1.

Upravno pravo definicija

Upravno pravo se može odrediti kao skup normi koje regulišu pravni položaj upravnih
organizacija i njihovu djelatnost kao i djelatnost drugih organa u vezi sa
upravnopravnim odnosima.

2.Izvori upravnog prava

- opći akti predstavničkih tijela (ustav, zakon, odluke, deklaracije, rezolucije i
preporuke)
- opći akti izvršnih organa (udbe, odluke i uputstva)
- opći akti organa uprave (uputsva, instrukacije i naredbe, pravilnik)
- običajno prav
- sudska i upravna praksa

Ustavni propisi, zakonski propisi, međunarodni ugovori, podzakonski propisi

političko-izvršnih organa, podzakonski propisi organa uprave, pravni izvori
autonomnog prava, opći pravni i drugi akti organa lokalne samouprave, običajno
pravo, sudska i upravna praksa, ustavnopravna nauka.

3. Pojam i vrste upravnih organizacija

Upravne organizacije su takve organizacije koje vrše upravnu djelatnost (pravni
pojam). Upravne organizacije kao realna društvena pojava su takve organizacije u
kojima ljudi vrše opšte društvene poslove koji se sastoje u vršenju vlasti, odnosno u
vršenju usluga građanima, njihovim pravnim licima uz mogućnost korištenja javnih
ovlaštenja.
Vrste upravnih organizacija:
a) osnovna djelatnost – organi uprave (državni organi uprave, organi uprave
predstavničkih tijela političko – teritorijalnih jedinica-kantona, entiteta, države)
b) pomoćna djelatnost – institucije koje vrše javna ovlaštenja. Ova grupa upravnih
org.se nazia ''javne službe''.

4. Opći akti uprave (pojam i vrste)

Podzakonski normativni akt može se odrediti kao opći akt čija je pravna snaga slabija
od zakona. Ove akte u našem zakonu mogu da donose izvršni organi i organi uprave, a
ne može da donosi predstavničko tijelo.
Vrste podzakonskih akata:
- dijele se na dvije osnovne grupe obzirom na cilj koji se želi postići njihovim
donošenjem:
a) akti koji se donose da bi se omogućila, odnosno olakšala primjena ili izvršenje
nekog zakona,
b) akti koji se donose da bi se njima regulisao neki odnos koji nije uopće regulisan, ili
da bi se neki odnos regulisao drugačije nego što je već uređen nekim ranijim zakonom.
U drugu kategoriju podzakonskih normativnih akata spadaju podzakonski akti koji
imaju snagu zakona, tj. uredbe sa zakonskom snagom. Prema Ustavu FBiH, uredbe sa
zakonskom snagom donosi Vlada FBiH, u situacijama kada parlament nije u
mogućnosti da se sastane. Ustav propisuje i ograničeno vremensko važenje ovih
uredbi.

5. Materijalni akti uprave (upravni akti)

Materijalni akti se mogu podijeliti u 4 grupe:
a) dokumentovanje – materijalni akti kojima organi uprave bilježe razne pojave,
svojstva i druge činjenice i pružaju podatke o tim pojavama svojstvima i činjenicama.
Ovi akti se dijele u dvije grupe:
- akti evidencije (bilježenje pojava, svojstava i dr.činjenica) cilj evidentiranja je da se u
datom momentu može tačno prikazati činjenično stanje u vezi sa kojim nastaju pravni
odnosi
- uvjerenja (akti koji se sastoje u davanju informacija i podataka o činjenicama o
kojima se vodi evidencija. Uvjerenje izdato od organa javne uprave je javna ispava i
pretpostavlja se da je njen sadržaj istinit dok se ne dokaže suprotno.
b) obavještenje – predstavlja radnju organa javne uprave putem koje obavještava lica o
raznim činjenicama ili aktima (objavljivanje propisa u službenim glasilima)

c) primanje izjave – radi se o takvoj djelatnosti uprave gdje ona prima spolja izjave
zainteresiranih lica npr.prijava rođenja, vjenčanja, smrti)

c) ostali materijalni akti – su grupa u koju spadaju mnogobrojne dr.radnje koje vrše
organi uprave a koje ne spadaju u naprijed navedene 3 grupe npr. Služba policije,
izrada izvještaja, elaborrata itd..

6. Poslovi organa uprave prema pozitivnom pravu

a) provode utvrđenu politiku i izvršavaju zakone i dr.propise,
b) obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i dr.propisa,
c) donose propise za provedbu zakona i dr.propisa,
d) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva,
e) odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti,
f) praćenje stanja u oblastima za koje su organi uprave osnovani.

