KAPACITIVNO DIMENZIONIRANJE PROIZVODNOG

SUSTAVA

Kapacitivno dimenzioniranje proizvodnoga sustava zadaća je kojoj je svrha

utvrđivanje potrebnoga broja elemenata sustava.

Pod elementima sustava razumijevaju se strojevi i ručna radna mjesta, te ostala

oprema, uključujući i posebne odjele (lakirnica, galvanizacija i slično).

Kapacitivno se dimenzioniranje, ovisno o etapi projektiranja, izvodi s većim ili

manjim stupnjem egzaktnosti. Za točan je proračun potrebno potpuno definiranje
tehnoloških procesa (planovi izradbe i montaže).

Tehnološkim su procesima određene operacije − njihov sadržaj, redoslijed,

vremena, te potrebna oprema.

Nakon što su definirani oprema i vremena operacija, broj elemenata ovisi samo o:
zahtijevanoj proizvodnoj količini i broju serija te raspoloživom vremenu elemenata.
Kapacitivno dimenzioniranje treba uključivati višestruku provjeru rezultata
provedbom simulacije opterećenja (Tecnomatix – Plant Simulation – Siemens NX
PLM).

Potreban broj strojeva i ručnih radnih mjesta − elemenata proizvodnoga sustava,

određuje se tako da se prema poznatome tehnološkome procesu najprije izračuna
vremensko opterećenje svakoga pojedinoga elementa:

t E   nSi  t PZij   ni  t1ij

i j i j

gdje su:
tE − godišnje vremensko opterećenje elementa, s/a, h/a
nSi − broj serija godišnje i-toga proizvoda
tPZij − pripremno-završno vrijeme na elementu, za j-tu operaciju i-toga proizvoda, s
ni − godišnja proizvodna količina i-toga proizvoda na elementu
t1ij − jedinično (norma, komadno) vrijeme na elementu, za j-tu operaciju i-toga
proizvoda, s
i − brojač različitih proizvoda koji se izrađuju na elementu, i = 1, ..., NP
j − brojač operacija za i-ti proizvod, j = 1, ..., NOi. 2
Teoretski potreban broj elemenata nTE računa se izrazom:

nTE = tE / tRE

gdje tRE označuje raspoloživo vrijeme elementa, h/a.

Uobičajeno se uzima da je tRE = 1800 h = 6480000 s godišnje za rad u jednoj

smjeni. Inače, raspoloživo se vrijeme elementa, u jednoj godini, za jednu smjenu, uz
sedamipolsatni radni dan, može izračunati pomoću izraza:

tRE = (365 - broj neradnih dana − broj dana za održavanje) · 7,5 · RE [h/a]

gdje je RE stupanj iskorištenja kojime se uzimaju u obzir standardni i nepredviđeni

gubici vremena.

Broj dana za održavanje određuje se na temelju podataka proizvođača opreme,

odnosno iskustveno. Stupanj iskorištenja RE procjenjuje se na osnovi iskustva za
nove proizvodne sustave, odnosno uvrštava shodno vlastitim podacima, proisteklim
praćenjem proizvodnje.

3
Teoretski potreban broj elemenata najčešće poprima necijelu vrijednost, pa je
potrebno zaokruživanje kako bi se dobio stvarni broj elemenata nE.

Ako na primjer teoretski potreban broj nekoga stroja iznosi 2,09, trebalo bi nabaviti
tri takva stroja. Ipak, u konkretnoj situaciji, moguća su i zaokruživanja na manju
vrijednost (dva), i to tako, da se, ako je moguće, operacije koje se obavljaju na
dotičnome stroju obave:
− na stroju sličnih obradnih značajki, ako takav postoji
− prekovremenim radom ili radom u više smjena
− u kooperaciji (usluga).

Kod vrlo malenih vrijednosti (naprimjer nTE < 0,5), zaokruživanje na višu vrijednost
dolazi u obzir ako se radi o jeftinijem stroju, uz zadovoljavanje osnovnih kriterija
ekonomičnosti i izvjesnost njegovoga korištenja u budućnosti. (Eksperimentiranje novom
tehnologijom/svladavanje i uvođenje nove tehnologije?)

Potreban broj ostalih uređaja i opreme, kao i posebnih pogona i postrojenja, računa
se u osnovi na jednak način.

4
Za jednosmjenski rad broj proizvodnih radnika, zanemarujući mogućnost rada na
više strojeva, i pretpostavljajući da se ne radi o automatskim strojevima, odgovara
zaokruženim teoretskim vrijednostima potrebnih brojeva strojeva i ručnih radnih
mjesta.

U slučaju višesmjenskoga rada broj se proizvodnih radnika umnožava množiteljem

dva (rad u dvije smjene) ili tri (rad u tri smjene), opet pod pretpostavkom
neprimjenjivanja rada na više strojeva, te pretpostavljanjem održavanja jednolike
proizvodnosti u tijeku čitavoga dana.

5
Tablicom su zadani podaci o godišnjim proizvodnim količinama, broju serija godišnje,
te planovima izradbe za izradu dva dijela (D1 i D2).

