Mr. SnjeZana VASILI VJERNICI VLASTITOGA SMJERA! Brojni znanstveni i struéni interesi dr. Dure Baslera, koji su, kako se iz njegovog opusa da vidjeti, od paleolitika, preko helenistigkog, antidkog i kasnoanti¢kog doba, sezali do ranoga srednjeg vijeka i kasnoga srednjovjekovija, nisu zanemarili ni duhovnost, taj najosjetljivji segment Zovjekove osobnosti i duhovne intimnosti To su radovi koji se, na prvom miestu, odnose na rimsku religiju i njezine reminiscencije duhovnog Zivota Zitelja unutrasnjosti_ provineije Tlitika tijekom procesa romanizacije, uspjesno rezimirani u Kultwmoj isto- niji Bosne i Hercegovine, ali i oni s kojima je, kroza zasebne cjeline, ukazao na rano krSéanstvo i krSéansku duhovnost tijekom kasne antike i ranoga stednjeg vijeka.’ Ravnopravno s njima i ona su djela, koja se ‘odnose na stanje Crkve i probleme njezinih dogmi u srednjovjekovnoj Bosni koja su nastala 70-ih godina prosloga stoljeéa kroza suradnju w Easopisima za drustvena pitanja Pregled Sveudilista u Sarajevu i u Dobrom Pastiru, €asopisu. Udruzenja katolickih sveéenika SRBiH, u kome je, vyjerojatno s razlogom, suradivao pod pseudonimom Juraj Kujundzié, Uz njih tu je i éitav niz drugih djela i radova koji su nastali tijekom njegove uspjeSne sveutiligne profesorske djelatnosti na sarajevskoj Vrhbosanskoj katoligkoj teologif Ideja da se ina ovakav nagin osvijetli rad dr. Baslera pojavila se kao asocijacija na tekst knjige Sol zemlje, tada kardinala Josefa Ratzingera, a sada veé pape Benedikta XVI, koji me je sa svojom konstatacijom 0 (istovjetnosti politiékog uredenja i religije starog Rima u kom je religija 1, Basten, “Apokaliptika poruka steéaka", u: Dobri past, XXIV, Sarajevo, 1974, str. 25. 4 isn, Kasnoantigko doba, kultura historia Bosne i Heregovine. > sm, Arhitektura kasnoantichog doba Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.istovremeno bila sastavni i vrhovni ¢uvar dréavne sakralnosti)* podsjetio na tekst dr. Baslera o kasnoanti¢kom dobu u Kultumnoj istorii Bosne i Hercegovine. U tom radu Duro Basler je, nadasve znanstveno te vrlo transparentno i jezgrovito, definirao upravo duhovni problem Carstva na iamaku kada je u “procesu raspadanja antidkog drustva” najjate promjene provivijavao Govjek pojedinac, izravni svjedok sukoba sa stepskim narodima u kom su rimski gradani, italici i romanizirani slojevi gubili svoju Zivotnost’ S tim u vezi transparentno je definirao pad morala i degeneraciju rimskog drustva, Sto je istovremeno bila i pojava i posljedica stanja u kom se Im- perij tada nalazio. To je znatilo da Rim, koji je zahvaljujuéi svojoj vojnoj moéi uspio pokoriti a zatim svim raspolozivim politiékim i administrativnim sredstvima i ujediniti zemlje oko Sredozemlja, nikada tom konglomeratu naroda nije uspio nametnuti jedinstven religijski sustav. Zapravo opijen slavom velikih osvajanja s Kojima je u nasljedstvo dobio sve Sarenilo helenistigkog svijeta, na tome naprosto nije ni inzistirao. Snaga oruZja dala je, kako nas Basler izvjeScuje, premoé dréavnoj religiji koja je uza svoje vrhovne bogove Jupitera, Junonu i Minervu, ustoligene u hramu na Kapitolu, promovirala i carski Kult koji je kasnije deificirao ne samo cara Augusta, kao heroja i spasitelja, nego i gitavu carsku obitelj. Interesi dr. Dure Baslera ili su i dalje. Zanimao se za duhovnost naroda europskih i azijskih provincija, koji