prelata u Dalmaciji i Hrvatskoj,
na kojemu su napisani mnogi članci zaključaka. Među njima je utvrđe-
no i određeno neka se od sada nadalje nitko ne bi drznuo slaviti božan-
ske tajne slavenskim jezikom, nego samo latinskim i grčkim, i da se nit-
ko od toga jezika ne bi unapređivao u svete redove. Govorili su naime da
je gotska slova iznašao neki heretik Metodije, koji je lažući na istom tom
jeziku napisao mnogo toga protiv propisa katoličke vjere, zbog čega je,
kako se govori, Božjom presudom bio osuđen na naglu smrt. Poslije, ka-
da je ta odredba objavljena kao saborski zaključak, sve je slavenske sve-
ćenike obuzela velika žalost. Jer sve su se njihove crkve pozatvarale, a
oni su sami zašutjeli prestavši vršiti uobičajene službe.« Ključne Tomine
misli donijeli smo u prijevodu Radoslava Katičića iz njegove knjige Litte-
rarum studia (Zagreb 1998). Zainteresirani mogu u toj knjizi naći sve za
našu problematiku ključne dijelove i u originalu i u hrvatskom prijevo-
du te izvrsnu Katičićevu analizu Tominih stajališta izvedenu suprot-
stavljanjem tih stajališta zaključcima splitskih sinodalnih dokumenata.
III. GRČKI IZVORI
A. OPŠIRNO KLIMENTOVO ŽITJE (BUGARSKA LEGENDA)

Važan grčki izvor koji govori ne samo o Svetoj Braći, nego i o njihovim
učenicima, navodeći imena petorice glavnih: Gorazd, Kliment, Naum,
Sava, Angelarij. U drugom dijelu spisa umjesto Save spominje se La-
vrentije, pa su neki slavisti tvrdili da je to samo Savino monaško ime, a
drugi da je riječ o posve drugoj osobi.
Tekst opširnoga Klimentova žitja najčešće se pripisuje ohridskom arhie-
piskopu Teofilaktu koji ga je napisao 200 godina poslije smrti svoga
predšasnika na ohridskoj arhiepiskopskoj stolici. Razumije se da je po-
sebnu pažnju posvetio Klimentovu djelovanju. Teofilakt je bio Grk i važ-
no je uočiti kako on visoko cijeni kult i uspomenu na Klimenta. Najbo-
ljim izdanjem toga izvora drži se djelo bugarskoga slavista A. Mileva
Dvete grъcki žitija na Kliment Ohridski, Sofija 1966. Grčkim izvorima
36
dodan je i prijevod na suvremeni bugarski jezik. Njegovi komentari po-

dupiru Teofilaktovo autorstvo koje su neki slavisti dovodili u pitanje jer
u nekim prijepisima nema njegova imena.
B. KRATKO ŽITJE KLIMENTOVO (OHRIDSKA LEGENDA)

Potječe iz XIII/XIV. st., a autor mu je ohridski arhiepiskop Grk Homati-
jan. Po sadržaju ono se naslanja na opširno Klimentovo žitje, ali je Ho-
matijan koristio i druge izvore, čini se, ne uvijek najspretnije pa se u sa-
mom tekstu kadšto nalaze kontradiktorne tvrdnje. Slavisti su se osobito
bavili Homatijanovom tvrdnjom da je Kliment izumio jasnija slova od
onih koje je izumio Konstantin, ali nisu se uspjeli ni približno složiti što
bi to moglo značiti. Homatijanov tekst izdao je zajedno s Teofilaktovim
A. Milev 1966.
37
STAROSLAVENSKI U SLUŽBI
HRVATSKE KULTURE
Prevođenjem grčkih liturgijskih tekstova na slavenski u IX. st. ostvare-

ni su prvi tekstovi na jeziku koji je u znanosti poznat pod različitim ime-
nima: staroslavenski, starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski, staro-
bugarski, staromakedonski, općeslavenski književni jezik. Brojnost ter-
mina uvjetovana je time što su znanstvenici naglašavali ovu ili onu sa-
stavnicu toga jezika (najčešću funkciju, govorni temelj, činjenicu da je
na širokom slavenskom prostoru služio kao književni), a kadšto su upo-
trebljavali i po dva naziva da bi njima opisali faze toga jezika. Prvi prije-
vodi, tj. oni iz IX. st., nisu se sačuvali pa o njima sudimo prema najstari-
jim sačuvanim tekstovima, a to su oni s kraja X. i iz XI. stoljeća koje sla-
vistika objedinjuje pod nazivom kanon staroslavenskih spisa. Među spe-
cifičnostima toga najstarijega slavenskoga književnoga jezika ističemo u
ovoj prilici dvije: 1. S obzirom da su, kao što je već rečeno, prvi tekstovi
nastali prevođenjem s grčkoga, grecizmi su značajan sloj staroslaven-
skoga jezika i to na svim razinama. Toj svima poznatoj istini treba do-
dati drugu o kojoj vode računa samo rijetki: grecizmi su dvojaki i većina
ima na pameti samo one koji su se pri prevođenju preselili iz grčke u sta-
roslavensku knjigu, a zaboravlja se da postoje i oni »prirodni« grecizmi
koji su u IX. st. bili normalnom svojinom slavenskih govora solunske
okolice. Riječi kao što su angelъ, evangelije, trapeza bile su dio slavensko-
ga svakodnevnoga leksika, a i na gramatičkoj razini bilo je takvih grč-
kih unosa (npr. futur s glagolom imêti). 2. Taj je jezik posljedica usmjere-
ne djelatnosti male skupine ljudi u relativno kratkom vremenu, a poslije
je postao književnim jezikom na širokom prostoru. Doći će u doticaj i s
onim slavenskim narodima koji su bili dionici latinske kulture pa će u
procesima miješanja i latinski ostaviti vidljivoga traga u staroslavensko-
me: oltarъ, ocьtъ i brojne slične riječi svjedoče o tome, ali i osobine s dru-
gih jezičnih razina. Postavši književnim jezikom na širokom slavenskom
prostoru, staroslavenski je stupao u žive odnose sa slavenskim govor-
nim, poslije i pisanim, jezičnim idiomima, što je rezultiralo različitim
oblicima miješanja jezičnih elemenata. Od XII. st. dalje pišu se tekstovi
na tzv. redakcijama i recenzijama staroslavenskoga jezika (prvima se
kao bitna oznaka pripisuje spontanost, a drugima hotimičnost unošenja
39
UVODNI TEKSTOVI
»narodnih« jezičnih osobina mada i prve najčešće dosljedno, a to znači

namjerno, provode »ponarođivanje« nekih jezičnih pojedinosti). Najsta-
riji hrvatski staroslavenski tekstovi iz XI. su stoljeća, ali se pouzdano
zna da se dodir Hrvata s ćirilometodskim djelom i staroslavenskim jezi-
kom dogodio ranije. Još 925. papa Ivan X. piše hrvatskom kralju Tomi-
slavu, zahumskom knezu Mihovilu Viševiću, splitskom nadbiskupu Iva-
nu i njegovim sufraganima i upozorava ih da je »barbarski ili slavenski«
jezik nepodoban za bogoslužje i prigovara što se po njihovom crkvenom
području proširila »Metodova nauka«. I u zaključcima poznatoga Prvo-
ga splitskoga sabora (925) zabranjuje se zaređivanje glagoljaša u više re-
dove. To je znak da su staroslavenski i glagoljično pismo već vrlo vidljivi
na hrvatskom kulturnom prostoru, pa se s velikom sigurnošću može
tvrditi da se tu nalaze od IX. stoljeća.
U dodiru staroslavenskoga s hrvatskim idiomima nastalo je ono što sta-
rija filologija zove hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika, a mi
ćemo upotrebljavati termin hrvatskostaroslavenski jezik koji će se u hr-
vatskim tekstovima javljati do druge polovice XVI. st. i koji se od klasič-
noga staroslavenskoga20 razlikovao po ovim osobinama: 1. zamijenjeni
su nazalni samoglasnici (stražnji ǫ zamijenjen je samoglasnikom u, a
prednji b samoglasnikom e (rjeđe a); 2. samoglasnik jeri (y) zamijenjen je
samoglasnikom i; 3. glagoljični grafem šta (ĉ) ostvarivao se kao ć, šć i ri-
jetko kao št; 4. jerovi su se u XI. stoljeću izjednačili kao posljedica depa-
latalizacije, najstariji hrvatski tekstovi bilježe samo jor, kasnije će se
mjesto poluglasa »markirati« štapićem, jaki jerovi će dati a u štokavštini
i čakavštini, a e u kajkavštini: kako su najstariji staroslavenski tekstovi
u dodiru s čakavštinom, na mjestu jakih jerova nalazimo a. Tvrdi se,
mada nemamo o tome pouzdanih podataka, da hrvatskostaroslavenski
dobro čuva razliku među aoristima, da imenička i zamjenička deklinaci-
ja dobro čuvaju starinu, a pridjevska se pomlađuje, da se dobro čuvaju
participi itd. Da bismo na primjerima vidjeli razliku između klasičnoga
staroslavenskoga i njegove hrvatske inačice, usporedit ćemo mali odlo-
mak iz Zografskoga evanđelja, kanonskoga glagoljičnoga teksta iz XI.
st., s istim odlomkom u Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483, prve
hrvatske tiskane knjige:
PM niĉi že bê eterь imenemь lazarь iže ležaše pri vratehь ego gnoênь želêe
ZO niĉь že bê eterъ imenemь lazorъ iže ležaaše pri vratêhъ ego gnoinъ želeję
20
Od kanonskih tekstova uz hrvatsko je područje vezan Glagolita Clozianus, Kločev
glagoljaš nazvan po grofu P. Clozu. Fragmenti toga zbornika čuvaju se u Tridentu (12
pergamentnih folija) i Innsbrucku (2 folije). Drži se da je imao oko 500 folija i da je dio
Metodova Paterika (otьčьskyjb kъnigy). Bio je kućna relikvija krčkih knezova Franko-
pana.
40
STAROSLAVENSKI U SLUŽBI HRVATSKE KULTURE
PM nasititi se otь mrvicь padajuĉihь otь trpezi bogatago i niktože ne daêše emu
ZO nasytiti sę otъ krupicъ padajǫĉiihъ otъ trepezy bogataago i niktože ne daêše emu
PM na i psi prihodeĉe oblizovahu gnoi ego. bisi že umrêti niĉemu i nesenь bisi
ZO nъ i psi prihodęĉe oblizaahǫ gnoi ego. bystъ že umrêti niĉjumu i nesenu byti
PM anĵeli na lono avraamle

ZO angely na lono avraamle
Osim razlika koje smo spomenuli kao tipične za hrvatski tip starosla-
venskoga jezika, iz usporedbe dvaju tekstova vidljive su još neke, npr.
tvorbene (gnoênъ — gnoinъ), u oblikovanju i upotrebi pridjeva (prema
neodređenom obliku niĉь u hrvatskom je Prvotisku određeno niĉi), u hr-
vatskom tekstu kontrahirani zamjenjuju pune oblike (bogataago, ležaa-
še prema bogatago, ležaše), otъ krupicъ je zamijenjeno izrazom otь mrvicь,
vide se znakovi različitoga poimanja kongruencije (umrêti... i nesenu
byti/nesenь bisi). Pri sličnim analizama moramo voditi računa o tome da
razlike koje uočavamo ne moraju uvijek biti razlike po opoziciji starosla-
vensko/starohrvatsko, nego su kadšto oba rješenja iz staroslavenskih
tekstova, samo iz različitih tekstovnih tradicija. Za našu je temu bitno
uočiti ovo: iako je hrvatski tekst više od 400 godina mlađi od klasičnoga
staroslavenskoga, on posve dobro čuva staroslavensku normu, a promje-
ne koje uočavamo dostatne su tek da govorimo o inačici (hrvatskoj) istoga
jezika. Taj tip jezika bit će najprimjetljiviji u liturgijskim tekstovima, ali
nipošto samo u njima. Pažljivija jezikoslovna istraživanja pokazuju da je
npr. i Bašćanska ploča pisana tim jezikom.21
Također je zanimljivo uočiti da čuvari i promicatelji toga jezika, hrvat-
ski glagoljaši, pokazuju upornu nepopustljivost prema pokušajima da se
staroslavenski zamijeni latinskim, iako u svakoj prilici naglašavaju svo-
ju pripadnost Rimskoj crkvi i vrlo su otvoreni zapadnim kulturnim utje-
cajima.22 S druge strane, oni će pokazati iznimnu tolerantnost prema
uvođenju hrvatskih idioma u knjigu i upravo zahvaljujući njima lingua
vernacula (narodni, domaći jezik) u hrvatsku knjigu ulazi ranije nego u
mnoge druge. Ta će njihova otvorenost spram hrvatskih idioma uroditi
jezikom sastavljenim od staroslavenskih i starohrvatskih osobina koji
možemo zvati hrvatsko–staroslavenskim i koji je neobično zanimljiv za
jezikoslovce. Zanimljiv je stoga što odnos elemenata iz jednoga i drugoga
jezika varira od teksta do teksta i ovisi o brojnim činiteljima pa kad te
21
Stjepan Damjanović, Rezultati i perspektive istraživanja jezika Bašćanske ploče,
900 godina Bašćanske ploče (zbornik), Baška 2000, str. 57–67.
22
Eduard Hercigonja, Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja,
Mala knjižnica Matice hrvatske II/8, Zagreb 1994, str. 5–279.
41
UVODNI TEKSTOVI
tekstove promatramo kao cjelinu, nije jednostavan odgovor na pitanje

kojim su jezikom pisani. Tu teškoću ne možemo izbjeći ni tako što bismo
termin jezik zamijenili terminom stil jer se opet moramo pitati kojega je
jezika to stil.23 Taj je jezik najčešći u beletrističkim tekstovima i ovdje
ćemo ga oprimjeriti malenim odlomkom iz poznatoga Zapisa popa Mar-
tinca (1493) koji se nalazi u Drugom novljanskom brevijaru:
I obuêmši vsu grčiju i bulgariju bosnu i rabaniju nalegoše na êzikь hrvatski
posilajuĉi zastupi velike voivode silne tvorahu brani mnogie s plkomь hrьstьênskimь
pobiêjuĉi se na polih i na pasihь i na brodihь vodь. tьgda že roblahu vse zemle hrvat-
ske i slovinske do savê i dravê daže do gorê zaprьte vse že dežele kranske daže do
mora robeĉê i harajuĉe i domi božie paleće ognemь...
Taj tekst u odnosu prema staroslavenskoj normi pokazuje sva ona odstu-
panja koja smo spominjali u vezi s hrvatskostaroslavenskim jezikom, ali i
neka druga koja stručno oko lako uočava. Ipak i u tekstu u kojem ima vi-
še starohrvatskih nego staroslavenskih osobina pisac čuva izrazite lek-
sičke staroslavenizme (brani, tьgda, daže), ali i morfološke osobine (naju-
očljiviji su određeni pridjevi mnogie, božie, a i brojnost participa ukazuje
na staroslavenske uzore). Kada bismo donijeli više primjera, uočili bismo
da uz supostojanje i preklapanje staroslavenskih i starohrvatskih jezič-
nih osobina nalazimo i takve koji ne pripadaju ni jednom od njih.24 To bi
moglo biti važno pri odluci da jezik ovih tekstova tretiramo kao poseban
jezik. Što je osobito važno, taj se je jezik širio funkcionalno (zauzimao je
sve više mjesta i u drugim a ne samo beletrističkim tekstovima) i terito-
rijalno (stigao je i u južne dijelove zagrebačke biskupije), pa se može reći
da je pretežito usmjerenje srednjovjekovnoga hrvatskoga književnojezič-
noga razvitka prednost davalo miješanju idioma u potrazi za šire pri-
hvatljivim književnim jezikom.25 Povijesne će okolnosti uvjetovati da će u
XVI. st. proces odabiranja i oblikovanja zajedničkoga književnog jezika
početi praktično iznova mada kontinuitet neće biti posve prekinut, ali će
buduća književnojezična povijest umjesto miješanja prednost davati jed-
23
Stjepan Damjanović, Jezičnostilska raslojenost hrvatskoglagoljskih srednjovjek-
ovnih tekstova u knjizi Filološki razgovori, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2000,
str. 29–43.
24
Isto kao 23.
25
U to oblikovanje glagoljaši će uz staroslavenski i čakavski vrlo rano uključiti i ka-
jkavski. Vidi o tome E. Hercigonja, Kajkavski elementi u jeziku glagoljske književnosti
15. i 16. stoljeća, »Croatica« 5, Zagreb 1974, str. 169–245. Tekst je u proširenu ob-
liku objavljen u autorovoj knjizi Nad iskonom hrvatske knjige, sveučilišna naklada
»Liber«, Zagreb 1983; Stjepan Damjanović, Glagolitica kajkaviana, u knjizi Jezik
hrvatskih glagoljaša, Matica hrvatska, Hrvatska jezična baština, knj. 5, Zagreb 2008,
str. 129–166.
42
nom od hrvatskih narječja.26 Ako bismo saželi ulogu staroslavenskoga u

srednjovjekovnoj hrvatskoj kulturi, rekli bismo: Služio je kao književni
jezik na dijelu hrvatskoga prostora, njegova hrvatska inačica nije bila sa-
mo liturgijski jezik, nego je do XIII. stoljeća popunjavala i beletrističke i
pravne tekstove. Od toga vremena ona će reducirati svoje funkcije i služi-
ti kao liturgijski jezik, ali će se ugrađivati u hrvatsko–staroslavenski je-
zik koji je imao sve izglede da postane općim hrvatskim književnim jezi-
kom.27 Od XVI. st. hrvatskostaroslavenski će i dalje obavljati funkciju li-
turgijskoga jezika sve do Drugoga vatikanskoga koncila. Njegova uloga i
značenje reducirani su zahvaljujući slabljenju materijalnih resursa hr-
vatskih glagoljaša što je pak u vezi s općim prilikama u hrvatskim ze-
mljama. Brozićev brevijar iz 1561. obično se drži krajem prirodnoga ra-
zvitka hrvatskostaroslavenskoga jezika. Nova glagoljska liturgijska knji-
ga bit će otisnuta tek 1631. Riječ je o Levakovićevu misalu koji je otisnut u
Rimu troškom Propagande »nakon mnogih traženja, diplomatskih, bi-
skupskih i sinodalnih intervencija, pokušaja, dogovora, priprava«.28 No-
va situacija uvjetovana je svjetskim događajima: u Rimu je 1595. skloplje-
na, a u Brestu 1596. proglašena Brestovska unija kojom su Kijev i sva Ru-
tenija sjedinjeni s Rimom. God. 1622. utemeljena je Congregatio de Pro-
paganda fide koja nastoji proširiti katolicizam. U tim uvjetima velike za-
interesiranosti za Rusiju u Rimu je odlučeno da se napravi misal koji će
biti po ukusu Ukrajinaca koji imaju u tome odlučujuću riječ u Rimu pa
iako je posao povjeren Hrvatu Rafaelu Levakoviću, »zadnja ruka« bila je
ona Metodija Terleckoga. Rusifikacija29 se provodila redovitim izdava-
njem30 novih i zabranom uporabe prijašnjih liturgijskih knjiga. Hrvatski
glagoljaši nisu prihvaćali objašnjenja da su potrebne jedinstvene liturgij-
26
Novije bi rasprave o početku hrvatskoga književnoga jezika morale uzeti u obzir
da se za dubrovačke štokavske tekstove može pokazati veza sa srednjovjekovnim
hrvatskim tekstovima. Ne smije nas zbunjivati činjenica da je današnji hrvatski jezični
standard rezultat koncepcija drukčijih od srednjovjekovnih. Poznato je također da
glagoljaška koncepcija (»miješanjem do prihvatljivoga književnoga jezika«) nije bila bez
nasljednika (protestanti, ozaljski književno–jezični krug).
27
Josip Hamm, Hrvatski tip crkvenoslavenskoga jezika, »Slovo« 13, Zagreb 1963, str.
43–68; Herta Kuna, Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, »Slo-
vo« 15–16, Zagreb 1965, str. 183–199; Josip Tandarić, Staroslavenski jezik hrvatskih
glagoljaša u knjizi Hrvatskoglagoljska neliturgijska književnost, Zagreb 1993, str. 71–76.
28
Jerko Fućak, Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara, Zagreb 1975, str. 110.
29
Sve se više upotrebljava termin istočnoslavenizacija koji je predložila slovenska
slavistica Vanda Babić.
30
Drugo izdanje priredio je sam Levaković 1648, treće splitski kanonik Ivan Paštrić
1706. koji nije ništa mijenjao, a četvrto Mateja Karamana i Mateja Sovića 1741. još je
radikalnije rusificirano. Izrazito su rusificirana i izdanja časoslova 1648. (Levaković–
Terlecki) i 1688. (Paštrić). Vidi o tome u djelu J. Fućka navedenom u bilješci 28, str.
110. i dalje.
43
UVODNI TEKSTOVI
ske knjige za sav slavenski svijet pa su na hrvatskom tlu ta izdanja ne-

sumnjivo udaljila puk i svećenstvo od staroslavenskoga jezika.
Kao primjer toga nastojanja uzmimo dio prijevoda poznate pjesme Stala
majka pod raspelom:
bolêzniva mati staše
blizu kresta i plakaše
vnegda sinu visiti
kь neê dušu skorbêĉu
sêtujuĉu i tužaĉu
ostrij velmi proide mečь.
o kolь bêše oskorblena
i pečalna preblažena
ona mati Edinca!
êže skorbê i tužaše
blaga mati gdi vidêše
sina muki častnago...31
Pojedine riječi i njihovi oblici (kresta, neê, skorbêĉu, oskorblena, ostrij)

ukazuju na nastojanje da se tekst rusificira, a podrobnija bi analiza po-
kazala da je predložak na kojem se to čini hrvatskoglagoljski. Vrijeme
kada se prekida prirodni razvoj hrvatskostaroslavenskoga jezika (polo-
vica XVI. st.) ujedno je vrijeme kada u glagoljaškoj tradiciji imamo prve
filološke tekstove, tj. prva razmišljanja o potrebi jezičnoga uređivanja
hrvatskih glagoljičnih tekstova u predgovorima Kožičićevih izdanja u
riječkoj glagoljskoj tiskari.32 Zanimljivo je pismo koje je 1563. kamerlen-
gu Svete Stolice kardinalu Cornaru uputio zadarski nadbiskup Mutius
Callinus »o drevnom i sveopćem običaju da se u svoj Dalmaciji izvan
grada služba Božja obavlja na starom slavenskom jeziku (lingua Schia-
va antica)«.33 Biskup vrlo dobro razlikuje idiome pa za staroslavenski
kaže da »nije narodni ni materinski jezik onih naroda; čak im je nejasan
gotovo kao našim neukim Talijanima latinski«.34 Njegovo je mišljenje
tim zanimljivije što nipošto nije pripadao zaštitnicima slavenskoga bo-
goslužja. Nema nikakve sumnje da je staroslavenski, uostalom posvećen
oltarom od davnina, na hrvatskom tlu imao ulogu sličnu latinskome. Sve
do novijih vremena neće, osim latinskoga, biti stranoga jezika koji bi hr-
vatskoj kulturi služio koliko staroslavenski.
31
Pjesmu u ćiriličnoj transliteraciji donosi Ivan Milčetić u knjizi Hrvatska glagojska
bibliografija, Starine XXX, Zagreb 1911, str. 78–79.
32
Tanja Tomašić, Jezik Šimuna Kožičića Benje prema njegovim jezikoslovnim kon-
cepcijama u djelu »Žitiê od rimskih arhierêov i cesarov«, magistarski rad u strojopisu,
Zagreb 2001. Provedeno istraživanje pokazuje da su pojednostavljene tvrdnje da je
Kožičić pod uređivanjem jezika uglavnom razumijevao uklanjanje staroslavenizama.
33
Isto kao 28, str. 64. i 65.
34
44
Vrijeme rusifikacije hrvatskostaroslavenskoga jezika poklapa se s vre-

menom sveslavenskih ideja među Hrvatima. Uvjerenje da su svi Slaveni
jedan narod pogodovalo je traženju zajedničkoga književnojezičnoga idi-
oma, pa su tim traženjima svoj prinos dali i Hrvati. Spominjemo samo
Šimu Budinića (1530/35–1600) i Jurja Križanića (1617/8–1683) koji su,
nužno i logično, u taj zajednički idiom pokušavali ugraditi i staroslaven-
ske i hrvatske elemente. No, to je već druga tema. Ugraditi staroslaven-
ske jezične elemente u moderni hrvatski jezični standard pokušao je po-
znati hrvatski filolog Fran Kurelac (1811–1874), predvodnik Riječke fi-
lološke škole. Svoj jezik je u znatnoj mjeri prošarao staroslavenizmima i
nastojao da to i drugi čine. Nije imao uspjeha: mada su mu svi priznava-
li veliko majstorstvo i u pisanju i u govorništvu i mada je bio okružen
učenicima koji su ga obožavali, njegovi su se postupci držali prejakom i
nepotrebnom arhaizacijom pa nisu imali nikakva utjecaja na jezični hr-
vatski standard, ali su zanimljivi kao pokušaj da se kombiniranjem sta-
roga i novoga dođe do prihvatljivoga književnoga jezika. Staroslavenski
su elementi vidljivi u njegovu jeziku na nekoliko razina. Najuočljivije,
možda, kod pridjeva i participa jer redovito razlikuje neodređeni i odre-
đeni oblik, a osim toga tvorba participa i njihova učestalost podsjećaju
na staroslavenske tekstove:
1. Pošad iz Beča, obišad několiko sel... 2. Ogledavše malo Slovence, svrnimo okom i
na Srblje... 3. I danas hvala tomu dobrostivu Srbinu, mene prihranivšu i potpomogšu i
naučivšu... 4. Navraćaje razgovor...
To se posebno odnosi na dativ apsolutni koji u Kurelca na više mjesta

možemo naći: 1. Rekšu Rakovcu, da ga je strah... 2. profesorom toga se
žamora plašećem, ...odvratih.
Druga je osobina česta uporaba dvojine: iz dvaju rukopisu, širokih ruka-
vu, te me uvedosta u kuću i pokazasta.
U skladu sa staroslavenskom normom Kurelac tvori futur (ja budu go-
voriti, što odgovoriš Bogu, on tebe ponese) i imperativ (ona me čuvaj i do
konca uhrani), upotrebljava zamjenice (se jeseni, ohranit nje svetinju)
itd. Na leksičkom planu mogli bismo nabrojati vrlo mnogo, ali evo malo-
ga izbora: bližik (rođak), bljudo (zdjela), batog (štap), čatiti (čitati), čislo
(broj), dreselje (žalost), dvar (vrata), glubinja (dubina), gobzovata (obila-
ta), horugva (zastava), izkrnji (bližnji), lačan (gladan), mazda (osveta),
nevěst (neznanje), povelěti (zapovijediti), prepočitati (štovati), pruditi
(koristiti), slovo (riječ), slěsti (sići), stav (kip), suhvica (osušeni grozd),
trebnik (molitvenik).35 Pri takvim i sličnim nabrajanjima moramo voditi
35
Svi primjeri su iz knjige Zlatka Vincea Putovima hrvatskoga književnog jezika,
Zagreb 1978. O Kurelcu se opsežno raspravlja na str. 405–470.
45
UVODNI TEKSTOVI
računa o tome koja od tih rješenja Kurelac nudi kao standardna, a koja
upotrebljava u osobitim kontekstima. Zasad znamo da nije bio doslje-
dan, a za bogatije spoznaje bit će potrebno novih sustavnih istraživač-
kih napora.
Staroslavenizme će povremeno koristiti i hrvatska leksikografija. Kada

je pisao svoj poznati Rječnik znanstvenoga nazivlja (1874–1875), temelj-
no djelo hrvatske znanstvene terminologije,36 Bogoslav Šulek je postu-
pao po »načelu bliskosti«, tj. kada nije imao hrvatskih riječi, prvo je po-
suđivao iz drugih slavenskih jezika, pa i iz staroslavenskoga, mada pri-
lično rijetko. Jedan od najboljih poznavatelja Šulekova djela Ljudevit
Jonke napisao je da on: »Preuzimajući riječi iz crkvenoslavenskoga jezi-
ka... provodi ponašivanje.«37 Jonke tu navodi primjere kao što su sućan-
stvo, sućstvo, sući, osućenje (ostvarenje), dvari, predvarje, žrac, žazlo.
»Ponašivanje« tih riječi izvršeno je prije mnogo stoljeća pa ih je Šulek
mogao naći u navedenom obliku u starim hrvatskim tekstovima. Jonke
dalje tvrdi: »No veći dio označenih crkvenoslavenskih riječi ne samo što
nije usvojen, nego je bio i nepotreban pored novijih riječi i pored moguć-
nosti stvaranja riječi od novijih izvora. Za potvrdu toga navodim riječ
kon (Ursprung 1230) pored zabilježena u Šuleku izvora, zameta; riječ
grid (Satelit, 374) pored zabilježene družice i mjeseca; riječ iska (Postu-
lat, 433) pored zabilježena zahtjevka; riječ načajati se, načajane
(Anwartshaft, 634) pored mogućnosti stvaranja riječi od živa korijena
ček–, što ga vidimo u glagola čekati.«38 Zanimljivo je ipak primijetiti da
se ni većina riječi koje Jonke drži prikladnijima nije udomaćila, što bi
moglo značiti da je Šulek imao razloga pokušati i sa staroslavenizmima
jer je osjećao da konkurentne riječi nemaju velikih izgleda da postanu
prihvatljivim terminima.
Navest ćemo i primjer korištenja staroslavenizama u hrvatskoj leksiko-

grafiji iz našega vremena. U svome Rječniku razlika između hrvatskoga
i srpskoga jezika, školsko izdanje (Zagreb 1972), hrvatski je jezikoslovac
u »srpski stupac« stavljao riječi kao što su agnec nezlobivi, bdenije, beslo-
vesan, besmrtije, blagovoljenje, blagoutrobije i objašnjavao ih hrvatskim
leksemima nevino janje, bdijenje, nerazuman, besmrtnost, naklonost,
uživanje u jelu i piću. To znači da su u hrvatskom stupcu navedene stan-
36
Igor Gostl, Bogoslav Šulek, Mala knjižnica Matice hrvatske, IV/19, Zagreb 1995.
37
Ljudevit Jonke, Slavenske pozajmljenice u Šulekovu »Rječniku znanstvenoga na-
zivlja« u knjizi Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća, Matica hrvatska 1971, str.
174.
38
Isto kao 36, str. 174–175.
46
dardne riječi, a u srpskom stilistički izrazito obilježene, što je posve ne-

prihvatljiv metodološki postupak.
Staroslavenizmi će se pojavljivati i u tekstovima novije hrvatske knji-
ževnosti. Neki postupci Josipa Pupačića, Nikole Milićevića, Maka Diz-
dara, Abdulaha Sidrana, Mirka Kovača izvrsno su interpretirani u ra-
spravi Eduarda Hercigonje, a oslonjenost Krležinih Balada na glagoljaš-
ku tradiciju u raspravi Radoslava Katičića39 U ovoj ću prilici upozoriti
na takve elemente u hrvatskom povijesnom romanu. Autori tih romana
žele čitateljstvo poučiti hrvatsku povijest, ali i nametnuti vrijednosne
sudove. U pojednostavljenim slikama procesije koja prati hrvatskoga
kralja stupa i sjajno odjeveno latinsko svećenstvo. A onda:
Iza latinskih, eto hrvatskih svećenika, hrvatskoga obreda. Njihovo odielo bilo je
isto tako sjajno, ali njihova su lica odavala veću pobožnost i čednost. Neki od njih no-
sili svete knjige, koje su blagoslovili svojim rukama sami sveti apoštoli Ciril i Metod,
kad su bili u Bieloj Hrvatskoj. Te knjige bile su bogato uvezane i obtočene srebrom i
urešene dragim kamenjem.40
U oblikovanju toga dvojstva (latinaško–glagoljaškoga) pisci se kadšto

služe prepoznatljivim izrazima iz liturgijskih glagoljičnih knjiga, točnije
ili slobodnije navedenima. To im pomaže da izbjegnu opširnije opise i s
malo riječi postignu ugođaj koji žele:
»Gospodi pomiluj!« kliču Hrvati.
»Kyrie eleison!« viču Latini.41
U istom romanu dječak na pitanje zna li slova, odgovara: »Az, buki, vedi,
glagol, slovo...«42 Kada im je do stvaranja posebno svečanih ugođaja, li-
turgijskih ili kakvih drugih, pisci poučnih povijesnih romana nastoje i
jezičnim elementima hrvatskostaroslavenskoga jezika pojačati rodoljub-
ne osjećaje:
Mahnitom radošću pjevao je narod hrvatski: »Slava va višnjih Bogu! I na zemlji mir
človekom blagovolenija«. Ljudi su se poznati i tuđi grlili i padali su jedan drugome u
naručaj. Kliktali su, ijujuškali su. Igrali kolo. Nikad nisu crkve hrvatske bile pune kao
sada. I sam kralj Petar Krešimir pjevao je pobožno: »Slava va višnjih Bogu!«43
39
Eduard Hercigonja, Problemi i metode analize stilematike hrvatske srednjovjek-
ovne proze, u knjizi Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb 1983, str. 281–295; Radoslav
Katičić, Zapisi s izvorišta, »Slovo« 25–26, Zagreb 1976, str. 394–406.
40
Velimir Deželić, st., Prvi kralj. Historijski roman iz hrvatske prošlosti, Zagreb
1903, str. 11.
41
Lovre Katić, Kraljica Jelena, Zagreb 1935, str. 24.
42
43
Velimir Deželić, st., Petar Krešimir, Zagreb 1932, str. 174. Zanimljivo je da isti
pisac u romanu Prvi kralj iste riječi stavlja u usta kralju Tomislavu, ali malo izmijen-
jene: »Slava va višnjih Bogu, i na zemlji mir, v čelovjecih blagovolenje«. (str. 18).
47
UVODNI TEKSTOVI
Staroslavenski jezik u hrvatskoj jezičnoj povijesti obnašao je, dakle,

službu književnoga jezika, potom je svoje funkcije sveo na liturgijsku.
Pokušaji od XVI. st. dalje da se njegove osobine ugrade u hrvatski jezič-
ni standard bili su zakašnjeli i nisu imali izgleda na uspjeh. Nastavio je
živjeti u leksikografskim djelima, u literarnim ostvarenjima i na filološ-
kim radnim stolovima.
48
GLAGOLJICA I ĆIRILICA
Najstariji slavenski spomenici pismenosti, osim Freisinških listića II,

odreda su pisani ili glagoljicom ili ćirilicom. Kasnija sudbina dvaju sla-
venskih pisama nije bila jednaka: najstarija ćirilica bila je temeljem na
kojem su se razvijali razni oblici ćiriličnih grafija sve do suvremenih koji-
ma se služe Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Buga-
ri. Glagoljica je u prvim stoljećima slavenske pismenosti po rasprostra-
njenosti u najmanju ruku ravnopravna ćirilici, no kasnije ona će kontinu-
irano (do 1857) živjeti na dijelu hrvatskog narodnog prostora, a povreme-
na njena javljanja na drugim stranama slavenskog svijeta bit će opet po-
sljedica djelovanja hrvatskih glagoljaša (u XIV. i XV. st. »glagoljalo« se u
praškom samostanu Emaus i u krakovskom predgrađu Kleparz).
Povlačenje glagoljice ne treba, a često se tako čini, dovoditi u vezu isključi-
vo s osobinama toga pisma, s njegovom tobožnjom složenošću: latinica i
ćirilica nisu je potisnule stoga što su bile jednostavnije i praktičnije, nego
zato što je iza njih stajala veća moć, prije svega društvena i gospodarska.
IME
Povijesni izvori iz kojih crpimo svoja znanja o najstarijem razdoblju sla-

venske pismenosti uvijek govore o slavenskom pismu ne imenujući ga
preciznije. Naziv kurilovica prvi put se spominje u ruskom zapisu novo-
gorodskoga popa Upyra Lihog iz 1047. godine i taj se naziv u tom tekstu
vjerojatno odnosi na glagoljicu. Naime, Upyr Lihi zapisao je na Proroč-
kim knjigama s tumačenjem ove riječi: Slava tebê, gospodi, jako spodobi
mb napisati knigy si is kurilovicê knjazu volodimiru novê gorodê knbža-
štju. Budući da su spomenute Proročke knjiga napisane ćirilicom, čini se
vjerojatnim da izraz »iz kurilovice« zapravo znači »iz glagoljice«. Razu-
mije se da to ne možemo držati sigurnim, ali među istraživačima slaven-
ske starine nije malo onih koji misle da je predaja o Konstantinu–Ćirilu
kao autoru prvog slavenskog pisma bila vrlo jaka i da je u prvim stoljeći-
ma mogla njegovo ime vezati uz glagoljicu, a tek kasnije uz ćirilicu kada
49
UVODNI TEKSTOVI
Glagoljica Ćirilica
Ime Transli-
Brojna Brojna slova teracija
Obla Uglata Slovo
vrijednost vrijednost
a a 1 А 1 azъ a
B b 2 Б — buky b
v v 3 В 2 vêdê v
g g 4 Г 3 glagoljǫ g
d d 5 Д 4 dobrê d
e e 6 Е 5 estъ e
ž x 7 Ж živêti ž
ź Z 8 Ѕ 6 Ʒêlo Ʒ
z z 9 ԗ 7 zemli z
íî IY 10 (ԙ)І 10 iže ї
i i 20 И 8 (i) i
j 30 Ћ — (đervь) ĵ
k k 40 К 20 kako k
l l 50 Л 30 ljudьje l
m m 60 М 40 myslite m
n n 70 Н 50 mašь n
o o 80 О 70 onъ o
p p 90 П 80 pokoi p
r r 100 Р 100 rьci r
s s 200 С 200 slovo s
t t 300 Т 300 tvrъdo t
u u 400 ОУ Ӻ 400 ukъ u
50
Glagoljica Ćirilica
Ime Transli-
Brojna Brojna slova teracija
Obla Uglata Slovo
vrijednost vrijednost
ŤF f 500 Ф 500 frъtъ f
h h 600 Х 600 hêrъ h
Ô  700 Ѡ 800 otъ ō
ć  800 Щ — šta ĉ
c c 900 ц 900 ci c
č y 1000 Ч 90 črьvь č
š w Ш ša š
w  Ъ jerъ ъ
wi ЪИ
wî Ъԙ jery y
wí ЪІ
q  Ь jerь ь
Ě ; Ѣ êtъ ê
x  Ю ju ju
Я ja ja
Ѥ je je
ę ѦԻ 900 ęsъ ę
ą Ѫ ǫsъ ǫ
ń Ѩ jęsъ ję
ň Ѭ jǫsъ jǫ
ť ѳ Ѳ 9 tita th
Ѯ 60 ksi ks
Ѱ 700 psi ps
ü Ѵ 400 ižica î
51
UVODNI TEKSTOVI
je ona postala premoćnom po rasprostranjenosti. Sigurno je da su glago-

ljica i ćirilica jedna drugoj posuđivale ime. Na hrvatskom području se ta-
kođer naziv ćurilica upotrebljava za glagoljicu (u dubrovačkim dokumen-
tima iz XIV. i XV. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiuri-
lice), a sve do u naše dane Poljičani (stanovnici između Splita i Omiša)
svoje ćirilsko pismo zovu glagoljicom, kao što su to činili i njihovi preci.
Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu. Izveden je od glagola glago-
lati (= govoriti). Oblici toga glagola čuli su se izvanredno često kod obav-
ljanja crkvenih obreda na prvom slavenskom književnom jeziku, a tek-
stove je katolički svećenik — glagoljaš — čitao iz knjiga pisanih osebuj-
nim pismom koje Franjo Glavinić još u XVII. stoljeću zove glagoljicom,
ali termin glagoljski poznat je još od XVI. stoljeća.
POSTANAK ĆIRILICE
I površna usporedba kojeg od najstarijih ćiriličnih s kojim od suvreme-

nih mu grčkih tekstova otkriva nam da je grčko uncijalno pismo bilo te-
meljem na kome se razvila ćirilica. Naziv uncijalni treba, po mišljenju
većine, dovesti u vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2, 663 cm. Ne-
ki pak misle da je taj naziv u vezi s terminom initialis, tj. početno slovo.
U svakom slučaju riječ je o svečanom pismu, s velikim uspravnim slovi-
ma koja stoje svako za sebe, tj. nisu međusobno povezana. Pokušaji da
se dokaže kako je Kliment, Naum ili tko drugi autor ćirilice (koju je on-
da tako nazvao u čast Konstantinu–Ćirilu, svome učitelju) nisu dali re-
zultata. Poslije Metodove smrti (885) učenici Solunske Braće krenuli su
u raznim smjerovima. Znamo da su Kliment, Naum i Angelarij već 886.
stigli u Plisku — tadašnju bugarsku prijestolnicu. U Bugarskoj su tada
u toku dva važna procesa: pokrštavanje i slaveniziranje. To će pomoći
da učenici Solunske Braće dobiju podršku od kneza Borisa i njegova dvo-
ra za svestranu religioznu i kulturnu djelatnost. God. 893. održan je ve-
liki državno–crkveni sabor u novoj bugarskoj prijestolnici — Preslavu.
Na njemu je slavenski jezik proglašen službenim, a ćirilica službenim pi-
smom, pa su se i glagoljični tekstovi prepisivali ćirilicom. Središtem ta-
kve djelatnosti postat će Preslavska književna škola. Kliment se ne slaže
s takvom kulturnom politikom koja je u uvjetima slavensko–grčke dvo-
jezičnosti imala i diplomatske namjere: prihvaćanje glagoljice značilo bi
novo zaoštravanje odnosa s grčkim crkvenim i kulturnim krugovima, a
samim time i s Bizantom kao državom koja je vršila snažan utjecaj na
Bugarsku. Kliment odlazi u Ohrid, osniva tamo drugu poznatu školu,
koja se doimlje kao protuteža Preslavskoj: ona će, naime, čuvati ćirilo-
metodsku tradiciju, to znači i — glagoljicu. Naum u svemu tome sudjelu-
je, pa je teško takvu djelatnost najpoznatijih učenika Solunske Braće
52
povezati s tvrdnjom da je upravo jedan od njih autor ćirilice. Uostalom,

kako je to ne jednom istakao E. Georgiev, a prihvatili svi značajniji su-
vremeni paleoslavisti, ćirilica nije rezultat pojedinačnog nadahnuća, ne-
go povijesnog procesa u kome su sudjelovali mnogi, a početak mu je u
onom nesustavnom bilježenju slavenske riječi grčkim i latinskim slovi-
ma, u pisanju »bez ustroenija« koje spominje Crnorizac Hrabar u svome
traktatu O pismenima. To je proces poznat uostalom u brojnim slučaje-
vima kada je narod na nižoj kulturnoj razini postupno apsorbirao kul-
turu susjednog superiornog naroda, i u tom procesu preuzimao i pismo,
a poslije ga, kako ispravno tvrdi E. Georgiev, prilagođavao svome jezi-
ku. Odgovoriti na pitanje tko je autor ćirilice značilo bi zapravo utvrditi
tko je konačno uobličio rezultate dugogodišnjeg procesa. Ako je takav i
postojao, ime mu danas ne znamo.
Znakove koje je preuzela iz grčkog alfabeta, ćirilica uopće nije mijenjala.
Oni čine veći dio ćirilične azbuke, čak ih je 26. To su: а, в, г, д, е, Ԙ, х, и, Ԛ,
к, л, м, н, о, п, р, с, т, ѡ, ѹ/ѳ, ѯ, ѵ, ф, ѱ/ѕ. Prvih dvadeset grafema označa-
valo je iste glasove kao i u grčkom jeziku, narednih pet upotrebljavalo se
samo u posuđenicama iz grčkog jezika i za označivanje brojne vrijednosti
a posebno je zanimljiv grafem Ê. On je bio element jonskoga, ali nije ušao
u klasični grčki alfabet, nego je samo u sustavu brojnih vrijednosti dola-
zio iza ε (= 5), a ispred ζ (= 7), tj. označivao je brojku šest. U glagoljici se
uvijek ispred grafema  (= z) nalazio grafem ѕ (= dz) na mjestu kojega
je u ćirilici (tek od XII. stoljeća) dolazio grafem ѕ. Tako je taj ćirilični
grafem zadržao brojnu vrijednost koju je imao i u grčkom alfabetu, ali je
poprimio novu glasovnu vrijednost, tj. /dz/, za razliku od jonskoga alfabe-
ta u kome se on zvao wau i bilježio se njime suglasnik /w/.
Drugu veliku skupinu čine ona ćirilična slova kojih nije bilo u grčkom al-
fabetu. To su: б, ж, ц, ч, щ, ь, ъ, ы (ьі), ѣ, ю, я, ѥ, ѧ, ѫ, ѩ, ѭ. Kako su na-
činjena ta slova? Neki istraživači tvrde da su nastala ugledanjem u dru-
ge, a ne u klasični grčki alfabet, drugi misle da su i ona nastala ugleda-
njem u taj grafijski sustav, samo što su napravljena kombiniranjem zna-
kova iz njega, treći idu od slova do slova (od skupine slova do skupine slo-
va) objašnjavajući njihovo podrijetlo. Za neke grafeme nije teško otkriti
da su nastali kombinacijom elemenata:
Я=І+А Ѩ=І+Ѧ Щ=Ш+Т
Ю=І+Ѹ Ѭ=І+Ѫ Ы(ЬІ) = Ъ + І(И)
Ѥ=І+Е
Kombiniranje elemenata je očito, ali valja uočiti da nam je, zasad, nepo-
znanica podrijetlo nekih elemenata koji ulaze u te kombinacije: ѧ, ѫ, ш,
ъ, a njima se pridružuju i drugi grafemi iz spomenute druge skupine: б,
ж, ц, ч, ь, ѣ. Većina tih slova (zapravo sva osim ѣ), po mišljenju nekih
53
UVODNI TEKSTOVI
istraživača, nastala su ugledanjem u glagoljična slova. Drugi misle da je

proces bio obrnut: glagoljica je stilizirala te ćirilične grafeme.
POSTANAK GLAGOLJICE
Za razliku od ćirilice, glagoljica ne podsjeća ni na jedno poznato pismo s

kojim se susrećemo. I ne samo na prvi pogled, nego ni nakon podrobnih
analiza ne mogu se lako, jednoznačno i prihvatljivo uspostaviti veze iz-
među glagoljice i drugih grafija, pa ni onda, kao u slučaju nekih istočnih
grafija, kada je opća slika na prvi pogled podudarna s glagoljicom. Ra-
zumljivo je stoga što je bibliografija radova o postanku glagoljice silno
narasla. Mogli bismo reći da se u tako narasloj literaturi naziru tri pola-
zišta u objašnjavanju geneze glagoljice:
a) egzogena (polazišta koja za svaki glagoljični grafem traže uzor
izvana u nekom drugom grafijskom sustavu)
b) egzogeno–endogena (polazišta koja polaze od toga da se autor gla-
goljice ugledao u druga pisma, ali i da postoje elementi glagoljične
strukture koji se ponavljaju, tj. iz jednoga glagoljskog grafema ra-
zvija ih se nekoliko)
c) endogena (polazišta koja ne uzimaju u obzir poticaje izvana, nego
traže grafički ključ glagoljice, tj. traže elemente od kojih su svi
grafemi načinjeni i načine slaganja tih elemenata).
a) EGZOGENA
Logično je što se u pokušajima da se nađe uzor glagoljici najčešće pomi-
šljalo na razne oblike grčkoga alfabeta. Najozbiljniji je bio onaj koji je tu
slavensku azbuku vezao uz grčko kurzivno pismo VIII. i IX. stoljeća (lat.
cursivus = tekući; kurzivno pismo je grafički pojednostavljen, nekaligraf-
ski tip slova koja su međusobno povezana, nastao iz potrebe za bržim pi-
sanjem). Oko dokazivanja te veze (grčki kurziv — glagoljica) osobito su se
trudili engleski paleograf Isaac Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagić,
pa se u literaturi kadšto govori o Taylor–Jagićevoj teoriji. Izvođenja ne-
kih grafema bila su uvjerljiva, ali takvih nije bilo mnogo. Stoga su ubrzo
drugi istraživači (V. Vondrák, R. Nahtigal, F. F. Fortunatov, N. S. Trubec-
koj, J. Vajs itd.) pokušali dio glagoljičnih grafema objasniti ugledanjem u
grčki alfabet, a dio ugledanjem u druga pisma: starožidovsko (u samari-
ćanskoj varijanti), koptsko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko, armensko itd.
Rjeđi su bili pokušaji da se izvori glagoljice traže posve izvan grčke grafi-
je. Spomenut ćemo pokušaj L. Geitlera da glagoljicu dovede u vezu s al-
banskim pismom, nastojanje Kl. Grubišića da migracije Gota i Slavena i
njihove dodire pretpostavi kao odlučujuće za nastanak glagoljice; po nje-
54
mu, nastala je ona ugledanjem u poznati alfabet vizigotskoga biskupa

Wulfile kojim je pisan čuveni Codex argenteus (danas u Uppsali) i koji je
sastavljen oko 350. godine. Šezdesetih godina XX. stoljeća P. J. Černyh, V.
A. Konstantinov i Lj. V. Čerepnjin pokušali su glagoljicu (a i ćirilicu) dove-
sti u vezu s nedešifriranim znacima nađenim u Pričrnomorju i s cipar-
skim slogovnim pismom, itd.
Treba reći da su neki glagoljični grafemi doista napadno slični grafemi-
ma iz kojega od spomenutih pisama i to se može pokazati na nekoliko
primjera:
grč. ν: glag. в (V) samar. (cade): glag. ц (C)
grč. γ: glag. г (g) samar. Ш (shin): glag. š
grč. θ: glag. з (z) kopt. (džandža): glag. ж (Ÿ)
Nekoliko je, dakle, pisama, prema shvaćanjima tih istraživača, moglo

poslužiti kao uzor. No ta tvrdnja ne može zadovoljiti ni prosječnu znati-
želju jer, s jedne strane, i dalje ostaje nerazjašnjen postanak priličnog
broja grafema, s druge strane sva ta objašnjenja kao da gube iz vida gla-
goljicu kao cjelovit grafijski sustav. Ipak, ta brojna istraživanja, malo–
pomalo, rezultirala su spoznajom da je glagoljica autorsko djelo, rezultat
individualnoga čina, da ju je stvorio pojedinac iz grčkoga kulturnog
ozračja, kršćanin po svjetonazoru, talentirani filolog, znalac brojnih je-
zika. Malo stručnjaka danas sumnja da je to bio Konstantin–Ćiril.
b) EGZOGENO–ENDOGENA
Spoznaja da je jedan čovjek autor glagoljice pomogla je da se u njoj sve
više počnu tražiti elementi sustavnosti i da se, bar jedan broj grafema,
počne objašnjavati razvitkom unutar samog (glagoljičnog) grafijskog su-
stava. Tako se Thorvi Echkardt oslanjala na formalne i stilske elemente
u svojim prosudbama, a sličnih je nazora i Josip Hamm. Temeljni stav
tih istraživača je da se prvotna glagoljica sastojala od dva niza grafema:
jedni su se razvili u sustavu (možemo ih zvati endogenima), drugi su u
sustav uneseni izvana (možemo ih zvati egzogenima). Ako npr. uzmemo
grafeme:
I i, ь ь, ъ ъ, ъј y, ѵ î
uočavamo da su načinjeni od istih elemenata. Jedan je element, u ovom
slučaju to je I, primaran, ostali su sekundarni, izvedeni iz njega.
Ovdje je, držimo, uputno podsjetiti na to da se brojni autori često poziva-
ju na mjesta u starim izvorima gdje se spominje da je Konstantin–Ćiril
stvorio novo pismo i da pritom misle kako je izraz »novo« dokaz da je ri-
ječ o glagoljici jer ćirilica suviše podsjeća na grčko pismo da bi je tko
smatrao novim grafijskim sustavom. Konstantin je znao za srednjovje-
55
UVODNI TEKSTOVI
kovno pravilo da se svaka nova civilizacija želi predstaviti i novom grafi-

jom, a i planovi su mu bili vezani i uz područja na kojima bi prevelika
sličnost s grčkim pismom samo otežala ostvarenje njegovih ciljeva. Stvo-
rio je originalno pismo, ali originalnost tu ne valja shvatiti kao posve-
mašnju odsutnost veze između glagoljice i onih pisama koja je Konstan-
tin–Ćiril poznavao. Prirodno je da pri tako složenom poslu nisu mogli
ostati bez utjecaja ni njegov svjetonazor, ni njegovo znanje.
c) ENDOGENA
Finski slavist Georg Černohwostow izrazio je sredinom XX. stoljeća uvje-
renje da glagoljici ne treba tražiti uzor niti u jednom od triju najpoznati-
jih pisama (grčkom, latinskom, židovskom) jer se Konstantin, poznati
protivnik trojezične hereze, nije želio ugledati u te grafije. Po njegovu mi-
šljenju, glagoljica je originalno pismo koje počinje križem (+), a i sva osta-
la slova temeljena su na kršćanskim simbolima. To su križ (simbol otku-
pljenja, sprava na kojoj je Krist bio mučen i umro; tako je spasio čovje-
čanstvo, a križ je od znaka poniženja postao simbolom slave), krug (sim-
bol vječnosti, predstavlja Božju savršenost i vječnost) i trokut (istostra-
nični trokut simbolizira Trojstvo jer predstavlja cjelinu sastavljenu od tri
jednaka dijela). Černohwostow se, dakle, pokušao uživjeti u Konstanti-
nov način razmišljanja. Njegovo rješenje podijelilo je glagoljična slova na
četiri skupine: prvoj je zajednički element križ, drugoj elementi križa,
trećoj križ i krug, četvrtoj krug i trokut (odnosno elementi trokuta).
Iako su mnogi istraživači pokušali odrediti karakteristiku koja bi se
mogla naći u svakom slovu, uspjeha nije bilo. Bugarin P. Ilčev u najnovi-
je je vrijeme pokušavao dokazati da je taj »karakteristični element« crti-
ca koja rotira oko vertikalne osi pod kutom od 90°, a rjeđe od 45°. Crtica
ponekad završava kružićima — prepoznatljivim oznakama glagoljskoga
pisma. Ipak, njegov pokušaj nije toliko zaintrigirao paleografe i druge
zainteresirane koliko hipoteza njegova zemljaka V. Jončeva. Jončev je
opisao kružnicu oko svakog slova i predočio nam mrežu u koju se može
upisati svako glagoljično slovo. Tu mrežu čini spomenuta opisana kruž-
nica koju četiri dijametra dijele na osam jednakih dijelova. Svako je slo-
vo samo neki dio predstavljenog modela i svaki takav dio može se poisto-
vjetiti s kružnim isječcima. Poticajno Jončevljevo razmišljanje već uveli-
ke postaje polazištem za daljnja istraživanja.
Tim je istraživanjima zanimljiv prilog dao hrvatski filolog Slavomir
Sambunjak, koji glagoljicu pokušava izvesti iz ukupnosti Konstantinova
svjetonazora i životnoga iskustva.44
44
Slavomir Sambunjak, Gramatozofija Konstantina Filozofa, Zagreb 1998.
56
JOŠ NEKE TEZE O POSTANKU GLAGOLJICE
Hrvatski paleoslavist Josip Hamm u svojim mlađim godinama zastupao

je tzv. gotsku tezu o postanku glagoljice. Pošao je od toga da se u starim
tekstovima uvijek govori o jednom pismu i da svi kojima se stari autori
obraćaju očito znaju na koje se pismo misli. On također upozorava da je
latinaško svećenstvo već u prvim desetljećima X. st. uplašeno zbog litur-
gije na slavenskom jeziku, a to znači da je ona već bila česta, tj. dosta
proširena. Po Hammovu tadašnjem mišljenju između djelovanja Svete
Braće i početka X. st. prošlo je premalo vremena da bi slavenska liturgi-
ja mogla biti tako raširena, tj. ona je morala postojati i prije Ćirila i Me-
toda. Tvrdio je da su Goti i Slaveni bili pripadnici tzv. Arijeve hereze
(Arije je bio biskup aleksandrijski početkom IV. st. Tvrdio je da druga
božanska osoba — Sin — ima početak. Njegovo je učenje osuđeno na cr-
kvenim saborima u Niceji 325. i Carigradu 381. Protjeran je u Ilirik).
Hamm je mislio da su Slaveni primili kršćanstvo od arijanskih Gota i
nalazio je gotske elemente u slavenskim prijevodima biblijskih tekstova.
Bit mišljenja mladoga Josipa Hamma vidi se iz ovoga navoda:
»Ja njegov postanak (tj. postanak glagoljskog pisma, S. D.) zamišljam ovako: Sla-
veni su na Balkanskom poluotoku našli ostatke arijanskih Gota koji su ih stali kr-
stiti i obraćati na Arijevu nauku. Usporedno s krštenjem dolazi do stvaranja najsta-
rije slavenske crkvene književnosti pisane pismom koje je sastavljeno na osnovi got-
skog i runskog alfabeta. To je pismo koje mi danas zovemo glagoljicom. Kada je došlo
do sastavljanja ove naše azbuke, ne može se danas točno odrediti, no sudeći po pale-
ografskim svojstvima bilo je to negdje potkraj VI. stoljeća, a sastavio ju je neki ari-
janski svećenik koji je pored gotskog i slavenskog jezika dobro poznavao i grčki je-
zik. Ovo se dade zaključiti iz toga što su najstarije starocrkvenoslavenske knjige pri-
jevodi iz grčkog jezika, dok je gotski utjecaj bio više posredan, vezan uz prevodioca
kojemu je gotski tekst bio bliži od grčkoga, mada je — zbog autoriteta što su ga imali
grčki tekstovi — prevodio iz grčkih originala. Ime nam se njegovo nije dugo očuvalo,
kao što nam se nisu očuvala ni imena sastavljača tolikih drugih alfabeta.
Iz svojega središnjeg dijela, koji treba tražiti na području današnje Bosne i Herce-
govine, stala se glagoljica zajedno sa slavenskom službom širiti na Istok (Makedoni-
ja, zap. Bugarska) i na Zapad (Dalmacija i Hrvatsko primorje s otocima), gdje se tole-
rirala sve do početka X. stoljeća, a to jamačno zato što je u tim krajevima za vreme-
na bila dovedena u sklad s učenjem Zapadne crkve.«45
U Hrvatskoj, rijetko i drugdje, puno je simpatija, osobito među laicima,

uživala tzv. jeronimska teorija. Njezina je bit u tome da tvrdi da je autor
glagoljice Sveti Jeronim, što bi značilo da je to pismo znatno starije od
45
Navod je iz teksta Glagoljica i Sv. Braća, Hrvatska smotra 7/1939, str. 437. Zain-
teresirane upućujem na taj tekst i na tekst istog autora: Postanak glagoljskoga pisma
u svjetlu paleografije, Nastavni vjesnik 46/1937–38, str. 39–61. Drukčija stajališta
iznio je profesor Hamm u svojoj Staroslavenskoj gramatici (Zagreb 1947, 1958, 1963).
57
UVODNI TEKSTOVI
Konstantina–Ćirila. Glavno uporište teorija je nalazila u hrvatskoj pre-

