Mjerenja u telekomunikacijama

(Predavanje 5)
ANALOGNI MJERNI INSTRUMENTI
UVOD
Električni mjerni instrumenti predstavljaju elementarna mjerna sredstva i služe za direktno
mjerenje električnih veličina kao što su struja, napon, otpor, snaga, itd. Na osnovu načina
obrade i prikaza rezultata mjerenja mjerni instrumenti se dijele na dvije skupine i to:
• analogne električne mjerne instrumente (sa neposrednim pokazivanjem) i
• digitalne električne mjerne instrumente (rezultat mjerenja je dat odredenim brojem
znamenki).
Osnovna karakteristika analognih mjernih instrumenata jeste indikacija neprekidne funkcije
promjene mjerene veličine u vremenu, dok digitalni mjerni instrumenti prikazuju mjernu
informaciju samo u diskretnim vremenskim trenucima. Postoje i kombinacije ove dvije vrste
instrumenata sa analognim i digitalnim prikazom mjernih podataka na ekranu. Historija
primjene električnih mjernih instrumenata za mjerenje istosmjernih električnih veličina proteže
se od sredine devetnaestog stoljeća pa sve do danas. Amper (Andr´e-Marie Amp`ere, 1775. -
1836. godine) se smatra pionirom u razvoju električne mjerne tehnike, jer je prvi napravio
instrument sa pokretnom iglom za mjerenje protoka elektriciteta. Ovakav princip mjernog
instrumenta, koji je kasnije usavršen, poznat je pod nazivom galvanometar.
U ovom periodu od dva stoljeća najduže su se u primjeni zadržali mjerni instrumenti koji rade
na elektromehaničkom principu djelovanja mjerene veličine na pokretni dio instrumenta. Kod
elektromehaničkog principa, mjerena električna veličina se posredno prevodi u mehaničku silu
ili moment, odnosno u translatorni ili rotacioni pomjeraj pokretnog elementa mjernog
instrumenta. Ovi instrumenti nisu imali elektronskih komponenti, osim eventualno ispravljača.
Razvoj mjerne tehnike i instrumentacije kroz čitav period u principu slijedi dostignuća u
razvoju nauke, posebno u oblasti fizike, elektronike i informacionih tehnologija.
U svom tehnološkom razvoju, analogni električni mjerni instrumenti dostigli su visoki stepen
usavršenosti zbog primjene tehnoloških i konstruktivnih rješenja iz oblasti elektronike i
informatike, tako da su medu sredstvima mjerenja u dužem periodu imali dominantnu ulogu i
značaj. Danas se u osnovi analogni električni mjerni instrumenti mogu podijeliti u dvije skupine
i to:
• analogne elektromehaničke mjerne instrumente i
• analogne elektronske mjerne instrumente.
Bez obzira na evidentne nedostatke u pogledu brzine mjerenja i imunosti na smetnje,
nemogućnosti povezivanja sa računarom, razlozi za primjenu analognih mjernih instrumenata
su, svakako, još neprevazidene prednosti sa kojima se oni odlikuju, kao što su:
− jednostavnost principa rada i konstrukcije,
− relativno niska cijena i
− bolja preglednost kod istovremenog praćenja više mjernih instrumenata.
Ipak, osnovna prednost digitalnih instrumenata je u pogledu tačnosti, pouzdanosti, čitljivosti i
brzini mjerenja, u mogućnosti jednostavnog memorisanja rezultata merenja u digitalnom
obliku, te to što ne postoji gubitak informacija u daljoj obradi mjernog signala.

1
Osnovne vrste analognih elektromehaničkih instrumenata s obzirom na princip rada su:
• instrument sa pokretnim svitkom i permanentnim magnetom,
• instrument sa pokretnim željezom,
• elektrodinamski instrument,
• elektrostatski instrument.
Postoji još čitav niz podjela analognih mjernih instrumenata. Tako se, naprimjer, s obzirom
na izvedbu kućišta, električni mjerni instrumenti dijele na:
• ugradbene instrumente dizajnirane tako da budu trajno montirani i koji su predvideni za
povezivanje pomoću trajno instaliranih vodiča. Ovi mjerni instrument najčešće imaju
namjenu da kontinuirano mjere i prikazuju rezultat mjerenja kao kontinuiranu
funkciju mjerene količine.
• prenosive instrumente dizajnirane tako da budu lako prenosivi. Ovi mjerni instrumenti su
najčešće indikacijski, to jest prikazuju vrijednost mjerne veličine u trenutku mjerenja bez
njenog snimanja.
Osnovni dijelovi električnog instrumenata su:
- mjerni mehanizam, koji se sastoji od nepokretnog dijela (stalni magnet, elektromagnet i sl.) i
pokretnog elementa u obliku svitka, pločice od magnetnog materijala i sl.,
- skala sa prikladnom podjelom u vidu crtica ili tačaka sa pripadajućom numeracijom,
- kazaljka koja je malo odmaknuta od skale kako bi se mogla slobodno kretati.

Kod svih analognih električnih instrumenata, položaj pokretnog dijela,

a time i vrijednost mjerene veličine, odreduje se na osnovu položaja kazaljke na skali
instrumenta. Veličina skale, broj crtica i njihova debljina zavise od tačnosti instrumenta i
definisani su odgovarajućim standardima.

Kod mjernih instrumenata treba na skali razlikovati dva opsega i to:

• Pokazni opseg mjernog instrumenta je cjelokupni opseg skale na kome se mogu
promatrati otkloni njegovog pokretnog organa.
• Mjerni opseg je dio pokaznog opsega na kome instrument mjeri sa naznačenom
tačnošću. Mjerni opseg je ograničen donjom i gornjom granicom, koje se označavaju
tačkicama uz podjele na skali ili na neki drugi način, ako se mjerni opseg razlikuje od
pokaznog opsega.
Ako mjerni opseg ne zauzima cijelu dužinu skale,
granice mjernog opsega moraju biti jasno
naznačene. Kada vrijednost podjela razmjera ili
priroda ljestvica skale omogućuje da se mjerni
opseg identificira s minimalnom dvosmislenošću,
nije ga neophodno označavati. Primjer je prikazan
na slici gdje se vidi da je pokazni opseg od 0 - 60
podioka, a mjerni opseg od 10 - 50 podioka.
Kada postoji samo jedna skala i neophodno je izvršiti
označavanje mjernog opsega, granice mjernog opsega
moraju se naznačiti pomoću malihispunjenih tačaka.
Primjer ovog načina označavanja dat je na slici desno
Mjerni opseg od 80 V do 110 V.

2
Kada postoji više od jedne skale i potrebno je izvršiti označavanje, granice mjernog opsega
moraju se naznačiti, ili malim popunjenim tačkama, ili lukovima proširenog mjerila. Primjer
ovog načina označavanja dat je na slici

Mjerni opseg od 0,06 MΩ do 0,4 MΩ i od 0,1 MΩ do 2 MΩ.

Skale se u osnovi mogu podijeliti na linearne i nelinearne. Od mjernih instrumenata se redovito

traži da zavisnost izlazne veličine uglaskretanja α bude linearna funkcija ulazne mjerene
veličine x:
α=k·x

Kod mjernih instrumenata koji mjere efektivnu vrijednost mjerene veličine pojavljuje se
kvadratna skala jer je otklon ovih mjernih sistema u pravilu proporcionalan srednjoj kvadratnoj
vrijednosti. Zavisnost otklona od mjerene veliˇcine je data kao:

α = k · x2

Kod analognih elektronskih mjernih instrumenata koji pokrivaju vrlo velik raspon mjerene
veličine (naprimjer frekvencija ili pojačanje u decibelima i sl.) pojavljuje se logaritamska skala čija
je funkcionalna zavisnost data kao:

Kod analognih mjernih instrumenata koriste se dvije vrste kazaljki i to:

• materijalna kazaljka i
• svjetlosna kazaljka.

3
Materijalna kazaljka je kruto vezana sa osovinom pokretnog dijela instrumenta tako da se
pomjera zajedno sa njim. Najčešće je uzdignuta iznad skale, radi slobodnog kretanja, što
najčešće dovodi do greške u očitanju usljed paralakse ukoliko se očitanje ne vrši pod pravim
uglom u odnosu na skalu instrumenta. Da bi se greška usljed paralakse eliminirala postavlja se
ogledalo kao što je prikazano na slici.