su se i dalje obraéali svojim bogovima. I dok su se Kelti molili bogovima prirode i dobrim vilama, ‘Tragani svom heroiziranom Joveu i ratniku, nasi Hiri Silvanu i Dijani, zastitnicima Suma i pastira, situacija na Istoku bila je znatno drukéija, Tzravno ukazuje na odredena bozanstva koja su, od vremena perzijske dominacije, preko helenizma prerasla lokalne okvire i poprimila kozmopolitske Karakteristike. Njima je put na Zapad bio je otvoren jo od Drugoga punskog rata kada su Kibela, Belona, Izida, Serapis, Sabazij, Magna Mater, Prijap, Atis, Orfej i Dioniz dobili prednost pred oficijelnim bogovima koji su, iako po vrlinama i manama fjudima bliski, ipak gubili svoje pozicije. U takvim okolnostima, kada je stara religija postupno nestajala, znagajno mjesto kod prosvijecenih gradana na Zapadu, kako nas upoznaje Basler, pokuSava preuzeti neoplatonizam.° Proiet pitagorejskim misticizmom i gnosticizmom (utemeljen od filozofa Plotina oko 250. god.) s teoloskim postavkama § kojima je nastojao bogove “izdici iznad obitne 41, RarawsorR, So! zemlie 5D. Basten, Kasnoanttho doba, © Ism, Onfidhielementi w simbolici steéaka, str. 81 152materije i li8iti ljudskih mana” nije, svojim mistiénim udubljivanjem u meditaciju i borbom za spas dusa, bio u stanju uzdignuti se do univerzalne religije. Jednostavno, njegova uzvigena “bozanstwenost”, koja se od najviSeg, savrsenog, bi¢a preko nizih Sirila do covjeka i materijalnog svijeta, nije mogla iza¢i iz kruga obrazovanih kojih je tada u vrijeme kasne antike bivalo sve manje. Tako, po Basleru, koncipiran Plotinoy éovjek duha - homo spiriwalis morao je ustuknuti, a filozofija koju je predstavljao, transformirati se u gnosticizam. Neoplatonizam stvoren za uzak krug Jjudi bliskih dvoru za mase po provineijama ostao je nedostupan, Osje¢ajuci se iznevjerenim upravo se te mase priklanjaju dualisti¢koj strani gnosticizma pronalazeéi u njegovom misticizmu, zapravo soterizmu, ideji izbavljenja, bazu za brojne sekte koje tijekom ranoga stednjeg vijeka egzistiraju diljem Europe.” Razumijivo, u takvim uvjetima, kako nagla’ava Basler, prilika za stvaranje novih religija nije nedostajalo. U momentu kada je kriza buduénost Carstva stavila u ruke legija, na scenu stupa mitraizam, kult perzijskog boga Sunca preko koga su rimski carevi pokuSavali pronaéi kompromis izmedu vlasti i interesa vojske. Kao Sol invicus Mitra je carevima garantirao prijestolje, vojnicima hrabrost i pobjedu, a masama vjernika moguénost oprosta grijeha. To je odgovaralo Carstvu jer mitraizam nije zadirao u organizaciju dréave nego je cinio kompromis viasti i legija. Jednostavno carevima je garantirao prijestolja, a vojnicima hrabrost i pobjede. Ipak nije bio u stanju odgovoriti na sva iskusenja kroz koja je Carstvo prolazilo. Krize su postajale dublje, prijestolje je mijenjalo viadare, ‘a svete tajne mitraizma Siroke mase nisu zadovoljavale. Nezadovoljne tragale su za religijom koja bi im bila u stanju pruziti osje¢aj sigurnosti koji nisu mogli naéi u drzavi koja je nestajala. U takvoj duhovnoj praznini ruku izbavljenja Covjecanstvu pruzilo je krééanstvo. I upravo to krS¢anstvo bit Ge izniman izazov za Baslera koji ¢e kri¢anskim temama, posebno kroz pojavu ranih sakralnih objekata na thu BiH, posvetiti znaéajne stranice svoga znanstvenog opusa. Kré¢anstvo, u prvo vrijeme, poniklo unutar jedne male zajednica na