Professional Documents
Culture Documents
Upravljanje I Razvoj
Upravljanje I Razvoj
Upravljanje I Razvoj
POJAM UPRAVLJANJA
2.POJAM RAZVOJA
Osnovna razlika izmedju coveka idrugih zivih bica je njegova svesna stvaralacka
sposobnost izrazena u vidu naucnog I umetnickog stvaralastva.Dar stvaranja coveku daje
jedinstvenu moc svesnog menjanja kako spoljnjeg tako I unutrasnjeg sveta.Promene u
naucnim saznanjima dovode do radikalnih,revolucionalnih promena u nacinu proizvodnje
cime se odredjuju periodi u raz oju covecanstva.Po Tofleru, dosadasnja istorija
covecanstva se deli na tri perioda: 1.neolitski period (poljoprivredno drustvo od oko
10.000 god.p.n.e do kraja 18 veka); 2. industrijski period ( od kraja 18.veka do polovine
20.veka od parne masine I inustrijske revolucije, do pojava privih kompijutera); 3.
informaticki period (naucno-tehnoloska revolucija, od polovine 20.veka,od pojave
privih automatizovanih fabrika.Endi Lo u svojoj knjizi”Otvorena svest” govoreci o
poslovanju u 21.veku izdvaja jos jedno razdoblje u kojem vec zivimo, a to je period
kreativne sadasnjosti.Kako se nalazimo u samom prelazu iz faze informaciono-
komunikacione u fazu kreativne danasnjice neophodno je sitace svojstva koja taj proces
prate.To su pre svega informaciono-komunikaciona revolucija sveta (globalana
komunikaciona mreza Internet)I globalna ekonomija znjana-“mrezna ekonomija”,koja je
takodje globalizovana I uspostavlja nove principe,pravila.Medjutim, u okviru ovih
perioda stvaranja, ne treba zaboraviti cikluse velikih I manjih ratova kao periode
razarana, stvaranja I propadanja pojedinih civilizacija I kultura.
Osnovna poluga razvoja drustva svakako pripada razvoju I primeni nauke a kako je njen
uticaj danas nezaobilazan I ocigledan, onda se govori o naucno-tehnickom progresu.Nova
epoha u razvoju civilizacije nazvana je naucno-tehnickom revolucijom.Bitna obelezja
naucno-tehnicke revolucije ogledaju se u tome, sto funkciju coveka zamenjuju
automatika I robotika, a intelektualno-istrazivacki rad se nalazi pod znacajnom podrskom
kompjutera I kibernetike.Zbog toga se pojmovno identifikuje sa informatickom
revolucijom.Od brojnih definicija naucno-tehnickog progresa izdvaja se definicija koju
je dao M.Mesaric.:”Naucno-tehnicki progres je unapredjenje postojece I stvaranje nove
tehnologije,usavrsavanje postojecih I stvaranje novih proizvoda I unapredjenje
organizacije I upravljanja.”To je pre svega, trajan proces usavrsavanja metoda I formi
organizacije rada u materijalnom procesu proizvodnje,kao I sve naucno tehnicke
inovacije koje uticu na progresivno menjanje strukture materijalne proizvodnje sa ciljem
povecanja produktivnosti rada.Vrlo cesto se gtehnicki progres poistovecuje sa pojmom
“razvitak tehnike” tj.”nova tehnika”.Tehnicki progres ima znatno siri smisao I sdrzinu,
nego pojam “nova tehnika”.On u sebi sadrzi ne samo pojam “nova tehnika”kao glavni
pravac ili proces stvaranja I uvodjenja savremenih sredstava za proizvodnju u vidu: novih
visoko produktivnih masina,ekonomicnih materijala,I progresivnih vrsta energije, sa
ciljem dobijanja novih ili poboljsanih proizvoda ili usluga kao I : novih tehnoloskih
procesa I metoda I savremene forme organizacije I upravljanja proizvodnjom. Naucno-
tehnicki progres ne obuhvata samo rehnicku stran usavrsavnja tehnike I organizacije
rada I proizvodnje, vec se ujedno javlja I kao element kvantitativnih I kvlitativnih
promena rada.