7. Vrste organa uprave

a) organi uprave i upravne organizacije,
b) organi uprave višeg i nižeg stepena,
c) aktivni i savjetodavni organi,
d) samostalni organi uprave i organi uprave u sastavu samostalnih org.
e) opći i posebni organi uprave,
f) inokosni i kolegijalni organi,
g) centralni i područni organi,
 h) viši i niži organi uprave,
i) državni, federalni, kantonalni i opštinski organi uprave.

8. Kako je organizovana vlast na državnom i federalnom nivou?

9. Unutrašnja organizacija uprave

Utvrđuje se zavisno od obima i prirode poslova, tako da se obezbjeđuje njihovo
efikasno i racionalno izvršavanje a prvenstveno blagovrremeno ostvarivanje prava
odnosno izvršavanja dužnosti građana i pranih lica. Utvrđuje se pravilnikom.
Po Zakonu o upravi u FbiH, unutrašnja org. Utvrđuje se da se osigura:
a) efikasno obavljanje poslova, racionana org rada i uspješno rukovođenje organom,
b) ostvarivanje pune saradnje sa drugim organima,
c) grupisanje poslova u skladu sa njihovom prirodom i načinom obavljanja,
d) potpunije objedinjavanje zajedničkih i općih poslova radi realizacije zajedničkih
službi.

10. Odnosi organa uprave (3 grupe)

a) odnosi između svih organa uprave – pružanje pravne pomoći
b) odnosi između organa uprave nižeg i višeg nivoa vlasti – vertikalni odnosi
c) međusobni odnosi organa iste političko-teritorijalne zajednice

11. Odnosi organa uprave u FBiH

12. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne i izvršne vlasti
Treba da omoguće da država vrši svoju upravnu funkciju u skladu sa zakonodavnom i
izvršnom funkcijom.
Odnosi organa uprave prema zakonodavnom i izvršnom organu mogu se svrstati u
sljedeće osnovne grupe:
a) organizaciona vlast zakonodavnom i izvršnog organa (osnivačka prava)
b) personalna vlast zakonodavnog i izvršnog organa
c) normativna vlast
d) prava finansijskog karaktera
e) usmjeravanje rada organa uprave
f) kontrola (nadzor) nad organima uprave i odgovornost organa uprave.

13. Odnos organa uprave i sudova

U pravnoj državi upravni i sudski organi su međusobno odvojeni i u vršenju svojih
funkcija su nezavisni i samostalni, međutim do određenih odnosa ipak može doći. Ti
odnosi se mogu pojaviti:
- kod rješavanja prethodnog pitanja koje spada u nadležnost drugog državnog organa,
- kroz pružanje pravne pomoći,
- kroz pojavu sukoba nadležnosti,
- kroz kontrolu zakonitosti rada koju vrše sudovi nad upravnim organima u svakoj
pravnoj državi.
Sukob nadležnosti organa uprave i sudova može biti pozitivan i negativan. Pozitivan je
kad se organ uprave i sud proglašavaju nadležnima za rješavanje iste pravne stvari, a
negativan kad se proglašavaju nenadležnima.

14. Načela rada i sredsstvo za rad organa

a) načelo zakonitosti,
b) načelo samostalnosti organa uprave,
c) načelo efikasnosti,
d) načelo javnosti,
e) načelo saradnje,
f) načelo upotrebe jezika i pisma,
g) načelo odgovarajuće racionalne zastupljenosti službenika.

15. Sredstva za rad organa uprave

a) sredstva plaće
b) sredstva za materijalne troškove
c) sredstva za posebne namjene
d) sredstva opreme.
16. Šta je javna ustanova?
Ustanove su pravna lica koja obavljaju djelatnost obrazovanja, nauke, kulture, fizičke
kulture, zdravstva, dječije zaštite, socijalne zaštite, socijalne sigurnosti i djelatnosti
utvrđenih zakonom kojima sticanje dobiti nije cilj djelatnosti. Mogu biti javne i
privatne.

17. Šta je javno ovlaštenje?

Javna ovlaštenja mogu se povjeriti preduzećima, ustanovama i dr pravnim licima, i to
zakonom i propisom gradskog ili općinskog vijeća. Sastoje se u ovlaštenju da u okviru
svojih djelatnosti odlučuju u pojeinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama
građana, preduzeća i dr pravnih lica.

18. Šta je javna služba?

Javna služba je svaka djelatnost čije obavljanje mora biti obezbjeđeno, regulisano i
kontrolisano od onih koji vladaju jer je obavljanje ove djelatnosti neophodno za
ostvarivanje i razvoj društvene uzajamnosti i ujedno je takve prirode da ne može biti
ostvareno bez intervencije vladajuće sile.