thu monoteisti¢ke Palestine brzo je, za razliku ‘od drugih, ukazalo na svoje prednosti. Nosilo je niz novih ideja koje do tada nisu postojale. Stavom o jednakosti i ravnopravnosti, kako naglasava Basler, ulazilo je izravno u osnovno drustveno pitanje. Podrivajuéi na taj natin osnove roboviasnitkog sustava dovodilo je sebe na udar administrativne represije koja ¢e od tada Stite¢i sebe nemilostdno proganjati krS¢ane. 1 Dioklecijanu se tada inilo kako spaSavajuéi “Carstvo na izmaku” unistava 7 Isnt, Bosanska... str. 296, 153,bozansku dréavu za koju je tvrdio da se infiltrirala u njegovu vlast duboko je podrivajuéi. U takvim okolnostima krS¢anska ustrajnost, strpljivost i poniznost ostvarili su Crkvi pozicije koje su je uzdigle iznad svih syjetovnih institucija. Utemeljena na propagiranju ljubavi i jednakosti pruzala je, kroz krSanstvo, utodiste svima Koji su u njezinom okrilju bili spremni prihvatiti Krista. A takvih, u tim okolnostima, nije bilo malo; bili su na poéetku procesa kome je bilo sudeno okrenuti novu stranicu povijesti Sovjeéanstva. Rano krééanstvo i kré¢ansku éeZnju za besmrtnoséu dr. Basler prepoznaje na ukrasima timpanona kasnoantitkog mauzoleja u Sipovu, u kom krilati geniji, simboli vremena koje teée, nose medaljone $ likovima pokojnika. Osim njih, prve kréanske tragove uogava iu kriznom tlocrtu vile u Paniku kod Bileée iz stedine 3. st.. ali i u kuéi mozaika u Stocu koja je prema njegovu misljenju mogla sluditi kao oratorij. Znagajno miesto, koje svjedoéi o ranom kr8éanstvu_provincije, pripada i sarkofagu iz Cerina u Hercegovini s motivom okrunjenog kriza Crux coronata, ali i spomenu na mnoge kr8¢anske muéenike od Salone, sv. Dujma i Anastazija do Sirmija i sv. Euzebija i Poliona. T kr8éanstvo 5. st., koje se podudara s vremenom razaranja Vizigota i Huna na prostorima provincije Dalmacije, zauzima znaéajno mjesto u istrazivatkom radu dr. Dure Baslera. S dolaskom arijanskih Istonih Gota na njezine prostore kréanstvo je, po njemu, uslo u znagajnu fazu 0 kojoj svjedote brojne bazilike diljem BiH. Njihov nastanak je, iako su tema drugog referata, tumatio kao potrebu doma¢eg stanovnistva da javno istakne svoju odanost pravoyjernoj Crkvi koja je bila najjaéi Zivi nasljednik dostignuéa umiruéeg Carstva. Na taj naéin su s ustrajno&éu u svojoj vjeri najogitije manifestirali svoju pripadnost rimskoj ekumeni. Razumljivo da su takve okolnosti s ve¢im interesom za kricanstvo dovodile i do pojava raznih oblika monastva i sekti. Prema njegovu misljenju krSéanstvo u unutrainjosti provincije nije bilo usmjeravano po odredenim pravilima, vise je naligilo prilikama na Istoku, koji je, veé u prvim stoljeéima iznjedrio brojne sekte, kao Sto su gnosticizam’ koji je nastojao, kao posljedica nastojanja skupine teologa i filozofa, helenizirati kr8¢anstvo spajanjem orijentalnih religija s helenistiékom mistikom ili manihizam, koji se, nakon sto je njegov osnivaé Man u njemu pokusao sjediniti zoroastrizam, kr8éanstvo i budizam u jednu religiu, iz Perzije preko Rima prosirio sve do Hispanije i Galije, a zatim vjerojatno i do * Ism, “Gnostitki elementi u temeljima crkve bosanske”, u: Radovi IHL Muze} grada Zenice, Zenica, 1973., str. 267- 275. 