daji i u pokušajima da se neke Jeronimove rečenice shvate tako da on
govoreći o svome jeziku ne misli na latinski. Takvo tumačenje Jeroni-
movih tekstova još je 1861. uvjerljivo otklonio Franjo Rački u djelu Pi-
smo slovjensko. Što se pak tiče hrvatske predaje, valja naglasiti da se
ime prevoditelja Vulgate prvi put u vezi s glagoljicom spominje u re-
skriptu (otpisu) pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248) i po-
navlja se praktično do XIX. stoljeća. U spomenutom popisu papa kaže za
glagoljicu da je to pismo »za koju kler one zemlje tvrdi da je od Sv. Jero-
nima«. Iz te je formulacije jasno da papa u to mišljenje nije uvjeren jer bi
inače rekao da je riječ o pismu koje je sastavio Sv. Jeronim. Glagoljaši su
se, kako to slavistika dugo i opravdano tvrdi, autoritetom zapadnoga cr-
kvenog oca htjeli zaštititi od neprestanih prigovora da nisu »pravi« sino-
vi Rimske crkve. Jer ne treba zaboraviti da je Sveti Jeronim živio u če-
tvrtom stoljeću i da je otada do 1248. prošlo više od 800 godina te da u
tih osam stoljeća nitko nigdje nije zabilježio da bi on imao kakvu vezu s
glagoljicom.
Danas nemamo pravih pristaša jeronimske teorije u užem smislu, tj. više
nitko ne tvrdi da bi Sveti Jeronim bio autorom glagoljice. No u pojedinim
povijesnim trenutcima dolazi do oživljavanja teze da je glagoljica iskon-
sko hrvatsko pismo: po jednima Sveta Braća su samo proširila tu hrvat-
sku vrednotu po slavenskom svijetu, po drugima Sveta Braća nemaju s
tim pismom nikakve veze. U naše doba najpoznatiji je zagovaratelj hr-
vatskoga podrijetla glagoljice franjevac trećoredac Marko Japundžić koji
drži da imamo, kao i svi slavenski narodi, razloga slaviti Slavensku Bra-
ću, ali da izum glagoljice ne treba s njima povezivati. On kaže:
»Kada su se Sveta Braća odlučila za tešku misiju, trebalo je već unaprijed odrediti
i obred kojim će se služiti, i jezik i pismo. Kao Bizantincima najnaravniji im je bio bi-
zantski obred i, prema tome, narodni jezik onoga kraja u koji idu, jer grčki ionako ne
bi nitko razumio. No pismo? Sv. Braća, kao visoki državni činovnici, morali su po-
znavati hrvatske krajeve, barem one što su tvorili bizantsku temu Dalmaciju (otoci,
neki gradovi, dio zapadne istarske obale)... Prema tome, i Sv. Braća moraju poznava-
ti hrvatske crkvene prilike, hrvatsku liturgiju i pismo. Dapače, nije isključeno da su
glagoljicu mogli već upoznati u Solunu, gdje je bilo mnogo Slavena i gdje su naučili i
slavenski jezik. Pretpostavivši, da su tamošnji Slaveni imali neku stalnu kulturu,
živeći u kulturnoj sredini, vrlo je lako mogla, izravno ili neizravno, glagoljica prodri-
jeti u Makedoniju, jer je i ona, kao i dalmatinska tema, spadala u Bizant. Prema to-
me, odluka za glagoljicu nametala se sama po sebi. Uzmemo li u obzir neprestane
napadaje latinskoga svećenstva na bizantski obred, Ćiril se morao vrlo brzo odlučiti
i na zapadni obred. Gdje će naći predložak za svoje liturgijske knjige? I opet u
Hrvatskoj.«46
46
Marko Japundžić, Tragom hrvatskoga glagolizma, Nova i vethaja, 5, Zagreb
1995, str. 82–83. Iz te knjige može zainteresirani čitatelj upoznati stavove Marka
58
Za primjeren pristup problematici dobro je pročitati tekst Radoslava Ka-

tičića47 koji polazi s utemeljenih polazišta:
a) Ideološka opredjeljenja i politička usmjerenja igraju određenu ulo-
gu i u znanstvenom životu, ali su posve bezvrijedna kao razlozi za
prihvaćanje ili odbacivanje znanstvenih mišljenja.
b) O postanku i starosti glagoljice te o tome kako se ona našla u Hr-
vata može se i mora se i dalje raspravljati jer nema takvih pouzda-
nih znanja koja bi to pitanje skinula s dnevnog reda.
U zaključku svojega teksta profesor Radoslav Katičić, uz ostalo, kaže:
»Pokazuje se tako da do sada nisu izneseni valjani razlozi da se ospori tumačenje
vrela najstarije ćirilometodske književnosti po kojemu se iz njih saznaje da je glago-
ljicu nadahnuto izumio Konstantin Filozof 863. u Carigradu. Treba se primiriti pri
takvom shvaćanju. Treba se primiriti pri njem, ali, dakako, ne kao o konačno i neo-
borivo dokazanom, nego kao za sada i do daljnjega daleko najvjerojatnijem. Tako ga
treba i usvijestiti u našoj kulturi i naobrazbi.«48
PITANJE PRVENSTVA
Pitanjem koje je pismo starije bavi se slavenska filologija (i druge disci-

pline) već dva stoljeća. Sve do naših dana mislilo se da će odgovor na pi-
tanje koje je pismo stvorio Konstantin ujedno biti i odgovor na pitanje
koje je pismo starije. Danas, kao što smo već spominjali, rijetko tko sum-
nja da je Konstantin–Ćiril stvorio glagoljicu. Ipak, pitanje o prvenstvu
nije posve iščezlo, mada gotovo svi drže, što se vidi i iz radova znanstve-
nog i iz radova udžbeničkog karaktera, da je glagoljica starija. Bugarski
slavist Emil Georgiev, međutim, tvrdi da je ćirilica starija, mada se pot-
puno slaže s mišljenjem da je Konstantin stvorio glagoljicu!
Kad bi postojala znatnija vremenska razlika u javljanju ćiriličnih i glago-
ljičnih spomenika, to bi dalo odlučujuću prednost pismu na kojem se nat-
pisi i zapisi javljaju ranije. No, i glagoljični i ćirilični spomenici javljaju se,
»kao za inat« (J. Hamm) u isto vrijeme (zadnja dva desetljeća X. st.).
Druga je velika mogućnost da se dođe do rješenja koje neće ostavljati
sumnje da se utvrdi kako se glagoljica ugledala u ćirilicu ili obrnuto.
Stoga su mnogi pokušavali objasniti narav odnosa između dviju azbuka,
Japundžića. Ukoliko se želi upoznati sa zamjerkama koje se tim stavovima upućuju,

može pročitati tekst Radoslava Katičića Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice, Her-
cigonjin zbornik, Croatica 42–44, Zagreb 1996, str. 185–198.
47
Vidi bilješku 45.
48
R. Katičić, nav. dj., str. 198.
59
UVODNI TEKSTOVI
ali slaganja ni u tom pogledu nije uvijek bilo, a ni danas ga nema. Nesla-
ganja se tiču i načelnih stavova i tumačenja nastanka pojedinih grafe-
ma. Pokazat ćemo i jedno i drugo na primjerima.
J. Hamm polazi npr. od činjenice da je ćirilica velikim dijelom preuzela
znakove grčkog uncijalnog pisma. Da se glagoljica, smatra on, ugledala
u ćirilicu, njezina bi slova podsjećala na grčku uncijalu. Tome, međutim,
nema ni traga. Emil Georgiev, pak, upozorava na činjenicu da ćirilica
preuzete grafeme nikad ne mijenja i da nije vjerojatno da se samo kod
preuzimanja iz glagoljice postupalo drukčije.
Za tumačenja pojedinačnih grafema pomislilo bi se da ostavljaju manje
prostora domišljanjima. Ipak, nije lako reći ima li pravo npr. Jevtimij
Karski kada glagoljsko Б izvodi iz ćiriličnoga б ili pak Nikolaj Trubec-
koj koji tvrdi da je proces tekao obrnuto. Tako je to i kada se uspoređuju
Ц i ц; y i ч itd. Ima pravo Leszek Moszyzski kad upozorava da uvijek
treba voditi računa o tome da se ova diskusija vodi samo o određenoj
skupini grafema. Doista, teško je braniti hipotezu kako je samo ta slova
(koja označavaju glasove kojih nije bilo u grčkom) Konstantin preuzeo iz
ćirilice, a sva ostala pripisati njegovom poznavanju drugih pisama ili
njegovoj stvaralačkoj inventivnosti. Čini se logičnijom pretpostavka da
su tvorci ćirilice, nemajući uzore za spomenuta slova u grčkom, preuzi-
mali iz glagoljice i uređivali ih prema stilu grčke uncijale.
Glagoljična i ćirilična slova imala su i brojnu vrijednost. Kada su bili u
toj funkciji, slova su bila »okićena« točkama i(li) titlama, npr.:
1 ·а· ·а·
12 · БІ · · ві ·
223 · сив · · сиг ·
Već i tih nekoliko primjera pokazuje da su se ćirilica i glagoljica razliko-
vale po brojnom sustavu, pa su istraživači i u tome vidjeli mogućnost da
se približe rješenju pitanja koje je pismo starije. Razlike se, najkraće,
mogu svesti na ovo: glagoljica bilježi brojnu vrijednost dosljedno, tj. broj-
na vrijednost svakog njezina grafema točno odgovara njegovu mjestu u
azbuci (od a do č). Prvih devet slova označavaju jedinice, drugih devet
desetice, trećih devet stotice, a slovo č tisuću. Trubeckoj je pretpostav-
ljao da je u protoglagoljici slijedila i četvrta skupina od devet slova (po-
čev od č) koja je označavala tisućice. Kod ćirilice je drukčije jer se ona
posve držala grčkog alfabeta, pa u njoj slova koja označuju posebne sla-
venske glasove ili nemaju brojne vrijednosti (b, ž, št, š, ъ, ь, y, ê), ili imaju
brojnu vrijednost onih grčkih slova koja su im po obliku bila nalik (č, ę).
Ćirilica je, kao što smo već spominjali, imala i grafeme koji su se i u kla-
sičnom grčkom alfabetu upotrebljavali samo za bilježenje brojne vrijed-
nosti (to su tzv. episemoni).
60
Iz svega toga proizlazi da je Konstantin–Ćiril, uređujući glagoljicu, do-

mislio i njezin brojni sustav. Je li to ujedno argument u prilog prvenstva
glagoljice, teško je reći s obzirom na to da se pitanje o prvenstvu, kao što
smo spominjali, odvojilo od pitanja o autorstvu Konstantina–Ćirila. Po
svojoj dokaznoj snazi sličan je i argument prostornoga protega glagolji-
ce, tj. spomenika njome pisanih. Oni su povezani s Moravskom, Panoni-
jom i Hrvatskom, dakle s područjima gdje su djelovala Solunska Braća
osobno ili pak njihovi prvi učenici.
Među argumentima koji, po mišljenjima istraživača, govore u prilog ve-
će starosti glagoljice, i to bez obzira na to hoćemo li ili nećemo pitanje
prvenstva odvojiti od pitanja autorstva, jesu i ovi:
a) Spomenici pisani glagoljicom u pravilu su primjetljivo arhaičniji
po jeziku nego oni koji su pisani ćirilicom.
b) U spomenicima koji su pisani ćirilicom sreću se pojedina glagolj-
ska slova, riječi ili rečenice, što svjedoči o tome da je tekst prepi-
san iz glagoljice. O tome nam svjedoče i pisarske pogreške. Npr. u
Savinoj knjizi nalazimo oblik ѧԘоікомъ umjesto ѧԘыкомъ. Ako
pretpostavimo da je tekst prepisan s glagoljičnog predloška, po-
greška postaje jasnom: оі pišu se u glagoljici oI, a ы se piše ъI.
Sličnost glagoljskih grafema ъ i o uvjetovala je pogrešku. S druge
strane, ćirilični zapisi u glagoljičnim tekstovima redovito su novi-
jega datuma, mada je L. Moszyzski ustanovio da je jedna od čak
osam (!) ruku koje su dopisivale ćirilicom u glagoljičnom Zograf-
skom evanđelju bila ruka pisara glagoljičnog teksta. Dakle, doga-
đa se to i u vrijeme kanonskih spomenika, što onda znači da bi
odnos koji nam sugeriraju sačuvani tekstovi mogao, pronalaže-
njem novih, biti i izmijenjen.
c) Sačuvani su nam i neki palimpsesti, tj. rukopisi na pergameni s
koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi. Sačuvani
nam palimpsesti pisani su odreda ćirilicom, a suvremena fototeh-
nika ispod ćiriličnog teksta otkriva prethodno skinuto glagoljsko
pismo. Ipak, misli J. Hamm, valja i tu biti oprezan: nijedan infra-
crvenim zrakama otkriveni glagoljski tekst nije stariji od pozna-
tih nam glagoljičnih i ćiriličnih rukopisa. Rekli bismo da, mada
oprez nije naodmet, poznati nam palimpsesti sugeriraju jedan od-
nos među slavenskim pismima i da u tom valja tražiti dokaz u
prilog većoj starini glagoljice, a ne u tome što bi koji skinuti ruko-
pis svojom starinom riješio pitanje prvenstva.
d) Poznati Hrabrov spis O slovima izričito kaže da bi slavenski knji-
ževnici na pitanje tko im je sastavio pismo i knjige preveo odgovo-
rili (svi!) da su to učinili Konstantin i brat mu Metod. To znači da
je Konstantinovo pismo smatrano prvim slavenskim pismom. Od-
61
UVODNI TEKSTOVI
govor da ćirilica nije mogla biti tretirana kao slavensko pismo

zbog svoje sličnosti s grčkim alfabetom ne može posve zadovoljiti
jer Hrabru nisu nepoznati pokušaji pisanja slavenske riječi grč-
kim i latinskim slovima: on to pisanje zove pisanjem »bez reda«.
To bi moglo značiti da povijesni proces oblikovanja ćirilice još nije
toliko uznapredovao da bi se, u trenutku nastanka glagoljice, mo-
gla smatrati zasebnim grafijskim sustavom.
FAZE OBLE GLAGOLJICE
Glagoljicu koja se od nastanka toga pisma pa do XII. stoljeća upotreblja-

vala u Moravskoj, Panoniji, Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj nazivamo
oblom jer je kružić jedan od temeljnih elemenata toga pisma, ali oble su i
spojnice koje povezuju elemente. U literaturi se stidljivo probija mišlje-
nje da obla (makedonska, bugarska) glagoljica nije starija od uglate (hr-
vatske), nego da su obje nastale otprilike u isto doba, a uočava se i tzv.
trokutasta glagoljica. (Termin je u našu paleoslavistiku uvela Marica
Čunčić). Ipak, većina i dalje vjeruje da je razvoj tekao od oblih preko po-
luoblih do uglatih oblika.
Za oblu glagoljicu obično se pretpostavljaju četiri faze:
a) Solunska (860–863) koja nam nije zasvjedočena u tekstovima,
nego je pokušavamo rekonstruirati iz abecedarija i osobina saču-
vanih u kasnijem razdoblju. Drži se da dvojni znaci za i i o nisu
imali nikakve funkcionalne vrijednosti, a da su šta i đervъ ozna-
čavali meko t’ i d’ jer su se tako u solunskoj okolici izgovarale kon-
tinuante praslavenskih *tj, *dj u to doba.
b) Moravsko–panonska faza (863–885) pokriva vrijeme neposred-
nog djelovanja Konstantina i Metoda. Donijela je neke promjene u
glagoljskoj grafiji. Pojavilo se tzv. paukasto h, koje se naziva hlьmь
(od pragerm. *hulma–). Mareš misli da se radilo o zvučnom h.
Druga je novost pojava još jednoga grafema za /f/ — uz već pozna-
to  i Ф, što je već izravna posljedica moravske fonetike kojoj je
bilo bliže labio–dentalno latinsko »f« nego bilabijalno grčko ph.
Osim toga, kontinuante praslavenskoga *tj, *dj bile su na morav-
skom tlu c’, z’ (svec’a, mez’a) pa su se i bilježile grafemima za te fo-
neme. Tako je grafem šta ostao posve nezaposlen, a đervъ se upo-
trebljavao samo u posuđenicama iz grčkoga (anĝelъ). O toj fazi go-
vore nam posredno Kijevski listići.
c) Češku fazu (885–1097) nije lako rekonstruirati: samo bismo Praš-
ke listiće mogli smatrati njezinim predstavnikom jer su prepisani
vjerojatno u Sazavskom samostanu. Poslije Metodove smrti (885)
62
dio njegovih učenika skrio se u Češku čiji se knez Borivoj krstio

nešto prije Metodove smrti. Tamo je glagoljica, sve do protjeriva-
nja slavenskih svećenika (1097), služila ne samo u bilježenju li-
turgije, nego i za prve zapise na češkom jeziku.
d) Ohridska faza (886–XII. st.) započela je dolaskom Ćirilovih i Me-
todovih učenika, a završila se u XII. stoljeću kada ju je potisnula
ćirilica. Bila je ona pismom Ohridske književne škole. Smatra se
da je od solunskog vremena do ohridske faze na makedonskom
tlu došlo do promjene u realizaciji kontinuenata praslavenskih *tj,
*dj i da su se oni sada izgovarali kao št, žd. Tako je grafem šta
(koji se tako i počeo zvati u ovoj fazi) označavao št, ali đervъ nig-
dje ne označuje žd koje se piše dvočlano, a đervъ utvrđuje svoju
vrijednost iz moravskog razdoblja i novosti u njegovu realiziranju
dogodit će se tek na hrvatskom tlu. Kao što je poznato, glagoljica
od XII. st. živi samo na dijelovima hrvatskoga teritorija, na koji-
ma je ona pismo za sve civilizacijske potrebe, a ne kako se kadšto
krivo govori i piše, samo za crkvene knjige. Na našim prostorima
poprimila je uglate oblike pa se u literaturi govori o uglatoj ili hr-
vatskoj glagoljici.
ŽELITE ZNATI VIŠE?
Znanstvena i stručna literatura o životu i djelu Svete Solunske Braće vr-

lo je velika. Potražite časopis »Slovo« koji izdaje zagrebački Starosla-
venski institut! U broju 17. i dvobroju 18–19. objavila je hrvatska paleo-
slavistica Ivana Petrović rad Literatura o Ćirilu i Metodiju prilikom
1100. jubileja slavenske pismenosti (god. 1967. i 1969). Naći ćete puno
zanimljivih naslova.
63
II.
KANON
STAROSLAVENSKIH
SPISA
STAROSLAVENSKI KANON
Poznato je da nam se nije sačuvao nijedan tekst iz vremena Solunske

Braće (druga polovica IX. stoljeća). Najstariji koji su do nas došli iz X. su
ili XI. stoljeća i misli se da oni prilično vjerno zrcale jezik prvotnih sla-
venskih, ćirilometodskih prijevoda.
U njima su, osim u Kijevskim listićima, lokalne jezične osobine samo
sporadične, pa ti tekstovi služe za proučavanje prvoga slavenskog knji-
ževnog jezika, na njima se temelji proučavanje staroslavenske gramati-
ke. Zovemo ih zajedničkim imenom kanon staroslavenskih spisa (prema
grč. καυων, što znači pravilo, propis, ovdje određeni broj).
Nijedan od tih tekstova nije datiran: vrijeme nastanka svakoga od njih
moglo se nakon svestranog, osobito jezičnog i paleografskog, studija
odrediti samo približno. Jedni od tih rukopisa pisani su glagoljicom, a
drugi ćirilicom. Potonjih je manje i kadšto se može pokazati da su — u
cjelini ili djelomice — prepisani iz glagoljske matice (na primjer Savina
knjiga, Suprasaljski zbornik, Listići Iljinskoga itd.).
A. Spomenici pisani glagoljicom
1. Kijevski listići (Ki)

2. Zografsko evanđelje (Zo)
3. Marijino evanđelje (Ma)
4. Assemanijevo evanđelje (Ass)
5. Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.)
6. Sinajski molitvenik (Eu)
7. Kločev glagoljaš (Clo)
8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan)
9. Makedonski listići (Ri)
67
KANON STAROSLAVENSKIH SPISA
B. Spomenici pisani ćirilicom
1. Savina knjiga (Sa)

2. Suprasaljski zbornik (Supr)
3. Eninski apostol (Enin)
4. Među fragmentima pisanim ćirilicom važniji su:
a) Listići Undoljskoga (Und)
b) Hilandarski odlomci (Hds)
c) Zografski listići (Zl)
d) Listići Iljinskoga (Il)
e) Hilferdingov listić (Hdg)
f) Psaltir Slucki (Ps Sl)
68
1. KIJEVSKI LISTIĆI (KI)
Obično se drži da je to najstariji staroslavenski rukopis sa suvislim tek-

stom i stavlja ga se u drugu polovicu X. stoljeća. Sačuvano nam je 7 li-
stova maloga formata (cca 14,5x10,5 cm) lako prenosive knjige koja je
služila misionarima u pokretu.
Po sadržaju to je misal, tj. knjiga u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se
upotrebljavaju kod mise. Uz te tekstove nalaze se i upute za obavljanje
dijelova obreda kroz cijelu liturgijsku godinu. Ti se dijelovi zovu rubri-
ke. Naziv dolazi od lat. riječi rubrica koja je označavala crvenu zemlju za
bojenje. Kada pogledate misalske tekstove u boji, opazit ćete da su pisa-
ni većim dijelom crnom bojom (to su tekstovi koji se izgovaraju), a ma-
njim dijelom crvenom (to su upute koje tumače geste koje svećenik mora
učiniti i druge upute za obred). S obzirom da je od Ki sačuvano samo 13
stranica, jasno je da nam je sačuvan samo dio misala i to onaj koji se zo-
ve sakramentar, a riječ je o bitnim i nepromjenjivim dijelovima koje je iz-
govarao svećenik. Kijevske je listiće našao u XIX. stoljeću arhimandrit
(= nadstojnik pravoslavnog manastira) Antonin Kapustin u Jeruzale-
mu i donio ih u knjižnicu Kijevske duhovne akademije. Zato nose to ime.
U Kijevu ih je poznati slavist I. I. Sreznjevski otkrio za znanost. Naime,
1874. je u njegovoj pripremi izišlo prvo izdanje Kijevskih listića. I danas
se tih sedam dragocjenih listova čuva u Kijevu, u Središnjoj znanstvenoj
knjižnici ukrajinske Akademije znanosti. Mnogoput su izdavani, ne uvi-
jek i dobro. Poznatija su izdanja: Jagićevo iz 1890. (Glagolitica. 2. Wür-
digung neuendtdeckter Fragmente, Mit 10 Taf., Wien 1890, Denkschrift.
Kaiserl. Akad., Bd. 38), zatim Sieversovo iz 1924. (Die altslavischen Ver-
stexte von Kiew und Freising, Leipzig 1924, Akad. Wiss., phil.–hist. Kl.,
Bd. 76/2), Mohlbergovo iz 1928. (Il messale di Kiew/sec IX./ed il suo pro-
totipo Romano del VI–VII). Posebnu je pozornost posvetio Kijevskim li-
stićima V. Vondrák u tekstu O pùvodu Kijevskych listù a Pražskych
zlomkù a o bohemismech v staršich cirkevnìslovanskych pamatkach vùbec
(Praha, 1904). Najnovije izdanje, fototipsko, izišlo je 1983. u Kijevu u po-
vodu Devetoga međunarodnoga slavističkoga kongresa koji se održavao
u ukrajinskoj prijestolnici (V. V. Nimčuk, Kijvьski glagolični listki, AN
69
USSR). U tom se izdanju nalazi i podrobna literatura o najstarijem sta-

roslavenskom kanonskom tekstu.
Priličnu je buru podigao hrvatski slavist J. Hamm svojom knjigom Das
Glagolitische Missale von Kiew (Wien, 1979). U njoj i u drugim svojim tek-
stovima i predavanjima zastupao je tezu da su Kijevski listići falsifikat iz
XIX. stoljeća koji su češki rodoljubi učinili da bi dokazivali starost češke
književne kulture. Slavistika nije prihvatila to mišljenje J. Hamma.
Prva stranica prvoga lista pisana je nešto kasnije nego ostale, vjerojatno
na prijelazu iz XI. u XII. stoljeće. Jezična, paleografska i grafička anali-
za upućuju na južnoslavensko područje. Ta stranica sadrži dijelove
Pavlovih poslanica (13, 11–14 i 14, 1–4). Tom dijelu Kijevskih listića i
ukupnoj problematici vezanoj uz njih osobito je djelotvornu pažnju po-
svetila hrvatska slavistica Marija s. Agnezija Pantelić u radu O Kijev-
skim i Sinajskim listićima, »Slovo« 35, Zagreb 1985, str. 5–56. Ona ih
smješta na dubrovačko područje.
Kijevske listiće slavistika, kao što smo rekli, drži najstarijima među sta-
roslavenskim kanonskim tekstovima, ali u njima nalazimo tipične za-
padnoslavenske jezične osobine koje ih stavljaju na početke češko–mo-
ravske redakcije staroslavenskoga jezika. Te su osobine:
a) Umjesto staroslavenskih št, žd nalazimo zapadnoslavenske re-
flekse praslavenskih *tj (*ktj) i *dj, tj. umjesto pomoštь nalazimo
pomocь, umjesto prosbšte nalazimo prosbce, umjesto daždь dolazi
dazь, umjesto tuždimь dolazi tuzimь itd.
b) Na mjestu praslav. *stj i *skj očekivali bismo u stsl. št, ali nalazi-
mo šč: očiščeniê, zaščiti (imperativ), zaščititь.
c) U instrumentalu jednine glavne deklinacije imenica muškoga i
srednjega roda (to su tzv. o–osnove) očekivali bismo nastavak
–omь. Umjesto njega dolazi –ъmь, pa umjesto očekivanih oblika
oplatomь, obrazomь, vъsǫdomь nalazimo oplatъmь, obrazъmь,
vъsǫdъmь.
d) Kod zamjenice za 1. lice azъ u staroslavenskom nalazimo u geniti-
vu mene. U Ki se nalazi mne što je nastalo ispadanjem slaboga jo-
ra: mъne.
Kao osobine koje osobito vežu Kijevske listiće s kanonskim tekstovima
pisanim na drugim slavenskim područjima (posebice bugarsko–make-
donskom) valja nam uočiti:
a) Ki dosljedno razlikuju jor i jer pa samo dvaput nalazimo jor gdje
bismo očekivali jer (u riječi vъsêhъ).
b) Ki čuvaju oba nosna samoglasnika (ǫ, ę) i ne zamjenjuju ih među-
sobno.
70
IZ KIJEVSKIH LISTIĆA
sêhъ protivjęcïhъ sję na– mьšê o vьsêhъ nebesьsky–
~ našï(mь): ·
mъ sъpasï ny: g mь hъ sïlahъ: pomolïmъ sję: ·
mьšê o mǫčenïcêhъ: — Bъ ïže ny molïtvy radï
~ ~
Mǫčenïkъ tvoïhъ gï čь — blaženyję bcję ï prïsno–
stï čьstjęce molïmъ tję dêvy marïję: i blaženy–
prosęce: da êkože ję esï hъ · ï apostolъ. ï mǫče–
slavojǫ tvoejǫ nebesьsku– nikъ · ï prêpodobьnyhъ.
jǫ utvrьdilъ takoze že ï čistyhъ dêvъ · i vъsêhъ
ïny mïlostïjǫ tvoejǫ svjętyhъ tvoïhъ molï–
prïmï g mь~ nadъ oplatmь: tvamï. prïsno ny vъzve–
~
Prïnosъ gï prïneseny tebê selilъ esi: prosïmъ tję
~
mǫčenïkъ svjętyhъ ra– gï da êkože ny čьstïmъ
dï prïmï: ï molïtvamï čьstï sïïhъ na vьsję dьnï
ïhъ ï zapovêdьmï tvoï– milostьjǫ tvoejǫ dazь
mï prïspêï namъ pomocь namъ prisno naslêdovati
~ po vъsǫdê: —
tvoê · g mь: nebesьskyję tvoję sily: ·
~ ~ našmь: nad oplatm(ь)
Očisti ny gï prosïmь tję g mь
~
nebesьskyhъ tvoïhъ ra– Darъ sь prineseny tebê gï
dï zapovêdьï: ï utvrь– vьsêhъ svjętyhъ nebesь–
dï ny da slavïmъ tję prê– skyhъ sïlъ radï: ï vъsê–
dъ svjętymï tvoïmï hъ svjętyhъ tvoïhъ r
molïtvamï našïmï:
~ našïmь
g mь
Skraćene riječi:
gmь = gospodьmь = g(ospodь)mь
gï = gospodï = g(ospod)ï
bъ = bogъ = b(og)ъ
bcjb = bogorodicjb = b(ogorodi)cjb
TRANSLITERACIJA I TRANSKRIPCIJA
Dvije stranice Kijevskih listića donijeli smo na snimku i prepisali jednu od njih u la-
tinicu, to znači »prenijeli« smo je iz pisma u pismo. To se može učiniti tako da poku-
šavamo bilježiti izgovor (pretpostavljeni) pa se takav postupak zove transkripcija.
Termin dolazi od lat. transkriptio, nastalog od glagola transcribere (»prepisati«). Uz
osobitost da bilježi izgovor druga je bitna odlika toga postupka da iz prepisanog tek-
sta ne znamo kako je nešto bilo napisano u originalu. Ako prepisujemo Kijevske listi-
će i napišemo mša, onaj tko nema originala pred sobom neće znati da se u njemu iza
m nalazi ь (jer) i da završno a nije napisano kao а nego kao ; (jat).
Postoji i drugi način koji zovemo transliteracija i koji ne teži prikazivanju izgovora,
nego za svaki znak u jednom grafijskom sustavu traži odgovarajući u drugom. Ako
ostanemo kod već spomenute riječi iz Kijevskih listića, nju bismo, koristeći ovaj po-
stupak, napisali ovako: mьšê. Iz toga se točno zna kako je bilo napisano u originalu
jer se m pisalo kao м, ь se pisalo kao ь, š se pisalo kao ш, a ê kao . Taj način slabo
71
Kijevski listići, X. stoljeće
72
Kijevski listići, X. stoljeće
73
pomaže ljudima nepoučenim u filologiji. Ako takvom čovjeku, koji zna hrvatsku abe-
cedu, napišete mьšê, on će vas odmah pitati kako se čitaju drugo i četvrto slovo.
Iz svega što smo rekli jasno je da ćemo se transkripcijom poslužiti kada za širu pu-
bliku pripremamo stare tekstove, a transliteracijom (prenošenjem ad litteram, tj.
»znak za znak«) kada priređujemo kritička izdanja, kada tekst mora poslužiti kao
pouzdan temelj za raznovrsna istraživanja.
Ipak, ni kod transliteracije najčešće ne postižemo preslik, tj. potpunu istovjetnost.
Naime, stari su tekstovi pisani in continuo (»neprekidno«), tj. u njima uopće ne nala-
zimo bjelinu (razmak) između riječi i riječi ili su bjeline (razmaci) drukčiji od naših
očekivanja. Uobičajene transliteracije ne poštuju originalni raspored bjelina. Zane-
maruju se kadšto i razlike u slovima (grafemima) ako se komu učini da te razlike ni-
su važne. U glagoljici i ćirilici imamo npr. tri »i« znaka pa bismo mogli uspostaviti
ovakav red:
и и i
I Ԛ i
í і c̈
Najčešće se razlika između drugoga i trećega »i« znaka uopće ne bilježi, a kadšto se
sva tri glagoljična i ćirilična slova prenose jednim, uobičajenim latiničnim i. Još če-
šće se događa da se sva tri znaka za jery (a ti su složeni po načelu: jor (rjeđe jer) + je-
dan od i–znakova) prenose kao y, itd.
Transliteracija dakle može dosljednije ili manje dosljedno »preslikavati« original,
kao što transkripcija može točnije ili manje točno bilježiti (pretpostavljeni) izgovor.
To ovisi i o našem izboru načina prenošenja i o našem znanju.
Početnicima u svladavanju starih grafija obično čine teškoću dvije osobine tih tek-
stova:
a) pisanje in continuo: ne znaju kako da rastave riječ od riječi. Lijek je — učenje
staroslavenskog/starohrvatskog/staro–N jezika.
b) Skraćenice. Riječi se često krate. O toj ćemo pojavi na drugom mjestu. Zasad sa-
mo ovo: sve ono čega nema u originalnom tekstu, stavljamo u zagradu.
74
2. ZOGRAFSKO EVANĐELJE (ZO)
(CODEX ZOGRAPHENSIS, TETRAEVANGELIUM
ZOGRAPHENSE)
Ima 303 lista: prvih 288 pisano je glagoljicom. To je najstarije starosla-

vensko (tetra)evanđelje pisano potkraj X. ili na početku XI. stoljeća u
Makedoniji. Na kraju je ćirilicom dodan (nešto kasnije) sinaksar (pre-
gled crkvene godine s kratkim životopisima svetaca). Ime je četveroe-
vanđelje dobilo po manastiru Zografu na Svetoj Gori (Atosu). U tom bu-
garskom manastiru našao ga je 1843. hrvatski književnik i diplomat
Antun Mihanović. Zografski kaluđeri darovali su godine 1860. evanđe-
lje ruskom caru Aleksandru II., a danas se čuva u Petrogradu u Držav-
noj javnoj knjižnici Saltykova–Ščedrina. Izdao ga je 1879. u Berlinu V.
Jagić: Quattuor evangeliorum codex glagoliticus olim Zographensis nunc
Petropolitanus. Jagićevo izdanje ponovljeno je fototipski u Grazu 1954.
Jezično, spis je neujednačen i zanimljivo je da više starine sadržava u
svom drugom dijelu. Neki to tumače postupnim privikavanjem na jezik
pramatice iz koje je rukopis prepisan. Općenito uzevši, Zografsko evan-
đelje pokazuje veću starinu u području glasova (rjeđe su vokalizacije je-
rova i fakultativna duljenja, čuva se epentetsko l, ali u većem dijelu ru-
kopisa dolazi do asimilacije jerova). Manje starine čuva na razini morfo-
logije i sintakse, mada se dobro čuvaju na primjer oblici složene pridjev-
ske deklinacije i stariji oblici participa (na primjer prošь, nošь, a rijetko
prosivъ, nosivъ).
TETRAEVANĐELJE I APRAKOS–EVANĐELJE
Termin evanđelje dolazi od grčke riječi euaggélion koja znači »radosna, dobra vi-
jest«. Prvo mu je značenje »naviještanje otkupljenja svijeta po Kristu«, a u književ-
nom pogledu to je knjiga u kojoj su zapisane »interpretacije Kristova života i djelova-
nja. Djelomično se temelje na povijesnom opisu Kristova života, a djelomično na pro-
matranju poslijeuskrsne vjere«. Imamo četiri od Crkve priznata evanđelja: ona koja
su napisali Matej, Marko, Luka i Ivan te više apokrifnih evanđelja. »Prva tri se nazi-
vaju sinoptičkim evanđeljima jer su slična po obliku i sadržaju te se lako mogu me-
75
Zografsko tetraevanđelje, X. stoljeće: početak Lukina evanđelja. U zadnjem retku i s

desne strane u bilješci vide se ćirilična slova.
76
2. ZOGRAFSKO EVANĐELJE (ZO)
đusobno uspoređivati i od sva tri napraviti zaokružena cjelinu (synopsis) za razliku

od četvrtoga, Ivanova evanđelja, koje se odlikuje specifičnim izborom građe i suptil-
nijom teologičnošću«. (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćan-
stva, uredio Anđelko Badurina, Zagreb 1979, str. 225).
Postoje knjige u kojima su skupljena potpuna evanđelja i poredana po autorima (Ma-
tej, Marko, Luka, Ivan). Takva se knjiga zove tetraevanđelje ili četveroevanđelje. Od
kanonskih staroslavenskih tekstova tetraevanđelja su Zografski kodeks i Marijinski
kodeks.
Drukčije je aprakos–evanđelje, izborno evanđelje. Ono sadrži samo one dijelove
evanđelja koji se čitaju u pojedine dane liturgijske godine pa su tekstovi (odlomci
evanđelja) i složeni prema datumima u crkvenoj (liturgijskoj) godini. Takva se knji-
ga u hrvatskoj tradiciji zove evanđelistar. Od staroslavenskih kanonskih tekstova iz-
borna su evanđelja glagoljično Assemanijevo evanđelje i ćirilična Savina knjiga, te
djelomično očuvani Bojanski palimpsest. Sve su to tzv. kratki aprakosi, tj. oni koji sa-
drže čitanja za subote, nedjelje i blagdane, dok puni aprakos ima čitanja za sve dane
u godini, a nedjeljni aprakos je kraći od kratkoga i ima tekstove za subote i nedjelje.
Slavisti drže da su Ćiril i Metod još u Solunu, prije moravske misije, preveli kratki
aprakos, a tetraevanđelje su oblikovali u Moravskoj i to popunjavanjem kratkoga
aprakosa. Aprakos počinje Ivanovim evanđeljem, odnosno poznatom rečenicom
Iskoni bê slovo.
ĆIRILICA U GLAGOLJIČNIM TEKSTOVIMA

Ako pažljivo pogledate snimku iz Zografskog evanđelja, primijetit ćete da su na kra-
ju stranice i sa strane riječi pisane ćirilicom. Takvih bilježaka ima puno u tom ko-
deksu. Poljski slavist L. Moszyzski ustanovio je da je čak osam ruku dopisivalo ćiri-
lične bilješke, a za jednu od tih ruku tvrdi da je pisala i glagoljični tekst (Ze studiów
nad rbkopisem kodeksu Zografskiego, PAN, Monografie slavistyczne 3, Wroclaw–
Warszava–Kraków 1961).
Glagoljica i nešto mlađa ćirilica prožimaju se od svojih početaka i nastavljaju tako i
u hrvatskoglagoljskoj tradiciji. Kao što smo već naglasili, međusobno si posuđuju
ime. Hrvatska paleoslavistica Anica Nazor u svom tekstu Ćirilica i glagoljaši (Brač-
ki zbornik 15, Supetar 1987, str. 78–83) navodi puno primjera toga prožimanja. Iz
njezina teksta vadimo neke:
— 893–927; u Okrugloj odnosno Simeonovoj crkvi u Preslavu (Bugarska) napisano
je nekoliko glagoljičnih i nekoliko ćiriličnih grafita. Uparani su u svježu žbuku, a bi-
lježe podizanje Okrugle crkve, izbor Simeona za kneza i smrt cara Simeona.
— 893–927; glagoljsko–ćirilski zapis u okviru jedne ploče s runskim znacima koja
se čuva u Sofiji (Narodni muzej). Ucrtan je početak glagoljske azbuke, a ispod glago-
ljičnih slova ćirilicom su upisani njihovi nazivi.
— 972 (?); u dobrudžanskom selu Besarabu (Rumunjska) ispod jednog ćiriličnoga
zapisa (koji se pripisuje bugarskom patrijarhu Damijanu) vidi se nekoliko glagoljič-
nih slova.
— X/XI. stoljeće: u Novgorodu (Rusija), u sabornoj crkvi, dva su glagoljična grafita;
ispod i iznad njih nalazi se po jedan red ćiriličnih slova.
77
— X/XI. stoljeće: na Ohridskom jezeru (Makedonija), u crkvi manastira Sv. Naum

nalaze se dva zapisa: jedan (na sjevernoj koloni) samo je ćirilični, a drugi je (na juž-
noj koloni) i glagoljični i ćirilični.
— XI/XII. stoljeće: u nizu hrvatskoglagoljskih tekstova nalaze se ćirilična slova, što
znači da se u njima i u tom pogledu nastavlja ćirilometodska tradicija: Bašćanska
ploča, Jurandvorski ulomci, natpisi iz Knina i Plastova (kod Skradina). I u kasnijim
glagoljičnim hrvatskim tekstovima ta će se tradicija nastaviti.
78
3. MARIJINSKO EVANĐELJE (MA)
(MARIJINO EVANĐELJE, CODEX MARIANUS)
Prepisivač ovoga četveroevanđelja bio je sa štokavskog područja i to ono-

ga dijela gdje je vladao istočni obred. Ime je dobilo po manastiru, zapra-
vo skitu, Rođenje Bogorodice Marije na Svetoj Gori (Atosu). Taj skit po-
znat je pod imenom Bogorodica, ranije Ksilurg. Stoga neki misle da bi
ga bilo bolje zvati Bogorodičino ili Ksilurško evanđelje. (Skit je termin za
prebivalište pustinjaka, isposnika. Riječ je istoga podrijetla kao interna-
cionalizam asket. Prebivalište je moglo biti skromno ili raskošno, ali ni-
kad nje imalo status manastira). Tamo ga je pronašao Grigorovič i ponio
sa sobom u Rusiju. Poslije njegove smrti spomenik je pripao biblioteci
Rumjancevskoga muzeja, a odatle je dospio u javnu knjižnicu u Moskvi.
Tamo se i danas čuvaju 172 lista (po drugima 171) koliko ih je Grigoro-
vič i našao. Dva lista poslao je A. Mihanović F. Miklošiču u Beč i ti se i
danas nalaze tamo u Narodnoj knjižnici. Tekst je iz XI. stoljeća. Izdao
ga je V. Jagić u Petrogradu 1883: Quattuor evangeliorum versionis pala-
eoslovenicae Codex Marianus glagoliticus. Fototipski to je izdanje po-
novljeno u Grazu 1960. godine. U Jagićevu izdanju iscrpno je prikazan
jezik spomenika. Na temelju zamjena u — ǫ, i — y, u — vъ, e — ę i sl. Ja-
gić je zaključio da je rukopis mogao nastati na hrvatskom ili srpskom
području, ali J. Hamm upozorava da vokalizacija jerova (ъ > o, ь > e),
kao i povremeno nestajanje epentetskoga l govori za makedonsko po-
dručje. U tekstu je osobito česta upotreba asigmatskog aorista, a vrlo je
česta i asimilacija samoglasnika u složenoj pridjevskoj deklinaciji i pre-
zentskim oblicima (–aago, –uumu umjesto –aego, –uemu, / –aatъ
umjesto –aetъ i sl.).
JEZIČNA ANALIZA TEKSTA LK. VI, 20–23,

IZ MARIJINSKOGA EVANĐELJA
i = i (veznik); tъ = taj, pokazna zamjenica za m. r., N jd.; oči = A dv. imenice oko, s–
deklinacija; vьzvedъ = aktivni particip preterita prvi, m. r., N jd., glagol vьzvesti
79
Marijinsko tetraevanđelje, XI. stoljeće; Lk. VI, 20-37; primjer »školske« glagoljice
kakvom su se u XIX. st. tiskali glagoljični tekstovi
80
3. MARIJINSKO EVANĐELJE (MA)
Marijinsko tetraevanđelje, XI. stoljeće; u glagoljičnom tekstu vide si i ćirilična slova
81
(»podignuti«); svoi = A dv. posvojne zamjenice svoi; na = na (prijedlog), na učeniky =

A mn. imenice m. r. učenikъ, o–deklinacija; svoję = A mn. posvojne zamjenice svoi;
glagolaaše = 3. l. jd. imperfekta glagola glagolati; blaženii = N mn. određenoga obli-
ka pridjeva blaženъ; niĉii = N mn. određenoga oblika pridjeva niĉь (= siromašan);
êko = veznik jer; vaše = N jd. sr. roda posvojne zamjenice; estъ = 3. l. jd. trajnoga
prezenta pomoćnoga glagola byti; cêsarьstvie = N jd. imenice sr. roda, jo–deklinaci-
ja; božie = N jd. pridjeva sr. roda; alčǫĉei = N mn. određenoga oblika aktivnoga par-
ticipa prezenta glagola alъkati (postiti, gladnjeti); nynê = prilog sada; nasytite sę =
2. l. mn. prezenta glagola nasytiti sę u futurskom značenju (= nasitit ćete se);
plačǫĉei = N mn. određenoga oblika aktivnoga participa prezenta glagola plakati;
vьsmêjǫtъ sę = 3. l. mn. prezenta glagola vьsmêjati sę (= smijati se); blaženi = N mn.
neodređenoga oblika pridjeva blaženъ; bǫdete = 2. l. mn. trenutnoga prezenta po-
moćnoga glagola byti u futurskom značenju (= bit ćete); egda = prilog kada;
vьznenavidętъ = 3. l. mn. prezenta glagola vьznenavidêti u futurskom značenju (=
budu mrzili); vy = A mn. zamjenice ty (vy = vas); človêci = N mn. imenice človêkъ,
o–deklinacija; razlǫčętъ = 3. l. mn. prezenta glagola razlǫčiti u (= rastaviti);
ponosętъ= 3. l. mn. prezenta glagola ponositi (= grditi, prigovarati); prinesǫtъ = 3. l.
mn. prezenta glagola prinesti (= prinijeti, donijeti); imę = A jd. imenice sr. roda imę,
n–deklinacija; zъlo = A jd. pridjeva sr. roda u neodređenom obliku; syna = G jd.
imenice m. r. synъ, imenica je pripadala u–osnovama, ali je često, kao i ovdje, prima-
la nastavke o–osnova; človêčьskaago = G jd. određenoga pridjeva m. r. človêčьskъ (=
čovječji); radi = prilog radi; vъzdraduite sę = 2. l. mn. imperativa glagola
vъzdradovati sę (= uzradovati se, obradovati se); vъ = prijedlog u; tъ = A jd. pokazne
zamjenice tъ; vъ denь = A jd. imenice dьnь, n–deklinacija m. r., u korijenu je došlo do
vokalizacije jakoga jera; vъzigraite = 2. l. mn. imperativa glagola vъzigrati (= igrati,
veseliti se); se = usklik eto, gle; bo = veznik jer; mъzda = N jd. imenice ž. r., a–dekli-
nacija, (= plaća); vaša = posvojna zamjenica u N jd.; mъnoga = N jd. ž. r. u neodređe-
nom obliku; na nebese = L jd. imenice nebo, sr. r., s–deklinacija; po sihъ = L mn. po-
kazne zamjenice sь (= ovaj); tvorêahǫ = 3. l. mn. imperfekta glagola tvoriti (= tvoriti,
činiti); prorokomъ = dativ množ. imenice m. r. prorokъ, o–deklinacija; otьci = N mn.
imenice m. r. otьcь, o–deklinacija; ihъ = G mn. anaforičke zamjenice iže koja je u
funkciji osobne zamjenice za 3. l.
82
4. ASSEMANIJEVO EVANĐELJE (ASS)
(ASSEMANIJEV EVANĐELISTAR, CODEX
ASSEMANIANUS)
Ima 158 listova. To je aprakos (izborno, nedjeljno) evanđelje. Sadrži sa-

mo perikope, tj. dijelove koji se čitaju u crkvi. Na kraju je dodan menolo-
gij (kalendarij) u kome se spominju Dimitrije, Teodor, Kliment i drugi
makedonski sveci. Pisano je u Makedoniji u XI. stoljeću (po nekima: na
kraju X. stoljeća) i mnogi ga smatraju najljepšom staroslavenskom knji-
gom. U Jeruzalemu ga je 1736. pronašao i kupio talijanski isusovac (po-
drijetlom iz Sirije) J. Assemani. Njegov nećak ostavio je evanđelistar Va-
tikanskoj knjižnici gdje se i danas nalazi. Prvi je o tome tekstu pisao M.
Karaman u djelu Identitá della lingua letterale slava (rukopis, Zadar
1746). Izdali su tekst F. Rački (Zagreb 1865, glagoljicom), I. Crnčić (Rim
1878, latinicom), J. Vajs i J. Kurz (Prag 1929, fototipski) i J. Kurz (Prag
1955, ćirilicom). Najnovije faksimilno izdanje je V. Ivanove–Mavrodino-
ve i A. Džurove iz 1981. (Sofija). Spomenik obiluje ligaturama. U jezič-
nom pogledu odlikuje se vokalizacijom jerova (ъ > o, ь > e) i povremenim
gubljenjem epenteze, a ь se češće zamjenjuje tvrdim ъ. To su osobine ko-
je upućuju na makedonsko područje i koje, kao što smo istaknuli, ima i
Marijinsko evanđelje.
NA ČEMU I ČIME SU PISALI STARI SLAVENI

Stari slavenski tekstovi najčešće su pisani na pergameni, tj. na posebno priređenoj
koži (janjećoj, telećoj, kozlećoj). Dobila je ime po maloazijskom gradu Pergam(on)u u
kome se takav materijal priređivao. Nije se pripremao svugdje jednako, ali temeljni
je postupak bio otprilike ovakav: kožu su nekoliko dana namakali u vodi kojoj se do-
dalo gašenoga vapna da bi je se omekšalo, odstranilo masti i, koliko je bilo moguće,
žutu boju. Nakon namakanja slijedilo je »kupanje«, tj. čišćenje i pranje kože. Očišće-
nu kožu zategnuli su na okvire i sušili. Poslije sušenja skidali su preostale nečistoće
(posebice dlačice) pomoću kamena plavca. Napokon su je izglačali i natopili kred-
nom tekućinom da bi bila svjetlija i prikladnija za pisanje. U kakav će je oblik izreza-
83
ti ovisilo je o naručitelju, ali i o ustaljenim pravilima koja su jamčila funkcionalnost

i ljepotu kodeksa. Pergamena je bila posebice pogodna za skidanje napisanoga tek-
sta i pisanje novoga (tzv. palimpsesti, o kojima ćemo na drugom mjestu) i za ilumini-
ranje tekstova.
Slaveni su pisali u drvetu. Tako valja shvatiti i riječi Crnorisca Hrabra da su se služi-
li »crtama i urezima«. Te su crte i ureze najčešće utiskivali (urezivali) u drvo. Arhe-
ološka istraživanja otkrila su 1951. godine u okolici Novogoroda (Rusija) puno ispra-
va pisanih na brezinoj kori. Isprave su uglavnom iz razdoblja od XII. do XV. stoljeća i
tiču se privatnoga života tamošnjega stanovništva. Pisane su šiljkom na unutrašnjoj
strani brezine kore.
Pisalo se i u kamenu. To su tzv. epigrafski spomenici kojima ćemo osobitu pozornost
udijeliti u vezi s počecima hrvatske pismene kulture. Papir je među Slavene stigao u
XIII. stoljeću i to najprije među Hrvate.
Glagol »pisati« (praslav. *pьsati) u staro je vrijeme imao značenje blisko današnjem
glagolu risati, crtati. Uskrsna jaja zovemo »pisankama« jer su oslikana.
Slaveni su rjeđe nego neki drugi narodi upotrebljavali trsku kao pisaljku. Trskina
cjevčica bila je na vrhu zašiljena, a kasnije su cjevčicu i prerezali da bi mogli vući fi-
nije crte. Takva se pisaljka obično zove kalamos. Puno češće služili su se stari Slave-
ni perom, posebice guščjim, ali i perom nekih ptica. Metalna su se pera i u slaven-
skom svijetu, kao i drugdje, upotrebljavala masovnije tek u novom vijeku. Ipak, cr-
kveni i svjetovni velikodostojnici i u srednjem su vijeku kadšto pisali metalnim peri-
ma, posebice onima od srebra ili od zlata.
Crnilo i druge boje kojima su pisali pripremali su po vlastitim receptima te su i sa-
stav i postupak čuvali kao tajnu. Znamo ipak da su jako crnilo dobivali miješanjem
čađi, smole i vode. Uz crnu, najčešća je bila crvena boja. Zato na srednjovjekovnim
slikama kraj pisara često vidimo dvije posudice: za crnilo i za crvenilo. Crvenilo se
najčešće upotrebljavalo za naslove i za nove dijelove rukopisa te za majuskulna slova
u samom tekstu. To će zadržati i tiskane knjige, pa će npr. u misalima crveno otisnu-
ti upute za čitanje i obavljanje liturgije. Po crvenoj boji ti su se dijelovi zvali rubrika.
STAROSLAVENSKI SLOVOPIS I PRAVOPIS

Već smo napomenuli da početnicima pri čitanju starih tekstova osobitu teškoću čine
skraćene riječi i pisanje in continuo. O skraćenicama i drugim pravopisnim osobina-
ma starih slavenskih tekstova evo nekoliko najkraćih obavijesti.
Veliko slovo. U pravopisu na koji smo mi navikli veliko slovo ima funkcionalnu vri-
jednost: njime pišemo osobna imena, počinjemo rečenicu i upotrebljavamo ga u nizu
prilika kada to propisuje pravopis. Drukčije je sa staroslavenskim tekstovima. I u
njima nalazimo velika slova, ali ne na mjestima gdje ih mi, s obzirom na svoje navi-
ke, očekujemo. Veliko slovo samo upozorava da počinje neka veća cjelina... To veliko,
i nerijetko ukrašeno, početno slovo zove se inicijal. Filolozi nisu suglasni odakle taj
naziv. Jedni misle da dolazi od mjere za dužinu »uncija« (= 2,333 cm), a drugi ga do-
vode u vezu s lat. initialis (= početni).
Dijakritični znaci. Češće se sreće samo znak ’ koji dolazi iza nekih slova (s desne
strane) i upozorava da je riječ o mekom suglasniku: L5=lj, N5=nj, itd. Ne možemo
navesti niti jedan staroslavenski spomenik u kome se taj znak rabi dosljedno pa se
84
Assemanijev evanđelistar, XI. stoljeće; po mnogima najljepši među kanonskim staro-

slavenskim kodeksima
može reći da je vidljiva tendencija da se on ispušta. Nalazimo i znakove za naglaske

(/, ž, (, )). Malo pojednostavljeno može se reći da su ti znaci samo oponašanje grčke
grafije. S obzirom da ne znamo skoro ništa o staroslavenskom naglasku, ti nam zna-
ci danas ne znače puno. Nekadašnji grčki spirit (5), koji je mijenjao svako ispušteno
slovo, ponekad je zamjenjivao i jerove, tj. dolazio je u ulozi apostrofa: ptica,
arhhierei.
Interpunkcija. Od današnjih interpunkcijskih znakova javlja se točka i ona se piše na
kraju sintaktičkih cjelina, većih i manjih od rečenice. Na tim mjestima dolazi kadšto
i dvotočka, pa i tri i četiri točke (:, ..., ::). Zareza nema u kanonskim tekstovima, on će
se u Slavena početi upotrebljavati tek od XIV. stoljeća.
Rastavljanje riječi na kraju retka nije se obilježavalo nikakvim znakom. Pravilnost
koja se može uočiti jest da na kraju retka imamo samoglasnik, što je u skladu sa sta-
roslavenskim glasovnim zakonom da slog mora završavati na samoglasnik (zakon
otvorenih slogova). Tek će se u vrlo kasnim hrvatskim glagoljičnim tekstovima stav-
ljati znak = ako se riječ nastavljala u narednom retku.
Skraćenice. Nadredni znakovi su ~, —, ¬, ̑ ( itd. Oni su najčešće upozoravali da je
riječ skraćena. Tri su načina kraćenja bila podjednako česta i u glagoljičnim i u ćiri-
ličnim tekstovima (tako je bilo i u latinskim i grčkim):
a) kontrakcija: izostavljena su slova iz sredine riječi, npr. aplъ = ap(osto)lъ, dša =
d(u)ša, ddъ = d(avi)dъ,
b) suspenzija: izostavljeno je slovo (ili više njih) na kraju riječi, npr. kon = kon(ьcь),
zač = zač(ęlo),
c) slovo iznad retka, npr. bsy = bys(tъ), vkê = vêk(ъ). Osobito često tako se kratio
prijedlog otъ, naime u ćirilici je to izgledalo ovako: ѿ = otъ.
U glagoljičnim tekstovima često dolaze i ligature. Naziv im potječe od lat. lego, lega-
re, ligavi, ligatum — »svezati«. Kako glagoljica (i bugarsko–makedonska, tj. obla, i
85
Assemanijev evanđelistar, f. 69 v, XI. stoljeće
86
Assemanijev evanđelistar, f. 70, XI. stoljeće
87
Assemanijev evanđelistar, f. 70 v, XI. stoljeće
88
hrvatska, tj. uglata) ima puno zajedničkih elemenata za nekoliko slova, ti zajednički
elementi povezuju dva slova ili više njih.
m + o = mo
t + v = tv
Zašto su se riječi kratile? To je bio prvotno židovski običaj, da ne bi profanirali Božje

ime. Židovi su ime Jahve pisali skraćeno ispuštajući samoglasnike. Grci su to preu-
zeli od Židova, a Slaveni od Grka. Stoga su prve riječi koje su se u tekstovima kratile
bila tzv. sveta imena (nomina sacra), ali kasnije su se skraćivale i druge riječi koje su
se često javljale u tekstovima. Mada se neki paleografi i filolozi protive stavu koji
skraćivanje dovodi u vezu sa štednjom materijala za pisanje i štednjom vremena, taj
se razlog (kao drugotni) ne može isključiti.
Valja upozoriti da pisari kadšto skraćuju riječi a da pritom ne stavljaju nadredni
znak iznad skraćenice, ali isto tako da ne treba miješati skraćivanje tipa »slovo
iznad retka« s pisarevim korekcijama vlastitih pogrešaka. Kada zaboravi napisati
дѣ
neko slovo ili dio riječi, on ih naknadno stavi iznad riječi, npr. не лѣ.
89
Sinajski psaltir, XI. stoljeće, najstarija slavenska »knjiga psalama«
90
5. SINAJSKI PSALTIR (PAS, PS. SIN.)
(PSALTERIUM SINAITICUM)
Pronađen je potpuni rukopis, tj. 209 listova, sa svih 150 psalama, te

kanticima i molitvama. Prepisan je u XI. stoljeću iz starije matice u za-
padnoj Makedoniji. Ime je dobio po Sinajskoj gori gdje se i danas čuva u
grčkom manastiru Sv. Katarine. Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1883),
Severjanov (Petrograd 1922) — njegovo je izdanje ponovljeno fototipski
u Grazu 1954, i M. Altbauer: Sinajski psaltir, glagolski rakopis od XI.
vek od manastirot Sv. Katerina na Sinaj, MANU, Skoplje 1971. Usp. i Io-
annis C. Tarnanidis: The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975. at
St. Catherine’s Monastery on Mount Sinai, Solun 1988. s opisom i faksi-
milima. Pisanje nekih slova vrlo je nejednoliko, pa se zaključuje da je
spomenik pisalo više pisara (usp. Von Arnim, Studien zum altbulgaris-
chen Psalterium Sinaiticum, Leipzig 1930. i dr.). Osobito je nejednoliko
pisanje jerova i nazala, a osim toga uočljiva je česta vokalizacija jerova i
izostavljanje epentetskoga l.
Iz Sinajskog psaltira
(Ps. 101, 2–9/f. 130 r)
2. G(ospod)ï uslyši molïtvǫ mojǫ.