19. Šta je javno preduzeće?

Prvobitno su postojala 2 oblika javnih službi: Javna ustanova, koja ima svojstvo
pravnog lica i Koncesija, tj. ugovorom povjereno vršenje javne sluţbe pojedincu. Ovi
osnovni oblici su danas dopunjeni novim oblicima. Javne ustanove preobražavaju se u
javna preduzeća, a kao posebni organi koji vrše djelatnost javnih službi javljaju se i
mješovita preduzeća, tj. preduzeća u mješovitom vlasništvu (dio akcija je u vlasni štvu
privatnih vlasnika kapitala, a dio u vlasništvu države).
Javno preduzeće, u smislu ovog Zakona, jeste preduzeće (pravno lice upisano u sudski
registar kao privredno društvo, odnosno javno preduzeće definirano kao takvo
posebnim propisom) koje obavlja djelatnosti od javnog društvenog interesa
(energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima i druge
djelatnosti od javnog društvenog interesa), koje zapošljava najmanje 50 radnika, kao i
preduzeće u kojem općina, grad, kanton ili Federacija Bosne i Hercegovine ima udio u
vlasništvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica odnosno udio nezavisno od
toga kojom se djelatnosti bavi.
20. Pojam upravnopravnog odnosa ?
Upravnopravni odnos predstavlja takav odnos u koji na autoritativan način stupaju
javni organi sa pojedincima, pravnim licima i drugim strankama. Razlikuje se od
drugih odnosa po subjektu i načinu osnivanja.
Prema tome, norme koje regulišu djelatnost javnih organa u vezi sa upravnopravnim
odnosima mogu se podijeliti u 3 grupe:
- norme koje regulišu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom
odnosu, tj. norme materijalnog prava;
- norme koje regulišu postupak zasnivanja upravnopravnog odnosa;
- norme koje regulišu razrješavanje sporova iz upravnopravnog odnosa.
Upravnopravni odnosi se dijele u dvije grupe:
a) odnosi koji se uspostavljaju, raspravljaju i rješavaju na inicijativu uprave,
b) odnosi u kojima dominira volja jedne ili više stranaka.

21. Subjekti između kojih se mogu zasnovati upravnopravni odnosi?

Upravnopravni odnos se može zasnovati:
- između organa uprave, ustanove ili institucije koja vrši javna ovlaštenja i pojedinca
građanina;
- između upravnih organa i preduzeća, tj. društava;
- između upravnih organa i drugih pravnih lica;
- između samih upravnih organa(npr. Rješenje sanitarne inspekcije kojim se naređuje
organu uprave da poboljša higijenske uslove u prostorijama za rad);
- između određenih upravnih organa i njihovih službenika (npr. rješenje o
unapređenju)

22 .Razlika između upravnopravnog i građnskopravnog odnosa ?

Razlike su u pogledu načina zasnivanja i subjekata odnosa. Građanskopravni odnos po
pravilu nastaje saglasnom izjavom volja subjekata u ovom odnosu (ugovorom).
Upravnopravni odnos je autoritativan odnos, tj. odnos vlasti. Jedan od subjekata
upravnopravnog odnosa uvijek je upravni organ, ustanova, odnosno institucija koja
vrši javna ovlaštenja. S obzirom na autonomiju volja, u građanskopravnom odnosu je
irelevantno razlikovanje subjekata u smislu da li su to pojedinci, pravne osobe, državni
organi...

23. Nastanak i prestanak upravnopravnog odnosa ?

Upravnopravni odnosi mogu nastati na 3 načina:
1. na osnovu upravnog akta, tj. akta koji sadrži konkretnu autoritativnu odluku
javnog organa – osnovni i najčešći način;
2. na osnovu neke pravne činjenice – npr. Dijete rođeno od roditelja državljana BiH
stiče državljanstvo BiH samim rođenjem (po sili zakona);
3. šutnjom uprave, tj. kad je izričito propisano da se zahtjev stranke smatra usvojenim
ako organ u određenom roku ne donese upravni akt. To je izuzetan slučaj jer je pravilo
da se šutnjom ne zasniva upravnopravni odnos, nego stranka ima pravo žalbe
drugostepenom organu.

