Cards 2005 Modul 8

Visoko sudsko i tuìla~ko vije}e Bosne i Hercegovine
Visoko sudbeno i tuìteljsko vije}e Bosne i Hercegovine

Visoki sudski i tuìla~ki savjet Bosne i Hercegovine
High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina
Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tuìlaca u F BiH

Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuìtelja u F BiH
Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tuìlaca u F BiH
Public Institution Center for Judicial and Prosecutorial Training of the FBIH
Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tuìlaca u RS

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tuìlaca u RS
Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuìtelja u RS
Public Institution Center for Judicial and Prosecutorial Training of the RS
MODUL 8
METODOLOGIJA IZRADE PRESUDE U
GRA\ANSKIM STVARIMA
Voditeljica modula:
[ida Ja{arspahi}, sudija Suda Bosne i Hercegovine
Konsultant:
Janko Nini}, sudija Vrhovnog suda Republike Srpske
Recenzenti:
Nevenka Mitri}, sudija Osnovnog suda u Banjoj Luci
Milan Godìrov, sudija Op}inskog suda u Tuzli
Sarajevo, 2007. godine

PREDGOVOR
Edukativni modul koji se nalazi pred Vama rezultat je nastavka podr{ke koju Evropska
komisija pruà Visokom sudskom i tuìla~kom vije}u Bosne i Hercegovine i Centrima za
edukaciju sudija i tuìlaca Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u cilju na
unaprije|ivanja edukacije nosilaca pravosudnih funkcija. Praksa izrade edukativnih modula
koji bi trebali na cjelovit i kvalitetan na~in dati prakti~ni prikaz odre|enih zakonskih rje{enja
se pokazala veoma uspje{nom.
Imaju}u u vidu sugestije i prijedloge profesionalne zajednice Upravni odbori Centara za
edukaciju sudija i tuìlaca Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske su odabrali 8
tema, koje su predstavljene u 7 modula, na ~ijoj izradi su radili stru~njaci iz razli~itih oblasti.
Ovdje èlimo odati priznanje i zahvalnost ekspertima, konsultantima i recenzentima,
ukupno njih 17 iz cijele Bosne i Hercegovine. Oni su svojim radom na izradi ovog edukativnog
materijala, pokazali da pravosu|e Bosne i Hercegovine svojim stru~nim kapacitetima moè
odgovoriti potrebi nosilaca pravosudnih funkcija za kvalitetnim prakti~nim priru~nikom u
svakodnevnom radu.
Sa nadom da je cilj obezbije|ivanja prakti~nog alata u svakodnevnom rada pravnih
stru~njaka, ostvaren realizacijom ovih edukativnih modula, Visoko sudsko i tuìla~ko vije}e
Bosne i Hercegovine i Centri za edukaciju sudija i tuìlaca Federacije Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske, zahvaljuju Evropskoj komisiji na finansijskoj podr{ci pruènoj kroz real-
izaciju projekta CARDS 2005, bez kojeg izrada ovih edukativnih modula ne bi bila mogu}a.
Branko Peri} Biljana Mari}

Predsjednik Direktorica
Visokog sudskog i tuìla~kog vije}a Centra za edukaciju sudija i tuìlaca

Bosne i Hercegovine u Republici Srpskoj
[ahbaz Dìhanovi}
Direktor
Centra za edukaciju sudija i tuìlaca

u Federaciji Bosne i Hercegovine
METODOLOGIJA IZRADE PRESUDE U GRA\ANSKIM STVARIMA 5
SADR@AJ
OP[TE NAPOMENE ..............................................................................................................7

Metodologija izrade presude u parni~nim stvarima..................................................................10
PODMODUL I - Uvod presude ............................................................................................11

Sudska praksa............................................................................................................................13
PODMODUL II - Izreka presude..........................................................................................19

Sudska praksa............................................................................................................................20
PODMODUL III - Obrazloènje presude – zna~aj ............................................................39

Relevantni propisi ....................................................................................................................40
Navodi tu`be i tu`benog zahtjeva te odgovora na tu`bu ..........................................................40
Sudska praksa............................................................................................................................43
Dokazi i ocjena dokaza ............................................................................................................49
Sudska praksa............................................................................................................................52
Pravno obrazloènje presude ....................................................................................................60
Sudska praksa............................................................................................................................62
Obrazloènje ostalih presuda ..................................................................................................68
Pravna pouka ............................................................................................................................68
PODMODUL IV - Jezik sudskih odluka ..............................................................................71

Sudska praksa............................................................................................................................72
PISANJE PRESUDE ..............................................................................................................94

OP[TE NAPOMENE
Kategorije Modul pod nazivom Metodologija izrade presude u gra|anskim stvari-

