nla REMoTE STORAc DKS Paes on IGE GLASNIK ] TACHWK ZEMALJSKOG MUZEJA|3EMAJbCKOP MYBEJA 0 s 1 BOSNI I HERCEGOVINI. ' BOCHH MH XEPIETOBHHU. UREDNIK: YPEABHK: KOSTA HORMANN. KOCTA XEPMAH. XVIL 1905. Urednitvo: * ¥pensmmrra0: Sarajevo, bos-her.semaljski me Copaiono, 6oe-xepy, temancien nyte Administracija: Amsormmerparyt Sarajevo, somalsk ckonoma, Cayenne, eexanern oueusr. Goditoja cijens Glasaika s pottarinon 4K, || Foguman qujens Cascumea ¢ onsraptuon 4K. Pojedine svoske sie pottarinom 1K 60h. | Uojexeno cnecne croje © wourapruow 1K 60 x. Dopisi i novéane potiljke u stvari pretplate i oglasa | jlonson wosvawe nomm.axe y craaps upernaare rncka se uprave na Zemaljaki elonomat Lao admini- | oranca uexa co yupane ua Semanceu exouonar Rao straciju Glamika semaljekog muzeja. agmunuenpayujy Caacnura semareroe myseja. SARAJEVO — CAPAJEBO ZEMALISKA STAMPARIJA — SEMAJBCKA UITAMIAPHJA 1908.Sarajevo, januar—decembar. 1005. “Capajeso, janyap—reneu6ap. GLASNIK TIACHIK ZEMALJSKOG MUZEJA | 3EMAJBCKOT MY3EJA v zs BOSNI I HERCEGOVINI. BOCHA HM XEPIETOBHHH. Nalaz bosanskih novaca, obreten kod Ribiéa. piano dr. Giro Truhelka. A. Povjest nalaza. Podetkom mjeseca maja god. 1904. obreli su seljaci Omer i Avdija Medukié u svome vinogradu, 2vanom Prijeko vido sela Ribiga u konji8kom kotaru vré napunjen srebrnim noveem, Ulomei toga vréa dobavijeni su u zemaljski muzej, gdje je vré, koliko je to bilo moguée, sastavijen. Vré je dugoljasta, uska oblika, neito slabo izbo- Bene bogine, povisoka, uska grla sa uskom rugicom po strani, — obiéna vrsta vreva, iz kojih se u srednjomu vijeku pilo vino. Vanjitina mu je bila obojena zelenom, dosta neuredno izragjenom caklovinom. Visina mu je 24cm, sirina grla Tom. Grlo bilo je aasepljeno drvenim Sepom, koji je jo8 prilidno dobro uséuvan, U tome vréu bilo je, kako su nalaznici izjavili, svega 1422 komada srebrna novea, kkoje su oba brata odmah na lieu mjesta megju se podijelili, tako da je evakoga zapalo 711 komada, Nakon restauracije kuialo se u muzeju ustanoviti, koliko je od prilike komada moglo stati u vré te je pronagjeno, da je u njemu bilo mjesta najmanje za 1400 a najvise, ako se novae Sto bolje u njem stisne, za 1460 komada. Prema tome mose se regi, da je vr bio do vrha napunjen noveima, kada ga je nekadanji vlasnik zakopao na mjestu, koje se danas zove Prijeko. Ne moe se dosta predaliti, da zomaljski muzej nije ovaj put o tome nalazu bio ‘odmah, tim se pomolio, obavijesten. Neukost nalaznika i poblepa posrednika, koji su nastojali, da se u jednu ruku neukoSéu seljaka, a u dragu velikom vrijednoséu nalaza okoriste, bili su uzrokom te taj nalaz nije odmab, kako to postojeéa naredba zahtijeva predan zemaljskom muzeju, veé je dospio u druge ruke, a muzej se tek morao boriti, da ga dobavi za svoju zbirku i time spasi za znanost. To mu je uz velike zrtve napokon i uspjelo, ali opet nije bilo moguée spasiti dita nalaz. Prvi glas o tome nalazu donio je upravi zemaljskog muzoja jedan Sarajlija, koji se je ponudio, da ée ga, ako ga uprava ovlasti, nabaviti za muzej. On jo doista pred- lozio 1008 komada. Dok se uprava brinula, da pribere znamenitu svotu, koju nalaznici toboz i8éu za te novce, posluo ih je on u Be’, ne bi li tamo naXao jo8 bolju cijenu. Samo energitnom postupku uprave poilo je za rukom prisiliti toga gospodina, koji je mandatom uprave dospio do tih novaca, da ih vrati, ali kada su vraéeni, bilo ih je samo 1—~2— 1006 komada, a dva jamatno su putem zaostala u rukama sabirava, koji ne mari, na koji nagin umnozava svoju zbirku. Ovdje nije mjesto da izyjestimo o svim, Sesto nelijepim epizodama, ito su se desile, dok je muzeju poslo za rukom spasiti za znanost bar najveéi dio toga nalaza, Dosta je spomenuti, da je muzej za nj isplatio ravno dvadesct puta toliko, koliko su neuki nalaznici primili od posrednika, u koje su se oni pouzdali! Osim ovih 1006 komada dobavio je muzej putem kotarskog ureda u Konjieu 160 komada, a od Omera Meiukiéa 100 komada, ito ih je on sebi pridréao na uspomenu. Ostalih 156 komada dospjelo je u tugje ruke te