Prilikom očitanja treba voditi računa da se kazaljka poklapa sa svojim likom u

ogledalu.
Kazaljki ima različitih oblika, ali im je svima zajedničko da su uvijek lagane i najčešće su
izradene od aluminija ili njegovih legura. Kod pogonskih instrumenata veće klase tačnosti,
kazaljke su najčešće kopljastog oblika, dok se kod instrumenata manje klase tačnosti koristi
nitna kazaljka.
Svjetlosna kazaljka se primijenjuje kod mjernih instrumenata gdje se
zahtijeva povećana osjetljivost, kao što je slučaj kod galvanometara.

Mjerena električna veličina uzrokuje stvaranje sile između pokretnog elementa i nepokretnog
dijela tako da dolazi do stvaranja aktivnog obrtnog momenta M1 koji je proporcionalan mjerenoj
veličini. Na primjer, kod instrumenta sa pokretnim svitkom aktivni obrtni moment je
proporcionalan struji:
M1 = G  i
Ukoliko bi na pokretni dio djelovao samo ovaj moment, on bi se neprekidno kretao. Da bi
pokretni dio mjernog instrumenta dobio mirujući otklon neophodno je mehaničkom
konstrukcijom, to jest ugradnjom mehanizma koji rezultuje otpornim momentom (npr.
mehaničke opruge) osigurati da pokretni organ ostane u ravnotežnom položaju. Dakle, aktivnom
momentu se suprostavlja mehanički moment koji je proporcionalan uglu zakretanja pokretnog
organa:
M2 = -D  ,
gdje je: D – direkciona konstanta.
Otporni moment vraća kazaljku u nulti položaj kada su ulazi otvoreni, tj. kada na ulaze
instrumenta ne dovodimo električnu veličinu.
Najčešće se protumoment izvodi pomoću spiralnih opruga gdje je direkciona konstanta opruge
data kao:

4
 E b  3
D= 
12 l
gdje je: E modul elastičnosti, b,  i l širina, debljina i dužina opruge.
Položaj pokretnog dijela mjernog instrumenta u stacionarnom stanju određen je jednačinom:
M1 + M2 = 0
U toku promjene mjerne veličine i zakretanja pokretnog elementa do postizanja mirujućeg
(stacionarnog) stanja javljaju se, pored predhodno navedenih i dinamički momenti i to:
 Moment prigušenja koji je srazmjeran ugaonoj brzini
d d
M 3 = M 3e + M 3 m = −(Pe + Pm )  = −P
dt dt
gdje su Pe, Pm i P električna, mehanička i ukupna konstanta prigušenja.
Najčešći oblik električnog prigušenja je elektromagnetno prigušenje koje nastaje induciranjem
struja u vodičima kada se oni kreću u magnetnom polju.
 Momenat nastao zbog tromosti, koji je srazmjeran ugaonom ubrzanju
d 2
M 4 = −J 
dt 2
gdje je J =  r 2 dm moment inercije pokretnog dijela koji je jednak integralu proizvoda
elementarne mase dm i kvadrata njene udaljenosti r od ose vrtnje .
Moment prigušenja i moment tromosti takođe se protive momentu M1 pa imaju negativan
predznak.
U ravnotežnom stanju, suma svih momenata, prema d'Alambertovu pravilu mora biti jednaka
nuli:
M1 + M2 + M3 + M4 = 0
d 2 d
J  2 + P + D  = G  i
dt dt
Dinamički momenti M3 i M4 određuju ponašanje pokretnog elementa za vrijeme prelaznog
procesa. Rješavanjem date diferencijalne jednačine mogu se dobiti izrazi za tri osnovna
dinamička parametra kao:
J
− period neprigušenih oscilacija (prirodno trajno vrijeme) T0 = 2  
D
1 1
− vlastita frekvencija fo = =
To J
2 
D
P
− stepen prigušenja S=
2 J  D

5
Stepen prigušenja S određuje režim kretanja pokretnog elementa mjernog instrumenta. Pri tome
su moguća četiri slučaja:
S=0 neprigušeni oscilatorni režim kretanja (kriva A) –samo teorijski slučaj
S<1 prigušeni oscilatorni režim kretanja (kriva B)
S=1 granični aperiodski režim kretanja (kriva D)
S>1 aperiodski režim kretanja (kriva E)

U praksi je poželjno da nakon uključivanja nepromjenjive mjerene veličine, ili nakon njezine
nagle promjene, pokretni dio što prije zauzme konačni položaj. To se prije svega postiže malim
titrajnim vremenom T0 pokretnog dijela instrumenta i prikladnim prigušenjem. Obično se
odabire da stepen prigušenja bude nešto manji od 1 to jest sa vrlo malim prigušenim
oscilacijama kao što prikazuje kriva c na predhodnoj slici.
U stacionarnom stanju, dakle nakon prelaznog procesa, momenti M3 i M4 jednaki su nuli, pa
je otklon  jednak
G
= i
D
Sada je moguće definisati i strujnu osjetljivost instrumenat kao odnos promjene izlaznog
signala (otklona ) i pripadajuće promjene ulaznog signala (jačine struje I) kao:
d
O=
di
Većina instrumenata, a posebno svi pogonski, imaju jedan mjerni opseg pa prema tome i jednu
skalu. Ona je naznačena u jedinicama mjerene veličine (npr. A, V, W itd). Prenosni i
laboratorijski mjerni instrumenti redovito imaju više mjernih opsega za jednu ili više mjernih
veličina. Takvi instrumenti moraju imati i više skala sa prikladnim brojčanim oznakama. Da bi
se dobila vrijednost mjerene veličine treba otklon kazaljke i (broj podioka) pomnožiti sa
konstantom očitanja instrumena ki:
I mj = k i   i

6
Konstanta očitanja instrumenta se računa kao:
mjerni opseg
ki =
broj podioka
Izrada, nabavka i upotreba mjernih instrumenata je olakšana ako su definirani osnovni pojmovi
kao što su oznake, način ispitivanja, granice greške itd. Zato su na prijedlog Međunarodne
elektrotehničke komisije (IEC) nacionalne mjeriteljske ustanove donijele odgovarajuće
standarde i propise za proizvodnju i korištenje mjernih instrumenata. Za našu Državu
mjerodavni su standardi koje Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine izdaje kao BH
standard (oznaka BAS standard).
Tako je prema standardima pokazni opseg instrumenta cjelokupni opseg skale na kojem se
mogu promatrati otkloni njegovog pokretnog dijela. Mjerni opseg instrumenta je dio pokaznog
opsega na kojem instrument mjeri sa naznačenom tačnošću. Svi instrumenti su svrstani u osam
klasa tačnosti i to 0,05 ; 0,1 ; 0,2 ; 0,5 ; 1,0 ; 1,5 ; 2,5 ; 5,0. Standardima su definirani i referentni
uvjeti upotrebe mjernih instrumenata s obzirom na uticajne veličine kao što su temperatura,
vlažnost, položaj instrumenta, strana električna i magnetna polja itd.
- Oznake vrste struje (napona) koju instrument mjeri
Istosmjerna struja Izmjenična struja
Instrument mjeri ili istosmjernu Trofazni mjerni sistem s 3
ili izmjeničnu struju strujna i s 3 naponska svitka
- Oznake vrste mjernog sistema

- Instrument sa zakretnim svitkom i stalnim magnetom.

- Instrument sa zakretnim magnetom

- Elektrodinamski instrument

- Instrument s pomičnim željezom

Indukcioni instrument
-

- Elektrostatski instrument – elektrometar – kvadrantni elektrometar.

Postoji još cijeli niz raznih mjernih sistema, pa dakle i njihovih oznaka.

- Dodatne oznake (obično dolaze uz oznaku vrste mjernog sistema).

Oznaka ispravljača (obično se dodaje uz oznaku tako da se dobije ovakva
-
oznaka; ). Takav instrument služi za mjerenje izmjeničnih struja.
Upozorenje da za neko mjerno područje treba koristiti vanjski shunt (treba
-
paralelno dodati vanjski otpor).
Prije korištenja instrumenta obavezno pročitati upute ! U suprotnom može
-
doći do oštećenja instrumenta, neispravnog mjerenja ili postoji opasnost.

