UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

Studijski program: Turizmologija

KULTURA I ANIMACIJA U TURIZMU

TUZLA, 2020. GODINE

 POJAM I PODJELA KULTURE

Pojam, predmet i cilj proučavanja kulturne geografije

 Geografija

 Kulturna geografija

 Prostor

 Prirodni pejzaž, kulturni pejzaž

 Kultura

 Ljudsko društvo, društvene zajednice, multikulturalnost

 Turizam i kultura

Kultura i njene pojave nalaze se u fokusu geografske grane koja se zove kulturna geografija.

Kulturna je geografija ”sistematska grana geografije koja se koncentrira na zajednice i

društva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, s naglaskom na odnos čovjeka i okoline”

Da bi shvatili bit kulturno-geografskog proučavanja potrebno je razjasniti njene bitne i

osnovne pojmove

Na prvom mjestu je pojam KULTURA

Pojam kulture u kulturnoj geografiji ima ključno značenje za razumijevanje razlika i sličnosti
među ljudima i društvenim zajednicama

Pažnja geografije je usmjerena na zajednice ljudi koje nastanjuju određeni prostor i koje
imaju zajednička obilježja

Kultura je veoma složen fenomen koji su pokušali definisati mnogi autori. Njegovo se
poimanje mijenjalo tokom vremena. Nema jedne, općeprihvaćene, definicije ovog pojma,
Pojam kultura obuhvata tehnologiju, jezik, umjetnost, socijalni, religijski, politički sistem itd.

U širem smislu pod kulturom podrazumijevamo sve što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji
u tjelesnom i umnom radu ljudi, za razliku od prirodnih pojava;

Razlikujemo: materijalnu, duhovnu i nacionalnu kulturu

Materijalna kultura predstavlja skup sredstava za proizvodnju i drugih materijalnih vrijednosti

društva na svakom historijskom stupnju.

Duhovna kultura predstavlja skup rezultata društva u: nauci, umjetnosti, organizaciji

društvenog i državnog života; u običajima i moralu u svakoj historijskoj epohi. U klasnom
društvu kultura ima klasni karakter (robovlasnička kultura, feudalna kultura, buržoaska
kultura)

Nacionalna kultura obuhvata: historijska tradicija, moral i običaji, jezik i književnost,

umjetnost svakog naroda; stupanj savršenstva postignut u vladanju ovom ili onom granom
znanja ili djelovanja (kultura rada, kultura govora, fiskultura i sl); obrazovanost uopće,

1
prosvjećenost, stupanj društvenog, duhovnog razvitka, načitanost, pristojnost, lijepo
ponašanje, pažljivo ophođenje, društvena obzirnost, finoća i dr.

Postoji li razlika između pojmova KULTURA i biti KULTURAN?

Kulturni areali uglavnom imaju relativnu uniformnost kulturnih obilježja. Diferenciranje se

može vršiti na nekoliko razina, pomoću jednog elementa ili skupine elemenata kulturnih
obilježja.

Kulturni pejzaž je centralna tema kulturne geografije. To je zbog činjenice da je kulturni

pejzaž rezultat djelovanja ljudskih grupa, odnosno „kultura” na Zemljinoj površini.

2
 ODNOS KULTURE I TURIZMA

Kultura direktno utiče na turizam, a turizam sve više utiče na kulturu koja postaje važan motiv
turističkih putovanja. U novije se vrijeme neke turističke destinacije u Europi više orijentišu na
kulturni turizam jer se radi o manjem tržišnom segmentu pa nema velikih dolazaka, neki
turisti više troše, pristupaju lokalnom stanovništvu s više simpatija i nastojanja za
upoznavanjem od drugih turista.

Turisti mogu također vrlo negativno uticati na razvoj turizma, pa su u nekim područjima iz tog
razloga nepoželjni. Jedno od mogućih rješenja za potencijalno ugrožavanje lokaliteta i
stanovništva je stvaranje kulturnih oblika i priredbi samo za turističku potrošnju. Tako se u
mnogim turističkim mjestima umjetnička proizvodnja prilagodila različitim turističkim
potrebama. Do neke razine ta se proizvodnja može smatrati autentičnom jer se ti oblici
„kreiranih autentičnosti“ mogu promatrati u sklopu široke skale proizvoda i rituala koji su
prihvaćeni u turizmu kao tradicionalna kulturna ponuda. Često se turistička ponuda stvara za
turiste i zaboravlja na lokalno stanovništvo, čija kvaliteta života utiče na kvalitetu ponude i
mora biti dio iste strategije. Ključno je pitanje u odnosu kulture i turizma do koje mjere
stanovništvo pojedinih mjesta ili područja održava kontrolu nad vlastitom kulturom i
proizvodima koji iz nje proizlaze - čija se kultura prodaje i kome.

Kulturni se turizam često razvija iz političkih i ekonomskih razloga koji nemaju puno veze s
loikalnim stanovništvom i očuvanjem kulturnog nasljeđa. Pritisak sve većeg broja turista na
pojedine europske kulturne gradove kao što su Venecija, Bruges, Oxford i drugi, uzrokuju
sve veće negativne utjecaje na grad i stanovništvo. Međutim, kulturni turizam može biti
rješenje za produženje sezone i ublažavanje koncentracije turista u pojedinim sezonama.

Kulturni turizam može doprinositi zaštiti kulturnih tradicija kao i obogaćivanju kvalitete života
u urbanim i ruralnim prostorima. Najveći se problem javlja kod određivanja pozitivnih i
negativnih utjecaja turizma na kulturu zbog nedostatka sveobuhvatnih istraživanja društvenih
i ekonomskih promjena zbog čega historičari i zaštitari kulturnog naslijeđa ne gledaju s
optimizmom na razvoj kulturnog turizma. Ali, osim pesimizma zbog negativnog utjecaja
turizma na kulturu, postoji i pozitivno razumijevanje turizma kao potencijala za zaštitu i
održavanje kulturnog naslijeđa i razvoja lokalne kulture. Kao što je prethodno rečeno neke bi
zajednice propale da nema utjecaja turizma i turista na privredu. Turisti po mnogočemu
doprinose razvoju privrede, te se prihodi koji su prikupljeni od turizma koriste za zaštitu i
obnavljanje kulturnog naslijeđa te služe kao podrška lokalnoj tradicionalnoj kulturi koja bi u
mnogim manjim mjestima bez turizma vjerojatno nestala.

Kulturni resursi kao faktor turističke ponude u 21. vijeku

U današnje vrijeme kupci su sve zahtjevniji. Potrebno je pratiti njihove želje i potrebe, te na
najbolji mogući način udovoljavati njihovim zahtjevima, te ispunjavati njihove želje, jer se
samo tako stvara jača komunikacija s njima, i to u konačnici utiče na razvoj privrede. S
izazovom poboljšanja kvalitete ponude, danas se susreću sve turističke destinacije. Priroda,
kulturno nasljeđe, a posebno arhitektura - čine turističke resurse. Kulturno nasljeđe daje
određenu autentičnost destinaciji, čini je prepoznatljivom i drukčijom i predstavlja temelj
konkurentske prednosti u odnosu na druge destinacije. Danas je kultura komercijalni
proizvod koji se nudi turistima koji traže odmor i iskustvo. U mnogim turističkim destinacijama
takvi resursi prijeko su potreban dodatak osnovnim elementima ponude. Međutim, nije
dovoljno imati samo bogato kulturno nasljeđe, njime treba znati marketinški upravljati. Samo

3
nasljeđe koje je, u najvećoj mogućoj mjeri, u funkciji turizma - može pružiti maksimalne
ekonomske efekte.

Poboljšanje životnog standarda i globalizacijski procesi na turističkom tržištu bitno su uticali

na promjene ponašanja potrošača. Dolazi do afirmisanja dodatnih, novih potreba, i do
promjena u stavovima potrošača naspram kvalitete. Savremeni turisti iskusni su putnici,
dobro su informirani, žele sadržajnija turistička iskustva, nastoje optimalno zadovoljiti svoje
potrebe s obzirom na vrijeme i novac koje su uložili u putovanje. Njih karakteriše
dinamičnost, znatiželja, želja za upoznavanjem novih sredina, želja za atraktivnim
događajima. Konkurencija na tržištu je sve jača. Ako se želi ostati na tržištu treba uvijek
pratiti i ispitivati konkurenciju te reagirati na njene slabosti. Samim nadmetanjem
konkurenata stvara se sve bolja i efikasnija ponuda za potrošače. Zato se potrošači odlučuju
za one turističke destinacije koje nude odgovarajuću kvalitetu i odabiru druge ako kvaliteta
ne zadovoljava njihova očekivanja.

Sve veći broj turista traži sadržajniji odmor i oblikovanje odmora prema njihovim željama.
Traže da ih se ponudom zainteresira, privuče i zadrži. Prirodne ljepote nisu više dovoljan
faktor atraktivnosti, a posebno za zahtjevnije tržišne segmente koji teže sadržajnijoj i
aktivnijoj dokolici. Rastuća potreba za nestandardiziranim uslugama i individualiziranijim
ponašanjem turista izravno je povezana s:

1. potragom za samoodređenjem (emancipacijom) i „uradi sam“ načelom,

2. većim iskustvom u putovanjima kod stanovništva, što ide ruku pod ruku sa
selektivnijim, kritičnijim i prema kvaliteti orijentiranim pristupom planiranju odmora, ali
i sa sve većom suptilnošću potražnje i racionalnošću izbora,
3. rastućom željom za povezivanjem s prirodom, za sticanjem iskustva iz prve ruke i
zaaktivnim odmorom (npr. „odmor radi hobija“, „odmor s trekingom“, agroturizam),
4. većom ekološkom sviješću i osjetljivošću prema kvaliteti života uopće,
5. sve većim nastojanjima za učenjem, što se često manifestira ozbiljnim pokušajima
upoznavanja stranih kultura.

Više nije osnovno pitanje gdje provesti odmor, jer se standardi u pogledu smještaja,
prehrane i prijevoza mogu manje više svugdje ostvariti, već je pitanje kako provesti odmor, a
ono podrazumijeva visoku kvalitetu i bogat sadržaj boravka u određenoj destinaciji.

Kako ponašanje turista na odmoru postaje sve rafiniranije, potrebno je poznavati motive koji
utječu na odluke pojedinaca o putovanju, a to su:

1. psihički motivi - usmjereni na tjelesno i umno okrepljivanje, na zdravlje, sport i

uživanje,
2. kulturni motivi - identificiraju se u težnji za otkrivanjem i upoznavanjem drugih kultura,
ljudi, načina njihova života, glazbe, umjetnosti, folklora, plesa, itd.,
3. međuljudski motivi - uključuju želju za upoznavanjem novih ljudi, posjećivanjem
prijatelja i rođaka i za novim i drukčijim iskustvima,
4. statusni i prestižni motivi - uključuju želju za stalnim hobijima i osobnim obrazovanjem
te želju za sticanjem priznanja i pažnje drugih kako bi ojačali vlastiti ego.

Poznato je da se potrošači informiraju prije nego se odluče za destinaciju. Ukoliko neko

područje ima različite kulturne znamenitosti to će obogatiti ponudu samog područja. One su
bitan motiv za putovanje i često se koriste u promociji i za kreiranje prestiža destinacije na

4
tržištu. Težnja za otkrivanjem autentičnog nasljeđa gotovo je uvjek na popisu motiva za
putovanje. Danas se u svijetu sve veće značenje daje kulturnim i ekološkim sadržajima u
turističkoj ponudi, regionalne razlike postaju sve važnije. Područja interesa prilično su
različita i uključuju: kulturno-historijske spomenike, umjetnost, zabavu, sport, kulturne
događaje i sl. Samo posjetom turističke destinacije u njezinu prirodnom okruženju mogu se
vidjeti, osjetiti i u potpunosti spoznati regionalna i nacionalna prošla i sadašnja kulturna
kreativnost, raskoš folklora, izobilje kulturnog i umjetničkog bogatstva u muzejima,
historijskim gradovima i građevinama koje odišu spomeničkim i mitskim duhom. Originalnost,
raznovrsnost i obilje takvih kulturnih resursa određuje razinu kvalitete turističkih atrakcija, što
povećava vrijednost sveukupne turističke ponude svake destinacije i zemlje.

5
 KULTURNE PROMJENE - GLOBALIZACIJA KAO FAKTOR KULTURNIH PROMJENA

Zašto se kulture mijenjaju?

Sve se kulture u nekom trenutku promijene iz brojnih razloga

Promjena u načinu života može nastati namjerno kao odgovor na neki uočeni problem, ali
mnoge su promjene ipak slučajne, uključujući neočekivane ishode postojećih događanja

Kontakt s drugim narodima također može unijeti “strane” ideje dovodeći do promjena u
postojećim vrijednostima i ponašanju

Može se čak dogoditi sveobuhvatno nametanje stranih običaja

Uz pomoć promjene kulture se mogu prilagoditi izmijenjenim uvjetima, ali svaka promjena
nije povoljna.

Mehanizmi promjene su: inovacija, difuzija, kulturni gubitak i akulturacija

Inovacija

Početak svake promjene je inovacija: svaki novi postupak, oruđe ili načelo, koji postigne
široku prihvaćenost unutar skupine. Inovacije koje uključuju slučajno otkriće novog načela
nazivamo primarnim inovacijama, a one koje su rezultat namjerne primjene poznatih načela
jesu sekundarne inovacije. Ove posljednje najbliže su modelu promjene u zapadnoj kulturi
kao predvidljive i determinirane, dok se one prve odnose na slučajnosti različitih vrsta.

Difuzija

Posuđivanje kulturnih elemenata jednog društva od pripadnika drugog društva poznato je

kao difuzija, a društvo-davalac u svakom je pogledu “izumitelj” tog elementa

Ljudi su u posuđivanju kreativni pa probiru i odabiru između višestrukih mogućnosti i izvora

Obično se njihovi izbori ograničavaju na ono što je kompatibilno s postojećom kulturom.

Kulturni gubitak

Ljudi promjene najčešće smatraju akumulacijom inovacija: dodavanje novih stvari onima koje
već postoje. Tako misle jer to uveliko predstavlja način na koji žive. Ipak, uz malo
razmišljanja moguće je uvidjeti da prihvaćanje nove inovacije često dovodi do gubitka neke
starije. Često se prdvidi još jedna mogućnost u gubljenju očito korisnih karakteristika: gubitak
bez zamjene.

Akulturacija

Podrazumijeva velike promjene na koje su pripadnici kulture prisiljeni zbog intenzivnog

izravnog dodira među društvima. Akulturacija se događa pri intenzivnom direktnom kontaktu
skupina različitih kultura s posljedičnim velikim promjenama izvornih obrazaca kulture jedne
ili obiju skupina. Ona uvijek uključuje element prisile, bilo direktno u osvajanju ili indirektno u
obliku prešutne ili otvorene prijetnje da će sila biti primijenjena odbiju li ljudi izvršiti promjene
koje od njih očekuju druga skupina. Treba naglasiti da izrazi akulturacija i difuzija nemaju

6
jednako značenje; jedna kultura može posuđivati od druge, a da pritom uopće nema
akulturacije.

Tokom akulturacije može se dogoditi nekoliko stvari:

1) Stapanje ili fuzija događa se kada dvije kulture izgube svoje odvojene identitete i tvore
jednu kulturu, primjer anglo-američke kulture u Sjedinjenim Američkim Državama.

2) Ponekad, međutim, jedna od kultura izgubi autonomnost, ali zadrži svoj identitet kao
supkultura u obliku kaste, klase ili etničke skupine; to je tipično za osvajanja ili
porobljavanja, a Sjedinjene Države mogu biti primjer i za to

3) Ekstinkcija (gašenje, izumiranje) označava pojavu kada umre toliko nositelja neke
kulture da oni koji prežive postanu izbjeglice među pripadnicima druge kulture. Takvi se
primjeri mogu naći u mnogim područjima današnjeg svijeta; najbliži su u brojnim
dijelovima Južne Amerike te opet u brazilskom bazenu Amazone

Upravljanje kulturnim promjenama

Najekstremniji slučajevi akulturacije obično se događaju kao posljedica vojnog osvajanja i

istiskivanja tradicionalne političke vlasti od strane osvajača koji ništa ne znaju o kulturi koju
kontroliraju ili za nju ne mare. Domaće stanovništvo, u nemogućnosti da se odupre
nametnutim promjenama i sprječavano u mnogim tradicionalnim društvenim, vjerskim i
privrednim aktivnostima prisiljavano je na nove aktivnosti koje stvaraju izolaciju pojedinaca i
narušavaju integraciju njihovih društava. Popratni proizvod kolonijalnog odnosa s autohtonim
narodima bio je razvoj primijenjene antropologije.