se raznijelo na sve strane, Od tih Komada mogao sam ustanoviti u 130, u dije su ruke dospjeli i saznati, da su svi isto- vrsni sa onim komadima, sto su dospjeli u muzej, dogim mi je nepoznato, kamo su dospjeli ono 26 komada, Kojima se zameo trag. Svi ovi novei, a jamagno i oni, kojim je nestao trag, predstavijaju nam jednu karaktoristignu vrstu bosanskih kraljevakih novaca, koji prikazuju na zaligju Sv. Grgura a na licu kraljevski grb uz ime kralja Tvrtka, odnosno kralja Tome, Bosanski novei dosele se tako rijetko, obiéno samo pojedince nalaze, da je ova mnokina, Sto se tu od jednoé pomolila, pobudila veliku sens u svakoga, koji se bavi bosanskom numizmatikom. Mi dakako neéemo obragjujuéi taj nalaz uvaditi praetivm raritatis: to neka Sine sabiradi i trgovei; ali i ne gledeéi na to, nalaz je od neprecjenjive vagnosti, jer nam je on osnovom vaénim zakljuécima, koji bitno preude- Savaju dosadanje nazore o bosanskoj numizmatici i o njenoj sistematici. B. Znaéenje nalaza. L Nada sredovjoéna numizmatika je jedna od najzamrdenijih partija arkeologije, kojom se miu Bosni imamo baviti. Ona je, bar kako danas stoji, skup zanimivih, nerijeSenih problema a proutavajuéi, na dalost prerijetke spomenike, koje se amo vrstaju, napredujemo vrlo sporo u tumaéenju pojava, Sto ih sretamo na polju sredovjetne bosanske numizmatike. Razlog tome je u jednu ruku taj, da su, bar dosele, nalazi bosanskib novaca bili velo rijetki, a u drugu su pismeni spomenici, koji bi nam pro- tumadili novéane prilike u Bosni za domatih viadara, kud i kamo rjegji. Bosanski novei tako se rijetko nalaze, da sam ja, opisujudi u ovom Glasniku god. 1894, ono malo bosanskih novaca, ato se do onda u naiem muzeju nakupilo, doiao do zakljutka, da se taj novac nije kovao za to, da udovolji potrebama prometa, veé samo zato, da se manifestira suverensko pravo viadara, to jest onaj dio viadarskog prava, koje mi zovemo jus cudendae monete. Mnogome se ovaj nazor Ginio neosnovanim, jer predpostavlja neito, Sto je u svoj ostaloj sredovjetnoj praksi ne&uveno, i jer rijetkost sama nije bila dovoljnim argu- mentom. Ta prvi veéi nalaz bosanskih novaca morao bi ga oboriti! I doista, dobra sreéa iznijela je od onda nekoliko poveéih nalaza bosanskih novaca a nalaz, kojim ¢emo se potanje baviti, tako je obilan, da danas o rijetkosti bar jedne vrste bosanskih novaea ne ima vike govora. Pa i taj nalaz nam eyjedodi, da je osnova bosanskomu novéarstvu u srednjem vijeku bila posve ina, nego li u drogim suvromenim dréavama, da su bosanski viadari, kujuéi svoj novac, bili liberal- nijih nazora nego li njihovi vrinjaci, kojima je u tome poslu skrajni fiskalizam bio provodisem, i da nijesu kovali novae, da se njime na u8trb prometa i naroda obogate,tia —38— veé da vrie svoje suverensko pravo kovanja, To sam zakljuéivao po relativnoj rijetkosti bosanskih a nerazmjernoj mnotini tugjih novaca, koji se u Bosni nalaze. Kao razlog rijetkosti navodilo se, da su bosanski novei vremenom ponestajali, jer su zla- tari i kujundaije nemilice rastopili svaki komad, koji bi im dopao ruku; ali, ako su na taj nagin nestali bosanski, morali su nestati i tugji novei, a tih se — osobito dubro- vatkih — nalazi eva sila, Da ali ni bosanski novei nijeau svi stradali od ovoga zatora, to nam svjedoti najnoviji nalaz, koji je brojem prebogat te natkriljuje sve do sada poznate. Vrijed- nost tome nalazu ne sastoji se samo u tome, ito je brojem egsemplara obilan, vet u tome, §to nam po svome sastavu dozvoljava, da njime rijeSimo pogdjekoja, do suda aagonetna pitanja bosanske numizmatike, da dosadanju klasifikaciju bosanskih sredo- vietnih novaca preudesimo i da malo jasnije zavirimo u tamu, koja je dosele zaodjela bosansku numizmatiku. 