7
 - Oznake položaja u kojem treba biti instrument dok se s njime mjeri
Instrument se koristi tako da mu je za vrijeme mjerenja ravnina skale
-
(odnosno kretanja kazaljke) u horizontalnom položaju.
Instrument se koristi tako da mu je za vrijeme mjerenja ravnina skale
-
(odnosno kretanja kazaljke) u vertikalnom položaju.
Instrument se koristi tako da mu je za vrijeme mjerenja ravnina skale
- (odnosno kretanja kazaljke) u položaju koji je pod zadanim kutom prema
horizontali – ovdje je to 70°.

- Oznake ispitnih napona (kojima je ispitan mjerni sistem instrumenta)

- Instrument sukladno propisima nije ispitan povišenim ispitnim naponom.

Instrument je ispitan jednominutnim ispitnim naponom od 500V efektivno.

- Dopušteno je korištenje ovog instrumenta u strujnim krugovima gdje napon
vodiča prema zemlji ne prelazi 40V.
Instrument je ispitan jednominutnim ispitnim naponom od 2kV efektivno.
Dopušteno je korištenje ovog instrumenta u strujnim krugovima gdje napon
-
vodiča prema zemlji ne prelazi 650V. Kad je napon veći od 40V (a ne
prelazi 650V) mora se koristiti instrument barem s ovom oznakom.

8
 Instrument sa pokretnim svitkom:
Osnovni dijelovi instrumenta sa pokretnim svitkom su permanentni magnet i pokretni svitak.
Na pokretni svitak, kroz koji protiče struja I, a koji se nalazi u stalnom magnetnom polju
indukcije B, djeluje aktivni obrtni
moment:
M1 = F  b = N  B  h  b  I =
= N  B  S  I,
gdje je N ukupan broj namotaja svitka,
a h i b dužina i širina pokretnog
svitka.
Ovom momentu se suprotstavlja
moment spiralnih opruga:
M2 = -D  
Uzimajući u obzir da je u ravnotežnom
stanju M1 + M2 = 0 slijedi:
G N BS
= I = I
D D
Vidi se da je odnos otklona  i struje I linearan, to jest instrument ima linearnu skalu, pa je
osjetljivost ovog instrumenta konstantna:
d NBS
= .
dI D

Prigušenje instrumenta sa pokretnim svitkom je pretežno elektrodinamičkog karaktera. Naime,

ako se svitak sa N zavoja, od kojih svaki ima površinu S, kreće u radijalnom homogenom
magnetnom polju indukcije B, tada dolazi do induciranja napona e:

9
 d d
e = −N  = −N  B  S 
dt dt
Zbog induciranog napona poteći će struja i':
e N  B  S d
i = =− 
R R dt
Ta struja, zajedno sa magnetnom indukcijom B, stvara moment prigušenja koji se suprostavlja
aktivnom obrtnom momentu:
N 2  B 2  S 2 d G 2 d d
M p = − N  B  S  i = −  =−  = −P 
R dt R dt dt
Vlastita potrošnja ovih instrumenata je znatno manja od potrošnje ostalih vrsta instrumenata.
Uticaj stranim magnetnih polja na mehanizam rada ovog instrumenta je neznatan, jer njegov
stalni magnet stvara jako magnetno polje. Ovaj instrument je jako osjetljiv na mehaničke udare
i vibracije.
Instrumenti sa pokretnim svitkom koriste se za mjerenje istosmjernih napona i struja. Kod
izmjeničnih struja mjerni mehanizam ne može, usljed svoje tromosti, slijediti brze promjene
smjera struje, već pokazuje srednju vrijednost mjerene struje.
ZADATAK 1. Za instrument sa pokretnim svitkom sa magnetnom indukcijom u zračnom
zazoru B= 0,25 T, aktivnom površinom svitka S = 1,66 cm2 i brojem namotaja N = 1200 ,
dato je:
− moment tromosti svitka J = 5  10-5 kgm2
− konstanta elektromagnetnog prigušenja Pe = 5  10-5 Nms/rad
− konstanta mehaničkog prigušenja Pm = 5  10-6 Nms/rad
− direkciona konstanta opruge D = 2  10-4 Nm/rad
Instrument se naglo uključi u kolo jednosmjerne struje. U trenutku uključenja pokretni organ
instrumenta je mirovao u nultom položaju. Naći jednačinu kretanja pokretnog organa
instrumenta. Koliki je stepen prigušenja i prirodno titrajno vrijeme?
Rješenje: Aktivni moment instrumenta sa pokretnim svitkom, nastao usljed proticanja
istosmjerne struje kroz njega, iznosi:
M 1 = B  N  S  I = G  I = 0 ,05  I
Ovom momentu se suprotstavlja moment, kojeg stvaraju spiralne opruge i koji iznosi :
M 2 = −D   = −2  10 −4  
Na pokretni svitak još djeluje moment prigušenja nastao usljed indukovanja struje u svitku
(elektromagnetni moment prigušenja) i trenja u ležajevima (mehanički moment prigušenja) koji
je jednak:
d d d
M 3 = −(Pe + Pm )  = −P  = −5 ,5  10 −5 
dt dt dt
Pokretni svitak se takođe, usljed svoje tromosti, protivi ubrzanju pokretnog organa i taj moment
iznosi:
d 2 −5 d 
2
M 4 = − J  2 = −5  10  2
dt dt

10
Suma svih momenata koji djeluju na sistem jednaka je nuli tj:
M1 + M 2 + M 3 + M 4 = 0
odnosno
d 2 d
J  2 + P + D  = G  I
dt dt
Rješavajući datu homogenu diferencijalnu jednačinu sa konstantnim koeficijentima metodom
Laplaceove transformacije, uz početne uvjete (0) = (0) i '(0) = (0), dobije se:
GI
s 2  J   ( s) + s  P   ( s) + D   ( s) = ,
s
Odavde je:
GI GI 1
( s ) = = 
(
s s J + sP+ D
2
)
J s  (s − s1 )(s − s 2 )
gdje su s1 i s2 korjeni jednačine s2  J + s  P + D = 0
2
P  P  D
s12 = −    − = −  
2 J  2 J  J
gdje je
2
 =  P  − D
P
= i
2J 2 J  J
Rastavljajući gornji izraz na parcijalne razlomke i nalazeći original date funkcije dobije se:
GI  
( t ) =  1 +
1
(
 e −t  s 2  e t − s1  e − t  )
D  2 
Uvrštavajući vrijednosti za  i 
 = 0,55  = j  1,92
i nakon sređivanja gornjeg izraza za (t) dobije se:
 (t ) = 250  I  1 − e−0,55t  (0,29  sin(1,92t ) + cos(1,92t ))
Dakle, pokretni organ instrumenta se, kao što se vidi iz date jednačine kretanja, kreće prigušeno
oscilatorno, što se može provjeriti i izračunavanjem stepena prigušenja:
P
S= = 0 ,275
2 J D
Prirodno titrajno vrijeme iznosi:
J
T0 = 2   = 2    0 ,5 = 3,14 s .
D
ZADATAK 2. Kako će se kretati pokretni organ instrumenta sa pokretnim svitkom i
permanentnim magnetom i koliko iznosi njegovo prirodno titrajno vrijemeT0 ako je poznato:
− moment tromosti pokretnog organa J = 0 ,5  10 −6 kgm2

11
 − konstanta prigušenja P = 3,5  10 −6 Nms / rad
− direkciona konstanta D = 10–5 Nm/rad
Kolika bi trebala biti konstanta prigušenja pokretnog svitka, ako se želi da se on kreće granično
aperiodski?
Rješenje: (S = 0,78 < 1, kretanje je prigušeno oscilatorno, T0 = 1,4 s, P =4,4710–6 Nms/rad)

S=
P
= 0,78 T0 = 2  
J
= 1,4 s S = 1  P = 2  J  D = 4,47 Nms / rad
2 J  D D
ZADATAK 3. Mehanizam jednog instrumenta, sa pokretnim svitkom, definisan je slijedećim
parametrima:
− indukcija u zazoru permanentnog magneta B = 0,25 T
− aktivna površina svitka S = 1,66 cm2
− vrijednost direkcione konstante D = 5,5  10-7 Nm/rad
− broj namotaja N= 1500,5
− inercioni moment J = 0,45  10-7 kgm2
− ugao punog otklona n = 13, što odgovara otklonu od 20 pod.
Odrediti strujunu osjetljivost Oi u rad/A, nominalnu struju In, kritični otpor Rk, naponsku
constantu Cu i prirodno titrajno vrijeme T0.
N BS ( N  B  S )2
Rješenje: Oi = = 1,1  105 rad / A I n = D   n = 2A Rk = = 12,3 k
D N BS 2 JD
O 1 J
Ou = i = 8,94rad / V Cu = = 111,8mV / rad T0 = 2   = 1,8 s
Rk Ou D
ZADATAK 4. Za instrument sa pokretnim svitkom poznato je:
− indukcija u zračnom zazoru B = 0,2 T
− direkciona konstanta opruge D = 5  10-6 Nm/rad
− inercioni moment J = 9  10-6 kgm2
− aktivna površina svitka S = b  h = 3,5 cm2
− broj namotaja svitka N = 2000 namotaja
Odrediti koliki je vanjski granični otpor instrumenta ako je njegov unutarnji otpor jednak
Ri = 101 . Mehaničko prigušenje instrumenta zanemariti. Kako će se kretati pokretni organ
instrumenta, ako je otpor vanjskog kruga na koji je priključen instrument jednak 1500  ?