ma odnosi se na materiju koja je regulisana odredbama ~lanova i to:
- 191. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slu`bene novine FBiH", broj 53/03)
- 191. Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske
("Slu`beni glasnik RS", broj 58/03, 85/03 i 74/05)
- 268. Zakona o parni~nom postupku Br~ko Distrikta Bosne i
Hercegovine ("Slu`beni glasnik BDBiH", broj 5/00, 1/01, 6/02,
11/05 i 20/06 )
- 158. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i
Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 36/04)
Navedenim propisima gotovo na identi~an na~in odre|en je
sadràj izra|ene presude u pisanoj formi, koja mora imati: uvod,
izreku i obrazloènje.
Modul se sastoji od ~etiri podmodula i to:
- PODMODUL I - Uvod presude
- PODMODUL II - Izreka presude
- PODMODUL III - Obrazloènje presude
- PODMODUL IV - Jezik sudskih odluka
Trajanje Za obradu modula Metodologija izrade presude u gra|anskim
stvarima potrebna su dva radna dana.
U~esnici Sudije koje se same opredijele za edukaciju iz ove oblasti. Grupa
ne bi trebala biti ve}a od 30 u~esnika. Sadràj Modula moè
posluìti kao obavezna obuka za sve sudije koje tek po~inju radi-
ti i kandidate koji se pripremaju za polaganje pravosudnog ispita.
Ciljevi edukacije Pojedina~ni:
- Sticanje i unapre|enje vje{tine pravilnog pisanja svih dijelova
pismenog otpravka presude u skladu sa vaè}im odredbama pro-
cesnih zakona koji se primjenjuju na podru~ju Bosne i
Hercegovine;
- Shva}anje zna~aja uvoda presude, pravilne formulacije poje-
dinih izreka presude, naglasak na skra}enju i jasno}i ~injeni~nog
i pravnog obrazloènja;
- Izbjegavanje uo~enih gre{aka iz dosada{nje sudske prakse.
Op{ti:
- Brè i kvalitetnije izra|ivati prvostepene presude u skladu sa vaè}im
propisima iz oblasti procesnog prava koji reguli{u ovu oblast;
- Efikasno izvr{avanje zadataka iz nadle`nosti sudske vlasti u
za{titi povrije|enih gra|anskih prava;
- Stvaranje uslova za aùrno funkcionisanje pravne dràve na
podru~ju Bosne i Hercegovine i razvijanje osje}aja jednakosti
stranaka pred zakonom.
8 METODOLOGIJA IZRADE PRESUDE U GRA\ANSKIM STVARIMA
Metodologija Izlaganje, diskusija, rad u malim grupama i upoznavanje sa rezul-
tatima rada svake od formiranih grupa.
POMAGALA: power point prezentacija radi lak{eg pra}enja
izlaganja i boljeg razumijevanja iznesenog sadràja, zatim
pripremljeni primjeri provedenog pripremnog ro~i{ta i glavne
rasprave da bi u~esnici seminara imali materijal na osnovu kojeg
}e napisati sadràj presude, flomasteri i tabla na kojoj }e biti
zapisane uo~ene dileme o iznesenom odre|enom stavu.
Kratak sadràj PODMODUL I - UVOD PRESUDE
pojedinih podmodula Uvod presude treba sadràvati potpune podatke o identifikaciji
svih sudionika u postupku, zatim kratku oznaku predmeta
raspravljanja i vrijednosti spora.
Uvod ima poseban zna~aj za izvr{enje presude, jer }e stranke u
izvr{nom postupku biti odre|ene onako kako su navedene u
ovom dijelu sudske odluke.
Naj~e{}e manjkavosti u uvodu presude su: nenavo|enje prebi-
vali{ta ili boravi{ta stranaka, posebno kada imaju punomo}nika
ili zakonskog zastupnika za fizi~ki nesposobna lica, neoz-
na~avanje vrijednosti spora ili pogre{no navo|enje ove ~injenice,
neozna~avanje dana zaklju~enja glavne rasprave i prisustva
stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika na
glavnoj raspravi.
Istaknuti su i primjeri iz sudske prakse u kojim su uo~ene
nepravilnosti u sa~injenim uvodima presuda, te isti primjeri u
kojim je tekst uvoda napisan u skladu sa vaè}im propisima.
PODMODUL II - IZREKA PRESUDE
Izreka je glavni dio presude koji nakon pravosna`nosti postaje
individualni zakon za stranke u postupku. Bitno je pravilno for-
mulisati izreku presude koja treba biti jasna, odre|ena i detaljna
u tolikoj mjeri da je nesumnjivo kojem je provrije|enom pravu
pruèna ili uskra}ena sudska za{tita.
Sadràj izreke ne moè biti identi~an u svim predmetima jer zav-
isi od vrste spora izme|u stranaka.
U izreku presude treba unijeti samo podatke koji su sadràni u stavu
3 svih navedenih zakonskih propisa iz oblasti parni~nog postupka.
U izreci ne treba navoditi utvr|ene ~injenice, odre|ena
obja{njenja i primijenjeno materijalno pravo niti se pozivati na
provedene dokaze, jer sve ove podatke treba sadràvati obraz-
loènje presude.
I kada je odbijen tu`beni zahtjev, izreka presude mora imati
cjelovit sadràj kako bi bilo jasno o ~emu je sud odlu~ivao.
Navedeni su primjeri iz sudske prakse u kojim je izreka presude
nepravilno sa~injena i isti primjeri u kojim su ispravljene uo~ene
gre{ke.
PODMODUL III - OBRAZLO@ENJE PRESUDE
Obrazloènje je najopse`niji dio presude ~iji je cilj jasno i ned-
vosmisleno racionalno ubje|ivanje stranaka o tome za{to je spor
rije{en na na~in kako je sud u~inio u odre|enom predmetu.
Ovaj dio presude po~inje izlaganjem sadràja tu`be i odgovora na
tu`bu koje sud iznosi prema navodima stranaka, i to na na~in da
rezimira samo relevantne ~injenice i pravna shvatanja.
Zatim slijedi navo|enje provedenih dokaza i njihova ocjena kao
stvarala~ka misaona aktivnost suda u skladu sa pravilima logike,
psihologije i ìvotnog iskustva uop{te.
Na kraju obrazloènja sud iznosi ~injeni~nu i pravnu premisu na
osnovu kojih izvodi zaklju~ak o pravnoj posljedici u odre|enom
sporu izme|u stranaka.
Naj~e{}i uo~eni propusti u obrazloènjima presuda su: nepravil-
na ocjena dokaza ili nedostatak ocjene dokaza, izostanak
uvjerljivih razloga, preop{irnost i nerazumljivost donesene
odluke, nepozivanje na konkretnu normu materijalnog prava,
nenavo|enje glasila u kojem je objavljen odre|eni zakon i sli~no.
Navedeni su primjeri obrazloènja presuda koji se odnose na
naj~e{}e tu`bene zahtjeve iz prakse sudova na podru~ju Bosne i
Hercegovine, a to su: zakonsko izdràvanje, smetanje posjeda,
naknada neimovinske {tete, utvr|enje prava slu`nosti, utvr|enje
prava vlasni{tva i poni{tenje rje{enja o prestanku radnog odnosa.
PODMODUL IV - JEZIK SUDSKIH ODLUKA
U ovom podmodulu istaknut je zna~aj pravilno upotrijebljene
zakonske terminologije u sudskim odlukama, na~ina izlaganja
teksta i jasno}e re~enica.
Ukazano je na naj~e{}e gre{ke u jeziku sudskih odluka.
Edukatori Vode}i eksperti, konsultanti i ostali predava~i centara za edukaci-
ju sudija i tuìlaca.
METODOLOGIJA IZRADE PRESUDE U PARNI^NIM STVARIMA
Sadràj i oblik presude, izra|ene u pisanoj formi, gotovo na identi~an na~in odre|en je u
~lanovima: 191. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene
novine FBiH", broj 53/03), 191. Zakona o parni~anom postupku Republike Srpske ("Slu`beni
glasnik RS", broj 58/03, 85/03 i 74/05), 268. Zakona o parni~nom postupku Br~ko Distrikta
Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BDBiH", broj 5/00, 1/01, 6/02, 11/05 i 20/06) i 158.
Zakona o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj
36/04).
Prema svim navedenim propisima, koji se primjenjuju na podru~ju Bosne i
Hercegovine, osim Zakona o parni~nom postupku Br~ko Distrikta BiH, pismeno izra|ena pre-
suda mora imati uvod, izreku, obrazloènje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka
protiv presude.
U odnosu na ranija pravila parni~nog postupka postoji razlika u tome {to se uputstvo na
podno{enje pravnog lijeka unosi u sadràj presude, kao njen sastavni dio.
Izuzetak je odredba ~lana 268. stav 1. Zakona o parni~nom postupku Br~ko Distrikta
Bosne i Hercegovine u kojoj nije navedeno da je i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog
lijeka sastavni dio sadràja presude.
[to se ti~e uvoda presude, izuzetak je odredba ~lana 158. stav 1. Zakona o parni~nom
postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Naime, u ovom dijelu prvostepene odluke samo je
Sud Bosne i Hercegovine duàn navesti ime i prezime predsjednika vije}a i ~lanova vije}a, jer
je zadràno zborno su|enje u prvostepenom postupku.
Uvod presude, koja se donosi na podru~ju Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, raz-
likuje se i po tome {to po~inje konstatacijom da se presuda izri~e u ime Br~ko Distrikta Bosne
i Hercegovine.
U nastavku ovog teksta detaljno su obra|eni svaki od posebnih dijelova pismeno
izra|ene presude, to jest njeni uvod, izreka i obrazloènje.
Radi potpunijeg razumijevanja izraènih stavova o konkretnim situacijama iz oblasti
procesnog prava, navedeni su primjeri iz prakse sudova na podru~ju Bosne i Hercegovine.
PODMODUL I
UVOD PRESUDE
(^lan 191. stav 2. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, ~lan
191. stav 2. Zakona o parni~anom postupku Republike Srpske, ~lan 268. stav 2. Zakona o
parni~nom postupku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine i ~lan 158. stav 2. Zakona o
parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine)
U uvod presude sud je duàn unijeti sljede}e podatke: naziv suda, ime i prezime sudije,
odnosno predsjednika i ~lanova vije}a u slu~aju gdje je zadràno zborno su|enje, ime i prez-
ime, prebivali{te, odnosno boravi{te stranaka, njihovih zastupnika i punomo}nika, kratku
oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaklju~enja glavne rasprave, naznaku strana-
ka, njihovih zastupnika i punomo}nika koji su bili prisutni te dan kada je donesena presuda.
Uvod presude ponekada nazivaju i glavom presude.
Sadràj uvoda presude ima poseban zna~aj u postupku izvr{enja pravosna`ne odluke.
Naime, u postupku izvr{enja stranke }e biti odre|ene na na~in kako je to u~injeno u uvodu
pravosna`ne presude u pogledu njihovih li~nih podataka i adresa. Ako su ti podaci ta~ni i pot-
puni, presuda }e biti izvr{ena bez ikakvih pote{ko}a.
Po{to se presude donose da bi se izvr{io sadràj pruène pravne za{tite povrije|enog ili
ugroènog odre|enog gra|anskog prava, trebaju sadràvati potpune podatke o identifikaciji
sudionika u postupku.
Ako u parnici u~estvuje vi{e lica, kao suparni~ara na strani tuìlaca ili tuènih, u uvodu
sud je duàn navesti ime, prezime, prebivali{te ili boravi{te za svakog od njih posebno.
Pogre{no je ozna~iti samo li~ne podatke za prvog suparni~ara, a za ostale upotrijebiti izraz "i
drugih", jer je takva presuda nejasna i nepodobna za izvr{enje.
U slu~aju kada sud rje{enjem odlu~i o dozvoljenosti spora o protivtu`bi, u uvodu presude
stranke treba ozna~iti prema njihovim strana~kim ulogama koje su imale u vrijeme podno{enja
tu`be, a to su tuìlac i tuèni.
Ne bi trebalo za istu stranku upotrebljavati oba zakonska termina, to jest za tuìoca i pro-
tivtuèni, a tuènog i protivtuìlac. Me|utim, prema postoje}oj sudskoj praksi u Bosni i
Hercegovini sudovi to naj~e{}e ~ine (na primjer obi~no na ovakav na~in: tuìlac-protivtuèni;
tuèni-protivtuìlac).
Postoji vi{e razloga zbog kojih bi ovakvo postupanje prilikom pisanja oznaka stranaka
trebalo izmijeniti. Prvi je {to obiljeàvanje stranaka dvostrukim ulogama moè izazvati nejas-
no}e i zabune u shvatanju vrste donesene odluke i obima njome ostvarene sudske za{tite.
Zatim, sve {to je suvi{no upotrijebljeno prilikom pisanja otpravka presude, protivno je na~elu
procesne ekonomije.
Osim navedenog treba napomenuti i da termini protivtuìlac i protivtuèni nisu sadràni
ni u jednom od procesnih zakona koji se primjenjuju u gra|anskoj parnici na podru~ju Bosne
i Hercegovine.
Poseban zna~aj imaju podaci o zakonskom zastupniku u slu~aju kada poduzima radnje u
ime poslovno nesposobne osobe, jer se njemu dostavljaju pozivi suda, podnesci suprotne
strane, sudske odluke i nalozi za pla}anje takse.
Imena zakonskih zastupnika privrednih subjekata nije potrebno unositi u uvod presude,
jer uglavnom nisu relevantna u parni~nom postupku. Kada ih treba saslu{ati u svojstvu stranke,
o tome ih po nalogu suda obavje{tava punomo}nik koji zastupa takvu pravnu osobu.
U ovakvom slu~aju u uvodu je dovoljno navesti podatke o punomo}niku privrednog sub-
jekta kojeg je ovlastio zakonski zastupnik da u konkretnom sporu poduzima radnje u postupku u
granicama punomo}i. To moè biti advokat ili zaposlenik pravnog lica koji ima stru~no znanje.
Napominje se da, pored iznesenog, ima i suprotno shvatanje, a to je da u uvodu pre-
sude treba napisati i podatke o zakonskom zastupniku privrednog subjekta, jer to moè imati
prakti~an zna~aj (na primjer: da sud moè lako ispitati urednost punomo}ja, to jest da li ga je
izdalo ovla{teno lice).
Me|utim, u uvodu presude treba navoditi podatke o zakonskim zastupnicima dràve,
entiteta, Br~ko Distrikta BiH, organa uprave i drugih institucija BiH ili entiteta i to u nazivu
koji je odre|en zakonom.
Sudovi ne mogu ni{ta mijenjati u zvani~nom nazivu zakonskih zastupnika dru{tveno-
politi~kih zajednica, ali se doga|a da u~ine ovu gre{ku.
Prema Zakonu o Federalnom pravobranila{tvu ("Slu`bene novine FBiH", broj 2/95, 12/98
i 18/00) naziv dràvnog organa koji preduzima mjere i pravna sredstva radi pravne za{tite
imovine i imovinskih interesa Federacije Bosne i Hercegovine je Federalno pravobranila{tvo.
Za{tita Ustavom utvr|enih nadle`nosti, interesa i prava dràve Bosne i Hercegovine,
Zakonom o Pravobranila{tvu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 8/02, 10/02
i 44/04) povjerena je Pravobranila{tvu Bosne i Hercegovine.
Zakonom o javnom pravobranila{tvu ("Slu`beni glasnik RS", broj 17/93, 14/94 i 32/94)
odre|eno je da Republi~ko javno pravobranila{tvo vr{i poslove pravne za{tite imovinskih
prava i interesa Republike Srpske, op{tine i njihovih organa u svim sudskim postupcima i
upravnom postupku.
Sve navedene nazive zakonskih zastupnika sudovi su du`ni pravilno upotrebljavati u svo-
jim odlukama.
[to se ti~e kratke oznake predmeta spora, sud ne mora u uvod presude doslovno unijeti
tuìo~eve podatke o ovoj ~injenici ve} ih moè preformulisati na na~in {to }e upotrijebiti
zakonski termin, ako je to propu{teno u~initi u tu`bi. Pri ovome sud ne smije promijeniti
su{tinu naznake spora, ali je ovla{ten ispraviti pogre{ku stranke o ovoj ~injenici.
Na primjer, u jednoj tu`bi tuìlac je kao predmet spora naveo da je to utvr|enje vlasni{tva
od jedne osmine dijela. Sud je nekriti~ki prihvatio u konkretnom slu~aju tuìo~evu nepravilnu
formulaciju i istu unio u uvod presude koju je donio nakon provedenog postupka.
U ovakvoj situaciji sud je bio duàn ispraviti u~injenu pogre{ku u tu`bi na na~in {to }e u
uvodu presude ozna~iti da je predmet spora utvr|enje suvlasni~kog dijela, jer je to zakonski ter-
min u konkretnom slu~aju.
Ili u uvodu sudske odluke napisano je da je predmet spora izmjena odluke o dodjeli
djeteta, jer je tako navedeno u tu`bi. I u ovom slu~aju sud je trebao upotrijebiti zakonski ter-
min i napisati da je predmet spora izmjena odluke o povjeravanju mldb. djeteta na za{titu,
vaspitanje i izdràvanje.
Pravilno ozna~ena vrijednost spora je bitna zbog primjene posebnih pravila parni~nog
postupka predvi|enih, na primjer, za sporove male vrijednosti, zatim prilikom odre|ivanja
visine dosu|enih tro{kova postupka, za naplatu sudske takse i za pravo na izjavljivanje revizije
protiv drugostepene presude.
Ako su zahtjevi u tu`bi istaknuti protiv vi{e tuènih, vrijednost spora se odre|uje prema
vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Neki sudovi su u ovakvim predmetima u uvodu odluka
kao vrijednost spora ozna~avali zbir svih opredijeljenih zahtjeva, {to nije pravilno.
Va`no je napomenuti da ima izuzetaka kada sud nije obavezan u uvodu presude navesti
vrijednost spora. To su predmeti u kojima se vrijednost spora ne moè izraziti u novcu.
Uvod presude ne zapo~inje rije~ima da se odluka izri~e u ime naroda, u ime Federacije
Bosne i Hercegovine, u ime Bosne i Hercegovine. Izuzetak su presude koje donose sudovi na
podru~ju Br~ko Distrikta BiH, jer ih izri~u "u ime Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine" .
Prema dosada{njoj sudskoj praksi naj~e{}e manjkavosti uvoda presuda su: nenavo|enje
prebivali{ta ili boravi{ta stranaka, posebno u slu~aju kada imaju punomo}nika ili zakonskog
zastupnika za poslovno nesposobna lica, neozna~avanje vrijednosti spora ili pogre{no
navo|enje ove ~injenice, neozna~avanje dana zaklju~enja glavne rasprave, prisustva stranaka,
njihovih zakonskih zastupnika i punomo}nika na glavnoj raspravi.
SUDSKA PRAKSA
U ovom dijelu bi}e navedeni primjeri pogre{no sa~injenih uvoda presude uo~eni prilikom
odlu~ivanja o àlbama protiv prvostepenih presuda (pod oznakom #) te istaknuti pravilno for-
mulisani uvodi istih odluka (pod oznakom *). Namjera je da sudovi sa~injavaju uvode presude
na na~in kako je to odre|eno Zakonom o parni~nom postupku, te da u isti unose sve potrebne
podatke koji ~ine obavezan sadràj ovog dijela presude.
# 1. Op}inski sud u Zenici, sudija Iva Ivi}, u pravnoj stvari tuìoca Fadila Vejzovi}a,
koga zastupa punomo}nik Lazar Vojinovi}, advokat iz Zenice, protiv tuènog Rudnik
mrkog uglja "Zenica" d.o.o., radi naknade {tete, nakon glavne rasprave odràne dana
11.12.2002. godine, donio je ovu...
U ovom uvodu nedostaje adresa tuìoca koja je ozna~ena u tu`bi (Babino broj 21,
Zenica), vrijednost spora (9.200,00 KM), koja je tako|e navedena u tu`bi, prisustvo stranaka i
njihovih punomo}nika na glavnoj raspravi.
* Pravilno sa~injen uvod iste presude bi glasio:
Op}inski sud u Zenici, sudija Iva Ivi}, u pravnoj stvari tuìoca Fadila Vejzovi}a iz Babina
broj 21, Zenica, kojeg zastupa punomo}nik Lazar Vojinovi}, advokat iz Zenice, M.Tita
broj 3, protiv tuènog Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o., kojeg zastupa punomo}nica
Aida Brankovi}, zaposlenica tuènog, radi naknade {tete, vrijednost spora 9.200,00 KM,
nakon glavne rasprave odràne dana 11.12.2002. godine u prisutnosti tuìoca i njegov-
og punomo}nika te punomo}nice tuènog, donio je 15.12.2002. godine ovu...
# 2. Op}inski sud u Kaknju, sudija Ana Ani}, u pravnoj stvari tuìoca Hazima Skopljaka
iz Kaknja, i drugih, protiv tuènog RMU "Srednja Bosna" Kakanj, kojeg zastupa
punomo}nica Lejmana Husremovi}, dipl. pravnica, radi naknade {tete, po odrànom
ro~i{tu za glavnu raspravu dana 12.03.2004. godine u prisustvu tuìoca i
punomo}nika tuène, donio je ovu...
U navedenom uvodu presude nedostaci su: neozna~avanje podataka o sva ~etiri tuìoca,
to jest njihovih imena, prezimena i adresa, vrijednosti spora i dana dono{enja presude.
* Ovaj uvod presude, sa~injen u skladu sa odre|enim zakonskim propisom, trebao bi
glasiti:
Op}inski sud u Kaknju, sudija Ana Ani}, u pravnoj stvari tuìlaca Hazima Skopljaka iz
Kaknja, Ulica NOP-a broj 14, Namire Skopljak iz Kaknja, Ulica Obre broj 42, Adema
Skopljaka iz Kaknja, Ulica @eljezni~ka stanica broj 29 i Ai{e Hara~i} ro|. Skopljak iz
Kaknja, Ulica Dumanac bb, protiv tuènog RMU "Srednja Bosna" Kakanj, kojeg zastu-
pa punomo}nica Lejmana Husremovi}, zaposlenica tuènog, radi naknade {tete, vrijed-
nost spora 7.900,00 KM, nakon glavne rasprave odràne dana 12.03.2004. godine u
prisutnosti svih tuìlaca i punomo}nice tuènog, donio je dana 16.03.2004. godine ovu...
# 3. Op}inski sud u Olovu, sudija Adem Misi}, u pravnoj stvari tuìoca - protivtuènog
Amira Pa{i}a iz Olova, Branilaca broj 8, protiv tuènih - protivtuìlaca Ilije Babi} iz
Olova, Udarni~ka broj 3, i Ane Babi} iz Olova, Glavna cesta broj 2, radi utvr|enja
prava vlasni{tva i naknade {tete od 5.000,00 KM, nakon glavne rasprave odràne
03.07.2004. godine, u prisutnosti tuìoca - prvotivtuènog i tuènog - protivtuìoca
Ilije Babi}, a u odsutnosti uredno pozvane tuène - prvotivtuìteljice Ane Babi}, donio
je dana 05.07.2004. godine ovu...
U ovom uvodu presude stranke su ozna~avane dvostrukim ulogama (tuìlac-protiv-
tuèni i tuèni-protivtuìoci), {to je nepotrebno. Zatim nije jasno {ta je bio tu`beni, a {ta pro-
tivtu`beni zahtjev. Sud je propustio navesti vrijednost spora koji se odnosi na tu`beni i protiv-
tu`beni zahtjev.
* Uvod ove presude bi pravilno trebalo da glasi:
Op}inski sud u Olovu, sudija Adem Misi}, u pravnoj stvari tuìoca Amira Pa{i}a iz
Olova, Branilaca broj 8, protiv tuènih Ilije Babi}a iz Olova, Udarni~ka broj 3, i Ane
Babi} iz Olova, Glavna cesta broj 2, odlu~uju}i o tu`benom zahtjevu za utvr|enje
prava vlasni{tva, vrijednost spora 12.000,00 KM, te protivtu`benom zahtjevu za
naknadu {tete u iznosu od 5.000,00 KM, nakon glavne rasprave odràne dana
03.07.2004. godine u prisutnosti tuìoca i tuènog Ilije Babi}, a u odsutnosti tuène
Ane Babi}, donio je dana 05.7.2004. godine ovu...
# 4. Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari malodobne tuìteljice
Vesne Ili} iz Visokog, koju zastupa majka - zakonska zastupnica, protiv tuènog Avde
Ali}a iz Mo{tra broj 7, Visoko, radi naknade {tete, vrijednost spora 3.100,00 KM,
nakon odràne glavne rasprave dana 05.04.2004. godine u prisutnosti zakonske zas-
tupnice malodobne tuìteljice i tuènog, dana 09.04.2004. godine, donio je ovu...
Uvod navedene presude ne sadrì podatke o zakonskoj zastupnici malodobne
tuìteljice, to jest njeno ime i prezime te adresu, pa bi pravilno sa~injen ovaj dio presude tre-
balo da glasi:
* Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari malodobne tuìteljice
Vesne Ili} iz Visokog, Podbreza broj 2, koju zastupa majka - zakonska zastupnica
Marija Ili} iz Visokog, Podbreza broj 2, protiv tuènog Avde Ali}a iz Mo{tra broj 7,
Visoko, radi naknade {tete, vrijednost spora 3.100,00 KM, nakon glavne rasprave
odràne dana 05.04.2004. godine u prisutnosti zakonske zastupnice malodobne
tuìteljice i tuènog, dana 09.04.2004. godine, donio je ovu...
# 5. Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari tuìoca JP