Primijenjena antropologija - korištenje znanja i tehnika antropologije za rješavanje

"praktičnih" problema, često za određenog "klijenta". Tako se npr. britanska antropologija
često smatrala “služavkom” kolonijalne politike zemlje jer je najčešće pružala informacije
potrebne za održavanje učinkovite kolonijalne vlasti.

Krajem 19. vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama osnovan je Ured za američku

etnologiju radi prikupljanja pouzdanih podataka na temelju kojih bi vlada mogla djelovati
prema Indijancima. U to su vrijeme sjevernoamerički antropolozi bili uvjereni u svrsishodnost
svoje discipline i mnogi koji su obavljali etnografski posao među Indijancima utrošili su
mnogo vremena, energije pa čak i novca na potpomaganje svojih kazivača čiji su interesi bili
često izvana ugroženi.

Reakcije na prisilnu promjenu

Reakcije autohtonih naroda na promjene koje im se nameću izvana prilično se razlikuju. Neki
su odgovorili premještanjem u najbližu šumu, pustinju ili na neko drugo negostoljubivo
mjesto, u nadi da će biti ostavljeni na miru.

Genocid

Istrebljenje jednog naroda od strane drugog često u ime "napretka", bilo namjernim činom ili
kao slučajni ishod aktivnosti koje poduzima jedan narod vodeći malo računa o njihovu
utjecaju na druge. Genocid nije novost u svijetu - dovoljno je pogledati povijest Sjeverne
Amerike. Jedan od najpoznatijih genocida 19. stoljeća bilo je istrebljenje Aboridžina
Tasmanije, velikog otoka južno od Australije.

7
U novijoj povijesti najpoznatiji čin genocida je pokušaj njemačkih nacista da likvidiraju
europske Židove i Rome u ime rasne nadmoćnosti. Nažalost, uobičajena praksa da se taj čin
naziva “holokaustom” - kao da je to bilo nešto što se nikada ranije nije dogodilo ili barem
nešto izuzetno - može nas zavarati s obzirom na činjenicu da je taj nevjerojatno monstruozni
čin bio tek jedan primjer pojave koja uopće nije rijetkost.

Sinkretizam - Miješanje urođeničkih i stranih obilježja u akulturaciji i nastanak novog sistema.

Još jednu uobičajenu reakciju na prisilnu promjenu predstavlja revitalizacija. Revitalizacija se

može smatrati namjernim pokušajem nekih članova društva da brzim prihvaćanjem modela
višestrukih inovacija izgrade kulturu koja bi ih više zadovoljavala. Kad su jednom razvrgnuti
društveni odnosi i aktivnosti kao primarne spone kulture, a beznačajna aktivnost se nameće
silom, pojedinci i skupine karakteristično reagiraju fantazijom, povlačenjem i bijegom.

Dosegne li stepen nezadovoljstva u društvu određeni nivo, velike su mogućnosti izbijanja

ustanka i revolucije. Revolucija - revitalizacijski pokret upravljan iznutra prvenstveno prema
ideološkom sistemu neke kulture i pratećoj društvenoj strukturi.

Pitanje zašto buknu revolucije te zašto one često ne uspiju ispuniti očekivanja onih koji su je
započeli, predstavlja problem. Jasno je, međutim, da su kolonijalne politike zemalja poput
Engleske, Francuske, Španjolske, Portugala i Sjedinjenih Država tijekom 19. i početkom 20.
stoljeća stvorile u svijetu situaciju u kojoj je revolucija gotovo neizbježna. Uprkos političkoj
nezavisnosti, koju je većina kolonija stekla nakon Drugog svjetskog rata, moćnije zemlje
nastavljaju eksploatirati mnoge od njih zbog prirodnih bogatstava i jeftine radne snage,
izazivajući duboku ogorčenost vladara obveznih stranim silama

Dodatno nezadovoljstvo izaziva vladajuća elita novih nezavisnih država. Ona nastoji učvrstiti
svoju vlast nad narodima koji žive unutar granica tih država, iako prema svojim zajedničkim
precima, posjedovanju distinktivnih kultura, trajnim nastanjivanjem vlastitog teritorija i tradiciji
samoodređenja, ti narodi sebe doživljavaju posebnih nacijama i odbijaju priznati suverenitet
onih koje smatraju stranom vladom. Stoga se u mnogim bivšim kolonijama velike mase ljudi
prihvataju oružja pružajući otpor pripojenju i apsorpciji od strane nametnutih državnih režima
pod vodstvom pripadnika drugih nacionalnosti. Pokušavajući svoje države pretvoriti u nacije,
vladajuće elite jedne nacionalnosti nastoje narode drugih nacija unutar svojih država lišiti
njihove zemlje, životnih izvora i osjećaja identiteta kao narod.

Modernizacija

Modernizacija je jedan od najčešće korištenih izraza kojim se opisuju društvene i kulturne

promjene kakve se danas događaju. Najjasnije se definiše kao sveobuhvatni globalni proces
kulturne i društvenoekonomske promjene kojom društva u razvoju nastoje poprimiti neka
obilježja zajednička industrijskim društvima.

Pobliže razmatranje ove definicije otkriva da “postati moderan” zapravo znači “postati poput
nas” (a “mi” smo Sjedinjene Američke Države i druga razvijena industrijska društva), s
veoma jasnom naznakom da ne biti poput nas znači biti staromodan i zastario. Takvo
određenje, osim što je etnocentrično, podrazumijeva i shvaćanje da ta druga društva moraju
biti promijenjena kako bi bila sličnija našem, bez obzira na druge okolnosti. Nije sretna
činjenica što se izraz modernizacija nastavlja tako široko koristiti.

8
Proces modernizacije može se najbolje shvatiti kao proces koji se sastoji od četiri pod-
procesa:

1. Tehnološki razvoj - tokom modernizacije, tradicionalna znanja i tehnike ustupaju

mjesto primjeni naučnih znanja i tehnikama posuđenim uglavnom sa Zapada.

2. Poljoprivredni razvoj - obilježen prebacivanjem značenja s obrade zemlje za vlastiti

opstanak na obradu za ostvarenje dobiti. Umjesto da se uzgajaju usjevi i stoka za
vlastite potrebe, ljudi se sve češće okreću proizvodnji usjeva za prodaju, s većim
oslanjanjem na tržišnu privredu i na tržišta za prodaju poljoprivrednih proizvoda i
nabavku robe

3. Industrijalizacija - s većim isticanjem neživih oblika energije - osobito fosilnih goriva -

za pokretanje mehaniziranih strojeva. Ljudska i životinjska snaga postaju manje
važne, a tako i zanatstvo općenito

4. Urbanizacija - karakteristična kretanjem populacije iz ruralnih naselja u gradove. Iako

su sva četiri pod-procesa međusobno povezana, ne slijede nikakav utvrđeni red
pojavljivanja

Uz ova već spomenuta obilježja modernizacije blisko su vezana još dva:

1. Strukturalna diferencijacija - Podjela jedinstvenih tradicionalnih uloga koje obuhvaćaju

dvije ili više funkcija (npr. političku, ekonomsku i vjersku) u dvije ili više uloga od kojih
svaka ima jednu specijaliziranu funkciju

2. Integrativni mehanizmi - Kulturni mehanizmi koji se suprotstavljaju silama

diferencijacije nekog društva; u društvima koja se osuvremenjuju oni uključuju
formalne vladine strukture, službene državne ideologije, političke stranke, zakone,
radničke sindikate i druge udruge zajedničkog interesa

Međutim, te dvije sile nisu jedine u opoziciji prema okolnostima modernizacije; njima treba
dodati treću, a to je tradicija

1. Tradicija - u društvu koje se osavremenjuje to su stari kulturni običaji koji se mogu

suprotstavljati novim silama diferencijacije i integracije

Tradicionalni načini pokatkad olakšavaju modernizaciju. Naprimjer, spone tradicionalnog

srodstva mogu biti od pomoći seoskom stanovništvu kad seli u grad, ako u njemu imaju
rođake kojima se mogu obratiti za pomoć. Osim toga, rođaci mogu nekomu pružiti novčanu
pomoć potrebnu za poslovni uspjeh.

Modernizacija i „nerazvijeni“ svijet

Teškoća je što se to događa tako brzo da se tradicionalna društva ne mogu postupno

prilagođivati. Promjene koje su se u Europi i Sjevernoj Americi događale tijekom nekoliko
generacija pokušavaju se u zemljama u razvoju ostvariti unutar samo jedne generacije. U
tom procesu nerijetko su upropaštene brojne vrijednosti čuvane s velikom pažnjom, koje nisu
htjeli izgubiti. To su: promijenjene strukture porodica zbog promjene tržišta rada, sve veće
oslanjanje djece samo na ljubav roditelja umjesto na proširene obitelji, opadanje roditeljskog
autoriteta, škole su zamijenile porodicu kao primarnu obrazovnu jedinicu, otkriće
generacijskog jaza i mnoge druge promjene.

9
Globalizacija kao faktor kulturne promjene

U posljednjih nekoliko decenija svijet je suočen sa sve složenijim političkim, ekonomskim,

tehnološkim i drugim promjenama. Riječ je o promjenama na globalnom nivou ali sa
značajnim posljedicama u nacionalnim državama i lokalnim sredinama. Zbog toga se o njima
govori kao o globalnim promjenama ili globalnom razvoju.

Političke promjene su najdrastičnije zahvatile evropske socijalističke zemlje. U njima se, po

uzoru na zapad, socijalistički politički sistemi zamjenjuju višepartijskom demokratijom, a
državnoplansko odlučivanje tržišnom ekonomijom. Istodobno, svjetski kapitalistički sistem
doživljava krizu i pokazuje tendenciju restrukturiranja. Tehnološki napredak u proizvodnji, a
posebno u saobraćaju i komunikacijama, omogućio je novi oblik razvoja poznat kao
informatički razvoj. Osim navedenog, svakako treba naglasiti stvaranje novog ekonomskog
poretka i nove globalne podjele rada.

Od sredine 80-tih godina XX vijeka globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u

Social Science Citation Indeks-u. Termini globalno i globalizam javili su se 40-tih godina XX
vijeka. Smatra se da se pojam globalizacija prvi put pominje u Webster-ovom rječniku
American English iz 1961. godine.

Neke definicije globalizacije ističu da je to proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju
prepreke u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni i povećava ekonomska integracija među
zemljama.

Prema nekim definicijama „Globalizacija je širenje granica koje omogućuju slobodno kretanje
ljudi, robe, informacija, normi i institucija, uz djelovanje integrativnih snaga“.

Druge definicije ističu da se: „Globalizacija, kao ideja, odnosi na smanjivanje svijeta, ali i na
jačanje svijesti o svijetu kao cjelini“.

Nema sumnje da je globalizacija sveobuhvatan proces povezivanja industrijskih, finansijskih i

drugih aktivnosti na svjetskom tržištu i pod sve snažnijim djelovanjem naučno-tehnološke i
informacijsko-komunikacijske revolucije.

Nosioci globalizacije

Transnacionalne kompanije

Regionalne integracije (Međunarodne organizacije)

Šta su transnacionalne kompanije?

Možemo izdvojiti nekoliko definicija.

Transnacionalne kompanije su preduzeća koja:

Razvijaju djelatnosti što stalno prelaze granice putem međunarodnog transfera dobara,
investicija, kapitala i osoblja; Osim funkcije nabave i prodaje u više zemalja, provode i
proizvodnju u više nacionalnih privreda; Stoje pod jedinstvenim ukupnim rukovodstvom
unatoč pravnoj i organizacijskoj samostalnosti dijelova preduzeća, pri čemu se načelne
poslovno-političke odluke donose u vrhu preduzeća.

10
Iako se u globalu transnacionalne kompanije dijele na: male, srednje, velike. Mogu se
izdvojiti i neke druge klasifikacije koje u posljednje vrijeme privlače pažnju.

Treba pomenuti klasifikaciju američkog prof. Howard Perlmutter koji izdvaja sljedeće
transnacionalne kompanije:

• Etnocentrične – to su one u kojima matična kompanija potpuno upravlja podružnicama i

šalje im sve važnije rukovodeće osoblje i sve se odluke donose u matičnoj kompaniji

• Policentrične – u kojima su podružnice relativno samostalne, zapošljavaju domaće

ljude, osposobljavaju ih i postavljaju na manje važna rukovodeća mjesta ali sve se važnije
poslovne odluke donose u matičnoj kompaniji

• Geocentrične – su one kompanije koje su formirane kao kompleks međuzavisnih

kompanija koje ravnopravno sudjeluju u utvrđivanju poslovne politike, imaju dioničare
po cijelom svijetu, pronalaze zajedno rukovodeće osoblje i imaju globalnu fleksibilnost

Transnacionalne kompanije u obliku kakvom ih mi poznajemo su relativno nova pojava mada

postoje i autori koji tvrde suprotno.

Tako je prema nekim autorima riječ korporacija potiče iz starog Rima (lat. Corporatis - savez,
udruženje) i označava udruženja koja uživaju status pravne osobe, a osnivaju se radi zaštite
prava svojih pripadnika, zastupanja njihovih interesa i ostvarivanje određenih kolektivnih
ciljeva privrednog ili nekog drugog karaktera.

Dakle sama pojava transnacionalnih kompanija nije tako novog datuma. No, u literaturi se
kao prvobitni oblici, odnosno preteče današnjih transnacionalnih kompanija, kompanije koje
vode porijeklo još iz 14, 15, 16, 17 i 18. vijeka. Naime, navodi se podatak da je u 14. vijeku
postojalo oko 150 preduzeća koja su mogla biti okarakterisana kao transnacionalne
kompanije po obimu svoje aktivnosti. To su bili neki skromni počeci ali većina autora kao
prave preteče transnacionalnih kompanija navodi velike trgovačke kompanije iz 17. i 18.
vijeka kao što su The East India Company, The Royal African Company, kompanija
Hudsonovog zaliva i sl. Ipak, to nisu bile prave transnacionalne kompanije jer nisu bile
orjentirane na proizvodnju u drugim zemljama nego je njihova glavna aktivnost bila vezana
za unosnu trgovinu kahvom, šećerom, čajem, začinima, kao i trgovinom plemenitim
metalima, koje su uglavnom obavljale u kolonijama svojih zemalja. Nakon industrijske
revolucije dolazi do stvaranja velikih proizvodnih preduzeća koja u početku uglavnom
nisu bila internacionalnog karaktera.

Prva prava transnacionalna kompanija stvorena je 1867/68. poznata pod imenom “SINGER”
koja je izgradila prvu tvornicu za montiranje šivaćih strojeva u Glasgowu izrađujući strojeve
od dijelova koje je dobijala iz SAD-a. To je bilo prvo preduzeće koje je širom svijeta
proizvodilo i plasiralo jedan proizvod istog oblika i s istim imenom. Nakon završetka I
svjetskog rata transnacionalne kompanije doživljavaju procvat, a posebno nakon Velike
svjetske ekonomske krize (1929-1933. godine).

Ukoliko uzmemo najširu definiciju transnacionalnih kompanija može se reći da je 70-tih

godina XX vijeka u svijetu bilo oko 10000 transnacionalnih kompanija.

Prema podacima UN-a 1992. godine u svijetu je bilo oko 35 000 transnacionalnih kompanija
koje su imale oko 170000 podružnica

11
Prema podacima iz 1996. godine u svijetu je bilo 39 000 kompanija sa oko 280 000
podružnica. U prosjeku svaka je kompanija imala oko 7 podružnica.

Najveće kompanije imaju svoje podružnice i u nekoliko desetina zemalja (IBM 80, Siemens
52 itd.)

Početkom XXI vijeka u svijetu je bilo 60000 MNK s oko 500 000 podružnica

UN je objavio da je 2002. godine od 100 top ekonomija njih 29 bilo MNK.

Od 100 najvećih MNK njih 90 je iz SAD, Europe i Japana.

U SAD MNK zapošljavaju oko 27 miliona radnika.

Broj multinacionalnih kompanija se neprestano povećava. Danas u svijetu posluje oko 70

000 kompanija, a najveće kompanije imaju svoje podružnice u više zemalja svijeta.

Tako npr. Coca-cola ima podružnice u 200 zemalja, McDonalds u više od 119 zemalja, a
njegovi lanci restorana posluju na više od 30 000 lokacija u svijetu.

Transnacionalne kompanije ostvaruju:

a) prihode u visini 30% bruto domaćeg proizvoda svijeta,

b) realiziraju preko 75% svjetske razmjene roba i usluga
c) te oko 80% razmjene tehnologija i managerskih umijeća.