154Dalmacije.? Iako je teSko re¢i koliko je manihistigku beskonatnu mistiénost isprepletenu s dva prapotela dobra i zla (Eonom dobrim Bogom Isusom - Logosom, stvoriteljem duse i syjetlosti i zlim Satanom, tvorcem tjelesnosti i tame), nije nimalo lako definirati na tlu BiH, izravnije Bosne, dr. Basler to prepoznaje na reljefima u kultnoj dvorani gradevnog kompleksa na BilimisCu u Zenici u kojoj reljefi “prikazuju Dobro i Zio, svijet Plerome i Kenome”.” Potpun odgovor, o uvjetima i moguéim razlozima nastanka ovih sekti i spomenika koji su ih pratili te 0 njihovom odnosu s izvornim kri¢anstvom nije bio u mogu¢nosti dati, kao Sto to, uostalom, bez novih istrazivanja nismo u moguénosti ni danas. Trani srednji vijek je zauzimao znatajno mjesto naéi u znanstvenom opusu dr. Dure Baslera. To se posebno vrijedi za period nakon dolaska Avara i Slavena kada se, stjecajem okolnosti, na ovim prostorima susreéu dva suprotstavijena autoriteta: romanizirani starosjedioci sa svjeZim sje¢anjem na rimski svijet i pridoSlice, novi gospodari barbari s “utemeljenim obitajima nepisanih zakona”. Na pitanje kako je, u tim nepoznatim vremenima, teklo pokrStavanje u zaledu provincije Basler, nije dao odgovora. Navodi tek rijetka vrela koja, kao ostaci pleternog ornamenta s etkve u Vrut kod vrela Bosne, izravno svjedoée erkvenu organizaciju karolinSkog tipa i ukazuju na bliske utjecaje jadranskog primorja.!! O tim pitanjima nove podatke ne donosi sve do polovine 11. st. kada na scenu “dolaze Zalosne posljedice preduge izolacije: nesporazumi, klevetanja, sabori, anateme, skidanje sa sluzbi, pa i gradanske kazne” izricane na Bosansku crkvu legalno osnovanu 60-ih ili 70-ih godina 11. st. Ono Sto je vazno u podanicima ‘ove Crkve, koja je kako izgleda “za razliku od drugih u Europi kao institucija bila heretitna jer je kao cjelina s biskupom na Gelu Ginila oporbu centralnoj crkvenoj upravi u Rimu, in capite et in membris”,! Basler ée prepoznati srednjovjekovne kriane (krstjane) nepravedno, kako navodi, nazvane “bogumili”. Uz to drugih podanika, pored svojih, nije imala. Njezini “kestjani” nisu bili nikakva posebna skupina ljudi, a joS manje nekakav poseban narod jednostavno “su bili vjernici viastitog smjera”, dobri judi i “krstjani”, Pripadali su Crkvi koja je imala u hijerarhiji ° Isn, “Bosanska crkva do 1203. godine”, u: Pregled, LX/2-3, Sarajevo, 1973, st. © Ign, Gnostiki Isr, Bosanska, © Ism, 302. © Isr, “Bosanska crkva 2a viadavine bana Kulina”, u: Prilozi, 9/1, Institut za istoriju, Sarajevo, 1973., str. 20. str, 268.271. str. 300 155intelektualnu elitu i udruzene askete koji su narod pastorizirali s jedino tada moguéim putujuéim propovjednicima. Tek je vrijeme i nae neznanje, kako kaze Basler, stvorilo od njih legende pod éijim teretom mi i danas jo8 isuvige Sesto stvaramo mistificirane zakljucke, slitno kao nekad uéenom Tomi, arhidakonu Splitske Crkve.”" Njihova krstjanska pravoyjernost ili krivoyjernost obiljezila je tijekom srednjeg vijeka prostor cijele BiH steécima, nadgrobnim spomenicima koji, naime, nisu, kako to lijepo Basler kaze, samo mrtvi kamen, djelo pijeteta ili sujete, nego prije svega poruka i opomena onim koji “nailaze u prostoru i nadolaze u vremenu”.!