P=
( BS  N)
2

Rješenje: Konstanta prigušenja (uz zanemarenje Pm) jednaka je:

Ri + Rv
Vanjski granični otpor dobije se iz uvjeta da je stepen prigušenja s = 1 (granično aperiodsko
kretanje), odnosno da je konstanta prigušenja P = 2  J  D . Sada je vanjski granični otpor:

Rv =
( B S  N)
2
− Ri = 1359,98 
2 J  D
Kako je otpor vanjskog električnog kruga (1500 ) veći od vanjskog graničnog otpora
instrumenta (1360 ) pokretni organ instrumenta će se kretati prigušeno oscilatorno.
ZADATAK 5. Kolika je direkciona konstanta opruge instrumenta sa pokretnim svitkom čija je
strujna konstanta ci =6,36 mA/rad, a za čiji mjerni sistem je poznato:

12
– indukcija u zračnom zazoru B = 0,35 T
– broj namotaja N = 800
– aktivna površina svitka S = 4,4 cm2
Rješenje: ( D = 7,84  10-4 Nm/rad ) D D = Ci  N  B  S
Ci =
N BS
ZADATAK 6. Koliki je vanjski granični otpor instrumenta sa pokretnim svitkom čiji je
unutarnji otpor Ri = 33,3 ? Poznato je:
− direkciona konstanta opruge D = 11,5  10-7 Nm/rad
− inercioni moment J = 0,5  10-5 kgm2
− broj namotaja N = 1200
− indukcija u zračnom zazoru B = 0,15 T
− aktivna površina svitka S = 1,2 cm2
− konstanta mehaničkog prigušenja Pm = 2,810–6 Nms/rad
Rješenje: ( RV = 200  )

Proširenje mjernog opsega

Ovisno o izboru pokretnog elementa, opruge i permanentnog magneta, mjerni opsezi
instrumenata sa pokretnim svitkom kreću se od 10 A do 50 A . Proširivanjem mjernih
opsega mogu se ovi instrumenti koristiti i za veće vrijednosti struja i napona.
Da bi se instrumentu sa obrtnim svitkom, koji ima
unutarnji otpor svitka Ra, proširio strujni mjerni
opseg, dodaje se paralelno instrumentu jedan otpor
Rš (otpor šenta) koji je jednak:
Ia I
Rš = Ra  = Ra  a
Iš I − Ia
Otpor Ra obično predstavlja sumu otpornosti samog svitka Rsv i jednog kompenzacionog
otpornika Rk koji se dodaje da bi se kompenziraola promjena otpora svitka, nastala usljed
zagrijavanja svitka zbog proticanja struje.
Postoje dvije moguće izvedbe
instrumenta sa više mjernih opsega.
Na prvoj slici je prikazan instrument
sa pojedinačnim šentovima za
pojedine mjerne opsege. U praksi se
ovakav šent vrlo rijetko koristi jer mu
je prelazni otpor kontakata
preklopke, koji može biti istog reda
veličine kao otpor šenta, dodaje
serijski. kako su prelazni otpori vrlo
promjenjivi i najčešće nepoznati
takav bi instrument bio nepouzdan.
Na drugoj slici je prikazan šematski spoj jednog ampermetra sa više mjernih područja u tzv.
Ayrtonovom spoju. Prelazni otpori kontakta u ovoj izvedbi serijski se dodaju otporu vanjskog
kruga i nemaju uticaj na vrijednost otpora šenta.

13
Suma otpora instrumenta Ra = Rsv + Rk i otpora Rš predstavlja vanjski otpor kola (kritični
otpor) Rkr i često je unaprijed zadat, obzirom na potrebno prigušenje instrumenta.
Ia
I a  (Rkr − Rš ) = Rš  (I − I a )  Rš = Rkr 
I
Vrijednost pada napona na instrumentu sa pokretnim svitkom iznosi obično od 2 do 150 mV.
Da bi se mogle mjeriti i veće vrijednosti napona, proširuju se mjerni opseg voltmetra
dodavanjem jednog predotpora Rp kao na slici
U = U v + U p = I  Rv + I  R p

U − I  Rv U
Rp = = − Rv
I I

R p = Rv  (n − 1) gdje je n = U / Uv
Na sličan način određuju se i predotpori za više mjernih područja.
Rv 1
Količnik = zove se karakteristični otpor voltmetra i daje se u  /V .
Uv Iv

Uz poznato Rv i Iv mogu se odrediti otpori R p1 , R p 2 , R p 3 kao:

Rv
R p1 = (U 1 − U 0 ) ; R p 2 = Rv (U 2 − U 1 ) ; R p 3 = Rv (U 3 − U 2 )
Uv Uv Uv

14
 Rv
ili u opštem slučaju: R pi = (U i − U i −1 )
Uv
ZADATAK 7. Od instrumenta sa pokretnim svitkom sa otporom Ra =1600  treba realizovati
voltmetar i ampermetar sa predotporom i šentom od manganina za mjerenje napona od 10 V i
struje od 1 A. Naći vrijednost predotpora i šenta i izračunati kolika je greška instrumenta, ako
se radi uticaja temperature, otpor instrumenta Ra poveća za 4%, dok promjena predotpora i
šenta ostaje zanemarivo mala. Struja instrumenta Ia je poznata i iznosi 1 mA.
Rješenje: Potrebna vrijednost predotpora se dobije kao:
10
Rp = − 1600 = 8400 
10 −3
Struja u kolu prije promjene otpora Ra usljed temperature je Ia, a struja kroz instrument nakon
promjene otpora Ra za Ra iznosi Ia', gdje su Ia i Ia' dati kao:
U U
I a' = Ia =
Ra + Ra + R p Ra + R p
Sada je nastala greška jednaka:
U U
−
I a' − I a Ra + Ra + R p Ra + R p
g (%) =  100 =  100 = −0,63%
Ia U
Ra + R p
Proširenje strujnog mjernog opsega se vrši tako da se paralelno instrumentu priključi otpor šenta
čija je vrijednost:
I R 1600  10−3
Rš = a a = = 1,602 
(I − I a ) (1000 − 1) 10−3
Struja u kolu prije promjene otpora Ra usljed temperature je Ia, a struja kroz instrument nakon
promjene otpora Ra za Ra iznosi Ia', gdje su Ia i Ia' dati kao:
Rš Rš
I a' = I ; Ia = I
Rš + Ra + Ra Rš + Ra
Sada je nastala greška jednaka:
Rš Rš
−
I a' − I a R + Ra + Ra Ra + Rš
g (%) =  100 = š  100 = −3,84%
Ia Rš
R g + Ra
ZADATAK 8. Milivoltmetar sa mjernim opsegom od
15 mV i unutarnjim otporom R = 125  ima puni otklon
pri struji zakretnog svitka I = 0,12 mA. Odrediti otpore
R1 i R2 za mjerne opsege 5 mA i 0,15 mA.
Rješenje: (R1 = 15  R2 = 485 )
Za mjerni opseg 5 mA vrijedi relacija:

15
 I ( R + R2 ) = ( I ' − I ) R1
Za mjerni opseg 0,15 mA vrijedi relacija:
IR = ( I '' − I )( R1 + R2 )
Iz predhodne jednačine je:
IR 0,12  125
R1 + R2 = = = 500 
I "− I 0,15 − 0,12
Uvrštavajući u prvu jednačinu dobije se:
I ( R + 500 − R1 ) = ( I ' − I ) R1 R1 = I  625 = 15 
I'
ZADATAK 9. Za mjerni instrument Ri = 200 , koji ima kritičan otpor kola Rkr = 500  i
struju punog otklona Ii = 0,2 mA, potrebno je proračunati šentove, prema slici, za mjerna
područja 1 mA; 10 mA; 0,1 A i 1A. Najmanje mjerno područje struje (1 mA) treba, pored toga,
koristiti za mjerenje napona na područjima 100 mV; 1 V; 10 V i 100 V.
Rješenje: (R1 = 0,1  R2 = 0,9 , R3 = 9  R4 = 90 
R5 = 20  R6 = 900 , R7 = 9 k i R8 = 90 k.)