0 Tema, kojom demo se u slijedeéem izvjestaju baviti, tako je vaina i zanimiva, da nas nuka te se zabavimo i onim opéenitijim pitanjima, Sto ih ima rije8iti bosanska numizmatika, koja nijesu ba’ u najtjeSnjoj svezi sa vremenom, iz kojega na’ nalaz potjete, ali su ipak nugna podloga razumijevanju prilika, koje su utjecale na razvitak autonomnog sredovje’nog nov8arstva u Bosni. Prvo i najglavnije pitanje u bosanskoj numizmatici bilo bi to: koji je viadaru Bosni prvi poteo da kuje svoj autonomni novac? Ljubié je u svome ,Opisu jugoslavenskih novaca’ na to pitanje na brao odgovorio, da je to bio ban Stefan Kotroman, praotac dinastije Kotromaniga, te je njemu pripisao jednu vrstu novaca, na kojima se Gita ime bana Stefana. Dokaza, da je zbilja Kotroman kovao taj novac, nije Ljubié nigdje iznio, tih nam dokaza ne prugaju ni historija niti listine pa zato je slobodno svakome, da vjeruje ili da ne vjeruje toj Ljubiéevoj determinaciji. Ljubiéa je mozda na tu determinaciju ponukala idka razlika, Sto je nalazimo izmegju bosanskih novaca sa imenom bana Stefana, te je stilisti¢ki prostiju i nesavrSeniju vrata pripisao Stefanu Kotromanu, a bolju njegovom sinu Stefana Kotromaniéu. Ja sam veé prije (Glasnik, 1894. str. 390.) bio mnijenja, da ta razdioba nije opravdana, premda ne ima sumnje, da megju ovim tipovima ima razlike. Ali ta raz- lika ne mora da bude uvjetom, da se ovi tipovi naprijeko porazdijele megju oba bana Kotromanove dinastije. soba Kotromanova nam se prikazuje jo8 tako mragnom, neizyjesnom, da nam se tek priginja sjenom u bosanskoj povijesti. On nije nista udinio, sto bi bilo zamaina u bosanskoj povijesti. Do8ao je kao povjerenik ugarske krune u Bosnu, ugarski kralj ga imenovao banom, prvo vrijeme bijaie dapate podlodan ma&vansko-bosanskoj voj- votkinji kraljici Jelisuvi. Oieniv so Jelisavetom, kéeri srpskog kralja Stefana Dragu- tina, jamagno mu je u bosanskim stranama porasao ugled, ali, ako je do sele bio pod Aojmom ugarske politike i njenih interesa, valjalo mu jo od sele prianjati uz Stefana Dragutina, svoga punca. Ono malo vijesti, sto ih o njemu imademo, prikazuje nam Kotromana kao doiljaka, koji dolazi vremenom u zemlji do velikog ugleda, a ako je on ikada u sebi i snivao o samostalnosti Bosne, nijosu ni prilike vremona bile take, niti je on bio dosta odva%an, da se ti sni obistine. Zar da si jo taj ban mogao arogi- ati suverensko pravo kovanja novea, kada to nije Ginio ban Kulin i Matej Nino- slav? Zar da pripifemo Goyjeku, koji je tek pomagao polagati temelj, na kojemu se "—4— a dréava, tako vainu reformu, kao Sto je uvagjanje novéarstva, imala samo vadnosti za samu Bosnu nego i 2a vas izokolni promet, ome bi se opée prilike time znatno promijenile? Kotroman ima jednu veliku zaslugu, a ta je, da je bio otac bana Stjepana Kotromaniéa a djed kralja Tvrtka; ali u vrijeme, kada mu Ljubié pripisuje stvaranje bosanske kovnice, sin mu jo8 nije bio na viadi, a unuk moda ni na svijetu. Jednom rijedi, politike prilike onog vremena nam ne dopudtaju, da u Kotromana nazrijemo osnivata bosanskog novéarstva, te da njomu pripiemo one novce, koje mu je pripisao Ljubié. Lignost njegovoga sina Stefana Kotromaniéa pokazuje nam se u posve drugom relijefu. Mladié (,fanciullo“), iza smrti ofeve iz Bosne prognan, tradi sa majkom u Dubrovnikn zaklonista, dotim su mu braéa Inoslav i Vladislav pobjegli na Medved- grad kod Zagreba. Dubrovéani primite, kako je Thaloczy (Glasnik, 1893., str. 21.) dokazao, bjegunce ,kraljeveki, banoviéa dado’e poduéavati u latinskom, dadoie njega i majku sliketi, a uspostavijenje banovida u o¥injoj Sasti prisvojise Dubrovéani kao avoj politiéki cilj. Mi tu sklonost Dubrovéana prema banu, kojom su se oni i za kainjijih vremena Sesto disili, istigemo stoga, jer ¢e ona mnogo toga tumatiti, 8to bi nam inage bilo neshvatljivo i jer moramo predpostaviti, da se jo bjegunac, kada se je okopao bosanskog banstva, zahvalno’éu sje¢ao ljubavi, kojom su ga Dubrovéani u ji dodekali. Kada je Stefan II. zasio na banski prijesto — listine ga prvi puta spominju banom u godini 1322. — pokazao je, da je vrstan da izvréi onu zadacu, Koju si je sam stavio, da ne samo poveca svoju moé i svoj upliv, nego da i Bosnu podigne na neito vili stepen samostalnosti nego li jo bila zadnjih decenija. Osvojenje zemlje humske, gdje su dosele viadali srpski kraljevi, te Krajine i Zavréja, ne samo da