24. Pojam upravnog akta

Upravni akt se najčešće definiše kao pravni akt uprave kojim se na autoritativan način
rješava jedan konkretan slučaj. Upravni akt bi se mogao odrediti po sadržini kao
pojedinačan akt kojim se određuje dispozicija koja subjekta čije ponašanje reguliše
obavezuje i protiv njegove volje. Dakle, za upravni akt je karakteristično:
- da je pravni akt;
- daje pojedinačan (konkretan);
- da sadrži dispoziciju;
- da je autoritativan.

25. Vrste upravnog akta

Uravni akti se mogu podijeliti na više grupa:
a) individualni i generalni
b) konstitutivni i deklarativni;
c) pozitivni i negativni;
d) pravno vezani akti i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene;
e) akti koje donosi jedan organ i zbirni akti;
f) akti koji se donose po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke;
g) akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi;
h) rješenja i zaključci.

26. Konstitutivni elementi upravnog akta

Konstitutivni akti djeluju ex nunc, tj. od momenta donošenja, jer je zadatak
konstitutivnog akta formiranje pravnog odnosa koji nije postojao.
Konstitutivni akti dijele se na akte koji stvaraju nove pravne odnose, akte koji
mijenjaju i akte koji ukidaju postojeće pravne odnose. Osim toga, konstitutivni akti se
dijele na ovlašćujuće (favorabilne) i obavezujuće (onerozne) zavisno od toga da li
stranci dodjeljuje neko pravo. Obavezujući akti mogu sadržavati obavezu činjenja ili
nečinjenja, te se u tom smislu govori o naređenju i o zabrani. U ovlašćujućem aktu se
javljaju oba elementa, tj. ovlaštenja i dužnosti.
Konstitutivni elementi upravnog akta:
a) zaglavlje,
b) uvod,
c) dispozitiv,
d) obrazloženje,
e) pravna pouka,
f) kome je dostavljeno,
g) potpis ovlaštenog lica,
h) pečat.
27. Pogrešni upravni akti
Pri donošenju upravnog akta mogu se učiniti određene greške koje se po svojoj prirodi
mogu svrstati u 3 grupe: faktičke greške, greške koje se sastoje u necjelishodnosti akta
i pravne greške. Obzirom na vrstu greške upravni akti se dijele na neuredne,
nepravilne i nezakonite.
Neuredni upravni akti sadrže faktičke greške, tj. greške u imenima, brojevima, pisanju,
računanju i sl. Dakle, akti su pravilno doneseni ali pogrešno napisani. Ispravke nisu
vremenski ograničene, a provode se po službenoj dužnosti ili zahtjevu stranke.
Nepravilan upravni akt je akt koji je necjelishodan. Drugostepeni organ može poništiti
rješenje prvostepenog i stvar riješiti po svom shvaanju.
Nezakoniti upravni akti su akti koji sadrže pravne greške. U pravnoj teoriji je posebno
značajna podjela nezakonitih upravnih akata na oborive (rušljive) i ništave.
Oborivi upravni akti predstavljaju akte čija je nezakonitost lakše prirode, te mogu
ostati na snazi ako se protiv njih blagovremeno ne upotrijebi pravno sredstvo (redovno
ili vanredno), ili se pravno sredstvo neuspjelo upotrijebi. Ništavi upravni akti sadrže
pravnu grešku vrlo teške prirode, pa zbog toga ne mogu nikaad biti sanirani i mogu se
ukloniti iz pravnog poretka u svako doba kad se ustanovi odgovarajuća pravna greška.
Oborivi upravni akti mogu se poništiti ili ukinuti, a ništavi pravni akti se uvijek
poništavaju.
Upravni akt može biti i samo djelomično pogrešan. U takvom slučaju stavljanje van
snage će se odnositi samo na taj dio akta, a preostali dijelovi će ostati nedirnuti. To je
u pravilu slučaj kad dispozitiv ima više tačaka bez unutrašnje uske povezanosti.