i vъplь moï kъ tebê da prïdetъ.
3. Ne otъvratï lica tvoego otъ mene.
vъ nъže denъ tǫžǫ prïklonï
ko mnê uho tvoe.
Vъ nъže denъ prïzovǫ tję jędro
uslyšï mję.
4. Ide iščezǫ êko dymъ dьnï moï. ï ko–
stï moję êko sosъhǫ sję
5. Pobьenъ byhъ êko sêno i sъše sr(ь)d(ь)ce
moe. êko zabyhъ sъnêsti hlêbъ moi.
6. čtъ glasa vъzdyhanьê moego.
prïlьpe kostь moê plъti moeï.
7. Upodobihъ sję nejęsytï pusty–
91
neï. byhъ êko noĉъny vranъ na ny–

riĉï.
8. Zabьdêhъ ï byhъ êko pьtica sobję–
ĉiê sję na zъdê.
9. Vьsъ denъ ponošaahǫ mï vrazi
moï. i hvalęĉïï sję mnojǫ
U prijevodu na suvremeni hrvatski jezik (Biblija, KS, Zagreb 1976, str.
547) taj tekst izgleda ovako:
2. Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
3. Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje
kad te prizovem, brzo me usliši!
4. Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj
5. Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
6. Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
7. Sličan sam čaplji u pustinji,
postah kao ćuk na pustoj razvalini.
8. Ne nalazim sna i uzdišem
kao samotan vrabac na krovu.
9. Svagda me grde dušmani moji
mnome se proklinju (što bjesne na me).
Drukčiji prevoditeljski postupak nalazimo u prijevodu na suvremeni
srpski jezik u knjizi Psalmi, ritmički prepev (Beograd 1990, preveo i pre-
pevao Aleksandar Birviš).
Navedeni tekst nalazi se na 204. stranici.
2. O Gospode, čuj molitvu moju,
i moj vapaj neka dospe do tebe.
3. Lice svoje ne skrivaj od mene
u dan kada jadi me pritegnu,
uho svoje ka meni upravi,
kad te zovem, brzo me usliši!
4. Dani moji kao dim nestaju,
kosti gore kao peć što gori.
5. Srce mi se kao trava suši.
Zaboravih kako se hleb jede.
6. Zbog teškoga moga uzdisanja,
meso mi se uz kosti smežura.
7. Ja sam sličan čaplji u pustinji,
ja sam sličan ćuku s razvalina.
8. Ležim budan i uzdišem samo,
kao vrabac usamljen na krovu.
9. Dušmanini ceo dan vređaju
(i psuju me drski podsmevači).
92
5. SINAJSKI PSALTIR (PAS, PS. SIN.)
Sinajski psaltir, XI. stoljeće
93
PSALTIR — KNJIGA PSALAMA
Psaltir je zbirka od 150 pjesničkih tekstova Staroga zavjeta koje kršćanska tradicija
pripisuje izraelskom kralju Davidu. Riječ psaltir dolazi od grčke riječi psalterion
»glazbalo sa žicama«, a riječ psalam odgovara latinskom psalmus i grčkom psalmos
»hvalospjev«. Prvotno su se dakle takve pjesme pjevale uz glazbeni instrument sa ži-
cama.
Psalmi u kršćanskom bogoslužju igraju veliku ulogu. Nalaze se u misalima i u bre-
vijarima (časoslovima). Časoslovi imaju posebni dio — psalterij — u kome se nalaze
psalmi raspoređeni po danima u tjednu. Svećenici i redovnici imali su (i imaju) obve-
zu svakodnevne molitve iz časoslova pa su tako i psalmi svaki dan na redu. Najvaž-
nija kršćanska liturgijska služba, misa, počinje psalmom. Sve je to uvelike utjecalo
na književnost, posebice na srednjovjekovnu. Ne smijemo zaboraviti, naime, da su
upravo ti svećenici koji su se svakodnevno sretali s psalmima bili u srednjem vijeku
autori najvećeg broja književnih djela. Sadržaj i ritam psalama nužno su prenosili u
svoja literarna ostvarenja. Najstariji sačuvani hrvatski psaltiri pisani su glagoljicom
i iz XIV. su stoljeća (Lobkowiczev iz 1359, Pariški 1380). Osobito mjesto zauzima
Fraščićev psaltir što ga »ljet gospodnjih 1463. pisa pop Petar Fraščić v Lindarje sje-
deći«. To je jedini naš psaltir s tumačenjima. Profesor Hercigonja piše ovako: »Svi
podaci poredbene jezične raščlambe Fraščićeva i Sinajskog psaltira spomenute po-
dudarnosti (elementi grčkog leksika, latinizmi, odjeci zapadnoslavenskog leksika u
Fraščićevu psaltiru) utvrđuju J. Hamma u uvjerenju (kojemu je svojedobno bio blizu
i F. Fancev iako, dakako, ne na temelju takve dokumentacije), da se postojeći fond
staroslavenskih (crkvenoslavenskih) psaltira razvio u dva varijantna oblika. Jedan
arhaičniji ćirilo–metodski, s tragovima zapadnih utjecaja koji je upotrebno najsnaž-
nije povezan s hrvatskim glagoljskim, čakavskim područjem od Istre prema jugu i
drugi makedonsko–bugarski, Klimentov, koji se proširio na istoku.« (Srednjovje-
kovna književnost, Povijest hrvatske književnosti 2, str. 247.)
Najstariji sačuvani hrvatskolatinični psaltiri su iz XVI. stoljeća i oslanjaju se na hr-
vatskoglagoljske. Brojni stari hrvatski književnici (M. Vetranović, Š. Budinić, I. Gun-
dulić, A. Vitaljić, I. Đurđević i drugi) kadšto su Davidove psalme parafrazirali, kad-
što preveli na hrvatski jezik.
94
6. SINAJSKI MOLITVENIK (SIN. EU.)
(SINAJSKI EUHOLOGIJ, SINAJSKI TREBNIK,
EUCHOLOGIUM SINAITICUM)
Spomenik je u XI. st. prepisan glagoljicom u Makedoniji (možda s pred-

loška koji je nastao u vrijeme moravsko–panonske misije). 103 lista ču-
vaju se u manastiru Svete Katarine na Sinajskoj gori. Tamo ih je našao
prvi profesor slavistike na Zagrebačkom sveučilištu, Čeh L. Geitler
1880. i objavio ih dvije godine kasnije u Zagrebu. Tri lista odnijeli su P.
I. Uspenski i N. P. Krylov u Rusiju (čuvaju se u Petrogradu). U ediciji
Patrologia Orientalis (t. XXIV, fasc. 5, 1933, str. 605–802. i t. XXV, fasc.
3, 1939, str. 487–617) izdao ga je J. Frček. Slovenski slavist R. Nahtigal
objavio je 1941. u Ljubljani fototipsko, a 1942. ćirilično izdanje. U novije
vrijeme izdao je tekst I. C. Tarnanidis The Slavonic Manuscripts Disco-
vered in 1975. at St. Catherine’s Monastery on Mount Sinai (Thessaloni-
ki, 1988).
Istraživači ističu da je riječ o zbirci raznorodnih molitava koje su i razli-
čitoga podrijetla: neke se pripisuju predćirilometodskoj salzburškoj mi-
siji, za druge se tvrdi da su misalski fragmenti istočnoga obreda, za
mnoge se kaže da su iz vremena moravske misije. O jeziku ne znamo
mnogo: nosni samoglasnici dobro se čuvaju, u bilježenju slogotvornih r i
l ne označava se palatalnost, epentetsko se l većinom čuva, jaki jerovi
kadšto su sačuvani, kadšto zamijenjeni punim samoglasnicima (ъ > o, ь
> e), slabi su jerovi kadšto ispušteni; Jagićevo pravilo je potvrđeno itd.
IZ SINAJSKOGA MOLITVENIKA
MOLITVA NA ŽE TVO (f. 12b — 13a)

ž ž
G(ospod)ï b(ož)e č(lovêko)ljubče. plody jęže esi dalъ namъ. ihъže sъnidošę sę rabi
tvoi žętъ. Vъzloži na nę bl(a)g(oslo)venie tvoe ï vladǫĉiimъ imi. podaždi sp(ase)nie
tvoe. Da imǫĉe gobezie tvoe. podadętъ i niĉiimъ. Dobrosъtvorenie. ï sego radi priimi.
otъ vsêhъ poklonênie. v(era)š(ь). Tebê bo podobaetъ vsê slava. ô(tь)cju i s(y)nu i
95
Sinajski molitvenik, f. 6b, XI. stoljeće
96
6. SINAJSKI MOLITVENIK (SIN. EU)
Sinajski molitvenik, f. 49b, XI. stoljeće
97
MOLITVA NAČĘTЬJU VINU KYSÊLU (f. 14a — b)

G(ospod)ï is(u)h(rъst)e b(ož)e našь. prêložei vodǫ vъ vino. Vъ kanagalilêskyhъ
bracêhъ. ï slavǫ svojǫ avlь učenikomъ svoimъ. ty i nynê posêti. otъ s(vę)taago žiliĉa
svoego. ï bl(a)g(oslo)vi vino se. ï sъtvori e vo vsêko blagorastvorenie. pijǫĉiimъ. Da
bez vьsêkojǫ nepriêzniny dêtêli. pijǫĉe e. slavimъ tę. Datelê vsemu dobru prinošenьju.
ot(ь)ca i s(y)na i s./
MO(LITVA) PO OBÊDÊ (f. 17b)
Tebê istinьnumu č(lovê)k(o)ljubcьju b(og)u my grêšьnii ï nedostoinii rabi tvoi.
nasyĉьše sę. bogatyhъ blagъ tvoihъ. hvalǫ tebê prinosimъ. ï molimъ ti sę vl(ady)ko.
sъ zemъnymi blagy. i n(e)b(e)sъnymъ tvoimъ daromъ. pričęstьniky ny avi mol(i)tva-
mi s(vę)tyję b(ogo)r(odi)cę ï vsêhъ s(vę)tyhъ tvoihъ. êko podobaetъ ti vsê slava o(tь)
ca i s(y)na i s(vę)taago d(u)ha. nynê
FOL. 72 a/b
I PO TOM(Ъ) VЪLÊZÊTE VЬ CR(ЪKЪ)VЬ ï padet(ъ) nicь na zemi. hotęi
ispovêdati sę. ï g(lago)letъ ierêi nadь nimь
MOLITVO SIJO
G(ospod)i b(o)že vsemogy. tebê bǫdǫ azъ ispovêdenъ. vsêhъ moihъ grêhъ. ï moego
liha sъtvoreniê sego. eže koližъdo izg(lago)lahъ. ï liho sъtvorihъ. ï liho myslihъ.
g(lago)lomь li dêlomь. li pomyšleniemь. vsego eže azъ pomьnjǫ. êže azъ sъvêdy
sъgrêšihъ. ljubo ne sъvêdy. nǫždejǫ ljubo ne nǫždejǫ. sъpę li bьdę. lihoklętvy. ï lъžę. i
vъ pomyšlenьi nepravedьnê. pustoši ï blędi. êkože azъ koližъdo sъtvorihъ. i vsê iz li-
ha. vь êdenьi i vь pitьi ï vь nepravedьnêmь sъpanьi. moljǫ tę. g(ospod)ï b(o)že moi.
da ty mi račilъ. životъ i milostь podati. da i azъ neposramlenъ prêdъ očima tvoima
bǫdǫ. i da i azъ eĉe na semь svêtê. moihъ grêhъ pokajǫ sę. i dostoino pokaanie imêti
mogǫ. êkože tvoję ĉedroty sǫtъ.
MOLITVENIK
Prapočetkom kršćanskih molitvenika drži se spis Didahe koji potječe iz drugoga

stoljeća kršćanstva, a njegov temeljni sloj još iz prvoga. Sveti su oci taj tekst po važ-
nosti stavljali na drugo mjesto, odmah iza Biblije. Tekst se naziva i Nauk dvanaesto-
rice apostola, a riječ je o knjižici koja je služila putujućim misionarima za naviješta-
nje Evanđelja. Riječ didaché znači uputa.
U ranom srednjem vijeku došlo je do udaljavanja bogoslužja i puka: sadržajno i jezič-
no nerazumljivo bogoslužje dovelo je do širenja različitih oblika pučke pobožnosti i
do češće uporabe molitvenika. Molitvenici na narodnim jezicima pojavit će se u XIV.
stoljeću. Sinajski molitvenik pisan je najstarijim slavenskim književnim jezikom —
staroslavenskim i Slavenima je morao puno pomoći u razumijevanju obreda, a to
znači i u boljem sudjelovanju u njima.
U hrvatskoj književnojezičnoj baštini možemo molitvenike pratiti od XIV. stoljeća i
oni su uvijek uz teološko imali i književno značenje, a zbog česte uporabe igrali su
važnu ulogu u standardizacijskim procesima hrvatskoga jezika.
98
6. SINAJSKI MOLITVENIK (SIN. EU)
U novije smo vrijeme dobili vrijedno djelo o hrvatskim molitvenicima, tj. doktorsku
disertaciju osječke znanstvenice Zlate Šundalić Molitvenici u hrvatskoj književnosti
od 16. do 18. stoljeća, koja nudi ne samo književnopovijesni pregled, nego i zanimlji-
ve pokušaje tipologiziranja hrvatske molitveničke građe.
99
Kločev glagoljaš: Iz homilije Ivana Zlatoustoga, kanonski tekst iz XI. stoljeća donosimo
»školskom« glagoljicom
100
7. GLAGOLITA CLOZIANUS (CLO)
Sačuvalo nam se samo 14 listova kodeksa koji je napisan u XI. stoljeću i

tada imao, vjerojatno, 552 lista (= 1104 stranice). Na sačuvanim strani-
cama nalazi se pet homilija, od kojih su četiri poznate iz drugih staro-
slavenskih tekstova (autori su im Ivan Zlatousti i Epifanije), a jedna je
sačuvana samo u Clo i poznata pod imenom Anonimna homilija. Prilič-
no uvjerljivo se dokazuje da je njezin autor Sveti Metod pa se kadšto na-
ziva i njegovim imenom. Dvanaest listova se čuva u Tridentu (Italija), a
dva u Innsbrucku (Austrija).
Kodeks je dobio ime po grofu Parisu Clozu koji je bio njegovim vlasni-
kom u prvoj polovici XIX. stoljeća. Za nas je zanimljivo da je sve do kraja
XV. stoljeća bio u vlasništvu Frankopana. Znamenita hrvatska velikaš-
ka obitelj častila je kodeks kao kućnu relikviju (okovan je bio u srebro i
zlato), a držali su da je riječ o autografu Svetoga Jeronima.
Jezikoslovci se razilaze u ocjeni gdje je tekst napisan: jedni, pozivajući se
na sličnost oble glagoljice u Clo s onom u sinajskim kodeksima, drže da
je to bilo u Makedoniji, a drugi da je Clo napisan u Hrvatskoj. Za naše
tlo osobito govori promjena jera u jor iza palatalnih č, ž, ĉ, žd koju sreće-
mo i u drugim hrvatskim rukopisima. Realno je pretpostaviti da je Clo
prepisan na hrvatskom tlu s makedonskoga predloška.
Tekst je prvi izdao B. Kopitar (Beč 1836, prvih dvanaest listova), zajed-
no s Frizinškim spomenicima i sa spisom De conversio Bagoariorum et
Carantanorum, zatim je F. Miklošič izdao dva lista iz Innsbrucka (1860),
oba dijela I. I. Sreznjevski (1866). Kritičko izdanje s grčkim predlošcima
izdao je V. Vondrák (Glagolita Clozùv 1893) te napokon A. Dostal Clozi-
anus, staroslovênsky hlaholskË sborník tridentskË a innsbruckË (Prag,
1959). To izdanje sadrži snimke, ćiriličnu transliteraciju, grčki tekst,
prijevod na češki i rječnik.
101
IZ HOMILIJE IVANA ZLATOUSTOGA
O skvrъn’ny glasъ! O nečjuvьstvьe mnogoe!

O drъzostъ bestudъna! I azъ vamъ, sętъ, prêdamь ï!
Kako ïzъ ustъ ïspusti glasъ, Česo radï mi,
kako językъ podvïža, kojǫ viny imy,
kako ne ïskoči duša is têlese togo li malǫ, li velikǫ,
kako ne ocêpênê, prêdaeši učitelê?
kako ne užase sę umъ ego! Imьže li ti oblastь dalъ estъ
Čъto hoĉete mi datï, sętъ, na nečïstyhъ bêsêhъ?
i azъ vamъ prêdamъ i’?! I tolikǫ sïlǫ dastъ tï,
Rьcï mï, da nedǫžnyję ubaluešï,
semu lï tę naučï učïtelь ï prokaženyję očïĉaešï,
vь tolïko vrêmę, ï slêpyję tvorïšï prozьrêti,
tako lï skoro zaby čęstoe učenьe? ï ina mnoga čjudesa takova tvorïti.
Ne sego lï radi glagolaše: Za ty li dobryję dêtêlï
ne sьtęžïte zlata ni sьrebra, sьję mъzdy vъzdaešï emu?
brane drevle tvoeï voli Čъto hoĉete mï dati, sętъ,
jǫže ïmašï vъ ïmêny? ï azъ vamъ prêdamь ï?!
Ne učaše lï glagolę: O neïstovъstvo velikoe,
aĉe kto tę udaritъ vъ desnǫjǫ lanitǫ, pače že: o sъrebroljubьstvьe!
obrati emu i drugojǫ?! Vьse se zъloe to sъtvorilo estъ,
Čъto hoĉete mi dati to vъzljubь
i azъ vam prêdamь ï!?! sь učitelê svoego prêdastъ.
O nevêždьstvьe! Takъ bo estъ zъly tъ korenь.
Teže razumljive riječi: skvrъn’ny — mrski, prokleti, proklinjući; ocêpênêti

— usahnuti; sętъ — nepravda; zabyti — zaboraviti; sьtęzati — gomilati,
nanašati; branь — rat; drevle — prvi put, prije; lanita — obraz;
nevêždьstvьe — neznanje; nečjuvьstvьe — bezosjećajnost; ubalovati — li-
ječiti; prokaženъ — gubav; za dobryję dêtêli — za dobročinstvo;
neistovъstvo — ludost, mahnitost.
Tekst smo preuzeli iz knjige V. Jagića, Obrazcy jazyka cerkovnoslavjan-
skogo (Sanktpeterburg 1882). Glagoljicom otisnut dio nalazi se na str.
18–22. Manji smo dio prenijeli u latinicu. Tekst smo rasporedili tako da
suvremeni čitatelj bolje osjeti propovjedničku vještinu Ivana Zlatoustoga.
Tome služe i upitnici i uskličnici, kojih, razumije se, nema u izvorniku.
ANONIMNA/METODOVA HOMILIJA
(PRIJEVOD NA HRVATSKI)
Ljubite pravednost, vi, vladari zemaljski... Ako dakle ljubiti pravednost

(Mudr l, 1) vladarima zemaljskim Božja riječ zapovijeda, i opet: Početak
je dobrog puta raditi pravedno, (a) pravednim djelima započinjemo sre-
102
Kločev glagoljaš: Iz homilije Ivana Zlatoustoga, kanonski tekst iz XI. stoljeća donosimo
»školskom« glagoljicom
103
tan život (redak 60–65); (b) Promatrajmo sa strahom da onima koji ne-
pravedno rade, Božji zakon naviješta propast (r. 65–69, slobodno preve-
den). Kod toga ne smiju ni jednog podanika više cijeniti nego Božji za-
kon, ni brata, ni sina, ni prijatelja (r. 75–81)... Zbog toga je svaki knez
dužan sve koji su pod njegovom vlašću neprestano učiti Božji sveti Kri-
stov zakon i proroke, apostole i svete oce. Svima svaki dan naređivati da
nikomu od nižih ne čine nepravdu, niti da obavljaju bilo kakav poganski
običaj, (c) ili pogansku zakletvu ili bilo kakvu drugu zabludu. Svjetlo ne-
ma nikakve veze s tamom, niti kršćani, sinovi svjetla, s poganima. (č)
Sveto krštenje neka se vrlo poštuje a ne da se sramoti ili postiđuje (r.
89–100). I ne smije se ženiti sa svojim kumama i duhovnim kćerima.
Sve to naime opći crkveni sabori (d) zabranjuju.
A također njihovi knezovi koji podnose takve nesređene podložnike i ne
kazne ih kako bi morali neka se strmoglave u oganj vječni.
Braćo, po snazi svetog krštenja svaki je kršćanin dužan sa strahom i
trepetom ispunjavati što sveti Pavao apostol govori vjernicima: Blud-
nost i svaka nečistoća neka se među vama i ne spominje, kako se pristoji
svetima; i neka vas nitko ne vara ispraznim riječima; jer ni bludnici, ni
klevetnici ni nepravednici neće posjedovati kraljevstva Božjega. Zbog tih
nedostataka dolazi srdžba Božja na sinove nepokorne (r. 100–120). (e)
Svaki je kršćanin dužan sam sebe čistim čuvati kao hram Bogu posve-
ćen (f) i mora biti sa svojom ženom zadovoljan, ni na što drugo ne misli-
ti, niti se kao životinja povoditi za nerazumnom putenošću.
Tko od sada kao kršćanin još tako čini, neka bude po Božjem zakonu
osuđen. Ta naš je Bog i Otkupitelj Isus kad su ga pitali je li (r. 128) dopu-
šteno otpustiti svoju ženu s kojeg mu drago razloga (Mt 19, 3) odgovorio:
Svaki koji otpusti svoju ženu, osim zbog preljuba, kriv je da ona učini pre-
ljub. A onaj tko se oženi otpuštenicom, čini preljub. Oni koje je Bog zdru-
žio neka se ne rastavljaju. (g) To isto tvrdi i prorok Malahija, u ime Božje
govori: Ne otpuštaj žene svoje mladosti: Ako je zamrziš i otpustiš, »pokrit
će te sramota«, govori Gospodin (r. 120–137). (h)
Neka nijedan knez dakle zaveden od vraga usnama ispovijedajući da je
pravovjeran, a srcem bude daleko od Boga; (i) neka nikako ne pokušava
u tami nemarnosti ili kojoj drugoj vrsti nerazboritosti (j) ili zbog tjelesne
ljubavi odbaciti ono što su ovi pisali (sveti Zakon, Sveto pismo, apostoli,
sveti oci); neka se ne zavarava da će izbjeći sudu vječnog ognja, a srdžbi
Božjoj na ovom svijetu. Dobro neka razmisli što se dogodilo Saulu, pr-
vom izraelskom kralju, za mali neposluh. Zbog toga neka dakle (svaki
knez) sa strahom i trepetom ispunja Zakon Božji. Rekao mu je (Saulu)
naime Bog i doviknuo mu: Zar su Gospodinu ugodnije žrtve paljenice i
klanice nego poslušnost (r. 146–160) (k) Gospodinu? A poslušnost je bolja
104
od žrtve. Kad si prezreo Gospodinovu zapovijed, Gospodin će tebe odba-

citi i nećeš više biti kralj. Zatim opet: pravednost (l) podiže narod, grijesi
i nepravde osiromašuju narod. (m).
I još mnogo toga što svete knjige govore napisao je kao prijetnju i opome-
nu vladarima. Razmislivši da ta zemaljska slava prolazi kao san, neka u
svojim mislima kliču sa sv. apostolom–Pavlom koji kaže: Tko će nas ra-
staviti od ljubavi Božje i od svetog zakona? Ni vatra, ni željezo, niti išta
drugo (n). Oni koji su čvrsti u vjeri, jednodušni s Božjim Zakonom te
sveto i dobro upravljaju u onome što im je dano od Boga, neka se dakle
zbog toga vesele i nadaju da će u budućem životu čuti blagi glas Gospo-
dinov: Dobri i vjerni slugo, u malom si bio vjeran, postavit ću te nad mno-
gim, uđi u veselje Gospodara svoga (o)... Amen.
UZ METODOVU HOMILIJU
Jednu od homilija Ivana Zlatoustoga iz Kločeva glagoljaša donijeli smo cijelu (glago-
ljicom), onako kako se sačuvala. Naravno, nije riječ o snimku, nego o glagoljici prire-
đenoj za knjige iz kojih se učio staroslavenski jezik i stara slavenska pisma u XIX. i
XX. stoljeću. Sačuvali smo dakle jezik, ali i upozorili na ljepotu staroslavenske pro-
povjedničke proze time što smo dio homilije transliterirali i strukturirali tekst tako
da se može osjetiti njegova udaljenost od stilistički neutralnoga govora.
Jednoj se homiliji ne zna pouzdano autor. Zovu je stoga ANONIMNA, ali kako mno-
gi istraživači drže da joj je autor Sveti Metod zovu je i METODOVA. S obzirom da u
toj homiliji možemo otčitati zanimljive podatke o slavenskom srednjovjekovlju, do-
nosimo je u hrvatskom prijevodu. Prijevod smo preuzeli iz knjige: Franc Grivec, Sla-
venski blagovjesnici sveti Ćiril i Metod (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985, str.
144–145, prevele sa slovenskoga sestre milosrdnice Livija Kirn i Vincencija Nosić).
Autor homilije očito se obraća onima koji (barem dijelom) žive po poganskim običaji-
ma. Vrlo je zanimljiva podudarnost između toga teksta i sadržaja nekih glava u Pa-
nonskim žitjima. Tu će podudarnost lako uočiti i početnik ako nakon ove homilije
pročita XV. glavu Žitja Konstantinova ili XI. glavu Žitja Metodova.
Metod je bio biskup. Morao je propovijedati, i to propovijedati slavenskom svijetu ko-
ji se pokrstio, ali kršćanstvo nije potpuno zaživjelo: morao je u svojim nagovorima
usmjeravati puk, a posebice više slojeve, na život po kršćanskim zakonima. Stoga ia-
ko nemamo izravnih dokaza, s puno razloga možemo tu homiliju smatrati Metodo-
vim originalnim djelom. To djelo vrlo se dobro uklapa u cjelinu Metodova književno-
ga rada, a prvotno je moglo biti potaknuto (i) njegovim pravničkim obrazovanjem.
Među djelima Svete Braće uvijek se spominju i dva pravna teksta: Zakon sudnji lju-
dem i Nomokanon. Oba se djela nerijetko pripisuju Metodu, tj. njegovoj prevoditelj-
skoj djelatnosti. Za to se, između ostaloga, traže razlozi i u stilu starijega od Svete
Braće. Za njegove je spise francuski slavist André Vaillant napisao da se u njima
osjeća »oštar i suhoparan stil, više revnost pravnika negoli apostola«. To je jedna od
tipičnih rečenica u kojima »ima nešto«, ali koju nikako ne valja uzeti »zdravo za go-
tovo«. Na mjestima tekst je slabije razumljiv što nesumnjivo treba pripisati prepisi-
vačima, ali i ovakav pokazuje pravničko znanje i suvereno citiranje Biblije.
105
Spomenuti Zakon sudnyj ljudem, što bismo mogli prevesti kao Sudski zakonik za la-
ike prijevod je ili, točnije rečeno, prerada bizantskoga civilnoga zakona (Ekloga). Na-
ime, prijevod s grčkoga već je u Velikoj Moravskoj dopunjen dijelovima koji su se od-
nosili na specifične slavenske prilike. Nomokanon je pak crkvenopravni tekst: autor
grčkog originala je carigradski patrijarh Ivan Skolastik (VI. st.). Zakon sudnyj lju-
dem i Nomokanon zapravo su, u preradi, cjelina koja je regulirala crkvene i pravne
norme u zoru pisane slavenske civilizacije. I ti tekstovi pokazuju da je staroslavenski
bio književnim jezikom i da je opsluživao sve potrebe srednjovjekovne slavenske ci-
vilizacije (u ovom slučaju on je u funkciji pravnoga jezika) pa nije opravdano svoditi
ga samo na jednu funkciju, onu crkvenog (liturgijskog) jezika iako je ta funkcija bila
najčešća.
106
8. SAVINA KNJIGA (SA)
Ima 129 listova. Sadrži nepotpun evanđelistar (aprakos) i sinaksar.

Tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u XI. stoljeću u sjevernoi-
stočnoj Bugarskoj. Pronašao ga je i prvi izdao I. I. Sreznjevski (1868. u
Petrogradu). On je kodeksu dao i ime: na marginama se nalaze i dva
kratka zapisa u kojima se spominje pop Sava (o kojem nema drugih po-
dataka u povijesnim izvorima), pa se onda misli da je on prepisao ko-
deks. Prvo kritičko izdanje rukopisa, koji se danas nalazi u Centralnom
arhivu Tipografske knjižnice u Moskvi, priredio je V. N. Ščepkin (Savvi-
na kniga, Petersburg 1903), a njegovo je izdanje ponovljeno fototipski u
Grazu 1959. godine. Ščepkin se prvi temeljito pozabavio i jezičnom ana-
lizom teksta (Razsuždenie o jazyke Savvinoj knigy, 1899) i utvrdio da je
ona prepisana s glagoljskog predloška. Njegovo izdanje iz 1903. navelo je
N. Karinskoga da predloži neka nova čitanja i popravi jedan broj pogreš-
nih rješenja (Perečenь važnejših netočnostei poslednego izdanija Savvi-
noj knigi, »Izv.«, XIX, 3, 206–216). Paleografske i jezične analize poka-
zuju da je prepisivač pisao jerove i tamo gdje ih nije izgovarao, a iza č, ž, š
pisao je jor umjesto jera, što znači da su se nabrojeni suglasnici u njego-
vu jeziku izgovarali tvrdo. Mnoštvo je potvrda u kojima se izgubilo epen-
tetsko l, a umjesto я često se piše ѣ.
VARIJANTE U TEKSTOVIMA
Izvori za proučavanje života i djela Svete Braće sadrže samo vrlo malo i to neizrav-
nih vijesti o tome kako su nastali prvi slavenski prijevodi. Iz tih škrtih vijesti slavi-
sti su zaključili da se mogu pretpostaviti dvije etape u prevođenju Evanđelja na sta-
roslavenski: a) prije odlaska u Moravsku (kada su Sveta Braća sa svojim učenicima
prevela aprakos, tj. izborno evanđelje, b) poslije smrti Konstantinove, u Moravskoj
(kada je Metod s učenicima preveo četveroevanđelje).
Uzet ćemo posve maleni odlomak iz Matejeva evanđelja (XVIII, 23–24) i usporediti
ga u dva staroslavenska aprakosa, Savinoj knjizi i Assemanijevu evanđelju. Sa je,
kao što znamo, pisana ćirilicom, a Ass. glagoljicom, oba su teksta iz XI. stoljeća. Za
Ass. se pretpostavlja da je pisan u Makedoniji, a za Sa da je pisana u istočnoj Bugar-
skoj.
107
Veliki inicijali u Savinoj knjizi, ćiriličnom kanonskom tekstu iz XI. stoljeća
108
Zastavice u Savinoj knjizi, ćiriličnom kanonskom tekstu iz XI. stoljeća
109
Savina knjiga, l. 142
110
Savina knjiga, l. 127
111
Ass. Reče g(ospod)ь pritъčǫ sijǫ upodobi sę c(êsa)rstvo

Sa Reče g(ospod)ь pritъčǫ podobьno estь c(êsa)rstvije
Ass. n(e)b(e)snoe čl(ovê)ku c(êsa)rju. iže vьshotê

Sa n(e)b(e)skoe čl(ovê)ku c(êsa)rju iže izvoli
Ass. stęƷti sę o slovesi sъ raby svoimi.

Sa sъvêĉati slovo sъ raby svoimi
Ass. načenъšju že emu sъtęnƷati sę o slovesi

Sa začьnъšju že emu sъricati slovo
Ass. privêsę emu dlъžьnikъ edinъ dlъženъ tъmojǫ talanьtъ

Sa privede sę emu dlъžъnikъ tьmê talanьtъ
U prijevodu na suvremeni hrvatski:

Reče Gospod ovu prispodobu: Slično je kraljevstvo nebesko kralju koji odluči ure-
diti račune sa svojim slugama. Kad poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu
je dugovao deset tisuća talenata.
Pogledamo li razlike, vidjet ćemo da su one brojne:
Ass. Sa
1) upodobi sę podobьno estъ

2) c(êsa)rstvo cêsarstvije
3) nebesnoe nebeskoe
4) vъshotê izvoli
5) sъtęƷati sę o slovesi sъvêĉati slovo
6) načenъšju začьnъšju
7) sъtęƷati sę o slovesi sъricati slovo
8) privêsę emu privede sę emu
9) dlъžьnikъ edinъ dlъženъ dlъžьnikъ tьmê talanьtъ
tъmojǫ talanьtъ
Naravno, te razlike uočavamo samo ako pažljivo čitamo tekst. Tiču se

različitih jezičnih razina: tvorbene (2, 3, 6), sintaktičke (1, 5, 7, 8, 9), lek-
sičke (4, 5, 7).
Odakle te razlike? Autori su očito imali pred sobom različite predloške. Danas zna-
mo da su prvi prijevodi na slavenski načinjeni s grčkoga. No valja znati da su i u Za-
padnoj i u Istočnoj crkvi u srednjem vijeku u uporabi različiti obredi. Središnji je (od
IV. st.) misa. Na njoj se čitaju različiti tekstovi. U Zapadnoj su crkvi poznati npr.
rimski, galijski, ambrozijski i drugi obredi, a u Istočnoj obredi Svetoga Jakova, Sve-
toga Marka, Svetoga Bazilija, Svetoga Ivana Krizostoma. Ne znamo na koju su se
grčku tradiciju Sveta Braća oslonila u početku, ne znamo ni na koju latinsku kad su
došli na područje salzburške nadbiskupije. U vezi s njihovim djelom često se spomi-
nje tzv. liturgija Svetoga Petra. Riječ je o grčkom prijevodu rimskoga obreda za grčko
112
stanovništvo oko Akvileje (Missa Graeca). Računa se da je ta liturgija imala osobinu

mosta između Istoka i Zapada pa im je stoga odgovarala. Do nas nisu došli prvi pri-
jevodi, nego oni dva stoljeća kasniji. Mukotrpnom filološkom analizom vrlo sporo
uvećavamo svoja znanja o procesu toga prepisivanja, tj. o tzv. filijacijskim odnosima
među tekstovima. (Riječ filijacija dolazi od lat. filiatio, veza roditelja i djece, rodbin-
ska povezanost, podrijetlo, slijed, niz). Tako se može, npr. ovako shematski prikazati
nastanak slavenskoga aprakosa:
Prvotni prijevod
Ćirila i Metoda
Prva varijanta Druga varijanta
Ass. Sa
113
Suprasaljski zbornik, ćirilični kanonski tekst iz XI. stoljeća, najopsežniji među

staroslavenskim kodeksima, kraj 7. i početak 8. glave
114
9. SUPRASALJSKI ZBORNIK (SUPR)
(CODEX SUPRASALIENSIS)
Ima 285 listova i najveći je sačuvani staroslavenski kodeks. Pisan je u

istočnoj Bugarskoj polovicom XI. stoljeća, a našao ga je 1823. godine ka-
nonik Michal Bobrowski u bazilijanskom samostanu u Supraslu (na
poljsko–bjeloruskom području, nedaleko od Bialystoka). Poslao ga je u
dva dijela Kopitaru da ga izda: prvi dio (118 listova) nije mu vraćen i na-
lazi se u Ljubljani. Najveći dio (151 list) kupljen je za knjižnicu grofova
Zamojskih u Varšavi. Za vrijeme rata je nestao, ali je kasnije nađen u
SAD i 1968. vraćen u Poljsku, pa se danas čuva u varšavskoj Narodnoj
knjižnici. Treći dio (16 listova) čuva se u Petrogradu. Po sadržaju to je
zbornik žitija i crkvenih besjeda za mjesec ožujak. Tekst sadrži 24 života
svetaca, 23 homilije i jednu molitvu. Izdali su ga F. Miklošič (Beč, 1851),
S. Severjanov (Suprasalьskaja rukopisь, Petrograd, 1904 — to je izdanje
fototipski ponovljeno u Grazu), te J. Zaimov i M. Capaldo (Sofija 1982–
1983). Kodeksu je posvećena i važna monografija A. Marguliesa Der al-
tkirchenslavische Codex Suprasaliensis (Heidelberg, 1927). Na f. 260 ru-
kopisa nalazi se zapis g(ospod)i pomilui retъka amin. Neki istraživači
misle da je to ime prepisivača i da je tekst prepisan iz nekoliko matica.
Istraživanja daju naslutiti da je dio matice prepisan s glagoljskoga pred-
loška, npr. Epifanijeva homilija. Vokalizacija jerova, rijetka epenteza,
promjena jora u jer iza otvrdlih č, ž, š i još neke jezične osobine upućuju
na bugarsko područje.
115
IZ SUPRASALJSKOGA ZBORNIKA
(Transliteracija dijelova 8. glave)
mêsęca marta vъ aï (=11) žitije grigora papy rumъskago

Blaženyi grigorii. postavьjenъ
bystъ patriarhъ s(vę)têi b(o)žii crъ–
kvi rimьstêi. a prêžde patriaršъstva.
crъnorizъcъ bê vъ manastyri s(vę)taa–
go apostola anьdrea. naricajemaago
klioskaura. blizъ s(vę)tuju mǫčeniku.
ïÇana i paula. bêaše že igumenъ to–
go manastyrê. mati že jego blaženaja si–
lvija. živêaše blizъ vratъ s(vę)taago pau–
la apostola. na mêstê naricajemêêmъ
kela nova. Tъ že blaženy grigorii. jeg–
da sêdêaše vъ hyzinê svojei. i pisaa–
še. pride kъ nemu malomoštъ. molę i
i glagolę. pomilui mę rabe b(og)a vyšь–
njago. jako starêišina bêhъ korabnikomъ.
i istopihomъ sę i pogubihomъ mnogo i–
mênije. i svoje i stužde. ljuboništi–
i že i po istinê rabъ hristosovъ. prizъ–
vavъ slugǫ svojego glagola jemu. brate
šedъ daždъ semu. 3. (=6) zlaticъ. bratъ že še–
dъ sъtvori jakože povelê jemu rabъ božii
grigorii. i dastъ malomošti. 3. (=6) zlaticъ
i otide. paky ubo malo prêmudivъ vъ
tъžde denь. pride tъžde malomoštъ kъ
blaženuumu grigoru glagolę. pomilu–
i mę rabe b(og)a vyšьnjaago jako mnogo pogubi–
hъ. a malo mi jesi dalъ. Blaženyi že priz’–
vavъ slugǫ svojego glagola jemu. idi brate
daždъ jemu drugǫjǫ. 3 (=6) zlaticъ. sъtvori
že bratъ tako. vъzъmъ že ništii vï (=12) zla–
ticъ otide. paky že malo pomudivъ tre–
tije vъ tъžde dьnь pride kъ blaženuumu
grigoriju glagolę. pomilui mę rabe boga
vyšьnjago. daždъ mi drugoje blagoslovь–
jenije jako mnogo pogubihъ. Blaženyi že
prizъvavъ slugǫ svojego glagola jemu. idi
daždъ jemu drugǫjǫ. 3. (=6) zlaticъ. otъvê–
štavъ že glagola. vêrǫ mi imi čьstъny
otьče jako nêstь ostala ni jedina zlati–
ca vъ rizьnici. glagola kъ nemu blaženy.
ne imaši li inogo nikakogože sъsǫda. ni
li rizъna da dasi jemu. onъ že otъvêšta–
vъ reče. inogo sъsǫda čьstъnyi otьče ne
imamъ. razvê sьrebrъnaago bljuda. iže
je posъlala gospožda velikaja sъ kucijǫ.
glagola kъ nemu rabъ b(o)žii grigorii. idi
116
Suprasaljski zbornik, ćirilični kanonski tekst iz XI. stoljeća, nastavak 8. glave
117
Suprasaljski zbornik, nastavak 8. glave
118
Suprasaljski zbornik, nastavak 8. glave
119
brate daždъ jemu bljudъ tъ. bratъ že

sъtvori jakože povelê jemu blaženyi.
i dastъ ništuumu. ništii že vъze–
mъ vï (=12) zlaticъ i sьrebrьnyi bljudъ otide.
NAPOMENE O PISMU I JEZIKU

SUPRASALJSKOGA ZBORNIKA
Na snimkama i u transliteriranom tekstu (u kome nismo čuvali razliku

između ѹ i Ӻ, između ѧ i Լ te između Զ i ъи) dobro se i lako uočavaju ne-
ke grafijske i jezične osobitosti:
1.) Poznato je da glagoljica nema odgovarajućih grafema za ćirilično ѥ i
ćirilično я.
Dobro je uočiti da je grafem Ѥ upravo u Su vrlo čest, puno češći nego npr.
u Savinoj knjizi. Na početku riječi on dolazi redovito ( jego, jegda, jemu,
jesi), a »iznimke« su samo riječi stranoga podrijetla (elinъ), te od slaven-
skih ei i eterъ. Neki leksemi pišu se na oba načina (ezero/jezero).
Grafem ø također je vrlo čest na početku riječi i na početku sloga: blaže-
naja silvija, jakože. Iza palataliziranih r’, l’, n’ pojavljuju se i ja i ê:
manastyrê, manastyrja, ognê, ognja itd.
2.) Jerovi u jakom položaju ponašaju se različito. Jor je skoro potpuno
sačuvan (iznimke su vrlo rijetke): vъ, tъ, sъ, a jer alternira s e, dьnь/denь,
šьdъ/šedъ. U slaboj se poziciji kadšto ispuštaju i zanimljivo je uočiti da se
na »njihovu« mjestu javlja apostrof. Za »Jagićev zakon« ima puno potvr-
da: daždъ (imperativ daždь), zьlê (umj. zъlê).
3.) Za prednji nosni samoglasnik imamo u Su dva znaka: ѧ i Լ. Ako pa-
žljivo promotrite tekst, uočit ćete da se ѧ skoro uvijek nalazi iza samo-
glasnika, a Լ najčešće iza suglasnika: молԼ, глаглԼ, мԼ, ѧ (aorist glago-
la ѧти), строѧи, ѧже, чистыѧ itd.
4.) Slogotvornost kod r i l označava se puno češće jorom nego jerom:
влъкъ, въвръгошѧ.
120
III.
IZVOD IZ
STAROSLAVENSKE
GRAMATIKE
STAROSLAVENSKI GLASOVI
1. SAMOGLASNICI
puni reducirani
samoglasnici slogotvorni
usneni nosni usneni sonanti
stražnji a, o, u, y ǫ ъ r, l
prednji e, ê, i ę ь r’, l’
2. SUGLASNICI
sonorni šumni
usni nosni eksplozivi frikativi afrikate složeni
usneni v m b, p (f)
(ӡ)
r r’ zs žd
prednjojezični nz d, t c
l l’ žš ĉ
č
srednjojezični j
stražnjojezični g, k h
123
DEKLINACIJA IMENICA
o–deklinacija / muški rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice muškoga roda koje u

nominativu jednine imaju do-
N rod –ъ rod –i rod –a četni –ъ: bogъ, gradъ, gladъ,
G rod –a rod –ъ rod –u snêgъ, drugъ itd. Iznimka su
samo one imenice na –ъ koje
D rod –u rod –omъ rod –oma ćete naći pobrojane u u–de-
klinaciji muškoga roda.
A rod –ъ rod –y rod –a
V rod –e rod –i rod –a
L rod –ê rod –êhъ rod –u
I rod –omь rod –y rod –oma
o–deklinacija / srednji rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice srednjega roda na

–o: selo, igo, bogatьstvo,
N vin –o vin –a vin –ê mêsto, lêto itd. Iznimka su sa-
G vin –a vin –ъ vin –u mo one imenice na –o koje su
pobrojane u s–deklinaciji
D vin –u vin –omъ vin –oma srednjega roda.
A vin –o vin –a vin –ê
V vin –o vin –a vin –ê
L vin –ê vin –êhъ vin –u
I vin –omь vin –y vin –oma
124
DEKLINACIJA IMENICA
jo–deklinacija / muški rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice muškoga roda koje u

nominativu jednine imaju do-
N koš –ь koš –i koš –a četno –ь, a ispred njega pala-
G koš –a koš –ь koš –u talni suglasnik: vračь, nožь,
konь, boi, krai itd.
D koš –u koš –emъ koš –ema
Pripazi
A koš –ь koš –ę koš –a
krai = krajь, boi = bojь
V koš –u koš –i koš –a
L koš –i koš –ihъ koš –u
I koš –emь koš –i koš –ema
jo–deklinacija / srednji rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice srednjega roda na

–e: poje, lože, more, sedaliĉe,
N sǫdiĉ –e sǫdiĉ –a sǫdiĉ –i molenьe, raspǫtьe.
G sǫdiĉ –a sǫdiĉ –ь sǫdiĉ –u
D sǫdiĉ –u sǫdiĉ –emъ sǫdiĉ –ema
A sǫdiĉ –e sǫdiĉ –a sǫdiĉ –i
V sǫdiĉ –e sǫdiĉ –a sǫdiĉ –i
L sǫdiĉ –i sǫdiĉ –ihъ sǫdiĉ –u
I sǫdiĉ –emь sǫdiĉ –i sǫdiĉ –ema
a–deklinacija / ženski rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice ženskoga roda na

–a kad ispred toga dočetka
N rǫk –a rǫk –y rǫc –ê imaju tvrdi suglasnik: žena,
G rǫk –y rǫk –ъ rǫk –u pravьda, istina, tišina, moli-
tva itd. Njima se pridodaju i
D rǫc –ê rǫk –amь rǫk –ama imenice muškoga spola (pri-
rodnoga roda) na –a: sluga,
A rǫk –ǫ rǫk –y rǫc –ê
voevoda, starêišina, vladyka
V rǫk –o rǫk –y rǫc –ê itd.
L rǫc –ê rǫk –ahъ rǫk –u
I rǫk –ojǫ rǫk –ami rǫk –ama
125
IZVOD IZ STAROSLAVENSKE GRAMATIKE
ja–deklinacija / ženski rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice ženskoga roda na –a

kad ispred toga dočetka imaju
N straž –a straž –ę straž –i palatalni suglasnik: duša,
G straž –ę straž –ь straž –u mrêža, pritъča, nǫžda, svêĉa.
Pridodaju se imenice ž. r. na
D straž –i straž –amъ straž –ama –i (bogyni, rabyni), i muškoga
spola ( junoša, prêdъteča). Po
A straž –ǫ straž –ę straž –i
ovoj sklonidbi idu i imenice na
V straž –e straž –ę straž –i –ica i –ьnica: cêsarica,
dêvica, žitьnica, rizьnica itd.
L straž –i straž –ahъ straž –u
I straž –ejǫ straž –ami straž –ama
i–deklinacija / muški rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice muškoga roda koje

ispred nominativnoga dočet-
N črьv –ь črьv –ьje črьv –i ka –ь imaju tvrdi suglasnik:
G črьv –i črьv –ьi črьv –ьju gvozdь, gostь, nogъtь, grъtanь,
ǫglъ itd. Izuzete su imenice
D črьv –i črьv –ьmъ črьv –ьma koje pripadaju n–dekl. muš-
koga roda (vidi ovdje).
A črьv –ь črьv –i črьv –i
V črьv –i črьv –ьje črьv –i
L črьv –i črьv –ьhъ črьv –ьju
I črьv –ьmь črьv –ьmi črьv –ьma
i–deklinacija / ženski rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Sve imenice ženskoga roda na

–ь: kostь, rêčь, krêpostь,
N tvar –ь tvar –i tvar –i junostь, pêsnь, žiznь, moĉь,
G tvar –i tvar –ьi | –ii tvar –ьju | –iju noĉь itd. Iznimka je samo ime-
nica krъvь koja pripada –ъv–
D tvar –i tvar –ьmъ tvar –ьma deklinaciji.
A tvar –ь tvar –i tvar –i
V tvar –i tvar –i tvar –i
L tvar –i tvar –ьhъ tvar –ьju
I tvar –ьjǫ | –ijǫ tvar–ьmi tvar–ьma
126
DEKLINACIJA IMENICA
u–deklinacija / muški rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice: synь, medъ, volъ,

polъ, domъ, vrъhъ, mirъ, činъ,
N med –ъ med –ove med –y sanъ, ledъ
G med –u med –ovь med –ovu
D med –ovi med –ъmъ med –ъma
A med –ъ med –y med –y
V med –u med –ove med –y
L med –u med –ъhъ med –ovu
I med –ъmь med –ъmi med –ъma
º (–ъv–) deklinacija / ženski rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice: svekry, neplody, lju-

by, cêly, buky, brady, žrьny, lo-
N lok –y lokъv –i lokъv –i ky, smoky, tiky, crьky, horǫgy,
G lokъv –e lokъv –ъ lokъv –u krъvь (< kry)
D lokъv –i lokъv –amъ lokъv –ama
A lokъv –ь lokъv –i lokъv –i
V lok –y lokъv –i lokъv –i
L lokъv –e lokъv –ahъ lokъv –u
I lokъv –ьjǫ lokъv –ami lokъv –ama
n–deklinacija / muški rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. kamy, plamy, korenь, remenь,

stepenь, jęčьmenь, jelenь, dьnь
N kam –y kamen –e kamen –i
G kamen –e kamen –ъ kamen –u
D kamen –i kamen –ьmъ kamen –ьma
A kamen –ь kamen –i kamen –i
V kam –y kamen –e kamen –i
L kamen –e kamen –ьhъ kamen –u
I kamen –ьmь kamen –ьmi kamen –ьma
127
n–deklinacija / srednji rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. brêmę, slêmę, vrêmę, plemę,

sêmę, čismę, pisьmę
N plem –ę plemen –a plemen –ê
G plemen –e plemen –ъ plemen –u
D plemen –i plemen –ьmъ plemen –ьma
A plem –ę plemen –a plemen –ê
V plem –ę plemen –a plemen –ê
L plemen –e plemen –ьhъ plemen –u
I plemen –ьmь plemen –y plemen –ьma
s–deklinacija / srednji rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice: slovo, nebo, têlo, uho,

oko, čudo, divo, drêvo, isto.
N slov –o sloves –a sloves –ê Oko i uho imaju dvojinu kao
G sloves –e sloves –ъ sloves –u imenice i–deklinacije.
D sloves –i sloves –ьmъ sloves –ьma
A slov –o sloves –a sloves –ê
V slov –o sloves –a sloves –ê
L sloves –e sloves –ьhъ sloves –u
I sloves –ьmь sloves –y sloves –ьma
t–deklinacija / srednji rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice koje znače mlado od

čovjeka ili životinje: otročę,
N kljus –ę kljusęt –a kljusęt –ê kljusę, agnę, ovьčę, osьlę,
G kljusęt –e kljusęt –ъ kljusęt –u žrêbę, telę
D kljusęt –i kljusęt –ьmъ kljusęt –ьma
A kljus –ę kljusęt –a kljusęt –ê
V kljus –ę kljusęt –a kljusęt –ê
L kljusęt –e kljusęt –ьhъ kljusęt –u
I kljusęt –ьmь kljusęt –y kljusęt –ьma
128
DEKLINACIJA IMENICA
r–deklinacija / ženski rod Koje imenice idu po njoj
jed. mn. dv. Imenice mati i dъĉi.
N mat –i mater –i mater –i
G mater –e mater –ъ mater –u
D mater –i mater –ьmъ mater –ьma
A mater –ь mater –i mater –i
V mat –i mater –i mater –i
L mater –i mater –ьhъ mater –u
I mater –ьjǫ mater –ьmi mater –ьma
129
DEKLINACIJA ZAMJENICA
N. azъ ty –––– (i) (je) (ja)

G. mene tebe sebe jego jego jeję
D. mъnê, mьnê, mi tebê, ti sebê, si jemu jemu jei
A. mene, mę tebe, tę sebe, sę jь je jǫ
V. –––– ty –––– –––– –––– ––––
L. mъnê, mьnê tebê sebê jemь jemь jei
I. mъnojǫ tobojǫ sobojǫ jimь jimь jejǫ
N. vê va (ja) (ji) (ji)

G. L. naju vaju jeju jeju jeju
D. I. nama vama jima jima jima
A. na, ny va, vy (ja) (ji) (ji)
N. my vy (ji) (ja) (je)

G. nasъ vasъ jihъ jihъ jihъ
D. namъ vamъ jimъ jimъ jimъ
A. ny, nasъ vy, vasъ ję ja ję
L. nasъ vasъ jihъ jihъ jihъ
I. nami vami jimi jimi jimi
N. tъ to ta sь se si kъto čьto
G. togo togo toję sego sego seję kogo česo, česogo, čьsogo
čemu, česomu,
D. tomu tomu toi semu semu sei komu
čьsomu
A. tъ to tǫ sь se sijǫ kogo čьto
L. tomь tomь toi semь semь sei komь čemь
I. têmь têmь tojǫ simь simь sejǫ cêmь čimь
130
DEKLINACIJA ZAMJENICA
N. A. ta tê tê sьja si si
G. L. toju toju toju seju seju seju
D. I. têma têma têma sima sima sima
N. ti ta ty sii si sьję
G. têhъ têhъ têhъ sihъ sihъ sihъ
D. têmъ têmъ têmъ simъ simъ simъ
A. ty ta ty sьję si sьję
L. têhъ têhъ têhъ sihъ sihъ sihъ
I. têmi têmi têmi simi simi simi
Kao tъ — ta — to: onъ — ona — ono; ovъ — ova — ovo; inъ — ina — ino;
samъ — sama — samo; takъ — taka — tako; kakъ — kaka — kako;
vьsjakъ — vьsjaka — vьsjako.
Kao sь — si — se: moi — moja — moje; tvoi — tvoja — tvoe; svoi — svoja
— svoe; našь — naša — naše; vašь — vaša — vaše; čii — čija — čije
131
DEKLINACIJA PRIDJEVA
Neodređeni se pridjevi dekliniraju kao odgovarajuće imenice glavne pro-

mjene, tj. novъ kao rabъ, nova kao žena, novo kao selo, niĉь kao vračь, ni-
Da kao duša, niĉe kao polje.
Oblici određenih pridjeva dobivaju se spajanjem neodređenoga oblika i
oblika anaforičke zamjenice jь (na pismu: i), ja, je kao što će pokazati na-
redne tablice.
N. novъ + i = novyi nova + ja = novaja

G. nova + jego = novajego novy + jeję = novyję
D. novu + jemu = novujemu novê + jei = novêi
A. novъ + i = novyi novǫ + jǫ = novǫjǫ
L. novê + jemь = novêjemь novê + jei = novêi
I. novomь + imь = novyimь novojǫ + jejǫ = novojǫ, novǫjǫ
N. A. nova + ja = novaja novê + i = novêi

G. L. novu + jeju = novuju novu + jeju = novuju
D. I. novoma + ima = novyima novama + ima = novyima
N. novi + i = novii novy + ję = novyję

G. novъ + ihъ = novyihъ novъ + ihъ = novyihъ
D. novomъ + imъ= novyimъ novamъ + imъ = novyimъ
A. novy + ję = novyję novy + ję = novyję
L. novêhъ + ihъ = novyihъ novahъ + ihъ = novyihъ
I. novy + imi = novyimi novami + imi = novyimi
132
STUPNJEVANJE PRIDJEVA
KOMPARATIV
1. Pridjevi sa silaznom intonacijom na korijenskom slogu (u hrvatskom

ti pridjevi tvore komparativ nastavkom –ji)
dragъ / draž–ii (m), draž–e (s), draž–ьši; tęžьkъ / tęžii, tęže, tęžьši;
grǫbъ / grǫblii, grǫble, grǫblьši
2. Pridjevi s uzlaznom intonacijom na korijenskom slogu (u hrvatskom
ti pridjevi tvore komparativ nastavkom –iji)
novъ / nov–êi, nov–êje, nov–êiši; starêi, starêje, starêiši; junъ, junêi,
junêje, junêiši
DEKLINACIJA KOMPARATIVA
N. dražii draže dražьši junêi junêje junêiši

G. dražьša dražьša dražьšę junêiša junêiša junêišę
D. dražьšu dražьšu dražьši junêišu junêišu junêiši
A. dražii draže dražьšǫ junêi junêje junêišǫ
L. dražьši dražьši dražьši junêiši junêiši junêiši
I. dražьšemь dražьšemь dražьšejǫ junêišemь junêišemь junêišejǫ
N. A. dražьša dražьši dražьši junêiša junêiši junêiši

G. L. dražьšu dražьšu dražьšu junêišu junêišu junêišu
D. I. dražьšema dražьšema dražьšama junêišema junêišema junêišama
N. dražьše dražьša dražьšę junêiše junêiša junêišę

G. dražьšь dražьšь dražьšь junêišь juneišь junêišь
D. dražьšemь dražьšemь dražьšamь junêišemь junêišemь junêišamь
A. dražьšę dražьša dražьšę junêišę junêiša junêišę
133
L. dražьšihь dražьšihь dražьšahь junêišihь junêišihь junêišahь

I. dražьši dražьši dražьšami junêiši junêiši junêišami
SUPERLATIV
1. prefiks nai– + komparativ: naidražii, naitęžьši, naigrǫble

2. komparativ + vьsego/vьsêhъ: novêi vьsego, dražii vьsêhъ
APSOLUTNI SUPERLATIV
1. prefiks prê– + pozitiv: prêdragъ, prênova, prêstaro
2. prilog Ʒ êlo + pozitiv: Ʒ êlo dragъ, Ʒ êlo nova, Ʒ êlo staro
134
BROJEVI
1. GLAVNI
1 jedinъ (m. r.), jedina (ž. r), jedino (sr. r.)