je Bosnu teritorijalno poveéalo, veé se ona otela i srpskom dojmu. On je osujetio Dusanov pokus, da u Bosni obnovi svoj upliv, a time, da je ban Stjepan u onome Gasu, kada se srpska moé na Balkanu nalazila na svome vrhuncu, u Boboveu prkosio cara Daianu, uskratio mu 2aproenu kéer dati za donu i da je malo iza toga protjerao zadnju srpeku Zetu iz Humske i Bosne, pokazao se u punoj samosvjesti. Taj sam faktum mam odaje ponosna dovjeka, svjesna svoje snage, a o takovom Zovjeku mozemo i lahko vjerovati, da se osjeéao slobodnim, aragorati si pravo kovanja novea iu istinu kovati svoj novac. Da se je on sam smatrao samostalnim suverenom, to nam svjedodi njegov petat, Sto demo ga u dodatku opisati, na komé se zove ,slobodnim gospodinom sve zemlje bosanske, usorske, solske, doljnje krajske i sve zemlje humske‘, Ban Stefan jamagno je znao, aaito demonstrativno meée na svoj petat pridjev sl bodnog gospodina!® On se tu izdaje suverenom, a jedno od najvainijih suverenskih prava staroga i srednjega vijeka bilo je kovanje novea. Ako je dakle ki bana Stjepana po svojoj zasluzi i po svome znagaju bio spodoban, da u Bosni uvede tako vaénu uredbu kao Sto je kovanje novea, jamatno je to bio Stefan II. Kotro- manié, Ovo je dakako hipoteza, koju smo pokulali prikazati ato vjerojatnijom, a dokaze ée nam iznijeti modda tek buduéa istradivanja. UL. Uvazimo li ovo malo, Sto smo letimice spomenuli, valja nam u kratko pregledati najvainije tipove bosanskih novaca, kovanih prije onih, Sto su nagjeni u Ribiéu. Prije viade bana Tvrtka imademo dosele poznata pet tipa. U prva éetiri tipa prikazan je na licu, bilo stojeé, bilo sjedeé, ban po imenu Stefan, a na zaligju Isus,—-5— u jednih sjedeéi na prijestolu, u drugih stojedi, zaokruzen mandorlom, to jest jajolikim vijencem biserastih ra. Peta vrsta predstavlja nam na licu kacigu, okiéenu na tje- menu dugoljastom daskom a povi8 nje cvijetom, na zalidju sjedeeg Isusa: Navedeni tipovi vrataju se u slijedeée vrste: I. VRSTA. Lice: Ban sjedi na prijestolu, desnicom dréi baléak mada polozena na krilu. Natpis glasi: «STARR» «N-BRR _ Zaligje: Isus sjedi na prijestolu a do glavo u poljus obje strane: IG XO Lice: Kao gori, natpis: BX BOSH ili S BRL BOSRT Zalitje: Isus stoji okruéen mandorlom u polju: IG XG IIL. VRSTA. ey Lice: Ban, punolik, stoji uspravno, zaokruzen mandorlom, u desnici dri mad, u ljevici Zezlo, okigeno kretom, do nogu bana sigle: dvije ptice ili dva kolutiéa, Natpis u okolo glasi: ST@RAQ BARVS; STARMRVS- -BARVS-B-; STHMR- -BI-BO- Zaligje: Isus sjedi na prijestolu s obje strane: IG XG, a pod time kat- kada sigle: © i ptiea; NR; V 5S; QS; PM. (Sr. Liubié, Popis, tab, XVI, sl. 1.—3,, 7) Lice: Ban stojeéi kao i prije, ali je izradba figure neito bolja. Jedna pola natpisa glasi: STARRVS, druga pola oiteéena.—6— Zalitje: Isus stoji uspravno okruzen mandorlom, u polju: IC XC a pod potonjim sigla: Sf. Pomnat je samo jedan komad (u Ljubiéa, Popis, tab. XVL, sl. 8.). Lice: Sljem okrenut desno, vis njega dugoljasta daska sa horizon- talnim nizom piknjica po srijedi, gori cvijet. Natpis glasi: STOHAHVSBAHVS BOSNG i STARAR-BARVS:BOSR DI GR- Zaligje: Tsus na prijestolu sa: IC XG a pod time sigle: S T. (Sr. Liubié, tab. XVI, sl. 12) Razmotrimo li pomnije tipove ovih novaca, opaziemo, da se u njima regbi zrcale polititke prilike vremena, u kojemu se Bosna trudi da se otme dojmu susjedne Srbije, da se dovine samostalnosti svoje, da se konsolidira u dréavnu cjelinu. Tipovi, na Kojima je prikazan viadar stojei, sjeéaju nas srpskih novaca Stefana Vladislava (1234.