5.FAZE NAUCNO-TEHNICKOG PROGRESA
Ono sto su za period prve I druge industrijske revolucije bili finansijski kapital I
manuelni rad, za 21.vek predstavlja intelektualni kapital, ciji je model razvoja “znanje”.
Intelektualni kapital je “Nesto sto se ne moze materijalno odrediti, ali vas moze uciniti
bogatim”.On se moze takodje definisati I kao:Organizaciona sposobnost neke
nacije,vlade ili u praksi nekog drustvenog organizma – da stice I koristi informacije, da
proveri okruzenje, indetifikuje nove pretnje I izazove, kao I da na kreativan nacin
odgovori na nove izazove.”.Pojam “Intelektualni kapital” koristi se kao sinonim za
neopipljivu imovinu (neopipljive faktore poslovanja) kompanije , koja znacajno utice na
uspeh poslovanja, ali nije eksplicitno izrazena u bilansima (eventualno pod nazivom
goodwill – ugled).Intelektualni kapital cine: zaposleni; organizacija I njihova sposobnost
stvaranja vrednosti koju valorizuje trziste.Intelektualni kapital se izracunava tako sto se
od ukupnog prihoda kompanije oduzima sve ono sto predstavlja input (materijal,
energija, sirovine itd.)osim izdvajanja za zaposlene.Izdaci za zaposlene ne predstavljaju
trosak,nego investiciju..Za izracunvanje kako fizicki/finansijski kapital I humani kapital
stvaraju vrednost, oni se pojedinacno stavljaju u odnos prema ostvarenoj dodatoj
vrednosti, cime se dobija indikator efikasnosti.Sabiranjem indikatora (efikasnosti fizickog
/ finansijskog kapitala I efikasnost humanog kapitala) dobija se koeficijent intelektualnog
dodavanja vrednosti, tj. pokazatelj ukupne uspesnosti, koji odrazava intelektualnu
sposobnost bilo koje organizacije.
10.KLASIFIKACIJA INTELEKTUALNOG KAPITALA
11.LJUDSKI KAPITAL
12.STRUKTURALNI KAPITAL
13.KOMPONENTE ZNANJA
Osnovni pojmovi koji se pojavljuju u procesu generisanja znanja su: podaci, informacije,
znanje I mudrost.
1.Podaci – su cinjenice kojima se opisuje objektivno stanje sistema , dogadjaja ili
predmeta,I te cinjenice sluze korisnicima da se njihovom obradom I analizom utvrde
izvesne informacije.Prema nacinu zapisa postoje sledece vrste podataka: a) numericke/
alfabetske/alfanumericke, b)analogne/digitalne; c) formatirane/neformatirane; d)
kodirane/nekodirane grupe podataka.
2.Informacija-(od lat.informare=formirati stav) otklanaj svojim znacenjem odredjen
stepen neodredjenosti o nekoj pojavi problemu ili objektu.Svaka informacija ima svoju
kvantitativnu I kvalitativnu komponentu.a)Kvantitativna komponenta informacije se
odredjuje verovatnocom nastanka nekog dogadjaja I to sto je verovatnoca bliska nuli tj.
manja, informacija je vise na ceni I obratno.b)Kvalitativna komponenta invormacije se
odredjuje sintaksom, semantikom I pragmatikom.Sintaksa se odnosi na strukturu, pravila
kojih se mora pridrzavati.Semantika se odnosi na ekonomicnost, jasnocu I korektnost..
Pragmatika se odnosi na pravovremenost informacije.To je vremenska komponenta
kvaliteta informacije.
3.Znanje – su sintetizovane informacije koje imaju vrednost I u interakciji su sa ljudskim
kapitalom.Znanje se izrazava kao kompetentnost,a kompetentnost predstavlja volumen
delovanja I sastoji se od pet medjusobno zavisnih elemenata:eksplicitno znanje, vestine,
iskustvo,vrednosti I drusvena mreza odnosa.Znanje moze biti: 1)Eksplicitno znanje
(izricito) – to je ono znanje koje je moguce ponoviti, ili mu je moguce dati neki formalni
oblik.2)Implicitno (tacit) individualno (precutno) znanje – tj. tacitno znanje, jeste ono
znaje koje je neizreceno iskustveno I prakticno.