Vrijednosti otpora R1 do R4, zajedno sa otporima instrumenta i kompenzacionim otporom,

čine jedno zatvoreno kolo sa "kritičnim otporom" kola jednakim Rkr = 500 . Pojedina
mjerna područja se dobijaju sa izborom šentirajućeg otpora. Priključkom na 1 mA uključeni su
i odgovarajući predotpori.
Pojedine vrijednosti šentirajućeg otpornika dobiju se iz izraza
Ii
R š = Rkr 
I
Za mjerno područje od I = 1A dobije se:
Ii 0 ,2  10 −3
Rš 1 = Rkr  = 500  = 0 ,1 
I 1
Za mjerna područja 0,1 A; 10 mA i 1 mA dobiju se na isti način otpori Rš2 = 1 ; Rš3 = 100
 i Rš4 = 100 . Pošto su, za veća mjerna područja, manji šentovi već uključeni u električni
krug, potrebne vrijednosti otpora su:
R1 = Rš1 = 0,1  R3 = Rš 3 − R2 − R1 = 9 

R2 = Rš 2 − R1 = 0,9  R4 = Rš 4 − R3 − R2 − R1 = 90 
Da se dobije vrijednost kritičnog otpora kola, uzima se vrijednost kompenzacionog otpora od:

16
 Rk = Rkr − R1 − Rš 4 = 500  − 200  − 100  = 200 
Predotpori za mjerenje napona su priključeni na mjerno područje 1 mA. Karakteristični otpor
voltmetra iznosi, dakle, za sva mjerna područja 1/mA = 1000 /V. Otpor između ulazne kleme
i kleme 1 mA dobija se iz paralelne veze Rš4 = 100  i Ri + Rk = 400  i iznosi:
RŠ 4  (Ri + Rk ) 100  400
R= = = 80 
RŠ 4 + Ri + Rk 500
Za mjerno područje 100 mV treba predotpor od:

R p1 = 1000  100 mV = 100 
V
Kako je u kolo već uključen otpor od 80  za područje 100 mV potreban je još otpor od 20
, tj. vrijednost otpora je R5 = 20 .
Ukupni otpori za područja 1, 10 i 100 V iznose Rp2 = 1 k, Rp3 = 10 k i Rp4
= 100 k, tako da se moraju dodati predotpori od R6 = 900 , R7 = 9 k i R8 = 90 k.

ZADATAK 10. Potrebno je pomoću instrumenta sa pokretnim svitkom (struja punog otklona
Im = 1 mA, unutarnji otpor Rm = 1 k) realizirati univerzalni instrument. Odrediti otpore R1
i R6 da bi se ostvarila mjerna područja dana u tabeli.
Pri tome je potrebno izabrati da je: R1 + R2 + R3 = Rm.
1------- 1 A
2----- 0,1 A
3 ------10 V
4 ----- 50 V
5 ---- 100 V

Rješenje: ( R1 = 2  R2 = 18  R3 = 980  R4 = 4,5 k R5 = 20 k R6 = 25 k )

ZADATAK 11. Od ampermetra mjernog opsega 10 mA, unutrašnjeg otpora 20 , osam
otpornika i preklopke sa odgovarajućim brojem položaja treba napraviti univerzalni instrument
za mjerenje struje od 0,05 A, 0,1 A, 1 A i 5 A, kao i napona 10 V, 50 V, 100 V i 500 V. Nacrtati
šemu i izračunati potrebne vrijednosti svih otpora.
Rješenje: ( R1 = 0 ,05  , R2 = 0 ,2  , R3 = 2,25  , R4 = 2,5  ,
R5 = 196  , R6 = 800  , R7 = 1000  , R8 = 8 k )
ZADATAK 12. Voltmetru koji ima unutarnji otpor Rv = 30 k dodat je jedan predotpornik
Rp = 90 k, da bi mu se proširio mjerni opseg na U = 600 V. Koliki napon može mjeriti
voltmetar bez dodatnog predotpornika?
Rješenje: (UV = 150 V )

17
 Instrument sa pokretnim svitkom i ispravljačem
Instrument sa pokretnim svitkom ima čitav nit prednosti u odnosu na druge instrumente kao što
su: mala vlastita potrošnja, linearna skala, velika tačnost, mala osjetljivost na strana magnetna
polja, itd. Ali ovaj instrument ima i jednu veliku manu: može da mjeri samo istosmjerne
veličine.
Izmjenična veličina, npr. napon se može predstaviti jednačinom:

za ovakvu veličinu srednja i efektivna vrijednost u toku pozitivne

poluperiode iznosi:
 /2  /2
2U m 2U m 2 Um
U sr =  sin t  dt = ; U ef =  sin t  dt =
2

T 0
  0 2
Ako bi posmatrali srednju vrijednost za čitavu periodu ona bi bila jednaka:
Usr = 0
Kada se ovom instrumentu priključi izmjenična
veličina njegov otkon je jednak srednjoj
vrijednosti to jest pokazivanje instrumenta sa
pokretnim svitkom je Uoč = 0 V.
Ako se instrumentu sa pokretnim svitkom doda
ispravljač, tada se dobija mogućnost mjerenja
izmjenične vrijednosti struje.
Srednja i efektivna vrijednost punovalno
ispravljene sinusoidalne struje su jednake:
2 1
U sr = Um U ef = Um
 2
odnos efektivne i srednje vrijednsoti zove se faktor oblika i za sinusnu veličinu iznosi:
U ef 
0 = = = 1,11
U sr 2 2
Instrument se otklanja srazmjerno srednjoj vrijednosti ispravljene mjerene veličine:

U otklona = U sr
Kako nas obično interesuje efektivna vrijednost izmjenične veličine, a najčešće se radi o
sinusoidalnoj veličini skala instrumenta je prilagođena za očitanje efektivne vrijednosti sinusne
veličine:
U oč = o  U sr = 1,11 U sr
U slučaju da se pomoću ovog instrumenta mjeri složenoperiodična struja, tada instrument, koji
se otklanja srazmjerno srednjoj vrijednosti tog složenoperiodičnog signala Usr pokazuje:
U oč = o  U sr
Međutim, kako dati signal ima svoj faktor oblika  različit od faktora oblika za sinusoidu 0,
stvarna efektivna vrijednost složenoperiodične mjerene struje je:

18
 U e f =   U sr
Greška koja se javlja zbog uticaja oblika mjerene veličine može se izračunati kao:
o  U sr −   U sr o − 
g (%) =  100 =  100
  U sr 
Instrumenti sa pokretnim svitkom i ispravljačem često se koriste sa više mjernih opsega
(naponskih i strujnih), kako za izmjenične tako i za istosmjerne struje i napone. Ovakvi
instrumenti se tada često nazivaju univerzalni instrumenti.