—1241,) (er. Ljubié: TIL, sl. 13—24.); ostale, gdje je ban prikazan sjedeéi, nalazimo takogjer tamo za Stefana Dragutina Srijemskog (1272—1316.), Uroka I, Milutina (1275—1321,), UroSa IIL. Deganskog (1321—1331,) i DuSana (1331. do 1365.). Novei sa kacigom joS nas Zivlje sjetaju slitnih Duganovih novaca. Ali uz tu slignost nalazimo i bitnih razlika: na bosanskim noveima, gdje je ban prikazan stojeti, dréi uz Zezlo uvijek i maé u ruci, sto na srpskim nema; regbi da time hoe alegoridki prikazati, kako é si magem u ruci izvojititi neodvisnost. Dosim je na srpskim, tipoloski srodnim noveima, prikazan Spasitelj bez iznimke po bizantinskom nadinu, sjedeéi na prijestolu, prikazuju ga neki bosanski novei veé stojedi, a time se priblizuju dubrovagkim uzorcima. Jedna vrsta nastala je jamagno pod dojmom onih vremena, kada su srpski via dari imali u Bosni upliva, te su banovi bili prinukani, da se njihovoj premoéi, ne éu reéi klanjaju, vee da je uva%e; druga nam vrsta otituje teénju, da se taj upliv ukloni, a to je bivalo na taj navin, da su banovi prianjali trgovatkim i prometnim Dubrov- Zanima, te svoj novac prilagodili njihovome. Tako je lik uspravno stojeéeg Spas preuzet od dubrovatkih novaca, a da se jc bosansko novéarstvo posve prilagodilo dubrovatkom, svjedoti nam jedan velevazni nalaz, obreten u Lisom polju u Srbiji godine 1883., koji je pohranjen u biogradskom muzeju. U_ muzej dospjelo je 137 komada srebrnih novaca, od kojih je u 134 komada na licu prikazan ban sjedodi, dréeéi desnicom mag polozen preko krila, Natpis glasi BIR STAPTL te je u nekojim variiran, U 23 komada glasi natpis BIW BS WU STEPIN te ono BSN jamaéno ima biti kratica za BOSE. U 20 komada prikazan je na zaligju Isus sjodeéi, u 2komada, kao i na dubro- vatkim grofevima stojedi, a u 112 komada zamijenjen jo lik Spasitelja sa likom sv. Blaza, zaititnika dubrovatkog, koji je oznagen sa natpisom $ BLIRSIVS RIXGVSIL ili $ BLESIVS RRVSILa Sv. Blaz bio jo ne samo zaititnik dubrovatki, veé jo njegov lik sluzio Dubrov- niku i kao grb, a da se na noveu jedne driave smjeitava grb droge, susjedne, to je a numizmatitkoj praksi nesta tako neobigna, da bi moralo svakoga presenetit kome bi taj nalaz dospio u ruke. I, g. Valtrovié, koji je taj nalaz opisao u Stari- naru sv. LL, str. 32. i d., istaknuo je to kao neito neobiéna. Kuiajuéi, da tu anomaliju protumati, dolazio je do zakljutka, da je taj novac kovan nakon mira, ito ga je ban Stefan Kotromanié sklopio iza zadjeviea godine 1349. To bi bio u neku ruku spomen-novac, koji je kovan u spomen tome izmirenju. Ali takove spomenice kovale su se obigno u veéem formatu a nikada u formatn sitnijeg kurzivnog novea, a kovalo ih se obitno pomalo eksemplara a ne u tolikoj mnodini i, kako se Gini ovdje, kroz dulje vremena. U lisopoljskom nalazu naiso je naime sam Valtrovié 26 raznih vrsti, a pomnije pretrativanje pokazalo bi moida jo8 i sitnijih razlika, kojo bi dokazale, da so kod kovanja onih 112 lisopoljskih komada upotrebljavalo vite od 26 petata. U sarajevskom mazeju imade 6 komada novaca iste vrste, a svaki od njih kovan jo dragim petatom, te prema tome mozemo reéi, da doscle poznajemo bar 82 razna petata, koji su sluéili za kovanje ovih banskib novaca sa dubrovatkim grbo to je pak najbolji dokaz, da au to novei, koji su kovani u velikoj mnofini, koji su imali sluditi potrebama trgovatkog prometa a ne puke spomenice, kovane u spomen Kojem historiékom éinu, Ako je time i znadenje ovih novaca kno iskljudivo prometnog sredstva protuma- Geno, jo8 nam nije protumagena zagonetka, Sto nam na njima predstavija lik bosanskog bana uz dubrovatkog Sv. Blada, Iv. Za banovanja Tvrtkova imademo u Bosni samo jednu vrstu srebrenih novaca slijedesega tipa: A. Lice: Ban, uspravno stojeéi, drai u desnici mad, u ljevici zezlo sa krstom na vrhu a natpis u okolo glasi: TVARTCO BAN BOSRIG ili sliéno. R. Zalidje: Isus u mandorli posve sliéan kao i na dubrovatkim suyre- menim grodevima. Ova vrstu novaca nam krasno ilustrira nalaz, obreten kod Vranjske u kotaru bilegkom, gdje je nagjeno 19 komada ‘Tvrtkovih novaca uz 148 komada dubrovackih gro§a, Sravnimo li bosanske novee ovoga nalaza sa dubrovatkim, to éomo opaziti prije svega veliku slignost u prikazivanju Isusa na zaligju obih vrsta, Ta je slignost iu vidu stilistiékom iu vidu tehnigkom tolika, da me je ponukala u mojem izvjed- taju o tom nalazu (Glasnik, 1902., str. 221. i d.) na mnijenje, da su i banovi novei kovani u samom Dubrovniku, ili da su bar kalufi nadinjeni od dubrovackih majstora. To mnijenje tim je