2 dъva (m. r.), dъvê (ž. i sr. r.)
3 trьje (m. r.), tri (ž. i sr. r.)
4 četyre (m. r.), četyri (ž. i sr. r.)
5 pętь
6 šestь
7 sedmь
8 osmь
9 devętь
10 desętь
11 jedin/ъ/a/o na desęte
20 dъva desęti
21 dъva desęti i jedin/ъ/a/o
30 trije desęte
40 četyre desęte
50 pętь desętъ
100 sъto
200 dъvê sъtê
300 tri sъta
400 četyre sъta
500 pętь sъtъ
1000 tysęĉi, tysǫĉi
2000 dъvê tysǫĉi
5000 pętь tysǫĉь
10000 desętь tysǫĉь ili tьma
20000 dъvadesti tysǫĉь ili dъvê tьmê
100 000 sъto tysǫĉь ili leĝeonъ
135
O SKLONIDBI GLAVNIH BROJEVA
1 kao zamjenica: jedinъ — jedinogo, jedina — jedinoję

2 kao zamjenica, samo u dvojini
3 po i–deklinaciji, samo u množini
4 kao 3, osim N. G. kao konsonantske deklinacije
5–10 po i–deklinaciji, samo u jednini, 10 i u mn. i dv.
11–19 mijenja se samo prvi dio: jedinomu na desęte
20, 30, 40 mijenjaju se oba dijela: dъvêma desętьma, trьmь desętьmъ
50–90 mijenjaju samo prvi dio: pętijǫ desętь
sъto kao selo, tysǫĉi kao bogyni, tьma kao žena, leĝenъ kao rabъ
2. REDNI BROJEVI
1 prъvyi, prъvaja, prъvoje

2 vъtoryi, vъtoraja, vъtoroje
3 tretii, tretijaja, tretijeje
4 četvrъt/yi/aja/oje
5 pęt/yi/aja/oje
11 prъvyi na desęte
20 dъvadesętьn/yi/aja/oje
21 dъvadesętьn/yi/aja/oje prъv/yi/aja/oje
60 šestьdesętьn/yi/aja/oje
100 sъtъn/yi/aja/oje
1000 tysǫĉьn/yi/aja/oje
Svi se redni brojevi sklanjaju kao odgovarajući pridjevi.
136
GLAGOLI
PREZENT
nesti nositi darovati dati byti byti hotêti minǫti

Jd. trajni trenutni
1. nesǫ nošǫ darujǫ damь jesmь bǫdǫ hoĉǫ minǫ
2. neseši nosiši daruješi dasi jesi bǫdeši hoĉeši mineši
3. nesetъ nositъ darujetъ dastъ jestъ bǫdetъ hoĉetъ minetъ
Mn
1. nesemъ nosimъ darujemъ damъ jesmъ bǫdemъ hoĉemъ minemъ
2. nesete nosite darujete daste jeste bǫdete hoĉete minete
3. nesǫtъ nosętъ darujǫtъ dadętъ sǫtъ bǫdǫtъ hotętъ minǫtъ
Dv.
1. nesevê nosivê darujevê davê jesvê bǫdevê hoĉevê minevê
2. neseta nosita darujeta dasta jesta bǫdeta hoĉeta mineta
3. nesete nosite darujete daste jeste bǫdete hoĉete minete
AORIST
asigmatski sigmatski prvi sigmatski drugi

reĉi pasti reĉi vesti nositi reĉi vesti
Jd.
1. rekъ padъ rêhъ vêsъ nosihъ rekohъ vedohъ
2. reče pade reče vede nosi reče vede
3. reče pade reče vede nosi reče vede
Mn
1. rekomъ padomъ rêhomъ vêsomъ nosihomъ rekohomъ vedohomъ
2. rečete padete rêste vêste nosiste rekoste vedoste
3. rekǫ padǫ rêšę vêsę nosišę rekošę vedošę
137
Dv.
1. rekovê padovê rêhovê vêsovê nosihovê rekohovê vedohovê
2. rečeta padeta rêsta vêsta nosista rekosta vedosta
3. rečete padete rêste vêste nosiste rekoste vedoste
IMPERFEKT
pasti: pad –êah –ъ, pad –êaš –e, pad –êaš –e // pad –êah –omъ, pad
–êaš –ete, pad –êah –ǫ // pad –êah –ovê, pad –êaš –eta, pad –êaš
–ete
glagolati: glagol –aah –ъ, –aaš –e, glagol –aaš –e // glagol –aah
–omъ, glagol –aaš –ete
glagol –aah –ǫ // glagol –aah –ovê, glagol –aaš –eta, glagol –aaš –ete
SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI

Svi, osim futura prvoga, tvore se od participa na –l i nekog oblika po-
moćnoga glagola byti.
l–particip prezent byti aorist imperfekt perfekt

trajni trenutni
ili byl/ъ/
hvalil/ъ/a/o + jesmь + bǫdǫ + bimь + bêahъ jesmь
a/o
jesi bǫdeši bi bêaše jesi
jestъ bǫdetъ bi bêaše jestъ
hvalil/i/y/a + jesmъ + bǫdemъ + bimъ + bêahomъ byl/i/y/a jesmъ
jeste bǫdete biste bêašete jeste
sǫtъ bǫdǫtъ bǫ bêahǫ sǫtъ
hvalil/a/ê/ê + jesvê + bǫdevê + bêahovê byl/a/ê/ê jesvê
jesta bǫdeta bêašeta jesta
jeste bǫdete bêašete jeste
perfekt futur II. kondicional pluskvamperfekt
Futur prvi trajnih glagola tvori se od infinitiva glagola koji se mijenja i

prezenta jednoga od pomoćnih glagola (byti, hotêti, načęti, imêti).
1. bǫdǫ / hoĉǫ / načьnǫ / imamь nositi
2. bǫdeši / hoĉeši / načьneši / imaši nositi itd.
138
GLAGOLI
Prezent trenutnih glagola ima futursko značenje pa oni nemaju poseb-

nih oblika za futur prvi.
IMPERATIV
vesti nositi byti dati znati peĉi

Jd. 1. –– –– –– –– –– ––
2. vedi nosi bǫdi daždь znai pьci
3. vedi nosi bǫdi daždь znai pьci
Mn. 1. vedêmъ nosimъ bǫdêmъ dadimъ znaimъ pьcêmъ
2. vedête nosite bǫdête dadite znaite pьcête
3. –– –– –– –– –– ––
Dv. 1. vedêvê nosivê bǫdêvê dadivê znaivê pьcêvê
2. vedêta nosita bǫdêta dadita znaita pьcêta
3. –– –– –– –– –– ––
PARTICIPI
muški r. srednji r. ženski r.

prezentski aktivni bod –y bod –y bod –ǫĉi
znaj –ę znaj –ę znaj –ǫĉi
nos –ę nos –ę nos –ęĉi
prezentski pasivni bod –o–m–ъ bod –o–m–a bod –o–m–o
znaj –e–m–ъ znaj –e–m–a znaj –e–m–o
nos –i–m–ъ nos –i–m–a nos –i–m–o
preteteritalni aktivni prvi bod –ъ bod –ъ bod –ъši
zna –vъ zna –vъ zna –vъši
nosi –vъ nosi –vъ nosi –vъši
noš –ь noš –ь noš –ьši
preteritalni aktivni drugi bo –l–ъ bo –l–o bo –l–a (bo – < bod–)
znal –ъ zna –l–o zna –l–a
nosi –l–ъ nosi –l–o nosi –l–a
preteritalni pasivni bod –en–ъ bod –en–o bod –en–a
zna –n–ъ zna –n–o zna –n–a
obu –t–ъ obu –t–o obu –t–a
139
DEKLINACIJA PARTICIPA
m. r. sr. r. ž. r. m. r. sr. r. ž. r.
Jd. N. znaję znaję znajǫĉi znavъ znavъ znavъši
G. znajǫĉa znajǫĉa znajǫĉę znavъša znavъša znavъšę
D. znajǫĉu znajǫĉu znajǫĉi znavъšu znavъšu znavъši
A. znajǫĉь znajǫĉe znajǫĉa znavъšь znavъše znavъšǫ
L. znajǫĉi znajǫĉi znajǫĉi znavъši znavъši znavъši
I. znajǫĉemь znajǫĉemь znajǫĉejǫ znavъšemь znavъšemь znavъšejǫ
Dv. N. A. znajǫĉa znajǫĉi znajǫĉi znavъša znavъši znavъši
G. L. znajǫĉu znajǫĉu znajǫĉu znavъšu znavъšu znavъšu
D. I. znajǫĉema znajǫĉema znajǫĉama znavъšema znavъšema znavъšama
Mn. N. znajǫĉe znajǫĉa znajǫĉę znavъše znavъša znavъšę
G. znajǫĉь znajǫĉь znajǫĉь znavъšь znavъšь znavъšь
D. znajǫĉemъ znajǫĉemъ znajǫĉemъ znavъšemъ znavъšemъ znavъšemъ
A. znajǫĉę znajǫĉa znajǫĉę znavъšę znavъša znavъšę
L. znajǫĉihъ znajǫĉihъ znajǫĉahъ znavъšihъ znavъšihъ znavъšahъ
I. znajǫĉi znajǫĉi znajǫĉami znavъši znavъši znavъšami
140
IV.
REDAKCIJE
I RECENZIJE
STAROSLAVENSKI U DODIRU SA SRODNIM
IDIOMIMA
Kanonski tekstovi, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, uglav-

nom su iz XI. stoljeća (mada se za neke zna, a za neke se ima razloga vje-
rovati da su i iz X.), oni su predstavnici tzv. klasičnoga staroslavensko-
ga, osobine drugih slavenskih jezičnih idioma nisu jače prodrle u njih,
po njima pišemo staroslavensku gramatiku.
Jezične osobine drugih slavenskih idioma počinju jače ulaziti u starosla-
venske tekstove u XII. st. pa se u znanstvenoj i stručnoj literaturi govori
o redakcijama i o recenzijama staroslavenskoga jezika. Pod prvim se poj-
mom obično misli na tekstove u kojima su neki klasični (prvotni) staro-
slavenski jezični elementi spontano, tj. nehotice, zamijenjeni osobitosti-
ma kojega drugoga slavenskoga idioma, a pod drugim se misli na tek-
stove u kojima su takve promjene provedene namjerno. Već sam upozo-
rio da će se pri takvim određenjima morati postupati opreznije. Nije, na-
ime, sporno da su pisari i prepisivači staroslavenskih tekstova i sponta-
no unosili promjene, tj. osobine svojega materinskoga jezika ili jezika
kraja u kom su djelovali, ali se spontanom ne može smatrati promjena
dosljedno provedena u cijelom velikom kodeksu.
U opisu pojedinih inačica staroslavenskoga jezika kadšto kao njihove
osobine navodimo promjene klasične staroslavenske norme, kadšto pak
naglašavamo čuvanje pojedinih elemenata te norme. Naravno, inačicu
čini i ono zadržano i ono promijenjeno, ali je potrebno pri opisu paziti da
npr. čuvanje asigmatskoga aorista u jednoj inačici naglašavamo samo
kao razlikovnu osobinu prema nekoj drugoj inačici. Preciznija istraživa-
nja inačica, posebice nekih, omogućit će utemeljene usporedbe među
svim pojavnostima prvoga slavenskoga književnog jezika. To će unekoli-
ko pomoći da se ublaže poteškoće u imenovanju, tj. u pridruživanju ina-
čica ovoj ili onoj nacionalnoj kulturi. Najčešće su se redakcije starosla-
venskoga jezika dijelile ovako: 1. češko–moravska, 2. panonsko–sloven-
ska, 3. ruska, 4. bugarsko–makedonska, 5. hrvatsko–srpska, 6. vlaška.
Sami nazivi su nerijetko drukčiji od navedenih, ali ni jedna podjela nije
143
REDAKCIJE I RECENZIJE
izbjegla prigovorima i pitanjima na koja ni danas ne možemo valjano od-

govoriti: je li npr. ono što uključujemo u rusku redakciju i dio ukrajinske
kulturne prošlosti i na koji način to jest, u kom je smislu slovačka kultu-
ra dionica ćirilometodske tekstovne baštine, jesu li tekstovi pisani u
Makedoniji predstavnici posebne redakcije ili samo dio bugarske tradi-
cije, jesu li zetsko–humski dio povijesti srpske ili druge kulture (crno-
gorske u današnjem smislu riječi)?
Problemi se uvećavaju kad smetnemo s uma da je riječ o vremenima u
kojima su vrijedila drukčija mjerila nego u naše vrijeme, ali ne pomažu
ni polazišta koja isključuju suvremenost jer, napokon, svaku kulturnu
pojavu iz prošlosti pridružujemo povijesti neke nacionalne kulture. Po-
vijesni uvid mogao bi nas poučiti da sve ne mora biti jednoznačno i da
neki tekst ili neku pojavu možemo s razlogom naći pri opisu ne samo
jedne nacionalne povijesti.
U ovoj mi se prilici učinilo najprimjerenijim uzeti prostor kao kriterij ia-
ko sam svjestan da time teškoće ne prestaju. U komentarima nisam pro-
pustio da, makar i kratko, upozorim početnike na probleme ove vrste.
144
1. ČEŠKA I MORAVSKA
VELIKA MORAVSKA
Kneževina čije se ime neprekidno spominje u vezi s misijom Svete Braće

i po kojoj se misija i zove (»velikomoravska«) nastala je u prvim desetlje-
ćima IX. st. ujedinjenjem četiriju manjih kneževina. Ujedinitelj i prvi
zasvjedočeni knez bio je Mojmir (830–846). Njegova prijestolnica Vele-
hrad nalazila se na mjestu gdje rijeka Olšava utječe u rijeku Moravu.
Nekako istodobno oblikovala se i slovačka kneževina: njezin prvi knez
Pribina (?–861) stolovao je u Njitri.
Mojmir je bio ambiciozan knez: ne samo da se odupirao Francima, nego
je u svoju kneževinu pokušao uključiti i Slavene izvan granica Velike Mo-
ravske. To ga je dovelo u sukob s Pribinom. Mojmir je bio jači: protjerao je
Pribinu 833. i uključio Slovačku u svoju državu. Velika Moravska je for-
malno u vazalskim odnosima prema Franačkoj, tj. plaća godišnji danak.
No franački car Ludvig I. odlučio je formalnu vlast pretvoriti u stvarnu.
Mojmir se odupirao pa su ga Franci svrgnuli s vlasti i postavili njegova
nećaka, kneza Rastislava (846–870). Protjerani slovački knez Pribina
dobiva od Franaka 840. dio Donje Panonije i postupno, naseljavanjem i
njemačkoga i slavenskoga stanovništva, stvara Panonsku kneževinu.
Njezino će središte biti Blatenski grad. Pribinin sin knez Kocelj (861–874)
omogućio je salzburškoj biskupiji nesmetano kristijaniziranje, a Franci
su Panonsku kneževinu koristili za svojevrsno opkoljavanje Velike Mo-
ravske. U to je vrijeme velika i jaka Bugarska koja se slično odnosi prema
Rastislavljevoj kneževini. U takvim prilikama Rastislav mora saveznika
tražiti u onome tko je u neprijateljskim odnosima s Francima i s Bugar-
skom, a to je Bizant. U tom kontekstu treba promatrati i poziv/molbu
kneza Rastislava bizantskom caru Mihajlu III (842–867) da mu pošalje
misionare koji će propovijedati kršćanstvo na slavenskom jeziku. Misija
Svete Braće vjerojatno je samo dio šire suradnje. Osim toga, Rastislav je
bio svjestan da ne može utvrđivati svoju samostalnost ako su mu na svim
ključnim mjestima crkvene organizacije Franci. Vjerovao je da misija iz
Bizanta može pomoći da se stvori »domaća« crkvena hijerarhija.
145
Franačka i Velika Moravska; Kartu smo preuzeli iz knjige M. Brandta Opća povijest
srednjega vijeka (Zgareb 1980)
ČEŠKO–MORAVSKA STAROSLAVENSKA TRADICIJA
U poglavlju o kanonu staroslavenskih spisa spominjali smo, u vezi s Ki-

jevskim listićima, i najvažnije jezične osobine češko–moravske redakci-
je. Iako su u tom tekstu jasno vidljive češko–moravske osobine, istraži-
vači ga uvijek ubrajaju u kanon pa se često kao glavni predstavnik češ-
ko–moravske redakcije navode glagoljični Praški listići. Riječ je o dva li-
sta pergamene. Prvi list je palimpsest kojemu je skinuto pismo također
bila glagoljica, drugi je mlađi pedesetak godina od prvoga (oba su iz XI.
st.). Sadrže liturgijski tekst (misne himne i dio oficija na Veliki petak) po
istočnom obredu. Našao ih je 1855. K. Höfler u arhivu Sv. Vida u Hrad-
čanima; tamo se nalaze i danas.
Središte slavenske pismenosti u XI. st. u češkim zemljama bio je bene-
diktinski samostan u Sazavi (danas Sázava nad rijekom Sázavom,
30–ak km od Praga u smjeru Brna). Samostan je osnovan 1032, a poru-
šen 1097. U njemu su zajedno djelovali redovnici latinskoga i redovnici
146
slavenskoga obrednoga jezika: slavenski su ga više puta napuštali i vra-

ćali se jer su se moćnici prema njima različito odnosili (tako ih je npr.
knez Spytihnêv 1057. protjerao, a Vratislav II. 1063. vratio). Utemeljitelj
i prvi opat toga samostana bio je Sveti Prokop (1032–1053).
Posebno je zanimljiva u češko–moravskoj tradiciji Prva legenda o Sve-
tom Vaclavu. Nastala je sredinom X. st., a sačuvana je u hrvatskoglagolj-
skim časoslovima XIV. i XV. st. Ta se činjenica uklapa u lijep niz zasvje-
dočenih dodira srednjovjekovne češke sa srednjovjekovnom hrvatskom
književnošću.
»U slavističkoj je literaturi danas već uglavnom definiran krug činjeni-
ca koje upućuju na tragove književnosti velikomoravskoga razdoblja u
hrvatskoglagoljskoj knjizi i istodobno svjedoče o njenoj prvotnoj liturgič-
koknjiževnoj orijentaciji (moravizmi–panonizmi i grecizmi koji se ocje-
njuju kao odjek prvotnog, ćirilometodskog, prijevoda liturgije Sv. Petra
sačuvanog u kanonu mise najstarijega hrvatskoglagoljskoga misala —
Vatikanskog Illyrico 4; zapadnoslavenski elementi /panonizmi, moraviz-
mi/ u jeziku Kločeva glagoljaša; terminološka veza Kijevski–Bečki listi-
ći — kanon mise Vatikanskog misala Illyr. 4; hrvatskoglagoljski prijepis
iz 12. st. na prvom foliju Kijevskih listića).« (Eduard Hercigonja, Sred-
njovjekovna književnost, Povijest hrvatske književnosti 2, Zagreb 1975;
na str. 57–72. Iz te knjige zainteresirani mogu pročitati poglavlje o dodi-
rima češke i hrvatske srednjovjekovne književnosti).
Češki kralj Karlo IV. pozvao je 1346. (godinu dana prije utemeljenja
Karlova sveučilišta) hrvatske glagoljaše (benediktince) i sagradio veliku
crkvu i samostan za njih. Crkva je posvećena 1372. godine na Uskrsni
ponedjeljak. Na taj se dan čita iz Evanđelja dio o dvojici Kristovih učeni-
ka koji su išli u Emaus. Stoga se do danas taj samostan zove Emaus, a
zovu ga i Na Slovanech. U njemu su se ostvarili novi češko–hrvatski
kulturni dodiri o kojima možete čitati u knjizi Eduarda Hercigonje Tro-
pismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja (Zagreb 1994) i
u knjizi Stjepana Damjanovića Filološki razgovori (Zagreb 2000).
Sazavski je samostan dobio iz Kijevske Rusije dragocjen ćirilični ruko-
pis (neki su tvrdili da ga je napisao Sveti Prokop). Taj su rukopis uvezali
zajedno s glagoljskim misalom i bogato ukrasili knjigu. U XVI. st. ta je
knjiga dospjela u Reims (Francuska). Zvala se Texte du sacre, a u litera-
turi je zovu i Reimski zbornik. Često se može pročitati tvrdnja da su
francuski kraljevi kod ustoličenja polagali zakletvu na toj knjizi. Zajed-
no uvezan ćirilični tekst iz Kijevske Rusije i glagoljični koji su pisali hr-
vatski glagoljaši simbolično upozorava na veze Kijevska Rusija–Morav-
ska–Hrvatska. Glagoljaška je tradicija 1390. prenesena u krakovski sa-
mostan Svetoga Križa.
147
Iz Praških listića
(S folije 1 b)
3. SVE(TIDLЪNA): NA PJaNtъtikosti
4. Pję(t)ъtikostie s(va)taê grję–
5. dêt(e) v(ь)ši počьtêmъ d(u)hъ
6. s(va)tъi: pride bo umudrêję
7. ap(o)stolъi: sego pri–
8. mêmъ v(ь)ši: ï pokloni–
9. mъ sję emu: SVET–
10. IDLЪNA: na rozъso ïên(a)
11. êko vetъhъi: ï novъi
12. hodataï: prêdъteč–
13. e h(rьsto)vъ tvojǫ: jędrojǫ mo–
14. dlitvu pъsli namъ
15. hvaljęcimъ tvoe čь–
16. stьnoe: bžьstvьnoe ro–
17. zьstvo SVE(TIDLЪNA) APOST–
18. OLA PETRA:
19. Oblastь otъ b(og)a primъša
20. s(va)taê apostola prêmud–
21. raê: petre kameni vêrъ(i)
22. pavle miru. utvrьzeni(e)
Uočite:
1) Za svijećnicu autor upotrebljava termin svêtidlъna, tj. uočavamo dl za
l u klasičnim staroslavenskim tekstovima. Na prijelazu iz 13. u 14. re-
dak nalazimo modlitvu umjesto klasičnoga molitvǫ.
2) Duhovi se u staroslavenskim tekstovima označavaju grecizmom pęti-
kosti, pętъtikosti (pedeseti dan poslije Uskrsa). Pisar Praških listića iza
nazala piše još n.
3) U 10. retku nalazimo rozъso, u 14. pъsli, a u 16. bžьstvьnoe. Iznad tih
riječi pisar je zaboravio staviti titlu. Morale bi glasiti: rozъstvo, posъli,
božьstvьnoe.
4) U 10. i 16/17. retku nalazimo rozьstvo umj. roždьstvo, a u 22. utvrьzenie
umj. utvrьždenie, tj. tipičnu češko–moravsku zamjenu z za žd; u 15. ret-
ku nalazimo hvaljęcimъ, tj. staroslavensko št je zamijenjeno suglasni-
kom c; zamjenički oblik vьsi nalazimo (5. i 8. red) u obliku vši (pisar ih
piše bez title, a s je zamijenio sa š).
148
Reimsko evanđelje, ćirilični dio iz XI. stoljeća
149
Reimsko evanđelje, glagoljični dio iz XIV. stoljeća
150
Prva staroslavenska legenda o Svetom Vaclavu, hrvatskoglagoljski tekst iz 1379.
151
152
2. PANONIJA
PANONSKO–SLOVENSKA REDAKCIJA I BRIŽINSKI

SPOMENICI
Brižinski spomenici (BS) jedini su latinicom pisani tekst iz najstarijega

razdoblja slavenske pismenosti. Riječ je o tri kratka rukopisa: u dva su
zabilježene ispovjedne formule (BS I i BS III), a u jednom se nalazi ho-
milija Adhortatio ad poenitentiam (Poziv na pokajanje, BS II). Ta je ho-
milija tješnje povezana sa staroslavenskom tradicijom. Sva tri djela su
spomenici od velike važnosti za slavistiku, a stoje na početku slovenske
književnosti: za Slovence imaju ono značenje koje Bašćanska ploča ima
za Hrvate.
God. 1803. ti su rukopisi iz samostana u Freisingu prevezeni u Mün-
chen, u Bavarsku državnu knjižnicu. Slovenci Freising zovu i Brižin pa
otud spomenicima ime. Rukopisi su uklopljeni u veliki kodeks (Clm
6426) koji je nastao uvezivanjem šest nezavisnih tekstova koje je pisalo
26 ruku. Kodeks pisan latinskim jezikom ima 169 listova, tj. 338 strani-
ca i raznolikog je sadržaja.
Prema današnjim spoznajama BS I nastali su vjerojatno 1022/3. godine
(najkasnije 1036), a BS II i BS III između 972. i 1000. godine. Izdavani
su puno puta. Zadnje izdanje s transkripcijom, prijevodom na suvremeni
slovenski, na latinski, njemački i engleski jezik izašlo je 1993. godine u
Ljubljani (Brižinski spomeniki, Znanstvenokritička izdaja).
Značenje BS hrvatski je paleoslavist Josip Hamm ovako ocijenio: »Prem-
da se Frizinški odlomci ne ubrajaju u uži kanon staroslavenskih spisa,
ipak su za najstariju slavensku književnost vrlo važni, jer 1.) predstav-
ljaju jedini latinicom pisani slavenski spomenik koji se neposredno na-
dovezuje na najstarije razdoblje staroslavenske književnosti, i 2.) jer su
jedini predstavnik panonske (slovenske) redakcije staroslavenskoga je-
zika s kraja X. i početka XI. stoljeća.« (Staroslavenska gramatika, Za-
greb 1963, str. 189).
153
Svi nisu, kao Hamm, vezali BS uz staroslavensku tradiciju: neki su tu

vezu odlučno nijekali. Povijesno gledano, staroslavenski je na panon-
skom području bio u uporabi od 869. do 873. Naime, slavensko je bogo-
služje 874. u toj slavenskoj pokrajini zabranjeno. Moglo bi se, po mišlje-
nju poznatoga češkog slavista Radoslava Večerke, govoriti o tome da su
BS II nesumnjivo vezani uz staroslavensku tradiciju što je razvidno na-
pose u sintaktičko–stilističkoj strukturi Adhortacija (BS II). I neki sta-
riji istraživači su tako mislili, pa je npr. Aleksandr Vostokov bio iznena-
đen velikom sličnošću između homilije u BS II i Klimentova govora sa-
čuvanoga u prijepisu iz XIII. st. Držimo da su te sličnosti vidljive u hr-
vatskom prijevodu dvaju tekstova koje donosimo kako se nalaze u knjizi
F. Grivca Slavenski blagovjesnici sveti Ćiril i Metod (hrvatski prijevod:
sestre milosrdnice Livija Kirn i Vincencija Nosić, KS, Zagreb 1985, str.
171–174).
O tom odnosu F. Grivec kaže u gore spomenutoj knjizi: »Stoljetni znan-
stveni spor o slavenskom i crkvenoslavenskom značaju II. frizinškog
spomenika, te o njegovu odnosu prema Klimentovu govoru svjedoči da
se pitanje ne može tako lako riješiti... Klimentov i frizinški nagovor sa-
stavila je ista Ćirilova književna škola na panonskom području. Sastav-
ljač II. frizinškog spomenika je u skladu s Ćirilovim duhom i tadašnjim
vjerskim stanjem u Panoniji upotrijebio već panonske i karantanske mo-
litvene obrasce, preinačio ih u duhu Ćirilove škole, začinio Ćirilovom i
Metodovom vjerskom misaonošću te postavio u sklop tadašnjih zapad-
nih pokorničkih obrednih običaja. Kliment Ohridski je pri tome sudjelo-
vao; taj govor upotrebljavao, a zatim isto gradivo već u Panoniji preradio
za svoj srodni govor.« (str. 174).
Kada se govori o jezičnim osobitostima koje određuju panonsko–slaven-
sku redakciju, uvijek se spominju dvije: 1.) mjestimična zamjena nazal-
noga ǫ samoglasnikom o (močenik) i 2.) čuvanje suglasničke skupine
–dl– u drugom participu preterita (modlila).
BRIŽINSKI SPOMENICI II, 1–35
Eče bi djed naš s’grješil tje v vjeki jemu bje žiti, starosti ne prijemljonšti
nikoliježe pečali ne imi ni slz’na tjelese imonšti, nu v vjeki jemu bje žiti.
Ponježe zavistju bi neprijazninu vignan ot slavi Božje, potom na narod
človječ’ski strasti i pečali pojdo i nemošti i bezredu semrt. I paki bratrja
pomenjem se da i sinove Božji narečem se po tomu ostanjem sih mrskih
djel ježe sut djela sotonina: ježe trjebu tvorim, brata oklevetam ježe tatva,
ježe razboj, ježe plti ugožden’je, ježe roti koji že ne pasjem nu je prjesto-
pam, ježe nenavist. Ničže tjeh’ djel mrže nje prjed Božjim očima. Možete
154
2. PANONIJA
po tomu, sinci, uvidjeti i sami razumjeti ježe bje že prvijih človjeci v lica
tacije akože i mi jes’m tere neprijaznina vznenavideše a Božju vzljubiše.
Napomena. Pokušali smo dio teksta koji imamo na snimci transkribirati slovima da-
našnje hrvatske latinice i time omogućiti početnicima da barem otprilike saznaju kako
je tekst zvučao. To znači da smo izbjegli ê, ъ i druge znakove, ali i one koje stručnjaci
rabe u suvremenoj fonetskoj transkripciji.
PRIJEVOD II. BRIŽINSKOG SPOMENIKA
Da naš praotac nije sagriješio, tada bi vječno živio, starosti ne bi dočekao,

nikakve brige ne bi imao (5), niti nesretnog tijela, nego bi dovijeka živio.
Kad je vražjom zavišću bio protjeran (10) iz slave Božje, tada su na rod
ljudski navalile žalosti i brige, bolesti i nakon mnogih zgoda i nezgoda
smrt.
I opet, braćo, (15) sjetimo se da se zovemo sinovi Božji (1 Iv 3, 1). Zbog to-
ga odrecimo se tih mrskih djela jer to su vražja djela (20): da žrtve kumi-
rima prinosimo, brata klevećemo, krađa, ubojstvo, pogodovanje strasti-
ma, zakletve kojih se ne držimo, nego ih kršimo (25), mržnja. Pred očima
Božjim ništa nije mrskije od takvih djela.
Možete dakle, sinovi, vidjeti i sami razumjeti (30) da su u početku ljudi
imali isto obličje kao i mi, ali su vražja djela zamrzili, a Božja uzljubili
(35). Zato ih sada u njihovim crkvama štujemo, njima se molimo i njima
na čast prikazujemo žrtvu i prinosimo naše darove za dobro (40) svojih ti-
jela i duša.
Takvi možemo i mi postati ako počnemo ista dobra djela činiti kakva su i
oni činili. Oni su naime (45) gladnog nahranili, žednog napojili, bosa
obuli, gologa odjenuli, bolesna u Božje ime pohodili (50), promrzla ugri-
jali, stranca u svoju kuću primili, utamničene i željezom okovane (55) po-
sjećivali i tješili ih u ime Božje. Takvim i samo takvim djelima približili
su se oni Bogu. Tako, sinovi, i mi moramo moliti (60) istom višnjem Ocu
Gospodinu da nas uvede u svoje kraljevstvo koje je pripravljeno (65) Bož-
jim izabranicima od početka do konca.
A mi, braćo, pozvani smo i prisiljeni da se prikažemo pred licem Onoga
pred kojim se ne možemo skriti (70) i nikamo pobjeći, nego moramo stati
pred prijestoljem Božjim s našim neprijateljem, starim vragom (75) i sva-
ki se mora ispovijedati pred Božjim očima ustima i riječima (80) što je na
tom svijetu, bilo dobro ili zlo, učinio. Da, sinovi, mislite na onaj dan u ko-
ji nikamo ne možete pobjeći (85), nego (vam je) pred Božje oči stati da do-
bijete nagradu o kojoj sam vam govorio.
155
Naš Gospodin, sveti Krist, (90) koji je liječnik naših tijela i otkupitelj na-
ših duša, na koncu je odredio i dao posljednji lijek kojim se možemo (95)
onomu zlotvoru oduprijeti i otresti ga se.
Naši su pređi mnogo trpjeli jer su ih tukli batinama (100), na vatru ih ba-
cali i pekli, mačevima im odsijecali glave, na rastezaljke ih vješali i želje-
znim im kukama trgali meso. Našom pravom vjerom (105) i iskrenom is-
povijedi možemo postići isto što su oni postigli velikim trpljenjem.
Zato, sinovi, pozovite zamjenike Božje te im svoje grijehe nabrojite i njima
ih ispovjedite.
GOVOR KLIMENTA OHRIDSKOGA U SPOMEN APOSTOLU

ILI MUČENIKU (SKRAĆENO)
1) Braćo, Gospodin Bog naš želi uvijek naše spasenje i po svetom evanđe-
lju neprestano nas zove u nebesko vječno kraljevstvo govoreći nam da od-
bacimo svaku gnjusobu i nečist život, te da se k njemu približimo čistim
srcem, tražimo i primimo ono kraljevstvo na koje smo izgubili pravo pre-
stupajući Božju zapovijed koja je bila našem praocu Adamu već davno
dana u raju radi uzdržljivosti.
2) Da ju je sačuvao, imao bi vječni život bez briga i smrti. Ne bi ga se do-
takla starost i ne bi imao ovo nesretno tijelo. Ali po vražjoj zavisti odijelio
se od Božje slave jer se nije uzdržao. Otad su na ljudski rod navalile bri-
ge, bolesti i smrt i tako su promijenili čovjekov život.
3) Sveci i pravednici žudili su za kraljevstvom nebeskim. Čvrsto su opa-
sali svoje bokove i stupili u borbu protiv neprijatelja (vraga) pobijedivši
ga. Tako su ponovno došli u prvotni raj i dalje nastavljaju ulaziti uresiv-
ši se dobrim djelima smatrajući ovaj prevrtljivi život smećem. Dakle, bra-
ćo, ne varajmo se... Naime, probudimo se barem odsad i nemojmo se sami
lišavati neizrecive Božje slave i vječne radosti, nego se tim više otrgnimo
od zamamljivosti ovoga svijeta kako smo obećali Bogu kad smo bili pre-
porođeni svetim krštenjem riječima: Odričem se vraga i svih njegovih dje-
la. Vražja djela jesu: idolopoklonstvo, psovka (nabraja i druge). Ako se
odreknemo tih djela i umjesto njih steknemo kreposti, tada ćemo lako opet
doći u isti raj. Što je naime u čovjeku mrskije nego djela kojima navlači
na sebe Božju srdžbu?
4) Ispunimo svoje obećanje našem Gospodinu Bogu, ljubimo ga svim sr-
cem i svom mišlju i svom snagom, a bližnjega kao samog sebe da uđemo
veseli u blaženu vječnost, u besmrtni život, u neopisivu ljepotu koju je že-
lio taj Kristov mučenik i koji je nastojao slasti ovoga života odbaciti (na-
156
2. PANONIJA
braja kreposti)... Spasimo svoju dušu tako da napustimo zla djela, pokaj-
mo se, dajmo milostinju te se trudimo da kroz uska vrata uđemo u vječni
život, naime uzdržljivošću i postom... tako da se kanimo svakog grijeha i
svoje tijelo pokorimo trpljenjem i patnjama radi Krista (kako je činio ovaj
svetac)... Zato je sada njegov sjaj u Božjoj slavi jači od sunčeva sjaja.
5) Na njegovu uspomenu Bog čini divna čuda i ozdravljenja. Tko naime
vjerom štuje svečevu uspomenu, taj prima oproštenje grijeha i oslobađa se
svake napasti.
Njega dakle slijedimo i činimo ista dobra djela. On je naime bio čovjek
kao i mi, pa je svako zlo zamrzio i milost Božju uzljubio. Nastojmo je i mi
uzljubiti te postati sinovi Božji i dionici kraljevstva nebeskog.
157
Brižinski spomenici I,1-24; snimku smo preuzeli iz izdanja Brižinski spomeniki

(Ljubljana 1993)
158
2. PANONIJA
Brižinski spomenici II, 1-35; snimku smo preuzeli iz knjige Brižinski spomeniki
(Ljubljana 1993)
159
Ostromirovo evanđelje, 1057; najstarije datirani ćirilični kodeks
160
3. RUSIJA
RUSKA REDAKCIJA
Staroslavenski tekstovi stigli su u Rusiju iz Bugarske i Makedonije; po-

sebice se to često događalo kada je (972) istočni dio Bugarske izgubio sa-
mostalnost (sve do 80–ih godina XII. st.) jer su bugarski pisari odlazili
u istočnoslavenske krajeve, tamo prepisivali rukopise i poučavali ruske
pisce i pisare.
U ruskoj su filologiji podijeljena mišljenja o tome jesu li istočni Slaveni
već imali književni jezik kad je stigla u njihove krajeve ćirilometodska
pismenost. Proučavajući jezik Ruske pravde, pravnoga spomenika čija je
prvotna redakcija iz XI. st., S. P. Obnorski postavio je tezu o jednostav-
nom književnom jeziku kojim su se služili Slaveni oko Novgoroda i u ko-
jem nije bilo južnoslavenskih posuđenica, nego skandinavskih. Takvom
se tumačenju suprotstavio A. M. Seliščev, a diskusija se nastavila i ka-
snije.
Iz XI. i XII. st. sačuvano je u istočnoslavenskim zemljama puno spome-
nika. Spomenut ćemo Ostromirovo evanđelje iz 1057; Arhangelsko evan-
đelje s kraja XI. st.; Čudovski psaltir iz XI. st.; Svjatoslavov izbornik iz
1073. god. — prepisan za kneza Svjatoslava Jaroslaviča; tekstovi su iz
zbornika koji je s grčkoga preveden za bugarskoga cara Simeona.
Spomenuti i nespomenuti (a tih je puno više) istočnoslavenski rukopisi
iz XI. i XII. st. pisani su odreda ćirilicom, ali neki od njih pokazuju da su
prepisivači u istočnoslavenskim zemljama znali i glagoljicu. Spomenut
ćemo i najmarkantnije jezične osobine tih tekstova: a) nosni samoglasni-
ci se zamjenjuju (prema stsl. ǫ, ę stoje u, ja); b) prema stsl. rъ, rь, lъ, lь iz-
među suglasnika dolaze ъr, ьr, ъl, ьl, a kadšto se dvije tradicije spajaju pa
nalazimo kъrъmiti, pьrьvyja, dьrьzostь i sl.; c) početni ra–, la– (< or, ol)
iz staroslav. tekstova zamjenjuju se skupinama ro–, lo– (rozumêti, ro-
bota, lodija, lokъtь); d) prema stsl. žd (< dj) u istočnoslav. tekstovima
nalazimo ž (žaža, prêže, dažь), a prema stsl. ĉ (št) nalazimo č (hočeši,
pečь); e) medijalne skupine ra, la, rê nastale metatezom likvida zamje-
161
njuju se skupinama oro, olo, ere (zlatъ: zolotъ, umrêti: umereti, plênъ:
polonъ, gradъ: gorodъ); f) u gen. jd. i nom. akuz. množ. ja–dekl. te u
akuz. množ. jo–dekl. nalazimo ê umjesto ę (zemlê, burê, ključê itd.); u
korijenu osobnih zamjenica u dativu i lokativu umjesto samoglasnika e
dolazi o (tobê, sobê) itd.
O JUŽNOSLAVENSKO–ISTOČNOSLAVENSKIM
KULTURNIM VEZAMA U SREDNJEM VIJEKU
»Vrlo rano su se u južnoslavenskim i istočnoslavenskim zemljama počeli pojavlji-

vati lokalni oblici književnosti najviših slojeva feudalnoga društva, lokalni spomeni-
ci koji su imali samo nacionalno značenje i nisu prelazili iz zemlje u zemlju. U Kijev-
skoj se Rusiji javlja ljetopis koji ni po obliku ni po svojim idejama nije povezan s bi-
zantskom povijesnom literaturom, pojavljuje se političko govorništvo povezano s do-
maćim političkim brigama, lokalni oblik životopisa i dr. Ti lokalni spomenici i knji-
ževni oblici prelazili su iz jedne u drugu slavensku zemlju s puno većim naporom ne-
go spomenici bliže povezani s bizantskom književnošću.
Rukopisno bugarsko naslijeđe najvećim se dijelom sačuvalo u staroruskom izbo-
ru. I to je opet iznova literatura određenoga karaktera: crkvena i ’prirodnoznan-
stvena’ prvenstveno, jer su lokalne bugarske teme slabo zanimale čitatelje drugih
zemalja. Drugim riječima, od bugarskih djela došla su do nas prvenstveno ona koja
su ušla u sastav književnosti — posrednice. Upravo stoga nisu došla do nas bugar-
ska povijesna djela, i o njihovu se postojanju možemo domišljati po neizravnim poda-
cima. Originalna bugarska književnost bila je u Rusiji predstavljena djelima Ćirila i
Metoda, Klimenta Ohridskoga, Konstantina Preslavskoga, Joana Egzarha Bugar-
skoga, Kozme Prezvitera, Crnorisca Hrabra i dr. Sve je to bila književnost ’slaven-
ske recenzije bizantske kulture’ — književnost — posrednica koja je mogla odgova-
rati potrebama drugih slavenskih zemalja.«
(Dmitrij S. Lihačov, Razvitak ruske književnosti
X–XVII. vijeka, Lenjingrad 1973, str. 41–42,
preveo s ruskoga Stjepan Damjanović).
»Pitanje rusko–južnoslavenskih književnih odnosa još se nedavno promatralo s
gledišta pretpostavke o dva razdoblja užih kulturnih veza između Rusije i slaven-
skog Balkana. Prvo je — doba posvemašnjeg južnoslavenskog utjecaja na Rusiju, ko-
ji je započeo prenošenjem prijevodne i originalne pismenosti iz Bugarske u doba po-
krštavanja Rusije, i koji je poslije jednog razdoblja malaksalosti izbio novom snagom
u XV vijeku. Drugo je — doba ruskoga utjecaja na balkanske Slavene počevši od Pe-
tra Velikoga. Pred kraj prošlog stoljeća M. M. Speranski je u tu šemu ubacio posebno
razdoblje ruskog utjecaja u XVI–XVII v. — preko rukopisa i štampanih knjiga, koje
je Rusija slala Bugarima i Srbima kada je pravoslavni Istok u doba turskog jarma
tražio od Moskve moralnu i materijalnu pomoć. Poslije je isti taj neumorni radnik
na polju proučavanja rusko–južnoslavenskih književnih veza unio u gornju koncep-
ciju još jednu vanredno važnu promjenu: pokazao je da i u okviru starijega razdoblja
pored bugarskog utjecaja na rusku književnost postoji i suprotna činjenica prelaže-
nja na Balkan velikoga broja ruskih književnih djela u XI i XII v., što prvobitnu pre-
162
3. RUSIJA
Iz Svjatoslavljenoga zbornika, 1073.
163
dodžbu o potpunoj zavisnosti ruske književnosti od bugarske mijenja u tezu uzaja-

mnih rusko–južnoslavenskih veza i utjecaja u tom razdoblju. Konačno, moja su me
nedavna istraživanja o slavenskom Prologu dovela do zaključka, da se otkrivena od
Speranskoga činjenica o prelaženju ruskih književnih djela XI–XII v. k Srbima i Bu-
garima može kronološki ograničiti na kraj XII i na prvu polovicu XIII vijeka, čime
se u historiji rusko–južnoslavenskih književnih veza dodaje još jedno posebno raz-
doblje ruskog utjecaja.
Vinogradov postavlja pitanje: kada se radi o pismenosti iz doba staroruske narod-
nosti, da li se može govoriti o dva književna jezika — o crkvenoslavenskom jeziku ru-
ske redakcije i o književno dotjeranom narodnom istočnoslavenskom jeziku; o dva
jezika, makar i blisko srodna, ali ipak različna s obzirom na gramatiku, leksik i se-
mantičku strukturu? Ili, nije li... cjelishodnije promatrati ih samo kao dva tipa za-
jedničkoga staroruskog književnog jezika? Vinogradov se odlučuje za drugo rješe-
nje... Ali, u to doba to nisu ni posebni stilovi jednog književnog jezika, jer se ne ukla-
paju u okvir jedne jezičke strukture već se primjenjuju na različnim kulturnim po-
dručjima i u različnim funkcijama.«
(Vladimir Mošin, O periodizaciji rusko–južnoslaven-
skih književnih veza, Slovo 11–12, Zagreb 1962, str.
13–130; navodi su sa str. 16–17, 24).
164
4. BUGARSKA
BUGARSKA REDAKCIJA
Ne može se pouzdano reći je li i prije Metodove smrti bilo slavenskoga

bogoslužja u Bugarskoj. Poznata je pretpostavka da je Metod 882. (prili-
kom posjete Carigradu) posjetio i rodni Solun te da su neki njegovi uče-
nici ostali u Bugarskoj i Makedoniji. Ono najvažnije događalo se 885. i
886. kada su prognani Metodovi učenici stigli u bugarske krajeve i kada
ih je prihvatio bugarski knez Boris–Mihajlo. Mogli su pomoći ne samo u
utvrđivanju kršćanstva, nego i u slaveniziranju bugarske crkve. Takva
je nastojanja okrunio državno–crkveni sabor iz 893. kad je slavenski je-
zik i ćirilično pismo proglasio službenima. Glavnim književnim sredi-
štem u istočnom dijelu bugarske države postat će Preslav i on će imati
svoju školu koja će pisati ćirilične tekstove, pa će njezini djelatnici i neke
stare glagoljične tekstove prepisati ćirilicom, a kanonski staroslavenski
jezik dobivat će pri prepisivanju izrazitije bugarske osobitosti.
Najtipičnija je osobina bugarske redakcije staroslavenskoga jezika me-
đusobno zamjenjivanje nosnih samoglasnika. Prednji nazal (ę) iza č, ž, š
i j prelazi u stražnji (ǫ), a stražnji iza ŕ, l’, ń prelazi u prednji. To dobro
možete provjeriti u Traktatu Crnorisca Hrabra jer tamo ćete naći ǫzykъ
umjesto (j)ęzykъ, bêšǫ umjesto bêšę, stro(j)ǫi umjesto stro(j)ęi itd. Za bu-
garsku je redakciju također karakteristično da se stražnji nazal kadšto
mijenja u ъ, da se jat (ê, ѣ) mijenja u ja (я). Bugarski tekstovi ne miješa-
ju jat i e. Poznatiji su tekstovi uglavnom evanđelja: Trnovsko, Bojansko,
Vračansko, Jovanovo itd.
HRABRI CRNORIZAC
Izvori koji govore o počecima slavenske pismenosti i koji nam služe za

rekonstruiranje prilika u kojima je ona nastajala obično se dijele na sla-
venske i neslavenske. Slavenski su pisani općeslavenskim književnim
(staroslavenskim) jezikom, a jedan je od najpoznatijih i najpopularnijih
165
Traktat Crnorisca Hrabra, 1348; snimka »školske« ćirilice iz Staroslavenske čitanke J.

Hamma (Zagreb 1971)
166
BUGARSKA
Traktat Crnorisca Hrabra, 1348; nastavak teksta
167
Traktat Crnorisca Hrabra, 1348; završetak teksta
168
BUGARSKA
među njima kratki traktat O pismenima, nastao krajem IX. ili počet-
kom X. stoljeća negdje u istočnoj Bugarskoj. Autora ne znamo jer se
skrio iza pseudonima Crnorizac Hrabar. Prvi dio pseudonima kazuje
nam da je nosio crnu rizu (haljinu), tj. da je bio monah, redovnik. Što
znači drugi dio, već je teže reći: neki su mislili da je to osobno ime, drugi
su isticali da je to nadimak koji bi imao istaknuti glavnu osobinu njego-
va karaktera.49 Najčešće se tvrdi da je autor traktata zapravo bugarski
car Simeon (iz vremena kada još nije stupio na prijestolje), ali ima onih
koji tvrde da je to bio sam Konstantin–Ćiril; kadšto se kao autori spo-
minju Kliment Ohridski, Naum, Joan Egzarh i još ponetko.
Sam tekst došao je do nas u mlađim prijepisima: sačuvano ih je sedam-
desetak (od XIV. do XVIII. stoljeća), a najstariji je iz 1348. godine.50 U
nekima od njih nalazi se rečenica »još su živi oni koji su ih vidjeli« (tj.
Konstantina i Metoda) pa to po nekima znači da je tekst nastao krajem
devetoga ili početkom desetoga stoljeća, dok drugi misle da je riječ o ka-
snijoj interpolaciji.51 Više od te rečenice govori cjelina teksta i autorov
nastup. On se predstavlja kao suvremenik događaja vezanih uz početke
slavenske pismenosti.
Tekst počinje tvrdnjom da »prije Slaveni na imađahu knjiga (= pisma)
nego crtama i zarezima crtahu i gatahu budući (= dok su bili) pogani.
Pokrstivši se nastojahu grčkim i latinskim pismenima kojekako pisati
svoju riječ bez reda. No kako se može dobro pisati grčkim pismenima
Bog, ili životь, ili dzêlo (= vrlo), ili čajanije (= čekanje), ili širota (= širi-
na), ili jadь (= jelo, otrov), ili junostь (= mladost), ili językъ (= jezik, na-
rod), i druge koji su na njih nalik? I tako bijaše mnogo ljeta. Tada čovje-
koljubac Bog, koji svim upravlja i ne ostavlja ljudski rod bez spoznaje ne-
go sve vodi prema spoznaji i prema spasenju, smilovavši se rodu slaven-
skom, posla im Svetoga Konstantina, koji se prozvao Ćirilom, čovjeka
pravedna i istinoljubiva. I on im sastavi trideset i osam pismena, jedna
prema obliku grčkih slova, druga prema slavenskoj riječi«.
Tim prvim rečenicama predstavlja se Hrabar kao smireni pripovjedač,
kao povjesničar slavenske kulture koji opisuje tri njezine faze: onu prije
pokrštavanja, kad Slaveni nisu poznavali nikakav grafijski sustav, nego
49
Josip Bratulić misli da ni jedno ni drugo nije vjerojatno jer da je ime, pisali bi
»Hrabar, Crnorizac«, a kod monaha teško da bi isticali hrabrost. Vidi u: Žitja Konstan-
tina Ćirila i Metodija i druga vrela, KS, Zagreb 1985, str. 23.
50
To je prijepis iz Lavrentijeva zbornika. U literaturi se, međutim, mogu sresti i
mišljenja da su najstariji prijepisi iz XIII. stoljeća. Riječ je, očito, o različitim procje-
nama starosti nekih nedatiranih prijepisa.
51
Rečenica se nalazi u nekoliko rukopisa, ali samo Moskovski i Solovjecki pripadaju
prvotnoj redakciji.
169
su najnužnije potrebe zadovoljavali urezivanjem pojedinih znakova; onu

drugu, koja nastupa s pokrštavanjem, kada nastoje grčkim alfabetom i
latinskom abecedom bilježiti svoj govor, ali to čine nesustavno jer grčki i
latinski nemaju svih znakova potrebnih za bilježenje slavenske riječi.
(Stoga Hrabar nabraja niz riječi koje se nisu mogle dobro napisati grč-
kim alfabetom — sve one naime počinju glasovima za koje u grčkom ne-
ma znakova.)52
Treća faza počinje onoga trenutka kada je Konstantin Filozof sastavio
slavensku azbuku za koju Hrabar izričito kaže da je imala 38 slova i da
su neka napravljena po ugledu na grčka, a neka »prema slavenskoj rije-
či«. Ta tvrdnja, a i neke druge pojedinosti, navele su filologe da ustvrde
kako Crnorizac govori o ćirilici. Tu je pretpostavku minucioznom anali-
zom otklonio St. M. Kuljbakin u raspravi Beleške o Hrabrovoj apologiji.
(Glas SKA, Beograd 1935). U prvom dijelu Hrabrova teksta naći ćemo i
podatak kako počinje slavenska azbuka (a, b, v, g...), pa čak i prvi fonet-
ski opis poznat nam iz kakva slavenskog teksta. Hrabar, naime, kaže da
se slavenski glas a izgovarao »širokim otvaranjem usta«.
Neutralno kazivanje tu će i prestati. Iz narednih će rečenica postati ja-
sno da je Hrabar svoj tekst pisao s namjerom da brani i obrani slavensko
pismo, mladu slavensku književnost i sve početne rezultate slavenske
kulture. Živio je, očito, u sredini u kojoj je bilo puno nimalo bezazlenih
protivnika slavenske knjige. Ti su štošta prigovarali i postavljali ten-
denciozna pitanja. Jedno od takvih bilo je i ono »zašto je Konstantin sa-
stavio 38 pismena kad se i s manje od toga može pisati kao što i Grci s 24
pišu?«. Hrabar analizira grčku grafiju i pokazuje da i Grci upotrebljava-
ju 38 znakova. Na prigovor da slavenske knjige uopće nisu potrebne (»ni-
ti ih je Bog stvorio, ni anđeli, niti su odiskona«) odgovara kratkim pre-
gledom nastanka grčkog pisma i njegova razvoja od početka do Hrabro-
va vremena. Suvereno objašnjavajući početke grčke pismenosti i kasniji
razvoj grčke knjige, upozorit će na činjenicu da su se i Grci na početku
svojeg kulturnog razvoja služili tuđim (feničkim) pismom. To upozore-
nje ima načelno značenje. Hrabar želi pokazati da se svaka kultura u
svojim počecima naslanja na koju drugu, razvijeniju, pa prema tome sla-
venska situacija nije ni u kom pogledu iznimna. Slavenska je kultura sa-
mo karika u lancu razvoja opće kulture.
Protivnici slavenskog pisma prigovarali su da nije savršeno, da ga Kon-
stantin nije dobro načinio jer se i sada popravlja. Hrabar ne niječe da se
popravlja, ali upozorava da je tako bilo i kod Grka. I njihovo su pismo po-
52
Ne smije nas zbuniti što se na popisu nalazi i glas b jer u vrijeme kad je traktat
pisan starogrčke riječi pisane s »beta« izgovarale su se vitacistički (Vizant, Vitliom i sl.).
170
BUGARSKA
pravljali Akila, Simah i mnogi drugi. »Lakše je nešto popraviti, nego is-
prva stvoriti«, kaže Hrabar. On odlično poznaje filologiju i povijest kul-
ture te su stoga njegovi dokazi vrlo uvjerljivi. Svjestan je, međutim, da
dokazi i razlozi te vrste neće biti dostatni da zaštiti slavensku kulturu
od daljnjih napada. Stoga će u raspravu unijeti i ideologeme. Već je kod
opisa nastanka slavenskog pisma ukazao na univerzalni karakter Božje
ljubavi, a sada će otići korak dalje. U ovom dijelu rasprave koji se sav te-
melji na opoziciji grčko/slavensko on će naglasiti da su grčka slova sasta-
vili Grci pogani, a slavenska — svet čovjek. To je morao biti snažan ar-
gument i djelotvoran način zaštite slavenske knjige jer Hrabrovi protiv-
nici najvećim su dijelom bili redovnici, i to oni iz redova dobro organizi-
ranog i institucionalno premoćnoga grčkoga svećenstva. Svojim upozo-
renjem Hrabar ih je stavio pred za njih neugodnu zadaću: kako govoriti
protiv djela koje je stvorio svetac one iste crkve kojoj su pripadali i sami?
Hrabrov postupak neodoljivo podsjeća na Konstantinovu obranu prava
slavenskoga jezika u Veneciji pred trojezičnicima, pred onima dakle koji
su tvrdili, pozivajući se na natpis na Kristovu križu, da je samo hebrej-
skom, grčkom i latinskom mjesto na oltaru i u knjigama. I Konstantin je
svoje dokaze temeljio na sveobuhvatnosti Božje ljubavi, a citate izvlačio
iz Biblije. Samo je takav način mogao biti djelotvoran. I Hrabar ima po-
sla s trojezičnicima, ali on je već imao uzora. Sada kada je prešao na isti-
canje prednosti slavenske kulture, stil mu postaje polemičan, protivnike
nimalo ne štedi. Naziva ih bezumnicima, kukavcima, jadnicima.
Kulturna tradicija ima pravu vrijednost samo kad je suvremenici pozna-
ju, kad je ugrađuju u vlastiti kulturni trenutak. Toga je bio svjestan i
Crnorizac Hrabar i stoga završnim redcima dokazuje kako Slaveni po-
znaju svoju kulturnu baštinu bolje nego Grci svoju: »A ako zapitaš grčke
knjigoznance govoreći: Tko vam je slova sastavio ili knjige preveo, i u
koje vrijeme, rijetki to među njima znaju. A ako zapitaš slavenske knji-
ževnike govoreći: Tko vam je slova sastavio, ili knjige preveo, to svi zna-
ju i odgovorivši reći će: sveti Konstantin Filozof, zvani Ćiril, taj nam i
slova sastavi i knjige prevede, i Metod, brat njegov; i još su živi koji su ih
vidjeli. A ako zapitaš u koje vrijeme, i to znaju i reći će, da (je to bilo) u
vrijeme Mihajla cara grčkoga i Rastica kneza moravskoga i Kocelja kne-
za kaštela blatanskoga, godine od stvaranja svijeta 6363«.
Da bismo godinu koju spominje Hrabar uključili u naš sustav, tj. dobili
brojku koja nama nešto znači, možemo postupiti na dva načina. Prema
carigradskom računanju treba oduzeti 5508 godina, a prema aleksan-
drijskom 5500. U prvom slučaju dobit ćemo godinu 855. što bi značilo da
je Konstantin već tada počeo izrađivati slavensku azbuku i pripremati
prijevode. U drugom slučaju dobivamo godinu 863, tj. godinu u kojoj je
započela slavenska misija Konstantina i Metoda. S obzirom na to, kao i
171
na činjenicu da se spominje car Mihajlo, a da on nije 855. još bio na prije-

stolju, čini se da treba primijeniti aleksandrijski način računanja.53
Tekst O pismenima nazivali su istraživači prvim slavenskim publicistič-
kim tekstom, prvom slavenskom polemikom itd. Svakako je riječ o važ-
nom tekstu, jednom od rijetkih iz takve starine koji k tomu nisu služili
u liturgijske svrhe. Da bi poruke toga teksta postale jasnijima, dobro je,
mislim, dodati još nekoliko rečenica o atmosferi u kojoj je taj tekst vjero-
jatno nastao.
God. 885. umire Metod. Njegovi učenici ne mogu u Moravskoj nastaviti
rad na širenju vjere i prosvjete na slavenskom jeziku. Teško da je točna
tvrdnja kako su se svi razbježali iz Moravske, vjerojatnije je mišljenje da
su se skrivali po zabitnim mjestima i tamo, koliko se moglo, nastavljali
rad. Velik broj je nesumnjivo pobjegao: neki u susjednu Češku, neki u Hr-
vatsku, neki u Bugarsku. U Bugarskoj će naići na povoljne prilike; naime,
upravo u trenutku kad oni stižu u toj zemlji su u toku dva procesa: pokr-
štavanje i slaveniziranje, tj. pokušaj da se oslabi moć grčkoga svećenstva.
Učenici Solunske Braće, bjegunci iz Moravske, mogu pomoći ubrzavanju
obaju procesa: bili su svećenici, dakle, mogli su pokrštavati, znali su sla-
venski jezik i bili osposobljeni da pomognu knezu Borisu u njegovoj na-
mjeri da upravni aparat crkvene organizacije poprimi slavenski karakter.
God. 893. održan je veliki crkvenodržavni sabor na kome je slavenski pro-
glašen državnim jezikom, a ćirilica jedinim pismom koje se može upotre-
bljavati u Bugarskoj. Odluke toga sabora provodit će osobito predstavnici
Preslavske književne škole koji će glagoljske tekstove prepisivati ćirilicom,
a i pomlađivat će jezik ćirilometodskih tekstova. Kao reakcija na odstupa-
nje od tradicije nastat će Ohridska književna škola koja će čuvati glagolji-
cu i jezik prvih slavenskih prijevoda i koja je zapravo početak sustavnoga
kulturnog rada u Makedoniji. Neki misle da tekst Crnorisca Hrabra O pi-
smenima nije samo obrana slavenske kulture od napada koji su dolazili iz
redova Grka, nego i izravno reagiranje na odluke sabora iz 893. godine, tj.
da i Hrabar pripada onima koji su bili uz Klimenta Ohridskog i koji su lju-
bomorno čuvali ćirilometodsku tradiciju.
Pred nama je tekst koji je pisao čovjek oduševljen idejom napretka slaven-
ske knjige, slavenske kulture. Ta ga je ideja ispunjavala cijelog. Otud i pa-
tetičan ton u nekim dijelovima njegova teksta, ali otud i njegova upornost
da se oboruža velikim znanjem kojim će tako superiorno braniti prava još
mlade slavenske književnosti. Ni njegovo znanje, ni njegov žar nisu ostali
bez odjeka: oduševljavali su ljubitelje slavenske knjige o čemu svjedoči či-
njenica da se taj tekst među Slavenima prepisivao sve do XVIII. stoljeća.
53
5500 odnosno 5508 godina je vrijeme za koje se vjerovalo da je prošlo od stvaranja
svijeta do Kristova rođenja.
172
BUGARSKA
STAROBUGARSKI/STAROMAKEDONSKI/STAROSLAVENSKI
U kanon staroslavenskih spisa ubrojali smo tekstove koji su nastali u X.

i XI. stoljeću prepisivanjem iz još starijih matica. Rekli smo za njih da
vjerno zrcale jezik ćirilometodskih prvih prijevoda mada se u svakome
od njih nalaze i lokalne jezične osobine. Pišući o redakcijama najstarije-
ga slavenskoga književnog jezika Josip Hamm je napisao:
»Zato se u cijeloj toj književnosti, bez obzira na njen postanak, obično ističe jedna
osnova, opća, cjelovita jezična konstanta koja predstavlja jezgru staroslavenskoga
jezika, i uz nju po koja mlađa karakteristična varijanta koja posredno upućuje na
uže jezično područje na kojem je neki spomenik nastao ili na kojem je prepisan. To
su obično nehotični refleksi...«
(Staroslavenska gramatika, Zagreb 1963, str. 187)
Elementi koji upućuju na uže jezično područje bivat će u tekstovima sve