"Elektrodistribucija" Zenica, protiv tuènog Sefi} Salke. iz Goru{e bb, Visoko, radi
isplate duga, nakon glavne rasprave odràne dana 17.03.2005. godine u prisutnosti
tuìoca, a u odsutnosti uredno pozvanog tuènog, donio je dana 24.03.2005. godine
ovu...
U primjeru uvoda ove presude naziv tuìoca nije ozna~en na na~in kako je to u~injeno u
tu`bi. Prema stanju u spisu tuìlac je: JP "Elektroprivreda BiH", Elektrodistribucija Zenica. Isti
naziv za tuìoca naveden je i u punomo}i broj 049-497/03 od 17.07.2003. godine, a nije mijen-
jan do kraja raspravljanja o tu`benom zahtjevu. Sud nije ovla{ten bilo {ta mijenjati u nazivu
stranke, kao {to je to u~inio u konkretnom slu~aju za tuìoca (JP "Elektrodistribucija" Zenica).
Pravne osobe sti~u pravnu sposobnost upisom u registar, a u odre|enim slu~ajevima to posta-
ju na osnovu Ustava ili zakona, neovisno od upisa u registar. Pravna lica stranke su du`ne
pravilno ozna~avati kako bi sud u uvod presude unio njihove ta~ne nazive. Sud je propustio
navesti podatke o punomo}niku tuìoca, iako je isti bio pravilno zastupan, te visinu nov~anog
potraìvanja.
* Pravilno sa~injen uvod ove presude bi trebalo da glasi:
Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari tuìoca JP
"Elektroprivreda BiH", Elektrodistribucija Zenica, kojeg zastupa punomo}nica Alma
Sejfi}, zaposlenica tuènog, protiv tuènog Sefi} Salke iz Goru{e bb, Visoko, radi
isplate duga od 1.573,41 KM, nakon glavne rasprave odràne dana 17.03.2005.
godine u prisutnosti tuìoca, a u odsutnosti uredno pozvanog tuènog, donio je dana
24.03.2005. godine ovu...
# 6. Osnovni sud u Zenici, sudija Marija Pavi}, u pravnoj stvari tuìoca Munira Zili}a
iz Zenice, protiv tuènog ZOIL "Dunav", DD Glavna filijala Sarajevo, radi naknade
{tete, nakon glavne rasprave odràne 08.05.1992. godine u prisutnosti tuìoca i
punomo}nika tuènog, donio je dana 11.05.1992. godine ovu...
U uvodu navedene presude nedostaje adresa tuìoca (Ulica Zeni~kog odreda broj 3),
naziv tuènog je u suprotnosti sa sadràjem tu`be (Osiguranje "Dunav" DD Glavna filijala
Sarajevo), podaci o punomo}niku tuènog (Du{an Ili}), a nije ozna~ena ni vrijednost spora
(5.000,00 dinara).
* Pravilno napisani uvod presude trebao bi glasiti:
Osnovni sud u Zenici, sudija Marija Pavi}, u pravnoj stvari tuìoca Munira Zili}a iz
Zenice, Ulica Zeni~kog odreda broj 3, protiv tuènog Osiguranje "Dunav" DD
Glavna filijala Sarajevo, koje zastupa punomo}nik Du{an Ili}., zaposlenik tuènog,
vrijednost spora 5.000,00 dinara, nakon glavne rasprave odràne 08.05.1992. godine
u prisutnosti tuìoca i punomo}nika tuènog, donio je dana 11.05.1992. godine ovu...
# 7. Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari tuìteljice Ane Biloh iz
Zim~e broj 7, Visoko, protiv tuènog Osmana Buza iz Zim~e broj 3, Visoko, radi
utvr|enja prava vlasni{tva, vrijednost spora 8.000,00 KM, nakon glavne rasprave
odràne dana 30.04.2004. godine, u prisutnosti punomo}nika tuìteljice i tuènog,
dana 03.05.2004. godine, donio je ovu...
Ne moè se u uvodu presude ozna~iti umrla osoba. Fizi~ke osobe strana~ku i pravnu
sposobnost sti~u ro|enjem, a gube smr}u. Ako je tuìteljica umrla u toku parnice, sud je tre-
bao donijeti rje{enje o prekidu postupka jer nije imala punomo}nika.
Me|utim, ako je u konkretnom slu~aju tu`ba bila podnesena protiv ve} umrle osobe (nepos-
toje}e stranke), sud ju je trebao rje{enjem odbaciti, jer se ovaj nedostatak ne moè otkloniti.
# 8. Op}inski sud u Zenici, sudija Iva Ivi}, u pravnoj stvari Seada Begovi}a iz Zenice,
Blatu{a broj 7, protiv tuènog DP Rudnici uglja "Srednja Bosna", Rudnik "Zenica"
Zenica, koga zastupa punomo}nica Aida Brankovi}, radi poni{tenja rje{enja i preda-
je u posjed, nakon glavne rasprave odràne 05.12.2003. godine u prisutnosti
tuìteljice i punomo}nice tuène, donio je 10.12.2003. godine ovu...
U uvodu ove presude navedeno je pravno lice koje je prestalo postojati 27.05.1999.
godine, kada je do{lo do transformacije u pet samostalnih pravnih subjekata. Na ovu gre{ku
punomo}nica tuènog je ukazala tek u àlbi protiv prvostepene presude, iako je u~estvovala u
postupku raspravljanja o tu`benom zahtjevu i bila du`na upozoriti na nepravilnu oznaku lica
koje zastupa. I sud po slu`benoj du`nosti pazi da li u postupku kao tuìlac ili tuèni u~estvuje
lice koje ne moè biti stranka u postupku, a u ovom predmetu je to propustio u~initi.
# 9. Op}inski sud u Kaknju, sudija Adem Begi}, u pravnoj stvari tuìteljice Dike
Hara~i} iz Dumanca bb, Kakanj, protiv tuène Skup{tine op}ine Kakanj, koju zastu-
pa Op}insko pravobranila{tvo, radi isplate iznosa od 800,00 KM, nakon glavne
rasprave odràne 08.03.2002. godine, u prisutnosti tuìteljice, a u odsutnosti zakon-
skog zastupnika tuène, donio je dana 10.03.2002. godine ovu ...
U uvodu ove presude kao tuèna pogre{no je ozna~ena Skup{tina op}ine Kakanj koja
nema svojstvo pravnog lica ni strana~ku sposobnost. To je organ vlasti op}ine kao teritorijalne
jedinice. Onaj ko nema strana~ku sposobnost, ne moè biti aktivno ni pasivno legitimisan. Kao
tuìlac u ovom sporu trebala je biti Op}ina Kakanj.
* Pravilan sadràj uvoda presude trebao bi glasiti:
Dumanca bb, Kakanj, protiv tuène Op}ine Kakanj, koju zastupa Op}insko pravobrani-
la{tvo, nakon glavne rasprave odràne 08.03.2002. godine u prisutnosti tuìteljice, a u
odsutnosti uredno pozvanog zakonskog zastupnika tuène, donio je ovu...
# 10. Op}inski sud u Zenici, sudija Miro Ani}, u pravnoj stvari tuìteljice Ide Miri} iz
Zenice, Ulica Osionik broj 28, protiv tuènog Kantonalnog ministarstva za promet i
komunikacije Zenica, radi poni{tenja ugovora, vrijednost spora 3.000,00 KM, nakon
odràne glavne rasprave u prisutnosti tuìoca i zakonskog zastupnika tuène, dana
04.03.2003. godine, donio je ovu...
U uvodu ove presude kao tuèni je ozna~en Kantonalno ministarstvo za promet i komu-
nikacije Zenica koje nije pravna osoba, pa ne moè imati pravni subjektivitet. To ministarstvo
je organ Zeni~ko-dobojskog kantona pa stranka u ovom predmetu moè biti samo Zeni~ko-
dobojski kanton.
* Pravilno sa~injen uvod ove presude bi trebalo da glasi:
Op}inski sud u Zenici, sudija Miro Ani}, u pravnoj stvari tuìteljice Ide Miri} iz
Zenice, Ulica Osionik broj 28, protiv tuènog Zeni~ko-dobojskog kantona, koji zastu-
pa Kantonalno pravobranila{tvo, radi poni{tenja ugovora, vrijednost spora 3.000,00
KM, nakon odràne glavne rasprave u prisutnosti tuìoca i zakonskog zastupnika
tuène, dana 04.03.2003. godine, donio je ovu...
# 11. Op}inski sud u Zenici, sudija Mladen Rajak, u pravnoj stvari tuìteljice Ivke
Blaèvi} iz Zenice, Ulica ZAVNOBIH-a broj 263, protiv tuènog Boè Zelenika iz
Zenice, Ulica ZAVNOBIH-a broj 261, radi naknade nematerijalne {tete, vrijednost
spora 3.000,00 KM, nakon glavne rasprave odràne dana 03.02.2004. godine, u pris-
ustvu parni~nih stranaka, donio je dana 23.04.2004. godine ovu...
Iz uvoda ove presude proizlazi da je donesena van zakonskog roka od 30 dana (nakon 60
dana). Datum dono{enja ove presude saop{ten je strankama nakon zaklju~enja glavne rasprave,
pa je sudija povrijedio zakonsku odredbu o roku u kome je trebao donijeti presudu i izraditi
njen pismeni otpravak. Sud nije ovla{ten mijenjati rokove koje je zakon propisao.
Moè se dogoditi da sudija prekora~i zakonski rok za dono{enje presude i izradu njenog
pismenog otpravka, u kom slu~aju je duàn u pismenoj formi izvijestiti predsjednika suda o
razlozima ovakvog postupanja. Me|utim, ovu situaciju sud ne moè unaprijed predvidjeti, jer
se opravdani razlozi mogu desiti unutar roka od 30 dana propisanog za dono{enje i izradu pis-
menog otpravka presude.
# 12. Op}inski sud u Zavidovi}ima, sudija Alen Ismi}, u pravnoj stvari tuìteljice Janje
Ani} iz Zavidovi}a, Skroz bb, protiv tuène IK "Krivaja" d.o.o. Zavidovi}i, radi isplate
nov~anog potraìvanja, vrijednost spora 1.000,00 KM, nakon glavne rasprave
odràne dana 09.04.2004. godine u prisutnosti tuìteljice i punomo}nika tuène,
donio je dana 18.04.2004. godine ovu ...
U ovom primjeru sud nije naveo podatke o punomo}niku tuène, iako ih je imao u spisu,
a pogre{no je ozna~io vrijednost spora. U konkretnom slu~aju tu`beni zahtjev se odnosio na
isplatu nov~anog iznosa od 7.480,00 KM i taj iznos ~ini vrijednost spora, pa ne moè biti
1.000,00 KM, kako je nelogi~no ozna~eno u tu`bi. Sud je nekriti~ki prihvatio navode tu`be o
vrijednosti spora i iste pogre{no unio u uvod presude.
Kada tu`beni zahtjev ne glasi na isplatu nov~anog potraìvanja ve}, na primjer, na
utvr|enje vlasni{tva ili poni{tenja ugovora, onda je mjerodavna ona vrijednost spora koju je
tuìlac ozna~io u tu`bi, a sud utvrdio.
* Pravilno formulisan uvod ove presude bi mogao glasiti:
Op}inski sud u Zavidovi}ima, sudija Alen Ismi}, u pravnoj stvari tuìteljice Janje
Ani} iz Zavidovi}a, Skroz bb, protiv tuène IK "Krivaja" d.o.o. Zavidovi}i, koju zas-
tupa punomo}nik Goran Simi}, zaposlenik tuène, radi isplate nov~anog potraìvanja
od 7.480,00 KM, nakon glavne rasprave odràne dana 09.04.2004. godine u prisut-
nosti tuìteljice i punomo}nika tuène, donio je dana 18.04.2004. godine ovu ...
PODMODUL II
IZREKA PRESUDE
(^lan 191. stav 3. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, 191.
stav 3. Zakona o parni~anom postupku Republike Srpske, 268. stav 3. Zakona o parni~nom
postupku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine i 158. stav 3. Zakona o parni~nom postupku
pred Sudom Bosne i Hercegovine)
Prema navedenim propisima izrekom presude sud odlu~uje o prihvatanju ili odbijanju
pojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednih potraìvanja, ili o postojanju ili nepos-
tojanju tra`bine istaknute radi prebijanja. Izrekom presude sud je duàn odlu~iti o svim
tu`benim zahtjevima koji su istaknuti u toku raspravljanja, to jest o tu`benom i protivtu`benom
zahtjevu, kako o glavnom potraìvanju, tako i o sporednom potraìvanju.
Izreka je glavni dio presude koji proizvodi materijalno-pravne posljedice i procesno-
pravne posljedice presu|ene stvari (res iudicata). Naime, pravosna`na postaje jedino izreka
presude, a njeni razlozi sluè samo za identifikaciju pravnog odnosa o kojem je sud odlu~io.
êsto se za izreku upotrebljavaju i drugi termini, i to: dispozitiv i tenor.
Izreka presude mora biti jasna, odre|ena i detaljna u tolikoj mjeri da je nesumnjivo
kojem je povrije|enom ili ugroènom gra|anskom pravu sud pruìo pravnu za{titu u
konkretnom sporu izme|u stranaka, ili ju je pak uskratio zbog nepostojanja pravnog osnova
za dosu|enje.
Sud je duàn izreku presude formulisati na takav na~in da je potpuno jasno i odre|eno o
kojem je tu`benom zahtjevu odlu~io. Presuda predstavlja odgovor suda na tu`beni zahtjev i
njen sadràj postaje zakon za stranke. Izrekom treba odlu~iti o osnovanosti tu`benog zahtjeva,
a ne o tuìocu kao stranci.
Pomo}u autoriteta dràve sud odre|uje sadràj pravnog odnosa, nalaè tuènom da ne{to
u~ini, propusti ili trpi, ili sud svojom odlukom mijenja sadràj nekog pravnog odnosa me|u
strankama.
Ako sud sa~ini sadràj izreke na pravilan na~in, u postupku izvr{enja pravosna`ne
presude ne bi trebalo biti posebnih pote{ko}a, niti bi trebalo traìti neke dodatne podatke
od stranaka. U ovakvim slu~ajevima vo|enje parni~nog postupka i dono{enje pravnos-
na`ne presude imalo je smisla i opravdanja, jer }e saèt oblik sadràja pravne za{tite iz
izreke presude biti realizovan u postupku izvr{enja, ako tuèni dobrovoljno ne ispuni
dosu|enu ~inidbu.
Formulacija izreke presude ne moè biti identi~na u svim predmetima, jer njen sadràj
zavisi o konkretnom sporu izme|u stranaka, to jest da li se traì predaja u posjed odre|ene
stvari, naknada {tete iz odre|enog {tetnog doga|aja, isplata nov~anog potraìvanja, utvr|enje
prava slu`nosti, utvr|enje prava vlasni{tva na cijeloj nekretnini ili samo njenom jednom
dijelu, utvr|enje ni{tavosti ugovora, ispunjenje zakonske obaveze izdràvanja drugih lica i
sli~no.
U izreku presude sud je duàn unijeti samo podatke koji su sadràni u stavu 3 svih nave-
denih zakonskih propisa iz oblasti parni~nog postupka. Zato nije potrebno u izreci presude
ponoviti ime, prezime i adresu stranaka, jer ove podatke, prema zakonskoj odredbi, sud je
duàn navesti u uvodu svoje odluke.
Tako|e je nepotrebno u izreci presude navoditi utvr|ene ~injenice, odre|ena obja{njenja,
primijenjenu odredbu materijalno-pravne norme i pozivati se na provedene dokaze, jer ove
podatke sud je duàn unijeti u obrazloènje presude.
Prema Pravilniku o unutra{njem poslovanju redovnih sudova ("Slu`beni list SRBiH",
broj 3/76, 27/78 i 11/80), ~ije odredbe i danas vaè, dosu|eni tu`beni zahtjev za isplatu
nov~anog potraìvanja sud treba ozna~avati i brojem i slovima (5.000,00 KM i pethiljada KM).
Me|utim, sudovi na podru~ju Bosne i Hercegovine dosu|enu nov~anu tra`binu u izreci
presude naj~e{}e pi{u samo brojevima, iako bi trebali postupati u skladu sa citiranim propisom.
Kada sud izrekom presude naloì ispunjenje neke ~inidbe, ~esto propusti ozna~iti rok za
izvr{enje ove dosu|ene obaveze (15 dana u sporovima iz radnih odnosa i u sporovima male vri-
jednosti, a 30 dana u sporovima za naknadu {tete, isplatu duga po osnovu zajma i sli~no).
U izreci kondemnatorne presude sud ~esto istakne da je tuèni duàn ispuniti ~inidbu u
odre|enom roku "pod prijetnjom izvr{enja". Izraz "pod prijetnjom izvr{enja" je nepotreban u
izreci presude jer je dovoljno da sud odredi paricioni rok za ispunjenje ~inidbe u skladu sa
zakonom, imaju}i u vidu konkretan spor izme|u stranaka. Ako tuèni u odre|enom roku dobro-
voljno ne ispuni dosu|enu obavezu, na osnovu Zakona o izvr{nom postupku tuìlac moè
traìti njeno izvr{enje prinudnim putem.
Nije potrebno u izreci posebno istaknuti da se tu`beni zahtjev usvaja, a nakon toga
opisati sadràj dosu|ene tra`bine ili utvr|enja nekog odnosa izme|u stranaka. Pravilno je
izreku kondemnatorne presude zapo~eti rije~ima:"obavezuje se tuèni" ... ili "tuèni je
duàn..."
Sud je ovla{ten preformulisati tu`beni zahtjev ako ga je tuìlac opteretio nepotrebnim
~injenicama ili ponavljanjima, ali to treba u~initi oprezno, ne mijenjaju}i njegov smisao i
granice traène pravne za{tite.
Na primjer, u jednom predmetu tu`beni zahtjev je glasio ovako:
"Obavezuje se RS - Republi~ka uprava carina - Carinarnica Novi Grad, da na ime zapre-
manja 3.000 m2 prostora u selu Boì}ima, vlasni{tvo tuène, u periodu od 22.11.2000. godine,
to jest momenta zatvaranja konsingnacionog skladi{ta do 01.04.2002. godine, to jest
podno{enja tu`be sudu (16 mjeseci i 8 dana) po mjese~noj naknadi od 300,00 KM isplati
tuìocu iznos od 4.900,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 01.04.2002. godine,
sve u roku od 30 dana po pravosnaòsti ove presude pod prijetnjom prinudnog izvr{enja."
Nakon odràne glavne rasprave sud je donio presudu u ~iju izreku je nepotrebno
doslovno unio tu`beni zahtjev na na~in kako ga je odredio tuìlac.
Dakle, zanemaren je smisao odredbi svih navedenih procesnih zakona, koji se primjen-
juju na podru~ju Bosne i Hercegovine, to jest da izreka presude sadrì samo odluku o prih-
vatanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se ti~u glavne stvari i sporednih potraìvanja.
Iz nepotrebno preop{irne formulacije tu`benog zahtjeva, u kojoj su ponovljeni svi ostali
navodi tu`be, sud je trebao ispustiti sva ~injeni~na i druga poja{njenja, te izrekom presude
obavezati tuènu da isplati tuìocu iznos od 4.900,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom
po~ev od 01.04.2002. godine do isplate u roku od 30 dana.
Ovakvom presudom tuìocu bi bila omogu}ena pravna za{tita, jer bi njena izreka bila
jasna i podobna za izvr{enje, ako tuèni ne bi dobrovoljno izvr{io dosu|enu obavezu.
U drugom predmetu tu`beni zahtjev je glasio:
"Tuèna je du`na tuìocu isplatiti kompenzaciju za njegove pokretne stvari iz tuìo~evog
stana u Vogo{}i, a koje su oduzete u vrijeme neprijateljstva od 1992. godine u iznosu od
10.300,00 KM, a odnosi se na sljede}e pokretne stvari u doma}instvu: 1. kolor TV "Samsung"
500,00 KM, 2. video 300,00 KM, muzi~ka linija 400,00 KM, ve{-ma{ina 400,00 KM, elektri~ni
{poret 400,00 KM, {poret na ~vrsto gorivo 300,00 KM, donji dio vise}e kuhinje 1.300,00 KM,
WC {olja 100,00 KM, vodokotli} 100,00 KM, ~etiri kau~a po 400,00 KM, tri lustera po 100,00
KM, friìder 500,00 KM, ostale stvari: su|e, posteljina, zavjese, odje}a, obu}a i sli~no
2.500,00 KM, UKUPNO 10.300,00 KM i naknaditi mu tro{kove parni~nog postupka, sve u roku
od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja."
U ovom slu~aju postupak je u toku i ako se utvrdi osnovanost i visina opredijeljenog
tu`benog zahtjeva, sud }e izrekom presude samo obavezati tuènu da tuìocu isplati odre|en
nov~ani iznos u roku od 30 dana.
Zna~i da }e biti donesena kondemnatorna presuda ~ija }e izreka glasiti na isplatu
odre|enog nov~anog potraìvanja i ne}e sadràvati sve one nepotrebne ~injenice i detaljna
nabrajanja koja je naveo tuìlac u svom tu`benom zahtjevu.
Prema novijoj sudskoj praksi insistira se da sud, u slu~aju kada odbija tu`beni zahtjev, u
izreci opi{e njegov sadràj, kako bi bilo jasno o ~emu je odlu~ivao. Zato, ako je u negativnoj
presudi samo navedeno da je tu`beni zahtjev odbijen, ovakva odluka je nepotpuna, neodre|ena
i nerazumljiva jer joj nedostaje sadràj. Ovaj propust suda moè izazvati pote{ko}e prilikom
utvr|ivanja pravosna`nosti odluke u kojoj je navedeno samo da se tu`beni zahtjev odbija, ili
povodom odlu~ivanja o prigovoru presu|ene stvari u novom pokrenutom postupku. Problem
nastaje pogotovo u slu~aju kada ni u obrazloènju presude nije jasno opisano koji je tu`beni
zahtjev odbijen.
O sadràju izreke presude, kojom je odbijen tu`beni zahtjev, u odluci broj: Gvl-51/03 od
30.12.2003. godine Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine izrazio je sljede}i stav:
"U izreci svoje presude sud mora potpuno odrediti kako tu`beni zahtjev koji usvaja tako
i onaj koji odbija. "
Citirani stav objavljen je u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 1 za 2004. godinu.
Kada sudovi u izreci negativne presude i navedu identitet odbijenog tu`benog zahtjeva,
ne postupaju na isti na~in prilikom pisanja ovog dijela sudske odluke.
U praksi je ~e{}i slu~aj da sudovi prepri~aju sadràj tu`benog zahtjeva koji su odbili.
Ovakva formulacija izreke presude je prihvatljivija, jer je jasnija za stranke u postupku
po{to ne izaziva nikakve dileme o vrsti donesene odluke.
Me|utim, postoje i sudovi koji izreku presude zapo~nu rije~ima:
"Odbija se tu`beni zahtjev koji glasi:"
Nakon ovakve formulacije doslovno citiraju sadràj tu`benog zahtjeva na na~in kako ga
je opredijelio tuìlac.
Ovaj drugi na~in pisanja izreke presude, kojom je odbijen tu`beni zahtjev, tuìlac moè
pogre{no shvatiti, to jest da je uspio u sporu pokrenutom protiv tuènog, a to se u praksi i
doga|alo.
O sadràju izreke presude, kojom je odbijen tu`beni zahtjev, postoji i druga~ije stanovi{te
od iznesenog. Neki teoreti~ari obja{njavaju da je i u slu~aju kada je sud samo naveo da odbija
tu`beni zahtjev, bez opisa njegovog identiteta, i takva izreka jasna kada se iz pravilno
napisanog obrazloènja moè nesumnjivo utvrditi koji je tu`beni zahtjev odbijen i na osnovu
tih ~injenica zaklju~iti da li je osnovan prigovor presu|ene stvari.
SUDSKA PRAKSA
U daljem radu bi}e navedeni primjeri izreka presuda sa odre|enim nedostacima (pod
oznakom #), te primjeri pravilno formulisanog ovog dijela presude u skladu sa vaè}im propisi-
ma (pod oznakom*).
IZREKA PRESUDE O OBAVEZI IZDR@AVANJA