ZADATAK 13. Struja testerastog oblika, prema slici

sa frekvencijom od 60 Hz, prolazi kroz otpor od 5 
vezan u seriju sa induktivitetom od 20 mH. Struja se
mjeri instrumentom sa pokretnim svitkom i
ispravljačem. Očitanje na instrumentu je bilo 3,5 A.
Izračunati efektivnu vrijednost struje, snagu na otporu
i vršni napon na induktivitetu za vrijeme porasta struje.
Rješenje: Dati oblik struje može se analitički
predstaviti kao:
I max  t
i(t ) =
T
Srednja vrijednost ovako predstavljene eličine raačuna
se kao:

1 T 1 T I max  t I max T I max t 2 T I max

I sr =   i(t )  dt =    dt = 2   t  dt = 2  =
T o T o T T o T 2 0 2
Na ampermetru je očitana vrijednost I A = I sr  1,11
Odavde se dobije da je srednja vrijednost jednaka:
IA
I sr =
1,11
odnosno, njena maksimalna vrijednost je:
2  IA
I max = = 6 ,3 A
1,11
Efektivna vrijednost struje je sada:
1 T 2 2
1 T I max t2 2
I max t 2 T I max
I ef =   i (t )  dt =   dt =  = = 3,64 A
T o T o T2 T3 3 0 3
Snaga na otporu je:
PR = I ef2  R = 3 ,64 2  5 = 66 ,248 W

19
Napon na induktivitetu je:
di I
UL = L  = L  max = L  I max  f = 20  10−3  6,3  60 = 7,56 V
dt T
ZADATAK 14. Struja u kolu se mijenja po zakonu i(t) = 3 + 4 2  sin  t. Odrediti
pokazivanje redno vezanih ampermetara sa sljedećim oznakama.
a) b) c)

Rješenje:
a) Ovo je oznaka za instrument sa pokretnim svitkom i ispravljačem koji mjeri srednju
vrijednost ispravljene mjerene veličine, a baždaren je da pokazuje efektivnu vrijednost
sinusoidalne veličine (Ioč = Isr  o)

I sr =
2 T /2
( )
  3 + 4  2  sin t  dt = 6,6 A
T 0
Instrument pokazuje vrijednost. I oč = I sr  o = 6 ,6  1,11 = 7 ,326 A
b) Ovo je oznaka za Instrument sa pokretnim željezom koji mjeri efektivnu vrijednost, a takođe
i pokazuje efektivnu vrijednost mjernog signala.
2
4 2 
2
I 
Dakle, ovaj instrument će pokazati I ef = +  max 1  = 3 2 +   =5 A
2
Io 
 2   2 
c) Ovo je oznaka za elektrodinamski instrument koji mjeri i pokazuje efektivnu vrijednost
mjernog signala. Dakle, njegovo pokazivanje će biti kao i kod instrumenta sa pokretnim
željezom, tj. on pokazuje:
I ef = 5 A
ZADATAK 15. Na naizmjenični napon Um  (sint – 0,6 sin3t) priključen je univerzalni
instrument s gotovo linearnom skalom, baždaren u efektivnim vrijednostima sinusne struje, te
instrument sa pokretnim željezom. Koliko će pokazati instrument sa pokretnim željezom, ako
univerzalni instrument pokazuje 200 V?
2
Rješenje: ( U = 291,7 V ) Upute:Usr = U oč = 200 = 180,180V U sr = U m (1 − 0,2)
1,11 1,11 
 U m   0,6  U m 
2 2
U m = 353,78V U ef   +  = U m  0,68
 2  2 
ZADATAK 16. Dato kolo se napaja naponom oblika kao na slici sa Um=25 V. Za mjerenje
struje na raspolaganju su dva instrumenta i to ampermetar sa pokretnim svitkom i ispravljačem,
zanemarivog unutarnjeg otpora i elektrodinamski instrument unutarnjeg otpora 3,5 . Ako se
zanemari greška mjerenja nastala usljed klase tačnosti, odrediti koji je od ova dva instrumenta
pogodniji za dato mjerenje i zašto. Izračunati greške mjerenja pojedinih instrumenata.
Vrijednost otpora je R=125 .

20
Rješenje: (IPS=111 mA, IED=119,14 mA, ITAČ=122,47 mA, g1=-9,36 %, g2=-2,72 %)
Um Um
Upute: Data funkcija se može predstaviti jednačinom: u (t ) = + sin t
2 2
za Ra = 0  i(t ) = 100 + 100 sin t mA za Ra = 3,5  i(t ) = 97,8 + 97,8 sin t mA
ZADATAK 17. Koliku će vrijednost napona
pokazati instrument sa pokretnim svitkom i
ispravljačem, ako je instrument sa pokretnim
svitkom pokazao vrijednost od 54,5 V, a
napon je oblika kao na slici.
Rješenje: (U=100,825 V)

ZADATAK 18. Izmjenični napon faktora oblika 1,18 mjeri se s dva instrumenta. Prvi
instrument je univerzalni instrument s pokretnim svitkom i ispravljačem, a drugi instrument je
voltmetar s pokretnim željezom. Prvi instrument pokazuje 53 V. Koliko pokazuje drugi
instrument ako zanemarimo greške instrumenata?
Rješenje: (56,3 V)
Elektrodinamski instrument
Princip rada ovog instrumenta se zasniva na elektrodinamskom djelovanju između struja koje
protiču kroz pokretni i nepokretni svitak.
=


F i1

h
i2 x l1

21
Magnetna indukcija B nastala kao posljedica proticanja struje i1 kroz nepokretni svitak može se
naći na osnovu izraza:
i1  N 1
B1 =  o  H 1 =  o 
l1
gdje su N1 i l1 – broj navoja i dužina nepokretnog svitka.
Sila F na vodič pokretnog svitka u polju nepokretnog svitka, kroz koji protiče struja i2 može se
odrediti iz izraza:
F = B1  i2  N 2  b
gdje su N2 i b broj navoja i dužina pokretnog svitka.
Moment koji djeluje na pokretni svitak, kroz koji protiče struja i2 je sada:
bh
M 1 = F  x = N 2  B1  b  h  i2  cos  =  o   N1  N 2  i1  i2  cos 
l1
gdje je h širina pokretnog svitka.
Kako je protumoment izazvan spiralnom oprugom jednak:
M 2 = −D 
slijedi da je izraz za otklon  jednak
o b  h
=   N 1  N 2  i1  i2  cos 
D l1
Veličina momenta M1 može se odrediti i na osnovu promjene energije sadržane u oba svitka,
do koje dolazi usljed zakretanja svitka. Energija jednog ovakvog sistema dana je kao:
1 1
W=  L1  i1 +  L2  i2 + M  i1  i2
2 2

2 2
Promjena energije sistema kod zakretanja za ugao d, na osnovu zakona o održavanju energije
mora biti jednaka radu M1 d.. Vrijednost sopstvenog induktiviteta svitaka L ne ovisi o
položaju svitaka, tako da je međuinduktivitet svitaka M jedina veličina koja se mijenja u
prethodnom izrazu usljed zakretanja pomičnog svitka Iz toga slijedi da je izraz za aktivni
moment M1 jednak
dM
M1 =  i1  i2
d
Dakle ovi instrumenti predstavljaju analogno množilo dviju struja. Prigušenje instrumenta
može biti zračno ili elektromagnetno. Elektrodinamski instrumenti služe za mjerenje i
istosmjernih i izmjeničnih veličina.
Elektrodinamski ampermetar i voltmetar imaju otklon proporcionalan kvadratu struje, tj.
napona, odnosno imaju kvadratnu skalu:
dM 2 1 dM 2
M1 = I i M1 = U .
d R p2 d
Kao što se vidi sa slika i kod ampermetra i kod voltmetra pokretni i nepokretni svitak se vežu
u seriju. Za merenje većih vrednosti struje instrumentu se mogu dodati dva otpornika R1 i R2 u
seriju sa nepokretnim i pokretnim svitkom. Kod voltmetra se vrlo često dodaje otpornik Rp da
mu se proširi mjerni opseg. Opseg mjerenja je od 5 V do 600 V, a potrošnja je relativno velika
u odnosu na instrumente sa pokretnim svitkom i stalnim magnetom.