češći pa od XII. stoljeća govorimo o redakcijama staroslavenskoga jezi-
ka, tj. o takvim staroslavenskim tekstovima koji u sebi sadrže veći broj
jezičnih elemenata karakterističnih za određenu slavensku sredinu. Bu-
garski slavisti, i još poneki iz drugih sredina, žele uvijek naglasiti da je
»cjelovita jezična konstanta« bugarska pa prema tome jezik zovu staro-
bugarskim. Makedonski slavisti, znatno kasnije i rjeđe, zovu jezik staro-
makedonskim ističući da je jezična konstanta, tj. jezični temelj na kome
je sagrađen prvi slavenski književni jezik makedonski. Dvojba između
termina »starobugarski« i »staromakedonski« nije jezikoslovne naravi
(riječ je o tome priznajemo li da postoji zasebni makedonski jezik i od ka-
da računamo njegov samostalni život). No kada tim terminima suprot-
stavimo staroslavenski, tada možemo posegnuti za jezikoslovnim doka-
zima. Ono po čemu je staroslavenski jezik toliko zanimljiv slavistima
njegova je nadgradnja, tj. sve ono što ga čini književnim jezikom. Ta je
nadgradnja doista općeslavenska pa je naziv staroslavenski (starocrkve-
noslavenski) ispravan kad se želi naglasiti da je riječ o nadetničkom, i po
svojim elementima i po rasprostranjenosti, jeziku slavenskoga srednjo-
vjekovlja. Time se nipošto ne želi nešto što pripada kulturnoj povijesti
jednog slavenskog naroda iz nje istrgnuti. To što se u starim slavenskim
tekstovima taj jezik zove uvijek slovênьskъ nije dokaz protiv termina sta-
robugarski i staromakedonski, a ni argument da bi termin starobugarski
mogao asocirati na Asparuhovljeve neslavenske Bugare nije utemeljen.
Za njih i tako postoji termin Protobugari. Bugari, kao i svaki drugi na-
rod, moraju nekako imenovati pojave iz svoje starine. Isto tako, među-
tim, problematičan je argument bugarskih slavista da su i grčki i latin-
ski bili u međunarodnoj uporabi pa su ostali grčki i latinski. Već na prvi
pogled velika je razlika između grčkoga i latinskoga: danas nemamo na-
roda koji se zove latinskim imenom, nema ni naroda koji se zove Rimlja-
173
ni, a postoje Grci. To spominjemo samo stoga da ukažemo kako je opa-

sno poistovjetiti dvije ili tri različite situacije. Spor starobugarski/staro-
makedonski/staroslavenski posve je bespredmetan ako znamo što ime-
nujemo: riječ je o književnom jeziku čija je nadgradnja općeslavenska, a
temelj starobugarski/staromakedonski.
174
5. MAKEDONIJA
MAKEDONSKA REDAKCIJA
Najstariji su njezini tekstovi iz XII. st.: Dobromirovo evanđelje, Bitoljski

triod, Pogodinov psaltir, Ohridski apostol. Iz XIII. i XIV. st. ima puno
tekstova.
U jezičnom pogledu makedonsku inačicu prvoga slavenskoga književ-
nog jezika odlikuju ove osobitosti:
a) miješanje nosnih samoglasnika: ǫ prelazi u ę iza mekih r’, l’, n’ i
iza kombinacije usnenoga samoglasnika sa suglasnikom l’ (voljǫ
> volję), a ę prelazi u ǫ iza palatala i suglasnika c (čędo > čǫdo,
žętva > žǫtva, hvališę > hvališǫ)
b) jerovi se kadšto zamjenjuju punim samoglasnicima (sъnъ > sonъ,
dьnь > denь), tj. ъ > o, ь > e
c) miješaju se u uporabi ę i ê (sêmę > sêmê, pêtelь > pętelь) te ê i e
(vrêmę > vremę)
d) kadšto se nosno ę zamjenjuje samoglasnikom e (pętь > petь) a no-
sno ǫ samoglasnicima a, ъ, u (kǫpina > kupina, rǫka > raka,
rъka)
e) čuvaju se št () i žd: svêĉa, nǫžda
MAKEDONSKO I(LI) BUGARSKO
»Između istočnih i zapadnih strana u bugarskom carstvu došlo je u IX. i u X. vije-

ku do političkih i ekonomskih trzavica. Kako je carski dio sa svojim boljarima bio na
istoku, i kako je i sva visoka crkvena hijerarhija uza nj pristala, ove su razlike izme-
đu istoka i zapada i u crkvenim stvarima postojale sve dublje i stale su da poprimaju
različite oblike. Jedna od opozicija koje su se na taj način oblikovale i dalje podržava-
le dolazila je do izražaja i u pismu, koje je na zapadu za sobom imalo autoritet i tradi-
ciju sv. Klimenta, a na istoku dvor i moćne boljare i visoki grčko–bugarski kler. S
vremenom, kako su tradicije Klimentovih i Naumovih nastavljača u Makedoniji sla-
bile, i kako je rasla opozicija prema istočnoj Bugarskoj i prema službenoj crkvi, mo-
gle su odatle nastajati i neke razlike u učenju, osobito ako su one, kao što je bilo kod
175
Dobromirovo evanđelje, prva polovica XII. stoljeća
176
5. MAKEDONIJA
Ohridski apostol, XII. stoljeće
177
bogumila, bile također nošene ekonomskim shvaćanjima visokoga klera i carskih

boljara. Tako je moglo doći do toga da je upravo onaj kraj u kojem se najdulje održala
glagoljica, a to je četverokut između Tetova, Velesa, Ohrida i Bitolja u zapadnoj Ma-
kedoniji, ujedno mogao postati jedno od središta heretičkog bogumilskog pokreta na
Balkanskom poluotoku.
Bez organizacije koja bi budnim okom pazila da ne dođe do udaljavanja od prave
vjere, nauka je, u knjigama koje su bile pisane glagoljicom i koje od službenih pred-
stavnika bugarske crkve više nitko nije nadzirao, stala lutati. Tek kada je novo uče-
nje uhvatilo dubok korijen, ustali su i Teofilakt, i prezbiter Kozma i neki drugi, i po-
čeli su progoni koji će trajati nekoliko stoljeća. Glagoljica kao pismo dobila je u ova-
kvim prilikama pomalo drugo značenje: od sredstva za širenje ćirilometodskog pra-
vovjernog (ortodoksnog) kršćanstva ona se u nekim područjima pretvarala u simbol
onoga što je bilo narodno, tradicijom posvećeno i različito od onoga što je propovije-
dala ili čega se (i u materijalnim stvarima) držala službena crkva, bila ona pravo-
slavna (na istoku, u Bugarskoj) ili katolička i pravoslavna (na zapadu, u Bosni i Her-
cegovini). U toj funkciji glagoljica se kao iskonsko, tradicijom posvećeno narodno pi-
smo sve do dolaska Turaka (u drugoj polovici XV. vijeka) održala u časti i kod bogu-
mila u Bosni.«
(Josip Hamm, Staroslavenska gramatika,
Zagreb 1963, str. 46)
»Navedene činjenice nameću važno kulturnohistorijsko pitanje da li se makedon-
ska književnost navedenog doba sadržajno razlikovala od bugarske književnosti
Preslavskog razdoblja? Pitanje nije beznačajno s obzirom na tendenciju bugarske fi-
lologije da negira poseban značaj makedonskog jezičnog i kulturnog faktora, a ru-
ska se slavistika često po tradiciji služi političko–teritorijalnim terminom ’Zapadne
Bugarske’ u neodređenom i rastezljivom smislu. Nije naš zadatak da ulazimo u pita-
nje, koliko su se Makedonci u X–XI. vijeku jezično odvajali od Bugara. Ako se s obzi-
rom na lingvstičku sadašnjost kod pitanja o razlikovanju pojmova ’jezika’ i ’dijalekta’
osjeća izvjesna neodređenost kriterija, još je teže govoriti o tom problemu s obzirom
na epohu kada specifične karakteristike jezične grupe još nisu bile kanonizirane li-
terarnom tradicijom... Ove su nijanse u jeziku čak i najstarijih bugarskih i make-
donskih spomenika toliko jasne, da ih je slavistika davno fiksirala kao dvije posebne
grupe ’spomenika jusova pisma’. Pa i same slavenske azbuke, glagoljica i ćirilica,
stvorene su na različitoj fonetskoj osnovi dviju srodnih jezičnih grupa — makedon-
ske i ’istočno–bugarske’. Meni se čini da u ovom smislu razlikovanje bugarskog i
makedonskog ima svoje opravdanje u općoj težnji svake naučne analize prema dife-
rencijaciji i točnijoj definiciji susjednih pojmova...
Prema tome mislim da su i pored svih razlika u karakteru pisma, u fonetskim
osobinama pravopisa, u leksičkoj građi i u stepenu vjernosti ćirilometodskoj tradici-
ji, bugarski i makedonski tekstovi X. stoljeća ipak sadržajno sačinjavali jednu cjeli-
nu, i da sa ovog stajališta makedonski utjecaj na rusku pismenost s kraja X. stoljeća
nije mogao da se mnogo razlikuje od onoga što je mogla dati književnost preslavske
Bugarske.«
(Vladimir Mošin, O periodizaciji
rusko–južnoslavenskih književnih veza,
»Slovo« 11–12, Zagreb 1962, str. 13–130;
navod je sa str. 56)
178
6. SRBIJA I CRNA GORA
SRPSKA REDAKCIJA
U svibnju 873. papa Ivan VIII. piše knezu Mutimiru: Zato te opominje-
mo da se ravnaš po običaju svojih predšasnika i da se koliko možeš poku-
šaš vratiti u Panonsku crkvu. I, jer je tamo — hvala Bogu — od Papinske
stolice postavljen biskup, povjeri se njegovoj pastirskoj brizi. Povjesniča-
ri i filolozi vide u tim riječima poziv da knez Mutimir uključi srpske ze-
mlje u Metodovu biskupiju, što bi automatski značilo uključivanje u sla-
vensku pismenost. U svom poznatom djelu Istorija srpske ćirilice (1971)
istaknuti srpski filolog Petar Đorđić piše: »Ako Mutimir i nije formalno
pristao uz Metodija i tako nije dobio slovensku pismenost, ona se svaka-
ko javila ubrzo kada je središnja oblast, ma i za kratko, bila u sastavu Si-
meonove Bugarske, u kojoj je slovenska pismenost već bila uvelike razvi-
jena.« Srbi su dakle u doticaj s ćirilometodskim djelom došli rano i u po-
četku, kao i drugi slavenski narodi, uglavnom pisali u skladu s klasič-
nom staroslavenskom normom. U XII. stoljeću tu će normu primjetnije
nagristi osobine srpskoga narodnoga jezika te će se oblikovati tzv. srp-
skoslavenski jezik koji će sve do XVIII. stoljeća služiti potrebama srpske
kulture. Nakon šest stoljeća zamijenit će ga novoruskoslavenski kojim
se i danas u liturgiji služi Srpska pravoslavna crkva.
Što se pisma tiče, srpskoslavenska je tradicija ćirilična i moglo bi se reći
da njezina spomenicima zasvjedočena povijest počinje Temnićkim natpi-
som (XI. st.), epigrafom iz Pomoravlja, na kojem je uklesano 15 riječi od
kojih su 10 strana svetačka imena. To je uistinu bogata tradicija u kojoj
se uz liturgijske tekstove, koje izvrsno predstavlja Vukanovo jevanđelje
(XII. st.), nalaze brojna svetačka žitija i tekstovi koji pravno uređuju ci-
vilne ili crkvene odnose: Hilandarska povelja, Karejski tipik, Studenički
tipik (tipik je skup pravila za bogoslužje ili propisa za samostanski ži-
vot), itd. Posebnu ulogu u uređivanju i stabiliziranju jezika i pisma srp-
skih srednjovjekovnih tekstova odigrao je Sveti Sava (1175–1235), sin
Stefana Nemanje. »Epoha XIII veka nije prva u istoriji srpske književ-
nosti. Nje ne bi bilo bez onog prethodnog razdoblja u kome su za nešto
179
više od dva stoleća stvorene osnove, kada je određen smer i karakter li-
terature, izgrađen elementarni sistem žanrova u svojim glavnim odred-
nicama, izabran i modifikovan jezik književnosti. Ipak, tek sa delom
Svetog Save i razvojem autokefalne srpske crkve srpska književnost do-
bija onu svoju sadržinu koja će je učiniti ravnopravnim i aktivnim uče-
snikom u književnom životu pravoslavnog slovenskog sveta.« (Dimitrije
Bogdanović u predgovoru knjizi Sveti Sava, Sabrani spisi, 1986).
Različite su se pisarske škole međusobno razlikovale u pojedinim jezič-
nim i pogotovo (orto)grafijskim rješenjima, ali bi se osobitosti srpske re-
dakcije najkraće mogle ovako opisati: 1. Nosni su se samoglasnici dena-
zalizirali pa je ǫ prešao u u, a ę u e. Grafija stražnjega nazala izmijenila
se dosljedno, tj. i jǫ je dao ju, ali kod prednjega nije bilo tako; naime, u
nekim sredinama i ę i ję zamijenjeni su grafemom e. 2. U srpskim tek-
stovima nemamo dva poluglasa, posve je prevladao jer (ь). 3. Samogla-
snik jery vrlo je rano u izgovoru zamijenjen samoglasnikom i, ali na pi-
smu se pojavljuje vrlo dosljedno inačica grafema jery. 4. Grafija pokazuje
da su otvrdnuli palatalno r i meko s (pa se iza njih pišu grafemi а i ѹ, a
ne я i ю).
KNJIGA ZVANA APOSTOL

U 15. glavi Žitja Metodova piše ovo: »A prije toga preveo je s Filozofom samo Psaltir i
Evanđelje s Apostolom, i s izabranim crkvenim službama.« Tu se dakle govori o po-
sebnoj knjizi koja se zove apostol. Što ta knjiga sadrži? Uzmete li u ruke suvremene
prijevode Svetoga pisma novoga zavjeta, u njima ćete prvo naići na evanđelja (Mate-
jevo, Markovo, Lukino, Ivanovo). Kao što smo već isticali, kadšto su sva četiri evan-
đelja objavljivana u jednoj knjizi koja se zove tetraevanđelje, a kadšto su objavljivani
samo izabrani evanđeoski tekstovi koji su se čitali narodu nedjeljom i blagdanom (to
je aprakos ili izborno evanđelje). Koji su još tekstovi Novoga zavjeta? To su: 1. Djela
apostolska (autor im je evanđelist Luka), 2. Poslanice Pavla apostola (upućene poje-
dinim crkvenim općinama ili pojedincima), 3. Katoličke poslanice (zovu se tako jer
su upućene cijeloj crkvi), 4. Otkrivenje (Apokalipsa Ivanova). Ti su se tekstovi mogli
naći u posebnoj knjizi koja se zove apostol, no treba odmah reći da se u srednjovje-
kovnoj slavenskoj tradiciji Otkrivenje nikada ne nalazi jer je objavljivano u drugim
knjigama. Ako se u knjizi nalaze cijela Djela apostolska i sve poslanice, ona se zove
puni apostol, a ako je to samo izbor iz spomenutih tekstova, knjiga se zove praznički
ili skraćeni apostol. Ponekad se po analogiji s evanđeljima govori o tetra–apostolu i
aprakos–apostolu mada prvi naziv nije logičan.
Slavenski prijevod apostola nastao je dakle još u pripremi slavenske misije, a naj-
stariji sačuvani tekst je iz XI. stoljeća. Zove se Eninski apostol, napisan je ćirilicom
u Bugarskoj (osnovne podatke o njemu možete naći u poglavlju o staroslavenskom
kanonu). Iz XII. st. imamo već nekoliko sačuvanih apostola, odnosno njihovih dije-
lova, među njima i dva pisana glagoljicom (Mihanovićev, Grškovićev) koji se čuvaju
u HAZU.
180
Matičin apostol, srpski kodeks iz XIII. stoljeća
181
Matičin apostol, srpski kodeks iz XIII. stoljeća
182
Srpski Matičin apostol (iz kojega donosimo dio) iz XIII. je stoljeća, a ime je dobio po
mjestu čuvanja (Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu). Pisan je na pergameni i
ima 173 lista (217x160 mm), srpskom redakcijom staroslavenskoga jezika. Po sadr-
žaju to je puni apostol. Objavljeno je njegovo fototipsko izdanje 1971, a u pogovoru
poznati istraživač srednjovjekovne srpske kulture Dimitrije Bogdanović piše: »Uz
jevanđelje i psaltir apostol je knjiga koja oblikuje misao i duh srednjovekovnog uče-
nog ili, uopšte, spiritualnog čoveka.«
JE LI ZETSKO–HUMSKA REDAKCIJA DIO SRPSKE

TRADICIJE?
»Za šest vekova svojega trajanja srpskoslavenski jezik je menjao svoj pravopis i
slovni sastav svoje grafije, većinom pod utjecajem grafije i pravopisa u susednim na-
cionalnim redakcijama. Tako su se formirale i smenjivale pravopisne škole, koje se
nazivaju po oblastima u kojima su nastali pojedini načini pisanja. Po hronološkom
redu smenjivale su se, ili su kraće ili duže vreme, koegzistirale ove pravopisne škole:
zetsko–humska, starija raška, raško–resavska i resavska. Do pred kraj XV veka
trajala je bosanska pravopisna škola, a docnije se javlja i uticaj raških škola.«
(Petar Đorđić, Staroslovenski jezik,
Matica srpska, 1975, str. 219)
»Ćirilički crkveni tekstovi dijele se u tom razdoblju (do XV vijeka) u tri redakcije,
u zetsko–humsku, u rašku i u bosansku, od kojih raška ima i jednu posebnu recen-
ziju (resavsku).
Zetsko–humska redakcija se kao najstarija nadovezuje na staroslavenske teksto-
ve te u mnogočem nastavlja staru glagoljsku pravopisnu tradiciju. Vremenski obu-
hvaća kraj XII i cijeli XIII vijek, a glavne su joj grafijske odlike: pišu se još oba naza-
la (iako im je upotreba nesigurna), teži se za tim da se poluglas izostavlja kada nije u
jakom položaju, uvodi se (poseban) zajednički znak za ć i đ, jat se piše nisko, Ч je
usko i produženo, kod Ж se gornji dio skraćuje, kod M je spojnica visoka te ne doseže
do donje crte, a kod N je prečka ravna i nestalna (sad viša, sad niža).
Glavni i najstariji predstavnici ove redakcije jesu Miroslavljevo evanđelje i povelja
bosanskoga bana Kulina iz god. 1189.«
(Josip Hamm, Staroslavenska gramatika,
Zagreb 1963, str. 197)
»...Jasmina Grković–Mejdžor i Aleksandar Mladenović nastoje da bez ikakvoga

istorijskog osnova zetsku (crnogorsku) redakciju staroslavenskog jezika izdanja Cr-
nojevića pečatnje preobraze u srpsku redakciju staroslavenskog jezika, odnosno u
srpskoslavenski jezik tako kao da su stari Crnogorci/Zećani/Dukljani iz vremena
Crnojevića u etničkome (narodnosnom) pogledu bili Srbi, a tadašnja Crna Gora (Ze-
ta) Duklja bila srpska zemlja i država.
Tipografska djelatnost tijeh majstora (misli se na tiskare iz Crnojevića tiskare, S.
D) je izrasla iz vrlo razvijene tradicije zetske prepisivačke ijekavske redakcijske ško-
le brojnijeh skriptorijuma s obala i ostrva Skadarskog jezera pa je sasvim prirodno
da su i u novoj tipografskoj aktivnosti prenosili takve njezine tekovine. Ukoliko je na
njih stvarno postojao kakav konkretan uticaj raškoga i resavskog pravopisa, on je
zaista bio samo formalne prirode, površan. Zetska mitropolija kojoj su pripadali nije
183
Vukanovo evanđelje, XIII. stoljeće
184
Proglas Evanđelju, Hilandar, XIII. stoljeće
185
bila nikakvijem dubljim obvezajućijem ususima i regulama vezana za srpsku Pećku

patrijaršiju, dotle da bi je obavezivali da upotrebljava njezin službeni jezik i pravopis.
Tada joj je pripadala samo de jure, ali ne i de fakto.«
(Vojislav Nikčević, Jezik izdanja Crnojevića
štamparije, u zborniku Pola milenijuma
Crnojevića štamparije, Zagreb 1996,
str. 189–209, navodi sa str. 191 i 200)
Tri navedena mišljenja dobro pokazuju s kojim se sve problemima susre-

ćemo kad nacionalna imena želimo pridruživati srednjovjekovnim poja-
vama, posebice kulturnima.
Hrvatski slavist Josip Hamm ne pokušava vezati zetsko–humsku redak-
ciju uz bilo koju nacionalnu kulturu, nego polazi (širi navod bi to bolje po-
kazao) od jedinstvene hrvatsko–srpske redakcije te sve pojavnosti u njoj
promatra kao inačice te redakcije; srpski filolog Petar Đorđić sve ono što
nastaje na štokavskom području (a nije jasno obilježeno pripadnošću Za-
padnoj crkvi) drži svojinom srpske kulture. Čini se da i u Hammovu i
Đorđićevom razmišljanju jedinstvo tzv. srpsko–hrvatskog (hrvatsko–
srpskog) jezika, njegove povijesti i suvremenosti, igra važnu ulogu. Ha-
mm, međutim, inzistira na razlikama (posebice naglašava vezu zetsko–
humskih tekstova s glagoljičnima), a Đorđić na podudarnostima. Crno-
gorski jezikoslovac V. Nikčević polazi od toga da su kulturni fenomeni sla-
venskoga podrijetla s područja današnje Crne Gore prirodno uključeni u
crnogorsku kulturnu povijest. Valja naglasiti da su se u raspravama o to-
me često koristili jezični podaci i da se pritom nije izbjegla opasnost da se
prosuđuju književnojezični fenomeni, a presudna se važnost daje dijalek-
tološkim podacima. Naravno da dijalektološki podaci imaju svoju vrijed-
nost, ali se ne smije zaboraviti da je jezik knjige uvijek (bio) nešto drugo.
Ne smije se npr. po nekoliko zamjena jata ovim ili onim refleksom donosi-
ti zaključak da su se tekstovi čitali ikavski/ekavski/ijekavski. Te zamjene
kažu nešto o tome gdje je tekst nastao ili odakle je onaj koji ga je pisao, ali
nam ništa ne kažu o tome kako su u ono vrijeme u liturgijskom tekstu či-
tali ćirilično ѣ ili glagoljično . Čitali su ga po određenim pravilima: pa i
danas ih u staroslavenskim tekstovima čitamo po određenim pravilima,
a ne po tome kako se jat izgovara u našem govoru ili našem jezičnom
standardu. Pravo je dakle pitanje je li crnogorska (govoreći današnjim
terminima) sredina, npr. zetsko–humska škola, imala svoj način izgovora
staroslavenskih grafema i je li on podudaran s izgovorom u nekoj drugoj
sredini. To se naravno ne tiče samo izgovora, nego uporabe staroslaven-
skoga u cjelini, to se štoviše tiče pitanja koja nisu samo jezikoslovna. Jer
jezikoslovno gledano riječ je posvuda po slavenskom svijetu o jednom, sta-
roslavenskom, jeziku, ali riječ je i o inačicama toga jezika. Gdje su granice
među tim inačicama, nije uvijek lako odgovoriti.
186
Miroslavljevo evanđelje, XII. stoljeće
187
Oktoih prvoglasnik (1494), crnogorski tiskarski prvijenac
188
Oktoih petoglasnik (1494), druga crnogorska inkunabula
189
Pozlaćeni inicijali iz Psaltira s posljedovanjem (1494), treće crnogorske inkunabule
190
TEODOSIJE O SVETOM SAVI
»Žitije i podvizi u pustinji sa ocem, i zasebno putovanja, a delimično i pri-

povedanje o čudesima svetoga oca našega Save, prvoga arhiepiskopa i
učitelja srpskoga, što je ispričao prepodobni Domentijan, jeromonah ma-
nastira zvanoga Hilandar, a napisao Teodosije, monah istoga mana-
stira.
U siromaštvu svoga znanja, iz ubogog doma uma mojega nemajući ništa
da iznesem na trpezu doličnu vašeg dostojanstva, punu reči anđelske
hrane, vas, prave sluge bogatog Vladike i Boga, o oci, podstičem da se
molite, reč što znanjem teče i jezik jasan iz neoskudnih njegovih riznica
da mi da, a pre svega zraku svetlosti, kojom bismo, mrak duše i uma oči-
stivši u sebi, mogli bodro iskazati dobrodetelji života sveblaženog Save,
koji je sada ponovo zasijao u našem rodu. Ne kao da njega ištemo pohva-
liti, jer je pohvala pravedniku od Gospoda, niti da sami kakvu korist od
njega steknemo, — ne; nego je starima bilo potrebno da pišu žitija izvan-
rednih ljudi i da ih čitaju radi koristi što je ljudi imaju od njih. A našem
poslednjem, lenjivom rodu, u koji svršetak vekova dostiže, u kome je ma-
lo onih što se spasavaju, ne samo da je potrebno nego je i veoma poželjno
da se sad ova žitija pišu i da se s više razumevanja čitaju, i da se na njih
gleda kao na žive stubove što stoje visoko, da bismo videli sebe — kako i
koliko zaostajemo za njima, i da bismo savešću sebe osudili zbog lenosti
u nama, i da bismo se makar malo potrudili za dobrodetelj. Jedva da će i
mnoge i velike povesti podstaći srce naše na ispravljanje života.
Zbog toga i ja, našoj zapovesti otačaskoj povinujući se, sada izlažem u
povesti, vama koji slušate, žitije hvaljenoga sveblaženog Save, koji je u
Svetoj Gori Atonskoj živeo kao isposnik, a posle je bio prvi arhiepiskop i
učitelj srpski. A ovo nisam primio samo slušanjem, nego od njegovih ča-
snih učenika, njegovih saposnika i u tuđinovanju saputnika i na putova-
nju satrudnika što kao prebogatu riznicu ili nasledstvo otačasko stadu
njegovu za sobom pismeno ostaviše. Predlažemo reč o mužu, ne pišući o
njemu ono što nije, ni da ga mnogim pohvalama više ukorimo nego po-
hvalimo; već, ako i ono što jeste jedva mognemo izjasniti — bićemo bla-
ženi. Jer ne oskudeva u nebeskim pohvalama, božastvenim i anđelskim
ujedno, koje um naš, strastan i nečist, ne može ni izgovoriti. Nego moli-
tvama njegovim prizivajući u pomoć Boga, prisiljeni smo da počnemo
povest, a počinjemo tražeći odakle treba, a treba tražiti izdanak od ko-
rena, pa ćemo naći i uzbrati grozd — ne sa trnja nego sa loze.«
(Iz knjige Teodosije, Žitije Svetog Save, Beograd 1984; tekst srednjovje-
kovnoga srpskoga pisca Teodosija /XIII/XIV. st./ preveo je sa srpskosla-
venskoga na suvremeni srpski Lazar Mirković, a prijevod je u mnogim
pojedinostima dotjerao Dimitrije Bogdanović.)
191
Grškovićev odlomak Apostola, XII. stoljeće
192
7. BOSNA I HERCEGOVINA
TEKSTOVI S BOSANSKO–HUMSKOGA TLA

Već smo u vezi s kanonskim tekstovima spominjali mogućnost da je Ma-
rijinsko evanđelje (XI. st.) napisano na području današnje Bosne i Her-
cegovine. Samo nešto mlađa je Humačka ploča kojom počinje povijest
bosansko–hercegovačke epigrafike na kojoj nalazimo slavenske jezične
idiome, a iz XII. stoljeća su i najstariji »papirnati« spomenici s ovoga
prostora. U skladu sa stavovima koje sam iznio na početku poglavlja o
redakcijama uvrštavanjem nekih spomenika u ovaj popis nipošto ne tvr-
dim da oni nisu i legitimni elementi drugih popisa. Glagoljični Splitski
odlomak misala iz XIII. st. sigurno je napisan na bosanskom tlu i stoga
sam ga ovamo uvrstio, ali to ne znači da se on ne smije tretirati i kao dio
hrvatske kulturne baštine. Naprotiv! Uostalom i najstarija bosansko–
hercegovačka tradicija, utemeljena na ćirilometodskom djelu, pokazuje
ono što znamo i o kasnijim kulturnim fenomenima: neki se mogu jasno
označiti kao hrvatski, neki kao srpski, a za treće takvo određenje ili
uopće nije prihvatljivo ili bi ga bilo jako teško braniti. Tekstove koje će-
mo ovdje spominjati okuplja zajednički kulturni prostor na kojem su na-
stali. Važniji su među njima:
XII. ST.
1.) Humačka ploča, spiralno ispisani ćirilični natpis s nekoliko glagolj-
skih slova. Otkrivena je u zidu franjevačkoga samostana u Humcu (Her-
cegovina). Natpis govori o gradnji crkve Sv. Mihovila. Prijedlozi za dati-
ranje kreću se od X. do XV. st. Fučić je tvrdio da je iz XII/XIII. st. Natpis
glasi: † U IME O(TЬ)CA I S(I)NA I S(VE)TAGO DUHA A SE C(RЬ)KI
A(RHAN)J$(E)LA MI(HAI)LA A ZIDA J$ UKRЪSMIRЪ SINЪ
BRETЪ ŽUPI ?RUCЪ I ŽENA EGA PAVICA, tj. U ime Oca i Sina i Sve-
toga Duha. Ovo je crkva arhanđela Mihovila, a zidao ju je (U)Krsmir,
sin Bretov, i njegova žena Pavica.
Vidi: Milan Nosić, Humačka ploča, HFD, Rijeka 2001.
2.) Grškovićev odlomak apostola, glagoljični fragment od 4 lista s tek-
stom iz Djela apostolskih. Po Vjekoslavu Štefaniću to je »najstariji po-
193
znati književni spomenik u kojem je izričito došla do izražaja hrvatsko–

srpska redakcija staroslavenskoga jezika«. Pretpostavlja se da su ga na
Krk donijeli bosanski bjegunci. Ime je dobio po popu Jerku Grškoviću
koji je bio njegov vlasnik.
XIII. ST.
3.) Splitski odlomak misala
Pronašao ga je Vjekoslav Štefanić. Riječ je o listu pergamene pisanom
glagoljicom. Na obje strane su po dva stupca, a po sadržaju to su misni
obrasci za mjesec prosinac. Pronalazač ga uvrštava u »...lanac od nekih
dvadesetak fragmenata XII–XIII. stoljeća, što i paleografski i sadržajno
povezuje hrvatsko–glagoljsku baštinu XIV–XV. stoljeća« s ćirilometod-
skom tradicijom X–XI. stoljeća. Po brojnim štokavsko–ikavskim ele-
mentima zaključio je da je tekst pisan na bosanskom tlu.
XIV. ST.
4.) Divoševo evanđelje
Veliki ćirilični kodeks (187 listova, od toga 181 pergamenskih) »Jevan-
đelje je po svojim osobinama vrlo tipičan bosanski predstavnik, očito
prepisan s glagoljaškog predloška, lijepo iluminiran...« (Herta Kuna).
Vjerojatno ga je pisao Manojlo Grk za bosanskoga feudalca Divoša Tiho-
radića.
5.) Batalovo evanđelje
Maleni odlomak iz Ivanova evanđelja i zapis u kolofonu (iz kojega se vidi
da je cijeli tekst napisan 1393) vjerojatno su dio izgubljenoga četveroe-
vanđelja. Danas se sačuvani dio čuva u Kijevu (Ukrajina). Zanimljivo je
da je nakon kolofona dodan popis franjevaca–minorita u Bosni (po jed-
nima), ili popis dužnosnika Crkve bosanske (po drugima).
XV. ST.
6.) Hvalov zbornik (Zbornik krstjanina Hvala)
Najveći i najljepši bosanski kodeks. Ima 353 ćirilicom pisana lista (706
stranica). Napisan je 1404. po narudžbi bosanskoga vojvode i splitskoga
hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića, onoga istoga koji je dao pisati naj-
ljepši hrvatskoglagoljski kodeks — Hrvojev misal. Misal je katolički
tekst prošaran brojnim čakavizmima, a i inače posve uklopljen u hrvat-
sku tradiciju. Hvalov zbornik pisao je pripadnik patarenske crkve. Ko-
deks je i sadržajno vrlo bogat: četveroevanđelje, apokalipsa, Djela apo-
stolska i poslanice, cijeli psaltir, niz priloga apokrifnoga karaktera itd.
Danas se čuva u Bologni, a 1986. objavile su faksimilirano izdanje Aka-
194
demija nauka Bosne i Hercegovine i sarajevska »Svjetlost«. Uz redakto-

ricu Hertu Kunu izdanje su priredila Nevenka Gošić, Biserka Grabar,
Vera Jerković i Anica Nazor.
7.) Mletački zbornik
Vjerojatno je napisan na prijelazu iz XIV. u XV. st. Pouzdanih podataka
nemamo jer nedostaje kolofon. Sada ima 300 ćirilicom pisanih listova,
po sadržaju je sličan Hvalovu. Čuva se u Veneciji u biblioteci Sv. Marka.
»Kao ni Hvalov, ni ovaj Zbornik nije bio prilagođavan za potrebe pravo-
slavne liturgije, po čemu se može zaključiti da nije prošao kroz srpske
manastire, pa je sačuvan bez ikakvih kasnijih dorada i reparacija«. (Her-
ta Kuna). U novije vrijeme dobili smo preslik zbornika: Simonetta Pelu-
si, Novum Testamentum Bosniacum Marcianum, Cod. Or. 227 (= 168),
Centro Veneto Studi e Ricerche sulle Civiltù Classiche e Orientali Giun-
ta Regionale del Veneto, Verona 1991.
Spomenimo još Kijevske bosanske listiće, Listiće iz Monteprandona, Sreć-
kovićevo evanđelje, Zbornik krstjanina Radoslava itd. Dobar uvid u ovu
problematiku zainteresirani mogu naći u Hrestomatiji stare bosanske
književnosti Herte Kune (Sarajevo 1974), u kojoj se nalazi i bibliografija
važnijih radova.
HERTA KUNA O PODRIJETLU BOSANSKO–HUMSKE

TRADICIJE
»Već su prvi istraživači jezika bosanske redakcijske književnosti izrekli misao da
se većina bosanskih srednjovjekovnih kodeksa zasniva na starijim glagoljskim pred-
lošcima. Doista, ostaci glagoljice postoje i na tlu Bosne i Hercegovine (nekadašnjeg
Huma), i to na epigrafskim spomenicima iz najranijeg perioda, kao natpis sa Mana-
stirišta u Kijevcima kod Bosanske Gradiške, iz X–XI v., zatim glagoljska slova na
Humačkoj ploči (iz Humca kod Ljubuškog) iz XI–XII v., te simboli na Kulinovoj ploči
XII–XIII v. Što se tiče dvaju najstarijih sačuvanih ostataka glagoljskih kodeksa,
Grškovićevog i Mihanovićevog odlomka Apostola, najvjerovatnije s kraja XII v., iako
većina istraživača pominje Bosnu i Hum, ali i Zetu, ipak se njihova ubikacija ne može
tako čvrsto odrediti kao kad su u pitanju epigrafski spomenici. I za Splitski odlomak
glagoljskog misala Štefanić je pretpostavio da se može ubicirati u Bosnu XIII v., a gla-
goljicom su pisana i dva zapisa na kasnijim ćirilskim bosanskim kodeksima, Rado-
savljevom rukopisu i Čajničkom jevanđelju, od kojih je samo prvi pisan u vrijeme ži-
vota bosanske redakcijske književnosti. Sve ove činjenice prilično ubjedljivo govore o
glagoljskoj tradiciji na bosanskohumskom tlu, naročito ako se uzme još u obzir i pret-
postavka o glagoljskim predlošcima velikog broja bosanskih ćirilskih kodeksa.
Ostaje, naravno, otvoreno pitanje da li bosansku glagoljicu treba vezati za prvo-
bitnu staroslavensku glagoljsku pismenost, ili pretpostaviti nešto kasnije unošenje
sa hrvatskog ili makedonskog područja. Povodom Grškovićevoga odlomka stručnja-
ci se donekle razilaze u mišljenju o području nastanka ovog spomenika, a u vezi s
tim postavlja se i pitanje većeg stepena srodnosti sa hrvatskom ili makedonskom
195
glagoljicom, što bi podrazumijevalo i mišljenje o pitanju provenijencije. Iako za sa-

svim ranu pojavu glagoljice u Bosni, prije druge polovine XII v., nema čvršćih poda-
taka, ipak ne bi trebalo sasvim odbaciti mogućnost da je glagoljica u Bosni vrlo sta-
ra, unesena možda još u doba staroslavenske pismenosti, čemu bi u prilog govorile
izvjesne arhaične osobine koje su se održale u rukopisima, unatoč činjenice da su u
mnogo pravaca vrlo jake jezične inovacije, naročito na planu fonetike. Ideja o izvje-
snoj samostalnosti najranije, glagoljske epohe bosanske srednjovjekovne pismenosti
ni u kojem slučaju ne znači da treba odbaciti pomisao o vezama s drugim područjima
i o neposrednim uticajima, za šta je nesumnjiv podatak i relativno rana pojava ćirili-
ce na bosanskom tlu. Prvi sačuvani ćirilski spomenik bosanske redakcije su Grigo-
rovič–Giljferdingovi odlomci, koje dosta naučnika datira u XIV, a neki i u XIII v. Ći-
rilica je, vjerovatno, došla iz Makedonije, preko Huma, a ne iz Srbije, sudeći bar pre-
ma grafijskim osobinama bosanske ćirilice, u kojoj, u osnovi, nema traga svetosav-
ske grafijske škole. Sporadična pojava primjera napisanih u skladu sa svetosavskom
normom očito pripada kasnijem periodu, i to samo kao povremeno prigodno ugleda-
nje pojedinih pisara, najčešće sa istočnobosanskog tla, gdje je i uticaj iz Srbije mogao
biti nesumnjivo jači nego na zapadu, a nikako nije ostatak starijeg stanja.
Kako je već rečeno, ukazivano je često na to da je ćirilica koja je usvojena u Bosni
zadržala najizrazitije osobine glagoljske grafije i da je u tom smislu na srpskohrvat-
skom tlu predstavnik najkonzervativnije ćirilice, te da do izvjesne mjere tradira gra-
fiju staroslavenskih ćirilskih kodeksa. Ipak, na izgled to je samo djelomično točno,
jer se u izvjesnom pogledu bosanski kodeksi odvajaju od poznatog Miroslavljevog je-
vanđelja XII v., pisanog u Humu za kneza Miroslava iz Nemanjićke loze, koje tako-
đer pripada konzervativnoj zetskohumskoj školi (glavna ruka). Naime, izvjesne oso-
bine, koje očito ukazuju na primarnu glagoljsku podlogu i na glagoljsku pisarsku
tradiciju prisutne su i u Miroslavljevom jevanđelju i u, manje–više, svim bosanskim
ćirilskim kodeksima, a to je: nepoznavanje tzv. prejotiranih vokala ѥ i я, poznavanje
|
đerva /∩ /, naslijeđenog iz glagoljice, kao što je iz glagoljice prenesena i upotreba jata
/ѣ/ za sekvencu ja i za glasovnu vrijednost jata, te е za fonemu /e/ i za sekvencu /je/.
Međutim, kako pokazuju činjenice, ipak se već i Mir u nekim grafijskim odlikama
razilazi sa uobičajenim grafijskim sistemom bosanskih spomenika, i to u načinu
upotrebe jata iza palataliziranih suglasnika /ļ/, /ŕ/, /ń/. U takvim se pozicijama u Mir
redovno i dosljedno nalazi pisanje jata u vrijednosti /a/, pri čemu se pretpostavlja i
srpskohrvatski palatalni izgovor prethodnih konsonanata. Značajno je pri tome da
je takav način pisanja zadržan i kod foneme /r/, što bi moglo ukazivati na njegov pa-
latalni izgovor u Humu onoga vremena, dok je isti način pisanja kod ostalih palatal-
nih suglasnika (šuštavih i starih mekih sibilanata) veoma rijedak, izuzetan, i naj-
vjerovatnije se naslanja na grafijsku tradiciju glagoljskih staroslavenskih spomeni-
ka, a ne i na stvarni izgovor.«
(Herta Kuna, Neke grafijske osobine bosanskih
srednjovjekovnih kodeksa prema staroslavenskoj
glagoljskoj grafijskoj tradiciji, Nahtigalov zbornik,
Ljubljana 1977, str. 153–166; navod je sa str.
154–156)
196
Humačka ploča, XI/XII. stoljeće, slika i prijepis
197
Povelja Kulina bana, 1189.
198
Hvalov zbornik, 1404.
199
200
201
V.
ĆIRILOMETODSKO
NASLIJEĐE U
HRVATSKOM
SREDNJEM VIJEKU
1. POGLED U HRVATSKO GLAGOLJAŠTVO
Književnojezičnu kulturu hrvatskoga srednjovjekovlja često zovemo tro-

jezičnom i tropismenom misleći na to da su njezini tekstovi ostvareni na
latinskom, staroslavenskom i starohrvatskom jeziku te u latiničnom,
glagoljičnom i ćiriličnom pismu.54 U dijelu korpusa koji je ostvaren sta-
rohrvatskim, staroslavenskim ili zanimljivim »mješavinama« tih dvaju
jezika, najvažnija je glagoljična sastavnica. Ona je najstarija, njezin je
kontinuitet kroz hrvatski srednji vijek najsuvisliji, njome su ostvareni
najvažniji hrvatski srednjovjekovni tekstovi, a osim toga za dio se lati-
ničnoga i ćiriličnoga hrvatskoga tekstovnoga korpusa može utvrditi da
je prepisan iz starijih glagoljičnih matica. Samim tim su ostvarenja ma-
hom anonimnih popova glagoljaša nezaobilazan predmet svestranoga
filološkoga studija jer se bez poznavanja tih tekstova ne mogu valjano
opisati oni povijesni tijekovi koje zovemo poviješću hrvatskoga jezika i
poviješću hrvatske književnosti. Mada nije njezin najstariji ostvaraj, na
početku te sastavnice simbolično stoji toliko proučavana i toliko opjeva-
na Bašćanska ploča, a vrhuncem toga književnojezičnoga tijeka možemo
smatrati Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine, najstariju hr-
vatsku tiskanu knjigu i prvi misal u Europi koji nije otisnut latinicom i
nije na latinskom jeziku.
U kolofonu toga misala piše da je otisnut 22. pervara, tj. veljače, 1483.
godine. Datum je očito simboličan: ako pogledamo u misalski kalendar,
vidjet ćemo da se naznačenoga dana slavio u Katoličkoj crkvi Prêstol
svetago Petra apostola, tj. blagdan koji nas podsjeća na prvenstvo i auto-
ritet rimskoga biskupa. Glagoljaši su imali puno razloga da upravo taj
dan stave u kolofon misala, jer su, po tko zna koji put u svojoj povijesti
željeli naglasiti da jesu i žele biti pravi sinovi Rimske crkve. Potreba da
to naglašavaju ojačana je sumnjičenjima kojima su bili okruženi i koja
54
O tome je napisano mnogo znanstvenih i stručnih rasprava, a vrlo sažet i
obavijestan pregled nudi knjiga Eduarda Hercigonje Tropismena i trojezična kultura
hrvatskoga srednjovjekovlja, Mala knjižnica Matice hrvatske, II/8, Zagreb 1994. God.
2006. Matica hrvatska objavila je drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje te knjige.
205
ĆIRILOMETODSKO NASLIJEĐE U HRVATSKOM SREDNJEM VIJEKU
su ih kadšto tretirala kao svijet na granici hereze. Jedan od razloga, naj-

važniji, bio je taj što nisu prihvatili latinski jezik, i što su očito zastupali
drukčije stavove o jedinstvu crkve od tada uobičajenih. Taj njihov stav
posve nas jasno upućuje na duhovni iskon hrvatskoga glagoljaštva, a to
je ćirilometodska baština. To je onaj isti stav koji je izrazio Sveti Ćiril u
raspravi s trojezičnicima u Mlecima, dakle s onima koji su tvrdili da se
čovjek može obraćati Bogu samo na latinskom, grčkom i hebrejskom.
Konstantin Filozof ih pita:
Ne daje li Bog kišu svima jednako? Ili zar sunce ne sija svima? Ne dišemo li zrak
svi jednako? Kako vas nije sram odrediti samo tri jezika i svim drugim narodima i
plemenima željeti da budu slijepi i gluhi? Recite mi zar mislite da to Bog ne može ili
da je tako zavidan da on to ne želi?55
Dovodeći jezik u razinu sa zrakom, suncem, tj. toplinom, i kišom, tj. vo-
dom, slavenski je prvoučitelj posredovao gledište po kojem se čovjek naj-
prirodnije i najprisnije obraća Bogu svojim jezikom. Hrvatski su glago-
ljaši baštinici i pronositelji toga stava: ne treba nas zbuniti činjenica da
je i staro(crkveno)slavenski, s jezikoslovnoga gledišta, strani jezik: on je
za razliku od latinskoga bio doživljavan kao blizak, kao svoj. Uostalom,
kada su pomislili da bi i on, u cjelini ili pojedine njegove razine, mogao
biti smetnjom za prirodno i srdačno komuniciranje s Bogom i ljudima,
uveli su u svoje knjige hrvatske idiome, pa upravo njima imamo zahvali-
ti što je narodni jezik (lingua vernacula) u hrvatsku knjigu ušao ranije
nego u neke druge. U ukupnoj glagoljaškoj pisanoj tradiciji jasno se pre-
poznaje gledište da je jezik važno sredstvo za postizanje ciljeva koji su
još važniji. Sve do XVI. stoljeća, tj. do poznate posvete biskupa Kožičića
biskupu Tomi Nigru, nemamo izravnih potvrda o stavovima kako bi je-
zično trebalo uređivati tekstove, ali nam o tome neizravno govore tek-
stovi sami i neke općenitije upute koje se ne tiču samo jezika, ali sigurno
i njega. U Petrisovu zborniku nalazimo npr. ovakve upute:
— Nam je biti meštrom i učiti i prosvješćati plku tmu...
— I nikoli ne prodekui ča se razumeti ne more ni im liho govori (I nikada ne propo-
vijedaj što se ne može razumjeti i ne govori suvišno.)
To nastojanje da budu bliski onima koji su im povjereni sigurno je imalo

i svoju jezičnu sastavnicu. A kako su i jezičnom koncepcijom uvećavali
broj svojih čitatelja, razaznajemo iz ovakvih rečenica:
I reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto se žalostiš ubogi človječe, i kaj se
mećeš i zač trepećeš?
To da se u istoj rečenici nalaze staroslavensko čto, kajkavsko kaj i ča-

kavsko zač, ne može, naravno, biti slučajno. To je horizontalno usmjere-
55
Žitja sv. Ćirila i Metoda, Biblioteka »Danica«, Zagreb 1963, str. 53.
206
na jezična politika kojoj je prvi cilj da se što veći broj ljudi može poisto-
vjetiti s ponuđenim jezičnim idiomom. Iz nje je niknula misao o miješa-
nju narječja kao temelju za zajednički književni jezik: današnji hrvatski
jezični standard dobili smo po drugoj koncepciji, ali krajem XV. stoljeća
već smo imali u tekstovima hrvatskih glagoljaša izgrađen jezični idiom
(pretežito čakavsko–staroslavenski s jačim ili slabijim kajkavskim na-
slojavanjem) koji se širio i funkcionalno i teritorijalno, ali su tragični po-
vijesni događaji poništili rezultat višestoljetnih napora i u XVI. st. pro-
cesi odabiranja i utvrđivanja odabranoga morali su početi iznova.56
Kao što sam već rekao, jezik je shvaćan kao sredstvo ostvarenja nečega
još važnijega. Knjiga je gotovo jedini informacijski potencijal i svijest
o njezinoj važnosti dopire i do onih koji se njome slabo služe. Kada
su Turci oteli dvosveščani časoslov Illirico 5/6 iz god. 1379. krbavski
vjernici nastojali su da ga otkupe te su u tome napokon uspjeli 1487. O
tome nas izvješćuje dijak Vid svojim zapisom iz 1500. na posljednjem
foliju prvoga dijela brevijara Ill. 5/6:
I otkupiše je dobri muži Okrugljane i Tribihovićane... a i dobre žene te
pomogoše nika grošem, a nika soldinom...
Tu, glagoljašku, knjigu držali su svojom jer ona je i bila namijenjena pr-
venstveno njima. Najčešće anonimni autori svjedoče o toj prosvjetnoj
usmjerenosti i pritom uobičajenim srednjovjekovnim toposima skro-
mnosti izriču misao da su učinili koliko su mogli te učenije čitatelje po-
zivaju da ne kritiziraju nego neka poprave:
...pod stolom meštar mrvice pobrah i ako bih ne učinil kako hotel a ja hoću kako
mogu... primite te knjige i držite je kako zrcalo pred očima vašima i va vsako vreme
kako zrcalo gledate va nje... ne zamjerite da popravite svojim razumom...
Iako povijesna vrela šute o počecima slavenske pismenosti, utemeljene

pretpostavke govore da se dodir Hrvata s djelom Svete Braće dogodio
60–ih i 80–ih godina IX. stoljeća za Domagoja i Branimira, ali sačuvani
prvi spomenici iz mnogo su kasnijega razdoblja. Izronit će hrvatski epi-
grafi u XI. stoljeću i najaviti novi slavenski medij koji će se pridružiti
drugima koje možemo pratiti u većoj starini. Jedan od njih, Valunska
ploča, svojim će natpisom u kome se ista rečenica javlja na latinskom u
latiničnom ruhu i na hrvatskom u glagoljičnoj grafiji najaviti slaven-
sko– latinsku simbiozu, jedan od bitnih kulturoloških procesa na hr-
vatskom tlu. Kada se, gotovo u isto doba, pojave i hrvatskoćirilični tek-
stovi, oblikovat će se ono što zovemo tropismenom i trojezičnom hrvat-
skom srednjovjekovnom kulturom. Među tim najranijim epigrafima po-
56
Stjepan Damjanović, Hrvatski glagoljaši i počeci hrvatskoga književnog jezika, u
knjizi Jazik otačaski, Mala knjižnica Matice hrvatske, III/18, Zagreb 1995, str. 19–38.
207
sebno mjesto zauzima Bašćanska ploča, »jedinstveni monument, što sto-

ji na razmeđu epoha: vladavine Trpimirovića i Arpadovića, izvodi i hr-
vatsku književnost iz mraka njene suponirane pretpovijesti — začete
negdje s pokrštenjem iz latinskoga duhovnoga ozračja i obogaćene pri-
hvaćanjem slavenske ćirilometodske jezično–književne tradicije u našoj
sredini — na svjetlo povijesnog, pismeno zasvjedočenog trajanja.«57
Iza prvih epigrafa slijedit će najstariji liturgijski tekstovi: Kločev glago-
ljaš čak je stariji od tih epigrafa, ali on pripada kanonu staroslavenskih
spisa pa stvarnim počecima našega glagoljičnoga liturgijskoga korpusa
možemo smatrati Bečke listiće s razmeđa XI. i XII. stoljeća. Sve do polo-
vice XIV. stoljeća vrijeme je fragmenata, tj. nemamo sačuvanih cjelovi-
tih kodeksa. Ti dosta brojni odlomci i ostrišci najčešće su do nas došli
kao dijelovi uveza novijih rukopisa, a što se podrijetla tiče, oni su prete-
žito oslonjeni na ćirilometodsku jezičnu tradiciju nastalu od velikomo-
ravskoga perioda do XII. stoljeća. Ti se tekstovi mogu smatrati izrazom
slavenskoga jezično–kulturnoga zajedništva izrasloga na djelu Svete
Braće pa tu ni razlike u grafiji kojom su tekstovi ostvareni ni crkveno-
pravne razlike između sredina u kojima su tekstovi nastali ne mijenjaju
ništa na stvari. Pri prihvaćanju te činjenice treba imati na umu još bar
dvije: a) neke su tekstove hrvatski glagoljaši još vrlo rano preveli s latin-
skoga i posredovali ih ćiriličnim slavenskim književnostima (npr. Niko-
demovo evanđelje, kraću Pasiju Sv. Andrije i još poneki); b) još u XII.
stoljeću otpočele su sustavne prilagodbe Vulgati tekstova prvotno pre-
vedenih s grčke Septuaginte.58 Valja također imati na umu da ni u ovom
najranijem periodu (tj. od pretpostavljenih početaka do kraja XIV. sto-
ljeća) tekstovi ostvareni glagoljicom nisu samo liturgijski, nego nalazi-
mo i hagiografije, legende, apokrife, pasije, epistole, crkvenu retoriku, a
sve su te kompilacije bile dijelovi velikih zbornika namijenjenih izobraz-
bi duhovnoga podmlatka i uopće duhovničkoj lektiri. O izgledu i sadrža-
ju tih zbornika zaključujemo po njihovim ostacima i znamo da su neki
među izgubljenima bili vrlo reprezentativni po izgledu i raznoliki po sa-
držaju. O tadašnjoj glagoljaškoj djelatnosti govori i činjenica da je naš
prijevod opće regule Sv. Benedikta vjerojatno prvi europski prijevod la-
tinskoga izvornika, a da prozni prijevod potresne sekvencije Dies irae
nalazimo u Novakovu misalu (1368), tj. stoljeće ranije nego u latinskim
57
58
U svome tekstu Eine Redaktion des kirchenslavischen Bibeltexten des 12. Jah-
rhunderts, Wiener slavistisches Jahrbuch 36, Beč 1990, str. 194–241 Johannes Re-
inhart između ostaloga kaže da je ta sustavna prilagodba »...eine der bedeustenden
philologischen Leistungen im Rahmen der hochmittelalterichen slavischen Litera-
turgeschichte«.
208
kodeksima, za što je izravno zaslužan zadarski benediktinski skriptorij

Sv. Krševana.
Kada se 1375. pojavi Zbornik Gregora Borislavića (danas u pariškoj na-
cionalnoj knjižnici), bit će to najava novoga vremena (XV. i XVI. stoljeća)
u kojem će neliturgijski zbornički tekstovi zauzimati jedno od središnjih
mjesta. Ni posve sažet prikaz prvoga razdoblja ne smije mimoići pravne
tekstove u kojima je Jagić vidio »...razborit način pravnog raspravljanja,
krasno u narodnom duhu a opet juridičkom punoćom sastavljeno pripo-
viedanje stvari...«.59 Među njima se ističu Vinodolski zakon iz 1288. koji
je poslije Ruske pravde »najstarija u Slavena kodifikacija odredbi tradi-
cionalnoga praslavenskoga običajnoga prava«60 te Razvod istarski koji se
»više doima kao putopis ili reportaža, nego kao pravni tekst« (J. Bratu-
lić). Takvi su tekstovi bili izniman materijal za diskusiju o književnim i
neknjiževnim postavama. Kraj XIV. i XV. stoljeće zlatno su doba hrvat-
skoga glagoljaštva: taj je rascvat dijelom uvjetovan novom vatikanskom
politikom prema liturgijama koje nisu na latinskom i koja je svoj izraz
našla u poznatim dopuštenjima pape Inocenta IV. senjskom biskupu Fi-
lipu 1248. i omišaljskim benediktincima 1252. godine, ali i uključiva-
njem u zapadnoeuropski književni krug. Dopustit ću si da čitateljevu
pažnju opteretim kraćim nabrajanjem onih djela europskoga književno-
ga srednjovjekovlja koja su glagoljaši prevodili i posredovali svojem čita-
teljstvu: Miracoli della gloriosa Vergine, Confessionale generale (Micha-
ele Carcano), Vita et Transitus Sancti Hieronymi, Dialogi Gregorii pa-
pae, De morte prologus, Altercatio corporis et animae, Summula Antoni-
na, Fiore de virtu, Modus bene vivendi ad sororem (sv. Bernard de Clair-
veaux), Perfektione vitae ad sororem (sv. Bonaventura), Quadragessima-
le perutilssimum (Robert Caracciolo), Quadriga spirituale (Nicolo de
Osimo), Manipulum curatorum, Disticha moralia Catonis, Paradisus
animae (Albertus Magnus), Visio Tundali, Sermones de sanctis (Pere-
grinus), Elucidarius, Ars bene moriendi, Aleksandrida, Trojanida itd.
itd. Za sve to vrijeme glagoljična sastavnica hrvatske srednjovjekovne
književnosti nije prekidala svoju vezu s ćirilometodskom baštinom: Ja-
gić i Ivšić govorili su o »dualizmu hrvatskoglagoljske pismenosti« misle-
ći upravo na prepletanje dviju tradicija u zbornicima novijega tipa, tj.
onima od posljednih desetljeća XIV. do XVI. stoljeća. Upravo su ti zbor-
nici najbolji svjedok žanrovskoga i motivsko–tematskoga obnavljanja
hrvatske srednjovjekovne književnosti i zapadnoeuropskih, to će reći la-
tinsko–talijanskih i čeških utjecaja. Takvih je zbornika mnogo, a njihov
59
Vatroslav Jagić, Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, Zagreb
1867.
60
209
je najreprezentativniji predstavnik Petrisov zbornik iz 1468. koji nudi

700 stranica raznovrsne književne građe iznimne raznovrsnosti i sadr-
žajne slojevitosti. To su prave antologije koje svjedoče o duhovnom rastu
glagoljaškoga čitateljstva.61 I što se liturgijskoga dijela korpusa tiče XV.
je stoljeće vrhunac: počinje najljepšim među hrvatskoglagoljskim misa-
lima Hrvojevim, kodeksom u kojem nalazimo 380 inicijala i 94 minijatu-
re, a završava već spomenutim Prvotiskom iz 1483. godine. Posebnost
hrvatskoga glagoljaštva temelji se, kako nas opetovano upozorava Edu-
ard Hercigonja, u njegovoj ideološkoj projekciji koju naš vodeći medie-
vist naziva glagolizmom i koju definira kao »Otpor latinskom univerza-
lizmu Rimske kurije, nepopustljivo čuvanje naslijeđenih prava u pogle-
du tradicije ćirilometodskoga, slavenskog liturgijskog jezika i pisma uz
istodobnu zapadnu orijentaciju i odbijanje izolacije od književnih i osta-
lih (pa i znanstvenih) utjecaja i poticaja iz ozračja europskog latinskog
srednjovjekovlja...«.62 Glagoljaši su ostvarili tekstove bez kojih doista ni-
je moguće razumjeti povijest hrvatskoga jezika i povijest hrvatske knji-
ževnosti, neprekidno su djelovali na crti otpora tuđem i okupljanju rasu-
tih udova domovine.
61
Naši su medievisti s uspjehom demonstrirali vrijednosti hrvatske srednjovjek-
ovne književnosti: posebno upozoravam na magistralne radove o legendarnoj i hagi-
ografskoj literaturi koje je izradila Ivanka Petrović i objavila u Radovima Staroslaven-
skog instituta 7 (1972) i 8 (1977).
62
Eduard Hercigonja, Glagoljaštvo i glagolizam, u zborniku Rano doba hrvatske
kulture, Hrvatska i Europa, knj. 1, uredio Ivan Supičić, Zagreb 1997, str. 369–398.
210
2. PISMOHRANA U KAMENU
HRVATSKI GLAGOLJSKI EPIGRAFI
Biblijski pisac u Knjizi Izlaska upozorava čovjeka da ne obrađuje kamen

jer čim spusti svoje dlijeto na nj, oskvrnut će ga. Hramove su stoga gra-
dili od neobrađena kamena jer takav kakav je stigao s neba — Božje je
djelo, a na obrađenom su tragovi ljudskih ruku. Kamen je čovjeku sim-
bol postojanosti i kad u njega upisuje svoje poruke, vjeruje da ih okiva
trajnošću, ali zna još nešto: kameni spomenik — epigraf — ostat će na
svom mjestu jer nije prenosiv kao papir ili pergamena, pa će i slova s nje-
ga odašiljati poruku upravo s onoga mjesta gdje su i napisana. Bit će do-
kazom pismenosti i kulture upravo toga tla. Hrvatska je srednjovjekov-
na kultura tropismena: ostvarena je latinicom, glagoljicom i ćirilicom.
To trojstvo pokazuju i kameni spomenici: kada su poruke na latinskom
jeziku pisane su, dakako, latinicom, a kad su na hrvatskom ili na staro-
slavenskom ostvarene su ćirilicom ili glagoljicom.
Glagoljični su epigrafi izrazita vlastitost hrvatskih prostora. Izvan tih
prostora ima nešto glagoljičnih grafita, tj. natpisa uparanih u zidove sa-
kralnih ili drugih objekata. Takvi su oni iz Preslava, Ravna i Krna u
Bugarskoj, oni iz Basaraba u Rumunjskoj, iz Novgoroda i Kijeva u Ukra-
jini. Glagoljicom su se potpisali slavenski hodočasnici na kamenom na-
mještaju u crkvi Sv. Sofije u Carigradu, crkva Sv. Nauma u istoimenom
mjestu u Makedoniji čuva jedan ćirilično–glagoljični natpis, a arheološ-
ka su istraživanja otkrila glagoljični natpis u srpskom mjestu Pesača na
Dunavu. I to je uglavnom sve. Počnete li brojati, dostajat će Vam prsti
dvije ruke. Svi su ti spomenici iz XI. i XII. stoljeća, a tako je i s najstari-
jim hrvatskim glagoljičnim epigrafima. No na hrvatskim je prostorima
takvih spomenika više nego u svim drugim zemljama zajedno, posebice
ako računamo i grafite.
Plominski natpis, pučka plastika s uklesanim likom ilirsko–rimskoga
boga životinja i raslinja Silvana. Nalazi se u crkvi Sv. Jurja u Plominu.
Potječe iz kasnoga rimskog doba, na njemu se nalazi natpis oblom glago-
ljicom iz XI. st. Natpis je kratak: SE E PISЪLЪ S (= To je pisao S).
211
Plominski natpis, XI. stoljeće, najstariji hrvatski kameni spomenik s glagoljičnim

tekstom
212
Valunska ploča, XI. stoljeće
Valunska ploča, kameni spomenik s tekstom iz XI. st. Nađen je u trije-

mu crkve Sv. Marka na groblju iznad Valuna na otoku Cresu. Natpis je
dvojezični i dvopismeni i simbolični je početak suživota romanske i sla-
venske kulture na hrvatskim prostorima. Oblom je glagoljicom i hrvat-
skim jezikom napisano: TŋHA SINЪ VЪ(NU)KЪ JUNA, a zatim latin-
skim jezikom i karolinom TECHA ET FILIUS EIUS BRATOCHNA ET
IUNNA NEPUS EIUS.
Krčki natpis, kameni spomenik s glagoljičnim tekstom iz XI. st. uklesan

na nekoj zgradi u gradu Krku. Tekst glasi: SE ZIDA MAJЪ OPATЪ I
RADONŋ RUGOTA DOBROSLAV(Ъ), tj. Ovo zida opat Maj i Radonja,
Krčki natpis, XI. stoljeće
213
Rugota, Dobroslav. Osim starine teksta istraživači uvijek ističu da re-

dovnici nose hrvatska imena.
Bašćanska ploča. Najvažniji među najstarijim hrvatskim glagoljičnim
epigrafskim spomenicima. Danas se čuva u palači HAZU u Zagrebu.
Napisana je oko 1100. godine uz današnje selo Jurandvor, kraj Baške, na
otoku Krku. Bila je ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila
prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u be-
nediktinskoj crkvi Svete Lucije. Ploča je od vapnenca, uz gornji rub ima
borduru s tipičnim ornamentom lozice, široka je 197, visoka 99, a debela
8 cm. Njezin tekst ima 13 redaka. Znanstvenici su Ploču zamijetili 1851.
g. kada su domaći svećenici upozorili na nju Ivana Kukuljevića Sakcin-
skoga. Da je vlaga ne bi izjedala, Staroslavenska akademija u Krku i bi-
skup Anton Mahnič daju Ploču zatvoriti u staklenu vitrinu, ali se propa-
danje pojačano nastavilo. Godine 1934. krčki biskup J. Srebrnić dao je
Ploču na »vječno čuvanje« JAZU (danas HAZU). Svoj amaterski prijepis
teksta Ploče poslao je Kukuljević Pavelu Šafa¾iku koji još 1853. nije si-
guran kojim je pismom Ploča pisana i mislio je čak da je riječ o tajnopisu
(kriptografiji). U proučavanje se uključuju Matija Mesić, Ivan Črnčić,
Franjo Rački, Lavoslav Geitler, Vatroslav Jagić, Rudolf Strohal i drugi.
Oštećenja i prijelazni tip glagoljice činili su znanstvenicima velike pro-
bleme koji ni do danas nisu posve riješeni. U novije vrijeme nejasna su
mjesta pokušali razjasniti Josip Hamm i Vjekoslav Štefanić i u naše da-
ne Lujo Margetić, a općenito se najuspješnijim drži ovo čitanje Branka
Fučića:
1. A/ZЪ VЪ IME O/TCA I S(I)NA /I S/V(E)TAGO DUHA AZЪ
2. OPAT/Ъ/ DRЪŽIHA PISAHЪ SE O LEDI/N/Ê JUŽE
3. DA ZЪVЪNIMIRЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪI /VЪ /
4. DNI SVOa VЪ SVETUJU LUCIJU I SV<E>/DO/ —
5. MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ/BA/VÊ MRA/TIN/Ъ VЪ L(I) —
6. Cŋ PRBЪNEBŽA /S/Ъ POSL/Ъ/ VIN(O)DOLÊ / ÊK(O)VЪ V O —
7. TOCŋ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BI AP(OSTO)LA I G E —
8. VAN(JE)LISTI I S(VE)TAŋ LUCIŋ AM(E)NЪ DA IŽE SDÊ ŽIVE —
9. TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ DBROVITЪ ZЪ —
10. DAHЪ CRÊKЪVЪ SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV —
11. ETIJU VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD —
12. AJUCAGO VЪSU KЪRAINU I BÊŠE VЪ TЪ DNI M —
13. IKULA VЪ OTOČЪCI /SЪ S/VETUJU LUCIJU VЪ EDINO
(U okruglim su zagradama razriješene skraćene riječi a u kosima su

oštećena mjesta.)
Branko Fučić ponudio je ovaj prijevod na suvremeni hrvatski jezični
standard:
214
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade
Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, i svjedoci: Desimra, župan Krba-
ve, Mratin u Lici, Prbineža, poslanik u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče,
neka ga prokune Bog i dvanaest apostola i četiri evanđelista i sveta Lucija, amen. Da
tko ondje živi, moli za njih Boga.
Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje braće devetero u dane kneza Kosmata
koji vladaše svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom za-
jedno.
Teškoće u čitanju Ploče nisu spriječile različite pristupe njezinu tekstu.

