DESET SAVJETA KAKO MOLITI

SV.IVAN OD KRIŽA

1. Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti

stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu
jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga.
2. Koliko se više pouzdaješ u stvari koje te odvraćaju
od molitve, toliko ćeš manje imati pouzdanja u Boga;
ne možeš služiti dvojici gospodara!
3. Otac izgovara samo jednu riječ, to jest svoga Sina, i
uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji
možeš i čuti.
4. Pronađi stoga tiho i samotno mjesto i tamo se
pomoli. Utroši svu snagu i polet svoje volje da Ga
zazivaš i blagoslivljaš.
5. Sjeti se da moliti ne znači puno misliti, puno
osjećati, puno činiti. Samo jedno je potrebno: biti
voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega; čuvati
tajne Božje ljubavi.
6. Pripazi da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu
u Bogu i misao okrenutu Njemu. Što bivaš
jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu.
7. Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i
sjedinjuju nas sa Bogom samim. To su neizostavna i
najbolja pomagala za molitvu.
8. Tko bježi od molitve, bježi od svakog dobra. Nikada
nemoj napustiti mislenu molitvu jer je ovo snaga
duše. Ne brzaj u molitvi. Ne prepuštaj se
malodušnosti...nikada.
9. U molitvi ne trebamo puno govoriti niti izmišljati
razne ceremonije ili tehnike. Dovoljno nam je ono što
nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek
sluša. Stoga budi jednostavan. Obzirom na molitve i
druge pobožnosti, neka se duše svojom voljom ne
mare podavati ceremonijama ni načinima molitve koji
se razlikuju od načina što nas uči Isus Krist. Očito, kad
su ga njegovi učenici pitali da ih nauči moliti, on ih je
naučio sve ono što je potrebno da budemo uslišani od
Vječnog Oca, kao onaj koji mu dobro pozna ukus: a
naučio ih je samo onih sedam prošnja Očenaša, u
kojima su uključene sve naše duhovne i vremenite
potrebe, a nije im dao na dohvat mnoge druge riječi ili
ceremonije.
10. Oni, dakle, koji su veoma aktivni i koji misle da će
svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti
cijeli svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više
koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da i
ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad
bi upotrijebili barem polovicu svoga vremena da
provedu s Bogom, sve da i nije njihova molitva toliko
savršena.