Redni Pripremno- Jedinično

Komada Serija Element
Dio broj završno (norma)
godišnje godišnje (stroj)
operacije vrijeme vrijeme
− 1/a − − minuta
1 2 3 4 5 6 7

1 S1 20 5
D1 5000 10 2 S2 30 8
3 S1 20 2
1 S1 20 10
2 S3 20 5
D2 20000 10
3 S2 30 4
4 S4 30 2

Potrebno je kapacitivno dimenzionirati proizvodni sustav (odrediti broj elemenata

sustava) i to samo za elemente (strojeve) S1 i S2.
Raspoloživi fond sati elementa iznosi tRE = 1800 [h/a]. 6
Iskorištenje kapaciteta u njemačkoj strojarskoj proizvodnji

https:/
/tradin
gecon
omics.
com/g
erman
y/capa
city-
utilizat
ion

7
Narudžbe u njemačkoj strojarskoj proizvodnji

8
Međunarodno poslovno raspoloženje i narudžbe u njemačkoj strojarskoj
proizvodnji

9
 PROSTORNO DIMENZIONIRANJE

Važnost određivanja prostora potrebnog za nesmetani rad proizvodnoga

sustava proistječe iz:
− visokih i stalno rastućih cijena građevinskog zemljišta i zgrada, ali i
− povećanih troškova proizvodnje nastalih zbog zastoja (u proizvodnji) uslijed
pomanjkanja prostora.

10
UTJECAJNI ČIMBENICI I VRSTE POVRŠINA

Za dovoljno točno određivanje površine proizvodnog sustava nužno je poznavati

sve čimbenike kojima treba osigurati prostor i njihove međusobne povezanosti.

Osnovni utjecajni čimbenici na veličinu ukupne površine proizvodnoga sustava jesu:

− proizvodni zadaci
− pomoćni procesi nužni za izvršenje proizvodnih zadataka (skladištenje, transport,
pretovar...)
− vrsta zgrada i broj katova
− struktura i organizacija sustava
− ukupan broj zaposlenih
− proizvodna sredstva i njihov broj
− zaštita okoliša i sustava.

11
zemljišta
Površina
Površina zgrada Vrste površina

ZA ZDRAVSTVENU
ZAŠTITU

12
 Površina
Površina zgrada zemljišta

13
Površina zgrada

ZA ZDRAVSTVENU
ZAŠTITU

14
 PRORAČUN PROIZVODNE POVRŠINE

Postoje tri vrste postupaka za proračun proizvodne površine:

1. postupak pomoću karakterističnih vrijednosti
2. analitički postupci
3. grafički postupak.

15
POSTUPAK PRORAČUNA PROIZVODNE POVRŠINE POMOĆU
KARAKTERISTIČNIH VRIJEDNOSTI

Pod karakterističnim vrijednostima razumijevaju se količnici, koji izražavaju odnos

empirijskih vrijednosti dviju značajki.

Kao značajke se najčešće koriste:

− površina/zaposlenom (Broj zaposlenih se odnosi na jednu smjenu i predstavlja
sumu proizvodnih, skladišnih, administrativnih i pomoćnih radnika.), m2/zaposlenom
− površina/stroju, m2/stroj
− površina/obujmu proizvodnje, m2/komad ili m2/t...
− površina/prihod, m2/kn, itd.

Postupak se može uspješno primijeniti samo za slične proizvodne procese te je

nužno kritičko preispitivanje navedenih, najčešće uzornih, vrijednosti iz literature.

16
Površina zemljišta 60 ... 90 m2/zaposlenom

Neizgrađena površina (za male sustave) 50 % površine zemljišta

Neizgrađena površina (za srednje i velike sustave) 30 ... 40 % površine zemljišta

Površina za promet 20 % površine zemljišta

Površina za parkiranje uključujući prilaze i izlaze: 25 m2/(5 zaposlenih)
- za putnička vozila 25 m2/putničkom vozilu
- za teretna vozila 35 m2/teretnom vozilu
Rezervna površina 20 ... 30 % površine zemljišta

Brutopovršina katova 32 m2/zaposlenom

Netopovršina katova:
- za jednokatne zgrade i hale 95 % brutopovršine katova
- za višekatne zgrade 91 ... 95 % brutopovršine katova
Površina konstrukcije:
- jednokatne zgrade i hale 5 % ukupne površine kata
- višekatne zgrade za upravu 5 ... 9 % ukupne površine katova
(postotak ovisi o broju katova)

17
 Karakteristične vrijednosti površina za obradu odvajanjem čestica

Obrada odvajanjem čestica 15 ... 18 m2/radnik

Revolverska tokarilica 6 m2/stroj
Tokarilice, lake 6 m2/stroj
Tokarilice, srednje 12 m2/stroj
Tokarilice, teške 15 m2/stroj
Tokarski automati 13,5 m2/stroj
Mali strojevi 10 ... 15 m2/stroj
Male i srednje glodalice 20 m2/stroj
Dugohodne blanjalice i portalne glodalice 80 ... 230 m2/stroj
Transportna površina 30 % površine strojnih radnih mjesta

18
 ANALITIČKI POSTUPCI PRORAČUNA PROIZVODNE POVRŠINE

Kod analitičkih se postupaka ukupna površina koju treba proračunati dobiva kao
suma djelomičnih, komponentnih površina.

Djelomične
površine
proizvodne
površine

19
Kod većine se analitičkih postupaka najprije na osnovi dimenzija radnih mjesta
(strojeva) određuje površina za njihovo postavljanje, a zatim se ostale djelomične
površine iskazuju postotnim udjelom te površine ili pomoću faktora.

U odnosu na postupak proračuna pomoću karakterističnih vrijednosti, analitički

postupci zahtijevaju više vremena, i za prikupljanje podataka o radnim mjestima, i
za proračun, ali su im rezultati točniji te se koriste kod izrade idejnoga projekta.

Proizvodna površina APR sastoji se od ovih djelomičnih površina:

- netoproizvodne površine AN
- transportne površine AT
- površine za odlaganje AO, i
- pomoćne površine AP, pa je onda izraz za njezin proračun:

APR = AN + AT + AO + AP [m2].