Posebno je znanstvenike zanimao problem njegove (ne)jedinstvenosti.
Štefanić je 1955. pretpostavio da je Ploča prijepis iz kartulara i da se vje-
rojatno nastavljala. Tu će tezu osnažiti Fučić dokazujući da su Juran-
dvorski ulomci druga Ploča (1971), a kasnije će (1992) dodati tvrdnju da
predložak Ploče nije nastao odjednom. E. Hercigonja (1975) uočava ri-
tmičko pulsiranje i druge književnosne signale. Tekstnolingvistička
analiza M. Žagara (1997) utvrđuje da su dva bitna dijela Ploče povezana
invokacijom i da su prvotni pravni tekstovi iz kartulara urezivanjem u
Ploču dobili povišene komunikacijske vrijednosti s prepoznatljivim este-
tizirajućim izrazom. Jezikoslovni pristupi pokušavali su pronaći i na-
glasiti bilo hrvatske, bilo staroslavenske jezične osobitosti i odrediti te-
meljni jezični sloj (Fr. Rački, D. Kniewald, J. Hamm, Vj. Štefanić, M.
Moguš, Stj. Damjanović). Posebnu pažnju privukla je činjenica da na
Ploči nalazimo i nekoliko neglagoljičnih slova (I, O, M, N, T, V). Neki su
u njima vidjeli grčko–ćirilična (npr. Štefanić), a većina istraživača lati-
nična slova. Zanimljivo je da je riječ o slovima koja su ista u latinici i ći-
rilici, osim zadnjega, tj. osim bilježenja v kao B gdje je riječ očito o ćirilič-
nom slovu. Pokušaji da se objasne razlozi uvođenja neglagoljičnih slova
nisu dostigli znatniju uvjerljivost.
Sadržaj Bašćanske ploče segmentirali su na različit broj dijelova. Nema
sumnje da na njoj možemo nakon kršćanske invokacije pročitati zapis
opata Držihe da je hrvatski kralj Zvonimir darovao ledinu Svetoj Luciji
te se navode svjedoci darivanja. Slijedi minacijska (kletvena) formula,
tj. prijetnja onima koji bi osporavali darovanje i obvezu redovnika da
mole za darovatelja i za sudionike u činu darivanja. Opat Dobrovit, u
drugom zapisu, izvješćuje da je s devetero samostanske braće sazidao
crkvu Svete Lucije u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao cijelom kraji-
nom/Krajinom. Na kraju dolazi zapis da je u te dane Mikula (posjed?, sa-
mostan?) bio u zajedništvu sa svetolucijskom opatijom.
Ploču je Stj. Ivšić nazvao »dragim kamenom« hrvatskoga jezika. Njome
su Hrvati »izronili iz mraka svoje nedokumentirane povijesti« (E. Her-
cigonja). Od njezina teksta počinje svako istraživanje povijesti hrvatsko-
ga jezika i književnosti, ali ona je zbog svoje glagoljice prijelaznoga tipa
važna i za proučavanje povijesti glagoljičnoga pisma. Na njoj se prvi put
215
Baščanska ploča, oko 1100, izvornik
216
Baščanska ploča, oko 1100, rekonstrukcija Branka Fučića
217
na hrvatskostaroslavenskom jeziku spominje ime hrvatskoga naroda i

ime kralja Zvonimira. Po njoj znamo da je kvarnersko područje bilo u
granicama Zvonimirove Hrvatske.
Literatura: Vj. Štefanić, Baščanska ploča, Hrvatska enciklopedija, sv.
II., Zagreb 1941; E. Hercigonja, Srednjovjekovna književnost, Povijest
hrvatske književnosti 2, Zagreb 1975; Vj. Štefanić, B. Fučić, J. Hamm,
Baščanska ploča, Enciklopedija Jugoslavije 1, Zagreb 1980; B. Fučić,
Glagoljski natpisi, Zagreb 1982; Bašćanska ploča I–II (Zagreb–Krk–
Rijeka 1988, ur. A. Mohorovičić i P. Strčić); M. Žagar, Kako je tkan tekst
Bašćanske ploče, Zagreb 1997; L. Margetić, O Bašćanskoj ploči, Krk
1997; 900 godina Bašćanske ploče, zbornik, uredili A. Bozanić, M. Radić
i P. Strčić, Baška 2000.
Jurandvorski ulomci. Četiri ulomka ploče s glagoljskim slovima. Nađeni

su u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru iz koje je i Bašćanska ploča (v.) s ko-
Jurandvorski ulomak I
218
Jurandvorski ulomci III i IV
jom su ulomci po paleografskim osobinama istodobni. Kako se na njima

može pročitati ime Zvonimir, moguće je da je riječ o »drugoj Bašćanskoj
ploči«.
Senjska ploča. Riječ je o ulomcima razbijene ploče koja je bila dio crkvene
pregrade u nekoj staroj senjskoj crkvi. I oblikom i funkcijom podsjeća na
Senjska ploča
219
Bašćansku ploču. Na gornjem rubu vide se ornamenti lozice, a pod bordu-

rom se nalazio glagoljični tekst od desetak redaka. Nastala je početkom
XII. st. Dosad se mogao suvislo pročitati samo prvi redak koji u Fučićevoj
rekonstrukciji glasi: VЪ IME OTЪCA I SINA I SVETAGO DUHA. Tom
kršćanskom invokacijom, sjetimo se, počinje i Bašćanska ploča.
Grdoselski ulomak. Natpis se zove po imenu srednjoistarskoga sela koje

je u srednjem vijeku bilo utvrđen grad kraj kojega su bile podignute dvi-
je crkve. U jednoj od njih nalazio se ulomak na kojemu je ovaj tekst pi-
san prijelaznom glagoljicom:
Ъ OLTARÊ
Ъ S(VE)TAMA
GOLOBЪ S TI(NA)NA
A PANЪGRAC
Taj oštećeni zapis B. Fučić smješta u XII. st., i drži da je na njemu »bila
zabilježena posveta nekog oltara u čast dvjema sveticama i da je u to vri-
Grdoselski ulomak, XII. stoljeće, rekonstrukcija
220
Plastovski ulomak, XI/XII. stoljeće
jeme upravljao crkvom pop Golob iz Tinjana, kapelan grdoselskog kneza

Pankracija«.
Kninski ulomak. Natpis je s prijelaza XI. u XII. st. i nađen je u crkvi Sve-
toga Bartola u Kapitulu kraj Knina. Riječ je o ulomku luka koji je ukra-
Plastovski ulomak, XI/XII. stoljeće
221
šen romaničkom lozicom, a na njemu je dio natpisa u kome se miješaju

glagoljica i ćirilica.
OĈJU PREMI...
Plastovski ulomak. Plastovo je dalmatinsko selo kraj Skradina u kome je
pronađen dio ploče s natpisom s prijelaza XI. u XII. st. Miješaju se glago-
ljična i ćirilična slova:
PETRA
IJU
MU
UŽU
TVEGA
BRA
Supetarski ulomak. Ulomak kamene grede s ćiriličnim i glagoljičnim

natpisom. Nađen je u Svetom Petru u Šumi. Natpis je iz XII. st. Ćirili-
com je zapisano AMENЪ, a glagoljicom muško ime IŋKOVЪM...
Senjska ploča
222
Konavoski glagoljski natpis, rekonstrukcija
Konavoski glagoljski natpis. U najnovije vrijeme, tj. 1997., ustanovljeno

je da na mramornom epigrafičkom spomeniku pronađenom 1979. u ko-
navoskom selu Dunave ima glagoljskih slova. Prvi dio natpisa pročitali
su Niko Kapetanić i Mateo Žagar ovako:
(IS)KLESA GONESLAVO GOSPOINЪ GЪD ČM (= 1060).
Vidi: Niko Kapetanić i Mateo Žagar, Najjužniji hrvatski glagoljski nat-
pis, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv.
XXXIX, Zagreb–Dubrovnik 2001, str. 9–48.
223
Novakov misal, 1368, Raspelo pred kanonom
224
3. GLAGOLJICA NA OLTARU
HRVATSKOGLAGOLJSKI LITURGIJSKI TEKSTOVI
Od X. do XII. st. od različitih je knjiga koje su služile za obavljanje litur-

gije (a sastavljene su prema ulogama osoba u njoj) sastavljena jedna koja
se zove misal, točnije Rimski misal. U njemu se nalaze molitveni teksto-
vi, psalmi i čitanja koja se najčešće koriste na misi. Uspostavom Rim-
skoga plenarnoga misala (hrvatski su ga glagoljaši zvali »misal po zako-
nu Rimskoga dvora«) postiglo se ne samo objedinjavanje tekstova u istoj
knjizi, nego je počeo i proces prevladavanja tekstualnoga šarenila: nai-
me, do pojave toga tipa misala svaka je katolička biskupija u svijetu ima-
la svoj izbor tekstova. To ujednačivanje nije išlo brzo i tek je od XVI. st.
Rimski plenarni misal postao obveznim za (gotovo) sve biskupije. Fra-
njevci su ga raznijeli po cijelom svijetu. U nas su sačuvani znameniti mi-
sali ostvareni različitim tipovima latiničnoga pisma, neki čak iz XI. sto-
ljeća. Pretežito su iz južnohrvatskih krajeva, ali ima ih i iz sjevernohr-
vatskih: jedni su napisani u domaćim, drugi u inozemnim pisarnicama.
Obično se drži da je među sačuvanim cjelovitim hrvatskoglagoljskim
misalima najstariji Illirico 4, a među časoslovima Prvi vrbnički, oba iz
prve polovice XIV. st. (Brevijar je možda i iz XIII. stoljeća), no M. Tadin
na prvo mjesto stavlja brevijar–misal–ritual oxfordske Bodleian Li-
brary. Kako su XIV. i XV. st. zlatno doba hrvatskoga glagoljaštva, saču-
vao nam se lijep broj potpunih misala i brevijara. Među onima iz XIV.
st. ljepotom se ističe Novakov iz 1368. kojemu je autor krbavski knez No-
vak Disislavić, obrazovan plemić, dvorski vitez Ludovika I. Anžuvinca.
Taj je krbavski knez jedan u nizu hrvatskih velikaša koji su podržavali
glagoljašku pismenost (Frankapani, Gusići, Kurjakovići, Mojsejevići,
Zrinski, Keglevići i dr.). Izvanredno lijep Novakov misal, u kome su sa-
čuvana i dva osmeračka distiha, ipak je po ljepoti nadmašen u XV. st.
Godine 1403/4. pisar Butko napisao je po narudžbi Hrvoja Vukčića Hr-
vatinića Hrvojev misal. To je tip franjevačkoga plenarnog misala s tra-
govima iz starijih liturgijskih knjiga. Misal obiluje prelijepim iluminaci-
jama i inicijalima. Novakov misal čuva se u Austrijskoj nacionalnoj
knjižnici u Beču, a Hrvojev u knjižnici turskih sultana Topkapi Saray u
225
Carigradu (kamo je dospio iz Budima). Ta mjesta u kojima se ovi i drugi

glagoljični rukopisi i tiskane knjige nalaze govore o političkoj hrvatskoj
povijesti. Na prijelazu iz XIV. u XV. st. živi i djeluje Bartol Krbavac, koji
je vjerojatno imao vlastitu pisarnicu. Djelovao je u južnokrbavskom po-
dručju i u Hrvatskom primorju. Napisao je i lijepim iluminacijama ukra-
sio tri misala (Berlinski, Beramski ili Ljubljanski, Ročki) i dva brevijara
(Bakarski, Humski). Liturgijske knjige koje je on pisao ili koje su rađene
u njegovoj radionici imaju karakteristične ukrase: dvopletne i tropletne
vrpce, palmete, rakove, geometrijske likove. I među hrvatskim inkuna-
bulama dominirat će liturgijske knjige, a glagoljaške tiskare u Senju
(1494–1508, pod rukovodstvom znamenitoga tiskara Blaža Baromića) i
Rijeci (1513/4, pod vodstvom Šimuna Kožičića Benje) nastojat će opskr-
biti tim knjigama glagoljaški kler.
I dok je misal knjiga namijenjena liturgiji u kojoj je svećenik samo pred-
vodnik, ali sudjeluju svi okupljeni na misi, brevijar (časoslov) je službena
crkvena knjiga koja se sastoji od molitava i čitanja raspoređenih po da-
nima u godini i po satima u danu, a namijenjena je svećenicima i redov-
nicima. Ta se knjiga počela oblikovati još u IV. st., a u XIII. je nastao
brevijar »po običaju Rimskoga dvora« što su ga franjevci proširili po ka-
toličkom svijetu, i on je od XVI. st. postao obveznim za sve (s iznimkom
nekih redovničkih zajednica). Redovnici su iz časoslova redovito čitali
životopise svetaca, a ti su nerijetko bili u legendarnom obliku. Sadržaj
tih tekstova primjetljivo je djelovao na književno stvaranje u razdoblji-
ma kada su svećenici najvažniji nositelji toga stvaranja. Hrvatske knjiž-
nice čuvaju znamenite latinskim jezikom pisane brevijare. Spomenut će-
mo dva nastala u pisarnici Svetoga Krševana u Zadru: Časoslov opatice
Čike (iz 1066; danas u Oxfordu) i Vekenegin časoslov (između 1071. i
1085; danas u Budimpešti). Zovu se po naručiteljicama tekstova koje su
bile glavarice znamenitoga ženskoga benediktinskoga samostana u Za-
dru a pripadale su hrvatskoj kraljevskoj obitelji. Čika je bila sestra kra-
lja Petra Krešimira Velikoga, a Vekenega njezina mlađa kći.
Hrvatskoglagoljska tradicija bila je bogata liturgijskim knjigama. Saču-
vao se, naravno, samo dio, ali i danas se mnoge svjetske knjižnice diče
ponekim hrvatskoglagoljskim liturgijskom kodeksom. Po podacima
Darka Žubrinića hrvatskoglagoljski rukopisi i tiskovine nalaze se u 24
države, odnosno u 60–ak gradova.
Razdoblje od XII. do XIV. st. nazvao je Eduard Hercigonja razdobljem
fragmenata; naime, iz toga su vremena do nas došli samo fragmenti cje-
lovitih kodeksa. Najčešće su se sačuvali tako što su poslužili kao uvez
mlađim knjigama. Među misalskim fragmentima najpoznatiji su Bečki
listići (XI/XII. st.), Bašćanski/Premudini ostrišci (XII. st.), Splitski odlo-
mak misala (XIII. st.), Kukuljevićev odlomak (XIII. st.), Počinini odlom-
226
Dabarski brevijar, 1486.
227
Bečki listići, XI/XII. stoljeće
228
ci (XIII. st.). Najstariji brevijarski hrvatskoglagoljski tekst je Londonski

odlomak brevijara (XIII. st.), a iz istoga su stoljeća Akademijini odlomci
i Vrbnički odlomak. Kada nabrajamo najstarije fragmente liturgijskih
hrvatskih glagoljicom pisanih knjiga, ne smijemo zaboraviti već spomi-
njane odlomke apostola iz XII. st.: Grškovićev i Mihanovićev.
BEČKI LISTIĆI
Najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskostaro-
slavenskom jeziku i najstariji svjedok češko–hrvatskih kulturnih veza.
Dva lista pergamene ispisana formativnom glagoljicom potječu s kraja
XI. ili početka XII. stoljeća. Našao ih je i opisao Jagić (1890). Osim pre-
facije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije (Prva Pavlova poslani-
ca Korinćanima 4, 9–16), tj. riječ je o proširenom gregorijanskom sakra-
mentaru malih dimenzija, lako prenosivom, kojim su se služili misiona-
ri. Bečki listići povezani su sadržajno s Kijevskim listićima, češko–mo-
ravskim crkvenoslavenskim spomenikom iz X. stoljeća, što svjedoči da
dodiri češke i hrvatske kulture sežu u XI. ili čak u X. stoljeće. Te spome-
nike povezuje i tzv. liturgija Svetoga Petra. Riječ je o liturgiji koja se pro-
širila po Iliriku, a nastala je prevođenjem latinske mise Svetoga Grgura
na grčki. Tragovi te liturgije vidljivi su u hrvatskoglagoljskim misalima
još u XIV. i XV. stoljeću.
MIHANOVIĆEV ODLOMAK APOSTOLA

Odlomak je iz XII. st., nešto mlađi od Grškovićeva. Po osobinama svojih
slova spada u prijelazno razdoblje glagoljice, između oble i uglate, a vid-
ljiv je i utjecaj ćiriličnih tekstova. Pisar ne upotrebljava jery i nazale. Bio
je zalijepljen na unutarnjoj stranici Ilovičke krmčije (XIII. st.). (Krmčija
je popis pravila za pravoslavnu crkvenu upravu i sudstvo »kormilarska
knjiga«, tj. upravna knjiga).
NAJSTARIJI HRVATSKOGLAGOLJSKI MISAL

(VATIKANSKI ILLIRICO 4)
Misal je s početka XIV. st., a danas se čuva u Vatikanskoj biblioteci. Ima
278 pergamenskih listova (31x24 cm). Pisan je u dva stupca koji redovi-
to imaju po 31 redak; pismo je uglata (hrvatska) glagoljica, »ali ima još
nešto od stare oble glagoljice« (J. Vajs). U kodeksu se nalaze bilješke iz
kojih saznajemo da se misal upotrebljavao u crkvi Majke Božje u Omi-
šlju (Krk). »Budući da s pravom možemo uzimati, da je naš kodeks prije-
229
Mihanovićev odlomak apostola, XII. stoljeće
230
Illirico 4, najstariji cjelovito sačuvani hrvatskoglagoljski misal, početak XIV. stoljeća
231
Londonski odlomak brevijara, prva polovica XIII. stoljeća
232
pis starijega predloška, osnovana na vrlo dobrim izvorima, osobito što

se tiče perikopa sv. Pisma, nije čudo, da njegov jezik pokazuje koliko u
glasovima, oblicima i sintaksi, toliko u rječniku znakove staroslaven-
skog jezika, koji nalazimo u najstarijim glagoljskim spomenicima hrvat-
ske recenzije« (J. Vajs). Misal je opisao Josip Vajs u knjizi Najstariji hr-
vatskoglagoljski misal, Djela JAZU 38, Zagreb 1948.
LONDONSKI ODLOMAK BREVIJARA

List brevijara iz prve polovice XIII. st. Najstariji odlomak hrvatskogla-
goljske časoslovne tradicije.
PRVI VRBNIČKI BREVIJAR

Najstariji sačuvani cjeloviti hrvatskoglagoljski brevijar s prijelaza XIII.
u XIV. st. Ima 259 pergamenskih folija (35x27 cm). Tekst je pisan dvo-
stupačno, najčešće su u stupcu 33 retka. Glagoljica je prijelaznoga tipa,
ali tekst u tom pogledu nije posve jedinstven. Pisale su ga dvije ili tri ru-
ke. Ukrasi su skromni. Jezik je hrvatskostaroslavenski. Ima puno pri-
mjera čuvanja jakih jerova, ali i onih gdje su zamijenjeni samoglasnikom
a. Od lokalnih jezičnih osobina najzanimljivija je pojava zamjenice če
umj. čьto, a česti su i stegnuti zamjenički oblici ki, ke itd. Kao i u drugim
spomenicima iz Vrbnika javlja se prefiks vi– (višьdša), ali to bi mogla bi-
ti jezična osobina na prostoru znatno širem od Vrbnika.
HRVOJEV MISAL
(HM)
Hrvojev misal (Hm), najljepši je, tj. najbogatije iluminirani glagoljaški
hrvatski kodeks iz godine 1404. Danas se čuva u Biblioteci turskih sul-
tana — Saraj (Carigrad). Sastoji se od 31 arka; 27 ih ima po 8 listova (fo-
lija), a prvi i posljednji po 10 listova. Jedan ima 7, a jedan 4 lista, što će
reći da kodeks ukupno ima blizu 500 stranica.
»Među sačuvanih 17 hrvatskoglagoljskih misala iz XIV–XV. stoljeća
ima ih i starijih i s bolje tradiranim tekstom« (Vj. Štefanić), ali ovaj je
budio uvijek veliko zanimanje svojim izgledom.
God. 1973. Staroslavenski institut iz Zagreba, Mladinska knjiga iz Lju-
bljane i Akademische Druck–u. Verlagsanstalt iz Graza objavili su pre-
tisak toga prelijepoga kodeksa. Suradnici Staroslavenskoga instituta
(Biserka Grabar, Anica Nazor, Marija Pantelić i redaktor Vjekoslav Šte-
fanić) priredili su transliteraciju toga kodeksa s kritičkim aparatom koji
233
Prvi vrbnički brevijar, XIII/XIV. stoljeće
234
sadrži varijante iz još tri hrvatskoglagoljska misala (Illirico 4, Novakov i

Ročki) te vrijedne rasprave: Hrvojev misal i njegov historijskoliturgijski
sastav (M. Pantelić), Kulturnopovijesna analiza iluminacija Hrvojeva
misala (M. Pantelić), Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala (A.
Nazor), O kritičkom izdanju Hrvojeva misala (B. Grabar), Popis biblij-
skih čitanja (B. Grabar).
O HRVOJEVU MISALU
IZVADCI IZ POPRATNIH TEKSTOVA UZ PRETISAK IZ 1973. GODINE
»Odobrenjem slavenskog bogoslužja i širenjem Missale plenum rimske Kurije na-
staje zlatno doba prepisivanja i iluminacije glagoljskih misala hrvatskih glagoljaša.
Velik broj sačuvanih fragmenata misala, 17 potpunih misala i 4 misala — brevijara
manjeg formata od 14. do 15. st. predstavljaju franjevačku latinsku redakciju rim-
skog misala. Ipak svaki misal sadrži svoje specifičnosti u sadržaju, jeziku, pismu i
iluminaciji, što je odraz različite tradicije ili različitog kulturno–geografskog ambi-
jenta u kojemu je pojedini kodeks nastao.«
(M. Pantelić)
»Zasad se može reći da se očito opažaju tragovi užurbanog rada. Na samom pismu
osjeća se brzina pisara, umor, utjecaj pera i pergamene. Iluminator je opet zaboravio
ili previdio obojiti koji dio inicijala, crni okviri također odaju brzinu i nepravilnost, a
otisci inicijala i minijatura na suprotne strane odaju također žurbu majstora. Sam
sadržaj misala odrazuje tip misala rimske Kurije poput ostalih hrvatskoglagoljskih
misala 14–15. stoljeća. Jedino kalendar odaje veliko šarenilo južnotalijanskih sveta-
ca i datuma koji odrazuju crkvene svetkovine iz domene Anžuvinaca. Ovo bi mogla
biti indikacija da su upravo crkveni dostojanstvenici (kardinal Acciainolli i splitski
nadbiskup Pelegrin) naručili i dali izvesti jedan tako bogato iluminirani misal za Hr-
voja i s pomoću istih svetkovina i splitskih arhitektonskih elemenata povezati ga s
napuljskim dvorom s jedne strane, a s glagoljskim pismom i kroatiziranim crkveno-
slavenskm jezikom s narodom kojim je trebao vladati u kraljevo ime s druge strane.«
(M. Pantelić)
»Ako bismo pokušali analizirati jezične karakteristike Hm koje ga udaljuju od cr-
kvenoslavenske norme (posebice one starijeg tipa) i tražiti im analogije u ostalim
glagoljskim liturgijskim tekstovima, onda ih djelomično na planu fonetike i morfolo-
gije možemo naći već u Splitskom fragmentu misala (kratica: Spl) iz početka 13. sto-
ljeća... Analogija je očita u
a) snažnoj ikavizaciji jata
b) u novim pridjevskim oblicima, posebice u karakterističnom –oga u gen. sg: u
Spl dolazi samo novi genitiv, a u Hm je taj genitiv premoćan (staro –ogo, –ago ima
rjeđe potvrde).
U zaključku bismo dakle mogli reći da je jezik Hm crkvenoslavenski u znatno po-
mlađenom obliku. Po jezičnim inovacijama Hm je otišao najdalje od svih poznatih
hrvatskoglagoljskih knjiga. Po jezičnim inovacijama može se lokalizirati na područ-
je južnočakavskog dijalekta u kojemu je i Split, gdje je Hm bogato ukrašen minijatu-
rama i inicijalima.«
(A. Nazor)
235
Hrvojev misal, 1404, f. 57 (58) r
236
Hrvojev misal, 1404, f. 91 (92) r
237
Hrvojev misal, 1404, f. 91 (92) v
238
Hrvojev misal, 1404, grb Hrvoja Vukčića Hrvatinića
239
STVARANJE SVIJETA
Hm, f. 91 (92) b–d
Is’koni stvori b(og)ъ nebo i z’–

mlju. z(emla) biše prazd’na i
taĉa. i t’ma biše na
lici bezd’ni. i d(u)hь b(o)ž–
i nošaše se na vod(a)hь.
R(e)če b(og)ь da budet s(vê)tь i
bis(i) s(vê)tь. I vidê êko e(stь) d(o)b–
ro. i razluči s(vê)tь ot t’–
mi. i n(a)r(e)če s(vê)tь d(ь)nь. a t’mu
n(a)r(e)če noĉь. i bis(i) jutro večer’
d(ь)nь pr’vi. I reče b(og)ь da b(u)d(e)t’
tvrdь po srêdê vodь. êko da razl–
učaetь vodi ot vodь. I stvori b(og)’
tvrdь. Razluči vodi ot vodь ke bi–
hu pot’ tvr’diju. i bis(i) t(a)ko. n(a)r(e)če b(og)ь tvr’d’
n(e)bo. I vidi b(og)ь êko e(stь) d(o)bro. I bis(i) več(e)–
rь jutro d(ь)nь dr(u)gi. R(e)če v istinu b(og)ь.
da s’mutet’ se vodi ke pod’ n(e)b(e)s(e)mь
sutь v’ san(ь)mь edinь i êvit’ se su–
ša. i bis(i) t(a)ko. I n(a)r(e)če b(og)ь sušu z(em)lju i s’–
s’tavi vod’nie n(a)r(e)če m(o)re. I vid–
ê b(og)ь k(a)ko e(stь) d(o)bro. i r(e)če da proz’b’net’
z(emla) travu zelenêjuĉu i tvoreĉu
sime. i dr(ê)vo plodovito tvore–
ĉe plodь po rodu svoemu. ko(mu) i s(ê)m–
ê ego v’ nemь b(u)detь na z(eml)i. i bis(i) t’–
ko. I proz’bnetь z(eml)a travu zelen–
ijuĉu i tvoreĉu s(ê)me po ro–
du i podobiju svoemu. I vid–
i b(og)ь k(a)ko e(stь) d(o)bro. i bis(i) jutro v(e)čerь d(ь)n’
treti. R(e)če že b(og)ь da b(u)d(u)tь sv(ê)t(i)la
veliê v tvrdi n(e)b(e)scêi. k(a)ko da pr–
osvêĉajutь z(eml)ju i razlučajutь me–
ju d(ь)n(e)mь i n(o)ĉiju i da b(u)d(u)tь z’n(a)m(e)n(i)ê
v vr(i)mina i v lita. i b(u)d(e)tь v’ pros–
viĉenie na tvrdi n(e)b(e)scii k(a)ko s(vê)ti–
ti imь po z(eml)i. i bis(i) t(a)ko. Stvori že
b(og)ь d’vi s(vê)t(i)li vel(i)ci. s(vê)t(i)lo vek’š–
e da oblad’et d’n(e)mь, s(vê)t(i)lo m’–
n’še da oblad’etь noĉiju. I zvê–
zdi. stvori. i postavi e v’ tvrdi n(e)b(e)–
scêi k(a)ko sv(ê)titi imь po z(eml)i i vlad–
ati imь d(ь)n(e)mь i noĉiju. i razluča–
ti s(vê)tь ot tmi. vidi (bogь) k(a)ko e(stь) d(o)bro.
I bis(i) v(e)č(e)rь jutro d(ь)nь četrti. I r(e)če b(og)ь
da izidutь vodi presmikajuĉ–
i se duše život’nie. i p(ь)t(i)ce pare–
ĉee po z(eml)i. po(dь) tvr’diju n(e)b(e)skuju. i bis(i) t’–
240
ko. Stvori b(og)ь kiti velikie. i v’–

s(a)ku d(u)šu život’nu toli pod’–
viž’nu ko izvede v lipoti s’–
voei. i v(ь)s(a)ku p(ь)t(i)cu per’natu po
rodu i podobiju svoemu. I vidi
b(og)ь k(a)ko e(stь) d(o)bro. i bl(agoslo)vi e govore. Ras–
tite i množite se. i napl’nite
z(emlj)u i vodi m(o)r(ь)skie. Ptice mno–
žite se po z(eml)i. I bis(i) večerь jutro d’–
nь peti. R(e)če v istinu b(ogь) da i–
zvedetь (zemla) travu zelenu d(u)šu ž–
ivot’nu po rodu svoemu. i skot–
i presmikajut’ se. i zv(ê)ri z(e)ml(ь)skie po
lipotamь ihь. i bis(i) t(a)ko. Stvori b(og)’
zviri z(emlь)skie po lipotamь ihь.
skoti i v’s(a)ka presmikajuĉiê po
z(e)mli po r(o)du ihь. I vidi k(a)ko e(stь) d(o)bro.
I r(e)če stvorimь č(lovê)ka po obrazu
i po podobiju n(a)š(e)mu da obla(da)etь r–
ibami. i p(ь)t(i)cami n(e)b(e)skimi i z(vê)ri v’–
se z(eml)e. i vsimi presmikajuĉi(mi) se po
z(eml)i. I stvori b(og)ь č(lovê)ka po obrazu sv–
oemu. i po obrazu b(o)žiju. i stvori
m(u)ža i ž(e)nu. I bl(agoslo)vi ĵiju b(og)ь i r(e)če. Ra–
stita i množita se i napl’nit–
a z(eml)ju. i obladaite eju. i oblad–
aita rib(a)mi m(o)r’skimi pьt(i)c(a)mi n(e)b(e)s–
kimi. i v(ь)s(ê)mi dišuĉimi ki podviz’–
jut’ se po z(eml)i. R(e)če b(og)ь se dahь v(a)ma.
vs(a)ku travu s(ê)menitu prin(o)s(e)ĉu p’–
lodь n(a) z(eml)i. i v’sa driva ka pl(o)d’
imutь v s(e)bi s(ê)m(e)ne sim(e)nita po
rodu svoemu. i d’ b(u)d(u)tь v(a)ma v p–
iĉu i v’sim d(u)š(a)mь na z(eml)i v’sim’ že;
p(ь)t(i)c(a)mь n(e)b(e)sk(i)mь. i vs(ê)mь podvižajuĉ’m’
se n(a) z(eml)i v’ kihь e(stь) d(u)hь ž(i)vuĉi da im–
utь p(i)ĉu. i bis(i) t(a)ko. Vidê b(og)ь v’sa
ka stvori. i b(ê)hu v(e)l(ь)mi dobra:
I bis(i) v(e)č(e)rь jutro d(ь)nь šes’ti. V is’–
241
4. GLAGOLJICA IZVAN LITURGIJE
PRAVNI I BELETRISTIČKI TEKSTOVI
Književno djelo Svete Braće najvećim je dijelom liturgijskoga karaktera

(četveroevanđelje, izborno evanđelje, psaltir, apostol, molitvenik). Na
hrvatskom se tlu taj liturgijski repertoar »okupio« u plenarnom misalu.
Neki novi tekstovi prevodili su se iz Vulgate ili iz liturgijskih knjiga pi-
sanih latinskim jezikom. Tako je bilo i s misalom i s brevijarom: rijetko
su se mijenjali, zapravo samo onda kada su pokraćivani ili su uvođeni
novi sveci i blagdani.
Sveta Braća su ostavila i tekstove namijenjene uređivanju pravnih od-
nosa, svjetovnih i crkvenih (Zakon sudnyi ljudem, Nomokanon). Nema
svjedočanstava da bi se hrvatski pravni tekstovi izravno naslonili na ći-
rilometodske. Doduše, u Ljetopisu popa Dukljanina, tj. u dijelu koji se
naziva Hrvatska kronika, spominje se, i to upravo kad se govori o prav-
nom uređenju zemlje, »knjige ke pri Hrvatih ostaše i pri njih se nahode,
a zovu se Metodios«. Tome valja dodati i ovo: i u Moravskoj i u Hrvat-
skoj, i drugdje u slavenskom svijetu, na pravne spomenike mogle su utje-
cati strane tradicije (i sigurno su utjecale), ali je u svima njima vrlo snaž-
no bilo slavensko običajno pravo, tj. praslavensko pravno naslijeđe, i ono
je itekako utjecalo pri oblikovanju najstarijih tekstova pravnoga sadrža-
ja. Najstariji hrvatski zakonik Vinodolski, kao što je pokazao Radoslav
Katičić, u svojoj terminologiji i u svojim formulacijama čuva tragove te
praslavenske usmene tradicije (Praslavenski pravni termini i formule u
Vinodolskom zakonu, u knjizi Uz početak hrvatskih početaka, Split 1993,
str. 161–170). Taj je zakon sastavljen u Novom 6. siječnja 1288. i normira
novonastale pravne odnose kad su se dotad slobodne vinodolske općine
(Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grob-
nik) našle, darivanjem kralja Andrije II., u posjedu krčkoga kneza Vida i
njegovih nasljednika. Pravno se uobličuju »stari i dobri običaji«, a naj-
vidljivije je nastojanje da se osiguraju kneževa prava i da se dobro razra-
de stavci kaznenoga prava. Tekst je nezamjenjiv ne samo u proučavanju
povijesnopravne problematike, nego i ukupnoga života u srednjovjekov-
242
nim hrvatskim primorskim gradićima. Sve do naših dana nije prestao

izazivati zanimanje stručnjaka različitoga profila, ne samo hrvatskih,
nego i inozemnih, pa je preveden na puno stranih jezika. Uostalom, on
je po starini drugi takav tekst u slavenskom svijetu: starija od njega je
samo Ruska pravda (1280).
Pravni hrvatski srednjovjekovni tekstovi svojim su specifičnim stilskim
postupcima novije istraživače naveli na ponovno oživljavanje diskusije
može li ih se čitati kao literarne tekstove. To se pitanje nameće već u ve-
zi s Bašćanskom pločom u kojoj jedni vide stilotvorne postupke koji nje-
zin izraz odmiču od stilističkog neutralnoga, dok drugi drže da je traže-
nje literarno potentnoga u takvim tekstovima pretjerivanje. U tom je
pogledu, i u mnogim drugim, posebice zanimljiv Istarski razvod, opširan
tekst »napisan glagoljicom kao javna isprava o razgraničenju posjeda
pojedinih istarskih općina (komuna), odnosno njihovih feudalnih gospo-
dara: goričko–pazinskoga kneza, oglejskoga (akvilejskoga) patrijarha i
mletačke vlasti« (Josip Bratulić). U svojoj knjizi o tom vrijednom spome-
niku (Ante Starčević ga je zvao Razvod istrijanski) Josip Bratulić kaže
da je to prvenstveno dokumenat o razgraničenju, a »literarno je u njemu
slobodno opredjeljenje notara–autora teksta, ...(koji) prihvaća svoj poziv
notara kao izazov da u notarskom instrumentu izrazi životne situacije,
da ih oblikuje jezikom, da im dade svoja osobna obilježlja, i da ih inter-
pretira u skladu sa svojim pogledom na svijet« (Istarski razvod, Pula
1978, str. 194.). U starije vrijeme o tekstu su se vodile polemike između
hrvatskih i talijanskih istraživača. Sadrži razvodne isprave od početka
XIII. st. do god. 1375. Zanimljiv je i stoga što na više mjesta zove naš je-
zik hrvatskim, a on to doista i jest, ne samo po društvu kojem služi, ne-
go i po podrijetlu svojih jezičnih sastavnica: u njemu su staroslavenizmi
vrlo rijetki. To, međutim, uopće ne znači da je današnjem čitatelju razu-
mijevanje olakšano. Ono je otežano, i u Vinodolskom zakonu i u Istar-
skom razvodu, posebnom pravnom terminologijom, talijanizmima i dru-
gim posuđenicama. Ipak, možemo reći da su hrvatski jezični idiomi naj-
prije ušli u tekstove pravnoga sadržaja. U svojoj zbirci Acta croatica Ivan
Kukuljević Sakcinski 1863. zabilježio je dvadesetak glagoljičnih pravnih
isprava do XIV. st.; tu su njegovu zbirku popunili drugi istraživači (Šur-
min 1898. pa sve do suvremenih). Pravne listine bilježe gradnju crkava,
darivanje samostana, istjerivanje pravde oko zemljišta, kupoprodajne
ugovore i dr.
Glagoljicu nalazimo, dakle, na oltaru, u liturgijskoj funkciji (jezik je hr-
vatskostaroslavenski) i »na sudu« (jezik je, pretežito, »čisto« hrvatski),
ali glagoljicom se izražavala još jedna ljudska potreba: potreba za knji-
ževnim (u užem smislu riječi) tekstovima. Oni su pisani zanimljivom
mješavinom staroslavenskih i starohrvatskih jezičnih elemenata. Koli-
243
ko je razvedena ta književnost, vidi se iz Hercigonjine podjele srednjo-

vjekovne hrvatske književnosti. On je 1975. u svojoj Srednjovjekovnoj
književnosti uz liturgijske nabrojao i ove tekstove: religioznopripovjed-
na proza (liturgijski i neliturgijski legendarij, pasije), apokrifi (staroza-
vjetni, novozavjetni), svjetovna pripovjedna proza, prenja, moralizator-
sko–didaktička proza (crkvena, svjetovna), crkvenoretorička proza, sta-
tuti, konstitucije, regule, matrikule, diplomatika, povijesna proza (s iz-
vješćima i povijesnim zapisima), poučna proza, polemika. Tko se želi su-
stavnije upoznati s tim poštovanja vrijednim literarnim bogatstvom ne-
ka posegne za spomenutom Hercigonjinom knjigom i za drugim književ-
nopovijesnim analizama i izborima. U ovoj knjizi samo smo škrtim izbo-
rom htjeli upozoriti na srednjovjekovne pravne i beletrističke tekstove.
REGULA SVETOGA BENEDIKTA
Hrvatski glagoljični tekst pisan u XIV. st. hrvatskostaroslavenskim je-

zikom koji pokazuje da je tekst prepisan s još starije matice. Pisan je za
benediktinsku opatiju Sv. Kuzme i Damjana koja se 1125. godine prese-
lila na Čokovac, brdo iznad Tkona na otoku Pašmanu. Glavni posjed te
benediktinske opatije bio je u selu Rogovu kraj Biograda pa se ta opatija
zove i Rogovska.
Tekst ima 60 listova, tj. 120 stranica. Original se danas čuva u HAZU, a
izdali su ga Armin Pavić u »Starinama« VII (1875) i u novije vrijeme
Ivan Ostojić u djelu Benediktinci u Hrvatskoj (I–III, Split 1963–5). U 3.
svesku te knjige nalazi se transliteracija zajedno sa fotokopijama.
IZ REGULE SV. BENEDIKTA

(POČETAK, TRANSKRIPCIJA, 1 A–B)
A) POČETAK REGULE I PROLOGA SVETAGO BENEDIKTA OPATA
Poslušaj, ljubveni sinu, zapovijedi meštra tvoga i prikloni uho srca tvoga
i svit ljubvenago oca radostno primi i velično svrši, da k njemu se vrati
poslušanijem i trudom ot njegože biše otbigal lijenim neposluhom. Da k
tebi vzvratit se moje slovo, ki koli otvržet se svoje volje i gospodu Isusu Hr-
stu istinomu cesaru vitezovati željejet postupaje krjepko velično oružije
prijemlješi. Prije nere li počneši dobroje djelo prije ot njego čistoju moli-
tvoju prosi svršiti.
Da i on ki nas jest želil v čislo svojih sinov pričestiti, nikoliže skroz zlobu
našu prognjivajet se. Tako nam podobajet vsaki čas, jego blagosti radi,
podanim jemu biti, da ne jegda prognjevajet se otac i otimet im vsa dobra-
244
Regula Svetoga Benedikta, prijepis iz XIV. stoljeća
245
Regula Svetoga Benedikta, prijepis iz XIV. stoljeća
246
ja, ni paki tako jakože Gospod ljubeznivi našimi zlimi djeli rasrjen jakože
nedostojnim rabom v vječnu prjeda muku ki š njim ne vzljubet iti v vječ-
nuju slavu. Jure vstanimo ninje kada vzove nas pismo govoreće vrime jest
nam jure ot sna vstati otvoriv’še oči naši i uši.
B) MISLI IZ REGULE (TRANSKRIPCIJA I PRIJEVOD)
1) Da nijedan brat drugu svojemu brez opatove zapovidi ne smij česa vz-
dati, ni prijati, ni pri sebi imiti, nijedne tvari savsima, ni kvaterne, ni ta-
blic, ni zbice, da savsima ničtare, jere im ni dlg imiti volje, ni v pohotinji
svoje oblasti.
Neka nijedan brat drugu svome bez opatove zapovijedi ništa ne da, ni pri-
mi, niti u sebe ima ikakvu stvar, ni knjigu, ni tablicu, ni pisaljku, uopće
ništa, jer im nije dopušteno.
2) Stol bratje, kadi jide, brez lekcije nikadare ne budi. Ni paki kto ljubo
popad kvaternu ne smij čisti ondje, da komu čisti jest čreza vsu nedilju.
Stol braće gdje jedu, neka nikada ne bude bez čitanja. Niti pak bilo tko
zgrabivši knjigu da čita, nego onaj tko ima dužnost čitati kroz sav tjedan.
3) A bratja redom ne čtite, da ki lipo umiju čitati, ti čtite.
A braća neka ne čitaju po redu, nego neka čitaju koji lijepo čitaju.
4) A vsako djelo s mjeru djelajte skozi malomoći.
A svaki posao radite s mjerom (umjereno) zbog slabosti ljudske.
5) I da tih svit lipost ili grdost ne tužite se koludri i da takove svite imjej-
te kakove mogut se najti v toj zemlji koj živu. A opat vij to da svite bratji
ne budite dlge ni zališ kratke. A vzemljuće nove svite stare vratite i te
stare hranite se, ubogim, savsima vzdajte se, da jere dosti jest koludru
imiti 2 suknji i 2 kukulji skozi noći i skozi pranje.
I ne žalite se, redovnici, na ljepotu ili ružnoću te odjeće, nego imajte takvu
odjeću kakva se može naći u zemlji u kojoj živite. A opat neka pazi da
odjeća braći ne bude dugačka, ni previše kratka. I kada uzimate novu,
odjeću staru vratite i čuvajte tu staru odjeću te je svu dajte siromasima,
jer dosta je redovniku da ima 2 suknje i 2 kukuljice.
247
ORA ET LABORA
ZNATE LI TEMELJNE PODATKE O BENEDIKTINSKOM PRINOSU

HRVATSKOJ KULTURI?
1) Sveti Benedikt iz Nursije (Norcia) utemeljio je u Monte Casinu
529. g. benediktinski red. Temeljno načelo njegova pravila (regu-
le) je ORA ET LABORA, tj. MOLI I RADI.
2) Ženski benediktinski red utemeljila je, kaže predaja, Benediktova
sestra Skolastika.
3) Danas u svijetu (Europa, Amerike) ima oko 600 benediktinskih
samostana (otprilike pola muških pola ženskih).
4) U Hrvatskoj je kroz povijest bilo oko 100 muških i 50 ženskih be-
nediktinskih samostana. Danas imamo jedan muški (Čokovac
kraj Tkona na otoku Pašmanu) i nekoliko ženskih.
5) Već u VI. stoljeću benediktinci su stigli u Hrvatsku (u Istru). Dva
iznimna hrvatska pisana spomenika vezana su za njihovo djelovanje:
a) Isprava kneza Trpimira (852) kojom je utemeljio samostan u
Rižnicama kod Solina (latinica, latinski).
b) Bašćanska ploča, »dragi kamen hrvatskoga jezika« (glagoljica,
hrvatskostaroslavenski).
6) Dodajmo tome i Povaljsku listinu, pisanu ćirilicom, pa postaje ja-
sno da su benediktinci pravi predstavnici hrvatske tropismenosti.
U benediktinskim samostanima sačuvani su dokumenti i predme-
ti izvanredno važni za hrvatsku nacionalnu povijest: takvi su npr.
zadarski samostani Sv. Krševana i Sv. Marije, ali i mnogi drugi.
7) Stigli su u XII/XIII. st. i na hrvatski sjever: imali su samostane u
Rudini (kraj Požege), Poborju i Bijeloj (kraj Daruvara), u Nuštru,
Petrovaradinu, Srijemskoj Mitrovici itd.
8) Benediktinci su u umjetnosti nositelji romantičkoga sloga, u pisme-
nosti promicatelji beneventane koja je u hrvatskoj Dalmaciji popri-
mila posebne uglate oblike. Lijep broj njihovih samostana promiče
uglatu hrvatsku glagoljicu i hrvatskostaroslavenski jezik.
PARIŠKI ZBORNIK
U pariškoj Nacionalnoj biblioteci čuvaju se dva važna hrvatskoglagoljska
zbornika. Jedan nosi signaturu Cod. slave 73, napisan je 1375. na perga-
meni i ima 296 listova. Sadrži duhovna čitanja, dijelove misala i brevijara
te psaltir. Pisali su ga Gregorij iz Modruša, pisac Stipan i prvad Mikula.
Vjerojatno je samo pet godina mlađi Cod. slave 11, također pisan na per-
gameni (200 listova). Uz brevijar, misal, psaltir i obrednik on sadrži i
248
zbirku pjesama koju obično u literaturi nazivamo najstarijom hrvat-

skom pjesmaricom iz koje ovdje donosimo dijelove. Na temelju zazivanja
Svetoga Pavla pustinjaka u litanijama zaključuju neki istraživači da je
kodeks pripadao nekom pavlinskom samostanu u Hrvatskoj.
Zbirka pjesama ima devet naslova. Valja reći da se pjesme kadšto u lite-
raturi imenuju po prvom stihu, kadšto po onome što iznad prvoga stiha
piše: Pisan svetogo Jurja, Pisan od muki Hristovi (Nu mislimo ob tom
danas), Marijina pisan (O Marija, Božja mati), Od rojenja (Proslavimo
Oca Boga), Bratja, brata sprovodimo. Nad grobom (Tu mislimo, bratja,
ča smo), Svit se konča, Mihaile preblaženi, Poj željno (Zač mi tužiš, duše).
Neke od tih pjesama pjevale su se do naših dana u hrvatskim krajevima.
Dijelovi pjesme Proslavimo Oca Boga poznati su i pod imenom Bog se ro-
di v Vitliomi pa poneki istraživači kažu da u pjesmarici imamo deset
pjesama. Važno je imati na pameti da su te pjesme, njihove varijante u
različitim hrvatskim idiomima i u različitim hrvatskim pismima, jedan
od krunskih dokaza o jedinstvu stare hrvatske književnosti.
U našoj smo čitanci donijeli snimke 6 prvoimenovanih pjesama. Pisan
svetogo Jurja donosimo i u latiničnoj transliteraciji i u transkripciji.
Transkripcija je bilježenje izgovora pa smo za ovu priliku uzeli čitanje
Dragice Malić koja je najuspješnije proučavala jezik najstarije hrvatske
pjesmarice. Zainteresirane upućujemo na njezinu knjigu Jezik prve hr-
vatske pjesmarice (Znanstvena biblioteka HFD, knj. 1, Zagreb 1972) u
kojoj osim jezičnih analiza nalazimo snimke, transliteraciju, transkrip-
ciju i povijest proučavanja ovoga važnog dijela zbornika Cod. slav. 11.
Evo jednog njezina zaključka:
»Prema svemu dosad iznesenom treba postanak pjesama pariške zbirke, a time i
čitavog kodeksa, smjestiti negdje u Split i njegovu najbližu okolicu. Pjesme su mogle
nastajati na otocima (Braču, Hvaru, Šolti), u okolini Solina (o sv. Jurju), u samom
gradu Splitu (o sv. Mihailu), a zapisao ih je vjerojatno netko tko ih je dobro poznavao.
Nije li splitski sv. Mihovil, za koji se pretpostavlja da je u njemu nastao Hrvojev mi-
sal, mogao biti i mjesto nastanka našeg kodeksa?«
(D. Malić, Jezik prve hrvatske pjesmarice, str. 31)
U tekstu Pisan svetoga Jurja (Croatica, Zagreb 1996) vrsna poznavate-

ljica naše srednjovjekovne književnosti Dunja Fališevac piše:
»Pisan svetoga Jurja, jedno od najstarijih srednjovjekovnih stihovanih djela, na-
meće proučavateljima brojne probleme i pitanja. Riječ je o srednjovjekovnom tekstu
koji izaziva znanstvenu znatiželju i svojim stihom, i svojom provenijencijom, i svjeto-
nazorom koji predstavlja, i načinom postojanja u hrvatskoj kulturi. Da je riječ o tek-
stu koji je generički deriviran isto toliko iz svetačko–religiozne koliko i iz svjetov-
no–viteške literature, o tekstu koji u sebi spaja ideal viteško–trubadurskog zaštit-
ništva slabog ženskog bića koliko i ideal svetački — to je nedvojbeno. A činjenica da
tekst koji povezuje i spaja ta dva svijeta postoji i u hrvatskoj medievalnoj književnoj
kulturi, te da tu ima istaknuto mjesto u najstarijoj sačuvanoj hrvatskoj pjesmarici,
249
daje naslutiti da je hrvatska medievalna književnost poznavala i drugačije tekstove i

participirala i u drugačijem tipu književne kulture od one koju oblikuje većina dru-
gih sačuvanih srednjovjekovnih hrvatskih djela. Tako ta pjesma, s još jednom sred-
njovjekovnom hrvatskom pjesmom sačuvanom u istom kodeksu — a to je pjesma
Svit se konča — svjedoči da hrvatska srednjovjekovna kultura nije bila onako mono-
litna, onako jednoglasna kako se to na prvi pogled može učiniti.«
Transliteracija i transkripcija pjesme Pisan svetogo Jurja može poslužiti

kao primjer i kao poticaj da to učinimo i s drugim pjesmama. Taj nimalo
lak zadatak, osobito za početnike, u velikoj će mjeri uvećati sposobnost
prenošenja iz pisma u pismo, ali i na poseban Vas način sprijateljiti s
iznimno vrijednim dijelom hrvatske književnojezične baštine.
PÊS(A)NЬ S(VE)T(O)GO JURÊ POI LJUDEMЬ RAZUMNO
Vь ime i(su)sa nazaranina ki nêma nigdêrь t–

akmenika i vsêhь s(ve)tihь i s(ve)t(o)go jurê kon–
nika. hoĉete li ljudi slišati ot(ь) sego v–
êka da v(a)mь poju pês’nь ot(ь) s(ve)t(o)go ĵeor’ĵie ko–
n’nika. Gda se s(ve)ti jurai s’ drakunomь r’va–
še kralevu hĉerь ot(ь) smr’ti iz’b(a)vlaše
s(ve)ti jurai v kapadocii roĵenь bêše plemen–
ito g(ospo)dьstvo onь imêše ot(ь) dvêju na deste l–
êtu mud’rь slovêše pasanoga vitez–
a ga postaviše. s(ve)ti ĵeor’ĵiê poče po–
le uzdr’žati k(a)ko ini vitezi brum’no se r’v–
ati s(ve)ti ĵeor’ĵiê poče t(a)ko reĉi k(ь) sego s–
(vê)ta r’vanê neĉu teĉi bol’ša mu pame–
tь poče prihoditi v(ь) tue strane on’ se otpra–
vlaše k(ь) solinu gradu on’ se približaš–
e a onomu gradu drakunь vele zla činaš–
e ere onomu gradu blizь ezero postavle–
no b(ê)še iz’ ezera drakunь ishaêše. a ognenim’
plamikomь dihaše a ogan’ mu smradomь v–
onaše ot(ь) onogo smrada vele ljudi ginêše
bes’ čisla ihь zgubi drakunь hudi kralь
s(ь) vlasteli poče tako veĉati učinêmo
drakunu po d’voe dobit’ka dati da bud–
etь dobitakь pri ezerê stati požr’v(ь) ga
drakunь budet’ se vraĉati. vladan’e v–
asь dobitakь strati oĉe kralь s(ь) vlaste–
li poče veĉati. učinêmo žrêbi metat–
i. komu žrêbi skočiše bez’ dvoine ga drak–
unu dati. bez’ dvoice ga drakunь iz’êdêš–
e bez’ dvoice kralju žrêbi iskočiše. kralь
e’dnu ĉerь vele lêpu imêše oĉe veĉe d–
êt’ce ne imêše kral’ im’ se umileno poče m–
oliti vьzmête zl(a)to i srebro neiz’roči–
to učinête moei h’ĉeri smr’tь prostiti
vlastele mu rekoše tako g(ospodi)ne to nećemo
učiniti oĉe im’ se kralь umileno poče m(o)liti
250
Pariški zbornik, 1375, f. 194r, Pisan Svetoga Jurja
251
Pariški zbornik, 1375, f. 194v, Pisan Svetoga Jurja (kraj) i početak pjesme Nu mislimo
ob tom danas
252
Pariški zbornik, 1375, f. 195r, Nastavak pjesme Nu mislimo ob tom danas (Pisan od muki
Hristovi)
253
Pariški zbornik, 1375, f. 195v, Počeci pjesama O Marija, Božja mati i Proslavimo Oca
Boga
254
Pariški zbornik, 1375, f. 196r, Nastavak pjesme Proslavimo Oca Boga (Od rojenja)
255
Pariški zbornik, 1375, f. 196v, Završetak pjesme Proslavimo Oca Boga i početak pjesme
Bratja, brata sprovodimo
256
Pariški zbornik, 1375, f. 197r, završetak pjesme Bratja, brata sprovodimo i početak pje-
sme Tu mislimo, bratja, ča smo (Nad grobom)
257
učinête mi s’ moju h’ĉer’ju do osamь d(a)nь s’tat–

i da se budevê naed’no plakati. vlaste(le)
emu učiniše otpustiti a on’ ju poče naprav–
lati k(a)ko da bi ju hotêlь zamužь dati osamь d(a)–
n’ se poče isplnevati g(ospo)dič’na poide sama
k’ ezeru stati. vsi ljudi potekoše po mi–
rêhь gledati kuda hoĉe g(ospo)dič’na ot(ь) draku–
na smr’tь prieti. veliko čudo stvori b(og)ь p–
oslati. s(ve)t(o)go jurê stvori prihaêati čto si
prišla g(ospo)dič’na sama z’dê stati on’ e poče
tiho uprašati a ona mu poče poč’teno otgov–
arati. G(ospodi)ne drakuna mi e sьdê čekati ot(ь) nega
mi e straš’nu smr’tь prieti oimê moi g(ospo)d(i)ne
učini se ot(ь) suda otdêliti obêju naju hoĉe
drakunь požrêti s(ve)ti jurai poče tako reĉi ne m–
ozi se g(ospo)dič’na boêti. V(ь) tomь časê drakunь i–
z’ ezera se is’klonaše. s(ve)ti jurai ga zagle–
daše. znameniemь s(ve)t(o)go križa on’ se znam–
enaše ĉita i sulice rukama potresnêše
trь drakuna v(ь) gr’lo probodêše.
PISAN SVETOGO JURJA, POJ LJUDEM RAZUMNO!
1. V ime Isusa Nazaranina,