Unutar razvijenih zemalja je smješteno preko 90% ukupnog broja transnacionalnih kompanija

Kao pozitivna obilježja transnacionalnih kompanija možemo navesti njihov uticaj:

1. na razvoj privrede i zapošljavanje stanovništva u najrazvijenijim dijelovima svijeta,

2. imaju glavnu ulogu u napretku nauke i razvoju tehnologije,
3. doprinose u povezivanju svijeta.

S druge strane, uticaj na politiku i monopol u privredama pojedinih država njihovo je glavno
negativno obilježje

Regionalne integracije

Proces integracije obuhvatio je sve zemlje svijeta. Po svom karakteru integracije

predstavljaju institucionalnu formu međusobnog ekonomskog, tehnološkog, pravnog,
kulturnog i dr. povezivanja dvije ili više zemalja na određenom širem ili užem prostoru. Brz
ekonomsko-tehnološki razvoj zahtijeva sve veći prostor i sve veće tržište koje prevazilazi
nacionalne granice i zbog toga nameće različite oblike povezivanja i integracije.

Oblici i nivoi međudržavnog povezivanja, udruživanja i integrisanja:

1. Zona slobodne trgovine (u okviru kojih se smanjuju različita ograničenja, naprimjer

carine između zemalja članica)
2. Carinski savezi (povezani sa prvom grupom) koji utvrđuju jedinstvene carinske tarife i
jedinstvenu spoljnotrgovinsku politiku prema trećim zemljama
3. Zajedničko tržište je razvijeniji oblik integracije
a) slobodna međusobna trgovina,
b) jedinstvena trgovinska politika,

12
 c) slobodno kretanje kapitala i radne snage
4. Ekonomski (i valutni) savez je svestrano međudržavno povezivanje koji pored
pomenutih oblika integracije sadrže i sprovođenje opšte ekonomske i finansijsko-
valutne politike
5. Regionalna unija je najviši oblik integracije koji pored pomenutih oblika integracije (od
tačke 1 do 4), predviđa i sprovođenje jedinstvene spoljne politike.
Radi se o uniji država koje formiraju nadnacionalne organe, koji obezbjeđuju
jedinstvenu ekonomsku, platnu i političku uniju.

Međunarodne političke organizacije imaju trajan oblik međusobne saradnje između

članica, koje su po pravilu države; nastaje i djeluje na osnovu saglasnosti njihovih volja
ispoljenih u međunarodnom ugovoru ili na sličan način, ima bar jedan organ i formalno je
samostalna u odnosu na članice.

Konstitutivni elementi:

Države (najmanje tri, izuzetno i m.o. ili zavisne teritorije); Međunarodni ugovor (statut); Stalni
organi (razlikuju ih od konferencija); Oblast djelatnosti (cilj, funkcije); Poseban status (pravno
lice+međunarodni subjektivitet)

 Na osnovu širine članstva dijelimo ih na:

1. Univerzalne
2. Regionalne
3. Organizacije posebno zainteresovanih država

 Po stepenu otvorenosti:
1. Otvorene
2. Zatvorene

 Po trajnosti:
1. Stalne
2. Privremene

 Po oblasti djelovanja
1. Opšte
2. Specijalizovane

 Prema ovlašćenjima:
1. Deliberativne (preporuke)
2. Operativne (sama izvršava projekte u okviru donijetih opštih načelnih rješenja)
3. Naddržavne

Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe, kapitala i
ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura. Ovaj proces kod
različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju utjecaj nove kulture pozitivnim
razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj kulturi vide prijetnju utvrđenim
vrijednostima i pravilima.

Globalizacija i kulturni identitet

Pojam kulture usko je povezan s pojmom društvo. Neki smatraju da se radi o istoznačnim
terminima, dok se po nekima kultura može razlikovati od društva. Društvo je sastav
međusobnih odnosa koji povezuju pojedince. Sva društva povezana su činjenicom da su

13
njihovi članovi organizirani u jasno stuktuirane društvene odnose u zavisnosti od kulture kojoj
pripadaju. Kultura se odnosi na način života nekog društva. Ona obuhvaća nematerijalne i
materijalne aspekte. Kultura i društvo međusobno su isprepleteni. Ni jedna kultura ne može
postojati bez duštva kao što ni jedno društvo ne može postojati bez kulture.

Identitet ptiče od latinske riječi identitas i označava istovjetnost. Sociolozi govore o dva tipa
identiteta: društvenom i osobnom, Osobni identitet naglašava razlike među pojedincima, dok
kolektivni identitet naglašava sličnost među pojedincima. Prema tome, pojam identitet
definiše se kao skup značajki koje predstavljaju posebnost pojedinca ili neke skupine u
smislu različitosti ili pak pripadnosti u odnosu na druge pojedince ili skupine. Identitet je
uvjetovan kulturom, ali i historijskim promjenama. Također, naš identitet objedinjuje dijelove
koji mogu biti naslijeđeni, ali možemo ih i sami odabrati. U skladu s tim postoji više vrsta
identiteta, a to su: nacionalni, osobni, kulturni, jezični, etnički, profesionalni, te mnogi drugi.

Kulturni identitet izražava jedinstvenost i autentičnost neke kulture, te pripadnost pojedinca ili
društvene skupine toj kulturi. Kulturni identitet čine i oblici nematerijalne baštine kao što su
jezik, glazba, ples, običaji, književnost i materijalne kulturne baštine kao što su arhitektura i
dr. Svaka se kultura oblikuje tako da se u njoj tokom vremena usvajaju sve novije duhovne i
materijalne tvorevine - mnoštvo raznolikih postignuća čovjekova društvenog opstanka.

Globalizacija je prijetnja očuvanju kulturnog identiteta i kulturne različitosti, ne samo malih

nego i velikih naroda, zapravo svih, i onih iz kojih izvorno proizlazi sama globalizacija.
Povlačenje nacionalnih kultura pred masovnom kulturom, zanemarivanje vlastite materijalne i
duhovne kulturne baštine, njezina devastacija u korist neposrednih ekonomskih probitaka i u
zaštićenim prirodnim ili kulturnim zonama, sve do redukcije ili patologije književnog
stvaralaštva u tzv. medijskoj književnosti, ili izumiranja čitavih jezika, posljedica je
globalizacije.

Turizam, identitet i globalizacija

Turizam jedne zemlje izrasta zapravo iz prirodne unikatnosti i cjelokupnoga kulturnog,

duhovnog i tradicijskog naslijeđa. U skladu s tim, turistička destinacija treba ostati vjerna
svojim «temeljnim» vrijednostima i sačuvati vlastitu kulturnu tradiciju iz koje crpi snagu za
novo i drugačije. Ona će biti onoliko autentična koliko odražava svoju kulturnu tradiciju, tj.
koliko pojedini nositelji djelatnosti vjerno reprezentiraju vlastitu sredinu polazeći od
društvene, kulturne, umjetničke, vjerske i folklorne tradicije, tj. načina života i vrijednosti
svoga naroda i svoje sredine.

Turizam je privredna djelatnost koja doprinosi privrednom razvoju mnogih zemalja. Razvojem
selektivnih oblika turizma, kao što je kulturni turizam, doprinosi se jačanju i očuvanju
kulturnog identiteta zajednice. Razvojem kulturnog turizma, turistička industrija se suočava s
izazovom kao što je zaštita i očuvanje materijalne baštine te nematerijalne baštine za buduće
generacije. Kulturni identitet odražava se kroz kulturnu baštinu nekog područja, te samim
time postaje dijelom interesa turista koji teže stvaranju jedinstvenog turističkog doživljaja.
Turizam ima značajnu ulogu u valorizaciji i revitalizaciji elemenata kulturne baštine, ali i same
kulture pojedinca. Time se potiču i razvijaju nove spoznaje o vlastitoj ili tuđoj kulturi, ali i
identitetu. Razvojem kulturnog turizma, kao i upravljanjem kulturnim resursima doprinosi se
razumijevanju kulturnog identiteta, kulturne raznolikosti i kulturne baštine. Kulturni turizam
ima mogućnost valorizacije kulturnog identiteta zajednice, koji se očituje kroz kulturni kontakt
i kulturnu razmjenu između lokalne zajednice i turista. Turisti teže novim doživljajima i

14
stvaranju jedinstvenog iskustva, zbog čega žele upoznati i iskusiti život lokalne zajednice.
Sastavni dio turizma je i kulturni kontakt, koji podrazumijeva upoznavanje kultura koje su
drugačije od vlastite.

KULTURNA BUDUĆNOST ČOVJEČANSTVA

Koji su današnji trendovi kulturne evolucije?

Jedan od glavnih trendova današnje kulturne evolucije jest globalno usvajanje proizvoda,
tehnologije i običaja industrijaliziranog svijeta.

Toj izraženoj gravitaciji prema homogeniziranoj jedinstvenoj svjetskoj kulturi suprotstavlja se

drugi, veoma snažan trend etničkih grupa diljem svijeta prema izražavanju svojih identiteta.

Treći trend, kojeg upravo postajemo svjesni, jest da problemi koje stvaraju kulturni običaji
nadilaze sposobnost kultura da za njih pronađu rješenja.

Koji problemi trebaju biti riješeni u budućnosti?

Želi li čovječanstvo imati budućnost, ljudske kulture će morati naći rješenja za probleme:

 usporenog porasta populacije u nekim područjima brzog porasta u drugim

 nedostatka hrane i drugih resursa

 onečišćenja

 razvoja kulture nezadovoljstva

Kakva god bila biološka budućnost ljudske vrste, kultura ostaje mehanizam kojim ljudi
rješavaju svoje egzistencijske probleme

Na kulturnu budućnost čovječanstva zasigurno će značajno utjecati odluke koje će ljudi

donositi u bliskoj budućnosti.

Jedinstvena svjetska kultura?

Poslije Drugog svjetskog rata bilo je popularno uvjerenje da će svijet u budućnosti doživjeti
razvoj jedinstvene svjetske kulture

Zamisao da se rađa takva kultura temelji se uglavnom na zapažanju kako razvojem

komunikacije, transporta i trgovine svi narodi svijeta postaju tijesno povezani

Uspon multinacionalnih korporacija

Svjetski otpor političkoj integraciji čini se da izjednačava, barem djelomično, porast

multinacionalnih ili transnacionalnih kompanija.

Budući da prelaze granice među državama, one su snaga globalnog jedinstva uprkos
političkim razlikama koje razdvajaju ljude

Transnacionalne kompanije nisu nove u svijetu (primjer je tome Nizozemska istočnoindijska

kompanija od 17. vijeka), ali nisu bile uobičajene do 1950-ih. Otada su postale glavna snaga
u svijetu. Ti savremeni giganti ustvari su grozdovi trgovačkih društava različitih nacionalnosti

15
vezani sponama zajedničkog vlasništva, a odgovorni zajedničkoj strategiji upravljanja.
Obično su pod čvrstim nadzorom centralnog ureda; integriraju proizvodnju preko različitih
granica. U određenom smislu one su proizvodi tehnološke revolucije, jer bez opreme za
sofisticiranu obradu podataka transnacionalne kompanije ne bi mogle imati odgovarajući
pregled nad svojim poslovanjem diljem svijeta. Iako se obično smatra da se objektivno
odnose prema vanjskim silama tržišta, velike korporacije zapravo nadziru moćne ekonomske
elite koje imaju direktnu korist od njihova djelovanja. Moć transnacionalnih kompanija tako je
velika da one sve više mrse račune vladama. Budući da se podaci kojima raspolažu takve
korporacije čuvaju da ne dopru do šire populacije ili čak do nižih razina unutar organizacije,
vladama je teško postići obaviještenost potrebnu za donošenje prave političke odluke.

Jedinstvena svjetska kultura – dobra zamisao ili ne?

U teoriji, zamisao o jednoj kulturi za sve narode svijeta popularna je utoliko što pruža manje
prilike za nastanak onih vrsta nesporazuma kakvi su u proteklih nekoliko stotina godina tako
često izazvali ratove.

Etnički uspon

Uprkos prihvaćenosti proizvoda poput Coca-Cole i “Big Maca” posvuda u svijetu te uprkos
potiskivanju tradicionalnih kultura, jasno je da su u današnjem svijetu kulturne razlike još
uvijek veoma izražene. Ustvari, jača tendencija da se narodi diljem svijeta odupru
modernizaciji, a u mnogim slučajevima i da joj umaknu.

Stanovnici Sjeverne Amerike često imaju teškoća prihvatiti činjenicu da ne žele baš svi biti
poput njih. U dječjoj dobi stanovnike Sjedinjenih Država uče vjerovati da je “američki način
života” nešto čemu teže svi drugi narodi. Danas su čitave zemlje, trudeći se najprije da
oponašaju i prate zapadnjački način života, postale njime razočarane i iznenada se povlače.

Kulturni pluralizam

Obzirom da homogena svjetska kultura nije neophodan smjer budućnosti, šta jest?

Neki vide budućnost čovječanstva u kulturnom pluralizmu što znači da u određenom društvu
postoji više od jedne kulture

Kulturni pluralizam - Društvena i politička interakcija ljudi različitih načina života i mišljenja
unutar istog društva.

Idealno, to uključuje odbacivanje predrasuda i rasizma u prilog poštivanja kulturnih tradicija

drugih naroda.

Elementi pluralizma vidljivi su u Sjedinjenim Državama unatoč ideologiji “lonca za taljenje”

(melting-pot). U New Yorku npr. četvrti Portorikanaca s njihovim osebujnim kulturnim
tradicijama i vrijednostima postoje usporedno s onima ostalih Njujorčana. Slično je sa
kineskim, italijanskim i dr. četvrtima.

Neki bliski primjeri kulturnog pluralizma mogu se naći u Švicarskoj, gdje talijanske, njemačke
i francuske kulture postoje jedna uz drugu; u Belgiji gdje francuski Valonci i Flamanci imaju
različita kulturna naslijeđa; u Kanadi, gdje anglofoni i frankofoni Kanađani žive u
pluralističkom društvu (ali gdje većina domorodačkog stanovništva nije jednako priznata)

16
Etnocentrizam

Velik problem vezan uz kulturni pluralizam odnosi se na etnocentrizam. Etnocentrizam -

mišljenje da je vlastita kultura “najbolja” ili barem povoljnija od svih drugih kultura. To u
pojedincima stvara osjećaj ponosa i lojalnosti prema njihovim tradicijama iz kojih crpe
psihološku podršku i koje ih čvrsto vežu s njihovom grupom. U društvima u kojima nečije
samoodređenje polazi od grupe, etnocentrizam je bitan u smislu vlastite vrijednosti. Problem
s etnocentrizmom jest što previše lako može poslužiti kao instrument za manipuliranje drugih
kultura u korist vlastite kulture.

Globalni apartheid

Apartheid - do sredine 1990-ih bio je službena vladina politika Južnoafričke Republike,

sastoji se od programa ili mjera usmjerenih na održavanje rasne segregacije. On je služio za
očuvanje dominacije bijele manjine nad nebjelačkom većinom pomoću socijalnog,
gospodarskog, političkog i kulturnog uređenja ili ustrojstva društva. Onima koji nisu bijelci
uskraćivalo se aktivno sudjelovanje u političkim poslovima, ograničavalo im se gdje će živjeti
i čime će se baviti te pravo da slobodno putuju.

Bijelci su, naprotiv, kontrolirali vladu, uključujući u to, naravno, vojsku i policiju. Iako tamo živi
4,7 nebijelaca na svakog bijelca, najpovoljnije je biti bijelac i pripadati višem sloju.
Najbogatijih 20% Južnoafrikanaca prisvojilo je 58% prihoda zemlje i uživalo visoki životni
standard, dok je najsiromašnijih 40% populacije primalo tek 6,2% nacionalnih proizvoda. Čak
i s okončanjem apartheida i bjelačke kontrole vlade brojke se ni danas mnogo ne razlikuju.

Šta ima Južnoafrička Republika s globalnim društvom?

Globalno društvo je vrlo slično - gotovo odrazna slika južnoafričkog društva iako se svjesno
ne provodi nikakva politika globalnog apartheida. U svjetskom društvu oko dvije trećine
populacije nije bjelačka, a jedna trećina su bijelci.

Globalni apartheid možemo sažeti kao de facto strukturu svjetskog društva koja miješa
društvenogospodarske i rasne antagonizme i ima ova obilježja:

1. Manjina, pretežno bijelaca, nalazi se na polu izobilja, a većina, sastavljena uglavnom od

drugih rasa, na polu siromaštva.

2. Socijalna integracija tih dviju skupina postala je krajnje teška zbog prepreka koje
predstavlja boja kože, ekonomski status, političke granice i drugi čimbenici.