# 1. Usvaja se tu`beni zahtjev tuìteljice i obavezuje tuèni Avdo Selmanovi} iz
Hamburga, Njema~ka, da na ime doprinosa za izdràvanje svoje sestre
tuìteljice Aide Selmanovi} iz Zavidovi}a, koja je zbog bolesti nesposobna za
rad, pla}a po 350,00 KM po~ev od 10.06.1999. godine, kao dana podno{enja
tu`be pa na dalje.
U ovoj izreci nepotrebno je navedeno sljede}e:
usvaja se tu`beni zahtjev tuìteljice, ime i prezime obje stranke i gradovi u kojim ìve,
jer se ovi podaci ve} nalaze u uvodu presude.
Tako|e je nepotrebno istaknut osnov dosu|ivanja izdràvanja (nesposobnost za rad,
krvno srodstvo tuìteljice - sestra tuènog) i obja{njen datum (dan podno{enja tu`be), jer sve
ove podatke treba navesti u obrazloènju presude.
* Zato bi u ovom predmetu izreka presude trebala glasiti:
Obavezuje se tuèni da na ime izdràvanja tuìteljice pla}a po 350,00 (tristotine-
pedeset) KM mjese~no po~ev od 10.06.1999. godine pa sve dok zato budu postojali
zakonski uslovi.
Dospjele obroke duàn je platiti tuìteljici u roku od 15 dana, a budu}e najkasnije do
svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec.
# 2. Odbija se tu`ba tuìoca Amira Ahmetagi}a. protiv malodobne Amine Ahmetagi} i