Netoproizvodna površina, AN, suma je površina svih radnih mjesta i računa se

A  A
izrazom:
N RM i .
i
20
 PRORAČUN NETOPROIZVODNE POVRŠINE POMOĆU POVRŠINSKIH
FAKTORA

Površina radnog mjesta ARM sastoji se od:

- površine osnove strojnog radnog mjesta
- površina za posluživanje, održavanje, popravak, odlaganje i zaštitu.

Funkcionalne površine pojavljuju se u ovisnosti od radnog mjesta i radnoj zadaći, i

međusobno se preklapaju, tako da je površina radnog mjesta manja nego suma
njegovih funkcionalnih površina:

ARM <  AFi.

i

21
Radno mjesto na stroju i njegove funkcionalne površine 22
Površina osnove radnog mjesta Ao označuje površinu projiciranog tlocrta stroja čiji
se pokretni dijelovi nalaze u krajnjim položajima (otvorena vrata, krajnji položaji
stola glodalice, područje zakretanja kod radijalne bušilice, pogon, upravljačka
jedinica...).

Površina za posluživanje APOS služi za pouzdano i neometano posluživanje radnog

mjesta, stezanje i otpuštanje izradaka, mjerenje izradaka, izmjenu alata i naprava.

Površine posluživanja više radnih mjesta ne smiju se preklapati. Iza radnika mora
se ostaviti slobodan sigurnosni razmak za korak unazad. Zbog toga se na crtežu
radnog mjesta mora označiti položaj poslužitelja (simbol: poluispunjeni krug), i
mjesto glavnog posluživanja (simbol: ispunjeni trokutić).

Površina za održavanje AOD služi za funkcionalno održavanje radnog mjesta,

čišćenje, otklanjanje strugotine i podmazivanje.

Površina za popravak APO treba omogućiti izvođenje popravaka koji se poduzimaju

nakon duljih vremenskih razdoblja kao što su demontaža vratila, osovina, motora i
slično. Ova se površina samo povremeno rabi pa se može preklapati s drugim
funkcionalnim površinama. U slučaju obavljanja popravaka i remonta u izvanjskoj
radionici održavanja, površina za popravak se ne predviđa, ali zato treba osigurati
prostorne uvjete za nesmetan transport stroja do radionice održavanja.
23
Površina za odlaganje AO rabi se za odlaganje izradaka, neposredno na radnom
mjestu, prije i nakon obrade ili montaže. Njezina veličina zavisi od veličine i broja
izradaka (serije) i načina njihovog slaganja, transportnim jedinicama te organizaciji
transportnog sustava.

Površina za zaštitu AOP pojavljuje se kod radnih mjesta kod kojih postoji opasnost
od ispadanja izratka, leta strugotine, bliještanja, toplinskih zračenja i slično, a što bi
ometalo poslužioce susjednih radnih mjesta. Zbog toga ovu površinu treba označiti i
kod oblikovanja rasporeda radnih mjesta osigurati da do ometanja ne dolazi, na
primjer kosim postavljanjem radnih mjesta.

Funkcionalne se površine jednog ili više radnih mjesta preklapaju u određenom

obujmu, bez utjecaja na funkcionalnost radnih mjesta. Stupanj preklapanja
funkcionalnih površina na radnome mjestu, PRM, iznosi od 40 do 60 %.

24
Stupanj preklapanja funkcionalnih površina za više radnih mjesta kompenzira se
pojavljivanjem slobodnih površina (zbog različitih geometrijskih oblika radnih
mjesta), te se može uzeti da je netoproizvodna površina jednaka sumi površina svih
radnih mjesta.

Površina radnog mjesta dobiva se kao umnožak površine radnog mjesta i

površinskog faktora:
m m

AN =  ARMi =  foi ∙ Aoi

i 1 i 1

ARMi − površina i-tog radnog mjesta, m2

foi − faktor zavisan o površini osnove stroja (tzv. diskontinuirani faktor)
Aoi − površina osnove stroja (radnoga mjesta), m2.

25
 Faktori za proračun površine radnog mjesta

Površina osnove radnog mjesta AO

Faktor površine fO
[m2]
0,5 ... 1 6
> 1 ... 2 5
> 2 ... 3 4,5
> 3 ... 4 4
> 4 ... 12 3
> 12 ... 16 2,5
> 16 2

26
Faktori površine označuju prosječne statističke vrijednosti dobivene na osnovi
snimanja u industriji, kojima se uzimaju u obzir funkcionalne površine radnog
mjesta.

Zbog toga se ne smiju uporabiti za pojedinačno određivanje površine radnog

mjesta, nego samo pri proračunu površine za smještaj više različitih radnih mjesta.

Za radno mjesto površine osnove veće od 16 m2, preporuča se točno određivanje

potrebne površine.

27
Primjer:
Proračunati netoproizvodnu površinu pomoću metode površinskih faktora.

Dimenzije osnova elemenata sustava i broj pojedinih elemenata dani su tablicom.

Element Duljina elementa Širina elementa Broj elemenata

− m −
E1 2 1 1
E2 3 2 2
E3 4 2 2
E4 1,5 2 3
E5 3 1,5 1

28
 PRORAČUN NETOPROIZVODNE POVRŠINE POMOĆU
EKVIVALENTNIH POVRŠINA

Ovaj je postupak prikladan za proračun pojedinačnih radnih mjesta.

Temelji se na dimenzijama osnove radnog mjesta za koje se pretpostavlja da je u

obliku pravokutnika.

Za neometano posluživanje i održavanje stroja, dimenzijama osnove stroja dodaju

se dodaci:
− 1 m na strani posluživanja (0,7 m za poslugu i 0,3 m za sigurnost), a
− na preostalim stranama 0,6 m (za neometan čovjekov prolazak).

