Ljudska komunikacija dijeli se na verbalnu komunikaciju i neverbalnu komunikaciju.

Pojam komunikacija

„Komunikacija kao prijenos informacija, ideja, stavova ili emocija od jedne osobe ili grupe drugoj
osobi ili grupi, svakodnevnica je u ljudskom životu. “

Proces komunikacije

Da bi se komunikacija uopće dogodila, potrebna je poruka koju treba prenijeti.

Poruka se prenosi od izvora kroz komunikacijski kanal do primatelja i pritom prilagođava

karakteristikama kanala.

Povratna informacija osigurava potvrdu da je poruka ispravo primljena i interpretirana

Cilj procesa komuniciranja

Proces komuniciranja je efikasan kada je kod obiju strana komunikacijskog kanala postignuto
razumijevanje sadržaja poruke, te kada poruka omogućuje izvršenje određene akcije ili usvajanje
novog mišljenja

Nema djelatnosti u današnjem poslovnom svijetu gdje komunikacija nije potrebna, i nije važna.
Pomoću komunikacije pojedinac utječe na sugovornika tj. primatelja informacije a to su npr. obitelj,
poznanik, poslovni partner itd.„ Komunikacija ( communicare lat. učiniti općim ) je najjednostavnije
rečeno razmjena informacija, ideja i osjećaja verbalnim i neverbalnim sredstvima, prilagođena
društvenoj prirodi situacije, tj. situacijskom kontekstu. ( Hymes 1972 ) “

Komunikacija je izuzetno važna u današnjem svijetu, pomoću nje prenosimo informacije sa jedne
osobe na drugu. Osnovni cilj komunikacije je da primatelj razumije danu informaciju. Tko ima
informaciju ima moć, moć nam predstavlja određeni kapital, kapital stvara moć te mogućnost
kupovanja novih informacija

Proces komunikacije čini pet elemenata i pet procesa. Elementi komunikacijskog procesa su
pošiljatelj poruke, primatelj poruke, sama poruka, kanal komuniciranja i buke, odnosno barijere pri
komuniciranju, dok su procesi pri komuniciranju kodiranje, odašiljanje, primanje i dekodiranje poruke
te povratna veza
Proces komunikacije počinje kada pošiljatelj želi prenijeti određenu informaciju (poruku, ideju ili
mišljenje) drugoj osobi to jest primatelju te informacije. Da bi se informacija(poruka) mogla prenijeti
pošiljatelju potrebno je prvo kodirati, dakle koju primatelj može primiti i razumjeti te je potrebno
uobličavanje u riječi (izraz lica, gesta, slike, simboli, znakovi itd.). Nakon kodiranja slijedi odašiljanje te
informacije kroz različite komunikacijske kanale odnosno kroz medije (npr. fiksni telefon,
elektronična pošta, mobilni telefon, pisma, sastanci ili komunikacija licem u lice itd.). Kada primatelj
primi informaciju mora je prvo dekodirat(znači razumjeti) u onu formu koja je za nju smislena.
Povratna veza je izuzetno bitna za kanal komunikacije jer ona je dokaz da je primatelj razumio
dobivenu poruku. U kanalu komunikacije postoje smetnje (prepreke) iz okoline, u ovom slučaju to
predstavlja buka. Ona nastoji proces komunikacije ometati u svim njegovim elementima i procesima
(npr. to su fizičke smetnje poput iznenadnog telefonskog poziva ili poziva, buka sa ulice, izgubljene
pošte, prekida telefonske veze ili elektronička pošta zaražena virusom itd.).

NEVERBALNA je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Neverbalno
ponašanje se koristi za: izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i
poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije.

Neverbalni znakovi uključuju: izraze lica

ton glasa

geste

govor tijela (položaj tijela ili pokret)

dodir

pogled

između dvoje (ili više) ljudi

Prezentacije nisu i nikada ne smiju postati predavanja. U današnje doba, prezentacije

su naprosto način komunikacije kojima se ideje, postignuća i informacije prenose

grupama. One su moćan način, ali možemo reći i vještina koja se može naučiti.

Namjena prezentacija nije pružanje detaljnih informacija. Njima se publiku informira o

ključnim promjenama, inicijativama, itd., a ukoliko ih se želi upoznati s detaljima, za to

će se upotrijebiti pisana komunikacija.

Prezentacijama se komunicira na svim razinama i one su temelj poslovne

komunikacije. U današnje vrijeme prezentacije su jedan od ključnih elemenata uspjeha.

Razlog zbog kojeg mnoge prezentacije nisu uspješne, uvjerljive i značajne može se naći u ovih 5
problema:

 Nema jasne poante. Nakon završetka prezentacije publika se pita o čemu je

zapravo riječ. Javlja se pitanje ˝Gdje je ovdje poruka?˝

 Nema koristi za publiku. Prezentacija nije uspjela pokazati kakvu korist

publika može imati od predstavljene informacije. Koliko puta ste nazočili

prezentaciji i pitali se: ˝I što onda?˝

 Nema jasnog tijeka. Slijed ideja je zbrkan da publika nije u stanju pratiti i

pita se kako je govornik došao do određenog dijela prezentacije.

 Previše detalja. Previše činjenica je predstavljeno, uključujući i one koje su

nevažne, tako da je glavna poanta nejasna.

 Predugo traje. Publika izgubi koncentraciju i dosađuje se prije nego li

prezentacija završi.