3. Privredni razvoj dviju skupina međusobno je zavisan.

4. Uglavnom bogata bijela manjina posjeduje u svjetskom društvu neproporcionalno veliki

udio političke, gospodarske i vojne moći

Globalni apartheid je, dakle, struktura krajnje nejednakosti u kulturnom, rasnom, socijalnom,
političkom, gospodarskom, vojnom i pravnom smislu. Južnoafrički apartheid bio je osuđen
širom svijeta pa je Južnoafrička Republika naposljetku i ukinula taj sistem. Kako je globalni
apartheid još nesmisleniji nego što je bila južnoafrička verzija, trebalo bi o njemu povesti više
računa nego do sada.

17
Problemi strukturalnog nasilja

Jedna od posljedica sistema apartheida, bio on službeni ili neslužbeni, na državnoj ili
globalnoj razini jest mnogo strukturalnog nasilja: nasilje koje izazivaju okolnosti, institucije te
društvene, političke, ekonomske strukture. Najveći problemi današnjice su:

a) oskudica hrane
b) onečišćenje
c) prenaseljenost
d) širenje kulture nezadovoljstva

Glad u svijetu

Kao što često pokazuju događanja u različitim dijelovima Afrike, glavni izvor današnjeg
strukturalnog nasilja u svijetu čini naš neuspjeh da hranom opskrbimo sve njezine
stanovnike. Jedan od faktora koji doprinosi toj krizi hrane je dramatičan porast svjetske
populacije.

Onečišćenje

Ironija je da bi životno važna aktivnost kao što je proizvodnja hrane predstavljala opasnost za
zdravlje, ali upravo to se događa kada poljoprivredne hemikalije truju tlo i vode.

Aditivi (u uporabi ih je 2500) izlažu ljude supstancijama koje se nerijetko pokažu štetnima.

Industrijske aktivnosti proizvode visokotoksičan otpad nečuvenom brzinom, a tvornički ispusti

truju zrak;

Zrak koji sadrži vodenu paru s visokim sadržajem kiseline škodljiv je za pluća, ali opasnost
za zdravlje ne sastoji se samo u tome. Kako površinske i podzemne vode postaju sve
kiselije, naglo raste topljivost olova, kadmija žive i aluminija. Posebno je velik porast
otopljenog aluminija, a unos aluminija povezuje se sa senilnom demencijom kao i s
Alzheimerovom i Parkinsonovom bolešću. Uz to postoji i problem globalnog zatopljenja -
efekt staklenika - izazvan izgaranjem fosilnih goriva. O razmjerima globalnog zatopljenja nije
poznato mnogo; klimatolozi se slažu da je ono stvarno i da će njegovi dugotrajni učinci biti
štetni. Nažalost, reakcija onih koji su zainteresirani za energiju slična je kampanji koju su
dugo vremena provodile duhanske tvrtke kako bi javnost uvjerile da pušenje nije štetno. Ove
prve poduzele su kampanje velikih razmjera da uvjere javnost kako globalno zatopljenje nije
stvarno, tako da je glede toga veoma teško nešto poduzeti.

Kao i u slučaju gladi u svijetu, strukturalno nasilje koje proizlazi iz onečišćenja postaje
najveće u najsiromašnijim zemljama, gdje se hemikalije, inače zabranjene u zemljama poput
Sjedinjenih Država, još uvijek naširoko koriste. Industrijske zemlje iskoristile su labave
ekološke propise “nerazvijenih” država kako bi se riješile štetnih otpada.

Kontrola populacije

S izuzetkom europske i sjevernoameričke populacije, u kojima su stope prirasta značajno

manje od stopa smrtnosti (ravnoteža između njih potrebna je za zamjensku reprodukciju),

Zamjenska reprodukcija - Kada se prirast rođenih i stope smrtnosti izjednače; ljudi stvaraju
upravo toliko potomaka da bi zamijenili njih kada umru

18
Razlog zašto su posebno siromašni htjeli imati tako mnogo djece jednostavan je: djeca su
njihov jedini resurs. Djeca čine potrebnu radnu snagu za rad na farmama i jedini su izvor
sigurnosti za starost, stoga ima smisla imati mnogo potomaka (pogotovo ako je dječja
smrtnost visoka). Kroz historiju su ljudi postali spremni ograničiti veličinu obitelji kada su
postali dovoljno bogati da im njihov novac zamijeni djecu kao glavni resurs; u tom trenutku
djeca ih stvarno koštaju novca. Iz toga možemo vidjeti zašto su stope prirodne promjene tako
dugo ostale visoke u najsiromašnijim zemljama svijeta.

Kultura nezadovoljstva

Uprkos teškoćama, stabilizacija svjetske populacije čini se neophodnim korakom želi li se

ikad u budućnosti postići rješenje problema. Bez toga, što god drugo bilo poduzeto,
neminovno će svijet zapasti u nemogućnost da osigura dovoljno hrane i raspodijeli je
jednako. Razvija se kultura nezadovoljstva u kojoj ljudske težnje daleko nadilaze njihove
mogućnosti. Problem uključuje ne samo porast populacije veći od zaliha hrane nego i
neujednačen pristup doličnom zaposlenju, stanovanju, higijeni, zdravstvenoj brizi i
odgovarajuću zaštitu policije te zaštitu od požara, a tu je i polagano propadanje prirodnog
okoliša kao rezultat sve veće industrijalizacije i pretjeranog iskorištavanja zemlje.

19
 TURISTI DANAŠNJICE

Dosadašnji turisti, potrošači, shvatili su da im je nužno oslobađanje od stresa i to ne mogu

postići na mjestima gdje se ponavljaju iskustva iz njihove svakodnevnice. Turisti žele sve
više, a cilj turističke djelatnosti je zadovoljiti i premašiti očekivanja turista.

Turisti - gosti ne trpe više greške, za svoj novac žele dobiti kvalitetu. To je natjeralo turističke
agencije, hotele i druge sudionike u turističkoj ponudi, da uvedu kontrolu kvalitete, standarde
i sistem upravljanja totalnom kvalitetom. Očekivanja i želje gostiju ne zadržavaju se samo na
nivou potrebe mira i fizičkog odmaranja, već se njihovi planovi proširuju potrebama za
promjenom, raznovrsnošću i komunikacijom s drugim ljudima.

Raznovrsnost turističke potrebe u kojoj će gost moći doživljavati promjene i uživati u

materijalnim i nematerijalnim dobrima, najbolji je način zadovoljavanja turističke potrebe. Biti
slobodan, nesputan i što dalje od svakodnevnih obaveza, svoj gospodar, vlasnik vlastitog
vremena i slobodan u uporabi osobne energije, cilj je mnogih domaćih i inostranih turista.

Vrste i osobine gostiju:

- Važno poznavanje gostiju i njihovih navika

- Promjene u mentalitetu i očekivanju turista
- Tokom godina mijenja se motivacija odlaska na odmor
- Današnji turisti znatiželjniji i aktivniji nego ranije, nije više dovoljno izležavanje na plaži
- Demografske promjene - starosna dob se povećava, gosti su cilj ugostiteljskih i
turističkih radnika
- Svaki gost je uvijek dobrodošao (plaća, od njega objekt opstaje)

Prema E. Cohenu „Turist je dobrovoljni, privremeni putnik koji putuje u očekivanju

zadovoljstva koja mu mogu pružiti novosti i promjene doživljene na relativno dugom i
neučestalom kružnom putovanju“

Prema WTO-u, turist je svaka osoba koja u mjestu izvan svog prebivališta provede najmanje
jednu noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj gostiju, radi odmora ili rekreacije,
zdravlja, studija, sporta, religije, obitelji, poslova, javnih mjesta i skupova.

Turisti više nisu samo dio povlaštenih slojeva nekog društva, nego je većina njih iz redova
gotovo svih društvenih slojeva, s različitim potrebama i navikama.

20
 ANIMACIJA U TURIZMU

Animacija formi brine o gostima ili turistima sa ciljem obrazovanja njihovog ponašanja i
održavanja njihovog stalnog entuzijazma za određene turističke aktivnosti i za promociju
specifičnih doživljaja. Turističke i kulturne institucije sve više interpretiraju animaciju kao
formu komunikacije u organizaciji slobodnog vremena sa ciljem oslobađanja turista od
njihovih domaćih obaveza ili česte pasivnosti kao i s ciljem da se postigne njihov veći osjećaj
za nove forme doživljaja i zajedničkih dogodovština koje će voditi ka zadovoljstvu gostiju i
turista. Pitanje odnosa turističke ponude i vanpansionske potrošnje uključuje dva aspekta:
turizam kao dio slobodnog vremena modernog čovjeka i turizam kao privredna djelatnost.

Kao segment slobodnog vremena turizam zadovoljava, odnosno trebalo bi da zadovoljava

potrebe “homo turisticusa” (čovjeka turiste) zbog kojih odlazi na putovanje. Potrebe zbog
kojih se turista ustvari odlučuje za putovanje su prije svega želja za promjenom mjesta i
načina života, potreba za upoznavanje drugih ljudi, potreba za komunikacijom kao i potreba
za upoznavanjem nečeg novog.

Turističke potrebe naći će svoje mjesto u turističkoj ponudi i potražnji. To znači da su u

turizmu kao privrednoj djelatnosti važan faktor istraživanja potreba i motivacija turista, zbog
kojih se ustvari i odlučuje za određene destinacije i forme turističkog boravka. Navedeni
zahtjev u pogledu turističke ponude jeste preduvjet za zadovoljenje turista i preduvjet
kvaliteta i konkurentnosti turističke ponude kao i financijskih rezultata u realizaciji ponude.

Prilagodljivost turističke ponude turističkoj potražnji znači istraživanje smjernica (trendova) u

modernom, međunarodnom turizmu kao i istraživanje ciljne grupe turista koja prevladava u
određenoj turističkoj destinaciji ili turističkom mjestu. Kretanje turizma dobija svoj puni značaj
kao kulturni doprinos razvoju čovjeka. Zbog toga cilj turističke ponude mora biti i ponuda
sadržaja koji će čovjeka - turistu približavati kulturnom doživljaju u najširem razumijevanju
kulture i animacije.

RAZVOJ, ZNAČAJ I CILJ ANIMACIJE U TURIZMU

Animacija je stara djelatnost koja se pojavila još kod antičkih naroda kao i kasnije u
talijanskoj renesansi i to kroz lik Harlekina koji je u Comedii del arte svojom igrom ljude tjerao
na smijeh. Na evropskim dvorovima kroz vjekove su pripremane kulturne umjetničke večeri
koje možemo označiti kao prethodnike animacije.

Moderna animacija ima svoje korijene u razvoju grupnoga rada u Francuskoj tridesetih
godina ovoga vijeka: u omladinskim organizacijama tada je postojala predstava o važnosti
učestvovanja mladih u socijalnim i društvenim oblastima. Tijesno s ovim je povezan nastanak
“kuća mladosti i kulture” četrdesetih godina ovoga vijeka. Iz toga se ubrzo poslije Drugog
svjetskog rata razvilo državno vođeno i državno priznato školovanje za “animatora”. To se
jednostavno moglo prenijeti na tzv. “animaciju učestvovanja” u slobodno vrijeme i sredinu za
odmor. Pioniri na ovom području su bili Gerard Blitz i Gilbert Trigano koji su 1949. godine
osnovali Club Mediteranee. Usporedo sa njima su pedesetih godina nastala francuska sela
za odmor koja su još od početka u svojoj turističkoj ponudi nudila animacijski program. U
njemačkoj sredini animacija se pojavila u turističkoj ponudi tek sedamdesetih godina i to kroz
izgradnju njemačkih klubova za odmor kao što su “Robinson club” i “Club Aldiana” i na taj
način našla put ka “normalnim” hotelima za odmor u svim turističkim državama Srednje i
Južne Evrope.

21
Animacija u svjetskoj turističkoj ponudi ima posebno mjesto. Najpoznatiji su tipovi animacije
koje predstavlja „Club Med“ duž Azurne obale i u svojim klubovima po svijetu. U SAD pojavio
se nov tip pasivne animacije u formi menadžmenta priredbi.

Što je animacija? Po Krippendorfu animacija je davanje uputstava za kulturnija putovanja i

uputstvo da se animiranje mora razvijati u tri značajna smjera:

1. kao pomoć za otkrivanje vlastite ličnosti,

2. kao pomoć za zbližavanje sa drugim turistima i gostima,

3. kao pomoć za zbližavanje sa domaćinom i njegovom domovinom

J.P.Dannaud postavlja zanimljivu tvrdnju: čovjek turista, odnosno homo turistikus postaje
voyeur sa poluzatvorenim očima koji ne učestvuje u onome što vidi. Razvoj animacije trebalo
bi da podstakne kod čovjeka interes za okolinu, da pojača čovjekov kulturno-umjetnički
osjećaj. Moderni turist kao stanovnik urbane sredine ima teškoće prilikom uspostavljanja
kontakata sa drugim ljudima iako osjeća potrebu za tim. Koliko animacija može da utiče na
aktivno učešće i kreativnost kao i na pasivnost i otuđenost turiste? Kako se može kroz
programe animacije koji su zasnovani na kulturno bogatom sadržaju ispuniti slobodno
vrijeme kao vrijeme kvalitetnog provođenja odmora. Ukoliko su ispunjeni ciljevi animacije, a
to su zadovoljni gosti, posljednja dva pitanja dobiju pravi odgovor.

A kako dostići ove ciljeve? Onaj ko oblikuje animaciju je animator, a onaj ko se pojavljuje kao
posrednik uz čiju pomoć turisti, gosti počinju lakše da komuniciraju učestvovanjem u igrama
sportskim i kulturnim aktivnostima i slično. Formiranjem grupe ostvaruju se uvjeti za
neposredno komuniciranje među njenim članovima, istovremeno se pojednostavljuje proces
stjecanja znanja i vještina kroz djelovanje tzv. mehanizma socijalnog zbližavanja kao što su
imitacija, simpatija i sugestija. Animacija u klubovima tur operatora je lakša jer u hotel dolaze
grupe gostiju koji se ponekad međusobno poznaju, a teža je kod individualnih gostiju. Ovi se
razlikuju među sobom po porijeklu, zanimanjima, starosti, nacionalnim i etničkim
karakteristikama. Kod individualnih gostiju animator kroz animaciju mora najprije formirati
grupu da bi se mogli ostvariti uvjeti za uspješnu komunikaciju.

Da bi ostvarila svoj zadatak animacija mora da traži odgovore na pitanja kojima se bavi
socijalna psihologija:

1. kako nastaju grupe,

2. zašto se pojedinci uključuju u grupe i ostaju njihovi članovi.

Za animaciju je najvažnije formiranje grupa sa postavljanjem cilja: grupna aktivnost koja će

biti dovoljno atraktivna da pozove turiste i da ih navodi na uključivanje u grupu.

Ljudi se uključuju u grupu iz različitih razloga:

1. zbog cilja koji se postavlja grupi,

2. zbog aktivnosti koja se obavlja u grupi,
3. zbog privlačnosti ostalih članova grupe,
4. zbog mogućnosti da se iskažu svoje sposobnosti.

22
Sa gledišta turističke ponude animaciju možemo smatrati njenim sastavnim dijelom koji je
ujedno i sastavni dio usluga - jednak je uslugama turističkog smještaja i ishrane turista. I više
od toga: mogli bi smo je nazvati unutrašnjom prodajom hotela jer organizacija programa i
priredbi (vođenje priredbi) turističku ponudu čini kompleksnijom, bogatijom i konkurentnijom.

Riječi anima i animare potiču iz latinskog jezika i označavaju dušu, tj. nešto oživjeti. Po
etimologiji riječi animacija je i djelatnost čiji ciljevi su:

1. da se oživi turistička ponuda, tj. da se udahne život novim sadržajem

2. da motivira turiste da učestvuju u svim oblicima animacije.

Važno: engleski jezik koristi riječ “animate”, “animation” prvo za stvaranje crtanih filmova i
oživljavanje crtanih slika. Umjesto animacija koristi se više izraza kao što su npr. “guest
relations”, “leisure organisation”, “entertainment”, “events management”. Izraz animation u
francuskom i Animation u njemačkom jeziku identični su bosanskoj riječi animacija.

Osnovni elementi animacija

Animator može da ostvaruje ciljeve animacije samo uz poštovanje sljedećih načela:

1. Načelo slobode: znači da se aktivnosti gostu ne smiju propisivati nego je potrebno

pojedincu prepustiti da izabere one u kojima će učestvovati kao pasivni ili aktivni član (ne
usiljenost animacije).