29
Određivanje površine radnog mjesta pomoću ekvivalentnih površina 30
Površine za odlaganje izradaka, alata i crteža nadomještaju se ekvivalentnom
površinom četiriju sredstava za odlaganje, pa je površina jednog radnog mjesta:

ARMi = (DRM + 2·DO) (ŠRM + DP + DO) + 4 · DSO · ŠSO

gdje su:

DRM − duljina radnog mjesta (strana na kojoj se vrši posluživanje), m

ŠRM − širina radnog mjesta, m
DP − dodatak za posluživanje, m
DO − dodatak za održavanje, m
DSO − duljina sredstva za odlaganje, m
ŠSO − širina sredstva za odlaganje, m.

31
 PRORAČUN TRANSPORTNE POVRŠINE

Transportna je površina obilježena površina koja je isključivo predviđena za

neometano odvijanje toka materijala i promet ljudi. Obilježava se najčešće linijama
žute ili bijele boje širine 50 ili 100 mm.

Osnovni čimbenici njezine veličine jesu: veličina i oblik zgrade, prostorni raspored
elemenata, način i organizacija transporta. U ranim fazama projektiranja
proizvodnog sustava ovi podaci nisu poznati, pa se transportna površina najčešće
proračunava kao proporcionalan dio netoproizvodne površine:

AT = AN · fT

gdje je fT faktor udjela transportne površine, koji poprima vrijednosti 0,25 do 0,4 za
izradbu dijelova u strojogradnji, a 0,15 do 0,25 za montažu sklopova (proizvoda).

Veće vrijednosti fT koriste se kod manjih vrijednosti AN.

32
Konačna transportna površina utvrđuje se tek nakon oblikovanja detaljnog
rasporeda elemenata sustava i definiranja širine transportnih putova. Tada se može
korigirati prije određena ukupna radionička površina.

Širina transportnih putova ovisi o:

− robi koja se transportira
− odabranim sredstvima za odlaganje (palete, kontejneri...)
− načinu transporta
− jednosmjernosti ili dvosmjernosti prometa, i
− odabranome transportnom sredstvu.

Zbog sigurnosti i preglednosti transportni putovi trebaju biti pravocrtni s križanjima

izvedenim pod 90°.

33
Š − širina
Transportno Sredstvo
Transportni Put Jednosmjerni Transportni Put Dvosmjerni

Širina transportnog puta ovisno o njegovoj jednosmjernosti odnosno

dvosmjernosti i transportnom sredstvu 34
Prema prethodnoj slici, širina transportnog puta iznosi:

ŠTPJ = ŠTSmaks + d1

ŠTPD = 2ŠTSmaks + d2

ŠTPJ − širina jednosmjernog transportnog puta, m

ŠTPD − širina dvosmjernog transportnog puta, m
ŠTSmaks − maksimalna (najveća) širina natovarenog transportnog sredstva (najveća
širina transportnog sredstva ili transportirane robe), m.

Dodaci za sigurnost iznose:

d1 = 0,8 m

d2 = 1,6 m.

Prema Pravilniku o zaštiti na radu za mjesta rada: „Širina transportnih putova ne

smije biti manja od 1,8 m, odnosno mora biti za 0,8 m veća od širine transportnih
sredstava, odnosno materijala, dijelova i proizvoda koji se prenose.”

35
Širine putova za promet ljudi uzimaju se ovisno o broju ljudi:
- za manje od 100 ljudi 1,2 m
- za manje od 250 ljudi 1,8 m
- za manje od 400 ljudi 2,4 m.

Za utovar i istovar robe treba kontrolirati širinu puta, koja mora biti jednaka ili veća
duljini natovarenog transportnog sredstva uvećanoj za minimalno 0,2 m.

36
 PRORAČUN POVRŠINE ZA ODLAGANJE

Površina za odlaganje predviđa se za vremenski ograničeno odlaganje materijala,

izradaka ili sklopova u cilju osiguranja kontinuiranog procesa izradbe i montaže,
odnosno za izjednačenje razlika u produktivnosti između elemenata sustava.

Ova površina kao i transportna površina mora biti obilježena.

Glavni utjecajni čimbenici na veličinu ove površine su proizvodni program, prostorna

struktura sustava, ujednačenost vremena operacija te sustav planiranja, praćenja i
održavanja proizvodnje. Za približno definiranje ove površine vrijedi:

AO = AN · fO

gdje je fO faktor udjela površine odlaganja. Za strojogradnju faktor fO iznosi od 0,2

do 0,3, a za montažu od 0,1 do 0,2.

Za točnije dimenzioniranje ove površine potrebno je koristiti metodu simulacije

nakon oblikovanja prostorne strukture sustava.
37
 PRORAČUN POMOĆNE POVRŠINE

Pomoćna površina zbroj je onih površina u izradbi i montaži koje nisu uzete u obzir
kod proračuna netoproizvodne površine, a neposredno su potrebne za: kontrolu
kakvoće, upravljanje pogonom, precizna mjerenja, izdavanje alata, kratke odmore i
slično.

Njezina se veličina približno određuje pomoću:

Ap = AN · fP

pri čemu je fP faktor udjela pomoćne površine (u strojogradnji: od 0,1 do 0,2).

Točniji proračun može se izvršiti na osnovi definiranog broja ljudi (potrebna površina
od 8 do 15 m2 po radnom mjestu), odnosno dimenzija opreme (na isti način kao i
AN).

38
 GRAFIČKI POSTUPCI PRORAČUNA PROIZVODNE POVRŠINE

Potrebnu površinu radnoga mjesta moguće je odrediti i grafičkim putem.

Polazište je projicirana osnova stroja (radnoga mjesta) koja uključuje moguće

ekstremne položaje pokretnih strojnih elemenata, nacrtane u odgovarajućem mjerilu
(M 1:10 ili M 1:50).