22
Elektrodinamski instrumenti izrađuju se za vrlo visoke klase tačnosti 0,1 i 0,2 u frekventnom
području 40–500 Hz, odnosno do 1000 Hz za klase 0,5. Elektrodinamski ampermetri i
voltmetri su skupi mjerni instrumenti pa se rijetko koriste, a i potrošnja im je velika.
Ovi instrumenti su jako osjetljivi na djelovanje stranih magnetnih polja jer je polje nepokretnog
svitka znatno manje nego polje stalnog magneta kod instrumenta sa stalnim magnetom. Da bi
se to izbjeglo instrumenti se izrađuju u raznim izvedbama kao što su:
− izvedba sa upotrebom feromagnetnog materijala u svrhu smanjenja otpora magnetnog
kruga, odnosno povećanja magnetne indukcije u zračnom zazoru (tzv. ferodinamski
instrumenti ili željezom zatvoreni elektrodinamski instrumenti),
− izvedba sa oklapanjem mjernog sistema kvalitetnim feromagnetnim materijalom, kako bi se
spriječio prodor silnica stranog magnetnog polja,
− astatička izvedba mjernog sistema, kojom se postiže najširi frekventni opseg. To je izvedba
kod koje se dva jednaka mjerna sistema postavljaju jedan iznad drugog (ili jedan pokraj
drugog), a pokretni su im svici spojeni na istu osovinu. Smjer namatanja svitka u jednom
sistemu suprotan je onom u drugom sistemu, pa se uticaj stranim polja kompenzira (na
jednom sistemu se poveća indukcija , a na drugom smanji za isti iznos)
Elektrodinamski instrument najširu primjenu ima kod
mjerenja snage. Svici se spajaju kao na slici. Kroz
nepokretni (tkzv. strujni) svitak teče struja potrošača dok
je pokretni (tkzv. naponski) svitak sa otporom RNW
spojen na napon U potrošača. Sada je:
dM U 1 dM
M1 = I1 = P
d R NW R NW d
Vidi se da je skala instrumenta u ovom slučaju linearna.
ZADATAK 19. Elektrodinamski instrument u spoju za mjerenje struje ima otklon od 
= 52° kod struje I = 5 mA. Međuinduktivitet M između pokretnog i nepokretnog svitka
mijenja se po zakonu M = 0,2  ( + 0,05) (H) gdje je  u radijanima. Kolika je direkciona
konstanta opruge? Koliki otklon će imati pokretni svitak, ako je struja u kolu 6 mA?

23
Rješenje: Aktivni moment elektrodinamskog instrumenta, u spoju za mjerenje struje,
srazmjeran je kvadratu mjerene struje:
dM 2
M1 = I
d
gdje je dM/d promjena međuinduktiviteta pri promjeni ugla . R
Protumoment opruge iznosi M 2 = −D 
U ravnotežnom stanju suma momenata jednaka je nuli, pa se dobije:
dM 2
 I = D 
d
Kako je u ovom slučaju
dM = 0 ,2  d
dobije se:
0 ,2 2
= I
D
Iz predhodnoh izraza se vidi da je skala elektrodinamskog ampermetra kvadratična.
Sada se lako dobije vrijednost direkcione konstante kao

D=
0 ,2

I2 =
0 ,2
0 ,91
(
 5  10 −3 ) 2
= 5 ,5  10 −6 Nm / rad
Za struju I = 6 mA otklon  iznosi:

=
0 ,2 2
I =
0 ,2
−6
(
 6  10 −3 )2
= 1,31 rad =75
D 5 ,5  10
ZADATAK 20. Elektrodinamski instrument, u spoju za mjerenje napona, ima pun otklon n
= 90°. Međuinduktivitet između pokretnog i nepokretnog svitka mijenja se po zakonu M
= 0,15  ( + 0,2) (H), gdje je ugao  u radijanima. Unutarnji otpor instrumenta iznosi Rv =
Rsv + Rp = 1,2 k. Direkciona konstanta opruge je D = 6,64  10-6 Nm/rad. Koliki je mjerni
opseg datog instrumenta?
Rješenje: (Mjerni opseg instrumenta je 10 V). Upute: M 1 = 1 dM U 2 M 2 = −D 
Rv2 d

=
1 dM 1 2
U = 1,57 10− 2 U 2 za  n = 900 dobije se puni otklon U = 10 V
Rv d D
2

ZADATAK 21. Međuinduktivitet elektrodinamskog vatmetra mjernog opsega od 0 do 750 W

mijenja se prema izrazu M = 2,75 ( -100) mH, gdje je  otklon u radijanima. Otpor naponske
grane iznosi R = 10 k. Koliki je aktivni moment instrumenta pri punom otklonu?
Rješenje: ( M1 = 206,25  10-6 Nm )
dM U 1 dM
Upute. M 1 = I1 = P
d R NW R NW d
ZADATAK 22. Na elektrodinamskom vatmetru su naznačene sljedeće vrijednosti 20 V, 5 A,
50 podioka. Otpor naponske grane je 5 k a otpor strujne grane je 4 . Da bi se datim
instrumentom mogla mjeriti snaga u mreži većeg napona njemu je dodat predotpornik

24
vrijednosti 50 k. Strujni opseg nije potrebno proširivati. Odrediti mjerni opseg vatmetra sa
predotpornikom i konstantu očitanja u tom slučaju.
Rješenje: (1100 W, cw=22 W/pod) Bez predotpornika mjerni opseg je 100 W, sa Cw = 2
W/pod. Sa predotpornikom može mjeriti napon Unovo = 220 V pa mu je opseg 2205=1100, a
Cw = 22 W/pod
Instrument sa pokretnim željezom
Instrumenti sa pokretnim željezom koriste efekat magnetskog polja koje stvara električna struja
u svitku. Magnetsko polje svitka pokreće meko željezo koje je postavljeno tako da se može
obrtati oko ose. Pomjeranje (obrtanje) je rezultat odbijanja istoimenih polova magneta (jedna
magnet je nepokretan i učvršćen za svitak, a drugi je pokretan). Meko željezo postaje magnet u
magnetnom polju. Kod ovih instrumenata opruga obezbjeđuje uravnoteženje koristeći
konstrukciju koja je već opisana kod instrumenata sa pokretnim svitkom i stalnim magnetom.
Na području nižih frekvencija, mjerni sistem sa pokretnim željezom najveću primjenu ima u
industriji gdje su praktično potisnuli sva druga rješenja. Većina pogonskih instrumenata je
upravo ove izvedbe zbog svoje robusnosti, cijene i mogućnosti preoterećenja (mogu se
višestruko strujno opteretiti jer se nepokretni svitak može bez problema dovoljno
predimenzionirati).
Pri merenju jednosmerne struje I energija
magnetskog polja je:
1
W1 = LI 2
2
gde je L induktivnost kalema.
Pri obrtanju mekog željeza mjenja se induktivnost
pa imamo da je magnetski moment jednak:
dW 1 2 dL
M1 = = I 
d 2 d
Istovremeno usljed promjene ugla dolazi do
promjene protumomenta koji stvara opruga,
M 2 = −D 
pa dobijamo da je ugao zakretanja:
1 I 2 dL
=  
2 D d
Instrument sa pokretnim željezom se direktno otklanja srazmjerno kvadratu efektivne
vrijednosti mjerene struje i primjenjuje se za mjerenje struje čija frekvencija može da se kreće
najviše do 1000 Hz. Pri većim frekvencijama raste greška nastala usljed vrtložnih struja u
željezu. Potrošnja ovih instrumenata je veća nego instrumenata sa stalnim magnetom. Isto tako
uticaj stranim magnetnih polja je znatan.
ZADATAK 23. Induktivitet ampermetra sa pokretnim željezom mijenja se po zakonu
L = 0 ,4 + 0 ,1   ( mH ),  u radijanima
Puni otklon instrument postiže kod ugla n = 90°. Instrument, kod struje I = 3 A, ima otklon
 =n/2. Kolika je direkciona konstanta i mjerni opseg instrumenta?