4.Mudrost – je akumulirano ljudsko znanje koje je podvrgnuto proceni iskustva,moralnih
stavova I strucnih saznanja I odgovara na pitanje:sta je najbolje raditi?
14.RAZVOJ ZNANJA “TOCAK UCENJA” I INTELIGENCIJE
Sa strateskog aspekta znanje se posmatra kao kljuc za pomeranje moci u buducnosti, tj.
kao sredstvo za ostvarivanje drustvenih I ekonomskih rezultata.Pri tome je strateski
imperativ steci, razviti I koristiti znanje.Stoga je od posebnog znacaja stratesko
razumevanje podele znanja na: sustinsko, napredno I inovativno znanje.Sustinsko
znanje je minimum nivoa I volumena znanja potrebnog za “ucesce u igri ucenja” –
razvoja.Ona ne omogucava trajniju konkurentsku prednost, ali omogucava prisustvo u
grani.Napredno znanje omogucava vitalnost u odnosima sa konkurencijom.Inovativno
znanje je ono sto omogucava preduzecu da vodi u svojoj grani I da menja pravila igre
dominirajuci nad konkurentima.Interes preduzeca se ogleda u sticanju, razvoju I primeni
znanja.Postoje cetri genericke strategije upravljanja znanjem, a to su:1)Strategija
ojacavanja – koja pocinje od postojeceg znanja I fokusira se na transfer toga znanja
sirom organizacije , povecavajuci efikasnost operacija I smanjujuci rizik.2)Strategija
ekspanzije – proizilazi iz postojeceg domena znanja preduzeca I ima za cilj kreiranje
znanja oslanjajuci se na postojece podatke,informacije I znanja.3)Strategija
pribavljanja - je eksterno orijentisana strategija uspostavljena sa ciljem da se stvori novi
domen znanja transferom novog znanja iz eksternih izvora.Transferom novog znanja od
partnera stvaraju se pretpostavke za buduce inovacije.4)Inicijativna strategija – zahteva
stvaranje timova sa zadatkom stvaranja novog domena znanja, kada ne postoji osnova u
postojecem znanju.Ova strategija moze imati dvojak uticaj na strategijske ciljeve: prvo
moze da doprinese stvaranju inovacija u polju efektivnosti, a drugo da se poslovni
procesi vode na novi nacin da se poboljsa njihova efikasnost.
Disciplina predstavlja teoriju I tehniku koje se moraju prouciti I kojima se mora ovladati
da bi se sprovele u praksi, ona je razvojni put za sticanje odredjenih vestina.Pet disciplina
ucenja su nesto specificno u odnosu na druge discipline.”Pet disciplina” predstavlja:
1.Licno ovladavanje – koja predstavlja kljucni temelj organizacije koja uci.Ova
disciplina predstavlja neprestanu posvecenost pojedinca za pojasnjavanjem I
produbljivanjem licne vizije,za usmeravanjem licne energije, cime se stice sposobnost
celovitijeg sagledavanja stvarnosti.Licno ovladavanje je disciplina licnog rasta I razvoja
koja pored sposobnosti ostvarivanja zeljenih ciljeva, zahteva duhovni razvoj I kreativni
pristup licnom zivotu.
2.Mentalni modeli – su duboko usadjene pretpostavke, slike koje uticu na nase
razumevanje sveta I na to kako delujemo,tj. nesvesni efekat koje ostvaruju na nase
ponasanje.To su zapravo nasi sudovi, predrasude,koje ometaju realno sagledavanje
stvarnosti.Stoga je neophodno licne I zajednicke mentalne modele kompanije izneti na
povrsinu kako bi mogli njihovim istrazivanjem I preispitivanjem omoguciti njihovu
primenu sa relanom situacijom.
3. Zajednicka vizija – je sposobnost da se izgradi, usvoji I zadrzi zajednicka slika
buducnosti koju zelimo da ostvarimo.Kada postoji prava vizija, ljudi se isticu I uce,ne
zato sto im je receno nego zato sto oni zele.Bez zajednicke vizije nemoguce je imati
organizaciju koja uci.
4.Timsko ucenje – treba shvatiti kao sinergiju.Uspostavljanjem timskog ucenja ne samo
sto se sinergetski uvecava inteligencija tima, ostvaruju bolji rezultati, vec se pojedinci
usavrsavaju brze nego inace.Ako timovi ne mogu da uce, ni organizacija nece moci da
uci.