Na ovu površinu dodaju se ostale potrebne površine za ispunjenje funkcije radnoga

mjesta (za najveći predmet rada, za posluživanje, za odlaganje i slično).

Grafički je postupak prikladan zbog svoje zornosti, no iziskuje velik utrošak rada i
vremena (ako ne postoji softverska podrška s CAD bazom/katalogom radnih mjesta
odnosno opreme). Zato postupak nije pogodan za određivanje ukupne radioničke
površine.

39
 AO − površina osnove stroja, m2
B – ormarić za alat
AOD – površina za odlaganje
materijala, m2

d = 0,6+1,75+1,2+1 = 4,55 m

l = 0,6+3,9+0,6= 5,1m

ARM = d x l = 23,205 m2
ARM = 23 m2

Primjer određivanja površine grafičkim postupkom za radno mjesto

na revolverskoj tokarilici
40
 PRORAČUN SKLADIŠNE POVRŠINE

Skladišta su prostori za pohranu i pripremu materijala potrebnih za proizvodnju, kao

i gotovih proizvoda za opskrbu (isporuku) tržišta ili za daljnju preradu.

Skladištena roba je određena geometrijskim i tehnološkim svojstvima.

Geometrijska su svojstva oblik i dimenzije, a tehnološka:

- masa
- agregatno stanje
- otrovnost
- eksplozivnost
- osjetljivost na koroziju
- radioaktivnost i ostala.

41
U prvome koraku analize donose se načelne odluke.

Najprije se izdvaja opasna roba (zapaljiva, eksplozivna, otrovna...), koju je nužno

čuvati odvojeno i pod posebnim uvjetima.

Zatim se za sipku, plinovitu i tekuću robu određuje hoće li će se skladištiti, kako

je to uobičajeno, u vrećama, bačvama i spremnicima, ili pak u silosima i posebnim
spremnicima.

Nakon toga razvrstava se skladištena roba prema osjetljivosti na koroziju u četiri

skupine.
U prvoj je skupini roba neosjetljiva na koroziju. Ona se može skladištiti na
otvorenom.
Drugu skupinu tvori roba osjetljiva na atmosferske oborine (atmosferilije) ali
neosjetljiva na promjene vlažnosti i temperature zraka te se skladišti pod
nadstrešnicama.
Treću skupinu čini osjetljiva roba koja se čuva u sagrađenim skladištima.
Četvrtu grupu čini specijalna roba koja zahtijeva posebne uvjete skladištenja
(naprimjer određenu temperaturu i vlažnost zraka).

42
Nakon ovih načelnih odluka oblikuju se skupine slične robe.

To je roba koja treba istu ili sličnu skladišnu opremu i uvjete skladištenja, a
uključuju se u tok materijala na istome mjestu.

Pojavljuju se sljedeće skupine roba:

- sirovi materijali, poluproizvodi, pogonski i pomoćni materijal
- izrađeni i kupljeni dijelovi i sklopovi, gotovi proizvodi, materijal za pakiranje
- alati, naprave i ostala pogonska sredstva
- otpaci.

43
44
Veličina površine određuje se posebno za svaku definiranu grupu.

Osnovni čimbenici za veličinu površine jesu:

- skladištena roba
- način skladištenja
- veličina zalihe (pričuve)
- način transporta
- značajke (parametri) zgrade (korak, raspon, visina).

Osnovni su utjecajni parametri skladištene robe ovi:

- dimenzije
- obujam
- masa
- oblik, i
- asortiman.

45
Način skladištenja primarno zavisi o skladištenoj robi.

Skladištenje na podu/tlu primjenjuje se za sipak materijal i za komadnu robu koja

može biti naslagana ili nenaslagana, u sredstvima za odlaganje ili bez njih. Pod
sredstvima za odlaganje razumijevaju se palete, sanduci, kutije i slično. Nastoji se
da sredstvo za odlaganje odgovara transportnoj jedinici.

Teška, voluminozna i na pritisak osjetljiva roba koja se ne može odlagati u

sredstvima za odlaganje, odlaže se pojedinačno bez naslagivanja.

Ostala se roba može naslagivati, pri čemu je visina naslagivanja ograničena:

- nosivošću najdonjeg reda robe
- nosivošću poda
- visini podizanja transportnog sredstva, i
- visini zgrade.

Najveći dio komadne robe pohranjuje se u sredstvima za odlaganje i odlaže na

skladišnoj opremi − regalima ili nosačima:
- običnim
- paletnim
- pomičnim, i
- specijalnim.
46
47
Veličina zalihe zavisi o vrijednosti, jediničnoj potrošnji i vremenu potrebnom za
nabavu robe.

Skladištene robe dijele se prema ABC-kriteriju.

Kod robe visoke pojedinačne vrijednosti i manjih količina (“A” robe) pričuva se točno
proračunava prema potrebi u budućnosti na osnovi proizvodnog programa.

Za robu srednje pojedinačne vrijednosti i srednjih količina (“B” robe) pričuva se

određuje prema potrebi i prema potrošnji. Prema potrošnji definira se skladišna
pričuva, ako je vrijeme za nabavu robe kraće od vremena koje protekne od zahtjeva
do izuzimanja robe.

Za “C” robe određuje se predvidljiva potreba za budućnost na osnovi prosječne

potrošnje.