malodobne Jasmine Ahmetagi}, zastupanih po zakonskoj zastupnici Emiri Ahmatagi}
i potvr|uje presuda ovog Suda broj: P-4/02 kojom se Ahmetagi} Amir. obavezuje da
na ime izdràvanja malodobne Amine Ahmetagi}1 i Jasmine Ahmetagi} izdvaja 50%
mjese~nih primanja.
Ovo je presuda prvostepenog suda koji je trebao odlu~iti o tu`benom zahtjevu za izmjenu
ranije pravosna`ne presude o izdràvanju malodobne djece. Umjesto da to u~ini u granicama
pravilno opredijeljenog zahtjeva, imaju}i u vidu konkretne odredbe Porodi~nog zakona,
prvostepeni sud je potvrdio svoju raniju presudu broj: P-4/02, {to je u okviru svoje nadle`nosti
mogao samo drugostepeni sud rje{avaju}i o àlbi protiv te odluke.
Iz obrazloènja presude proizlazi da je tuìlac traìo da mu sud smanji raniju dosu|enu
obavezu za izdràvanje dvije maloljetne k}erke sa 50% na 40% od njegovog LD-a, pa da je
ovakav njegov zahtjev neosnovan.
* Ako su pravilno utvr|ene relevantne ~injenice, onda bi izreka nove presude mogla
glasiti:
Odbija se tu`beni zahtjev za izmjenu pravosna`ne presude Op}inskog suda u Olovu
broj: P-4/02 od 01.06.2002. godine kojom je tuìlac obavezan da za izdràvanje mal-
odobne Amine Ahmetagi} pla}a po 25% i za izdràvanje malodobne Jasmine
Ahmetagi} po 25% od njegovih mjese~nih primanja.
# 3. Mijenja se presuda Osnovnog suda u Te{nju broj: P-121/96 od 08.10.1996. godine
u dijelu koji se odnosi na izdràvanje malodobnih tuìlaca tako {to se tuèni obavezu-
je da po~ev od 23.01.1997. godine pla}a po 40% od svog li~nog dohotka.
Dospjele obroke tuèni je duàn isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a budu}e
najkasnije do svakog 5-og u mjesecu na adresu zakonske zastupnice.
Izreka ove presude nije jasna jer se ne moè utvrditi koliko je dosu|eno malodobnom
Admiru Arifovi}u, starom 16 godina, u~eniku prvog razreda srednje {kole, a koliko malodob-
nom Amiru Arifovi}u starom 10 godina, koji poha|a tre}i razred osmogodi{nje {kole.
Prvostepeni sud je bio duàn zatraìti od zakonske zastupnice da opredijeli tu`beni zaht-
jev posebno za svakog od malodobnih tuìlaca, imaju}i u vidu njihov uzrast i njihove individ-
ualne potrebe za ishranu, odje}u, obu}u, {kolski pribor i sli~no.
* Da je tu`beni zahtjev bio jasno odre|en, izreka presude bi mogla glasiti:
Mijenja se pravosna`na presuda Osnovnog suda u Te{nju broj: P-121/96 od
08.10.1996. godine u dijelu koji se odnosi na izdràvanje malodobnog tuìoca pa se
tuèni obavezuje da po~ev od 23.01.1997. godine pla}a malodobnom Admiru
Arifovi}u po 25%, a malodobnom Amiru Arifovi}u po 15% od svog li~nog dohotka.
Dospjele obroke tuèni je duàn isplatiti malodobnim tuìocima odjednom u roku od
15 dana, a budu}e najkasnije do 10-og u mjesecu na adresu zakonske zastupnice
Zumrete Star~evi}.
# 4. Prvostepenom presudom razveden je brak parni~nih stranaka, a malodobna Azra