28. Sistemi sticanja državljanstva

Prema Zakonu o državljanstvu BiH, državljanstvo se stiče porijeklom, rođenjem na
teritoriji BiH, usvajanjem, putem naturalizacije i putem međunarodnog sporazuma.
Sticanje državljanstva porijeklom – ius sanguinis. Po ovom sistemu dijete stiče
državljanstvo svojih roditelja, bez obzira na mjesto rođenja i prebivališta. Ono se javlja
u 2 vida: ako su oba roditelja državljani BiH i ako je jedan od roditelja državljanin
BiH. U prvom slučaju, dijete bezuslovno dobiva državljanstvo BiH. U drugom slučaju
dijete dobiva državljanstvo pod slijedećim uslovima:
- da je rođeno u BiH;
- da je rođeno u inostranstvu, a drugi roditelj je bez državljanstva. U ovom slučaju
moraju biti ispunjeni i dodatni zakonski uslovi: da do navršene 23-će godine života
bude prijavljeno kao državljanin BiH kod nadležnog organa u zemlji ili inostranstvu i
da se stalno nastani u BiH. Dijete koje na ovaj način stiče državljanstvo smatra se
državljaninom BiH od rođenja.
Sticanje državljanstva prema mjestu rođenja – ius soli. Ovaj sistem uglavnom je
prihvaćen kao dopunski način sticanja koji se primjenjuje samo ako se državljanstvo
djeteta ne može odrediti po porijeklu. Na ovaj način državljanstvo BiH stiče dijete
rođeno ili nađeno na teritoriji BiH ako su mu oba roditelja nepoznata, ako su
nepoznatog državljanstva ili ako su bez državljanstva. Djetetu će prestati državljanstvo
BiH ako se do navršene 14-te godine utvrdi da su mu roditelji strani državljani.
Usvajanje. Na ovaj način državljanstvo BiH stiče dijete mlađe od 18 godina koje je u
potpunosti usvojio državljanin BiH nakon stupanja na snagu Ustava BiH.
Sticanje državljanstva po mjestu prebivališta – ius domicilii – naturalizacija.
Naturalizacija je dopunski način sticanja državljanstva na osnovu kojeg stranac po
molbi stiče državljanstvo određene države pravnim aktom. Dakle, elementi sticanja
državljanstva na ovaj način su sljedeći: izjava volje u vidu molbe stranog državljanina
ili lica bez državljanstva, ispunjenje određenih uvje ta i donošenje rješenja od strane
nadležnog organa kojim se usvaja zahtjev lica za sticanje državljanstva.
Sticanje državljanstva po međunarodnim ugovorima. Odredbe kojima se reguliše
pitanje sticanja državljanstva obično su sadržane u međunarodnim mirovnim
ugovorima, odnosno u situacijama kad se vrše određene teritorijalne promjene jer se
postavlja pitanje državljanstva osoba koje su se nalazile na anektiranim, pripojenim ili
vraćenim teritorijama.

29. Da li naturalizacija djeluje prema članovima porodice ? NE

30. Udruženje građana – esejsko

Postoje 2 osnovna sistema za osnivanje udruženja građana: sistem prijave i sistem
odobrenja (dozvole).
Po sistemu prijave, u propisima su utvrđeni uslovi kada se može osnovati udruženje i
čim su ti uslovi ispunjeni udruženje se može osnovati, a osnivači to samo moraju
prijaviti nadležnom državnom organu. Državni organ povodom te prijave provjerava
da li je udruženje osnovano u skladu sa zakonskim uvjetima i akt državnog organa
(ako ga donese) ima deklarativan karakter.
Po sistemu dozvole je za osnivanje udruženja potrebna dozvola (odobrenje) državnog
organa. Dozvola ima konstitutivni karakter. U slučaju da državni organ u određenom
roku ne izda dozvolu za osnivanje udruženja, zahtjev osnivača se smatra odbijenim.
Uslovi koji su zakonom određeni za osnivanje udruženja mogu se podijeliti na
formalne i materijalne. Formalni su da udruženje osniva grupa od najmanje 30
punoljetnih, poslovno sposobnih građana i da se udruženje obavezno osniva na
osnivačkoj skupštini koja donosi odluku o osnivanju i statut udruženja.
Udruženje prestaje sa radom:
- odlukom organa upravljanja udruženja;
- ako se utvrdi da je udruženje prestalo djelovati;
- ako je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom za
održavanje godišnje skupštine, a skupština nije održana;
- ako se broj članova udruženja smanji ispod broja određenog za osnivanje udruženja.
31. Javni skupovi – esejsko
Zakon o javnim skupovima razlikuje 2 vrste javnih skupova: političke skupove i
priredbe.
Političke skupove predstavljaju zborovi, mitinzi, ulične povorke i drugi skupovi
sazvani radi stvaranja i ispoljavanja javnog mišljenja, a na koje je omogućen pristup
pojedinačno neodređenim licima.
Priredbe su skupovi koji se priređuju radi izvođenja kulturno-zabavnog programa,
sportskog takmičenja i sl. na kojima je omogućen pristup pojedinačno neodređenim
licima. Za obe vrste skupova zakon predviđa sistem prijava.
Organizator skupa dužan je održavanje prijaviti MUP-u u općini na čijem području
namjerava održati skup, najkasnije 48 sati prije vremena za koje je skup zakazan. U
prijavi se navodi vrijeme, mjesto i svrha održavanja skupa, kao i mjere koje će
organizator preduzeti radi održavanja reda i mira. MUP je dužan da omogući
nesmetano održavanje javnog skupa i da se stara o održavanju javnog reda i mira na
skupu.
Nadležni organ može zabraniti održavanje javnog skupa ako je on sazvan ili ako se na
njemu ispoljava aktivnost usmjerena na:
- nasilnu promjenu ustavnog poretka;
- podsticanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti;
- protiv teritorijalne cjelovitosti BiH ili FBiH ili se tom aktivnošću ugrožava mir ili
ravnopravna međunarodna saradnja;
- vršenje krivičnih djela ili se tom aktivnošću podstiče na vršenje krivičnih djela;
Održavanje javnog skupa će se zabraniti i ako se na javnom skupu remeti javni red ili
vrijeđa javni moral, kao i onda kad je to potrebno radi zaštite zdravlja ljudi.
Održavanje se može zabraniti i ako se osnovano može očekivati da će na javnom
skupu biti poremećen javni red i mir ili ugrožen život ili sigurnost ljudi i imovine. O
zabrani je nadležni organ dužan obavijestiti organizatora najkasnije 24 sata prije
vremena za koje je skup zakazan.