Sustav dviju kutija

48
 Godišnja
Ident-broj Godišnja potreba
Jedinica Cijena/jedinica vrijednost
dijela/ materijala Rang
količine količine [kn] materijala
materijala [jedinice količine]
[103 kn]
314256 komada 17 3 700 62,90 7
417687 kg 9 53 000 477,00 5
536423 kg 75 3 200 240,00 6
616222 kg 19 38 000 722,00 4
117380 komada 5 400 000 2 000,00 1
425212 kg 280 3 750 1 050,00 2
279312 kg 180 5 400 972,00 3
Ukupna godišnja vrijednost materijala 5 523,90

49
 Ident-broj Godišnja vrijednost Kumulativni
Rang Udio [%]
materijala materijala [103 kn] udio [%]

1 117380 2 000,00 36 36
2 425212 1 050,00 19 55
3 279312 972,00 18 73
4 616222 722,00 13 86
5 417687 477,00 9 95
6 536423 240,00 4 99
7 314256 62,90 1 100
Određivanje vrijednosnog udjela

50
 %
A 72% 100
Vrijednosni udjel

C robe

Kumulativna vrijednost
90 B robe

70 A robe
B 20%

C 8%

25 50 75 100 %
A 6%
Količinski udjel

B 17%

C 77%
51
Veličina skladišne površine proračunava se pomoću jednadžbe:

AS = ASN + AST + ASO + ASP [m2]

gdje su:
AS − ukupna skladišna površina, m2
ASN − netoskladišna površina, m2
AST − površina za transport unutar skladišta, m2
ASO − površina za komisioniranje, odlaganje i pripremu robe, m2
ASP − površina za kontrolu, upravljanje i ostale skladišne djelatnosti, m2.

52
Netoskladišna površina ASN proračunava se na više načina, i to prema:

- broju sredstava za odlaganje odnosno količini robe:

 nSJi  ASJi  fmi

i
ASN = [m2]
hSJi

nSJi − broj sredstava za odlaganje odnosno roba

ASJi − površina sredstava za odlaganje odnosno robe, m2
fmi − faktor za manipulaciju
hSJi − broj redova po visini
i − i-ta vrsta sredstva za odlaganje odnosno robe bez sredstva za odlaganje, i = 1, ... k;

- dopuštenog opterećenja poda:

F
ASN = [m2 ]
 dop
F − težina uskladištene robe, N
σdop − dopušteno opterećenje poda, N/m2.

53
Udaljenost uskladištene robe od zidova, konstrukcije i stropova zgrade ne smije biti
manja od 0,8 m, a od rasvjetnih armatura i grijaćih tijela 0,5 m.

U priručnim skladištima i skladištima površine manje od 100 m2, udaljenost

skladištene robe od zida ne smije biti manja od 0,3 m.

54
Površina za transport AST računa se izrazom:

AST = ASN . fST

gdje je fST faktor udjela transportne površine (fST = 0,2 do 0,4).

Veličina površine za transport bitno ovisi o primijenjenom transportnom sredstvu. Na

slici je prikazana širina transportnoga puta u skladištu za običan i bočni viličar.
2,7 do 3 m 1,4 do 2 m

Običan viličar Bočni viličar 55

Skladišta moraju na svakih 30 m duljine imati poprečne transportne putove širine
najmanje 1,8 m.

Ako se roba skladišti u regale ili na palete, glavni transportni put ne smije biti uži od
1,5 m, a razmak između regala ne smije biti manji od 0,8 m.

Prilazi utovarno-istovarnim površinama moraju s obje strane imati putove za ljude

najmanje širine 0,5 m.

56
Površina za komisioniranje, odlaganje i pripremu robe ASO:

ASO = ASN . fSO

fSO − faktor udjela površine za odlaganje (fSO = 0,3 do 0,5).

Površina za kontrolu, upravljanje i ostale pomoćne djelatnosti ASP proračunava

se na osnovi broja radnika (8 do 12 m2/radnom mjestu).

57
 PRORAČUN UREDSKIH POVRŠINA

Pretpostavka za određivanje površine ureda jest definirana organizacijska struktura

sustava. Ona se oblikuje na osnovi broja proizvodnih radnika i zahtjeva proizvodnog
programa u pogledu rješavanja pojedinačnih zadaća potrebnih za ispunjenje
postavljenih ciljeva, na način da se analizom pojedinačnih zadaća odredi tok rada i
potrebne operacije.

Grupiranjem operacija definira se sadržaj rada po radnim mjestima, a tok rada

određuje tok informacija između radnih mjesta, te je mjerodavan za oblikovanje
ustrojbenih (organizacijskih) jedinica sustava.

Na osnovi definiranih radnih mjesta određuje se broj i kvalifikacija potrebnoga

osoblja i čelnici ustrojbenih jedinica.

Tako određene podatke pogodno je prikazati u obliku tablice.

58
Zasivljena polja: Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. (Stara nomenklatura: VSS, VŠS, SSS, NSS, VKV, KV, PKV, NKV.) 59
Uredska površina proračunava se sljedećim postupkom:

1. Odrediti standardne površina pojedinih vrsta radnih mjesta (voditelj odjela,

samostalni projektant, tajnica...).

2. Za svaku ustrojbenu jedinicu odrediti površinu tako da se sumiraju djelomične

površine dobivene kao umnožak broja zaposlenih po pojedinoj vrsti radnih mjesta
i pripadajuće standardne površine.

3. U slučaju da se u okviru ustrojbene jedinice koristi specijalna oprema potrebno je

posebno odrediti površinu za njezin smještaj (središnji računalni sustav,
telefonska centrala, knjižnica, arhiva...).

4. Odrediti površinu za sporedne svrhe (promet, zahode, prostorije za odmor,

garderobe...).

60
Standardne površine radnih mjesta dobivaju se kao zbroj površina koje
zauzimaju:
− radni stol, stolica i posebna oprema, ovisno o vrsti radnog mjesta (naprimjer
stol s grafičkom radnom stanicom, stolica za posjetioca, kartoteka...)
− površina za prilaz radnom mjestu te
− površina za reprezentaciju za rukovodeća radna mjesta.