2. Načelo aktivnosti: znači da animator u svojim animacijskim programima mora težiti ka

onim sadržajima koji omogućavaju aktivno učešće turiste. Tu razlikujemo dvije vrste
programa: aktivne, gdje je turista igrač (sportske priredbe, gdje gosti aktivno učestvuju,
zabavne igre...) i pasivne (koncerti, kazališne predstave...) gdje je turist samo gledalac.

3. Načelo stila: znači da animator uvijek stvara programe animacije koji odgovaraju
kategorizaciji i lokaciji smještajnog mjesta. To može biti: seosko domaćinstvo, campovi, klub
hoteli, “Wellness”, kultura, sport.

Društveni kontakti mogu se izvoditi prilikom informiranja gostiju o hotelu, mjestu, gradu,
državi, kulturi u obliku predstave koju izvede animator odnosno drugo stručno lice, ili sam
gost kao aktivni igrač u igri.

Sadržaji aktivne animacije su:

- Sadržaji sporta i rekreacije: vježbe i opuštanje, sportske igre u prirodi, turniri, škole u
prirodi
- Sadržaji informacija i učenja (kulture): izleti, društvene igre, sretanja i razmjene i
izložbe
- Sadržaji zabave: igre na moru, snijegu, šumi, igre za djecu, ples, zabave u klubu

Pasivni gledalac može biti gost na klasičnom izletu, ali ipak može da uz dobrog vodiča -
animatora aktivno učestvuje u realizaciji programa izleta. Zabavni, sportsko-rekreativni
programi, igre i škole dio su animacijskih programa gdje turista može aktivno da učestvuje i
često je glavni protagonista, a animator ima ulogu režisera organizatora i suca osim gostiju.

23
Sadržaji pasivne animacije su:

- Kulturne priredbe: stalni program (program grada) i posebni program (u hotelu ili
turističkom naselju)
- Priredbe u sportu: stalni program i posebni program
- Izleti

Glavni principi animacije u turizmu

Glavni principi animacije u turizmu odnose se na informacije, arhitekturu, organiziranje,

planiranje, ekonomiku i didaktiku animacije.

1. Informacije

- Prije dolaska gosta: prospekti, brošure, TV, internet

- Između boravka: info table, recepcija, sobe

- Poslije odlaska gosta: ankete

2. Arhitektura

- Funkcija “home away from home” znači da treba smještajno mjesto nuditi gostu osjećaj kao
da je kod kuće ali da se odmara

- Funkcija “meeting point” znači da je smještajno mjesto točka gdje se gost susreće s ostalim
gostima i animatorima.

- Funkcija “ambient” znači da je animacija ambijentalno potpuno u harmoniji sa smještajnim

mjestom.

- Funkcija “away from everyday” znači da animacija donosi posebne trenutke u odmoru.

- Funkcija „animation“ znači da oživljava i daje dušu programima preko animatora i polaznika
programa.

3. Planiranje: objašnjava svih pet stepeni planiranja od odluke da organiziramo programe za

goste do njihove realizacije. Odluka o programima za goste donosi: planiranje I. stepena gdje
leži težina planiranja na mogućnosti, datosti, faktorima. Slijedi planiranje II. stepena kada
odlučujemo između minimalnih, standard i idealnih programa. Zatim slijedi planiranje III.
stepena koje sadrži planiranje područja, arhitekturu, infrastrukturu. Planiranje IV. stepena su
scenariji za dnevne, sedmične i sezonske programe i V. stepen planiranja znači realizaciju
programa animacije.

4. Organiziranje u animaciji znači da:

- Animacija treba postati dio integralnog proizvoda hotela = smještaj + ishrana + animacija

- Je animacija investicija koja zavisi od ljudi, (animatora) fantazije, neumornog rada i novca

5. Ekonomika i financiranje nanose se na: ukupnu investiciju izgrade jednog projekta,

odjeljenje marketinga, saradnju i partnere, goste i izračun cijena ugostiteljskih usluga.

24
6. Didaktika u animaciji znači pravilan pristup i upotrebljavanje animacijskih rekvizita.
Objašnjavanje pravila igara i programa treba animator prilagoditi težini igara ali nikad ne
smije predstaviti animaciju kao nešto teško. Veoma su značajni prvi kontakt s gostima koji
nikad ne može biti drugi, sudjelovanje i sloboda odlučivanja, mogućnost izbora igara,
imitacija i potražnja talenata u igrama i rituali koji su redovni kod animacijskih igara.

OBLICI ANIMACIJE U TURIZMU

Jost Kripendorf navodi šest osnovnih oblasti animacije u turizmu od kojih svaka obuhvata
nekoliko mogućih aktivnosti:

- kretanje (sport, sportske ... ),

- druženje (izlet u prirodi, proslave, rođendani),
- kreativne aktivnosti (crtanje, slaganje naljepnica),
- obrazovanje, otkrivanje i doživljaji (koncerti, večeri poezije, tečajevi...),
- avanture (logorska vatra),
- mirovanje, susretanje samim sobom (joga, slušanje ozbiljne muzike, razgovori u užem
krugu ljudi).

M. Mihovilović aktivnosti animacije dijeli na deset grupa:

1. društveni kontakti,
2. igre,
3. sportske aktivnosti,
4. društveno-zabavne aktivnosti,
5. kulturno-umjetniĉke aktivnosti (grafičke i druge vizualne informacije, izložbe plastičnih
umjetnosti, koncerti, izleti, priredbe slobodnog scenskog izražavanja, individualno djelovanje
animatora),
6. tehničke aktivnosti,
7. aktivnosti u prirodi,
8. zdravstveno-rehabilitacijske aktivnosti,
9. atrakcije (prirodne, svečanosti, karneval, sportski turniri, susreti kolekcionara, ...),
10. izleti.

Animacija u radu turističkih vodiča i informatora

Animacija zauzima značajno mjesto turističkih vodiča i animatora. Možemo da tvrdimo da u

turizmu ni jedno zanimanje ne može da opstane bez osjećaja za kreativnu organizaciju
slobodnog vremena turista. Na izletima i putovanjima posebno su istureni turistički vodiči koji
moraju vladati i osnovama turističke animacije. Kad možemo da kažemo da dolaze do
izražaja vodičeve spornosti za organizaciju slobodnog vremena putnika odnosno turista?
Prije svega u sljedećim prilikama: kod neispunjenih obećanja turističke agencije za određenu
uslugu ili aktivnost koju putnici očekuju (udaljenost hotela od turističkog centra, organizacija
posebnog događaja, obilazak kulturno historijskih spomenika), prilikom kvara ili kašnjenja
turističkog prijevoznog sredstva (autobus, voz, avion, brod, lokalna prijevozna sredstva),
prilikom zaplašenosti turista (grupe ili pojedinca).

KOMUNIKACIJA U TURISTIČKOJ ANIMACIJI

Komunikacija se ostvaruje raznim sredstvima koja su ujedno sredstva animacije. Verbalna

komunikacija je najznačajnija vrsta komunikacije među ljudima, sredstvo je riječ, kombinacija
riječi, jezik i govor. Neverbalna komunikacija se izražava:

25
a) intonacijom glasa (visinom, bojom),

b) govorom tijela, pokretima,

c) prostornim odnosima.

Neverbalna komunikacija ima poseban znaĉaj u monolozima i umjetničkim vrstama

animacije.

Faktori uspješne komunikacije

Informacija koja se daje turistima će biti uspješna ukoliko bude razumljiva, zanimljiva i
koncizna.

Razumljiva informacija znači jednostavno izlaganje i to onda kad primalac informacije ne

traži dodatno objašnjenje. U turizmu to znači visoku stručnost jer su primaoci informacija
heterogene mase sa najrazličitijim osobinama. Za razumljivost informacije animatoru je
potrebna jezička i retorička spretnost koje mogu da zadovolje različite slojeve turista.
Zanimljivost informacije je animacijska osobina koja olakšava put do primaoca. U masovnom
komuniciranju primjenjuju se različita načela kao načelo piramide što znači objašnjavanje od
najznačajnijih do manje značajnih informacija.

Usmena i pisana komunikacija mora težiti ka zgusnutosti jer preopširna informacija sa

mnoštvom podataka može da iscrpi primaoca poruke. Ovaj faktor je prije svega značajan kod
monologa - npr. u novinarstvu je poznata informacijska struktura koja ostvaruje pet
elemenata:

ko (who),

što (what),

gdje (where),

kad (when),

zašto (why).

Faktori uspješne komunikacije moraju se preplitati tako da informacija u pravom obliku stigne
do primaoca.

Načini javnog komuniciranja u animaciji

1. Monološki načini: uvodna riječ, novost i izvještaj kao cjelovit pregled informacija i novosti.
Esej se koristi u različitim formama društvenih kontakata uz aktivno učešće turista.

2. Umjetnički načini: imaju posebno mjestu u animaciji. To su vođenje priredbe, najava i

odjava.

3. Dijaloški načini: omogućavaju preko pitanja i odgovora kao i preko razgovora da ostvare
dvosmjernu komunikaciju.

26
 Specifičnosti neverbalne komunikacije

Način komuniciranja koji ne zahtijeva riječi i njihovo značenje predstavlja neverbalna

komunikacija sa sljedećim karakteristikama:

visina glasa i akcenti,

brzina govora,

disanje,

držanje i položaj tijela,

izraz lica,

pogled,

kretanje očiju,

veličina zjenica,

oblačenje,

udaljenost od sugovornika,

kretanje i pokreti,

statusni simboli i lični predmeti,

izbor riječi tj. žargon.

Najvažniji oblici neverbalne komunikacije su govor tijela (vizualna) i glas (slušna). Odnos
između tri elementa komunikacije tj. među izgovorenim riječima, načinom na koji su te riječi
izrečene i govorom tijela je sljedeći:

Odnos među riječima, načinom

govora i govorom tijela

Najveći utisak na slušaoca ili sagovornika ostavlja govor tijela (55%), slijedi način govora sa
38% i tek na posljednjem mjestu su riječi (7%). Važniji elementi govora su: lice (mimika lica),
oči (poluotvorene, široko otvorene, odsutne), držanje tijela (povijeno, uspravno), kao i položaj
ramena i glave (podignuta, obješena glava, glava nagnuta ka ramenu).

27
Važno za turističkog animatora koji je u neposrednom kontaktu sa gostom je da ovlada
govorom tijela. Dokazi da je animator:

nezadovoljan radom,
da je pod utjecajem stresa,
da ne kontrolira situaciju,
da je neljubazan i neučtiv,
da ne želi da pomogne ljudima

su sljedeći:

animator obori glavu,

odaje utisak nestrpljivosti,
govori umornim, dosadnim ili razdraženim glasom i
podiže ramena.

Prilikom rada lica, koja se bave turističkom animacijama i uslugama, ovi znakovi moraju biti
sasvim odstranjeni. I kad postoji mogućnost da se još po nekad pojave, gost, stranka ne
smije da ih primijeti.

PLANIRANJE ANIMACIJE U TURIZMU

Tipovi programa

Prilikom planiranja sadržaja animacije razlikujemo tri osnovna tipa programa:

1. ponuđen program planiran za svakog pojedinačnog turistu ili grupu,

2. mogući program koji može da izvede svaki turista s obzirom na postojeće površine i
sredstva,
3. slobodni program, tj. program po želji turista odnosno grupe turista.

Po vremenskom trajanju programi se dijele na dnevne, sedmične i sezonske.

Dnevni program animacije treba da se zasniva na dnevnoj količini vremena turista odnosno
na istraživanju života turiste u toku 24 sata boravka u hotelu ili turističkom mjestu. Naravno
da programe animacije treba uvijek prilagoditi turistima - moramo poštovati njihovo vrijeme
za osnovne fiziološke potrebe. Mihovilović raspored dnevnog života i aktivnosti gosta u
hotelu odnosi se na aktivnosti poslije doručka, objeda i večere. U praksi se danas animacija
uključuje u aktivnosti prije doručka pa čak i uz večeru.

Naprimjer, program „Frozen“ izvode animatori zajedno s gostima, koji vole iznenađenja. Za
vrijeme večeri animatori ili gosti postave se u jednu poziciju gdje stoje ili sjede nepomično
kao kipovi. Igra Frozen može se održati najviše pola sata. Kipovi se miču na pet minuta, gosti
promatraju animatora koji pokazuje kada se trebaju okrenuti ili napraviti jednu gestu koja
znači promjenu njihovog položaja.

28
Prethodna slika prikazuje dnevnu raspodjelu slobodnog i aktivnog vremena gosta u jednom
turističkom smještaju gdje se održavaju programi animacije tj. isprepletanje aktivnosti
dnevnog programa animacije.

Dnevni programi se obično dijele na šest vremenskih dijelova: jutro, prijepodne, podne,
popodne, večer i noć. S obzirom na navedenu shemu za dnevni program je potrebno
posebno planirati program u vremenu od 9-13 sati kao i popodnevni program u vremenu od
16-19 sati. To vrijeme treba da bude najintenzivnije vrijeme animacije u pogledu organizacije
programa u kojima turisti aktivno učestvuju. Osim raznovrsnosti u planiranju dnevnih
aktivnosti turista moramo paziti i na određene sadržaje koji bi se morali odvijati svakoga
dana u isto vrijeme: razgovor sa animatorom, jutarnja rekreacija i sl. Na ovaj način se kod
turiste razvija navika da u nekim aktivnostima redovno učestvuje.

Tjedni program se izrađuje po danima i odnosi se prvenstveno na tzv. ponuđeni program, što
znači da mora biti planiran već unaprijed za predsezonu, glavnu sezonu i vrijeme poslije
sezone. U planiranju dnevnih i tjednih programa potrebno je imati u vidu načelo postupnosti,
što znači da program teče po etapama. Etape se u dnevnom programu izražavaju u:
jutarnjem razgovoru sa animatorom i lakim rekreativnim vježbama, zato da bi u
prijepodnevnom i popodnevnom vremenu bile organizirane aktivnosti koje traže više
sudjelovanja.

Finger u sedmičnom programu izdvaja četiri faze koje bi se mogle prikazati kao Gaussova
krivulja:

29
1. faza kontakta (privremena faza),
2. faza doživljavanja u sredini tjedna (vrijeme važnijih programa animacije),
3. faza vrhunca,
4. konačna faza .

Sedmični program animacije

Sedmični program animacije doživi svoju fazu vrhunca u pretposljednjem danu boravka
gosta u hotelu. Na primjer ako gosti dolaze ponedjeljkom onda će biti gala večera subotom.
Intenzitet programa u sedmici raste. Animator počinje lakšim programima rekreacije i zabave
i nastavlja intenzivnijim programima, gdje se gosti više aktivno uključuju. Sezonski program
animacije sastavlja se najviše za tri tjedne onda se okrene. I sezonski program animacije
možemo predstaviti kao krivulju koja ima vrh u samom vrhuncu sezone (na moru juli) u zimi
januar, februar i mart. Sve zavisi od visine planina i zemlje.

Sezonski program animacije na moru

Mini klub program

Poseban značaj prilikom sastavljanja programa imaju animacijski programi za djecu tzv.
“mini klub programi”. Programi su sačinjeni za različite uzraste djece, a sljedeći primjeri su
namijenjeni djeci od četvrte do 14 godine. Da bi se zadovoljio ukus djece u tako širokom
rasponu uzrasta, potrebno je pripremiti široku paletu aktivnosti tako da se zabave baš svi.

30
Mini klub program mora imati bar jednu aktivnost ujutro, jednu aktivnost popodne i naravno
večernju zabavu, koja počinje večernjim programom.

Spisak aktivnosti neka bude sljedeći:

pozdravni susret,

igre u sali,

crtani filmovi,

lov na gusara,

muzičke igre,

pikado,

kuglanje,

poveži četiri (vrsta dječje igre),

takmičenje u ispijanju soka naranče,

turnir u stonom tenisu,

takmičenje u crtanju,

takmičenje talenata,

piknik,

zabava popodne,

modeliranje,

ples,

takmičenje u plivanju (skijanju),

sportsko društvo,

maštovito oblačenje,

mini golf,

tombola,

teatar,

mini kviz,

slagalice,

pikado.

31
Animator odmah po dolasku djece u mini klub mora da registrira imena i uzrast djece i da ih
podijeli na grupe. Igre i takmičenja se odvijaju u unutrašnjim prostorima ili vani, zavisno od
vremenskih uvjeta. Važno: sve dječje igre i takmičenja možemo prilagoditi starijima odnosno
odraslima s tim da povećamo rekvizite.

Pozdravni susret:

Vrlo važan je spisak djece sa njihovim imenima i uzrastom. Djecu animator mora upoznati sa
zgradom za odmor, okolinom i terenima gdje će se takmičiti.

Ujedno im mora predstaviti rekvizite koje će koristiti, programe i satnicu igara.