2. ki nima nigdir takmenika,
3. i vsih svetih, i svetogo Jurja konjnika!
4. Hoćete li, ljudi, slišati od sego vika
5. da vam poju pisan od svetogo Jeorjije konjnika,
6. gda se sveti Juraj s drakunom rvaše,
7. kraljevu hćer od smrti izbavljaše?
8. Sveti Juraj v Kapadociji rojen biše,
9. plemenito gospodstvo on imiše.
10. Od dviju na deste litu mudar sloviše,
11. pasanoga viteza ga postaviše.
12. Sveti Jeorjija poče polje udržati,
13. kako ini vitezi brumno se rvati.
14. Sveti Jeorjija poče tako reći:
15. »K sego svita rvanja neću teći.«
16. Boljša mu pamet poče prihoditi.
17. V tuje strane on se otpravljaše,
18. k Solinu gradu on se približaše,
19. a onomu gradu drakun vele zla činjaše,
20. jere onomu gradu bliz jezero postavljeno biše
21. iz jezera drakun ishajaše,
22. a ognjenim plamikom dihaše,
23. a oganj mu smradom vonjaše.
24. Od onogo smrada vele ljudi ginjaše,
25. bez čisla ih zgubi drakun hudi.
26. Kralj s vlasteli poče tako većati:
27. »Učinimo drakunu po dvoje dobitka dati,
28. da budet dobitak pri jezeri stati.
258
29. Požrv ga, drakun budet se vraćati.«

30. Vladan’je vas dobitak strati.
31. Ošće kralj s vlasteli poče većati:
32. »Učinimo žribi metati.
33. Komu žribi skočiše,
34. bez dvoine ga drakunu dati.«
35. Bez dvojice ga drakun izjidiše,
36. bez dvojice kralju žribi iskočiše.
37. Kralj jednu ćer vele lipu imiše,
38. ošće veće dice ne imiše
39. Kralj im se umiljeno poče moliti:
40. »Vazmite zlato i srebro neizročito,
41. učinite mojej hćeri smrt prostiti.«
42. Vlastele mu rekoše tako:
43. »Gospodine, to nećemo učiniti.«
44. Ošće im se kralj umiljeno poče moliti:
45. »Učinite mi s moju hćerju do osam dan stati
46. da se budevje najedno plakati.«
47. Vlastele mu učiniše to pustiti,
48. a on ju poče napravljati
49. kako da bi ju hotil zamuž dati.
50. Osam dan se poče isplnjevati,
51. gospodična pojde sama k jezeru stati.
52. Vsi ljudi potekoše po mirih gledati
53. kuda hoće gospodična od drakuna smrt prijeti.
54. Veliko čudo stvori bog poslati,
55. svetogo Jurja stvori prihajati.
56. »Čto si prišla, gospodična, sama zdi stati?«
57. — on je poče tiho uprašati,
58. a ona mu poče počteno odgovarati:
59. »Gospodine, drakuna mi je zdi čekati,
60. od njega mi je strašnu smrt prijeti.
61. Ojme, moj gospodine, učini se od suda odiliti,
62. obiju naju hoće drakun požriti.«
63. Sveti Juraj poče tako reći:
64. »Ne mozi se, gospodična, bojati!«
65. V tom časi drakun iz jezera se isklonjaše,
66. sveti Juraj ga zagledaše,
67. znamenijem svetogo križa
68. on se znamenaše,
69. šćita i sulice rukama potresniše
70. tr drakuna v grlo probodiše.
PISMO NIKOLE MODRUŠKOGA
Pismo Nikole Modruškoga napisano je glagoljicom po svoj prilici između

1477. i 1480. godine. lzvornik nije sačuvan: prvi put ga je objavio Ivan
Kukuljević 1863. godine u Acta croatica I. Kasnije je višeput objavljeno.
259
U pojedinostima sadržaj nije jasan, ali cjelina je lako čitljiva i donosi nam
zapravo prvi polemički hrvatski tekst koji umnogome slijedi uobičajena
retorička načela u prikazivanju i pobijanju protivnikovih tvrdnji.
Mikula, Božjej volji i Stola apostolskoga milostiju biskup modruški i krbavski,
Špurlita i Tolde i Amerije i pročaja guvernatur, pišem kapitulu i kleru crkve mo-
druške.
Spasenje va vsih spasiteljno!
Smete se va mnje srce moje i tisnu se va mni utroba moja svrhu brige ljudi mojih.
Najdoh gorka i žestoka suprotivnika, ki od tolika vrimena ne presta briže i mantraje
sriće i telesa vaša. Tolikoje govorim da je žestoka i divja ruka turačka po tolikih
smrteh i brigah i raspeh, i po toliki prolitiji krvi nevoljnih ljudi, dar i rez’zališće, ku
ste poznali. Da ča je veća žalost, da se najde veće žestok i krudel obiteljanin, njeprijal
znanac, i domaći moj, s nami kupno jide kruh, ki — ne vim ke oholosti ali smenosti
duha nemilostivoga nadahnut — smel jest smesti misli i srca vaša, mir crkveni ra-
zlučuje i običaj crkveni nepravadnu smenostju ispravljaje, a neću reći smućuje, govo-
reći da oblast svetih služab našega jazika otačaskoga od crkve katoličaske ni potvr-
jena. Kako da bi on vsih naukov i naredab vere hristjanske ali svetih otac plni nauk
držal, da ni vsih stvari naukov popisanih v Dunati i v Doktrinali. Ni samo knjige
gramatikov mogoše vsu mudrost ovoga svita imat.
Mnoge stvari udržaše za se meštri ko se govore kožmografi, četiri meštri ki se go-
vore aštrulozi, peto ko se govore filožofi, izlagajuć likare i zakonov učitelje, od kih
nijedan v svojej meštriji gramatiku dopusti imjeti mesta, nego samo v govorenji, a
vele manje Svetoga pisma knjižnici, kih — ako bi taki koli je Svetoga pisma taki čtac
ali bi je čtal, ali bi je ljubeznivo procinil, zaisto bi našal da ono ča je od svetih otac po-
hvaljeno, od toliko vikov nastojećim ljudem narejeno, ni jednih listov, ni jednih bul i
ni jednoga novoga potvrjenja ne potribuje.
A navadna je sveta Rimska crikav vse nauke i naredbe vsih svetih, navlastito četi-
rih doktorov svojih, častno prijeti, i prijamši — stanovito braniti. A po tom otci — bu-
dući skupljeni v koncili — razlike običaje, ke su naredili sveti biskupi, i njih prominiti
ne smiše, pače pod veliku penu prokletstva narediše da vsaki svoje crkve navadne obi-
čaje ima svršeno obdržati i da ih nima prez dopušćenja papina nikakože prestupiti;
kakono je crikva Vstoka svoje običaje i svoje služenje udržala je mnogo različno ot cri-
kve Zapadne, i kakono v Galiji mnogo osebujna jesu dopušćena, takoje Ermaniji ča se
govore Nimci, i Panoniji, Iberiji i Angliji, tolikoje u mnogih inih vladanjih nike crikve
vlašće službe i običaje crikvene vele različno držu preza vsakih bul i pisam i potvrjenja
Stola apostolskoga, i kakono Rimska crikav raduje se o narejenji svetoga Grgura i inih
otac svetih, takoje se raduje Istočna crikav o narejenji Grkov svojih, i tako se raduje
Mediolanska crikav o narejenji svetoga Ambrozija v služenji mis i v službi korizmenoj,
ča mnogo jest različno od crikve Rimske. I takoje mnogim crikvam po Hrvatih i Dal-
maciji običaje i uredbe svetoga Jeronima narejene sveta mati Rimska crikva jest vele
časno prijela, i po nijedno vrime od nikogare ni v tom smetenija prijela, ča je on od sve-
tih dokturi poglavitiji, nadahnut Duhom svetim na utešenji nenaučenih ljudi razu-
mno jest naredil, nasljeduje svetago Pavla apostola, koga knjige biše čtal pokle.
Manje poznate riječi i izrazi

Božjej volji — po Božjoj volji; Špurlita — Spoleta; Tolde — Tolfe; Amerije
— Amelie; i pročaja — i ostalo; guvernatur — guvernator, čelnik jedne
upravne jedinice; kapitulu — kaptolu, tj. zboru svećenika koji s bisku-
260
pom upravljaju biskupijom; va mnje — u meni; svrhu brige — zbog brige;

briže i mantraje — smetajući i smućujući; dar i rez’zališće — druga riječ
nije jasna, smisao je da je ono što su Turci radili manje od onoga što čini
»domaći neprijatelj«; krudel — okrutan; obiteljanin — stanovnik; njepri-
jal — zao; kupno — zajedno; ne vim ke — ne znam kojom; smenost —
smionost; razlučuje — dijeli; jazika otačaskoga — očinskoga jezika, ali i:
jezika svetih otaca; v Dunati i v Doktrinali — knjige o latinskoj gramati-
ci koje su napisali Helius Donatus, učitelj Svetoga Jeronima (IV. st.) i
Aleksandar de Villa–Dei (1280); meštri — majstori, znalci; izlagajuć —
izuzimajući; navadna je — ima običaj; prijeti — prihvatiti; stanovito —
postojano, uporno; prez — bez; nikakože — ni u kojem slučaju; u inih
vladanjih — u drugim državama; o narejenji — odredbama; uredbe sve-
toga Jeronima — glagoljaši su Sv. Jeronima proglasili izumiteljem gla-
goljice i slavenskoga prijevoda Sv. Pisma da bi autoritetom zapadnog cr-
kvenog oca zaštitili svoju djelatnost; nasljeduje — nasljedujući; pokle —
pošto, budući da.
TURCI NALEGOŠE NA JAZIK HRVATSKI

(ZAPIS POPA MARTINCA O KRBAVSKOJ BITCI IZ DRUGOGA
NOVLJANSKOGA BREVIJARA)
Tropismena višejezična srednjovjekovna hrvatska književnost, napose

njezina glagoljična sastavnica, nudi tekstove koji bi suvremenom čitate-
lju imali što reći i koje bi on morao prihvatiti ne samo kao dio poštovane
tradicije, nego kao tekst koji mu širi obzore i oplemenjuje mu osjećaj-
nost. Ti su tekstovi najčešće u uskom krugu filološki obrazovanih zna-
laca dobro poznati, ali se rijetko kad potrudimo da ih približimo bar ne-
što širem krugu ljudi, što znači da ne činimo dovoljno da vrijedne dijelo-
ve svoje tradicije uključimo u suvremeni kulturni trenutak.
Takvim mi se tekstom čini i zapis popa–gljagoljaša Martinca koji je opi-
sao svoje strahove izazvane događajima na Krbavskom polju 1493. godi-
ne. Martinac je u Grobniku 1493. pisao svoj brevijar, u znanosti poznat
pod imenom DRUGI NOVLJANSKI (original se čuva u župnom uredu u
Novom Vinodolskom, a Staroslavenski zavod u Zagrebu objavio je 1977.
fototipsko izdanje koje su uredile Marija s. Agnezija Pantelić i Anica Na-
zor). Ispisivao je lijepa crvena i crna glagoljična slova, ali vijesti koje su
stizale iz velike blizine uznemirile su ga. Kada je završio s prepisiva-
njem prvoga dijela brevijara (to je tzv. SANKTORAL) nije nastavio pisa-
ti liturgijsku knjigu, nego je napisao povijesno izvješće o onome što je ra-
dio i onome što je osjećao on i njegova okolina zbog nesreća o kojima su
slušali. Nije taj tekst suhoparno povijesno izvješće (mada bi i takav imao
261
veliku važnost), nego je riječ o stilski obilježenom govoru koji u sebi već
pola tisućljeća čuva dramatiku svojega vremena i nudi čitateljima mo-
gućnost da u povodu njega razmisle o ponečemu o čemu bez njega ne bi
razmišljali. Nesreća jednog trenutka propuštena je kroz osjećajnost sen-
zibilna čovjeka koji je znao pisati i čije riječi zvuče blisko, osobito danas
kad pokušavamo sličnu izvanjezičnu stvarnost pretočiti u glasove, rije-
či, rečenice. Ako pročitate naglas neke dijelove toga teksta, učinit će
Vam se da slušate radijskog reportera iz opkoljenog Vukovara ili razara-
nog Sarajeva! Hoće li to uvećati Vašu skepsu i utvrditi Vas u uvjerenju
da smo oduvijek osuđeni na teške bojeve, ili će uvećati Vaš optimizam
jer smo svim tim bojevima usprkos opstali, ovisi o Vama, o Vašim isku-
stvima i svjetonazoru. Ako Vas takva pitanja uopće ne zanimaju, ako ste
ljubitelj čistoga majstorstva riječi, ovaj Vam tekst opet ima što ponuditi
jer njegova srednjovjekovna stilematika, njegov ritam utemeljen na sva-
kodnevnim čitanjima brevijarskih lekcija, napose biblijske knjige o Judi-
ti, te mješavina starohrvatskoga i staroslavenskog jezika koja nije rezul-
tat slučajnog odabira, nego pomnoga slaganja, može i probirljivijega či-
tatelja zadovoljiti. Ako ste filolog, ljubitelj riječi, ako Vas zanima bilo koji
njezin vid, naći ćete u ovom tekstu puno izazova: ne samo da je riječ o je-
ziku na kojem su strukturirani mnogi glagoljični beletristički tekstovi,
nego je riječ o književnojezičnoj koncepciji koja nije prošla kad smo se
odlučili za naš jezični standard, ali koja je itekako vidljiva u povijesti hr-
vatskoga jezika, a smisao joj je da se miješanjem sustava dođe do opće-
prihvaćenoga idioma koji će biti književnim jezikom, a koji bi onda imao
mogućnost da se proširi na cijeli nacionalni teritorij i postane standar-
dnim jezikom.
Svatko će lako primijetiti da Martinac riječ jazik upotrebljava u znače-
nju narod, onako kako je to u staroj slavenskoj ali i nekim drugim tradi-
cijama. To samo po sebi govori i o starom shvaćanju da je narod zajedni-
ca jednakomislećih i jednakogovorećih, ali i ukazuje na temelje osjetlji-
vosti u svakoga naroda kad tko dovede u pitanje njegovo pravo na vlasti-
ti jezik.
262
Zapis popa Martinca iz Drugoga novljanskoga brevijara, 1493.
263
Zapis popa Martinca iz Drugoga novljanskoga brevijara, 1493.
264
ZAPIS POPA MARTINCA

(TRANSLITERACIJA I PRIJEVOD NA SUVREMENI
HRVATSKI JEZIK)
A B
azь mnogo grêš’ni martinacь popь plemene- Ja mnogogrješni pop Martinac, plemenom
mь lapčaninь. b(og)u dav’šu mi. sice že pri Lapčanin, pošto mi je Bog dao, ovako ponizno
proĉe dosvršihь sie knige side v moei hiži v dovrših ove knjige, sjedeći u svojoj kući u
grobnici buduĉi v plni dêli crk(o)vnomь. pri Grobniku, budući u punom crkvenom benefi-
častnomь m(u)žu g(ospo)d(i)ni davidi plovani ciju kod časnog muža gospodina Davida, žu-
grobničkomь. vь vr(ê)me s(ve)t(a)go o(tь)ca pnika grobničkoga, u vrijeme svetoga oca u
v’ bozê p(a)pe aleksan’dra šestago. i v(ь) vr(ê)- Bogu pape Aleksandra Šetoga, i u vrijeme
me maksimiêna krala rim(ь)sk(a)go. i v(ь) Maksimijana kralja rimskoga, i u vrijeme kra-
vrême krala laclava češ’koga i ugrs(ь)k(a)go. lja Laclava češkoga i ugarskoga, i u vrijeme
i v’ vr(ê)me n(a)š(e)ga g(ospo)d(i)na kneza našega gospodina kneza Bernardina Franko-
brnar’dina fran’kapana i nega sini kneza pana i njegovih sinova kneza Matije i kneza
matiê i kneza krištofora i kneza feranta. i v’ Kristofora i kneza Feranta, i u duhovnom
d(u)hovnomь n(a)š(e)go g(ospo)d(i)na i o(t)- (smislu) našega gospodina i oca, gospodina
ca g(ospo)d(i)na b(i)sk(u)pa kr’stopora du- biskupa Kristofora Dubrovčanina, biskupa
brovčanina b(i)sk(u)pa. mod’ruš’k(a)go i kr- modruškoga i krbavskoga i ostalo.
bav’sk’(a)go i pr(o)č(a)ê.
i azь martinacь p(o)pь više imenov(a)ni pi- I ja pop Martinac višeimenovani pisah ovo
sahь sie cr(ь)k(ь)vi b(la)ž(e)nie m(a)rie. d(ê)vi crkvi Blažene Djevice Marije i njezinu samo-
i kloštru ee pod’ novimь vinodoli idêže abita- stanu pod Novim Vinodolskim gdje stanova-
hu fratri reda s(ve)t(a)go p(a)vla pr’vago re- hu fratri reda Svetoga Pavla prvoga pustinja-
meti. ih’že vikariš b(ê)še izabrani o(tь)cь va- ka. Njihov vikar bijaše izabrani otac Valentin,
len’tinь. i priurь v kloš’tri semь blagi m(u)žь a starješina u ovom samostanu blagi muž,
fratarь fran’ko po imeni budišiĉь plemene- fratar Franko imenom Budišić, plemenom
(mь) mogoroviĉь. s’ br(a)tiju svoju i o(tь)ci Mogorović, sa svojom braćom i ocima koji su
živuĉimi v kloštrihь primor’ê. muži bogoboi- živjeli u primorskim samostanima, bogoboja-
nimi. čest’ni služiteli h(rьsto)vi. zak(o)n(ь)- znim muževima, časnim Kristovim slugama,
obdržavateljima regule, koji su iskrenom po-
noregulnici. ljubvenimiь divicionomь svoimь
božnošću obdržavali regulu Svetoga Augusti-
obslužujuĉimь regulu s(ve)t(a)go avgustina. i
na i trsili se da obave sve potrebno Crkvi
spešeĉe napravlahu vsaka potribnaê cr(ь)- Božjoj. Njihova nagrada neka bude Isukrst i
k(ь)vi b(o)žiei. ih’že mazda is(u)h(rьst)ь budi Djevica Marija. Amen.
i d(ê)va mariê. amenь.
i b(ê)še v novomь počtova(n)i m(u)žь g(ospo)- I bijahu mi u Novom poštovani muž, gospodin
d(i)nь pet(a)rь plovanь novograd’ski i g(o- Petar, župnik novogradski i gospodin Andri-
spo)d(i)nь andrêi vikarь vinodol’ski s’ svoimi ja, vikar vinodolski, sa svojim dragim redov-
ljubvenimi redovnici i s’ žiteli v gradu semь nicima i sa stanovnicima ovoga grada odlični
sv’ršeno pomoĉnici dêlu semu. ih’že imena pomoćnici u ovom poslu. Neka njihova imena
pisana budite v knigahь životnihь. amenь. budu zapisana u knjigama života. Amen. Sto-
togo radi že m(o)lju vs(ê)hь g(ospo)du redov- ga molim svu gospodu redovnike, od Boga
nikovь ot(ь) b(og)a danihь o(ta)cь. tьkožde že dane oce, također i đakone, kao braću; isto
i žakanь êk(o) br(a)tiê. sice že i č(ь)tacevь tako i čitatelje razumnije od mene zbog mnogih
razumnêišihь pače mene. za mnoge omr’š’ne pogrešaka koje su mi se dogodile u ovom
eže priključiše mi se v dêli semь: ne proklnite djelu: ne prokunite me, nego popravite svo-
me. da ispravite svoju počtovanu mudrostiju. jom poštovanom mudrošću i čitajući blagoslo-
i č’tuĉe b’l(agoslovi)te b(og)a. i učite se imeniê vite Boga. I učite se svoja blaga davati Bogu
v(a)ša v potrebnaê daêti b(og)u. da o nemže za potrebne — da time ostvarite spasenje. Jer
vzrastate v’sp(a)s(e)nie. zane ne pisa sego nije ovo pisao Duh Sveti, nego uboga grešni-
d(u)hь s(ve)ti tьkmo uboga ruka grêšniča. kova ruka.
265
i k tomu buduĉi mi v skr’bi. i priobiždenь I k tomu bio sam u brizi i stalno ožalošćen
misliju vs(ь)gda bihь. za rati velike v nemiriê mišlju zbog velikih ratova i nemira koji su se
êže priključiše se v’ vr(ê)m(e)na n(a)ša. juže zbili u naše vrijeme, koji digoše Turci koji
dvigoše turci suĉi ot iĉediê z’maila s(i)na agari potječu od Izmaila, sina Abrahamova sluški-
rabine avraamale proti vsei vselenêi z(e)m(a)- nje Agare, protiv svih zemalja svijeta. I zau-
lь. i obuêm’ši vsu grčiju i bulgariju bos’nu i zevši Grčku i Bugarsku, Bosnu i Albaniju,
rabaniju nalegoše na êzikь hrvatski posilajuĉi navališe na narod hrvatski šaljući velike čete.
zastupi velike voivode sil’ne tvorahu brani Silni vojvode zametahu česte bojeve s kršćan-
mnogie s pl’komь hr(ьst)ьênskimь pobiêjuĉi skim pukom tukući se na poljima i na gorskim
se na polih’i na pasihь i na brodihь vodь. prijelazima i na prijelazima voda. Tada robl-
tьgda že roblahu vse z(e)mle hrvatske i slo- jahu sve zemlje hrvatske i slovinske do Save i
vin’ske do save i drave daže do gore zaprьte Drave, čak do Gore Zaprte (= Moslavine), sva
vse že dežele kran’ske daže do mora. robeĉe i mjesta kranjska čak do mora; robeći, haraju-
harajuĉe i domi b(o)žie paleĉe ognemь. i ol’- ći, kuće Božje paleći i oltare Gospodnje rušeći.
t(a)ri g(ospodь)ne raz’drušujuĉe. prestarih’ Starce su tukli oružjem, mlade djevojke i udo-
že izbiêjuĉe oružiemь. junoti že d(ê)vi i vdovi vice, čak i kmečeću djecu; ne samo da su
daže i kvekajuĉiê čeda. plkь b(o)žii pelajuĉe v odvodili puk Božji u tuzi nasilja, vezan lan-
tuzê usiliê. svezani suĉi želêzomь preproda- cem, nego su i prodavali ljude na sajmovima
juĉi e na tr’žiĉihь svoihь êkože s’kotu običai kao što je običaj činiti sa stokom. I još iziđe
estь. i oĉe izide baša rumanie i vrh’bosnê i baša Romanije i Vrhbosne i porobivši Posavlje
porobivь posav’e pade pod’ modrušu. i poče stigne pod Modruš. I poče napadati Modruš.
r’vati mod’rušu. požga že og’nemь bur’gê oh- Popali ognjem okolne utvrde i samostane te
(rьst)ьnie i kloš’tri oĉe i crk(ь)ve g(ospodь)ne. crkve Gospodnje. Tada pak gospoda hrvatska
tagda že g(ospo)da hrvat’ska i bani hrvatski i bani hrvatski digoše vojsku protiv njega i
dvigoše voisku prot(i)vu imь. boi zastupni v (poče) boj između četa na polju velikom kr-
poli veliemь kr’bav’skomь. i tu boriše se bra- bavskom. I tu se boriše u velikoj bici. Tada
niju velieju. tagda že pobêždena bis(i) čestь bijaše pobijeđena čast kršćanska, tada uhva-
h(rьst)ьênska. tьgda že uhitiše bana hrvat’- tiše bana hrvatskoga još živa. Tada ubiše kne-
skoga. oĉe živuĉa. tag’da že ubiše kneza ivana za Ivana Frankapana. Tada odvedoše kneza
fran’kapana, tьgda otpelašê kneza mikulu Mikulu Frankapana. Tada ubiše bana jajač-
fran’kapana. tьgda že ubiše bana êêč’kago. koga. Tada padoše krepki vitezovi i slavni
tagda že padoše krêpci vitezi i boriteli sl(a)vni borci, u svome porazu, radi Kristove vjere. Još
v premoženi ihь. vêri r(a)di h(rьsto)vi. oĉe že i pješaci, odabrani borci, umriješe opkoljeni
i pišci izabrani boriteli tu umriše obastrьti četama u širini polja. Tu primiše smrt radi
zastupi v plčinê pola. tu že semrtь priêše vêri vjere kao družba Svetoga Mauricija. Samo se
r(a)di êkože družba s(veta)go mavriciê tьkmo knez Bernardin Frankapan izvuče s malo lju-
že knezь brnardinь frankapanь izide otь di. I tada počeše cviliti rodilje i udovice mnoge
s r ê d i te mnogi drugi. I bi zabrinutost velika kod
boê s malimi. i tьgda načeše cviliti rodivšie. i svih koji su živjeli u ovim zemljama kakva nije
vdovi mnoge i proči ini. i bis(i) skr’bь veliê na bila od vremena nečistih Tatara i Gota i Atile.
vs(ê)hь živuĉihь v(ь) stra(na)hь sihь êkože Godine Gospodnje 1493.
nêstь bila ot vr(ê)m(e)ne tatarovь i gotovь i
atelê nečist(i)vih’. lêtь g(ospodь)nihь 1493.
Da bi transliteracija i prijevod tekli barem unekoliko paralelno, u

transliteraciji nismo poštivali pravilo »redak za redak«
266
Petrisov zbornik, 1468.
267
Kolunićev zbornik, 1486.
268
5. GLAGOLJAŠI U GUTENBERGOVOJ GALAKSIJI
INKUNABULE, HRVATSKE I SLAVENSKE
Do pojave tiska povijest knjige prešla je dug put od Sumerana i Babilo-

naca do prepisivača u srednjovjekovnim europskim samostanima i na
dvorovima mogućnika. Svakom je jasno da je u uvjetima dugotrajnoga i
mukotrpnoga prepisivanja knjiga morala biti rijetka i — skupa. Samo su
je rijetki držali u rukama. Izum tiska je prava prekretnica u povijesti ci-
vilizacije jer je knjigu počelo dobivati više njih da bi se u naše vrijeme
raspačavale milijunske naklade.
Povijest tiska, tj. njezini počeci, u svijest europskoga intelektualca veza-
ni su uz Gutenbergovo ime. No valja nam znati da su Kinezi tzv. blok–
knjige tiskali još u VIII., ksilografske u IX. st. Njihov kovač Pi Šeng po-
čeo je 1041. izrađivati pojedinačna odvojena slova iz pečene gline, zatim
iz drveta i metala. Ipak, tisak pokretnim slovima europski je izum, veli-
ko Gutenbergovo djelo koje svoj prelijepi početak ima u 42–rednoj Bibli-
ji na latinskom jeziku s 1282 stranice i 290 grafičkih znakova, na perga-
meni i papiru. Otisnuta je između 1442. i 1445. te sve knjige otisnute od
toga vremena do kraja XV. st. zovemo inkunabulama. Riječ je izvedena
iz latinskoga pluraletantuma incunabulis (= pelene, kolijevke), pa bi in-
kunabule bile one knjige koje pripadaju djetinjstvu tiskarstva.
Kada želimo odrediti koji narodi imaju inkunabule, moramo biti opre-
zni i precizni. Možemo li npr. inkunabulu koju je otisnuo neki Hrvat na
latinskom jeziku u kakvom zapadnoeuropskom središtu držati hrvat-
skom inkunabulom? Teško, mada je o takvim pojedincima i njihovim
djelima potrebno govoriti i kao o dostignućima kulture i civilizacije koje-
mu taj autor pripada. Gledamo li prostorno, tj. po mjestima gdje su in-
kunabule tiskane, možemo od slavenskih zemalja napomenuti Češku,
Slovačku, Poljsku, Crnu Goru i Hrvatsku no knjige koje se tiskaju u Polj-
skoj ili su na latinskom jeziku ili su ukrajinske. Jezik i sredina kojoj je
knjiga namijenjena čine nam se najsigurnijim kriterijima. Slavenskim
ćemo inkunabulama držati one koje su otisnute na nekom slavenskom
jeziku i namijenjene su nekoj slavenskoj sredini. Držeći se toga kriterija,
269
možemo reći da četiri slavenska naroda imaju inkunabule: Česi, Ukra-

jinci, Crnogorci i Hrvati.
Česi su po broju inukunabula bez premca. Imaju ih 35, tj. više nego svi
drugi Slaveni zajedno. I dok drugi imaju, osim jedne hrvatske, isključivo
liturgijske knjige, češke su inkunabule raznolike po sadržaju: liturgij-
ska i pobožna djela, povijesni, pravni, medicinski i beletristički tekstovi.
U prvih 50 godina tiskarstva Česi su otisnuli dvaput cijelu Bibliju (1488,
1489) i još triput zasebno Novi Zavjet. Mjesta tiskanja su Prag, Plzenj,
Kutna Hora i Vimperk. Sve su tiskane latinicom, jezik im je češki ili
mješavina češkoga i staroslavenskoga.
Najstarija češka i slavenska inkunabula je Kronika trojanska otisnuta u
Plzenju 1476. godine. Dugo se držalo da je nastala 1468. godine i vođene
su vrlo oštre polemike oko toga. Na samoj knjizi otisnuta je 1468. godi-
na, ali se kasnije ustanovilo da je to godina rukopisa koji je poslužio kao
predložak za tiskanje. Tiskar je s tekstom otisnuo i godinu koju je vidio
na rukopisu, tj. u kolofonu rukopisa. Po sadržaju to je poznati srednjo-
vjekovni viteški roman.
Ukrajinskih inkunabula je pet (1. Osmoglasnik, 2. Časoslovec, 3. Triod
postnaja, 4. Triod cvêtnaja, 5. Psaltir).
Sve su otisnute u Krakovu, sve 1491. godine, sve ćirilicom i sve su po
značaju liturgijske. Tiskanjem je rukovodio njemački tiskar Sweitpolt
Fiol, koji je zbog svoga rada imao problema: u Krakovu su vlasti bile pro-
tiv grčko–bizantskoga obreda ukrajinskih unijatskih katolika pa je na
sudu Fiol morao davati izjave: »da je pričest pod jednom prilikom kruha
dovoljna za spas« i da je spas jedino »u istini svete crkve i kršćanskoj ka-
toličkoj vjeri«. Iz dokumenata se vidi da se on stalno kretao u ukrajin-
skim krugovima: naime, u Krakovu je tada jak ukrajinski obrtnički sloj,
a i mladi Ukrajinci studiraju na tamošnjem sveučilištu. Najpoznatiji je
bio rudarski magnat Ivan Turzo (1437–1508) koji je svojim rudarima
većinom davao crkvene knjige u njihovu obredu i jeziku.
I Crnogorci imaju 5 inkunabula (1. Osmoglasnik–prvoglasnik 1494; 2.
Osmoglasnik–petoglasnik, 1494; 3. Psaltir; 1495; 4. Trebnik, 1496; 5.
Četveroevanđelje, 1496). Sve su otisnute ćirilicom, a od pete nije sačuvan
niti jedan primjerak, nego znamo za nju po prijepisu iz 1548. g. Sve su
vjerojatno otisnute u Cetinju, mada su se o tome vodile velike polemike.
Na svim crnogorskim inkunabulama piše da su učinjene »poveljenijem«
(po zapovijedi) Đurđa Crnojevića, izdanka poznate crnogorske plemićke
obitelji koji je vladao Crnom Gorom od 1490. do 1496. godine, naslijediv-
ši oca Ivana (1495–1490), popularnog »Ivan–bega«, utemeljitelja Bogo-
rodičnoga samostana u Cetinju.
270
U dvije crnogorske inkunabule spominje se da je tiskanjem rukovodio

Makarije »ot Črnije Gori«. Uzima se da su pod njegovim rukovodstvom
otisnute sve crnogorske inkunabule. U Osmoglasniku prvoglasniku spo-
minje sam Makarije da je na tiskanju radilo osam ljudi. To je zanimljiv
podatak: otprilike toliko ljudi mogle su imati manje slavenske tiskare.
Hrvati su ostavili dubokih tragova u prvom polustoljeću crne umjetno-
sti, bilo kao pisci tekstova ili kao tiskari. Već 1474. otisnuta je knjiga hr-
vatskoga autora: riječ je o djelu Oratio in funere, a autor je biskup Nikola
Modruški. To će njegovo djelo doživjeti nekoliko izdanja do kraja XV.
stoljeća. Samo tri godine poslije prvoga, rimskoga, izdanja te knjižice
otisnuta je u Veneciji pjesnička zbirka Elegiarum et carminum znameni-
toga Šibenčanina Jurja Šižgorića. U vrijeme prvih pedeset godina ti-
skarstva, tj. u vrijeme nastajanja inkunabula, istaknuli su se i Kotora-
nin Andrija Paltašić, Lastovčanin Dobrić Dobričević, bosanski franje-
vac Juraj Dragišić, Trogiranin Koriolan Ćipiko. Djela u kojima su sudje-
lovali vrijedni su spomenici najstarijega europskoga tiskarstva.
Ipak, po kriterijima koje smo prihvatili, Hrvati imaju devet inkunabula,
šest glagoljičnih i tri latinične. U nastavku ovoga poglavlja opisano je
šest inkunabula i ponuđeni snimci iz njih pa stoga u nabrajanju nisu po-
sebno opisane.
A. GLAGOLJIČNE INKUNABULE
1. Misal po zakonu rimskoga dvora (1483)
2. Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491)
3. Traktat o ispovijedi (1492)
Nije sačuvan niti jedan primjerak te knjige, ali se po jednom spisu
zaključuje da je 1492. otisnuta Ispovid ku e vsaki krstjanin držan
imiti i umiti. Naime, u glagoljičnom Tkonskom zborniku nalazi se
ovaj zapis:
»V ime božie i s(ve)te marie amen. svršenie ispovidi ku e vsaki krstjanin držan
imiti i umiti i naučiti i bi svršenie na let g(ospo)dnih 1492 miseca ijulê na dan 16 i bi
učinena ta štampa na počtu počtovanoga g(ospo)d(i)na êndriê i bi učinena ta štampa
u kući meštra pelegrina iz bolone a bih ê fra matii zadranin on ki ju složih...«
4. Baromićev brevijar (1493)

5. Senjski misal (1494)
6. Spovid općena (1496)
271
B. LATINIČNE INKUNABULE
1. Molitvenik (1490?)
Sadrži oficij u čast Djevice Marije i sedam pokornih psalama. Ima
101 list, format 9x12,5 cm. Jedini primjerak čuva se u Vatikanu.
Tiskan oko 1490. godine, mjesto tiska nepoznato.
2. Oficij (1490?)
Sadrži Ofizie sueetoga karsta (i) Oficie suetoga duha. Tiskan oko
1490, nije poznato gdje. Jedini primjerak čuva se u Vatikanu. For-
mat je šesnaestina, 8 listova.
3. Lekcionar Bernardina Splićanina (1495)
HRVATSKI TISKARSKI PRVIJENAC

Misal po zakonu rimskoga dvora otisnut glagoljicom 22. veljače 1483. go-
dine najstarija je hrvatska tiskana knjiga. To je prvi europski misal koji
nije otisnut latinicom i nije bio na latinskom jeziku. Svoju smo prvu knji-
gu dobili kada i carski Beč svoju, a pedeset godina prije nego Berlin i se-
dam desetljeća prije no Moskva. Hrvatski glagoljaši su imali dovoljno
materijalnih sredstava i potreban broj stručnih ljudi da se brzo uključe
u najveće civilizacijsko dostignuće svojega doba. Nema dvojbe da je 22.
veljače 1483. jedan od najvažnijih datuma u ukupnoj hrvatskoj kultur-
noj povijesti. Radost zbog tako djelotvornog uključivanja naših predaka
u Gutenbergovu galaksiju uvećava i sam izgled, tj. tehničke i estetske
osobitosti knjige: nesumnjivo najljepša među našim inkunabulama ta
prva knjiga i poslije dugo nije nadmašena po ljepoti.
U njezinom kolofonu piše: Lêtь g(ospod)nihь č. u. o. v. (= 1483) m(êse)ca
perv(a)ra i. b. (= 22) ti misali biše svršeni.
Iz kolofona, dakle, saznajemo dan kada je tiskanje završeno. Zanimljivo
je uočiti da je to dan kada se u katoličkoj crkvi slavi Katedra Sv. Petra
apostola. Očito je da su hrvatski glagoljaši stavljajući upravo taj, papin,
dan kao dan dovršenja knjige htjeli i na taj način posvjedočiti svoju pri-
padnost Rimskoj crkvi. Osjećali su potrebu da to učine jer su ih često
sumnjičili zbog nepravovjernosti. Željeli su još jednom istaknuti da nji-
hov poseban jezik (hrvatskostaroslavenski) i njihovo pismo (glagoljica)
nisu zapreka njihova puna uključivanja u Katoličku crkvu mada su nji-
hov jezik (hrvatskostaroslavenski) i njihovo pismo (glagoljica) bili druk-
čiji od jezika i pisma u knjigama Katoličke crkve koje su nastajale na
drugim područjima.
Naš misal je izazvao veliko zanimanje, čak i šire javnosti, zbog nečega
što u kolofonu nedostaje. U njemu, naime, ne piše gdje je knjiga otisnuta.
272
Hrvatski prvotisak: Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. Muka po Mateju
273
Hrvatski prvotisak: Muka po Mateju (nastavak)
274
275
276
277
278
Hrvatski prvotisak: Muka po Mateju (svršetak)
279
Stariji istraživači držali su da je to moralo biti u nekom poznatom eu-

ropskom tiskarskom središtu — na to je upućivala visoka razina izrad-
be. Pomišljali su najčešće na Veneciju jer je u njoj bilo poznatih tiskarni-
ca, a bilo je i Hrvata koji su se tamo istaknuli u tiskarstvu. Neke su
stvari izazvale sumnju. Prvo je bilo to što na knjizi nije bilo napisano
tko ju je tiskao, a tiskari poznatih europskih tiskara nisu obično propu-
štali da se potpišu na svoja izdanja pa je čudno da se nisu potpisali na
ovako reprezentativnu knjigu. Uočeno je i da je netko mislio da će te ini-
cijale kasnije upisati, a možda i kolofon produžiti, ali nije stigao. To bi,
po nekima, upućivalo na nemirno područje, pa je samo korak do toga da
se zaključi da je knjiga tiskana u domovini. Spominjali su se Modruš,
Izola i osobito Kosinj (Lika), mjesto za koje postoje indicije da je bilo u
srednjem vijeku značajno kulturno (pa i tiskarsko) središte. Danas ne
možemo sa sigurnošću reći gdje je tiskana naša prva knjiga. To nimalo,
međutim, ne umanjuje njezino veliko značenje. God. 1971. »Liber« (Iz-
danja Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Za-
grebu) i »Mladost« priredili su pretisak (reprint) prve naše tiskane knji-
ge. Temeljni glagoljični tekst ima i dodatak u kome o najvažnijim pita-
njima, pa tako i o mjestu tiska, pišu Josip Tandarić, Eduard Hercigonja,
Mladen Bošnjak, Zvonimir Kulundžić i Anica Nazor, a na kraju je i naj-
važnija literatura o prvotisku. Naravno, o prvotisku se pisalo i kasnije.
Zainteresirane upućujemo na tekst Anice Nazor Hrvatskoglagoljske in-
kunabule, U povodu 500. obljetnice brevijara Blaža Baromića
(1493–1993), »Croatica« 37/38/39, Prinosi hrvatskih slavista za XI. me-
đunarodni kongres slavista u Bratislavi (31. VIII.–9. IX. 1993. g.), str.
229–254.
BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA (1491)

Sačuvan je samo jedan jedini primjerak: čuva se u Veneciji (Biblioteca
nazionale Marciana). Nedostaju mu završni dio, upravo onaj na kojemu
bismo očekivali kolofon i u njemu, možda, podatke o mjestu i vremenu
tiska. Godina tiska (1491) ustanovljena je prema tabli pomičnih blagda-
na za trideset godina (1492–1522).
U hrvatskoj se filologiji ustalilo mišljenje da je taj brevijar otisnut u Ko-
sinju i da se upravo na njega odnose riječi iz latinskoga opisa Like i Kr-
bave. Opis je iz XVII. st. i u njemu se između ostaloga kaže: »Prešavši
odavde brda i šume i silazeći prema nižem području dolazi se u Kosinj.
Utvrda je bila na uzvisini, a sad su od nje ostale samo ruševine. Bogat je
nepresušnim vodama. To mjesto, prijašnjim kršćanima slavno, bilo je na-
daleko poznato, vani i u zemlji. Na to ukazuju ovdje tiskani ilirski brevi-
jari, kako se vidi u bilješci na onima kojima se sada služe svećenici glago-
280
Najstariji tiskani hrvatskoglagoljski brevijar, 1491.
281
ljaši kod moljenja kanonskih časova«. (Prijevod s latinskoga je Mile Bo-

govića). Spis iz kojega je navedeni tekst pripisivao se biskupu Sebastija-
nu Glaviniću, ali je Mile Bogović argumentirano pokazao da biskup Gla-
vinić nije pisao taj opis. To samo po sebi ne eliminira Kosinj kao mjesto
tiskanja, kao što ne bi značilo da je Kosinj mjesto tiska i da je autor opisa
Like i Krbave Sebastijan Glavinić. Pitanje mjesta tiska ostaje otvore-
nim, a jako malo znamo i o drugim pitanjima vezanim uz časoslov iz
1491. Proučavanju će pomoći faksimilna reprodukcija koju je objavila
HAZU u suradnji s Grafičkim zavodom Hrvatske. Izdanje je priredila
Anica Nazor koja je priredila i popratnu knjižicu u kojoj je bibliografija
važnijih priloga o ovom brevijaru.
BAROMIĆEV BREVIJAR, 13. OŽUJKA 1493.
Hrvatski glagoljaši su vrlo promišljeno oblikovali svoj »izdavački pro-

gram« pa su se u određenim vremenskim razmacima pojavljivali glago-
ljicom tiskani misali i brevijari, knjige prijeko potrebne za obrede u cr-
kvi i za osobnu molitvu i razmatranja. Već među glagoljičnim inkunabu-
lama nalazimo dva misala (1483, 1494) i dva brevijara (1491, 1493). Bre-
vijar iz 1493. otisnut je u Mlecima, u tiskari čuvenoga Andreasa Torre-
sanija iz Asole. Zovu ga Baromićevim jer je u njegovoj pripravi važnu
ulogu imao Blaž Baromić, Vrbničanin rodom, kanonik senjske crkve,
iznimna osobnost hrvatske srednjovjekovne kulture, poznat po tzv. teh-
nici lomljenih ligatura, tj. po ligaturama spojenima od punoga slova i
poluslova, i po drugim postupcima koji svjedoče njegovu iznimnu daro-
vitost koja je došla do izražaja kod tiskanja ovoga časoslova, ali i kasnije,
u radu Senjske glagoljske tiskare (1494–1508).
Baromićev brevijar iz 1493. godine jedan je od rijetkih koji osim potpu-
noga časoslova sadrži i misal i ritual. Ima 544 lista formata šesnaestine
i svi su, osim kalendara, dvostupačni. U knjizi se nalaze i latinski i hr-
vatski kolofon. Hrvatski je malo opšimiji i glasi: Svršenie brviêli
hrvackihь stampani vь Benecihь po meštrê Andrêe Torižanê iz Ažulê. ko-
režani po pre Blaži Baromići kanonigi crikve senske. na dni vi (= 13) mi-
seca marča. č. u. p. v. (= 1493). Kolofon dakle naglašava da je Blaž Baro-
mić korežao, tj. korigirao knjigu. Baromić je tako u Mlecima usavršavao
svoje tiskarsko umijeće i nastavljao tradiciju sposobnih hrvatskih tiska-
ra koji su svoje znanje pokazivali u mletačkim i drugim europskim ti-
skarama.
Zanimljiv je kalendar u ovom brevijaru: primjećuju se u njemu novi fra-
njevački blagdani i blagdani koji se slave u Zadru. Za današnjega će čita-
telja biti zanimljivo da se u tom kalendaru nalaze podaci o položaju zvi-
282
Baromićev brevijar, 1493.
283
jezda zodijaka i njihova imena: vodenakь, riba, ovanь, junacь, bliznacь,

rakь, lavь, diva, mera, škorfiê, strilacь i kozĵi rogь.
Sačuvalo nam se pet primjeraka ove naše inkunabule. Jedini potpuni
nalazi se u rumunjskom gradu Sibiu. Taj ima i originalne drvene korice
presvučene kožom. Nepotpuni primjerci čuvaju se u Münchenu (520 li-
stova), u Schwarzau (Austrija, 512 listova) te u Zagrebu dva primjerka,
oba u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci (jedan je dobro očuvan i ima
534 lista, a drugi samo 385 listova).
SENJSKI MISAL, 7. KOLOVOZA 1494.
Grad pod Nehajem i u srednjem je vijeku imao znatne intelektualne i

gospodarske mogućnosti pa se u njemu oblikovao kulturni krug koji se,
uz ostalo, brinuo da glagoljaške duhovnike i njihovu pastvu opskrbi po-
trebnim knjigama. God. 1494. počela je raditi Senjska glagoljska tiskara
i do 1508. (kada je prestala s radom) u njoj je otisnuto najmanje sedam
knjiga, među njima i dvije inkunabule: Misal iz 1494. i Spovid općena iz
1496. Središnja osoba toga kulturnoga pothvata bio je Blaž Baromić, da-
roviti tiskarski inovator, čovjek koji je već za sobom imao iskustvo rada
u mletačkoj Torresanijevoj tiskari. Za njegovu je tiskarsku tehniku u
novije vrijeme Frane Paro ustvrdio da je originalan izum »kojemu u po-
vijesti tiskarstva, a naročito u povijesti inkunabula nema paralele«.
Prva knjiga otisnuta u Senjskoj tiskari bio je Misal. U njegovu se kolofo-
nu osim Baromića spominju još dva sudionika u tiskanju: Silvestar Be-
dričić i Gašpar Turčić. Ima 216 listova (14 x 20 cm), dvostupačan je i
dvobojan (crno–crveni).
»Lomljene« Baromićeve ligature (stručnjaci drže da je bolje govoriti o
»Baromićevu slaganju ligatura«) složene su dodavanjem polovice slova
cijelomu. Polovica je uvijek odlivena kao zasebni grafijski znak i, kako je
utvrdio Ivan Bakmaz, samo u svezi s punim slovom dobiva značenje.
Da je ova knjiga uopće otisnuta, saznalo se tek 1849. godine, kada je
izvanredno zaslužni istraživač hrvatskoglagoljske baštine Ivan Berčić
našao polovicu jednoga lista u Ugljanu, kasnije još dva cijela lista, da bi
1863. od svojega učenika Srećka Bakije iz Pakoštana dobio Misal koji
nije bio potpun. Bogatu Berčićevu zbirku glagoljičnih, pisanih i tiska-
nih, knjiga otkupila je 1874. ruska vlada pa se ona i danas nalazi u San-
ktpeterburgu, a u njoj i Berčićev nepotpuni primjerak Misala iz 1494.
Kako nije imao kolofona, Berčić je zaključio da je Misal otisnut 1507.
Kada se u antikvarijatu Ludwiga Rosenthala u Münchenu pojavio skoro
potpun primjerak s kolofonom, V. Jagić je pročitao da je knjiga otisnuta
284
Senjski misal, 1494.
285
1494. Taj primjerak otkupila je Nacionalna biblioteka Szecheny u Bu-

dimpešti, gdje se i danas nalazi. U novije vrijeme (1983) otkrio je A. Kru-
ming u Odesi dvolist Misala, vrlo važan jer ima drvorez s kanonskim
Raspećem što nemaju ostali sačuvani primjerci. Jedan nepotpuni pri-
mjerak (147 listova) čuva se u domovini, u knjižnici franjevaca konven-
tualaca u Cresu. Faksimilni pretisak objavila je HAZU, a uredili su ga
Milan Moguš i Anica Nazor. U Dodatku objavljeni su tekstovi dvoje
urednika te Marije Agnezije Pantelić i Frane Para.
LEKCIONAR BERNARDINA SPLIĆANINA, 12. OŽUJKA 1495.

Iako su dvije dubrovačke latinične inkunabule, Molitvenik (Oficije BDM
+ Sedam psalam pokornih) i Oficij (Oficije Svetoga karsta + Oficije
Svetoga Duha) sigurno starije od Lekcionara Bernardina Splićanina,
taj lekcionar zauzima počasno mjesto među hrvatskim latiničnim inku-
nabulama ne samo zbog toga što je datiran, nego i zbog značenja koje
ima za hrvatsku književnojezičnu povijest. To je naime knjiga na koju
su utjecala nastojanja prijašnjih hrvatskih naraštaja, posebice popova
glagoljaša, a poslije su je koristili i prepisivali, latinicom i bosanicom, na
različitim hrvatskim prostorima. Kako je riječ o knjizi koja sadrži čita-
nja na nedjelje i blagdane, koja se dakle često u crkvi čitala, posve je
opravdana tvrdnja hrvatskih filologa da je ta knjiga vrlo snažno utjecala
na oblikovanje zajedničkoga hrvatskoga jezičnoga idioma. Kao da se u
njoj sastaju povijest i budućnost hrvatskoga jezika.
Knjiga je otisnuta u Mlecima, u tiskari majstora Damjana iz Milana
(Damianus de Gorgonzola), poznatoga po tome što je među prvima po-
čeo knjigama stavljati i naslovnu stranicu. To je učinio i s našim Lekcio-
narom, ali, nažalost, ni jedan primjerak koji je do nas došao nije tu stra-
nicu sačuvao. Na njoj je vjerojatno bila slika u drvorezu i naslov knjige.
Lekcionar je u formatu osmine i ima 104 lista (= 208 stranica), a tisak je
dvobojan.
Sačuvana su nam dva cjelovita primjerka i jedan fragment. Sve listove,
osim naslovnoga, ima primjerak koji se čuva u Odesi, u knjižnici »Mak-
sim Gorki«. Tamo je dospio s ostavštinom slavista Andreja Kuharskoga,
koji ga je nabavio za svoga boravka u Dalmaciji. Drugi cjeloviti primje-
rak nalazi se u knjižnici »Juraj Habdelić«, knjižnici zagrebačkoga isuso-
vačkoga kolegija, a fragmentarni kod franjevaca na zagrebačkom Kap-
tolu. Zadarska gimnazija također je imala primjerak (po kojemu je T.
Maretić priredio kritičko izdanje), ali je on nestao za Drugoga svjetsko-
ga rata, vjerojatno u bombardiranju.
Osoba po kojoj se knjiga zove splitski je franjevac Bernardin, rođenjem s
Brača, prezimenom Drvodilić. On je autor, zapravo redaktor, prve hr-
286
Lekcionar Bernardina Splićanina, 1495.
287
Spovid općena, 1496.
288
vatske latinicom (goticom–teksturom) tiskane knjige. Njegovo redov-

ničko ime, tako često u ono doba, odvelo je istraživače u krivom smjeru i
tek je otkrićem zapisnika od 8. prosinca 1499. utvrđeno njegovo pravo
prezime te godina i mjesto smrti (Pula, 1499). Taj je zapisnik pronašao
fra Petar Runje. U radu na Lekcionaru vrlo je vjerojatno fra Bernardinu
pomagao fra Ivan Galić Makedonac, vrstan znalac staroslavenskoga je-
zika, javni učitelj, gramatik, u splitskoj gradskoj školi.
SPOVID OPĆENA, 25. TRAVNJA 1496.