32. Putne isprave, ko izdaje pasoš ?

Po Zakonu o putnim ispravama BiH putne isprave su: pasoš, diplomatski pasoš,
službeni pasoš, zajednički pasoš i putni list.
Putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i državljanstvo Bosne i
Hercegovine.

Putne isprave BiH izdaju sljedeći organi:

1. Nadležni organi u entitetima i Brčko Distriktu Bosne I Hercegovine;
2. Ministarstvo civilnih poslova Bosne I Hercegovine;
3. Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine;
4. Ministarstvo sigurnosti BiH.
Postupak izdavanja. Putne isprave izdaju se na osnovu zahtjeva koji se podnosi na
na propisanom obrascu. Zakonom je propisano šta se podnosi uz zahtjev. Nadležni
organ je zahtjev dužan riješiti u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Izuzetno, u slučaju liječenja u inostranstvu, bolesti odnosno smrti člana uže porodice,
nadležni organ dužan je putnu ispravu izdati odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od
trenutka podnošenja zahtjeva.
Nosiocu putne isprave, putna isprava će se oduzeti u sljedećim slučajevima:
a) ako je dobio putnu ispravu služeći se lažnim ili obmanjujućim informacijama,
b) ako drugom licu dozvoli korišćenje svoje putne isprave,
c) ako je prestao biti državljanin BiH,
d) ako se naknadno utvrdi da su postojale zakonske smetnje zbog kojih putna isprava
ne bi bila ni izdata.
Zajednički pasoš izdajese grupi od najmanje 5, a najviše 50 lica, zajedno putovanje u
jednu ili više tačno određenih zemalja. Izdaje se sa rokom važenja koji je potreban za
putovanje te grupe u inostranstvo, a taj rok ne može biti duži od jedne godine.
Putni list izdaje se licu koje boravi u inostranstvu bez pasoša, radi povratka u BiH.
Istim putnim listom mogu se koristiti bračni drug i djeca korisnika putnog lista, ako su
upisani u putni list u koji su unesene njihove fotografije. Putni list izdaje se sa rokom
važenja koji je potreban za povratak u BiH, ali ne dužim od 20 dana. Izdaje ga
diplomatsko ili konzularno predstavništvo BiH u inostranstvu.
Diplomatske pasoše izdaje isključivo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, a službene
pasoše Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija, koje može ovlastiti po jedno
ministarstvo u svakom entitetu da izdaje službene pasoše.

33. Javno dobro – vrste

Javno dobro podrazumijeva sve stvari koje se nalaze u građanskopravnom prometu i
za koje vrijedi poseban upravnopravni režim.
Javna dobra u našem pravnom sistemu dijele se na 2 grupe:
a) dobra koja služe općoj upotrebi svih građana u skladu sa propisima o korištenju.
Niko ne smije to dobro koristiti na način da drugog isključi od jednakog korištenja.
b) Stvari namijenjene državnim organima i organizacijama.
U upravnoj nauci podjela javnih dobara vrši se i po drugim kriterijima:
- S obzirom na činjenicu da li stvari mogu biti u privatnoj svojini ili ne (npr.putevi,
rijeke, trgovi, morska obala i sl, u odnosu na inventar javnih organa, predmete u
muzejima, knjige u javnoj biblioteci itd);
- S obzirom na vrstu stvari koje čine javno dobro (zemljišno, vodno, morsko, zračno
javno dobro, zgrade i pokretne stvari);
- S obzirom na način nastanka javnog dobra (prirodna i vještačka javna dobra).
Proglašenje i prestanak javnog dobra. Proglašenje se vrši općim aktom (zakonom,
uredbom i odlukom općinskog vijeća) i upravnim aktom. Akt kojim se određuje
namjena kod vještačkog javnog dobra može biti pravni ili obična materijalna radnja.
Npr. izgradi se lokalni put kojim se stanovništvo počne koristiti. Za javne puteve prije
predaje saobraćaju potreban je tehnički pregled.
Javna dobra mogu prestati: prirodnim putem (npr. rijeka presuši) ili na osnovu pravnog
akta. Isto važi i za promjene u toku postojanja javnog dobra.