Crtani filmovi:

Video sa crtanim filmovima treba da traje najviše jedan sat.

Muzičke igre:

Pogodne su za popodnevnu i večernju dječju animaciju. Najpoznatiji predstavnici muzičkih

igara su Glazbeni stub gdje djeca posjedaju kad glazba prestane i Glazbeni kipovi kad djeca
stoje.

Pikado:

Djecu animator mora podijeliti na tri grupe: mala grupa od 4 do 6 godina, srednja grupa od 7
do 10 godina i velika grupa od 11 do 14 godina. Svako dijete na početku dobije četiri života i
baca tri strelice. Ideja igre je da se pobijedi prethodni rezultat. Slabiji gube živote. Na kraju
svaka grupa dobije svog pobjednika.

Poveži četiri:

Animator izabere četiri igre, a djecu podijeli na tri grupe. Igra se na ispadanje.

Plesno takmičenje:

Sva djeca su na prostoru za ples. Prvi ples je uvijek zagrijavanje. Plesovi treba da budu
živahni i bar tri vrste (hustle, break dance i rock and roll).

Sportsko društvo:

Zajedno sa starijom djecom takmiče se u skokovima, trčanju, čučnjevima, takmičenje u

maštovitom oblačenju. Animator bira nepristrane suce koji djecu ocjenjuju od 1 do 10.
Ujedno pita djecu što predstavljaju i odakle dolaze.

Piknik:

Kao popodnevna zabava piknik ne treba da traje više od dva sata.

Nastupi djece:

Animator u prijepodnevno vrijeme priprema djecu za večernji nastup.

Nagrađivanje:

32
Animator mora imati unaprijed izrađen bodovni sistem za djecu. Uvijek nagrađuje prvo djecu
koja su dostigla najmanji broj bodova a tek na kraju nagrađuje pobjednike. One sa najmanje
bodova nagrađuje diplomom na kojoj je napisan broj bodova koje su osvojile.

Jutarnji program

džoging,
vježbe u prirodi,
gimnastika, fitnes centar,
aerobika.

Program uz vodu i bazen

aerobika u vodi,
igre i zabave u bazenu,
igre u vodi.

Program sportskih aktivnosti

mini golf,
vožnja bicikla,
bowling
pikado,
tenis,
odbojka,
gađanje iz luka i strijele,
košarka,
nogomet,
skijanje,
klizanje.

Kulturni programi

obilazak muzeja,
arheološke iskopine,
izložbe,
koncerti klasične muzike,
recitali,
literarne večeri.

Večernji programi

uz večeru i poslije večere,

igre,
ples,
druženje,
predstavljanje jela i pića.

Umjetnički programi

kreativne aktivnosti,
crtanje i slikanje,
predavanja,
ples, koreografija
fotografija,

33
kvizovi znanja,
društvene igre (tombola, plesne igre, domino).

Programi priredbi

vođenje priredbi i programa,

zabavne večeri,
ribarske zabave,
skijaške zabave,
igre na sreću,
obilazak turističkog seoskog imanja.

Planiranje po fazama razvoja animacije

Prva faza je faza postupnog uvođenja uz poštovanje načela da treba uvoditi aktivnosti koje
su poznate većini gostiju. U ovoj fazi animator mora dobro poznavati svoju okolinu.

Druga faza obuhvata proširenje postojećeg programa u dobro poznatim oblastima i

razlikovanje gostiju s obzirom na njihovu strukturu (programi za djecu, sport, ples).

Treća faza je stupanj animacije gdje počinju da se razvijaju nove aktivnosti na osnovu
posebnih interesa gostiju kao i na osnovu iskustva. Ovo se dostiže sistematskim praćenjem
interesa i želja koje smo upoznali u kontaktima s gostima. Pogodne su i ankete koje
ispunjava svaki gost po dolasku u hotel ili prilikom odlaska.

U planiranju animacije najteže je pitanje kako početi sa animacijom. Pojam animacije je

prisutan svuda, a još uvijek postoji dosta loših stvari koje se smatraju animacijom.

Ugostiteljsko-turistička ponuda još uvijek shvaća animaciju kao spasioca u nevolji i uvodi je
bez koncepcije, na brzinu kad shvati da se hotelska popunjenost smanjuje da se bivši gosti
ne vraćaju. A najgore je da se animacije uopće ne uvodi.

Četvrta faza razvoja animacije je najviša. Animator postoje član radne grupe hotela a
programi animacije rezultat grupnog rada.

Timski rad u animaciji omogućava:

- uvođenje u programe animacije različitih elemenata ponude koji te programe čine

bogatijima i raznovrsnijima,
- tretiranje animacije kao usluge koja je isto važna kao i usluga smještaja ili ishrane
turiste,
- stvaranje atmosfere u kojoj će u animaciji uĉestvovati svi radnici hotela koji će
animaciju tretirati kao neophodnu brigu o gostu.

Faktori planiranja animacije

U planiranju animacije je dobro imati kontrolu nad različitim faktorima planiranja od kojih je
zavisna uspješnost realizacije programa i to se prije svega odnosi na raspoloživi prostor,
kadrove i prilagođenost programa turistima.

Prostor kao faktor planiranja

Planiranje programa animacije mora biti u skladu sa mogućnostima prostora s obzirom na:

34
 - geografsko klimatske uslove turističkog centra,
- lokaciju objekata za smještaj turista u odnosu na urbanu okolinu,
- postojeće površine prostore i opremu,
- prostorni raspored programa unutar turističkog naselja turističkog grada.

Geografsko klimatski uslovi utiču na broj i vremensko planiranje sadržaja aktivnosti kao i za
korištenje otvorenih površina. Lokacija objekata u odnosu na urbanu okolinu zbog udaljenosti
utiče na planiranje animacijskih programa. Vremensko usklađivanje je važno zato što je
nepotrebno organiziranje važnih programa animacije u vrijeme kad se u samom turističkom
mjestu organiziraju turističke priredbe ili tradicionalne manifestacije. U objektima van
turističkog mjesta programi animacije moraju biti samostalniji zbog činjenice da turisti ne
mogu u potpunosti učestvovati u kulturno zabavnom životu mjesta.

Raspored programa animacije dijelimo na tri osnovna područja na temelju intenziteta

programa animacije i uz uvažavanje svih karakteristika prostora.

- u mirnom kraju se nalaze igrališta,

- u umirenom dijelu sportski tereni i dnevni programi animacije,

- u razigranom području se odvijaju zabavni programi u okviru večernje i noćne animacije.

Prostorno planiranje animacije zbog mogućnosti buke mora obuhvaćati centralizaciju i

decentralizaciju određenih sadržaja. Rješenje preglasne zabave znači centralizacija
sadržaja, ali istovremeno decentralizacija donosi bolje financijske rezultate.

Decentralizirani programi se odvijaju u pojedinim objektima i turističkim naseljima, a

obuhvaćaju sadržaje i aktivnosti koji su svojoj prirodi povezani sa lokacijom boravka turista.
Ovi programi ne zahtijevaju veće investicije u pogledu izgradnje ili organizacije. Realiziraju ih
jedan ili dva animatora sa grupama turista. U ovim programima je prisutan i naglasak na
individualni pristup gostu, stvaranje homogenih grupa turista sa istim odnosno sličnim
interesima. U programima su zastupljeni zabavni sadržaji, sportsko rekreacijske aktivnosti
kao i specifični sadržaji animacije iz raznih oblasti kao što su ples, kuharska vještina.

Centralizirani programi obuhvaćaju sadržaje koji zahtijevaju koncentraciju prostora, korisnika,

opreme i organizacije. Centraliziranom organizacijom masovnih priredbi u centru koji može
da živi do kasno u noć dostiže se bolja organizacija programa uz manje troškove kao i
eliminacija raznih negativnih efekata koji prate razliĉite programe u odnosu na buku.

Kadrovi kao faktor planiranja

Broj i specijalizacija kadrova zavisi od obima planiranih programa, prostora u kojima se

programi realiziraju, međusobne udaljenosti objekata u kojima djeluje isti animator. Koje
vrste animatora moramo razlikovati? Navodimo tri kombinacije:

- podjela poslova animatora po kriteriju jezika,

- podjela poslova animatora po oblastima animacije (animator za kulturnu, dječju
izletničku animaciju, sportsku rekreaciju),
- podjela poslove po kriteriju specijalizacije (svaki animator polovinu radnog vremena
radi u svom hotelu na poslovima opće animacije, a drugu polovinu na poslovima
svoje specijalizacije, kao što su društveni kontakti, večernja animacija).

35
 POSEBNI DOGAĐAJI KAO DIO PONUDE SAVREMENE TURISTIČKE ANIMACIJE

Izraz »posebni događaji« prvi je upotrijebio Walt Disney prlikom otvaranja svog tematskog
parka zvanog »Disneyland« godine 1955. u kalifornijskom gradiću Anaheimu. Teškoća s
kojom se Disney u početku sreo bila je da je svaki dan 90% posjetilaca parka napustilo
gledalište u 17 sati popodne dok je park ostajao otvoren do 22 sata uvečer. Što učiniti sa
zaposlenima? Da li ih treba otpustiti? Disney se obratio jednom od svojih menadžera koji je
pomogao da se park predstavi u promidžbi. Robert Jani, kako se zvao menadžer marketinga
brzo je našao rješenje. Poseban događaj koji je ubijedio turiste da ostanu u parku do kasnih
večernjih sati. Ovaj poseban događaj zvao se »Električna parada na glavnoj ulici«. Desetine
plovećih čunova sa hiljadama minijaturnih svjetiljki svake večeri prolazilo je pored »Glavne
ulice« i razveseljavalo goste koji su ostajali samo zbog radoznalosti i spektakla. Ovakvu
tehniku i danas koristi sistem Disneyevih parkova u svijetu. Poseban događaj je onaj koji sivu
svakodnevicu gosta promijeni uz pomoć neobičnog događaja.

Posebni događaji u turističkom mjestu i hotelu

Organizaciju posebnih događaja u turističkom mjestu obično preuzima turističko društvo

mjesta povremeno u saradnji sa hotelima animatorima ili organizatorima animacije, a u
inostranstvu menadžer događaja. Posebne događaje možemo razvrstati na (Goldblatt,
1997):

- događaje turističkog mjesta (turistički praznici, gradski događaji),

- izložbe,
- sajmove i festivale,
- tradicionalne događaje kraja (tipični i autentični za kraj),
- ugostiteljske događaje,
- susrete i konferencije,
- prodajne događaje,
- društvene događaje,
- sportske događaje,
- turizam.

Posebni događaji zahtijevaju profesionalno planiranje, organizaciju i izvođenje. Važno za

organizaciju posebnih događaja je da organizator izabere pravog promotora za događaje.
Poduzeće koje je specijaliziran za organizaciju sportskih događaja sigurno neće biti
sposobno da isto tako kvalitetno organizira kulturno umjetnički događaj. Hotel koji je
specijaliziran za usluge namijenjene mladim porodicama kao ciljnim grupama gostiju teže se
prilagođava gostima koji imaju drugačije potrebe, želje i očekivanja.

IMIDŽ ANIMATORA KAO TURISTIČKOG RADNIKA

Definicije teoretičara

Sa razvojem animacije formirala su se mišljenja različitih istraživača ove djelatnosti koji se

postavili i mjerila za pojedinca koji bi trebalo da bude animator. Animaciju moraju voditi
obrazovni animatori sa najvišim osobnim karakteristikama i sa najboljim pedagoškim
obrazovanjem. Svako organiziranje slobodnog vremena mora biti stručno vođeno, a svaki
animator mora biti stručno obrazovan. Animacija je suviše važna da bi se mogla prepustiti
neupućenima i šarlatanima, a zahtjevi za obrazovanošću i osobnošću animatora proistižu iz

36
kompleksnosti njegovih zadataka. Zadovoljavajući razvoj profesije animatora u budućnosti će
zavisiti od mnogih drugih profesionalnih oblasti povezanih sa slobodnim vremenom i
turizmom. Veliki broj ovih profesionalnih oblasti ukazuje u kom smjeru će se razvijati
animacija slobodnog vremena u budućnosti. Ove profesionalne oblasti su:

- uslužna zanimanja (zanimanja u ugostiteljstvu, turizmu, saobraćaju, trgovini i

marketingu, medijima...),
- zanimanja u kulturi i poslovima kulture (zaposleni u kazalištima, umjetnici, muzejski
radnici, muziĉari, andragozi, arheolozi...),
- zanimanja prostornog planiranja, planiranja kraja i planiranja grada (planeri prostora,
ekolozi, prostorne arhitekte, planeri u agraru, šumarski inžinjeri, botaničari, zoolozi,
ornitolozi, ekolozi, arhitekte gradova i razvoja gradova, geografi).

Animator kao odlučujući ljudski izvor za budućnost hotela

Odlučujuću ulogu za budućnost hotela imaju animatori (ili animator) sa svojim mogućnostima
koje su u realnim slučajevima često neiskorištene. Ljudski izvori u širem smislu obuhvaćaju
sve poznate i nepoznate ljudske osobine, koje je čovjek razvio u vezi sa naslijeđenim
osobinama: psihičke, fizičke i fiziološke. U užem smislu možemo da odredimo ljudske
mogućnosti kao sposobnosti, znanja i motivaciju. One su bitne za poduzeće i vođenje ljudi u
njemu.

Sposobnosti animatora dolaze do izražaja u kombinaciji sa znanjem, iako predstavljaju

određene mogućnosti koje utiču na odlučno rješavanje problema.

Znanja animatora su animatorove mogućnosti koje omogućavaju rješavanje poznatih

problema tj. problema koje čovjek poznaje.

Vještine animatora su mogućnosti koje se odnose na čovjekova motorička znanja i njegove

spornosti i koje mu omogućavaju brzo i efikasno motoričko reagiranje na probleme.

Osobne značajnosti animatora. U šire shvaćanje osobne značajnosti animatora spadaju sve
njegove osobine od sposobnosti do mogućnosti. U užem smislu kao personalna svojstva
čovjeka prepoznajemo njegov temperament (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik)
karakter (istrajnost, savjesnost, odgovornost, poštenost). Bitnu ulogu u okviru personalnih
osobina animatora igraju i njegove sposobnosti. Čovjekova uspješnost zavisi od njegovih
sposobnosti, znanja i motivacije.

37
 Čovjekove mogućnosti u širem smislu

Iz mogućnosti koje ima svaki pojedinac možemo da zaključujemo kakav će biti njegov uspjeh
u budućnosti, ali je predviđanje mnogo tačnije ako umijemo da odgovorimo na pitanje što
hoće. Sposobnosti, znanje i motivacija predstavljaju središnje mogućnosti koje nastojimo da
prepoznamo i da njih utičemo. Do kvalitetnog rezultata nije moguće doći ukoliko u
kombinaciji nedostaje samo jedna od mogućnosti. Znanje, sposobnosti i motivacija
predstavljaju glavnu čovjekovu mobilizacijsku snagu i daju mu mogućnosti za dostizanje
uspjeha.

Motivacija animatora

Motivacija je pokretačka snaga zadovoljstva i zajedno s tim kvalitetno izvršenoga posla

animatora. Mnogo problematičnih i nezadovoljnih trenutaka moguće je riješiti pravilnim
načinom motivacije bilo da je to materijalna ili verbalna motivacija. Menadžer kome je dato
da utiče na animatora u hotelu mora dobro da poznaje svog zaposlenog i motiv za njegov
rad. Da li su motiv za njegov rad samo potrebe ili od svoga rada nešto očekuje. Potrebe
možemo podijeliti na:

38
 - primarne (fiziološke) za koje je tipično da čovjeka vode do takvih ciljeva koji čovjeku
omogućavaju preživljavanje. Nalazimo ih kod svih ljudi i zato ih možemo označiti kao
univerzalne,
- po sigurnosti (za zaposlenoga radno mjesto znači garanciju socijalne sigurnosti i
nezavisnosti),
- potrebe za pripadnošću i ljubavlju (čovjek je društveno biće zato mu je važna potreba
za zbližavanjem sa drugima i za druženjem),
- potreba za ugledom i samopoštovanjem (više puta se dogodi da tek društvo koje
pojedinca postavi na »ugledno mjesto« u njemu probudi osjećaje samopoštovanja),
- samopotvrđivanju (svaki čovjek je najradije svjedok svog vlastitog uspjeha i zajedno s
tim svom kretanju o položajima na radnom mjestu ili u društvu).

Kad su navedene potrebe zadovoljene čovjek osjeti zadovoljstvo i koliku toliku sreću. Ipak
kasnije kod čovjeka se javlja prirodna želja za napredovanjem, za ispunjavanjem svojih želja
i očekivanja. Želje i očekivanja čovjeka razlikuju se od potreba u tome da su progresivna tj.
da rastu.