5.Sistemsko razmisljanje (peta disciplina) – integrise sve discipline u formu teorije I
prakse.Sistemskom razmisljanju su takodje potrebne discipline gradjenja zajednicke
vizije, timskog ucenja I sposobnost da se shvati I ostvari potencijal.Sustina ovih pet
disciplina je kolektivno ucenje.
17.DISCIPLINE UCENJA
22.INVENTIVNOST I INOVATIVNOST
Invencija znaci otkrice, naucno ili tehnicko.Inventivni proces ne sledi logiku razmatranja
poznatih cinjenica I vezuje se za misljenje izdvojeno iz konteksta poznatih stvari.Zato se
invencija cesto vezuje za proces krativnog I kriickog misljenja tj. inteligencije
pojedinaca.Kriticko I kreativno misljenje se mogu definisati kao tip misljenja I kvalitet
procesa razmisljanja.Pod kreativnim misljenjem se podrazumeva kreiranje I/ili obrada
ideja,procesa I predmeta, a kriticko misljenje je njihova evaluacija.Osnovni uslov za
razvoj kreativnog I kriticnog misljenja su sloboda I dozivotno ucenje.Pod ucenjem u
krativnom smilu se podrazumeva sticanje znanja iz oblasti u kojoj se radi,saznanje putem
sopstvenog otkrica itd.Inovacija je prva primena starih ili novih ideja, odnosno otkrica I
u vidu novog proizvoda ili procesa.U tehnoloskom smislu tehnoloska inovacija je prva
primena nauke I tehnologije u novom smeru sa komercijalnim uspehom.Tehnoloske
inovacije ukljucuju skup naucnih, tehnoloskih, finansijskih,komercijalnih I drugih
aktivnosti.Ono sto je bitno je da se inovacija odnosi na koriscenje novog znanja za
ponudu novih proizvoda Ili usluga koji imaju bolju vrednost.Moderniji proces inovacije
je tzv.model “inovativnog susreta” koji se odvija u sveukupnom okruzenju:tehnicko –
tehnoloskom, socijalnom , kulturnom,ekonomskom itd.
23.IZVORI INOVACIONOG RPOCESA (P.DRUCKER ,1985)
24.NEOCEKIVANO
Nepodudarnost je neslaganje izmedju onoga sto jeste I onoga sto bi trebalo da bude ili
onoga sto jeste I onoga sto svak pretpostavlja da jeste.Ona naglasava postojanje neke
vazne greske, a greska je izazov za inovaciju.Postoje nekoliko vrsta nepodudarnosti:
1)Nepodudarnosti ekonomske realnosti – javljaju se kada traznja nekog proizvoda ili
usluga naglo raste.Tada bi trebalo da se desi I naglo poboljsanje ekonomskih
preformansi, a u relanosti se ipak to ne desava.Obicno su te nepodudarnosti
makrofenomeni, koji se desavaju u okviru citave industrijske grane Ili citavog sektora
usluga.Nepodudarnost izmedju ekonomskih relanosti jeste poziv za akciju.
2)Nepodudarnosti izmedju relanosti I pretpostavke o njoj – jvlja se kada ljudi jedne
proizvodne ili usluzne delatnosti pogresno opazaju realnost proizvodne ili usluzne
delatnosti,zbog cega prave pogresne pretpostavke o njoj,a njihovi napori se usmeravaju u
pogresnom pravcu.Oni ce se koncetrisati na oblast gde rezultati I ne mogu postojati.Ova
nepodudarnost zahteva “herojsku” inovaciju.
3)Nepodudarnost izmedju opazenih I stvarnih vrednosti I ocekvianja klijenata – ova
nepodudarnost je najcesca.Proizvodjaci I dobavljaci skoro uvek pogresno zamisljaju sta
kupac stvarno kupuje.Oni moraju da pretpostave da je ono sto predstavlja “vrednost” za
proizvodjaca I dobavljaca, isto tako jednaka “vrednost” I za potrosaca.Da bi se uspelo u
bilo kom poslu,mora se verovati u taj posao I uzimagti ga ozbiljno.