34. Kako se utvrđuje naknada za eksproprijaciju ?

Eksproprijacija se shvata kao oduzimanje ili ograničavanje određenog imovinskog
prava upravnim aktom državnog organa radi opće svrhe, uz istovremeno davanje
odgovarajućeg prava nekom drugom licu, i to u pravilu uz naknadu.
Naknada za eksproprisanu nekretninu određuje se, po pravilu, davanjem druge
odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se
ekspropriše u istoj općini ili gradu, kojom se vlasniku nekretnine koja se ekspropriše
omogućavaju približno isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu.

35. Vrste podzakonskih pravnih akata prema cilju koji se želi postići :
a) akti koji se donose da bi se omogućila, odnosno olakšala primjena ili izvršenje
nekog zakona;
b) akti koji se donose da bi se njima regulisao neki odnos koji uopće nije regulisan, ili
da bi se neki odnos regulisao drugačije nego što je već uređen nekim ranijim zakonom.

36. Javna okupljanja (3 podjele)

Javna okupljanja su:

a) mirna okupljanja i javni protesti,

b) javne priredbe i

c) drugi oblici okupljanja.

38. Dejstvo naturalizacije prema članovima porodice u BiH

Dejstvo prema članovima porodice različito je prema bračnom drugu i prema djeci. U
nekim državama naturalizacija nema nikakvog pravnog dejstva prema bračnom drugu,
već se njemu priznaju posebne olakšice za sticanje državljanstva naturalizacijom. S
druge strane, u mnogim državama naturalizacija proizvodi pravna dejstva prema djeci
naturaliziranog lica. U našem pravu naturalizacija nema dejstva ni prema bračnom
drugu ni prema djeci naturaliziranog lica, nego oni mogu steći državljanstvo putem
redovne naturalizacije sa posebnim olakšicama.

39. Kako je organizovana vlast na nivou BiH ?

Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH:
- Ministarstva
- Upravne organizacije: samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u
sastavu ministarstva

40. Definiši princip lokalne samouprave

Lokalna samouprava je pravo, obaveza i osposobljenost lokalnih vlasti da u
granicama ustava i zakona regulira i upravlja određenim javnim poslovima u skladu sa
interesima lokalnog stanovništva a na osnovu lične odgovornosti. Jedinice lokalne
samouprave su opštine i grad. Imaju status pravnog lica. Statutom se bliže određuje
njihova nadležnost.

41. Sistematizacija normi upravnog prava

a) norme koje regulišu pravni položaj upravnih organizacija,
b) norme koje regulišu djelatnost javnih organa u vezi sa upravnopravnim odnosima
c)

41. Kako je uprava organizovana na nivou FbiH ?

1. Federalni organi uprave:
a) federalna ministarstva
b) federalne uprave.
2. Federalne upravne ustanove:
a) federalni zavodi,
b) federalne direkcije,
c) federalne agencije
3. Kantonalna uprava,
4. Gradska i opštinska uprava.
ZADATAK 1.
MINISTARSTVO OBRAZOVANJA SBK
INSPEKCIJA ZA OBRAZOVANJE SBK
Broj: 01-111-011-0356/19
Busovača, 13.11.2019.godine

Na osnovu Zakona o visokom obrazovanju SBK(Službene novine SBK, broj 07/15)

Inspekcija za obrazovanje donosi

RJEŠENJE

1. Pravnom fakultetu u Busovači zabranjuje se daljnji upis studenata u navedenu

instituciju
2. Pravnom fakultetu je naloženo da uskladi svoj rad sa Zakonom o visokom
obrazovanju SBK, da omogući potrebne prostorne kapacitete za nastavak rada

OBRAZLOŽENJE

Na osnovu Zapisnika o inspekcijskom nadzoru broj 01-122-010-0345/19 od dana

06.11.2019.godine utvrđeno je da Pravni fakultet uBusovači ne posjeduje
odgovarajuće prostone kapacitete za nastavak rada i da je 10 stuenata četverogodišnji
studij zaršilo u roku od 2 godine što je u suprotnosti sa Zakonom o visokom
obrazovanju SBK.

