PREVOĐENJE KUR'ANA

- Kur’an na arapskom jeziku za muslimane je Allahov govor i objektivna objava,

bez ljudskog udjela u njemu.”
- Jezik Kur’ana smatran je neprikosnovenim, nije se smio mijenjati. Tekstovi
Kur’ana morali su se čitati, “učiti” na arapskom jeziku. Arapski jezik vremenom
se mijenjao, zato su se jezički stručnjaci morali brinuti o čistoti jezika svete
knjige i tumačiti značenja arhaičnih riječi i izraza u njoj, tako su čuvali i
književni jezik od dijalekatskih nanosa.

- Ipak, tekst Kur’ana prevodio se na Istoku i Zapadu, ali se uvijek tvrdilo da

nema čovjeka koji bi uspio prevesti uzvišeni Kur’an. Engleski orijentalist
Marnoduk Picthall u predgovoru svoga prijevoda eksplicitno tvrdi da se “Kur’an
ne može prevesti. Ovog su mišljenja bili i najstariji učenjaci islama”, dodaje on
i nastavlja, “a i ja zastupam u cjelosti ovo mišljenje. Zbog toga i ne tvrdim da
sam uspio prevesti Kur’an. Ja samo nastojim i trudim se da prenesem
kur’anska značenja. Ako i u ovome uspijem, smatrat ću se sretnim. Samo ovo
djelo i ovaj prijevod ne može nikada zamijeniti izvorni Kur’an niti ikada može
poslužiti tome cilju.” Isto mišljenje imaju i naši prevodioci. Zbog svetosti Božije
riječi, to je sasvim poznato, muslimani širom svijeta Kur’an moraju učiti na
arapskom. Međutim, njegovo prevođenje nije tabu postupak.
- Prvi put se na našem jeziku Kur’an mogao čitati tek 1895. godine, preveo ga
je Mićo Ljubibratić.
- Kasnije slijede novi prijevodi Kur’ana:

- Ali Riza Karabeg (1937),

- Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević (1937),
- Besim Korkut (1977),
- Mustafa Mlivo (1994),
- Enes Karić (1995),
- Hilmo Ćerimović (2004),
- Muhamed Mehanović (2013),
- Esad Duraković, (2014),
 OSNOVE ISLAMSKOG MORALA

Kada govorimo o islamskom moralu mislimo na ahlak, kao dio islamskog učenja koje
se odnosi na ljudsko ponašanje, koji je u vezi sa ostalim islamskim disciplinama.
Riječ ahlak potiče iz arapskog jezika i množina je od riječi huluk, koja ima više
značenja: moral, ćud, način ljudskog ophođenja, prirodne osobine, karakter.
Već iz samog jezičkog značenja možemo zaključiti da se islamski moral, ahlak bavi
uređivanjem međuljudskih odnosa, odnosno lijepim ponašanjem. Shodno tome
navest ćemo i terminološku definiciju ahlaka, odnosno značenje koje imamo na umu
kada govorimo o suštini ovog pojma. Imam Kurtubi je rekao: Ahlak je skup osobina
čovjeka pomoću kojih ostvaruje kontakte sa drugim ljudima, a one mogu biti
pohlavne i pokuđene. Naprimjer, u pohvalne osobine se ubrajaju: praštanje,
blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, ljubaznost, ukazivanje pomoći i dr., a u
pokuđene se ubrajaju njihove suprotnosti. Iz navedene definicije jasno zaključujemo
da se ahlak bavi ljudskim osobinama, svojstvima i to i pozitivnim i negativnim, pa tako
imamo i podjelu ahlaka na:

1. ahlaki hamide-dobra svojstva i osobine

2. ahlaki zemime-loša svojstva i osobine

Cilj islama jeste da afirmira i podstakne razvoj dobrih i plemenitih svojstava kod
čovjeka kao sto su: strpljivost, pouzdanje u Allaha dž.š., darežljivost, pravednost,
iskrenost i sl. koja će mu koristiti u njegovim odnosima sa drugim ljudima, ali i u
odnosu prema Allahu dž.š. S druge strane cilj je suzbiti razvoj negativnih osobina
čovjeka kao sto su: mržnja, oholost, srdžba, škrtost, zavist, pohlepa i dr., a ako ih već
posjeduje onda ih treba liječiti i mjenjati dobrim osobinama. Navest ćemo nekoliko
hadisa koji govore o onima koju imaju dobra i plemanita svojstva, odnosno koji su
lijepog ahlaka: "Najbolji od vas su oni sa najljepšim ahlakom" ili kako stoji na
drugom mjestu: "Zaista će čovjek lijepog ahlaka sigurno dostići stepen klanjača
i postača."

Koliko korist na Sudnjem danu čovjek može imati jasno zaključujemo iz sljedećeg
hadisa: "Zaista su mi najdraži od vas i meni najbliži po mjestu gdje će sjediti na
Sudnjem danu oni od vas koji su najljepšeg ahlaka, a zaista su mi najmrži od
vas i najudaljeniji od mene po mjestu gdje će sjediti na Sudnjem danu brbljivci,
oholi govornici i samodopadni naratori. " Ako se čovjek okiti pozitivnim
svojstvima onda on ima koristi i na ovom i na budućem svijetu što možemo vidjeti iz
riječi Poslanika a.s.: Najbolja svojstva za ovaj svijet i Ahiret su: "Posjetiti onoga ko
tebe ne posjećuje, dati onome ko tebi ne daje i oprostiti onome ko ti je nasilje i
nepravdu učinio."

Kada govorimo o ispravnom načinu ljudskog življenja onda svaki čovjek treba na
ispravan način da odredi svoje odnose i to:

1. prema Allahu dž.š.,

2. prema drugim ljudima,

3. prema sebi,

4. prema prirodi i

5. prema drugim stvorenjima.

Bitno je napomenuti da sve ove odnose musliman treba da uredi prema riječima
Allaha dž.š. i Poslanika a.s. jer moralni principi, etičke norme i praktično ponašenje
čovjeka je upravo utemeljeno na onome što je rekao Allah dž.š. i Njegov poslanik.
Svi etički principi, norme i pravila ponašanja u islamu su nepromjenjivi i oni
važe u bilo kom vremenu i bilo kom prostoru. Tako da su u islamu pravda,
istina, humanost uvijek pozitivne osobine, a nepravda, laž, ubistvo-uvijek
negativne osobine. Obzirom da su svi ovi principi od Allaha dž.š. onda možemo
jasno zaključiti da su oni i najbolji za čovjeka jer Stvoritelj najbolje poznaje svoja
stvorenja i zna šta je za njih najbolje.