Po Vroomu pojedinac očekuje da njegovo veće zalaganje na poslu dovodi do veće zarade.
Ne samo u čovjekovom svakidašnjem ličnom životu nego i u profesionalnom, radnom životu.
U ličnom životu čovjek brzo nađe motivatore koji mu mijenjaju svakodnevnicu i čuvaju
njegovu kreativnost. A što kad je u ulozi zaposlenoga? Što mogu biti njegovi motivatori? Za
kvalitetno obavljen rad čovjek mora biti pravilno motiviran. Izvor konflikata i frustracija su
nezadovoljeni motivi čovjeka. Prepreke van čovjeka su frustracije a prepreke u njemu
konflikti. Ukoliko u radnom procesu utvrdimo, gdje leži problem, možemo ga brzo riješiti.

Fromm je u svojoj motivacijskoj teoriji pokušao da odgovori na pitanje zašto ljudi rade. U
svom djelu otkrio je dvojnost čovjekove prirode. Neko radi za to da ima, to je čovjek koga je
nazvao »imati« a drugi radi za to da opstane. Toga čovjeka je nazvao »biti«. Preneseno u
savremeni poslovni život ovo znači da su imati i biti dva pola shvaćanja »službovanja«.
Zaposlene koji naginju ka »imati« lakše motiviramo materijalnim instrumentima, a one koji
naginju ka »biti« lakše pridobijemo za suradnju nematerijalnim instrumentima. Naravno da u
realnom životu postoje odstupanja od oba pola, jer je mnogo ljudi povezanih sa »biti i imati«.

Od velike pomoći od motivacije zaposlenih može biti i Herzbergova dvofaktorska teorija.

Herzberg je u svojoj studiji o tome što ljude najbolje motiviše došao do zaključka da može
sve motivacijske činioce da podijeli na dvije velike grupe: na satisfaktore (higijenike) i
motivatore. Satisfaktori odstranjuju neprijatnosti i stvaraju uslove za motivaciju. Motivatori
direktno podstiču ljude na rad. Zanimljivo kod ove studije je da je plata zaposlenog jednako
snažan higijenik i motivator. Činioci koji su u većoj mjeri motivatori nego satisfaktori su još:
dostignuće, pažnja, samostalnost, odgovornost, napredovanje, lični razvoj. U satisfaktore tj.
higijenike spadaju i politika poduzeća, nadzor, odnos prema vođi, radni uvjeti, odnos prema
saradnicima, lični život, odnos prema podčinjenima, status i sigurnost. U realnom životu
stvarno stanje u poduzeću odlučuje koju vrstu motivacijskih faktora i kod kog zaposlenog će
vođa primijeniti.

Za motivaciju nije dovoljno ukoliko nabrajamo motivacijske teorije iz kojih učimo da

razumijemo motivaciju, a ujedno dobijemo pregled faktora koji na nju utiču. Odatle možemo
da oblikujemo modele motivacije koji prouzrokuju promjenu ponašanje kod zaposlenih i to u

39
smjeru koji vodi do zajedničkog cilja. Tom prilikom moramo biti posebno pažljivi prema
osjećajima animatora za:

- jednakost (animator očekuje protuvrijednost za svoj uloženi rad odnosno ravnotežu

između uloženog rada i dobivene protuvrijednosti od strane hotela),
- pravičnost (označava prije svega osjećanje razlika među primanjima saradnika),
- očekivanja (rezultat motivacije je očekivanje što za hotelijera znači da nikad ne smije
da obeća nešto što ne može da ispuni jer ta činjenica može da bitno promijeni željeni
obrazac ponašanja).

Od modela motivacije koji se mogu prilagoditi i animatoru najčešći su:

- pojačanja (kako uz pomoć nagrade ili kazne možemo promijeniti čovjekovo

ponašanje),
- plate kao mogućnosti za motivaciju (spadaju u psihološke stimulatore za rad),
- sređivanje karijera (kad se zaposleni pokušavaju pripremiti za buduće aktivnosti, radi
se o karijeri).

Cjelovita slika animatora u odnosu prema gostu

Shema cjelovite slike animatora u odnosu prema gostu

Iz slike se vidi da je animator usmjerivač gostiju u smislu davanja savjeta i prijedloga u vezi
sa aktivnostima čiji organizator je on sam. To znači da mora poznavati osnovna načela
programiranja i organiziranja sadržaja koji su gostima ponuđeni iako za njih nije stručnjak.
Da je animator stručnjak znači da posjeduje dovoljno općeg znanja u vezi sa svakim oblikom
animacije, a također da ima dobro opće obrazovanje koje mu omogućava učestvovanje u
razgovorima na različite teme.

Animator kao aktivan gost na odmoru:

Ova funkcija animatora znači vrhunac stresa za animatora. Unatoč tome da je zaposlen
ujedno mora biti i gost. To znači da svom gostu u skladu sa njegovim potrebama i željama
mora ponuditi dobar program koji će zadovoljiti njegova očekivanja.

40
Animator kao kolega:

Ova funkcija ne znači da se animator gostu mora prilagoditi u znanju o njegovoj profesiji.
Ovo nikako ne znači da će animator sa kirurgom razgovarati o operacijama i medicini. Znači
da će se gostu moći prilagoditi na nivou kolega kad ga gost na primjer bude pitao o pravilima
tenisa i sl.

Savjetnik

U svakom trenutku animator može gosta da posavjetuje kako da najbolje provede svoje
slobodno vrijeme. Mora dobro poznavati turistički kraj, njegovo stanovništvo, historiju i
lokalne posebnosti.

Organizator

Animator mora biti ujedno dobar organizator i neko ko će planirati programe i priredbe unutar
i van centraliziranog ili decentraliziranog hotela.

Specijalist

Animator bi trebalo da se u svakom trenutku dobro osjeća. I kad je potrebno uskočiti u dječju
animaciju, sportsku ili kulturnu. To znači da animator mora biti stručnjak za opću animaciju.

Ugostitelj

Kao dobar ugostitelj animator ne smije da zaboravi da je njegov glavni zadatak zadovoljenje
gosta koji će se sljedeće godine opet vratiti u hotel i dovesti sa sobom nove goste.

Predstavnik

Animator je ujedno predstavnik, hotela, turistiĉkog kraja, oblasti i države. Toga mora biti
svjestan sve vrijeme, i u trenucima kad mu stres otežava pozitivno razmišljanje.

Informator

Sve što se događa u hotelu, izvan hotela sa animacijskim programima i u vezi sa gostima
animator mora na primjeren način informacijski prenijeti na gosta.

Dobar sagovornik

U ovom slučaju bi smo mogli reći i dobar slušalac. Stručno obrazovanje animatora mora se
zasnivati na poznavanju:

- oblasti animacije,
- spretnosti i tehnika (rad s mikrofonom),
- znanja koja mu omogućavaju kao ravnopravnom članu hotelskog tima
- učešće u timu (ekonomika turizma, marketing, organizacija rada u hotelu...),
- verbalne i neverbalne komunikacije,
- bontona.

41
Tražene psihofizičke osobine animatora

Osim znanja i animatorovih psihofizičkih osobinama pojavljuje se čitav niz zahtjeva za

osobinama koje bi trebalo da ima animator:

- pravičnost,

- lično i profesionalno poštenje,

- smisao za humor,

- osjećaj za uslugu turisti koji je važniji od ličnih ambicija,

- shvaćanje animacije kao umjetnosti,

- povjerenje u ljude i njihove vrijednosti,

- briga da se ljudi dobro osjećaju,

- zdrav razum i nadprosječna inteligencija,

- dobro psihičko i fizičko zdravlje,

- energija i entuzijazam,

- sposobnost organizacije.

Animator mora imati razvijene psihosenzorične sposobnosti koje se odnose na sluh i vid kao
i psihomotoričke sposobnosti koje se odnose na vještinu izvođenja pokreta, brzinu
reagiranja. Za uspješnu komunikaciju mora imati razvijene mentalne sposobnosti:
razgovijetan govor, lakoću verbalnog izražavanja, emocionalnu otpornost u radu i inicijativu.
Osim navedenih sposobnosti naglašavamo još značaj taktičnosti, dobrog pamćenja i
komunikativnosti.

- razgovijetan govor je osnova svake uspješne komunikacije, a do izražaja dolazi u

najjednostavnijem obliku ponašanja, u razgovijetnom i tačnom izgovaranju imena
gosta i prirodnom načinu govora,
- lakoća verbalnog izražavanja pretpostavlja također preciznost u izražavanju što je
važno u davanju različitih informacija. Izbor rječnika mora biti takav da je gostu
informacija potpuno jasna. Neodređenost u izražavanju često pokazuje neznanje ili
bar tako djeluje.
- emocionalna otpornost je osobina temperamenta koja znači stabilnost i samokontrolu
i potrebna je svakome ko dolazi u kontakt sa ljudima, a posebno sa turistima. U
psihologiji u tzv. faktorskoj analizi razlikuju se faktori temperamenta koji dolaze do
izražaja u emocionalnom ponašanju. Važni su za rad animatora. To su vedrina,
emocionalna zrelost, hladnokrvnost, trajno dobro raspoloženje, uravnoteženost.
- taktičnost je osobinama dobro animatora a posebno dolazi do izražaja u odnosu
prema gostu (servilnost nikako nije taktična, kao ni pretjerana visokomjernost).
- dobro pamćenje je jedna od osnovnih odlika svakog ugostiteljskog turističkog radnika
koji ima posla sa gostima. Ujedno to je osobina svakog ugostitelja koji brine za svog
gosta.

42
 - komunikativnost se povezuje sa znanjima, vještinama i navikama potrebnim za rad
koji uključuje kontakte sa gostom.

Psihička i socijalna opterećenja animatora

Zaposleni u turizmu rade kad ostali imaju slobodno vrijeme. Ono što je za turistu usluga,
zabava ili zadovoljstvo za animatora je posao. Teška je prije svega posebna socijalna
situacija animatora (jednaka vodičevoj):

Stres. Animator živi i radi uvijek u svojoj turističkoj sredini, hotelu ili kraju. Njegovo radno
mjesto je odmor gosta. Za svoje goste mora biti uvijek u službi, najmanje 14 sati dnevno. Uz
to podvrgnut je izmijenjenom vremenskom ritmu što mu vrlo ograničava porodične i
društvene kontakte.

Posebna socijalna osama. Ograničenje na umjetničku »Geto« situaciju u hotelu znači

visoku i ne uvijek dobrovoljnu mobilnost (višemjesečni neprekidni rad na različitim
lokacijama, što ujedno prouzrokuje uvijek novu brigu za nove i nove goste i sprječavaju
tješnje kontakte sa njima i partnerske odnose). Još je posebno važno neprestano mijenjanje
gostiju što nikako ne dozvoljava dalje lične veze; naprotiv strah od ponovnog gubitka prilikom
odlaska gostiju prouzrokuje da se animator gostu ne približava nego samo otvori. Izgleda
ironično da kod ljudi koji su stručnjaci za komunikaciju sa gostima imamo lični komunikacijski
deficit, opasan oblik usamljenosti.

Zahtjevi za tzv. psihoterapeutskim uslugama. Animatori i animatorke su često potisnuti u

uloge izvršilaca očekivanja i nerealnih očekivanja sreće koju bi trebalo da donesu gostima.
Postoji velika opasnost da animator i za naizgled vrlo ljubazne maske postane cinik koga
njegov rad vodi ka bezosjećajnosti.

Dodatni činioci stresa ekonomsko pravne prirode. U velikom broju klupske animacije
(Club Sol, Club Med) animator je klupski ili hotelski službenik stranog uslužnog poduzeća i
ujedno tzv. strani radnik. Ne osjeća samo nedostatak svoje domovine, svoje porodice i kraja
nego gubi i krug svojih prijatelja i poznanika. Ujedno se nalazi u slabijoj i nesigurnoj situaciji
koju prouzrokuje zapošljavanje kod stranaca. Ovo počinje sa zdravstvenim osiguranjem,
medicinskom zaštitom u radnoj sredini, a završava se manjkom godina potrebnih za primanje
penzijskog dodatka.

Efekti činjenica su očigledni: sva ova profesionalna opterećenja i frustracije koja prouzrokuju
konstantan stres mogu izazvati snažnu promjenu, odnosno prepreku koja vodi ka
usamljenosti, koja može kod labilnih karaktera da prouzrokuje ozbiljne psihičke prijetnje, tj.
depresije, a povremeno se čak javljaju psihoze. To je razlog za veliku fluktuaciju u oblasti
animacije. U današnjem turizmu su psihohigijenske teškoće animatora (slično vrijedi i za
vodiče i vođe putovanja) još uvijek podcijenjene od strane odgovornih. I ove činjenice više
puta vode animatora ka napetosti, koja vremenom dovodi do potpunog otkazivanja.

Psihohigijena. Važno je da uz pravilne pretpostavke o animaciji tj. stalnoj brizi za goste na

odmoru, poziv animatora postane atraktivan, zadovoljavajući životni poziv uz koji animator
bez teškoća pobjeđuje specifične psihosocijalne teškoće. Pritisak sadašnjosti mora biti
direktno srazmjeran dnevnom vremenu animatora koje koristi za sebe, vremenu koje znaĉi
opuštanje i samo realizacijom. U timskom radu nalaze se organizacijske i radne forme koje

43
sa jedne strane brine da gost bude zadovoljan a sa druge strane animatoru daju dovoljno
prostora da se pobrine za sebe i da obnovi svoje snage.

Rješavanje problematičnih situacija uz pomoć transakcijske analize

Svijest o tome da se u čovjekovoj glavi kao magnetofonske trake prepliću iskustva iz

djetinjstva, iskustva odraslih i iskustva starijih pomaže animatoru prilikom rješavanja
problematičnih situacija koje nastaju prilikom rada sa gostima. Svakodnevna opterećenja
animatora, nestrpljiv gost i loše vrijeme su kombinacija faktora koji brzo izazovu konflikte.
Preplitanja traka (ega) u svijetu je poznato kao transakcijska analiza. Čovjek se u životu
susreće sa razliĉitim reakcijama kao i neobičnim odjecima na svoje reakcije. Reakcije i
odjeke na reakcije opisuju sljedeći tipovi traka odnosno ega:

- traka starijih (ego starijih, koji čovjeka opominje, ograničava, brine ukratko regulira
odnos djeca - stariji),
- traka odraslih (ego odrasloga, koji sebi postavlja realna pitanja i traži adekvatne
odgovore i uvijek teži ka ravnoteži),
- dječja traka (dječji ego, koji se na događaje odaziva sa osjećanjima, osjećajima i
instinktima karakterističnim za djetinjstvo)

Svaku od traka (ega) identificiramo po za nju tačno određenim karakteristikama. Čovjek koji
koristi pojedinu traku upotrebljava je uz pomoć određenih rijeĉi, posebnih pokreta i
karakterističnog glasa.

Traka starijih može se identificirati na sljedeći način:

- Riječi koje koristimo: uvijek, nikad, uradi tako, ne čini to, moraš, bilo bi dobro, nikad
ne zaboravi, drži se pravila, što će misliti ljudi, kad sam ja bila u tvojim godinama,
dozvoli da ti pomognem, nikad se ne boj, nemaš pravo, objasni što hoćeš, ne plači,
budi poslušan, budi miran, budi dobar,
- Glas je kritičan pokroviteljski, autoritativan, utješan, strog, sa razumijevanjem,
zaštitnički,
- Pokreti koje koristimo su: ispružen kažiprst, ispitujući pogled, namrštenost, strog
izraz, zagrljaj, milovanje, prekrštene ruke, odmahivanje glavom, pogled preko
naočala,

Traku odraslih prepoznajemo na sljedeći način:

- Riječi koje koristimo: vjerujem, ko, što, gdje, kako, kad, koji, možda, moguće je,
često, moje mišljenje je, objasni mi detaljnije, uzroci za to su, moja reakcija je, što vi
mislite, realnost, iskustvo, ispitajmo pozadinu, pred vama su činjenice,
- Glas je jasan, ispitivački, opušten, precizan, bezosjećajan, harmoničan, srednjeg
tonaliteta,
- Pokreti koje koristimo su: klimanje, direktan pogled, uspravno držanje, opuštenost,
ispitivaĉki pogled, pažljiv izraz, zamišljenost, osjećajnost, lagodnost, ruka s
ispruženim dlanom.