opravdanije, 3to mi znamo, da je ban Tvrtko zamolio dubro- vatko vijeée, da mu dade majstore, koji ¢e mu naviniti petate za novee, na kojima je prikazan ban na jednoj strani magem u ruci a na drugoj Isus. Ali srodnost banovih novaca sa dubrovatkim nije samo tchnitka i stilisti¢ka. Mierenje obih vrsta novaca ovog nalaza pokazalo je, da se oni i tedinom, dakle inovéanom vrijednoiéu svojom posve slau, jer je poprietna te#ina bosanskih 1°65 gr, a dubrovatkih 1:61 gr. Razlika je tako neznatna te ni sublisu ne prekoratuje sredo- vjetni remedium legis, da mokemo ustvrditi, da su obje vrste u novéanom prometu imale istu valutu; a da im je prometno podrugje bilo isto, to nam syjedodi i nalaz vranjski, gdje su obje vrete, na bosanskom tlu — dubrovaéke dapage u vedem broja — nagjene jedna uz drugu. Takih slugajeva, da se nalaze dubrovatki novei uz bosanske, nagi demo joS po Koji put, joS au &e86i i obilniji nalazi u Bosni, u kojima se nalazi samo dubro- vatkih novaca. Kako su ti novei amo doili, to de nam lako evako protumatiti, koji poznaje prometne prilike srednjega vijeka u Bosni, gdje su Dubrovéani gotovo sav promet imali a svojim rukama; ali promet dubrovatkog novea u Bosni ne ée se diniti od prve shvatljivim i razumljivim onome, koji pozna i uvaéi opée prilike i nadela, sto su vladali sredovjekim novéarstvom u Evropi. Da to poka%emo, valja nam bar u kratko razloditi ta nagela, a to razlaganje pokazage nam, da su u tome vidu Bosnom vladala posve oprjetna, da ne reknem modernija naéela. Pravo kovanja novea — jus cudendae monetae — smatralo so od starina regalnim pravom, koje si je iskljuéivo svojatala dréava, jer je dréavna komora') iz kovnica vadila veliku korist. Ta korist danas istina nije tako velika kao nekoé, ali u srednjom vijeku Kovale eu driave novac ne samo za to, da namaknu za trgovinu potrebno prometno sredstvo, nego da iz kovnice izvade ato veéu korist. Ta korist bila je znatno veéa nego li trofak uprave Kovnice, a vi8ak bio je u mnogim kovnicama tako znatan, da je saginjavao veliki dio drzavnog dohotk: Visak, Sto su ga kovnice u srednjem vijeku davale dréavi, sastojao se u tome, da so novac izdavao prisilnim kurzom, to jest nominalna vrijednost novea uvijek je bila znatno veéa nego li realna; kovana libra srebra imala je mnogo manje srcbra nego libra nekovana, a vidak, Sto je in toga proizlazio, tako zvani pisetum, bijase redo- viti prihod kovnice. Taj su viéak postizavale Kovnice ili time, da su kovale novac i da su primijedale srebru bakra, a ovu sinjesu — combustio — indavale su pod isto srebro. Ta praksa osobito je pod kraj srednjega vijeka tako preotela mah, da je malo gdje bilo naéi srebrena novea, u kome ne bi bar tregina, ili u najboljem slugaju, Setvrtina bila bakrena primjesa. Koliki je prihod imala kovniea od tog pizeta lako je proragunati, ali taj pizet nije bio jedini prihod komore ili ceke. Njega je daleko nadmasio prihod, Sto se w srednjem vijeku 2vao komornim pridom — lucrum camerae —, © taj se sastojao u 4) Komora bila jo w srednjom vijcku najviin fnanejjaloa vlast driaro. U njoj se vodila adminiatra- cin kraljovakog imetka, w njoj jo bila ovnioa. Kraljerska so komora bosanskim Vstinama spominje nekoliko puta: 1378. potvrginje kralj ‘Tvrtko I. Dubrovéanima povlantice pa uz ostalo oboéaje 4icO AH IcmoO APbNE H MOMBOPH CAOCGO IcP4AFEGbCMBd MH H X3ME HMb WO GB’ WBAACMH KcP4AFEGbCMGd MH, Ad HM4 NHMb NMAaMHMH IKcPaAFEDECMBO MH H-C-BoE Icomore. (iid, 188) 1419, oteo je carinik driovski, koji #0 savadio sa Lakiom Matulinoviéem, poslovne kajige (qkva- torne*) a a0 te ih je pohranio w komori kralevoj, da su ma pri raci, ako bi doslo do suds (iresek, Spomenici, 71), a ix toga razabiremo, da su s0 0 komora davali a poklad i vadniji dokument 1443. spominjo 0 knez Restojo kao Komornik kralja ‘Tvrtka Il. Trrthoviéa (Mikl. 426.) 