25
Rješenje: Zakretni moment instrumenta sa pokretnim željezom je:
1 dL 2
M1 =  I
2 d
gdje je dL/d promjena induktiviteta svitka sa promjenom ugla .
Kako je u datom slučaju
0 ,1  10 −3
dL =  d
2 
zakretni moment je jednak:
1 dL 2 0 ,1  10 −3 1 1
M1 =  I =   I 2 = 2 ,5  10 −5 I2
2 d 4  
Protumoment spiralnih opruga je:
M 2 = − D
U ravnotežnom položaju vrijedi da je:
1
D   = 2 ,5  10 −5 I2

odavde je direkciona konstanta opruge jednaka:
1
D = 2 ,5  10 −5  I 2 = 3,23  10 −4 Nm / rad
 3/ 2

Iz predhodnih izraza se dobije i izraz za struju I , odnosno mjerni opseg instrumenta kao:

n3 / 2  D
In = =5 A
2 ,5  10 −5
ZADATAK 24. Induktivitet ampermetra sa pokretnim željezom dat je izrazom
(
L  380 + 3,4    10 −6 H )
gdje je  otklon kazaljke u stepenima.
a) Koliko iznosi aktivni moment izazvan mjerenom veličinom, ako struja od 2 A proizvodi
otklon od 90°?
b) Koliko iznosi otklon ampermetra pri struji od 1 i 1,6 A?
Rješenje: ( M = 20,5 10-6 Nm, 1 = 35,7°, 2 = 66,8°, )
ZADATAK 25. Vrši se poređenje dva voltmetra sa mjernim opsezima od 250 V.
Karakteristični otpor iznosi kod jednog 10 k/V, a kod drugog 20 k/V. Sa kojom strujom
svaki voltmetar opterećuje mjerni krug kod punog otklona? Koliki je ulazni otpor svakog od
voltmetara?
Rješenje: ( I1 = 0,1 mA, I2 = 0,05 mA, R1 = 2,5 M, R2 = 5 M )

Elektrostatski instrumenti
Princip djelovanja elektrostatskih instrumenata temelji se na uzajamnom djelovanju dva ili više
nabijenih provodnika. Ovaj instrument je jedini kojem napon, a ne struja stvara aktivni moment
na pokretni dio. Zato se za napone do frekvencija reda 100 MHz unutarnji otpor elektrostatskog
instrumenta može smatrati praktično beskonačnim. To čini ove instrumente prikladne za
mjerenje napona izvora malih snaga, gdje bi drugi mjerni instrumenti sa većom potrošnjom
poremetili odnose u mjernom krugu. Konstruktivno, mehanizam instrumenta sastoji se od

26
vazdušnog kondenzatora sa tri ploče. Nepokretni dio instrumenta sačinjavaju dvije ploče
između kojih se nalazi treća, pokretna ploča. Uzajamno djelovanje nabijenih ploča izaziva
pomjeranje pokretne ploče, a samim tim i kazaljke. Protumoment instrumenta se obezbjeđuje
težinom ploče.

Prigušenje instrumenta je ili zračno ili elektromagnetno.

Aktivni moment je proporcionalan izvodu energije sistema W po uglu otklona :

M1 = =
(
dW d CU 2 / 2 1 2 dC
= U 
)
d d 2 d
Kako je protumoment M 2 = − D   , otklon  je jednak
1 dC
= U 2 
2D d
Iz predhodne jednačine se vidi da je skala ovog instrumenta kvadratična. Ovaj instrument mjeri
istosmjerne napone i efektivne vrijednosti izmjeničnih napona.
Naponska preopteretivost ovih instrumenata nije velika, jer se zbog veće osjetljivosti ide dosta
visoko sa naprezanjima u dielektriku. Proboj dielektrika se dešava već kod napona koji je do
50 % veći od nazivnog napona.
Jedna od izvedbi ovih instrumenata je i kvadrantni elektrometar. Elektrometri su instrumenti
velike naponske osjetljivosti sa veoma velikim ulaznim otporom. Suprotni kvadranti su
međusobno povezani i na istom su potencijalu pa se šematski i crtaju samo dvije nepokretne
elektrode. Ako je potencijal pokretne elektrode Uo, a nepokretnih elektroda U1 i U2, tada je
električna energija sistema jednaka:

 C1  (U 0 − U 1 ) +  C 2  (U 0 − U 2 )
1 1
W=
2 2

2 2
gdje su C1 i C2 kapaciteti između pokretne i odgovarajuće nepokretne elektrode.
Aktivni obrtni moment je tada:
dW 1 dC1 1 dC
M1 = =   (U 0 − U 1 ) +  2  (U 0 − U 2 )
2 2

d 2 d 2 d

27
Pomjeranje pokretne elektrode uzrokuje promjenu kapaciteta (povećanje jednog i istovjetno
smanjenje drugog kapaciteta) tako da vrijedi dC1 / d = −dC2 / d = dC / d , pa se dobije da
je:
 U + U1 
 (U 2 − U 1 )  U 0 − 2
dC
M1 = 
d  2 
Kako je protumoment M 2 = − D   , dobije se da je:

 U + U1 
 (U 2 − U 1 )  U 0 − 2
1 dC
= .
D d  2 
Kvadrantni elektrometar moguće je spojiti na više načina.
U idiostatskom spoju povezana je vrtiva elektroda sa
jednom nepokretnom elektrodom i oklopom koji je
uzemljen. Mjerni napon se priključuje na obje nepokretne
elektrode.
Uvrštavajući u prethodnu jednačinu vrijednosti
U 2 = 0 ; U 0 = 0 ; U1 = U x
dobije se izraz za otklon i u idiostatskom spoju kao
1 dC k
i =  U x = U x
2 2

2 D d 2
U heterostatskom spoju mjereni napon priključen je
između nepokretnih elektroda, dok je između pokretne
i nepokretne uzemljene elektrode priključen pomoćni
napon Up. Uvrštavajući vrijednosti:
Ui = 0 ; U2 = U x ; U0 = U p
dobije se:
1 dC  U   U 
H =   U x  U p − x  = k  U x  U p − x 
D d  2   2 
Heterostatskim spojem se postiže veća osjetljivost, tako da se pri dovoljno velikom pomoćnom
naponu mogu mjeriti naponi i reda milivolta.
ZADATAK 26. Kvadratni elektrometar postiže pun otklon u idiostatskom spoju kod 20 V. Na
kojem će naponu Ux isti voltmetar postići puni otklon u heterostatskom spoju, ako je pomoćni
napon Up = 60 V ? Potrebno je izvesti sve izraze.
Rješenje: Aktivni obrtni moment kod kvadrantnog elektrometra je:
 U +U2 
 (U 2 − U 1 )  U 0 − 1
dC
M1 = 
d  2 
Kako je protumoment M2 jednak M 2 = − D dobije se ugao zakretanja kao:
1 dC  U +U2 
=   (U 2 − U 1 )  U 0 − 1 
D d  2 
Za idiostatski spoj vrijedi:
U 2 =0 ; U0 = 0 ; U1 = U x

28
Uvrštavajući date vrijednosti u izraz za otklon  dobije se
1 dC k
=  U x = U x
2 2

2 D d 2
Odavde se može dobiti da je konstanta k jednaka
2   max  max
k= =
20 2 200
Za heterostatski spoj vrijedi U1 = 0 ; U2 = Ux ; U0 = U p
Odnosno
1 dC  U   U 
=   U x  U p − x  = k  U x  U p − x 
D d  2   2 
Maksimalan otklnon instrumenta u heterostatskom spoju izračuna se iz izraza
 max  U 
 max =  U x  U p − x 
200  2 
Odavde se dobije kvadratna jednačina
U x − 120  U x + 400 = 0
2

Rješavanjem jednačine dobije se U x = 3,43 V

Instrument će u heterostatskom polju imati maksimalan otklon kod napona od 3,43 V.
ZADATAK 27. Elektrostatski voltmetar mjernog opsega 300 V i vlastitog kapacitet Cv = 30
pF potrebno je prilagoditi za mjerenje napona U = 3000 V pomoću kapaciteta C1 i C2, kao
na slici. Odrediti kapacitet C1, ako je poznato da je kapacitet C2 = 500 pF.
Rješenje: Za spoj na slici vrijedi odnos:
C1 + C v U
=
(C1 + C v )  C 2 U v
C1 + C v + C 2
odnosno
C1 + C v + C 2 U
=
C2 Uv
Odavde se dobije:
C1 + Cv + C2
U = Uv 
C2
U
Kapacitet C1 iznosi C1 =  C2 − (Cv + C2 ) = 4470 pF
Uv
ZADATAK 28. Koliki je istosmjerni pomoćni napon Up potreban kvadrantnom elektrometru
u heterostatskom spoju za postizanje mjernog opsega Umh = 500 mV ako mjerni opseg istog
instrumenta u idiostatskom spoju iznosi Umi = 10 V? Rješenje: ( Up = 100,25 V )
ZADATAK 29. Koliko iznosi dC/d kod kvadrantnog elektrometra u idiostatskom spoju,
ako mu je skala kvadratična sa mjernim opsegom 1500 V pri otklonu max = 90°? Protumoment

29
instrumenta je realizovan napetom trakom sa direkcionom konstantom D = 7,2 10-7
Nm/rad. Rješenje: ( dC/d = 1 pF/rad )

30