4)Nepodudarnosti u okviru ritma ili logike procesa – nije sasvim suptilna stvar.Svrha
postojanja nekog proizvoda ili usluge je da zadovolji potrebe potorosaca.Ukoliko se taj
aksio zaista prihvati, I po njemu postupi,koriscenje nepodudarnosti kao mogucnosti za
inovaciju postaje dosta laka I visoko efikasna.Ovaj tip nepodudarnosti je obicno na
raspolaganju jedino ljudima koji se nalaze u okviru datog sektora proizvodnje ili usluga,
to nije nesto sto bi neko spolja mogao da primeti.
26.POTREBA PROCESA
28.DEMOGRAFSKA KRETANJA
30.NOVO ZNANJE
39.PROGRAM IR
U svetu se sve vise iskazuje zajednicki interes univerziteta, kompnija I samog grada gde
se oni nalaze, za objedinjavanjem IR aktivnosti kako bise raspolozivi resursi adekvatnije
koristitli.Ovaj zajednicki interes,tj. zajednicke IR aktivnosti nazivaju se tehnoloskim
parkom.Ekspanzija osnivanja biznis inkubatora u svetu sa ciljem podrske u osnivaju
malih I srednjih preduzeca sve vise ima inovativni,I naucni karakter.Grupa SPICE (spajs)
definisala je koncept biznis inkubatora na sledeci nacin: 1)Naucno tehnoloski park –
predstavlja kompleks objekata smestenih na definisanom delu zemljista sa namenom da
podrzi istrazivacki rad iz oblasti znanja I tehnologije, kao I stvaranje razvojnih I
proizvodnih kapaciteta.Tehnoloski park povezan je sa javnim istrazivackim I obrazovnim
ustanovama.On je organizovan sa ciljem pruzanja podrske za transfer tehnologija, kao I
za osnivanje I rst novih inovativnih preduzeca.2)Poslovni inkubatori ili inovativni
centri – nude prostorije za iznajmljivanje, za zapocinjanje biznisa I izradu biznis
planova,kao I distribuciju kancelarijskih usluga inovativnim preduzecima.Jedan takav
centar ima za cilj promociju lokalnog I regionalnog privrednog razvoja, transfer
tehnologija I inovacija,kao I kreiranje radnih mesta.Znacaj tehnoloskih parkova se
posebno ogleda u jihovom ucescu u ukupnom broju biznis inkubatora,ciji je broj sa oko
200 pocetkom devedesetih godina, popeo na preko 3000 kolika ih ima danas u svetu.
42.UPRAVLJANJE IR
44.KONTROLA IR
I-vrednost investicije; PGt – vrednost priliva gotovine u godini t; OGt – vrednost odliva
gotovine u godini t; p – period povracaja investicionog projekta; NGTt- neto gotovinski
tok ( razlika izmedju sadasnje vrednosti priliva I sadasnje vrednosti odliva gotovine) u
godini t.
b)Metod sadasnje vrednosti – predstavlja osnovni metod iz grupe metoda I predstavlja
razliku izmedju sadasnje vrednosti priliva I sadasnje vrednosti odliva gotovine. Obrasac
je:
SVPt – vrednost priliva gotovine u godini t; SVOt – vrednost odliva gotovine u godini t;
n- period eksploatacije gotovine u godini t; i – diskontna stopa; NGTt – neto gotovinski
tok; a – diskontni faktor za diskontnu stopu i ;
U slucaju kada su gotovinski tokovi konstantni u periodu n, njihova sadasnja vrednost se
izracunvava pomocu formule :
c)Metod interne stope prinosa – ovaj metod koristi se kao kriterijum za ocenu
rentabilnosti projekta.Interna topa definise se kao ona diskontna stopa koja izjednacava
sadasnju vrednost piliva gotovine sa sadasnjom vrednoscu odliva gotovine.Interna stopa
prinosa (r) predstavlja nepoznatu u jednacini:
Da bi postojala interna stopa prinosa(ISP), bar jedna vrednost neto gotovinskog toka
mora biti negativna.Internu stopu prinosa moguce je izracunati koristeci formulu za
linearnu interpolaciju:
49.IDENTIFIKACIJA RIZIKA