Eterična ulja

Aromatične biljne droge i eterična ulja rabe se u ljekarništvu, kozmetici, proizvodnju parfema,
prehrambenoj industriji kao začini, industriji bezalkoholnih i alkoholnih pića itd.
Eterična ulja su smjese jače ili slabije hlapivih organskih spojeva izoliranih iz biljaka ili biljnih
dijelova. Eterična ulja imaju poseban i karakterističan miris za vrstu te imaju aromatičan, ljut ili
gorak okus. Miris i okus ulja ovisi o kemijskom sastavu.
Sva eterična ulja su lipofilne molekule, što znače da vole “masna” otapala, a ne vole polarna
otapala poput vode. Zbog toga nisu topiva u vodi, ali se dobro otapaju u biljnim uljima i
voskovima, koncentriranom etanolu (90 i više postotnom etanolu), dietil-eteru i sličnim
otapalima. Molekule eteričnih ulja su uglavnom niske molekulske mase i građene su uglavnom
od ugljikovih molekula s 10-15 ugljikovih atoma.
Visoka lipofilnost i niska molekulska masa daje im biološke karakteristike, stoga se ona vrlo
lako apsorbiraju kroz kožu, ali i općenito kroz stanične membrane što uključuje i laganu
apsorpciju u probavnom sustavu i rektumu.
Njihova hlapivost omogućuje laku inhalaciju, pa su stoljećima bili jedini lijekovi koji su se tako
i mogli primjenjivati.
Eterična ulja se najčešće nalaze u epidermisu stanica latica (ruža, jasmin), u žljezdastim
dlačicama (paprene metvice i lavande), u staničju parenhima (lovora), u perikarpu (kod
naranče) i u sekretornim stanicama (bijelog bora).
Stanična aktivnost, o kojoj ovisi stvaranje eteričnog ulja, vrlo je intenzivna tijekom cijelog
vegetacijskog razdoblja, a posebice prije cvijetanja te u razdoblju kada biljke prelaze u
reproduktivnu fazu. Kada biljka miruje, eterična ulja se akumuliraju u vegetativnim organima:
listovima, cvjetovima, plodovima, kori, korijenu i izdancima.
Najrasprostranjenija su eterična ulja u porodicama Lamiaceae (usnače), Asteraceae
(glavočike), Apiaceae (štitarke) i Brasicaceae (kupusnjače).
Eterična ulja služe biljci za:
privlačenje insekata radi oprašivanja
za obranu od insekata koji napadaju biljku (repelentno djelovanje)
radi smanjenja transpiracije itd.
Dobivanje eteričnih ulja: ovisi o količini i vrsti eteričnog ulja
1. Postupak destilacije vodenom parom (većina eteričnih ulja)
- nastaju dva proizvoda: voda u kojoj su ostale otopljene neke mirisne tvari – hidrolat
(cvjetna vodica) i male količine eteričnog ulja koje nije otopljeno u vodi i koje, ovisno o
hladnoći, pliva na površini hidrolata ili potone na dno.
- destilacija nije uvijek najprikladnija metoda za izolaciju eteričnih ulja jer relativno visoka
temperatura razgrađuje neke mirisne sastavnice, polimerizira ih ili ih osmoljuje. Postupak
 destilacije je neprikladan i kad biljni materijal sadrži male količine eteričnog ulja i kad je ulje
u vodi dobro topljivo
2. Tiještenje ili prešanje
- ovim postupkom se najčešće dobivaju ulja iz usplođa citrusa (bergamot, limeta, gorka
naranča, limun, grejp).
3. Ekstrakcija pomoću organskih otapala
- primjenjuje se za izravnu izolaciju iz biljnog materijala ili za ekstrakciju vodenih otopina
dobivenih postupkom destilacije. Za ekstrakciju se biraju otapala prema polarnosti i
temp.vrenja: dietileter, pentan, izopentan, diklormetan ili smjesa diklormetana i pentana, a
ponekad se koriste i petroleter i benzen
4. Ekstrakcija pomoću nehlapivih otapala- najjednostavniji postupak je maceracija s
hladnom ili toplom masti (drevne civilizacije, Egipat)
S vremenom se razvio postupak koji se primjenjuje u Francuskoj, a poznat je pod nazivom
ANFLERAŽ. Postoje dva oblika toga postupka:
a) bez primjene topline – temelji se na svojstvu masti i masnih ulja da adsorbiraju i zadrže
eterično ulje koje hlapi iz cvjetova (cvjetovi jasmina, jorgovana). Tako nastaje mirisna
pomada, kojoj kakvoća ovisi o kakvoći cvjetova i kakvoći masti.
b) uz primjenu topline – za taj se postupak rabe tekuće ili taljene, pročišćene životinjske ili
biljne masti odnosno ulja (goveđi loj, maslinovo ulje, a ponekad i parafinsko ulje). Postupak
se sastoji u tome da se cvjetovi ili vrećice s cvjetovima stave u ulje ili rastaljenu mast
temp.50-80ºC (npr.cvijet naranče).