Naša prva i jedina neliturgijska inkunabula Spovid općena otisnuta je
glagoljicom 25. travnja 1496. g. u senjskoj tiskari. To je prijevod talijan-
skoga priručnika Confessionale generale poznatoga franjevačkoga pro-
povjednika i pisca Michaela Carcana iz Milana. Ujedno to je i prva knji-
ga tiskana na »narodnom« jeziku, čakavštini. Prevoditelj talijanskoga
teksta je Jakov Blažiolović, kasniji senjski biskup, a tiskar već višeput
spomenuti Vrbničanin Blaž Baromić. Spovid općena je druga i opsegom
najmanja među knjigama senjske tiskare (36 listova, tisak jednobojan,
crn). U njoj tiskara prvi put tiska svoj tipografski znak. To je uspravan
paralelogram s križem iznad kruga i u krugu znak koji podsjeća na dva
prekrižena zidarska kutomjera.
Spovid općena je duhovni priručnik za obavljanje ispovijedi. Sadrži upu-
te redovnicima o tome kako ispovijedati grešnike i kako ih uputiti da se
dobro ispovijede.
Knjiga je bibliofilska rijetkost. Sačuvana je samo u jednom primjerku i
nalazi se u knjižnici franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu. Bila
je uvezena uz glagoljski rukopisni Ivančićev zbornik, ali sada je od njega
odvojena. Danas uz taj raritetni primjerak imamo i faksimilirano izda-
nje s transkripcijom. Objavilo ga je Senjsko muzejsko društvo 1978, a
uredili su ga Branko Fučić i Anica Nazor. Latiničku transkripciju prire-
dila je Anica Nazor te napisala Uvod.
POSLIJE INKUNABULA
Među hrvatskim inkunabulama otisnutim glagoljicom primijetili ste i
dvije otisnute u Senju. U toj glagoljaškoj metropoli, u istoj tiskari otisnu-
to je, koliko sada znamo, još pet knjiga. To su: Naručnik plebanušev
(1507), Meštriê od dobra umrtiê (1507 ili 1508), Tranzit Sv. Jerolima
(1508), Mirakuli slavne deve Marie (1508) i Korizmenjak (1508).
I dalje će se povremeno hrvatske glagoljične knjige tiskati u Mlecima:
Bukvar (1527), Misal Pavla Modrušanina (Venecija 1528) i Brozićev bre-
vijar (1561) — knjiga koju se uzima kao simboličan završetak prirodno-
289
Misal Pavla Modrušanina, tiskan u Mlecima, 1528.
290
Misal hruacki, Rijeka, 1531.
291
ga razvoja hrvatske redakcije staroslavenskoga jezika, pa i hrvatskoga

književnoga srednjovjekovlja.
No prije Brozićeva časoslova tiskat će se u još jednom hrvatskom gradu,
u Rijeci. Tamo će poznati biskup Šimun Kožičić Benja u manje od dvije
godine rada tiskare otisnuti šest knjiga: Bukvar/Psaltir (1530), Oficii
rimski (1530), Misal hruacki (Rijeka 1531), Knižice krsta (1531), Knižice
od žitiê rimskih arhierêov i cesarov (1531), Od bitiê redovničkoga knižice
(1531). Ta su djela poznata i po tome što je Kožičić nastojao popravljati
jezik glagoljske knjige jer nije bio zadovoljan jezikom većine njih. U pred-
govoru povijesnoga djela Knižice od žitiê rimskih arhierêov i cesarov on
izričito o tom govori obraćajući se učenome trogirskome biskupu Tomi
Nigru. To je prvi put da se u glagoljičnoj hrvatskoj tradiciji o jezičnom
uređivanju tekstova govori izravno.
Poslije Brozićeva brevijara (1561) tiskat će se glagoljicom povremeno i
dalje, ali to su pokušaji koji ne idu u prirodni razvoj hrvatskostarosla-
venske tradicije. U vrijeme kad Brozić tiska svoj brevijar i hrvatski pro-
testanti u Tübingenu tiskaju ćiriličnu i glagoljičnu Tablu za dicu kao
uvod u svoja nastojanja da se čitateljstvu na hrvatskim prostorima, pa i
šire, obrate na svim pismima na koja je to čitateljstvo naviklo. U XVII. i
XVIII. st. izaći će knjige glagoljicom otisnute, ali nemile hrvatskim gla-
goljašima. Jezik će u njima biti rusificiran, o čemu smo već nešto rekli u
poglavlju Staroslavenski u službi hrvatske kulture.
NAJSTARIJA HRVATSKA POČETNICA

Glagoljicom je zapisano i otisnuto mnogo tekstova koji su prvi u nizu
srodnih: prvi po vremenu nastanka, kadšto i po važnosti. I prva hrvat-
ska početnica otisnuta je glagoljicom 1527. godine u Veneciji, u tiskari
čuvenoga Andrije Torresanija (1451–1529).
Ne znamo točno kako je u srednjem vijeku tekao proces usvajanja grafi-
je. Početnice nam se nisu sačuvale, ali znamo da uz pojedine grafeme
nalazimo njihova imena: azъ buky vêdê glagoljǫ dobrê estъ živêti dzêlo ze-
mli... što znači: ja koji znam slova (pismena) govorim da je dobro (časno)
živjeti na zemlji... Imena slova pomagala su početnicima da se što lakše
uvedu u svijet pismenosti, ali su ujedno slala i posve određenu poruku.
Tome su, s nešto izmijenjenim, tj. s nešto religioznijim porukama, služi-
le i tzv. azbučne molitve. To su molitve napisane kao akrostih, tj. prva
slova svih redaka u molitvi posreduju nam redoslijed slova u glagoljičnoj
i ćiriličnoj azbuci. Važno je bilo pamtiti slova i stoga što su ona, kao što
znamo, označavala i brojeve. Pogledajmo kako je izgledao početak stare
azbučne molitve koju je po nekima napisao sam Sveti Konstantin–Ćiril,
a po drugima Konstantin Preslavski.
292
Hrvatskoglagoljska početnica, 1527.
293
Azъ slovomь simь molju sb Bogu

Bože vseja tvori i zižditelju
Vidimyimъ i nevidimyimъ
Gospoda Duha posъli živuĉaago
Da vъdъhnetъ vъ srьdьce mi slovo
Pismenost znači moć i toga su bili svjesni i u srednjem vijeku. U pozna-

tom Proglasu Svetom Evanđelju autor kaže da su »nagi svi narodi bez
Pisma, nemoćni da se bez oružja bore s neprijateljem naših duša«. Pi-
smo je, razumije se, Sveto Pismo, a služiti se njime potpuno i na odgova-
rajući način može onaj koji zna pismena. Hrvatski glagoljaši nasljednici
su ćirilometodske tradicije. Njihove rukopisne početnice nisu nam se sa-
čuvale, ali sigurno je da su postojale i u skromnim seoskim kaptolima
gdje su učili mladi žakni i u moćnijim gradskim sredinama, u tzv. kate-
dralnim školama.
Najstarije tiskare imale su običaj da prije no što otisnu kakav značajan
kodeks otisnu tzv. pokusne listove i tako pokažu mogućnosti svoje tiska-
re. Na tim su listovima obično bile table sa slovima koje su se onda mo-
gle koristiti za učenje.
Početnica iz 1527. vrlo je lijepo izdanje: ima 11 tiskanih stranica. Među
njima napose je zanimljiva prva: slova su smještena u renesansni okvir, a
posve dolje neki nesretni đak dobiva isplatu za svoj nerad! Na prvoj se
stranici može i najviše saznati o načinu učenja. Na samom je početku po-
božni zaziv (Isus, Marija), a onda slijedi popis glagoljskih slova — njih 33.
Ispod slova dolazi tabla za sricanje, tj. kombinacije svakoga suglasnika sa
svakim samoglasnikom. U toj »igri« sudjeluje sedam samoglasnika (osim
pet očekivanih tu su i ê i ь). Ne smijemo olako prihvatiti mišljenje da se ê
i ь nisu čitali, nego samo pisali. Naime, možemo pretpostaviti da su tek-
stovi hrvatsko–staroslavenskim jezikom pisani imali svoja pravila reali-
ziranja pojedinoga grafema i da se broj fonema u njima nije morao podu-
darati, i nije se podudarao s brojem fonema u tadašnjem hrvatskom jezi-
ku. Tablu za sricanje mogli bismo zvati i tablom za bubanje. Ponavljali su
učenici kombinacije i tako napravili prvi korak u učenju. Nakon toga su
čitali poznate molitve: Očenaš, Zdravomariju itd. Te su molitve znali na-
pamet pa su lako uspostavljali vezu između glasa i slova. Neki takve po-
četnice zovu paternoster–abecedarima, a neki su ih zvali i psaltirima (u
njima su tekstovi iz psaltira česti). Takav je i Psaltir iz riječke glagoljske
tiskare (1530/1). U povodu 500. obljetnice prve hrvatske tiskane knjige
(Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483–1983) izdali su Grafički zavod
Hrvatske, Školska knjiga, Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu
i Međunarodni slavistički centar Hrvatske pretisak ove najstarije hrvat-
ske početnice. Uz pretisak se nalazi i transliteracija te popratni tekst Jo-
sipa Bratulića Hrvatske početnice do narodnoga preporoda.
294
Bosančica (po Ivanu Berčiću)
295
6. HRVATSKI ĆIRILICOM I LATINICOM
HRVATSKA ĆIRILICA
Naglašavali smo trojezičnost (latinski, staroslavenski, hrvatski) i tropi-

smenost (glagoljica, ćirilica, latinica) hrvatske srednjovjekovne kulture
te premoć glagoljične sastavnice u to doba. Na nekim smo glagoljičnim
epigrafima uočili i ćirilična slova te možemo reći da se najkasnije od
XII. st. i njome bilježe hrvatski tekstovi, na današnjim hrvatskim i bo-
sansko–hercegovačkim prostorima. U XII. i XIII. st. zamjećuju se po-
sebnosti koje će u XV. st. biti tolike da se može govoriti o posebnoj inačici
ćiriličnoga pisma. To je pismo 1889. Ćiro Truhelka nazvao bosančicom i
otad se najčešće tako zove, ali upotrebljavala su se i druga imena: bosa-
nica, bosanska ćirilica, hrvatska ćirilica, bosansko–hrvatska ćirilica itd.
Posebnosti toga pisma najviše se tiču utjecaja glagoljične grafije. Pod
utjecajem te grafije bosančica je uklonila nefunkcionalne nadredne zna-
kove i čuvala samo title, razvila poseban grafem ∩ kojim se bilježe glaso-
|
vi ć i đ. Može se reći da je bosanični grafemski sustav funkcionalan, što

ne znači da nema i nesustavnosti (bez reda se bilježi ь, grafem щ »pokri-
va« različite glasovne vrijednosti: št, šć, ć, š). Vrlo je zanimljivo bilježenje
palatalnih ļ i ń: kadšto se ispred l i n stavlja grafem ѣ ili apostrof, a u
dalmatinskim ćiriličnim tekstovima stavlja se jat ili (pod utjecajem tali-
janske grafije) g, pa se piše gl, gn. I izgled pojedinih grafema drukčiji je
nego u drugim ćiriličnim pismima; J. Hamm nabraja b, v, d, g, k, n, t, č,
ć, u i upozorava da su neka slova »izokrenuta«: b, d, p, t.
Ako jako pojednostavimo stvari, možemo govoriti o tri tipa ovoga pisma:
bosančica, dubrovačka ćirilica i srednjodalmatinska (poljičica). Pri ta-
kvim diobama uvijek moramo imati na umu da kriterij diobe po jednom
slovu (ili skupini slova) neće izdržati uzmemo li druga slova kao kriterij.
Najstarija ćirilična isprava pisana na području današnje Hrvatske je Po-
valjska listina s osnovnim tekstom iz 1184. Taj je u filologiji poznat pod
imenom Isprava kneza Brečka. Poznati su i ovi tekstovi: Listina omiško-
ga kneza Đure Kačića Dubrovačkoj općini(1272), Pismo kneza Črnomira
296
Dubrovačkoj općini (1252–1254), Oporuka Medoja, sina Nikolina iz Žr-

novničke župe (1392), Listina Mladena III. Šubića (1336) itd.
Ćirilicom su se u privatne i službene svrhe, uz glagoljicu i latinicu, služi-
li članovi poznatih hrvatskih obitelji: Frankapani, Zrinski, Keglevići i
drugi. Iz XV. i XVI. st. sačuvan nam je lijep broj važnih tekstova. Najpo-
znatiji su Poljički statut iz 1440. i Libro od mnozijeh razloga, dubrovački
zbornik u kome su zabilježeni najstariji hrvatski dvostrukorimovani
dvanaesterci u hrvatskoj književnosti. Najstarije tiskano djelo je Oficij
BDM i 15 molitava Svete Brigite (Venecija, 1512), a na bosanskom tlu to
je Divkovićev Nauk krstjanski(1611). Za upoznavanje s ćiriličnom hrvat-
skom srednjovjekovnom pismenošću odlično će poslužiti knjiga Bene-
dikte Zelić–Bučan Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji
(Split 2000). Iz te knjige navodimo dva veća odlomka:
»U obitelji ćirilskih pisama posebno mjesto zauzima danas već mrtvo pismo hr-
vatska ćirilica, poznatije u širim krugovima pod nazivom bosančica ili bosanica.
Proces oblikovanja hrvatske ćirilice počinje već u ranom srednjem vijeku i očituje
se na bosanskim pisanim i kamenim spomenicima XII–XIV. st. te na takovim spo-
menicima sačuvanim na području kasnije pokrajine Dalmacije. Hrvatska ćirilica
kao i ostala pisma javlja se u dva temeljna paleografska vida, kao majuskula (u ćiri-
lici nazvana ustav) i minuskula. Bitna razlika među ta dva pisma je u tome što su
kod majuskule (ustava) sva slova iste visine, pisana među dvije zamišljene crte. Slo-
va minuskule su različite visine i ispisuju se u prostoru četiri zamišljene crte. Među
te dvije temeljne vrste postoje i međuvrste. Ustavom su se pisale ponajčešće liturgij-
ske knjige. Tu su sva slova kaligrafski ispisana. U kancelarijama se pisalo manje
svečanim pismom, po obliku je to još uvijek pretežno majuskula uz poneko minu-
skulno slovo čiji potezi izlaze ispod ili iznad dvije osnovne linije. Nazivamo ga kance-
larijskom minuskulom. Za potrebe dnevnoga života, kada je trebalo pisati brže, na-
stao je kurziv ili brzopis. To pismo je izrazita minuskula, slova su često međusobno
povezana spojnim potezima, a spojnim potezima povezani su i temeljni potezi poje-
dinih slova. Sve je to posljedica svakodnevne potrebe kada se nije moglo paziti toliko
na izgled koliko na brzinu pisanja.
U tom novom tipu minuskule javljaju se i lokalne, pa i osobne karakteristike poje-
dinih pisara.
Neki su autori skloni jedino taj brzopis hrvatske ćirilice na srednjovjekovnom bo-
sanskom i hrvatskom području nazivati imenom bosančica...«
Autorica dalje ističe da su najčešće spomenici pisani upravo tim pismom

i da se termin bosan(č)ica može koristiti »...uz napomenu da je to samo
jedan vid sveopće hrvatske ćirilice« (str. 7)
»Osnovna razlika između hrvatske ćirilice i ostalih ćiriličkih pisama sastoji se vi-
še u grafiji i pravopisu, a manje u morfologiji. Ipak, i tu postoje značajne razlike. Pri-
je svega u hrvatskoj ćirilici zarana nestaje svih onih slova koja su u ćirilicu prešla iz
grčkoga pisma ili stare crkvenoslavenske ćirilice, a nemaju svoj odgovarajući glas u
živom hrvatskom jeziku...«
Autorica navodi mišljenja Karskoga, Berčića i Hamma o slovima karak-
terističnima za hrvatski ćirilski brzopis pa dalje kaže (str. 11 i 12):
297
Povaljska listina, prijepis iz 1250.
298
Povaljski prag, snimak i prijepis teksta
»...ali se svi slažu da su to slova b, v, č, ž. Za hrvatsku ćirilicu osobit je poseban

znak Λ za glasove ć i đ. Osim za ta dva glasa, taj poseban znak upotrebljavao se i kao
ortografski znak za palatalni izgovor slova n i l, stavljanjem ispred ili iza tih sugla-
snika. Taj znak je iz hrvatske ćirilice preuzeo Vuk Karadžić kada je vršio reformu
srpske ćirilice, jer ga stara crkvena ćirilica nije imala. Stari hrvatski pisari su ga na-
pravili prema glagoljskom slovu đerv. U hrvatskoj ćirilici već od srednjega vijeka ne-
ma više nosnih glasova, a od poluglasa se dugo, sve do XVI. st., a iznimno i rijetko i
nešto kasnije, zadržao meki poluglas. Nema ni posebnih znakova za dvoglase je i
ja...« (str. 11 i 12)
POVALJSKA LISTINA
Riječ je o kartularu benediktinskoga samostana Svetoga Ivana u Povlji-

ma na otoku Braču. Splitski kanonik i ovlašteni notar Ivan prepisao je
(kažu jedni), odnosno redigirao (kažu drugi) 1250. stariju listinu. U pr-
vih desetak redaka te listine (Povaljske) neki istraživači vide zasebnu
cjelinu kojoj su dali ime Isprava kneza Brečka, a potječe iz 1184, tj. iz go-
dine utemeljenja samostana. Povaljska je listina pisana hrvatsko–sta-
roslavenskim jezikom, ali hrvatske jezične osobine su znatno češće. Kri-
tički tekst objavila je u 15. knjizi Bračkoga zbornika (1987) Dragica Ma-
lić. U tom svesku nalazi se puno zanimljivih rasprava o Povaljskoj listi-
ni i o Povaljskom pragu.
299
IZ POVALJSKE LISTINE
(TRANSKRIPCIJA POČETKA I KRAJA)
I bi plk bračski i i hvarski s knezem Brečkom na Bolu i nače govoriti Radko kaluđer:
Kneže i vsi vlasteli, molstir Svetago Joana jest velik bil, prježde, kako vjeste, n je
zapustjel i jego zemje. Tako jesm slišal da sije zemlje ježe vi držite po Koncu, kneže i
župane, jesu bili prjeje Svetago Joana crikve. Molju, vi, vlastele, da biste je dali cri-
kve. I reče Brečko knez i Prvoš župan: Budete Bogu i Svetomu Joanu prošćeni kako
sut bili. I sje sut tje zemlje...
(†) Ja Joan kanunik Svetago Dujma i prisežen pis’c hvarski za poveljenije gospodnje
Nikule biskupa hvarskoga i kneza Vlašćina i župana Čeprenje i sudca Luke i moljenije
Joanje, opata Svetago Joana, pisah i zlamenah ručnim zlamenjem čto vidih u staru
knjigu. To pisah ot rožstva Hrstova ljet tisuća i dvi sti i pedeset, i prvi meseca dečebra.
POVALJSKI PRAG
Kameni natpis podijeljen križem u dva dijela. Lijevo od križa nalazi se

obavijest mojstra Radonje da je sagradio crkvena vrata, a desno je napi-
sano da je knez Brečko dao toj crkvi zemlje. Tekst je uklesan potkraj
XII. st. hrvatskom ćirilicom. Neki su istraživači pokušali u tekstu otkri-
ti pjesničke vrednote.
POLJIČKI STATUT
Zbornik običajnoga prava koje je vrijedilo u Poljičkoj komuni. Do nas je

došla redakcija iz 1440. u prijepisu iz XV/XVI. st. pisana poljičicom. U
tekstu su uočene zanimljive terminološke podudarnosti s najstarijim
slavenskim zakonskim tekstom — Ruskom pravdom. S obzirom na to
da se članci odnose na kazneno, civilno i postupovno pravo, Poljički sta-
tut vrlo je važan izvor za proučavanje društvenih odnosa u Poljičkoj ko-
muni. Jezik toga spomenika zanimljiva je mješavina štokavskih i čakav-
skih osobina.
IZ POLJIČKOGA STATUTA
(Od krvi) Ako bi tko ubio brata prisnoga, ča ne daj Bog, ne ima veće biti Poljičanin, a
plemenšćina, njegov dio, ako ju ima, bližnjemu komu pristoji po bašćini kako da bi
umro. Nu li bi se taj veće našao u Poljicih da ga imaju tirati sva Poljica u njegovu gla-
vu.
Ako li bi tko ubio brata ne prisnoga ter se posli našao u Poljicih, toliko ima biti tiran,
koliko mu je bio blizu u bractvu.
300
Red i zakon sestara dominikanki (1345), najstariji datirani latinicom i hrvatskim jezikom
pisani tekst
301
Matija Divković, Nauk krstjanski (Mleci 1611)
302
Ako li bi tko ubio bližnjega, ali krvnoga za cića plemenšćine da njemu ostane ka bi ga
imalo pristojati po bašćini da tomuj obojici ne ima biti onaj dio, nego inomu komu
pristoji po razlogu od plemena.
DIVKOVIĆEV NAUK KRSTJANSKI (MLECI, 1611)
Djelo bosanskoga franjevca Matije Divkovića (1563–1613) otisnuto bo-

sančicom, tj. hrvatskom ćirilicom, najstarija je otisnuta hrvatska knjiga
s teritorija Bosne i Hercegovine. Riječ je o katekizmu, tj. o 300 stranica
vjerske pouke. Taj se Divkovićev Katekizam kadšto naziva velikim da bi
se razlikovao od onoga iz 1616. koji se naziva malim iako ima 400
stranica.
Uz katekizam iz 1611. uvezana je i zbirka pripovijesti Sto čudesa aliti
zlamenja blažene i slavne bogorodice, divice Marije. Te su pripovijesti
prijevod poznatoga i u Europi vrlo popularnoga Heroltova djela Sermo-
nes discipuli (1476). Kada je pisao veliki katekizam, oslanjao se na mno-
ge izvore, a mali se naslanja na katekizme R. Bellarmina i J. Ledesmyja
služeći se pritom zaprvo starijim hrvatskim prijevodom nepoznatoga
autora. Jezik ovoga i drugih Divkovićevih djela stilizirana je i ijekavska
štokavština iz okolice Kreševa i Olova protkana elementima hrvatske
književnojezične tradicije iz Dubrovnika i Dalmacije. Djelo je utjecalo na
smanjivanje razlika među različitim hrvatskim književnojezičnim stili-
zacijama i vodilo prema zajedničkom književnom jeziku.
HRVATSKI JEZIK LATINICOM
Kad su Hrvati zauzeli svoje današnje prostore, susreli su se s latinicom.

I sami su počeli čitati i pisati tim pismom, ali ne svoj, nego latinski jezik.
Zabilježili su pritom i koju hrvatsku riječ, najčešće kakvo osobno ili mje-
sno ime ili kakvu glosu na knjizi, ali prvi tekstovi na hrvatskom jeziku
latinicom su zapisani u XIV. st. Najpoznatiji su iz toga stoljeća Red i za-
kon sestara dominikanki (1345), Šibenska molitva (sredina XIV. st.),
Korčulanski lekcionar.
Pojava je latinice u knjigama hrvatskoga jezika, dakle u knjigama koje
su već popunjavala dva pisma, glagoljica i ćirilica (bosančica), »s jedne
strane, sasvim neobična, s druge pak sasvim razumljiva. Neobična je ne
samo zato što je uspjela prodrijeti na teren na kojem su se već upotre-
bljavala dva pisma, i to oba slavenski bliska, nego i zato što je latinica
uspjela oba pisma potisnuti i, zatim, istisnuti«. (Milan Moguš, Povijest
hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb 1998, str. 27). M. Moguš s pravom
ističe da odlučujuću ulogu u tom procesu nisu mogle igrati osobine sa-
303
moga pisma, već razloge vidi u tome »što su se osobna i mjesna imena
već bilježila latinicom.« Tome bismo mogli dodati činjenicu da se latini-
com pisalo i latinski i hrvatski, što nije bilo moguće ostvariti glagoljicom
ili ćirilicom. To je bilo tim važnije što su svi obrazovani morali znati la-
tinski, a mnogi među njima brinuli su se i o napretku hrvatske knjige.
Napokon, oni koji su imali stvarnu moć stali su iza latinice jer je moralo
izgledati da izabirući nju izabiremo — Europu.
Naravno, latinica nije bila u početku prilagođena glasovnim sustavima
hrvatskih jezičnih idioma i u tome su i glagoljica i ćirilica bile u znatnoj
prednosti. Trebalo je puno hoda putovima i stranputicama da se dođe do
»hrvatske latinice«. O tome putu možete saznati puno pročitate li ra-
spravu Latinica u Hrvata koju su napisali Milan Moguš i Josip Vončina
(Radovi Zavoda za slavensku filologiju 11, Zagreb 1969, str. 61–81).
Iako je temeljno nastojanje bilo da se udovolji načelu jedan grafem za je-
dan fonem, mnoga su se rješenja tražila kombiniranjem znakova, pose-
bice za bilježenje palatala.
Mnogi su u vrijeme traženja nudili svoja rješenja, pa su istraživači za pi-
sanje pojedinih grafema (č, ć, š, ž) izbrojili i po dvadesetak prijedloga.
ŠIBENSKA MOLITVA
Pohvala Gospi pisana u stilu talijanskih lauda kakve su pisali flagelanti

(bičevatelji) u XIII. i XIV. st. To je recitativna ritmizirana proza koja na-
stoji da se pojedini zazivi (stavci) rimuju. Napisana je sredinom XIV. st.
Našli su je 1908. u šibenskom franjevačkom samostanu Ivan Milčetić i
Joso Milošević, pa je pjesma i dobila ime po gradu u kojem je nađena.
Milčetić i Milošević su je objavili u »Starinama« XXXIII (1911). Istraži-
vanja su pokušavala odgovoriti na pitanja tko, kada i gdje je napisao Ši-
bensku molitvu. Ističemo dva suvremena priloga: a) Dragica Malić, Ši-
benska molitva, (filološka monografija), Rasprave Instituta za jezik 2,
Zagreb 1973, str. 81–190; b) Josip Vončina, Zagonetka Šibenske molitve,
u knjizi Jezičnopovijesne studije, Zagreb 1979, str. 39–75.
Josip Vončina u zaključku navedene rasprave piše:
»Šibenska molitva tekst je mozaičan, pa se ni njegov postanak ne smije u cijelosti
pripisati jednom izvoru. Od flagelanata (čak šibenskih) porijeklo vjerojatno vuku sa-
mo prva dva odsječka molitve (to i jesu laude u pravom smislu). Preneseni u franjevač-
ke samostane pod okriljem Šubića (Skradin, Bribir), ti su odsječci nadopunjeni pojedi-
nim stihovima u kojima se zrcali protuheretička (tj. protubogumilska) tendencija«.
Vončina zaključuje da je postojala bosanička verzija teksta, da je prepi-

sana latinicom, da je prepisivač sačuvane verzije raspolagao skromnim
znanjem hrvatskoga jezika, da je godina 1347. za sačuvani prijepis ter-
304
minus ante quem (granica prije koje nije mogao nastati) i da su postojali
nesačuvani zapisi, »vjerojatno još za Mladena II. Šubića, dakle prije god.
1322.«
ŠIBENSKA MOLITVA
Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam!
1. O blažena! O prislavna! O presvitla! Svarhu vsih blaženih

2. Bogom živim uzvišena! S vsimi Božjimi dari urešena!
3. O prislavna prije vsega vika! Bogom živim zbrana!
4. O umiljena Divo Marije!
Gospoje, Ti si blaženih patrijarh uprošanje.
5. Gospoje, Ti si blaženih prorokov proročastva ispulnjenje.
Gospoje, Ti si anjelsko pozdravljenje.
6. Gospoje, Ti si Boga živoga obsijanje i okripljenje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha
7. osvećenje i okriplenje.
Gospoje, Ti si Sina Božna Mati i k semu svitu saznanje i proslavljenje.
8. Gospoje, Ti si vse vere karstjanske kripko udaržanje i okripljenje.
9. Gospoje, Ti si nevere karstjanske potartanje.
Gospoje, Ti si vse moći Luciferove skušenje.
10. Gospoje, Ti si vsega upada anjelskoga napulnjenje.
Gospoje, Ti si blaženih vanjelist
11. pravo naučenje.
Gospoje, Ti si blaženih apostolov čisto i jisto skazanje.
12. Gospoje, Ti si blaženih mučenikov moć i vse
pokripljenje i pomoženje.
13. Gospoje, Ti si blaženih ispovidnikov spaseno
domišljenje i vsako zbrano nadahnutje.
14. Gospoje, Ti si blaženih pustin’nikov pića i vsako slatko nasićenje.
15. Gospoje, Ti si blaženih div i i mučenic kruna i vse urešenje.
16. Gospoje, Ti si vsega dvora nebeskoga čast, slava i vse počtenje.
17. Gospoje, Ti si uznesena od Sina Tvoga a Boga moga s velikim počtenjem
18. i s veseljem sa vsem oblastev va vse nebesko vladanje.
19. Gospoje, Tebe posluša vse Božje tvorenje.
Gospoje, Ti si vsega Božja tvorenja obnovljenje.
20. Gospoje, Ti si našeje matere nevoljnoje boliznivoga
21. jimena priminjenje.
Gospoje, Ti si sih dari i milosti Božjih potverjenje.
22. Gospoje, Ti si sidećih u tamnici prosvitlenje i obsijanje salčenoje.
23. Gospoje, Ti si ležećih v golbini paklenoj zdi prošćenje — id est in mundo
presenti.
24. O blažena! O prisvećena! O umiljena! O pričista Divo Marije,
25. Mati Sina Božja!
O cesarice nebeska! O kraljice višnja!
26. Gospoje anjelska! O zvezdo morska! O odvitnice karstjanska!
27. Gospoje, Ti si mati nevoljnih sirot.
Gospoje, Ti si utišenje žalostnih udovic.
28. Gospoje, ti si veselje dreselih mužatic i udovic i divic.
29. Gospoje, Ti si skupljenje dolžnih.
Gospoje, Ti si izbavljenje uznih i jatih.
305
30. Gospoje, Ti si vse utočišće vsih vernih, nevoljnih i žalostnih.

31. Gospoje, Ti si vse ufanje vsih nas vernih karstjan grišnih.
32. Gospoje, Ti si život i skrišenje vsih vernih tvojih i grišnih.
33. Gospoje, Ti si pomoćnica i kraljica vsih vernih, slabih i nemoćnih.
34. Gospoje, Ti si otvorenje vrat rajnih vsih Tvojih vernih i želećih i devotih.
35. Gospoje, Ti si obraz i zarcalo vsih redovnikov i redovnic vsih vernih.
36. Gospoje, Ti si družbenica Tebe želećih i počtovajućih vsih vernih.
37. Gospoje, Ti si strah i bojazan vsih duhov nečistih i vsih djaval upadnih.
38. O blažena! O prisvećena! O umiljena! O pričista divo Marije,
39. moli za nas i vas pulk karstjanski Sina Božna, Sina Tvoga,
40. ki se prije sega vika od Boga Oca — id est a patre — na nebesih brez matere
41. rodil, od njega se ni nigdar razdilil, v jedinstvi Svetoga
42. Duha s Bogom Ocem vazda pribival, voljov Boga Oca po Svetom
43. Dusi v Tvoje blaženo tilo se je vputil. S onov blaženov pultev v
44. prisvećeni v teli v tom devet miseci pribival Bog vični,
45. jisti, človik živi, pravi, vrimen’ni. Na konci deveta miseca
46. Bog se i človik se rodil s onovje blaženovje pultev pričiste beate Marije
Virginis.
47. Osmi dan blaženu karv hoti proliti.
V onoj blaženov karvi
48. pulti prija svarhu Sebe blaženo karšćenje, nam je pusti i zapovidi.
49. V onoj blaženoj pulti bi lačan i žajan — id est sicut de samaritana p...
50. V onoj blaženov pulti bil i jil, v onoj blaženov pulti... dan.
51. V onoj blaženov pulti kupljen i prodan pro XXX — a argenteis.
52. Veruju, Sinu Božji, da si hotil prisvećenu Tvoju prodati pult,
53. a vernih Tvojih skupiti blaženov karvev, mukov i voljov.
54. Smartju od neprijatelja našega hoti nas skupiti.
55. Veruju, Sinu Božji, da si hotil blaženu pult Tvoju ožalostiti,
56. a vernih Tvojih slatkim darom milosti Tvoje utišiti.
57. Veruju, Sinu Božji, da si hotil sa vsom pultju Tvojem
58. za ljubav života našega umriti, a veličastvimi boštva Tvoga
59. paklena vrata razbiti i svetih otac — id est sanctos patres
60. — svitlim darom milosti Tvoje prosvitliti vrata rajna njim
61. sa vsimi vernimi otvoriti, vernih Tvojih kupno
62. s blaženov pultju Tvojev hoti treti dan od smarti na
63. život hoti skrisiti. Post dies XLa ad celum ascendens et promittens spiritum
sanctum mittere.
Strane i manje poznate riječi i izrazi

Oracio... Mariam — lijepa i pobožna molitva Blaženoj Djevici Mariji,
svarhu svih — iznad svih, zbrana — izabrana, uprošanje — pitanje, osve-
ćenje — posveta, posvećivanje, semu — ovomu, potartanje — (po)gaženje,
skušenje — iskušenje, ti si vsega upada anjelskoga napulnjenje — ti si
nadoknada za otpale anđele, jisto skazanje — istinito naučavanje, pomo-
ženje — pomoć, pića — hrana, salčenoje — sunčano, v golbini — u dubi-
ni, zdi — ovdje, id est in mundo presenti — to jest na ovom svijetu, umi-
ljena — ponizna, dreselih mužatic — žalosnih udanih žena, uznih i jatih
— zatvorenih i uhićenih, devotih — pobožnih, upadnih — otpalih, vas
pulk — sav puk, id est a patre — koji je od Oca, vputil se je — utjelovio se,
306
vrimen’ni — prolazni, s onovje blaženovje pultev — iz onoga blaženoga ti-

jela, beate virginis — Blažene Djevice, prija svarhu sebe — primi na se-
be, lačan — gladan, id est sicut de samaritana p... — to jest kao što o Sa-
marićanki, pro XXX–a argenteis — za 30 srebrnjaka, id est sanctos pa-
tres — to jest svete oce, post dies... mittere — poslije 40 dana na nebo
uzašao i obećao Duha Svetoga poslati
RED I ZAKON
Najstariji datirani (1345) latinicom pisani tekst zove se Red i zachon od

primglenia na dil dobroga cignenia !e!tar na!ich reda !vetoga odza na!ega
dominicha, tj. Red i zakon od primljenja na dil dobroga činjenja sestar
naših reda svetoga otca našega Dominika. Iz teksta donosimo mali dio u
transkripciji:
Primi tebe Isukrst, spasitelj segaj mira i postavi na desnu pristolja slave svoje. I
mi tebe veseleći se prijimljemo u družbu svetu i skrušenu našu i dilnicu činimo na-
ših molitav, mis, psalam i petja svetoga žezinanja, pripovidanja i vsakoga dobroga i
svetoga našega činjenja i molenja duhovnoga, pojući i veseleći se u srcah naših gos-
podinu Bogu. Primi tebe Isukrst spasitelj segaj svita v kraljevstvo sveto nebesko i
pridruži tebe družbi svetih anjelov svojih i g dilom dostojnim svetih svojih. Ime tvoje
rači pripisati u libro života vičnjega. Daruj tebi gospodin Bog duh mudri i razumni,
duh vični i jakosni, duh znani i milostivi i napuni tebe duha straha svojega da zapo-
vidi njegove razumiš i shraniš. Amen.
307
KAZALO IMENA
Acciainolli, kardinal 235 Bernardin Splićanin, v. Drvodilić,

Adalvin, biskup 34 Bernardin
Akila, grčki gramatičar 170 Birviš, Aleksandar 92
Akvila, židovski gramatičar 25 Blažiolović, Jakov 289
Aleksandar II, ruski car 75 Bobrowski, Michal 115
Aleksandar Veliki, bizantski car 12 Bogdanović, Dimitrije 180, 183, 191
Bogović, Mile 282
Altbauer, Moshe 91
Bonaventura, sveti 209
Anastazije, bibliotekar 16, 34–35
Boris–Mihajlo, bugarski knez 52,
Andrija II, hrvatski kralj 242 165, 172
Angelarij 36, 52 Borivoj, češki knez 63
Angelov, Bonju St. 32 Bošnjak, Mladen 280
Annon, biskup 18, 34 Bozanić, Antun 218
Arije, biskup 57 Brandt, Miroslav 146
Arnim, Bernd von 91 Branimir, hrvatski knez 207
Arpadovići, hrvatsko–ugarska ple- Bratulić, Josip 6, 11, 21, 32, 169, 209,
mićka obitelj 208 243, 294
Arsenij, biskup 16 Brečko, knez 299
Assemani, Josip Simon 83, 85–88 Brozić, Nikola 292
Budinić, Šimun 45, 94
Badurina, Anđelko 77 Butko, pisar 225
Bakija, Srećko 284
Bakmaz, Ivan 284 Callinus, Mutius, biskup 44
Barda (Vardas) 12 Capaldo, Mario 115
Caracciolo, Robert 209
Baromić, Blaž 226, 280, 282, 284, 289
Carcano, Michaele 209, 289
Bazilije I, bizantski car 19
Cloz, Pavel, grof 40, 101
Bedričić, Silvestar 284
Cornar, kardinal 44
Bellarmin, R. 303
Crnojević, Đurađ 270
Benedikt, sveti 248 Crnojević, Ivan (Ivan–beg) 270
Berčić, Ivan 284, 297
Berislavić, Gregor 209 Čerepnjin, Ljev Vladimirovič 55
Bernard de Clairveaux 209 Černohwostow, Georg 56
309
KAZALO IMENA
Černyh, Pavel Javljevič 55 Fališevac, Dunja 249

Čika, opatica 226 Fancev, Franjo 94
Črnčić (Crnčić), Ivan 83, 214 Filip, biskup 58, 209
Čunčić, Marica 62 Fiol, Sweitpolt 270
Focije, patrijarh 19, 35
Ćipiko, Koriolan 271 Fortunatov, Filip Fjodorovič 54
Ćiril, v. Konstantin–Ćiril Frankopani (Frankapani), krčki kne-
zovi 40, 101, 225, 297
Damijan, bugarski patrijarh 77 Fraščić, Petar, pop 94
Damjan, majstor v. Gorgonzola, Da- Frček, Jan 95
mianus de Fučić, Branko 193, 214–216, 218,
Damjanović, Stjepan 41–42, 57, 147, 220, 289
162, 183, 207, 215 Fućak, Jerko 43
David, kralj 94
Devos, Paul 34 Gaj, papa 33
Deželić, Velimir st. 47 Galić Makedonac, fra Ivan 289
Dimitrije Solunski, sveti 22 Gauderich, biskup 34–35
Dioklecijan, car 33 Geitler, Lavoslav 54, 91, 95, 214
Disislavić, Novak, krbavski knez 225 Georgiev, Emil 53, 59–60
Divković, Matija 297, 303 Glavinić, Franjo 52
Dizdar, Mak 47
Glavinić, Sebastijan, biskup 282
Dobričević, Dobrić (Boninus de
Golob, pop 221
Boninis) 271
Gorazd 19, 36
Dobrovit, opat 215
Gorgonzola, Damianus de (majstor
Dobrowsky, Josef 34
Damjan) 286
Domagoj, hrvatski knez 207
Gorski, Aleksandar Vasiljevič 31
Domentijan 191
Gostl, Igor 46
Donatus, Helius 261
Gošić, Nevenka 194
Dostal, Antonin 101
Grabar, Biserka 194, 233, 235
Dragišić, Juraj 271
Grafenauer, Bogo 35
Drvodilić, Bernardin (Bernardin
Splićanin) 286, 289 Gramatik, Ivan VII, patrijarh 13,
21–22
Držiha, opat 215
Gramatik, Vladislav 32
Džurova, Aksinja 83 Gregorij iz Modruša 248
Grigorovič, Viktor Ivanovič 79
Đorđić, Petar 179, 183, 186 Grivec, Franc 15, 17, 24–25, 105, 154
Đurđević, Ignjat 94 Grk, Manojlo 194
Grković–Mejdžor, Jasmina 183
Eckhardt, Thorvi 55 Gršković, Jerko, pop 192, 194
Egzarh, Joan (Jovan, Ivan) 27, 162, Grubišić, Klement 54
169 Gundulić, Ivan 94
Epifanije 101 Gusići, hrvatska plemićka obitelj 225
310
KAZALO IMENA
Gutenberg, Johannes 269, 272 Kapustin, Antonin 69

Hadrijan II, papa 16, 18, 33–35 Karadžić, Vuk 299
Hamm, Josip 5, 43, 55, 57, 59–61, 70, Karaman, Matej 43, 83
79, 94, 153–154, 167, 173, 178, 183, Karinski, Nikolaj Mihajlovič 107
186, 214–215, 218, 296–297
Karlman, franački kralj 34
Hekman, Jelena 6
Karlo IV, češki kralj 147
Hercigonja, Eduard 6, 41–42, 47, 94,
147, 205, 210, 215, 218, 226, 244, 280 Karski, Jevtimij 60, 297
Hermanrik, biskup 18, 34 Kasandar, makedonski vladar 11
Herolt 303 Katičić, Radoslav 36, 47, 59, 242
Höfler, Karl 146 Katić, Lovre 47
Homatijan, arhiepiskop 37 Keglevići, hrvatska plemićka obitelj
Homer 22 225, 297
Hrabar, Crnorizac 16, 33, 53, 61–62, Kirn, Livija 105, 154
84, 162, 165–172 Klement I, rimski papa 16, 33–35
Hymonid, Ivan, đakon 34 Kliment Ohridski 27, 32–33, 36–37,
52, 94, 154, 156, 162, 169, 172, 175
Ilčev, Petъr 56 Kniewald, Dragutin 215
Inocent IV, papa 58, 209 Kocelj, panonski knez 15, 17–18, 34,
Ivan Skolastik 106 145, 171
Ivan VIII, papa 18–19, 27, 31, 34–35, Konstantin–Ćiril (Filozof) 11–13,
179 15–17, 19–26, 31–35, 37, 49, 52,
Ivan X, papa 40 55–63, 77, 105, 107, 113, 154, 162,
Ivan, mletački svećenik 18 169–171, 206, 292
Ivan, nadbiskup splitski 40 Konstantinov, V. A. 55
Ivan, notar 299 Kopitar, Bartolomej (Jernej) 29, 101,
Ivan, Zlatousti 100–103, 105 115
Ivan–beg v. Crnojević, Ivan Kosmat, knez 215
Ivanova–Mavrodinova, Vera 83 Kovač, Mirko 47
Ivšić, Stjepan 209, 215 Kožičić Benja, Šimun 44, 206, 226,
292
Jagić, Vatroslav 29, 54, 75, 79, 102, Krbavac, Bartol 226
209, 214, 229, 284 Križanić, Juraj 45
Janis/Janes v. Gramatik, Ivan VII
Krleža, Miroslav 47
Japundžić, Marko 58
Kruming, Andrej 286
Jaroslavič, Svjatoslav, ruski knez 161
Krylov, N. P. 95
Jelena, hrvatska kraljica 47
Jerković, Vesna 194 Kuharski, Andrej 286
Jeronim, Euzebije (Sveti Jeronim) Kukuljević Sakcinski, Ivan 214, 243,
57–58, 101, 261 259
Jončev, Vasil 56 Kulin, ban 183, 195, 198
Jonke, Ljudevit 46 Kulundžić, Zvonimir 280
Kuljbakin, Stjepan Mihajlovič 170
Kapetanić, Niko 223 Kuna, Herta 43, 194–196
311
KAZALO IMENA
Kurelac, Fran 45–46 Milićević, Nikola 47

Kurjakovići, hrvatska plemićka obitelj Milošević, Joso 304
225 Mirković, Lazar 191
Kurz, Josef 83 Miroslav, humski knez 196
Kuštović, Tanja 6 Mladenović, Aleksandar 183
Kuzmić, Boris 6 Moguš, Milan 215, 286, 303–304
Mohorovičić, Andro 218
Lavrentije 36 Mojmir, češki knez 145
Ledesmy, J. 303 Mojsejevići, hrvatska plemićka obitelj
Leon III, car 22 225
Leon Ostijski, biskup 34 Moszyzski, Leszek 60–61, 77
Leon, drungar 12–13 Mošin, Vladimir 164, 178
Levaković, Rafael 43 Mutavakil, kalif 13
Lihačov, Dmitrij Sergejevič 162 Mutimir, hrvatski knez 34, 179
Lihi, Upyr, pop 49
Ludovik, kralj 15, 34, 225 Nahtigal, Rajko 54, 95
Ludvig I, franački car 145 Naum 36, 52–53, 169, 175
Nazor, Anica 77, 194, 233, 235, 261,
Magnus, Albertus 209 280, 282, 286, 289
Mahnič, Anton, biskup 214 Nemanja, Stefan 179
Majnard, opat 36 Niger, Toma, biskup 206, 292
Makarije, jeromonah 271 Nikčević, Vojislav 186
Malić, Dragica 249, 299, 304 Nikola Modruški, biskup 16, 259, 271
Mareš, Václav František (Franjo Nimčuk, Vasilij Vasiljevič 69
Većeslav) 62 Nosić, Milan 193
Maretić, Tomislav 286 Nosić, Vincencija 105, 154
Margetić, Lujo 214, 218
Marguiles, Alfons 115 Oblak, Vatroslav 29
Martinac, pop–glagoljaš 42, 261–265 Obnorski, Sergej Petrovič 161
Mesić, Matija 214 Osimo, Nicolo de 209
Metod, Sveti 11–13, 15–22, 24, 27, Ostojić, Ivan 244
31–32, 34–36, 40, 52, 57, 61–63,
Ostromir 160–161
77, 101, 105, 107, 113, 154, 162,
165, 169, 171, 172, 179, 206
Meyvaert, Paul 34 Paltašić, Andrija 271
Mihajlo III, bizantski car 12, 19, 27, Pankracije, grdoselski knez 221
145, 171–172 Pantelić, Marija s. Agnezija 70, 233,
Mihaljević, Milan 6 235, 261, 286
Mihanović, Antun 75, 79 Paro, Frane 284, 286
Miklošič, Franc 29, 79, 101, 115 Paštrić, Ivan 43
Mikula, prvad 248 Pavao (Pavle), biskup 18, 34
Milčetić, Ivan 44, 304 Pavić, Armin 244
Milev, Aleksandъr 36–37 Pelegrin, splitski nadbiskup 235
312
KAZALO IMENA
Peregrinus 209 Supičić, Ivan 210

Perko, Franc 34 Svatopluk, moravski knez 18–19, 34
Petar Krešimir Veliki 47, 226 Šafa¾ik, Pavel Josef 214
Petar Veliki, ruski car 162 Ščepkin, Vjačeslav Nikolajevič 107
Petrović, Ivanka 63, 210 Šeng, Pi 269
Pranjković, Ivo 6 Šižgorić, Juraj 271
Preslavski, Konstantin 33, 162, 292 Štefanić, Vjekoslav 193–195,
Prezviter, Konstantin (Kozma) 162, 214–215, 218, 233
178 Šubić, Mladen II 305
Pribina, hrvatski knez 145 Šulek, Bogoslav 46
Prokop, opat 147 Šundalić, Zlata 99
Pupačić, Josip 47 Šurmin, Đuro 243
Rački, Franjo 58, 83, 214–215 Tadin, Marin 225

Radić, Milan 218 Tandarić, Josip Leonard 43, 280
Radonja, majstor 300 Tarnanidis, Ioannis C. 91, 95
Rastislav, moravski knez 12–13, 15, Taylor, Isaac 54
17–18, 33–34, 145, 171 Teodora, carica 12
Reinhart, Johannes 208 Teodosije 191
Rosenthal, Ludwig 284 Teofilakt, arhiepiskop 27, 36–37, 178
Runje, fra Petar 289 Teoktist, kancelar 12
Terlecki, Metodije 43
Sambunjak, Slavomir 56 Tihoradić, Divoš 194
Sava, pop 36, 107 Toma, splitski arhiđakon 36
Sava, Sveti 169, 179–180, 191 Tomašić, Tanja 44
Seliščev, Afanasij Matvejevič 161 Tomislav, hrvatski kralj 40, 47
Severjanov 91, 115 Torresani, Andreas (Andrija) 282,
Sidran, Abdulah 47 284, 292
Simah, grčki gramatičar 170 Trpimir, knez 248
Simeon, bugarski car 27, 77, 161, 169, Trpimirovići, hrvatska plemićka obi-
179 telj 208
Sović, Matej 43 Trubeckoj, Nikolaj Sergejevič 28, 54, 60
Speranski, Mihail Mihailovič 162, Truhelka, Ćiro 296
164 Turčić, Gašpar 284
Spytihnêv, češki knez 147 Turzo, Ivan 270
Srebrnić, Josip, krčki biskup 214
Sreznjevski, Izmail Ivanovič 69, 101, Uspenski, Porfirij 95
107
Starčević, Ante 243 Vaillant, André 105
Stipan, pisac 248 Vajs, Josef 54, 83, 229, 233
Stjepan V, papa 34 Večerka, Radoslav 154
Strčić, Petar 218 Vekenega, opatica 226
Strohal, Rudolf 214 Vetranović, Mavro 94
313
KAZALO IMENA
Vid, dijak 207 Wiching, biskup 18–19

Vid, krčki knez 242 Wulfila, biskup 55
Villa–Dei, Aleksandar de 261
Vince, Zlatko 45 Zaimov, Jordan 115
Vinogradov, Viktor Vladimirovič 164 Zamojski, grofovi 115
Višević, Mihovil, zahumski knez 40 Zelić–Bućan, Benedikta 297
Vitaljić, Andrija 94 Ziegler, Karl 18
Vončina, Josip 304 Zrinski, hrvatska plemićka obitelj
Vondrák, Václav 54, 69, 101 225, 297
Vostokov Hristoforovič, Aleksandr Zvonimir, hrvatski kralj 215, 218
154
Vratislav II, knez 147 Žagar, Mateo 6, 215, 218, 223
Vukčić Hrvatinić, Hrvoje 194, 225, Žubrinić, Darko 226
235, 239
314
PREDMETNO KAZALO
(U kazalo nisu unijeti svi pojmovi i predmeti koji se u knjizi spominju,

nego samo oni o kojima čitatelj može dobiti barem temeljnu obavijest)
aleksandrijsko računanje vremena crnilo 84

171 crnogorske inkunabule 270
apostol 180 časoslov v. brevijar
aprakos — apostol 180 češke inkunabule 270
aprakos — evanđelje 75 češko–moravska redakcija
arhimandrit 69 staroslavenskoga jezika 146
Assemanijev evanđelistar 83
azbučna molitva 33 ćirilica
— hrvatska 296
Baromićev brevijar 282 — ime 49
Bašćanska ploča 214
— podrijetlo 52
Batalovo evanđelje 194
— u glagoljičnim tekstovima 77
Bečki listići 229
ćirilični dio staroslavenskoga kanona
benediktinski prinosi hrvatskoj kul- 67
turi 248
Ćiril (Konstantin)
bosansko–humski srednjovjekovni
tekstovi 193 — autorstvo glagoljice 56
breve 27 — djetinjstvo 11
brevijar 226 — kod Saracena 23
brevijarske službe u čast Svetoj Braći — mladost 11
33 — polemike 21
Brižinski spomenici 153 — u Veneciji 24
bugarska redakcija staroslavenskoga
jezika 165 Didahe 98
dijakritički znaci u staroslavenskim
carigradsko računanje vremena 171 tekstovima 84
Cod. slav. 11 (Pariški zbornik) 248 Divoševo jevanđelje 194
crkvenoslavenski jezik 28 drungar 12
315
PREDMETNO KAZALO
egzogene teorije o postanku glagoljice — kameni spomenici 211

54 — liturgijski tekstovi 225
egzogeno–endogene teorije — misali 225
o postanku glagoljice 55 — psaltiri 94
Ekloga 106 — pravni tekstovi 242
Emaus (Na Slovanech), praški hrvatskostaroslavenski jezik 40
samostan 147 hrvatsko–staroslavenski jezik 41
endogene teorije o postanku glagoljice Hrvojev misal 233
56 Humačka ploča 193
euhologij v. molitvenik Hvalov zbornik (Zbornik krstjanina
evanđelje 75 Hvala) 194
faze oble glagoljice 62 ikonomahija 22

filijacijski odnosi 113 Illirico 4 229
Fraščićev psaltir 94 inkunabule 269
interpunkcija u staroslavenskim
glagoljica tekstovima 85
— ime 52 Italska legenda 34
— postanak 54
— prema ćirilici 59 jeronimska teorija o postanku
glagoljični dio staroslavenskoga glagoljice 57
kanona 67 jezična analiza staroslavenskih
glagoljični epigrafi 211 tekstova 79
gotska teorija o postanku glagoljice 57 Jurandvorski ulomci 218
Govor Klimenta Ohridskoga 156 južnoslavensko–istočnoslavenske
Grdoselski ulomak 220 srednjovjekovne kulturne veze 162
grecizmi u staroslavenskim
tekstovima 39 kalamos 84
Grškovićev apostol 194 kanon staroslavenskih spisa 67
Kijevski listići 69
hazarska misija 23 Klimentovo kratko žitje 37
Historia salonitana 36 Klimentovo opširno žitje 36
homilija Kločev glagoljaš 101
— Anonimna (Metodova) 102, 105 Konavoski glagoljski natpis 223
— Ivana Zlatoustoga 102 kontrakcija 85
hrvatska redakcija staroslavenskoga Kosinjski brevijar 280
jezika 40 Kninski ulomak 221
hrvatsko glagoljaštvo 205 krmčija 229
hrvatske glagoljične inkunabule 271 Krčki natpis 213
hrvatske latinične inkunabule 272 kurzivno pismo 54
hrvatskoglagoljska početnica 292
hrvatskoglagoljski Lekcionar Bernardina Splićanina 286
— beletristički tekstovi 242 ligature 85
— brevijari 226 liturgija Svetoga Petra 112
316
PREDMETNO KAZALO
Londonski odlomak brevijara 233 paternoster — abecedar 294

makedonska redakcija pergamena 83
staroslavenskoga jezika 175 Pisan Svetogo Jurja 249
makedonska teorija o postanku pisanje
staroslavenskoga jezika 29 — in continuo 74
Marijinsko četveroevanđelje 79 — u drvetu 84
Matičin apostol 183 — u kamenu 84
Metod Pismo Nikole Modruškoga 259
— (nad)biskup 17 Plastovski ulomak 222
— prevoditelj 105 Plominski natpis 211
— u Rimu 16 pohvalni govori 32
— u zatvoru 18 Poljički statut 300
Mihanovićev apostol 229 Povaljska listina 299
miješanje jezičnih idioma u Povaljski prag 300
hrvatskoglagoljskim tekstovima 42 Praški listići 146, 148
misal po zakonu Rimskoga dvora 225 Preslavska književna škola 165, 172
Misal po zakonu Rimskoga dvora iz prološka žitja 32
1483. 272 Prvi vrbnički brevijar 233
Mletački zbornik 195 psaltir 94
molitvenik 98
moravska misija 15 rastavljanje riječi u staroslavenskom
85
Na Slovanech v. Emaus razdoblje fragmenata u
hrvatskoglagoljskoj pismenosti 226
neslavenski izvori za život i djelo Sve-
te Braće 34 Red i zakon sestara dominikanki 307
nomina sacra 89 Regula Svetoga Benedikta 244
Nomokanon 105 Riječka glagoljska tiskara 292
rubrika 69
ruska redakcija staroslavenskoga
obla glagoljica 62 jezika 161
Obraćenje Bavaraca i Koruščana 35
Ohridska književna škola 172 Savina knjiga 107
općeslavenski književni jezik 29 Senjska glagoljska tiskara 284, 289
Senjska ploča 219
panonska (nad)biskupija 15 Senjski misal 284
panonska teorija o postanku Sinajski molitvenik (euhologij) 95
staroslavenskoga jezika 29 Sinajski psaltir 91
Panonska žitja (Panonske legende) 31 skit 79
panonsko–slovenska redakcija skraćenice u staroslavenskim
staroslavenskoga jezika 153 tekstovima 85
papinska pisma kao izvor za život i slavenske inkunabule 269
djelo Svete Braće 34 slavenski izvori za život i djelo Svete
Pariški zbornik v. Cod. slave 11 Braće 31
317
PREDMETNO KAZALO
slovo iznad retka 85 Šibenska molitva 304

slovênъskъ 27
Splitski odlomak misala 194 tetraapostol 180
Spovid općena 289 tetraevanđelje 75
srpska redakcija staroslavenskoga tipik 179
jezika 179 Traktat Crnorisca Hrabra 165
starobugarski 27, 173 transkripcija 71
starocrkvenoslavenski 28 transliteracija 71
staromakedonski 27, 172 trojezična hereza 24
staroslavensko–starohrvatske
interferencije 40
ukrajinske inkunabule 270
staroslavenski
— pravopis 84
— slovopis 84 Valunska ploča 213
— u rječnicima hrvatskoga varijante u staroslavenskim
jezika 46 tekstovima 107
— u Kurelčevim tekstovima 45 velikomoravska kneževina 145
— u hrvatskim povijesnim veliko slovo u staroslavenskom
romanima 47 pravopisu 84
strateg 12
Supetarski ulomak 222 Zakon sudnyj ljudem 106
Suprasaljski zbornik 115 Zapis popa Martinca 261
suspenzija 85 zetsko–humski tekstovi 183
Sveta Braća Zografsko četveroevanđelje 75
— kod Hazara 23
— u Moravskoj i Panoniji 15 Žitje Konstantinovo 31
— u Rimu 16 Žitje Metodovo 32
Svjedočenje bibliotekara Anastazija 35
318
KAZALO
Predgovor prvom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Predgovor drugom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
I. UVODNI TEKSTOVI
Sveta Solunska Braća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Konstantinove polemike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Staroslavenski ili općeslavenski književni jezik . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Važniji izvori za život i djelo Svete Braće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Staroslavenski u službi hrvatske kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Glagoljica i ćirilica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
II. KANON STAROSLAVENSKIH SPISA

Staroslavenski kanon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Kijevski listići (Iz Ki — transliterirani tekst, Transliteracija
i transkripcija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Zografsko evanđelje (Tetraevanđelje i aprakos–evanđelje,
Ćirilica u glagoljičnim tekstovima) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Marijinsko evanđelje (Iz Ma — Lk. VI. 20–42 »školskom«
oblom glagoljicom, Jezična analiza: Lk. VI, 20–23) . . . . . . . . . . . . 79
Assemanijevo evanđelje (Na čemu i čime su pisali stari Slaveni,
Staroslavenski slovopis i pravopis). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Sinajski psaltir (Ps. 101 — transliteracija i prijevod na suvremeni
hrvatski i na suvremeni srpski, Psaltir — knjiga psalama) . . . . . . . . 91
Sinajski molitvenik (Iz Sin. eu. — transliteracija, Molitvenik) . . . . . . . . 95
Glagolita Clozianus (Iz homilije Ivana Zlatoustoga — »školska«
obla glagoljica i transliteracija, Anonimna/Metodova homilija,
Uz Metodovu homiliju) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Savina knjiga (Varijante u tekstovima) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
319
KAZALO
Suprasaljski zbornik (Transliteracija dijelova 8. glave, Napomene

o pismu i jeziku Suprasaljskoga zbornika). . . . . . . . . . . . . . . . 115
III. IZVOD IZ STAROSLAVENSKE GRAMATIKE

Staroslavenski glasovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Deklinacija imenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
Deklinacija zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Stupnjevanje pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
IV. REDAKCIJE I RECENZIJE

Staroslavenski u dodiru sa srodnim idiomima. . . . . . . . . . . . . . . . 143
1. Češka i Moravska (Velika Moravska, Češko–moravska
staroslavenska tradicija, Iz Praških listića — transliteracija) . . . . . . 145
2. Panonija (Panonsko–slovenska redakcija i Brižinski spomenici,
Brižinski spomenici II, 1–35 — transkripcija i prijevod na
suvremeni hrvatski, Govor Klimenta Ohridskoga u spomen
apostolu ili mučeniku). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
3. Rusija (Ruska redakcija, O južnoslavensko–istočnoslavenskim
vezama u srednjem vijeku) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
4. Bugarska (Bugarska redakcija, Hrabri Crnorizac,
Traktat Crnorisca Hrabra »školskom« ćirilicom,
Starobugarski/staromakedonski/staroslavenski) . . . . . . . . . . . . . 165
5. Makedonija (Makedonska redakcija, Makedonsko i(li) bugarsko) . . . . 175
6. Srbija i Crna Gora (Srpska redakcija, Knjiga zvana apostol,
Je li zetsko–humska redakcija dio srpske tradicije, Teodosije
o Svetom Savi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
7. Bosna i Hercegovina (Tekstovi s bosansko–humskoga tla,
Herta Kuna o podrijetlu bosansko–humske tradicije) . . . . . . . . . 193
V. ĆIRILOMETODSKO NASLIJEĐE U HRVATSKOM SREDNJEM

VIJEKU
1. Pogled u hrvatsko glagoljaštvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
2. Pismohrana u kamenu (Hrvatski glagoljski epigrafi,
Plominski natpis, Valunska ploča, Krčki natpis, Bašćanska
ploča, Jurandvorski ulomci, Senjska ploča, Grdoselski ulomak,
Kninski ulomak, Plastovski ulomak, Supetarski ulomak,
Konavoski glagoljski natpis) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
320
KAZALO
3. Glagoljica na oltaru (Hrvatskoglagoljski liturgijski tekstovi,

Bečki listići, Mihanovićev odlomak apostola, Najstariji
hrvatskoglagoljski misal, Londonski odlomak brevijara,
Prvi vrbnički brevijar, Hrvojev misal, O Hrvojevu misalu,
Transliteracija f. 91 (92) b–d). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
4. Glagoljica izvan liturgije (Pravni i beletristički tekstovi,
Regula Svetoga Benedikta, Transliteracija dijelova teksta iz Regule
Sv. Benedikta, Ora et labora, Pariški zbornik, Pêsan svetogo
Jurja — transliteracija i transkripcija, Pismo Nikole Modruškoga,
Turci nalegoše na jazik hrvatski, Zapis popa Martinca —
transliteracija i prijevod na suvremeni hrvatski) . . . . . . . . . . . . 242
5. Glagoljaši u Gutenbergovoj galaksiji (Inkunabule, hrvatske i
slavenske, Hrvatski tiskarski prvijenac, Brevijar po zakonu
rimskoga dvora 1491, Baromićev brevijar 1493, Senjski misal 1494,
Lekcionar Bernardina Splićanina 1495, Spovid općena 1496,
Poslije inkunabula, Najstarija hrvatska početnica) . . . . . . . . . . . 269
6. Hrvatski ćirilicom i latinicom (Hrvatska ćirilica, Povaljska
listina, Iz Povaljske listine, Povaljski prag, Poljički statut, Iz
Poljičkoga statuta, Divkovićev Nauk krstjanski, Hrvatski jezik
latinicom, Šibenska molitva, Red i zakon). . . . . . . . . . . . . . . . . 296
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309

Predmetno kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
321
MATICA HRVATSKA
BIBLIOTEKA THEORIA / ΘΕΩΡΙΑ
Stjepan Damjanović
Slovo iskona
Staroslavenska / starohrvatska čitanka
Za nakladnika Igor Zidić

Likovno oblikovanje Luka Gusić
Priprema Tehnička priprema MH
Tiskanje dovršeno u rujnu 2011.
u tiskari Denona d.o.o., Zagreb
ISBN 978-953-150-567-5

Damjanovic Slovo Iskona

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Damjanovic Slovo Iskona

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Stjepan Damjanović

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-440/3-2002 odobrava se

Treće, popravljeno izdanje

Prošlo je više od tri desetljeća otkada se pojavilo drugo izdanje Starosla-

Ipak, u svom sam nastavničkom radu stalno osjećao nedostatak knjige

U odnosu na dosadašnje čitanke i hrestomatije znatno sam smanjio udio

U svojim uvodnim i popratnim tekstovima upozoravao sam na najvažni-

da i prije ove knjige pojavit će se u knjižarama mali staroslavensko–hr-

S obzirom na to da je knjiga prvenstveno namijenjena hrvatskim studen-

Stare sam slavenske tekstove počeo tumačiti u seminarskim dvoranama

Radost mi je i čast što knjigu objavljuje Matica hrvatska. Njezin pred-

Zagreb, rujna 2001.

Zagreb, rujna 2011.

U sedmoj glavi Žitja Metodova, koje zajedno s Žitjem Konstantinovim

To je onaj trenutak u kome mlađi brat moli starijega da se ne vraća u sa-

Braća su se rodila u Solunu koji je u ono doba po važnosti drugi bizant-

Aleksandra Velikoga. I Solun je kao i Carigrad imao crkvu posvećenu

Leonove obitelji, pozvao ga je na školovanje u Carigrad. Tamo je posjeći-

Od trenutka susreta na Olimpu Solunska Braća se više neće rastajati do

BRAĆA U MORAVSKOJ I PANONIJI

Poslanici kneza Rastislava stigli su u Carigrad 862. god., a Konstantin i

Na putu u Rim zadržali su se nekoliko tjedana u Veneciji. Željeli su ure-

Prije no što je mogao išta uraditi, uhvaćen je. Njemački povjesničari,

tin, a osobito je zanimljivo što naglašava da se za velikaše može, ako oni

Konstantin i Metod učinili su za Slavene više no što je Bizant želio u ča-

nim jezikom svakom slavenskom narodu, barem na jednom dijelu njego-

KOD SARACENA I HAZARA

tako je Židovima neprekidno citirao Bibliju. Za istraživače književnog i

To mjesto mnogi uzimaju kao siguran dokaz da je Konstantin zapisivao

ZAR SUNCE NE SJA SVIMA?

Slavenska je misija slijedila ubrzo nakon hazarske. Događaji u Morav-

(crkvenim) knjigama. Slovenski ćirilometodijanac F. Grivec tvrdi da je

va na Svetoga Pavla (»Korinćanima je Pavao pisao: Želim da biste sve

Autori najstarijih sačuvanih slavenskih tekstova jezik kojim pišu uvijek

nika i stručnih rasprava koje jezik zovu staroslavenskim već se na sa-

zik — ishodište svih slavenskih idioma nije bilježen, na njemu nemamo

Iako su stari ljetopisi upotrebljavali neke tekstove koji se odnose na ži-

rilicom Vladislav Gramatik, a stariji prijepis čuva se u Zagrebu, u

tu (mladost, vojna služba), ali i o razlozima putovanja u Rim govori op-

D. TRAKTAT CRNORISCA HRABRA

F. HRVATSKOGLAGOLJSKE SLUŽBE SVETOJ BRAĆI

II. LATINSKI IZVORI

C. SVJEDOČENJA KNJIŽNIČARA ANASTAZIJA

D. CONVERSIO BAGOARIORUM ET CARANTANORUM

III. GRČKI IZVORI

A. OPŠIRNO KLIMENTOVO ŽITJE (BUGARSKA LEGENDA)

dodan je i prijevod na suvremeni bugarski jezik. Njegovi komentari po-

B. KRATKO ŽITJE KLIMENTOVO (OHRIDSKA LEGENDA)

Prevođenjem grčkih liturgijskih tekstova na slavenski u IX. st. ostvare-

»narodnih« jezičnih osobina mada i prve najčešće dosljedno, a to znači

PM anĵeli na lono avraamle

tekstove promatramo kao cjelinu, nije jednostavan odgovor na pitanje

nom od hrvatskih narječja.26 Ako bismo saželi ulogu staroslavenskoga u

ske knjige za sav slavenski svijet pa su na hrvatskom tlu ta izdanja ne-

Pojedine riječi i njihovi oblici (kresta, neê, skorbêĉu, oskorblena, ostrij)

Vrijeme rusifikacije hrvatskostaroslavenskoga jezika poklapa se s vre-

To se posebno odnosi na dativ apsolutni koji u Kurelca na više mjesta

Staroslavenizme će povremeno koristiti i hrvatska leksikografija. Kada

Navest ćemo i primjer korištenja staroslavenizama u hrvatskoj leksiko-

dardne riječi, a u srpskom stilistički izrazito obilježene, što je posve ne-

U oblikovanju toga dvojstva (latinaško–glagoljaškoga) pisci se kadšto

Staroslavenski jezik u hrvatskoj jezičnoj povijesti obnašao je, dakle,

Najstariji slavenski spomenici pismenosti, osim Freisinških listića II,