Na osnovu izloženog doneseno je Rješenje kao u dispozitivu.

U prilogu zapisnika se nalazi kopija dokumentacije izuzete iz službene dokumentacije
tretirane ustanove a koja potvrđuje navode utvrđene u Zapisniku (Evidencija
zaposlenih osoba, evidencija o 12 studenata koji su studij završili za dvije godine,
dokumentacija o prostornom kapacitetu)

Zapisnik je pročitan prisutnim strankama i prisutne stranke su imale priliku da same

pregledaju sadržaj zapisnika.

Inspekcijski nadzor je završen u 12:00 h.

Nije bilo primjedbi na sadržaj zapisnika.

Potpis odgovorne osobe Potpis inspektora

ZADATAK 2.
UNIVERZITET U ZENICI
PRAVNI FAKULTET
Naučno nastavno vijeće
Broj: 08-100-310-0469/20
Zenica, 02.12.2020.godine

Na osnovu člana 239. Statuta Univerziteta u Zenici (Službene noine ZDK broj: 6/09)
odlučujući po zahtjevu Pravik 2, Naučno nastavničko vijeće Pravnog fakulteta na
svojoj sjednici održanoj 18.11.2020.godine, jednoglasno donosi

RJEŠENJE

O zahtjevu za prelazak studenta sa vanrednog na redovan studij

1. Studentu Pravnik 2 upisanom u II(druga) godina vanrednog studija u akademskoj

2019/2020 godini na Pravni fakultet u Zenici, odobrava se prelazak sa vanrednog na
redovan studij Pravnog fakulteta UNZE
2. Student je u obavezi izvršiti upis u III (treću) godinu redovnog studija u akademskoj
2019/2020 godini na Pravnom fakultetu UNZE u rokovima predviđenim za upis.

OBRAZLOŽENJE

Na osnovu Molbe imenovanogg broj: 08-103-011-0467/20 od 10.11.2020 godine i

uvida u indeks i dosije studenta, utvrđeno je da je imenovani akademske 2019/2020
godine, prvi put upisan u II (drugu) godinu studija, da je položio sve ispite II godine
studija, u redovnim rokovima i ostvario prosječnu ocjenu te godine studija 8,9 zbog
čega je stekao pravo na prelazak sa vanrednog na redovan studij shodno odredbama
člana 239. Statuta UNZE.

Na osnovu izloženog doneseno je Rješenje kao u dispozitivu.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv rješenja se može izjaviti žalba Senatu UNZE
u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

Predsjedavajuća Naučno-nastavničkog vijeća

Dostavljeno:
1x imenovani,
1x dosije imenovanog
1x a/a
ZADATAK 3.

INSPEKCIJA OBRAZOVANJA
INSPEKTOR:
ZENICA, 09.12.2020 godine
Broj: 01-200-112-03454/20

ZAPISNIK O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Prisutni: NN
Voditelj inspekcijskog nadzora i zapisničar: NN
Stranka: šef studentske službe Pravnog fakulteta UNZE

Dana 20.01.2020 godine u 10:00 h inspektor NN započela je inspekcijski nadzor i

kontrolu upisa studenata na Pravnom fakultetu UNZE u akademskoj 2020/2021
godini.

Nakon uvida u tekst konkursa i službenu dokumentaciju i evidenciju upisanih utvrđeno

je da su ispoštovani uslovi konkursa i propisane procedure. Također utvrđeno je da je
primljen broj studenata 78, a odobrena kvota je 80, tako da je primljeni broj u
okvirima odobrene kvote.

Prisutni šef studentske službe je izjavio da nije bilo nikakvih problema kod procedure
upisa.

Potpis šefa studentske službe

Nakon završenog inspekcijskog nadzora šef stud. Službe je pročitao tekst zapisnika i
potvrdio da je saglasan sa tekstom zapisnika što potvrđuje i svojim potpisom.

Inspekcijski nadzor je završen u 11:00 h.

PRILOG:
- kopija teksta konkursa,
- zapisnik o provedenoj proceduri upisa,
- lista primljenih studenata sa bodovima i opisom načina bodoanja

POTPIS:
Šef studentske službe Voditelj inspekcijskog nadzora

Zapisnik je printan i potpisan u dva primjerka od kojih jedan zadržava Pravni fakultet,
a drugi nadležna inspekcija za obrazovanje ZDK.