Slika (naredna stranica) prikazuje tipična uredska radna mjesta.

61
 Izvedbe uredskih radnih mjesta
1 – radni stol, 2 – ormarić, 3 – drugi radni stol (za računalo, tiskač...),
4 – stolica, 5 – konferencijski stol, 6 – stolica za posjetioce 62
U sljedećoj tablici dane su prosječne uredske površine za neka radna mjesta (bez
površina za sporedne svrhe).

Direktor poduzeća 30 m2/zaposlenom

Voditelj pogona 24 m2/zaposlenom
Voditelj odjela 18 m2/zaposlenom
Samostalni referenti:
- dvojica u sobi 9 m2/zaposlenom
- jedan u sobi 12 m2/zaposlenom
Sekretarica 8 m2/zaposlenom
Konstruktor, tehnolog s grafičkom radnom stanicom 10 m2/zaposlenom
Radno mjesto za pisaćim stolom 5 m2/zaposlenom

Prostorna organizacija ureda realizira se velikim uredima, pojedinačnim

uredima ili njihovom kombinacijom.

63
Pojedinačni uredi su tradicionalan oblik. Sadrže jedno ili više radnih mjesta. Kod
većeg broja ljudi međusobna su ometanja veća i u tom slučaju povoljniji su veliki
uredi, odgovarajuće opremljeni.

Ako se želi rabiti dnevno svjetlo, dubina pojedinačnih ureda ograničena je na 5 m, za

visine prostorije od 2,5 do 3 m.

Pojedinačni uredi u odnosu na velike urede imaju ove prednosti, omogućujući:

- dobru koncentraciju
- uporabu dnevnog svjetla i pogled kroz prozor
- prilagodbu na individualne zahtjeve glede klimatskih uvjeta
- manji su troškovi eksploatacije
- posjetioci se lakše orijentiraju, a
- u slučaju požara, vatra se sporije širi.

64
65
Veliki uredi oblikuju se za najmanje 50, a najviše 500 ljudi. Optimalno je 150 do
200 ljudi (1500 do 2000 m2). Uredi se trebaju opremiti tako da u pogledu
akustike, osvjetljenja i klimatizacije pružaju uvjete slične pojedinačnim uredima.

Oblik im je tlocrta najčešće kvadratičan ili pravokutan s minimalnim razmakom

zidova 20 m i visinom od 2,65 do 2,8 m.

Broj katova treba biti što manji. Ako se ovaj zahtjev ne ispuni, smanjuje se
učinak, povećava nezadovoljstvo i fluktuacija radnika, što utječe na povećanje
troškova.

Veliki uredi nisu pogodni za sve djelatnosti u području rukovođenja i upravljanja

te se zbog toga često izvode u kombinaciji s pojedinačnim uredima.

66
Prednosti su velikih ureda:
- dodjeljivanje radnih mjesta u skladu s tijekom rada
- dobra komunikacija između radnih mjesta
- dobri radni uvjeti i produktivnost rada
- jeftina izvedba instalacija
- velika fleksibilnost prostornog rasporeda
- manja površina po radnome mjestu
- osjećaj radnika da pripadaju skupini, a
- učinak pojedinca je vidljiv.

Projekt: Clive Wilkinson Architects

Tvrtka: Macquarie Group 67
Lokacija: Sydney
Novartis - Fabrikstrasse 15, Gehry Building
Basel, Switzerland, 2009. 68
 PRORAČUN SPOREDNE POVRŠINE

U sporedne površine pripadaju površine za:

- garderobu
- higijenu
- zahode
- zdravstvenu zaštitu
- prehranu
- pušenje
- za povremeno zagrijavanje radnika
- odmor
- sastanke i obuku
- zaštitne/sigurnosne funkcije (naprimjer: porta, u posebnim slučajevima vatrogasna
služba).
69
Garderobe služe za presvlačenje i pohranu dnevne i radne odjeće. Odjeća se
odlaže na vješalice ili u čelične ormariće. Primjena ormarića je češća jer
sprečava krađe.

Broj garderobnih ormarića i njihov smještaj zavisi o radnim uvjetima.

Ako su radni uvjeti normalni, dnevna i radna odjeća odlažu se u istome ormariću,
u nečistim pogonima u odvojenim ormarićima, dok se u pogonima koji zahtijevaju
posebne higijenske mjere (prehrambena industrija, industrija lijekova, prerada
otrovnih tvari...) dnevna i radna odjeća pohranjuje u odvojenim prostorima
između kojih se nalazi prostorija za pranje.

70
Garderobni ormarići moraju biti tako izvedeni da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
• da imaju najmanju visinu 150 cm, dubinu 35 cm, širinu 35 cm
• da su na nogarima visokim 15 cm radi čišćenja, a ako nemaju nogare da su
smješteni na fiksno podnožje visoko 15 cm
• da na prikladnim mjestima pri vrhu i dnu imaju otvore za ventilaciju
• da su snabdjeveni bravama i ključevima
• da u gornjemu dijelu imaju policu za odlaganje kape ili šešira, a visina police mora
biti najmanje 30 cm od vrha
• da imaju ugrađene vješalice ili drugo odgovarajuće sredstvo za vješanje odijela.

Ako se u garderobi predviđa smještaj odjeće za više od 50 radnika prolaz mora imati
širinu barem 1 m.

Ovisno o veličini i rasporedu ormarića, potrebna površina po ormariću, uključujući

prolaze, iznosi za obične ormariće 0,6 do 0,7 m2/zaposlenom, a za dvostruke
ormariće 1,2 do 1,4 m2/zaposlenom.

Potreban prostor za kretanje u garderobi prikazan narednom slikom.