* Nijedna poruka iskazana na steccima nije prazna prifa ili umjetnikov hir. Oni su prige o vjeri preminulih, 0 ljubavi prema onima koji su krstjanski svijet napustili, ali i nada u buduéi Zivot poslije smrti. To je znaéilo odlazak u onaj, vremenom i prostorom neogranigeni kozmos ji su glasnici za Ijude bili sunce i mjesec, jedinstvo koje je po danu darivalo Zivot, a po noéi donosilo tamu i smrt.1® Nebeske ili rajske poljane na putu prema prijestolju Bozjem, kao gnosticki element, nisu bile namijenjene samo mrtvima nego i Zivima koji su éistocom svojih misli mogli stiéi do polja blazenih. Na putu do takvih spoznaja “dobri Ijudi” nisu se napajali samo tradicijom gnosticizma i mistikom manihizma nego i pretkrSéanskim kultovima naroda Europe, koje nisu. napustili nego su ih u svijesti pohranjene izdvojili kao demone, simbole grijeha protiv kojih se éistoéom due trebalo boriti krstjanski.”” RjeSenje za prikaz kompliciranog svijeta seoba kroz nebeske sfere na8li su prema misljenju dr. Baslera u kasnom romaniékom stilu koji 6e upravo preko njih imati na ovim prostorima znagajno produzeno trajanje. Kroz njega najbolje su mogli iskazati prepoznat éin otkupljenja u svijetu gtijeha predstavijen divjim Zivotinjama fantastignih oblika, sudnji dan i nebeski Jeruzalem, Isusa kao Izbavitelja ili drvo Zivota. Kao prvi ukazao je na orfitke elemente na motivima steéaka.!* Orfejev kult osvijetlio je kroza svu osebujnost njegovih elemenata: geneoloski, soteriologki i kozmogonijski.!? To je podrazumijevalo besmrtnu du’u boZanskog podrijetla 4 Ist, 1973. str. 308, 'S Isr, “Apokalipti¢ka poruka. "© Isr, “Apokaliptigka poruka. "Ist, str. 28 ™ Isrt, “Orfigki clementi u simbolici steéaka”, u: Dobri pastir, XXVI, Sarajevo, 1976. Ist, str 83. 156te izbavijenje od grijeha koje je moguée tek nakon sto due, poslije smrti, kroz praznu sferu hipokampi i grifoni odnesu u prostore Urana koga od beskonaénog Kozmosa dijeli Sfaira s pet planeta Suncem i Mjesecom." ‘Tako nam je Basler na najbolji nagin skrenuo pozornost na kompleksan duhovni svijet na8ih predaka jo8 uvijek tajanstven, inspirativan i uzbudljiv u Ijepoti svoga umjetnitkog izraza, a nerijetko i neshvatljiv zbog teZine razumijevanja onoga sto su nam htjeli re¢i. Nakiéene fantazije izmi8ljenih biéa priblizio nam je tumageci poruku njihove vjere jednostavno kao nagradu za dobra ili kaznu za loSa djela. Pokazao je na put kojim ne smijemo prestati igi nego nastaviti i rjeSavati nepremostiv jaz nerazumijevanja koji treba biti izazov u buduéim istraziva ratura D. Baster, Arhitektura kasnoantickog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.; Is, “Kasnoantitko doba”, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo; Istt “Bosanska crkva do 1203 godine”, u: Pregled, LXIII, Sarajevo, 1973., str. 297-304; Ism1, “Bosanska crkva za viadavine bana Kulina”, u: Prilozi instituta za istoriju, 9/1, Sarajevo, 1973., str. 13- 22; Istt, “Gnosticki elementi u temeljima Crkve bosanske”, Radovi IIT. Simpozij Srednjovjekovna Bosna i Europska kultura, Zenica, 1971., Muzej grada Zenice, Zenica, 1973., str. 267-276; Ist, “Istrazivanja bogumilstva u XVII i XVIII vijeku”, u: Pregled, LXIV, Sarajevo, 1974., str, 647-651; Isri, “Porijeklo naziva ‘pataren’,”, u: Pregled, LXIV, Sarajevo 1974, str. 1203-1206; Isn, “Apokaliptitka poruka ste¢aka”, u: Dobri Pastr, XXIV, Sarajevo, 1974,, str. 25-36; Isnt, “Visoko utiligte Crkve bosanske u_mjestu Bosna”, u: Pregled, LXV, Sarajevo, 1975., str. 473-486; Isri, “Orficki elementi u simbolici ste¢aka”, u: Dobri Pastir, XXVI, Sarajevo, 1976., str. 79-96, Jura Kusunpité, “Visotka biskupija”, u: Dobri Pastir, XXV, Sarajevo, 1975., str, 133-140, % In. 157