Prirodna eterična ulja su skupa. Na tržištu se također nude i ulja pomješana sa sintetičkim
sastojcima. Stupanj čistoće eteričnih ulja se može analitički provjeriti (gustoća, indeks loma,
kromatogram).
Kemijski sastav eteričnih ulja:
Eterična ulja su smjese kemijski različitih sastavnica koje prema koncentraciji u ulju možemo
podijeliti na:
c) glavne sastavnice (20 – 95%)
d) sastavnice u količini 1 – 20 %
e) sastavnice u tragovima (manje od 1%)
Vodeća sastavnica, ali i sastavnice u manjoj koncentraciji daju glavna obilježja ulju: miris,
kemijska i fizikalna svojstva i farmakološko djelovanje.
Dosad je definirano oko 3000 kemijskih spojeva kao sastavnica eteričnih ulja.
Kod samoniklog ljekovitog bilja uočene su tzv. kemijske rase ili kemotipovi eteričnog ulja.
Kemotip ili kemijska rasa eteričnog ulja govori o kemijskom tipu eteričnog ulja tj. o njegovom
sastavu. Naziv kemotipa se formira prema sastojku koji dominira u eteričnom ulju.
Kod ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) je identificiran kamforski, borneolski, cineolski i
verbenonski kemotip eteričnog ulja, a kod majčine dušice (Thymus vulgaris L.) je otkriveno
sedam kemotipova. Kemotipovi su utvrđeni i kod peršina, celera i pastrnjaka. Kemotipovi
eteričnog ulja peršina su: apiolski, miristicinski i alil-tetra-metoksi-benzolski kemotip.
Poznavanje kemotipa eteričnog ulja je od velike važnosti zbog ciljane primjene u terapijama.
Neki od čestih kemijskih sastojaka eteričnih ulja su:
- kumarin (vanilija, cimet) – sladak, pikantan okus
- benzilni alkohol – prirodni konzervans
- eugenol (klinčić, muškatni orašćić, đumbir)
- linalool (citrusno voće)
- amigdalin (badem)
- geraniol 8ruža, citronella, lavanda)
Djelovanje i uporaba eteričnih ulja:
Djelovanje eteričnih ulja na ljude je jako različito. Ona mogu djelovati antibakterijski,
uzbuđujuće i aktivirajuće, ali i smirujuće, protuupalno, diuretički itd.
Ovisno o načinu uporabe razlikuju se:
f) eterična ulja za oralnu uporabu (kroz usta)
g) eterična ulja za lokalnu uporabu (mazanje na kožu, inhalacija…)
Njihovo jako lipofilno svojstvo dovodi do brze resorpcije iz želučano – probavnog sustava,
kao i preko nosa, usta do ždrijela te dermalno.
Utjecaj okoliša na sadržaj i kvalitetu eteričnih ulja je iznimno velik. Sadržaj eteričnih ulja ovisi
o:
-genetskoj informaciji -sadržaj eteričnih ulja u biljci je genetski određen
-o faktorima okoliša, pogotovo ovisi o temperaturi (u toplijim krajevima biljke sadrže više
eteričnih ulja)
-o dostupnosti vode -nedostatak vode reducira sadržaj eteričnih ulja,
-karakteristikama tla.
Tehnološke mjere u uzgoju također utječu na sadržaj i kvalitetu eteričnog ulja.
Navodnjavanje u fazi cvjetanja smanjuje sadržaj eteričnih ulja, gustoća sjetve (sklop) i
ishrana (gnojidba) također utječu na kvalitetu i sadržaj bioaktivnih tvari. Isto tako, sadržaj
bioaktivnih tvari varira u različitim dijelovima biljke: tako bazalni cvjetovi matičnjaka sadrže
više eteričnih ulja nego mladi listovi. Sadržaj eteričnih ulja ovisi i o fenofazi razvoja biljke.
Kratko prije cvijetanja biljke u pravilu sadrže najveću količinu eteričnih ulja.
Veliki gubici u sadržaju eteričnih ulja nastaju pri nepravilno izvedenoj berbi i sušenju. Pri
berbi i sušenju gubici dosežu čak do 2/3 od ukupnog sadržaja. Sastav eteričnih ulja se
mijenja i tijekom vegetacije.
Tako na primjer sadržaj karvona u kopru u generativnoj fazi je viši nego u vegetativnoj fazi.
Sa prelaskom u generativnu fazu povisuje se sadržaj karvona, a smanjuje sadržaj
anetofurona, koji je karakterističan za vegetativnu fazu. Herba kopra je bogatija
anetofuronom, sjeme je siromašno anetofuronom ali bogato karvonom. Sadržaj eteričnog
ulja je različit i u različitim sortama. Tako se sadržaj linaloola u lavandi razlikuje u pojedinim
sortama između 6-50 %.