Traku djeteta možemo opisati ovako:

- Riječi koje koristimo: osjećam, grozno, fantastično, super, hoću to, ne mogu, lijepo,
uznemirujuće,

44
 - Glas je nemira, plačljiv, iskričav, povišen, uznemiren, oduševljen, osjetljiv, pokoran,
- Pokreti koje koristimo su: smijeh, povijeno sjedenje, uplašen pogled, plač, široko
otvorene oči, afektiranost, pocupkivanje, namrštenost, »kiseo izraz«, nagli trzaji
glavom, živčanost,

Izbor odgovarajuće trake je od velike pomoći animatoru kad pokuša da kontrolira situaciju.
Karakteristike pojedinih traka s obzirom na dominantnost pojedine trake su:

Dominantna traka starijih predstavlja usmjerivača ljudi koji djeluju u skladu s namjerama
onoga koga emitira. A to je u našem slučaju animator koji mora biti oprezan jer može brzo da
stvori gomilu protivnika, a ujedno da svojoj okolini emitira utisak ne uvažavanja. Povremeno
je uočljivo i ometanje ideja drugih što znači ometanje vlastitih ideja. Ukoliko je traka starijih
omiljena može imati snažan pozitivan učinak. Gosti će takvog animatora cijeniti kao
dobroćudnu i požrtvovanu ličnost. Opasnost koja se uz to pojavljuje je u pretjeranoj brizi za
goste koja može da ometa razvoj njihovih ideja i da im oduzima inicijativu.

Dominantna traka odraslih korisna je u mnogim okolnostima. U zapletenim stresnim i

konfliktnim situacijama najbolje je da se animator opusti i utvrdi činjenice. Ukoliko gosti
animatora poštuju kao ličnost koja zna da zadrži trezvenu nepristranost često će ga pitati za
savjet. Ukoliko je odrasla traka previše dominantna animator riskira samo to da ga ne prati
mnogo zabave nego samo rutina.

Dominantna dječja traka sadrži mnogo potencijala, intuiciju, spontanost, nadahnuće.

Korištenjem dječje trake među ljudima animator donosi sreću, radost i veselje. Dječja traka
ima ulogu motivatora, inspiratora, a ujedno uključuje agresivnost koju animator mora
obuzdati.

VREDNOVANJE ANIMACIJE

Efekti animacije

Posredni ekonomski efekti animacije i sportske rekreacije se prema Bartoluciju odražavaju u

sljedećim faktorima:

- motivacijskom,
- produžetku turističke sezone,
- širenju tržišta,
- vanpansionskoj potrošnji,
- zadovoljnosti gostiju,
- usmenoj propagandi,
- zadržavanju gostiju kod slabijih vremenskih prilika.

Važno je kreirati vlastite programe koji daju bolje financijske rezultate i veći interes a ujedno
zapošljavati kadrove sa domaćeg područja. Kupljeni programi znače manji rizik, ali i često
slabiju kvalitetu.

Direktni ekonomski efekti animacije su financijski rezultati:

- prodaje ulaznica za kulturno umjetničke, zabavne i sportsko rekreativne programe,

- plaćanje ugostiteljskih i turističkih usluga kao i vanpansionska potrošnja izazvana i
povećana kroz organizaciju programa animacije

45
U planiranju animacije moramo predvidjeti:

- sadržaji koji su besplatni (jutarnja gimnastika, sportske igre),

- sadržaji koji se plaćaju (razne škole),
- sadržaji koji se ne plaćaju ali se financijski efekti ostvaruju ugostiteljskom uslugom.

Osnovne metode i tehnike vrednovanja animacije

Anketa

Naučna metoda koja se najčešće pojavljuje u istraživanjima je anketa. U turizmu najveći

učinak ima usmena anketa. Da bi bila uspješna mora zadovoljiti određene zahtjeve koje
navodi Zvonarević:

- stručnost anketnog upitnika i pripremljenost za određenu metodologiju,

- konciznost (odgovori sa da ili ne, odgovori pod brojevima),
- preglednost,
- formiranje pitanja,
- malo pitanja,
- red pitanja (od jednostavnih do složenijih).

Navedeni zahtjevi su važni za motivaciju turiste da uopće odgovori na pitanje. Cilj ankete
mora biti uvijek jasan i to je istraživanje podataka do kojih ne možemo doći drugim
metodama. Upitnik po pravilu treba da sastavi tim stručnjaka koji taj upitnik treba i da testira.

Intervju

Razlika između anketiranja i intervjua je u pisanoj formi ankete. Anketa se uvijek sprovodi
pisano, a intervju usmeno. Prilikom anketiranja se mora omogućiti visok stepen anonimnosti,
dok se prilikom intervjuiranja uvijek komunicira sa poznatim licem. Intervju se obično dijeli na
dvije grupe:

- slobodan intervju,
- standardni intervju.

Slobodni intervju je sličan jednostavnom razgovoru i obično služi za pripremu nekog dubljeg
istraživanja čiji cilj je da se ispitanik oslobodi formalnih i psiholoških prepreka. Standardni
intervju je ozbiljniji, a ispitanika vodi kroz unaprijed pripremljena pitanja.

Za intervju najvažniji faktori su:

- određenost cilja,
- dužina trajanja,
- preciznost jezika,
- objektivnost zapisanog.

Lično posmatranje

Lično posmatranje je jedna od najstarijih istraživačkih metoda društvenih nauka. Uspješnost

posmatranja zavisi od:

- tačnosti određenog cilja posmatranja,

46
 - nepristranosti posmatrača i
- njegove sposobnosti koncentracije na zadatak promatranja.

Lično posmatranje je u određenim uslovima veoma uspješno i daje podatke koje bi inače vrlo
teško dobili. Lični kontakt i lično posmatranje imaju i negativnu stranu a to je pristranost koja
zavisi od značaja posmatrala. Od posmatrača očekuje visoka skoncentrisanost na zadatak i
objekt animacijskog programa kao i ocjenjivanje svih važnih faktora kvaliteta.

Posmatranje i intervju često vodi animator sam (ili organizator animacije), a zato je njegova
osposobljenost u ovoj oblasti utoliko značajnija.

Vrednovanje rada u oblasti animacije turista

Vrednovanje rada u oblasti animacije turista obuhvata cjelokupni sektor, hotel, odjeljenje kao
i vrednovanje svakog pojedinca.

Analiza programa animacije izvodi se s obzirom na:

- raznovrsnost programa,
- vremenski raspored programa,
- posebne programe za određene događaje,
- planirane i realizirane programe.

Praćenje interesa i zadovoljstva turista mora odgovoriti na sljedeća pitanja:

- koji sadržaji najviše privlače turiste,

- koliko su atraktivni pojedini sadržaji za određene grupe turista,
- u kojim sadržajima učestvuje najviše turista,
- koje programe bi smo mogli još uvrstiti,
- koja tehnika ispitivanja mišljenja turista daje najbolje rezultate?

Informisanje turista o programima animacije sadrži:

- sredstva informisanja i animacije turista,

- načine praćenja efekata pojedinih sredstava informiranja i animacije,
- vrste informacija (dnevne, sedmične, sezonske).

Organizacija rada animacije znači i povezivanje sa

- ostalim odjeljenjima hotela,

- kulturnim institucijama,
- turističkim društvima,
- odjeljenjima animacije u drugim hotelima.

Vrednovanje kadrova bi se moralo provoditi na kraju svake sezone i uključiti

- potrebe za novim kadrovima,

- fluktuaciju kadrova i njihovu motivaciju za rad,
- preopterećenost kadrova,
- obrazovnu i kvalifikacijsku strukturu kadrova odjeljenja animacija.

47
Potrebe osposobljavanja i usavršavanja kadrova moraju biti sastavni dio vrednovanja
uspješnosti rada

Obrazovanje i osposobljavanje kadrova u animaciji mora se redovno odvijati poslije svake

turističke sezone. Cijeli tim animatora mora se usavršavati u sljedećim djelatnostima važnim
za novu sezonu:

- nova područja animacije,

- vještine i tehnike (rad sa mikrofonom, rad sa elektronskim miks pultom),
- nove koreografije i plesne tačke,
- maskiranje,
- modeliranje i ručne vještine,
- psihološka znanja,
- protokol,
- opća znanja (geografija, historija, lijepe umjetnosti, sport),
- znanja koja mu omogućavaju kao ravnopravnom članu hotelskog tima učešće u timu
(ekonomika turizma, marketing, organizacija rada u hotelu), verbalne i neverbalne
komunikacije, bonton i protokol.

Osnovno znanje protokola za animatora

Animator se u svakodnevnom životu susreće i sa protokolarnim događajima u hotelu.

Vođenje i reakcije tom prilikom zahtijeva posebna znanja koja se odnose na Bečku
konvenciju.

1. prijem i smještaj gostiju

Gosta uvijek dočekuje neko ko zna protokolarni prijem. To može biti poslovna sekretarica,
predstavnik, animator, vođa kabineta. Goste treba odvesti u prostor koji je adekvatno uređen
i to:

- cvjetni aranžman na stolu,

- unaprijed postavljene čaše za sokove i vodu.
- kahva ili čaj se služe kad već svi sjede.
- u slučaju posjete stranog gosta moramo se pobrinuti za zastavicu države gosta, koja
stoji na desnoj strani gosta, a domaća na desnoj strani domaćina tako da frontalno
gledaju u gosta,
- gost neka sjedi tako da ima ljepši pogled,
- ukoliko se radi o susretu sa jednim licem razgovor se može obaviti za konferencijskim
stolom pri čemu gost sjedi nasuprot odnosno sa desne strane domaćina,
- ukoliko se radi o razgovoru sa delegacijom neka raspored za stolom bude određen
tako da gost i domaćin sjede jedan naspram drugog, a članovi delegacije se po rangu
razvrstavaju naizmjenično desno i lijevo (... 4, 2, domaćin, 1, 3, ... ),
- ukoliko se radi o razgovoru sa tri delegacije najbolje je da svaka delegacija ima svoj
dio stola u obliku slova U i raspoređena je po gore navedenom načelu,
- za kongresne i veće priredbe mora se ukljuĉiti protokol i domaćinu pravovremeno
izložiti sistem i tok rada.

Domaćin neka sačeka gosta ili delegaciju u prostoru gdje će se razgovor odvijati. Domaćin
se poslije rukovanja sa gostom rukuje i sa svim članovima delegacije. Prije početka rada
domaćin pozdravlja gosta sa delegacijom i prema imenu i po funkciji predstavlja članove

48
svoje delegacije. Isto će učiniti i gost koji će se zahvaliti za dobrodošlicu. Potom će domaćin
predložiti dnevni red odnosno tok razgovora. Članovi delegacije govore uvijek samo uz
dozvolu vođe delegacije. Kada je tokom razgovora potrebno bilo kome prenijeti hitan izvještaj
neka to bude napisano na listu koji će se uručiti primaocu. Osoba koja donosi izvještaj
ulazi u prostoriju bez trčanja!!

Poslije završenog razgovora domaćin se može oprostiti od gosta i delegacije prilikom izlaska
iz prostorije gdje se odvijaju razgovori. Još uljudnije je ukoliko ga isprati do izlaza posebno
ako se radi samo o jednom sugovorniku. U drugom slučaju gosta i delegaciju će ispratiti
protokol ili lice koje je najnižeg ranga od strane domaćina.

Kada razgovor počasti svojom prisutnošću visoki predstavnik države učesnici ga pozdravljaju
tako da ustanu sa svojih sjedišta i posjedaju tek kad visoki gost sjedne.

2. Potpisivanje ugovora i sporazuma

Kada se radi o međunarodnim ugovorima, sporazumima ili memorandumima koji imaju

državnički ili vladin značaj, pripreme je potrebno koordinirati sa Sektorom za međunarodno-
pravne odnose Ministarstva za vanjske poslove. Kad je tekst tako pripremljen organizira se
svečano potpisivanje. To će pripremiti Diplomatski protokol.

3. Pokloni

Davanje i primanje poklona regulirano je pozitivnim propisima. Osnovno pravilo je da poklon

donosi gost. Domaćin je dužan da poklon vrati samo ukoliko je u pripremama posjete to
dogovoreno. Izuzetak od toga mogu biti samo promotivne brošure i informativni materijal.

4. Pozivi

Za veliki broj priredbi priređivač šalje lične pozive. Na pozivima su u desnom donjem uglu
različite oznake. Najčešća je oznaka »R.S.V.P.« (respondez s il vous plait), što znači da
priređivač očekuje pozitivan ili negativan odgovor. Ukoliko je znak »regrets only«, priređivač
očekuje samo negativne odgovore pri čemu se šutnja smatra suglasnošću tj. pozitivnim
odgovorom.

ZADOVOLJSTVO TURISTA TURISTIČKIM ANIMACIJSKIM PROGRAMIMA

Prikupljanjem informacija o željama i potrebama gostiju se dolazi do cilja zadovoljenja turista

i poboljšanja turističke sezone. Zaposleni, kroz svoje neposredan i direktan odnos s gostima,
predstavljaju dragocjenu informaciju za poboljšanje pruženih usluga, jer povratne informacije
koje zaposlenici dobivaju od gostiju predstavljaju osnovu za daljnje poboljšanje usluga u
budućnosti. Anketiranje se danas smatra relevantnim za ocjenjivanje kvalitete pružanje
usluga, pa postoji i TripAdvisor kojim se danas služi većina gostiju koji žele pokazati izrazito
zadovoljstvo ili izrazito nezadovoljstvo. A kako su „public relations“ vrlo važne stavke između
gosta i zaposlenika, razvija se posebna povezanost i time se stvaraju sve veće i kvalitetnije
usluge.

Razlog snažne povezanosti zaposlenika i gostiju moguće je definisati pomoću nekoliko

faktora:

1. Fizička blizina prilikom pružanja i konzumiranja usluga

2. Vrijeme koje provedu zajedno

49
 3. Povratne informacije koju gosti prenose direktno zaposlenicima
4. Količina informacija koje gosti osiguravaju
5. Shvaćanje zaposlenika da su zadovoljni gosti neophodni za zadržavanje posla.

Neki primjeri očekivanja gostiju viđeni kroz perspektivu ugostiteljsko - turističkih radnika, koji
dolaze u direktan kontakt s gostima:

1. Gost želi da mu se objasni da mu je ponuđena, za njega najprihvatljivija cijena,

2. Gost očekuje da ne postavim isto pitanje dva puta,
3. Gost očekuje da mu budem na usluzi svaki puta kada me nazove ili pozove,
4. Gost želi razgovarati upravo samnom svaki puta kada nazove,
5. Gosti očekuju da ih oslovljavam pravilno i s ispravnim naglaskom,
6. Gosti očekuju izravan pristup mojem nadređenom, kada to smatraju potrebnim,
7. Gosti očekuju da budem dosljedan ponašanju prema njima,
8. Gosti očekuju da uvijek budem dobar, sretan i prijateljski raspoložen,
9. Gosti očekuju da sam upoznat s njihovom specifičnom situacijom svaki puta kada
nazovu,
10. Gosti žele da raspolažem znanjem o poslovanju i procedurama drugih ugostiteljskih
objekata iz okružja,
11. Gosti žele da ih upoznam s poslovanjem ugostiteljskog objekta gdje radim,
12. Gosti žele da se ispričam za sve što je pošlo krivo, iako to nije moja greška,
13. Gosti žele da slušam o njihovim problemima i dnevnim iskustvima,
14. Gosti očekuju da se ne svađam s njima,
15. Gosti očekuju od mene povjerenje kada mi daju svoje osobne podatke.

Zadovoljstvo gosta prenosi se preko zadovoljnog zaposlenika, a zadržavanje gostiju u

ugostiteljskim objektima se može dogoditi:

1. Kada je stvorena takva klima za pružanje usluga gostima, u kojoj se izuzetnost

podržava i nagrađuje na svim razinama i u krugu svih poslovnih funkcija i procesa
rada,
2. Kada zaposleni osjećaju da se menadžment brine o njima, želi im pomoći u
napredovanju i ponaša se prema njima pošteno.

50
 Zlatni krug zadovoljstva gostiju

Svaki gost može ugostiteljima predstaviti svoje osnovne želje koje se mogu sažeti u
sljedećem:

1. Gost se želi osjećati dobrodošao!

2. Gost se želi osjećati slobodno!
3. Gost želi uživati!

Potencijalni gosti mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije:

1. Gost koji vodi računa o novcu – s prikupljenim novcem koji namjeravaju potrošiti za
određeni broj dana)
2. Gosti koji traže kvalitetu – ne pitaju za cijenu, izuzetno zahtjevni i spremni platiti
uslugu).

Postoje različite grupacije gostiju, temeljna je dužnost menadžera da započne promišljati

ekonomsku i socijalnu pripadnost svojih gostiju, što olakšava komunikaciju i kvalitetnije
pružanje usluga i veće zadovoljstvo gostiju.

51