71
Potreban prostor za
kretanje u garderobi

72
Površina garderoba dobiva se kao umnožak broja zaposlenih u proizvodnome
sustavu i odgovarajućega normativa.

Higijenske se prostorije nalaze uz garderobe, a opskrbljene su umivaonicima i

tuševima.

Jedan tuš na 5 radnika: jako znojenje, neugodni mirisi, prašina...

Jedan tuš na 10 radnika: proizvodnja kruha, mesa, mesnih prerađevina...
Jedan tuš na 20 radnika: obrada metala, automehanika...

Najmanja tuš-kabina je 0,9×0,9 m.

Jedna slavina/umivaonik na:

− 50 radnika za administrativno osoblje i slične poslove
− 20 radnika − prljanje ruku, znojenje, prašina
− 15 radnika − prljanje ruku, tijela ili znojenje
− 10 radnika − štetne tvari, neugodni mirisi.
73
Garderobe i prostorije za pranje trebaju biti na putu od ulaza u tvornicu do radnog
mjesta i izvode se centralizirano i decentralizirano.

Centralizirana izvedba je ekonomičnija u izgradnji i eksploataciji, ali uzrokuje dulje

putove k radnim mjestima.

Stoga odluka ovisi o svakom pojedinom slučaju.

Posebno je pogodno ako su prostorije za pranje na putu od radnog mjesta do

restorana.

74
Nužnici se postavljaju u svim zgradama u kojima borave ljudi, odvojeno za muškarce
i žene, na svakom katu. Prema DIN 18228, maksimalna udaljenost od radnog
mjesta do zahoda jest 100 m, a veličina se jednog zahoda ograničava na 10 školjki i
10 pisoara. Stoga se već kod pogona s više od 200 zaposlenih, zahodi izvode
decentralizirano.

Muški zahodi se često izvode sa četiri školjke, četiri pisoara i jednim umivaonikom,
za što je potrebno oko 16 m2. Za ženski zahod sa četiri školjke i jednim
umivaonikom dovoljno je 14 m2.

Prosječna površina jedne zahodske kabine, zavisno od načina otvaranja vrata,

iznosi od 1 do 1,35 m2, dok prosječna površina zahoda, uključivši predprostor i
prostor za umivaonike, iznosi od 2,5 do 5 m2.

Za najviše 30 muškaraca, odnosno 20 žena mora se predvidjeti i osigurati po jedan

zahod, a uza zahod za muškarce i po jedan pisoar.
75
Veličina površine za zdravstvenu zaštitu ovisi o broju zaposlenih, procjeni opasnosti
u proizvodnji i stavu rukovodstva poduzeća.

U malim pogonima zdravstvena je skrb ograničena je na prvu pomoć u slučaju

nesreće. U tu svrhu potrebno je da pogon raspolaže nekolicinom podučenih ljudi u
prvoj pomoći i kompletom za prvu pomoć.

U većim pogonima (s više od 1500 zaposlenih po smjeni), potrebno je osigurati

liječničku ambulantu s jednom prostorijom za preglede (16 m2), prostorijom za
medicinsku sestru (12 m2), čekaonicu (12 do 16 m2), dvije garderobne kabine (6 m2),
muški i ženski zahod (12 m2), što ukupno iznosi od 58 do 62 m2.

Površina restorana dobiva se kao umnožak broja ljudi koji istovremeno jedu i
potrebne površine po osobi. Radi bolje iskorištenosti površine, svako se mjesto u
restoranu najčešće rabi višekratno tijekom jedne pauze (do četiri puta). Površina po
jednom sjedećem mjestu ovisi o broju osoba za stolom, veličini stola i raspoloživog
prostora, i iznosi 1,2 do 2 m2/korisniku, dok površina za stajaće mjesto iznosi od 0,5
do 1 m2/korisniku. Radi osjećaja ugodnosti veličina restorana ne bi trebala prelaziti
600 mjesta.

Površina za kuhinju i sporedne prostore ovisi o broju izdanih obroka i proračunava

se sa 0,3 do 1 m2 po obroku.
76
Povrh rizika pušenja zbog specifičnih tehnoloških procesa, posebno radi zaštite
nepušača, u radnim prostorima mogu se predvidjeti posebne prostorije za pušenje
(Zakon o zaštiti na radu, čl. 57.).

U radnim uvjetima niskih temperatura, za radnike zaposlene u hladnjačama,

skladištima i na otvorenom prostoru (gradilišta) moraju se osigurati posebne
prostorije za povremeno zagrijavanje. Veličina ovih prostorija određuje se prema
broju radnika. I za radne uvjete visokih temperatura potrebno je predvidjeti
odgovarajuće prostorije.

Visoka se razina radnoga učinka održava ako se u tijeku radnog dana, uz stanku za
ručak, koriste i kratke stanke od nekoliko minuta. Za to se koriste prostorije za
odmor.

Kod uredskoga rada uzimaju se kratke stanke svjesno ili nesvjesno. Istraživanja su
pokazala da se u velikim uredima uvođenjem jedne 10-minutne stanke povećava
učinak za 10 %.

Zaposleni uzimaju stanku prema vlastitom radnom ritmu i provode je u posebnoj

prostoriji u kojoj mogu pojesti sendvič, popiti kavu ili pročitati novine.
77
Prostorija za odmor treba biti u blizini radnog prostora, a njezina je veličina
ograničena za smještaj najviše 20 ljudi, s potrebnom površinom od 0,8 do 3 m2 po
osobi.

Potrebna površina za jedno mjesto u učionici odnosno u prostoriji za sastanke iznosi

1,3 do 2 m2 po osobi.

Nakon obavljenog proračuna proizvodne, skladišne, uredske i sporedne površine

preporuča se izračunate podatke prikazati tablično.

78