Im{irevi} povjerena je na odgoj, ~uvanje i za{titu majci.
Tre}i stav izreke ove presude glasi:
U odnosu na izdràvanje malodobnog djeteta odbija se zahtjev tuènog da se ranija
presuda broj: P-319/97 od 03.06.1998. godine ukine pa se slijedom toga odràva na
snazi navedena odluka gdje je odre|ena obaveza tuènog da doprinosi za izdràvanje
malodobnog djeteta 25% od LD-a po~ev od 26.09.1997. godine pa na dalje.
Ovakva izreka nije pravilna jer je sud u brakorazvodnoj parnici obavezan donijeti odluku
i o izdràvanju malodobne zajedni~ke djece parni~nih stranaka, bez obzira na to {to postoji
ranija odluka o izdràvanju te iste djece. U brakorazvodnoj parnici sud je duàn donijeti svoju
odluku o izdràvanju malodobne djece na osnovu pravilno utvr|enih relevantnih ~injenica u
toku raspravljanja, jer nije vezan ranijom presudom o dosu|enoj ovoj zakonskoj obavezi.
* Tre}i stav izreke presude bi mogao glasiti:
Obavezuje se tuèni da na ime izdràvanja malodobne Azre Im{irovi}. pla}a po 30%
od pla}e po~ev od 19.03.1999. godine pa dok zato budu postojali zakonski uslovi.
Dospjele obroke duàn je platiti u roku od 15 dana, a budu}e najkasnije do svakog 5-
og u mjesecu na adresu zakonske zastupnice Merime Im{irevi}.
# 5. Mijenja se presuda Osnovnog suda u Zenici broj: P-625/93 od 18.01.1994. godine

kojom je tuèni obavezan da za izdràvanje malodobnih tuìlaca pla}a mjese~no 30%
od svog LD-a, tako da se od 01.11.1997. godine obavezuje da za izdràvanje malodob-
nih tuìlaca pla}a mjese~no 40% od LD-a kojeg ostvaruje kao pripadnik Armije BiH
do 10-og u mjesecu za teku}i mjesec na ruke zakonske zastupnice malodobnih tuìlaca
Jasmine Ali}, dok zato budu postojali zakonski uslovi pod prijetnjom izvr{enja.
Iz sadràja ove izreke proizlazi da je prvostepeni sud dosudio ukupno 40% od LD-a
tuènog za oboje malodobne djece, pa je nejasno koliko }e on mjese~no doprinositi za
izdràvanje malodobnog Armina [abanovi}a, a koliko na ime malodobnog Ajdina [abanovi}a,
jer ovi iznosi moraju biti navedeni posebno za svako dijete, ~ak i u situaciji kada su isti.
Osim ovog propusta izreka presude sadrì nepotrebna ponavljanja ve} re~enih ~injenica,
{to je sud bio duàn izbje}i.
* Izreka ove presude trebala bi biti formulisana na sljede}i na~in:
Mijenja se pravosna`na presuda Osnovnog suda u Zenici broj: P-625/93 od
18.01.1994. godine pa se tuèni obavezuje da po~ev od 01.11.1997. godine na ime
izdràvanja malodobnog Armina [abanovi}a pla}a po 25%, a malodobnog Ajdina
[abanovi}a po 15% LD-a koji ostvaruje kao pripadnik Armije BiH.
Dospjele mjese~ne obroke duàn je isplatiti u roku od 15 dana, a budu}e najkasnije
svakog 5-og u mjesecu na adresu zakonske zastupnice Jasmine Ali}.
# 6. Na osnovu ~lana 55. Porodi~nog zakona razvodi se brak zaklju~en dana

24.10.1997. godine u Mati~nom uredu op}ine Olovo izme|u tuìoca i tuène.
Dijete stranaka, ro|eno u ovom braku 30.05.1998. godine, malodobni Amar \ulovi}
povjerava se na odgoj, ~uvanje i vaspitanje majci Amiri \ulovi}.
Obavezuje se tuìlac da na ime izdràvanja doprinosi 30% od ukupnih mjese~nih pri-
manja po~ev od 30.09.2005. godine dok zato postoje zakonski uslovi.
Sud je izreku presude nepotrebno zapo~eo isticanjem ~lana Porodi~nog zakona na osnovu
kojeg je razveo brak zaklju~en izme|u tuìoca i tuène, jer je materijalno-pravni propis trebao
navesti u obrazloènju presude za zaklju~ak da su bra~ni odnosi te{ko i trajno poreme}eni.
U stavu 3. navedene izreke sud je propustio ozna~iti primaoca izdràvanja, pa je ovaj njen
dio nerazumnjiv i nepodoban za izvr{enje. Ostalo je nejasno da li je doprinos na ime
izdràvanja dosu|en tuènoj kao biv{oj bra~noj drugarici ili malodobnom djetetu parni~nih
stranaka.
* Navedena izreka presude mogla bi glasiti na ovaj na~in:
Razvodi se brak koji su tuìlac i tuèna zaklju~ili u Mati~nom uredu Op}ine Olovo
dana 24.10.1997. godine.
Malodobni Amar \ulovi}, ro|en 30.05.1998. godine, povjerava se na odgoj, ~uvanje
i vaspitanje majci Amiri \ulovi}.
Obavezuje se tuìlac da na ime izdràvanja malodobnog sina Amara \ulovi}a dopri-
nosi po 30% od ukupnih mjese~nih primanja koje ostvaruje u DD "Stolar" Olovo
po~ev od 30.09.2005. godine pa dok zato budu postojali zakonski uslovi.
Dospjele obroke tuìlac je duàn isplatiti malodobnom Amaru \ulovi}u na adresu
njegove majke - zakonske zastupnice Amire \ulovi} u roku od 30 dana, a budu}e
najkasnije do 05-og u mjesecu za protekli mjesec.
# 7. Obavezuje se tuèni da za potrebe malodobnog tuìoca izdvaja po 30% od svoje

pla}e po~ev od 17.08.2000. godine pa ubudu}e dok za to budu postojali zakonski uslovi.
U Porodi~nom zakonu ("Slu`beni list SRBiH", broj 21/79 i 44/89) ne postoji termin
"izdvajati" ve} je odre|ena obaveza pla}anja doprinosa za izdràvanje malodobnog lica.
* Izreku ove presude trebalo bi sa~initi na ovaj na~in:
Obavezuje se tuèni da na ime doprinosa za izdràvanje malodobnog tuìoca pla}a
po~ev od 17.08.2000. godine po 30% od pla}e koju ostvaruje u RMU "Kakanj".
Dospjele mjese~ne obroke tuèni je duàn isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a
ubudu}e najkasnije do svakog narednog 5-og u mjesecu za protekli mjesec.
Napominje se da je rok od 15 dana za izvr{enje dosu|ene ~inidbe naveden u onim
presudama koje su donesene prije stupanja na snagu Zakona o parni~nom postupku
("Slu`bene novine FBiH", broj 53/03), {to je u skladu sa ranije vaè}im propisima iz
oblasti procesnog prava.
IZREKA PRESUDE O DOSU\ENOM NOVÂNOM POTRA@IVANJU

# 1. Obavezuje se tuèni DD "Sloga" Vitez da tuìocu Iliji Andri}u iz Kiseljaka, isplati
za vrijeme privremene sprije~enosti za rad zbog bolesti usljed povrede na radu za
period bolovanja od 01.07. do 08.09.1998. godine iznos od 526,00 KM zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos po~ev od dospije}a do kona~ne
isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvr{enja.
I ovaj primjer izreke presude sadrì nepotrebne podatke i to: naziv pravnog lica, ime i
prezime tuìoca, nazive gradova, osnov nov~anog potraìvanja (privremena sprije~enost za
rad), period na koji se odnosi dosu|eni iznos (od 01.07. do 08.09.1998. godine), od dospije}a
i pod prijetnjom izvr{enja. Me|utim, sud je propustio navesti ta~an datum docnje, iako je to
bio duàn u~initi da bi ovo dosu|eno sporedno potraìvanje bilo jasno i odre|eno.
* Kada se ispuste suvi{ni podaci iz navedene izreke, a dopuni ono {to je bilo nu`no
navesti, ista bi trebalo da glasi:
Obavezuje se tuèni da isplati tuìocu iznos od 526,00 (petstotinadvadeset{est) KM
sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 21.07.1999. godine do isplate, sve u roku
od 15 dana.
# 2. Obavezuje se tuèna da isplati prvotuìocu iznos od 1.014,72 KM, drugotuìocu

iznos od 1014,72 KM i tre}etuìocu iznos od 1.520,72 KM, sve u roku od 15 dana pod
prijetnjom izvr{enja.
Postoje opravdani izuzeci kada u izreci presude sud treba navesti ime i prezime stranaka,
iako su ovi podaci ve} uneseni u uvod iste odluke.
Tuèna je obavezana da isplati odre|ene nov~ane iznose trojici tuìlaca, pa ih u izreci
treba ozna~iti njihovim imenom i prezimenom, a ne po redu njihovog nabrajanja. Na primjer:
prvotuìlac, drugotuìlac ili prvoredni tuìlac, drugoredni tuìlac ili jo{ nepravilnije tuìlac
prvog reda, tuìlac drugog reda i sli~no.
* Ista izreka pravilno bi bila formulisana na ovaj na~in:
Obavezuje se tuèna da isplati tuìocima i to: Salkanu Hercegovcu iznos od 1.014,72 KM
(hiljadu~etrnaest KM i sedamdesetdva feninga), Miralemu Numanovi}u iznos od 1.014,72
KM (hiljadu~etrnaest KM i sedamdesetdva feninga) i Kemalu Deli}u iznos od 1.520,72
KM, (hiljadupetstotinadvadeset KM i sedamdesetdva feninga), sve u roku od 15 dana.
# 3. Usvaja se tu`beni zahtjev tuìoca Borisa Tadi}a i obavezuje se tuèni Dru{tveni

fond Penzijskog i invalidskog osiguranja da na ime dospjelih obroka penzija za 1999.
godinu isplati tuìocu Borisu Tadi}u iznos od 1.729,44 KM sa zakonskim zateznim
kamatama od dospije}a do kona~ne isplate.
U ovom primjeru izreke presude nepotrebno je sljede}e: usvaja se tu`beni zahtjev tuìoca
(istu je trebalo zapo~eti izrazom "obavezuje se"), zatim podaci o imenu i prezimenu tuìoca
(dva puta ponovljeno Boris Tadi}) i nazivu tuène, jer su sadràni u uvodu presude, i osnov
dosu|enog potraìvanja (dospjeli obrok penzija za 1999. godinu), jer isti treba sadràvati obra-
zloènje presude.
* Izreka ove presude mogla bi glasiti na ovakav na~in:
Obavezuje se tuèni da tuìocu isplati iznos od 1.729,44 KM (hiljadusedamstotinad-
vadesetdevet KM i ~etrdeset~etiri feninga) sa zateznom kamatom od 05.02.2000.
godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
# 4. Obavezuje se tuèni da isplati tuìocu iznos od 7.100,00 KM sa zakonskom

zateznom kamatom po~ev od dospije}a svakog navedenog pojedina~nog iznosa u tri
fakture, koje su sastavni dio spisa, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvr{enja.
I u ovoj izreci presude nije pravilno odlu~eno o zakonskoj zateznoj kamati jer nisu nave-
deni pojedina~ni iznosi za koje je dosu|eno ovo sporedno potraìvanje niti datumi docnje u nji-
hovoj isplati.
Neprihvatljiv je postupak suda da se u izreci presude poziva na fakture, jer je duàn
odre|eno ozna~iti svaki od tri dosu|ena pojedina~na iznosa na koji su dosu|ene kamate. U
izreku je nepotrebno unesen izraz "pod prijetnjom izvr{enja", jer je zakonsko pravo stranke da
traì prinudnu naplatu u slu~aju kad tuèni ne ispuni svoju obavezu u paricionom roku.
* Pravilno formulisana izreka ove presude mogla bi glasiti:
Obavezuje se tuèni da isplati tuìocu iznos od 7.100,00 (sedamhiljadastotinu) KM sa
zakonskom zateznom kamatom i to na:
- iznos od 1.750,00 (hiljadusedamstotinapedeset) KM po~ev od 01.05.2004. godine do
isplate,
- iznos od 3.820,00 (trihiljadeosamstotinadvadeset) KM po~ev od 17.07.2004. godine
do isplate i
- iznos od 1.170,00 (hiljadustotinusedamdeset) KM po~ev od 23.09.2004. godine do
isplate, sve u roku od 30 dana.
# 5. Obavezuje se tuèni da tuìteljici isplati na ime trudni~nog bolovanja za period od