0 1461. obocaje Kralj Stofan Tomadovié naplatiti Dubrovéanima dug svojih prodiasnika iz avoje komore (ib. 489.)tome, da so u stanovito doba, svake, ili evake druge godine potegao stari novac iz prometa i zamjenjivao novim. Svak je bio zakonom obvezan, da svoju gotovinu srebrena novea starijega Kova zamijeni za novokovani, a kod te zamjene nije dobivao ekvivalenat novokovanog novea nego obiéno za tredinu manje, Dréava je i tu dakle imala veliku korist, a tim veén, Sto je taj lukrum bio gotovo neiserpiv. Tome teskom porezu nije se mogao niko oteti, jer su Sinovnici komore nemilice zaplienjivali sve staro kovano srebro, ito bi ga u koga zatekli, Da je svijet, da se otme tom porezu, na svaki natin nastojac, da svoj novae krije pred komornicima, razumljivo je, au tome mogemo nazirati i razlog, zaito se ba’ iz onog vremena i iz onih krajeva, gdje su ovaki preserani fiskalni nazori viadali, nalazi toliko zakopana blaga. Strah pred atom nije toliko nagonio jude, da zakopaju svoje blago, koliko strah pred komornikom. Ovi drakonitki nazori viadali su 2a srednjega vijeka i u Hrvatskoj i u Ugarskoj, a sudeéi po tijesnim vezama, koje su vezale Bosnu s objema, mogli bi suditi, da su i ovdje bili u krijeposti. Ali premda o bosanskom novéanom ustrojstvu imademo na alost premalo vijesti, ipak mozemo nagagjati, da su tu viadali mnogo liberalniji nazori. Jo& 2a srednjega vijeka obilovala je Bosna srebrnim rudama. U Srebrnici, u Ponoru i u Olovu bilo je bogatih rudnika, koje je isprva kruna sama obragiivala, a kainje ih davala dubrovatkim zakupnicima u zakup. Za samo trgovanje srebrom trebalo je trgovcima posebnih povlasti. Mi to zakljuéujemo po naravi same stvari i po analogiji, koja nam je iz Srbije pomata i gdje su jamagno bile iste prilike kao u Bosni. ‘Tamo su naime god. 1421. poslali Dubrovéani poslanika, da u despota zatraze ,franchisie% koje ovla’éuje njihove trgovee, da u Novom brdu kupuju srebro (Jorga. 199). Za te povlastice valjalo je kruni ali jamadno nesta pladati, a to se sumiralo jamagno do matne svote, koja je ila u prilog dréavi. Ali srebrna ruda ostala je i u privatnim rukama driavnim monopolom, jer je kruna stavila na sva produkeiju i na sav promet srebra porez. Cisto srebro, ito bi se vadilo iz rude i salilo u verge, nije se smjelo staviti u promet, dok se nije za nj platilo dréavi stanoviti porez, a takvo srebro ozna- Bivalo bi se posebnim petatom — dullom —, koji bi se utisnuo a verge za dokaz, da je od njih naplaéen porez. Takvo pe¥atom provigjeno srebro zove se u nadim listi- nama bolanim srebrom, te se moglo prometom pronositi, dotim bi se nebolano srebro nemilice zapljenjivalo. Bolano srebro spominje so éesto u bosanskim listinama srednjega vijeka, a taj postupak, koji je po naravi svojoj posve podesan, ipak je na jednu stranu davao povoda veksacijama sa strane komornih dinovnika, a na dragu krioméarenju trgovaca, koji su kufali, da se otimlju tome porezu. Tako su se dubrovacki poslanici Nikola Marin Gjorgjié i Marin Jakain Gundulié god. 1428. imali tuZiti kralju bosanskom na nekog carinara (gabelota), koji se ustrugavao 4 convegnir manifestare et bollare le quantita delli argenti%, sto bi se izvozilo iz Bosne kroz. njegovu carinu (Jorga 241.)'). Razlog zaito je on ustavljao srebro 4) Lett. © Comm. Comissio ser Nicolai Marini de Giorgio et Ser Marini J. de Gondola ambassatoribus ad sereniasinum Regen Bornae. Semo informati che loro & vegnuto ad aldiensia certa noviti facta per Milieuj vestro gabelloto inver Ai nostri mercatanti a convegnir manifettare et bolare la quantita degli argenti che portany fuor del vettro racse et che de altri pacsi viene a pasare per lo restro regname, Et che nessun di nostri non olai a com: pperare argento che non sia bollado in pena de perdere lo avere et legar la persona. Et per simile della gabella creseuta a Smusicha et a cogniz et altre se altre trovasse exser dle nuvoo meste oltre le dicte, Semo— 0 — i zaito ga nije htio bolati, nije nam poznat, ali stvar jo svakako bila vainija i u saveza sa pregovorima, Sto se ove godine radi bolanja srebra vogjshu izmegju Bosne i Dubrovnika. Po podatcima, satuvanim o tome u dubrovatkoj arkivi &ini se, da jo bosanski kralj pooitrio naredbe, tiguée se bolanja srebra, a Dubrovéani nastojahu, da ga sklone na blaze shvaéanje. Zelje Dubrovéana u toj stvari bile su u glavnome slijedede: da se premetagina odredi samo u onim slutajevima, kada bi njihovi trgovei pronosili zbilja nebolano srebro, da se u sludaju, te sc u trgovea zatede takovo srebro, ne kazni Kupac, nego onaj, Koji je prodao nebolano srebro, da se kontrola o prometu s tim srebrom ne obavija posvada, nego samo po trgovistema (mercado), a srebro, ito bi se iz Ugarske ili tugjine provelo kroz Bosna u Dubrovnik, da se uopée ne bola. (Sr. Jorga, 242, 243.)2) cortretti ..... a dalerne delli vostri gabelloti perch’ eredemo che tal cota non proceta dalla vostra Serenitis considerato ef buon portamento sempre facto alli mercatanti nostri, eupplicando umilmente alla voetra corona che ai degni di rimuere questa ordinazione di gabelloti et che li nostri mereanti sian franchi a comperare et trarre comme 2 ceaato ¢ questa novitd nom sia. (Nema dana) Marzo 1428 S. D. (Ovaj i nekoliko aliodecih inpisa iz dubrovatko arkive imao je dobrotn goep. dr. Josip Posedol, ravnatelj veliko gimnazijo u Dubrovniku ispisati, Ja ma i na ovom imjesta najerdagnije zabvaljujem na to] prijateliskoj usluzi. Pisac.) ') Odnosni tekstovi dubrovasko arkive glase: Cons, ragat. Die 13 octob, 1428 ‘pro Bulla boenae | prima pare eat de induciundo euper examinatione facta pro bulla bomae de induciando ad diem mercurii prazimam futuram post prandium. Prima pare de portando ipsam examinationem particulariter super unumuenspue prout ad eum apectat, Die 28 octob. P. p. de incipiendo ab ills tribua qui sunt in carceribua pro facto bullarum de Boma et novitatum, de conudenmando ipsum Stipeum (Murinich) quod ipue Stipchus stare debeat in carceribus prout mune eat waque ad medium mensie novembria de deliterando (exper factis dobrasini twerdaich et Tomasii Clarich pro examinatione bulle De condemnando ipsot quod stare debeant in carceribus ut mupra uaque ad medium mensis novembria rosin. de delib, (ruper fastin Vochag Mure pro examinat. bulle, de condemnando pam quod ipee Vochag stare debeat in carceribus uaue aid medium decembr. pros. ‘Lott. © Comm. 4,/IX. 1428. Ser Nicold de Giorgio ‘ Mano J de Benda } Aman, ad Regen Bovine Del facto de tuor via la boila et de rivetere le wanze antiche vedero quanto avete parlato colle Maesta del Re et che per neanun modo ek nm contenta a tuorta via ma che Dio lo nr che wolenticra ne compiacerebbe quando potese emere senza grande danno si ma per nessun modo el nom ruol che arzento ingannato alla ‘ua doana ti jona comprar ne vendere et davi un partito digando che © rontento che li nostri nom sian cer- cati in le binsasze per non miggiacere a tanti pericoli, ma che neanin non possa comprar argento non Bollato et che lui fara seguir buone apie et sel trovara che algun abbia contrafacto pera quello arzento et paghi ‘ancora pena a lui de lu et @ noi de qua. Et non dice quanto. ¢ per vi dicemo che con tutta la vostra industria. ne eforsiate chel contenti in tutto a levar la dicta bulla secondo el tenor Wella vostra prima com- sel puo estere. Ma quando et pur sol voglia rolemo che voi diate orecchi al P altro partido chel vi da in questo modo 208 chelti suai non pottan vendere arzento non bllado et metta loro gran pene, questo fasia come ti piace, ma alli nostri mercanti astai 2 di dauno @ perter solo quell arzento che non fone Vollado. Hd altro arzento ne altra pena non di razon, B poi che questa cercha delli arzenti si debbia fare Del mereato avanti il partir delli mercanti et in neamun altro logo ne posta nessun dei nostri non i jonaa cercar, ma ponia passar franco ef libero come aranti. Bt che alli nostri mercanti che vegnon de Hun- gheria e da altri luoghi con arzenti nm si debbia fare aleuna novita pero che f arzento che lor portano ‘non sianudo del ruo regno non die ester bollado. 4 coal contentando tui a questo modo semo contenti pero- ‘hd come li direte per parte nostra certo anche noi woressimo sempre cercare ogni nua utilitade ed honore.. Datum Raguice a. a. 4 sept. 1428, (Iapiano ar. Jos. Posete.)