01.08.1997. godine do 31.07.1998. godine iznos od 1.100,00 KM sa zakonskim
zateznim kamatama.
Izreka ove presude u odnosu na glavno dosu|eno potraìvanje sadrì podatke koje je tre-
balo unijeti u obrazloènje, a to su: osnov za isplatu (trudni~ko bolovanje) i vremenski period
na koji se odnosi dosu|eni iznos (od 01.08.1997. godine do 31.7.1998. godine).
Nije jasna odluka o zakonskoj zateznoj kamati jer nije odre|eno navedeno za koji peri-
od je dosu|eno ovo sporedno potraìvanje.
* Izreka ove presude trebala bi glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìteljici isplati iznos od 1.100,00 (hiljadustotinu) KM sa zakon-
skom zateznom kamatom od 01.08.1998. godine do isplate sve u roku od 15 dana.
# 6. Tuèni je duàn na ime naknade {tete isplatiti prvotuìocu iznos od 2.000,00 (dvi-
jehiljade) KM, a drugotuìteljici iznos od 8.000,00 (osamhiljada) KM sa zakonskom
zateznom kamatom po~ev od 05.05.2000. godine do isplate pod prijetnjom prinudnog
izvr{enja.
U ovoj izreci sud je trebao navesti imena i prezimena tuìoca umjesto {to ih je pogre{no
ozna~io rednim brojevima (prvotuìlac i drugotuìteljica), a ispustiti osnov dosu|ene naknade
({teta), jer ga treba navesti u obrazloènju. Nepotrebno je unesen izraz "pod prijetnjom prin-
udnog izvr{enja".
* Pravilno bi bilo ovu izreku napisati na sljede}i na~in:
Tuèni je duàn isplatiti tuìocu Be}iru Men~i}u iznos od 2.000,00 (dvijehiljade) KM,
a tuìteljici Hazgi Men~i} iznos od 8.000,00 (osamhiljada) KM, sa zakonskom
zateznom kamatom po~ev od 05.05.2000. godine do isplate, sve u roku od 30 dana.
# 7. Obavezuje se tuèni da tuìteljici isplati iznos od 6.200,00 ({esthiljadadvijestotine)

KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15.07.2003. godine do isplate.
Vi{ak tu`benog zahtjeva se odbija kao neosnovan.
Neodre|en je i nerazumljiv drugi stav izreke, jer za stranku u njenom zahtjevu ne postoji
vi{ak niti manjak traènog nov~anog iznosa. Tu`beni zahtjev je glasio na isplatu 8.900,00 KM.
* Ovaj dio odluke mogao bi glasiti na ovaj na~in:
Preostali dio tu`benog zahtjeva od 2.700,00 (dvijehiljadesedamstotina) KM se odbija.
Ili
Preostali dio tu`benog zahtjeva iznad dosu|enog iznosa od 6.200,00 ({esthiljadadvi-
jestotine) KM se odbija.
I ova druga formulacija je jasna i odre|ena pod uslovom da je sud u uvodu presude ta~no
ozna~io iznos nov~anog potraìvanja.
# 8. Tuèni je duàn isplatiti tuìocu naknade pla}e za period od 01.01.2004. godine do

01.11.2004. godine.
Izreka ove presude je nerazumljiva jer nije naveden iznos pla}e koju je tuèni obavezan
isplatiti tuìocu. Umjesto iznosa naknade sud je u izreku nepotrebno unio period za koji je
dosu|eno neodre|eno potraìvanje, jer ove podatke treba sadràvati obrazloènje presude.
* Pravilno formulisana izreka ove presude bi mogla glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìocu isplati iznos od 11.200,00 (jedanaesthiljadadvijesto-
tine) KM sa zakonskom zateznom kamatom od 03.05.2005. godine do isplate, sve u
roku od 15 dana.
IZREKA PRESUDE O DOSU\ENOJ NAKNADI NEMATERIJALNE [TETE

# 1. Obavezuje se tuèni RMU "Srednja Bosna" Kakanj, Rudnik Zenica da na ime
naknade nematerijalne {tete tuìocu Esadu Puri}u isplati za pretrpljene du{evne
bolove zbog umanjenja op{te ìvotne i radne aktivnosti od 60% iznos od
18.000,00 KM i na ime pretrpljenih du{evnih bolova zbog unakaènosti iznos od
5.000,00 KM.
U ovoj izreci nisu upotrijebljeni pravni termini naknade nematerijalne {tete koja je pred-
met tu`benog zahtjeva. Prema ~lanu 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima pravno priz-
nati vidovi nematerijalne {tete u konkretnom slu~aju su: pretrpljeni du{evni bolovi zbog uman-
jenja ìvotne aktivnosti i pretrpljeni du{evni bolovi zbog naruènosti, pa ih je sud bio duàn
upotrijebiti na na~in kako su ozna~eni u navedenoj zakonskoj odredbi.
U izreku je nepotrebno uneseno sljede}e: naziv tuènog, ime i prezime tuìoca jer su ovi
podaci obavezni dio uvoda presude, kao i procenat umanjenja ìvotne aktivnosti od 60%, koji
treba navesti u obrazloènju presude. Sud je nekriti~ki prihvatio tuìo~eve pogre{no ozna~ene
termine za traène vidove nematerijalne {tete i unio ih u izreku (pretrpljeni du{evni bolovi zbog
umanjenja op{te ìvotne i radne aktivnosti i pretrpljeni du{evni bolovi zbog unakaènosti).
Me|utim, nepotrebno je ispu{ten rok za isplatu dosu|ene nov~ane tra`bine.
* Kada se izostave podaci koji ne ~ine sadràj izreke presude, upotrijebe zakonski ter-
mini za traène oblike nematerijalne {tete i doda zakonski rok za ispunjenje tra`bine,
izreka presude bi mogla glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìocu na ime naknade nematerijalne {tete isplati i to za:
- pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od 18.000,00
(osamnaesthiljada) KM,
- pretrpljene du{evne bolove zbog naruènosti iznos od 5.000,00 (pethiljada) KM,
ukupno 23.000,00 (dvadesettrihiljade) KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev
od 09.04.2005. godine do isplate u roku od 30 dana.
U ovom predmetu tuìlac nije odre|eno zahtijevao i naknadu tro{kova parni~nog pos-
tupka pa sud nije ni trebao donositi odluku o ovom sporednom potraìvanju.
Ili na sljede}i na~in:
Obavezuje se tuèni da tuìocu isplati:
- po osnovu pretrpljenih du{evnih bolova zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od
18.000,00 (osamnaesthiljada) KM,
- po osnovu pretrpljenih du{evnih bolova zbog naruènosti iznos od 5.000,00 (pethilja-
da) KM, ukupno 23.000,00 (dvadesettrihiljade) KM u roku od 30 dana.
# 2. Obavezuje se tuèni "Kamel Osiguranje" da tuìteljici Razi [e~i} iz Zavidovi}a

isplati na ime naknade nematerijalne {tete za pretrpljene du{evne bolove zbog uman-
jenja op{te ìvotne aktivnosti iznos od 4.500,00 (~etirihiljadepetstotina) KM sa
zakonskom zateznom kamatom od podno{enja tu`be do isplate u roku od 30 dana.
I u ovoj izreci sud nije pravilno ozna~io zakonski termin traènog vida nematerijalne
{tete (nije op{te ìvotne aktivnosti). Nepotrebno je naveo sljede}e: naziv tuènog, ime i prez-
ime tuìteljice te grad u kome ìvi, jer su ovi podaci ve} uneseni u uvod presude. Nije jasna
odluka o dosu|enoj kamati jer je u izreku trebalo unijeti datum od kada te~e ovo sporedno
potraìvanje na iznos glavne tra`bine, umjesto upotrijebljenog izraza "od podno{enja tu`be".
* Izreka, formulisana u skladu sa relevantnim zakonskim propisima bi glasila:
Obavezuje se tuèni da isplati tuìteljici za pretrpljene du{evne bolove zbog umanjen-
ja ìvotne aktivnosti iznos od 4.500,00 (~etirihiljadepetstotina) KM, sa zakonskom
zateznom kamatom od 03.07.2004. godine do isplate, sve u roku od 30 dana.
U izreku presude sud treba unijeti zakonske termine za dosu|ene naknade nematerijalne
{tete i to za svaki od traènih vidova. Na isti na~in mora biti odre|en i zahtjev za pravi~nu
nov~anu naknadu, to jest pojedina~no za svaki vid nematerijalne {tete i kada je proistekla iz
istog {tetnog doga|aja.
U slu~aju osnovanosti àlbenih prigovora za pojedini vid nematerijalne {tete, drugoste-
peni sud moè ukinuti presudu samo u odre|enom dijelu dosu|ene naknade, pa u preostalom
pobijanom dijelu moè potvrditi prvostepenu presudu.
Ima i suprotnih shvatanja o tome da izrekom presude treba odlu~iti o isplati dosu|enog
ukupnog iznosa za sve vidove traène nematerijalne {tete, a u obrazloènju jasno i odre|eno
navesti pojedina~ne iznose naknade, te kriterije na osnovu kojih su dosu|eni.
U sudskoj praksi je prihva}eniji prvi stav jer se u izreci presude navode pojedina~no
dosu|eni iznosi za svaki od traènih oblika nematerijalne {tete.
# 3. Odbija se tu`ba kao neosnovana.

Ova izreka je potpuno nerazumnjiva jer u parni~nom postupku sud odlu~uje o zahtjevu
stranke i to u granicama koje je odredio tuìlac. U konkretnom slu~aju sud je pogre{no odbio
tu`bu kao podnesak. Uop{te nije odlu~io o zahtjevu stranke na na~in da je isti usvojio ili odbio,
u cijelosti ili djelimi~no uz navo|enje sadràja dosu|enog potraìvanja. Sud moè rje{enjem
odbaciti tu`bu ako je neblagovremena ili nedopu{tena, pod uslovom da su ispunjene odre|ene
zakonom propisane pretpostavke. O tu`benom zahtjevu duàn je odlu~iti presudom, osim u
parnicama zbog smetanja posjeda koje se zavr{avaju dono{enjem rje{enja.
* Po{to se tu`beni zahtjev odnosio na naknadu nematerijalne {tete, pravilno bi bilo for-
mulisati izreku na sljede}i na~in:
Odbija se tu`beni zahtjev za obavezivanje tuène da tuìocu isplati na ime nemateri-
jalne {tete zbog pretrpljenog straha iznos od 800,00 (osamstotina) KM.
Ili na ovaj na~in:
Odbija se tu`beni zahtjev za obavezivanje tuène da tuìocu isplati po osnovu pretr-
pljenog straha iznos od 800,00 (osamstotina) KM.
# 4. Tuèni je duàn isplatiti tuìocu za: pretrpljene fizi~ke bolove iznos od 1.800,00
KM te umanjenje ìvotne aktivnosti i tjelesnog o{te}enja iznos od 3.000,00 KM.
Navedena izreka u dijelu dosu|enog drugog vida nematerijalne {tete nije razumljiva.
Umanjenje ìvotne aktivnosti je poseban osnov naknade neimovinske {tete zbog pretprljenih
du{evnih bolova. Obuhvata sva ograni~enja u ìvotnim aktivnostima o{te}enog ili vr{enje
ìvotnih aktivnosti uz pove}ane napore.
Pod tjelesnim o{te}enjem podrazumijeva se vid materijalne {tete zbog gubitka pojedinih
organa ili dijelova tijela. Za ovaj vid o{te}eni ima pravo na invalidninu.
Po{to je u tu`bi odre|eno navedeno da tuìlac potraùje samo naknadu nematerijalne
{tete, sud je bio duàn u izreci navesti pravilan zakonski termin za drugi vid nematerijalne {tete
i tako ispraviti pogre{ku iz tu`be.
* Da je tako postupio, izreka presude bi glasila:
Obavezuje se tuèni da tuìocu na ime naknade nematerijalne {tete isplati i to za:
pretrpljene fizi~ke bolove iznos od 1.800,00 (hiljaduosamstotina) KM i pretrpljene
du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od 3.000,00 (trihiljade) KM
u roku od 30 dana.
# 5. Usvaja se tu`beni zahtjev pa se tuèna obavezuje da tuìocu isplati na ime nema-
terijalne {tete iznos od 4.300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od
podno{enja tu`be do isplate u roku od 30 dana.
Vi{ak tu`benog zahtjeva se odbija.
Na osnovu obrazloènja ove presude moè se zaklju~iti da je izrekom dosu|en uku-
pan iznos naknade nematerijalne {tete za pretrpljene fizi~ke bolove i strah te pretr-
pljene du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti.
Me|utim, ni u obrazloènju iste odluke nisu navedene pojedina~no dosu|ene nov~ane
naknade za svaki od traènih vidova nematerijalne {tete. Sud je samo uop{teno konstato-
vao da je njihovu visinu odredio na osnovu ~lana 200. Zakona o obligacionim odnosima.
Ovakvoj presudi nedostaju jasni i potpuni razlozi o odlu~nim ~injenicama. Du`nost
je suda da u obrazloènju presude navede koje je iznose naknade dosudio za svaki od
vidova nematerijalne {tete te razloge zbog kojih se opredijelio ba{ za tu visinu
naknade (ja~ina i trajanje pretrpljenih fizi~kih bolova i straha, okolnosti slu~aja,
zna~aj povrije|enog dobra i sli~no).
Sud je u izreci propustio ozna~iti datum od kada je dosudio zateznu kamatu. Ovaj
podatak ne moè zamijeniti izraz "od podno{enja tu`be". Ni u obrazloènju nije
sadràn datum kada je tuìlac dostavio tu`bu sudu.
Nepravilna je i formulacija dijela izreke kojom je odbijen vi{ak tu`benog zahtjeva jer
nema cjelovit sadràj.
Nepotrebno je izreku zapo~eti izrazom "usvaja se tu`beni zahtjev".
* Izreka ove presude mogla bi glasiti:

Obavezuje se tuèna da tuìocu isplati na ime naknade nematerijalne {tete i to za:
- pretrpljene fizi~ke bolove iznos od 800,00 (osamstotina) KM,
- pretrpljeni strah iznos od 500,00 (petstotina) KM,
- pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od 3.000,00 (tri-
hiljade) KM,
ukupno 4.300,00 (~etirihiljadetristotine) KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev
od 01.04.2003. godine do isplate, te na ime tro{kova postupka iznos od 1.400,00 (hil-
jadu~etiristotine) KM, sve u roku od 30 dana.
Preostali dio tu`benog zahtjeva u iznosu od 1.950,00 (hiljadudevetstotinapedeset)
KM odbija se kao neosnovan.
Obavezuje se tuèna da tuìocu isplati:
- po osnovu pretrpljenih fizi~kih bolova iznos od 800,00 (osamstotina) KM,
- po osnovu pretrpljenog straha iznos od 500,00 (petstotina) KM,
- po osnovu pretrpljenih du{evnih bolova zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od
3.000,00 (trihiljade) KM,
ukupno 4.300,00 (~etirihiljadetristotine) KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev
od 01.04.2003. godine do isplate, te na ime tro{kova postupka iznos od 1.400,00 (hil-
jadu~etiristotine) KM, sve u roku od 30 dana.
Preostali dio tu`benog zahtjeva u iznosu od 1.950,00 (hiljadudevetstotinapedeset)
KM odbija se kao neosnovan.
IZREKA PRESUDE O PREDAJI U POSJED I UTVR\ENJU PRAVA VLASNI[TVA
# 1. Tuèni je duàn predati tuìteljici u posjed ove stvari:

- crno bijeli TV
- ve{-ma{inu
- friìder i
- bicikl, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvr{enja.
Citirana izreka je nejasna, nepotpuna i nepodobna za izvr{enje jer nisu individual-
izirane pokretne stvari, ~ija je predaja u posjed nare|ena tuènom. U ovom slu~aju
pokretne stvari su navedene generi~no i kao takve ne bi mogle biti predmet odre|eno
opredijeljenog tu`benog zahtjeva.
* Pravilno formulisana izreka ove presude mogla bi glasiti ovako:
Obavezuje se tuèni da preda tuìteljici u posjed ove stvari:
- crno-bijeli TV marke "gorenje", proizveden 1988. godine, ~iji je ekran 52 cm,
- ve{-ma{inu sive boje, marke "gorenje", proizvedenu 1996. godine,
- friìder marke "obodin", bijele boje, visine 0,80 cm, proizveden 1992. godine i
- bicikl marke "poni", crvene boje sa pomo}nim to~kom,
sve u roku od 30 dana.
Ovakva izreka, u kojoj je naveden detaljniji opis svake od nabrojanih stvari, ne bi tre-
bala izazvati bilo kakve nedoumice u postupku njenog izvr{enja.
# 2. Obavezuje se tuèni da tuìocu preda u posjed poslovnu prostoriju i pokretne stvari

koje su nabrojane u zapisniku Mjesne zajednice Obre od 04.10.2005. godine, koji je
sastavni dio ove presude.
Navedena izreka ne sadrì potrebne podatke o poslovnoj prostoriji i pokretnim stvari-
ma koje je tuèni obavezan predati tuìocu, pa je zbog ovog nedostatka nejasna i
nepodobna za izvr{enje.
Sud je bio duàn unijeti u izreku presude opis poslovne prostorije i nabrojati sve
pokretne stvari da bi ista bila potpuna i izvr{iva, jer je sve ove podatke imao u tu`bi.
Zapisnik mjesne zajednice je dokaz za utvr|ivanje odre|ene relevantne ~injenice, pa
ne moè biti sastavni dio presude.
* Izreka presude, formulisana na pravilan na~in, mogla bi glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìocu preda u posjed poslovnu prostoriju povr{ine 16 m2
koja se nalazi u prizemlju poslovno-stambene zgrade u Zenici, u Ulici Mar{ala Tita
broj 28, i sljede}e pokretne stvari:
- ~etiri drvena stola zelene boje dimenzija 120 x 80 cm,
- {estanest drvenih stolica sa naslonom u obliku poluluka,
- osamnaest kerami~kih {oljica za bijelu kafu sme|e boje,
- dvije zidne police od drveta dimenzija 60 x 40 cm i
- vuneni }ilim crveno-crne boje dimenzija 3 x 2 m
sve u roku od 30 dana.
# 3. Tuèni je duàn priznati tuìocu pravo vlasni{tva na pomo}noj zgradi, ljetnoj

kuhinji koja se nalazi u dvori{tu porodi~ne ku}e u Zenici, Ulica Ive Andri}a broj 2.
Ovakvom izrekom sud nije obezbijedio nikakvu pravnu za{titu tuìocu. Sud ne moè
nikoga obavezati da prizna neku ~injenicu, a posebno da prizna tu`beni zahtjev, koji je
jasno i odre|eno opredijeljen. Ako tuèni prizna dobrovoljno tu`beni zahtjev, koji je jasno
i odre|eno opredijeljen, u takvom slu~aju sud }e donijeti presudu na osnovu priznanja.
* Pravilna izreka ove presude bi mogla glasiti:
Utvr|uje se da je tuìlac vlasnik pomo}ne zgrade (ljetne kuhinje) izgra|ene na k.~.
broj 217/3 upisane u z.k. ul. broj 4 k.o. Zenica, pa je tuèni duàn prestati uznemira-
vati tuìoca u njenom posjedu tako {to }e prestati smje{tati svoje poljoprivredne
alatke u ovu pomo}nu zgradu, pod prijetnjom izricanja nov~ane kazne.
Utvr|uje se postojanje prava vlasni{tva tuìoca na pomo}noj zgradi (ljetnoj kuhinji)
izgra|enoj na k.~. broj 217/3 upisanoj u z.k. ul. broj 4 k.o. Zenica, pa je tuèni duàn
prestati uznemiravati tuìoca u njenom posjedu tako {to }e prestati smje{tati svoje
poljoprivredne alatke u ovu pomo}nu zgradu, pod prijetnjom izricanja nov~ane kazne.
# 4. Obavezuju se tuèni da tuìocu priznaju pravo vlasni{tva na nekretnini k.~. broj

278 upisanoj u z.k. ul. broj 133 k.o. Bali}i i da trpe da se bri{e ovo pravo u zemlji{noj
knjizi, jer }e u protivnom brisanje biti izvr{eno na osnovu ove presude.
Nerazumljiva je ovakva izreka presude jer u materijalno-pravnom smislu ni{ta nije
rije{ila. Niko se ne moè obavezati da ne{to prizna pa ni ~injenicu prava vlasni{tva.
Priznanje ne predstavlja ni ~injenje ni ne~injenje, pa se ovakva obaveza ne moè real-
izovati u izvr{nom postupku. Iz ove obaveze ne slijedi obaveza tuènih da trpe brisan-
je prava vlasni{tva jer u toku postupka nije utvr|eno da je uknji`ba ovog prava
tuènih manjkava. Zato ne postoji osnov za njeno brisanje. Iz ~injeni~nih navoda
tu`be proizlazi da tuìlac tvrdi da je sporne nekretnine kupio njegov djed od predni-
ka tuènih pa da su ih tuìo~evi prednici i on li~no nesmetano koristili duè od 40
godina. Ovo ukazuje da je tu`beni zahtjev trebalo da glasi na utvr|enje prava vlas-
ni{tva na osnovu odràja.
Da je tu`beni zahtjev bio opredijeljen u skladu sa ~injeni~nim navodima tu`be i u toku
postupka utvr|ena osnovanost tuìo~evih tvrdnji da su on i njegovi prednici nes-
metano koristili spornu nekretninu duè od 40 godina, trebalo bi presuditi:
* Utvr|uje se da je tuìlac vlasnik nekretnine k.~. broj 278 povr{ine 820 m2 upisane u
z.k. ul. broj 133 k.o. Bali}i, pa su tuèni du`ni trpjeti da se tuìlac upi{e kao vlasnik
ove nekretnine u zemlji{noj knjizi Op}inskog suda u Zenici.
Utvr|uje se postojanje prava vlasni{tva tuìoca na nekretnini k.~. broj 278 povr{ine
820 m2 upisanoj u z.k. ul. broj 133 k.o. Bali}i pa su tuèni du`ni trpjeti da se tuìlac
upi{e kao vlasnik ove nekretnine u zemlji{noj knjizi Op}inskog suda u Zenici.
# 5. Utvr|uje se da je tuìlac stekao pravo vlasni{tva sa dijelom ½ na nekretnini
ozna~enoj kao k.~. broj 123 njiva zvana Bare pa }e se na osnovu ove presude izvr{iti
promjena upisa prava vlasni{tva u zemlji{no-knji`nom uredu Op}inskog suda u Te{nju.
Izreka ove presude nije jasna ni izvr{iva jer ne sadrì sve potrebne podatke na osnovu
kojih bi se mogao izvr{iti upis utvr|enog prava na nekretnini u zemlji{nim knjigama.
U izreci nije naveden broj z.k. ulo{ka ni naziv katastarske op}ine u kojoj se nalazi
sporna nekretnina. Pogre{no je upotrijebljen i termin vlasni{tvo za jednu polovinu
dijela, jer je zakonski naziv suvlasni{tvo.
* Potpuna izreka mogla bi glasiti:
Utvr|uje se da je tuìlac suvlasnik na jednoj polovini dijela nekretnine k.~. broj 123
njiva zvana Bare upisanoj u z.k. ulo{ku broj 48 k.o. Obre pa se obavezuje tuèni da
trpi da se tuìlac upi{e kao suvlasnik na jednoj polovini navedene nekretnine u
zemlji{noj knjizi Op}inskog suda Te{anj.
# 6. Utvr|uje se da je tuìlac vlasnik dijela nekretnine k.~. broj 7/24 livada zvana Luka,
upisane u z.k. broj 101 k.o. Visoko pa se tuèni obavezuje da preda tuìocu u posjed
navedeni dio nekretnine.
Nerazumljiva je i nepodobna za izvr{enje izreka ove presude jer ne sadrì povr{inu,
oblik i poloàj dijela nekretnine kojeg je tuèni obavezan predati tuìocu u posjed, a
ni rok u kome }e to u~initi.
Identi~nu ocjenu o istom nedostatku izreke presude, koji se odnosi na identifikaciju
dijela parcele, izrazio je i Vrhovni sud Republike Srpske u odluci broj: Rev-93/00 od
23.11.2000. godine pa njihov izneseni stav glasi:
"Kada izrekom presude nije ta~no odre|en onaj dio zemlji{ne parcele ~ija se predaja
u posjed traì, tako da bi se prilikom izvr{enja mogao identifikovati, ostvarena je
bitna povreda odredaba parni~nog postupka iz ~lana 354. stav 2. ta~ka 13. Zakona o
parni~nom postupku."
* Navedenu izreku presude treba detaljnije formulisati na na~in:
Utvr|uje se da je tuìlac vlasnik dijela nekretnine k.~. broj 7/24 livada zvana Luka,
upisane u z.k. ulo{ku broj 101 k.o. Visoko povr{ine 120 m2 pravougaonog oblika
istaknutog crvenom bojom na skici vje{taka geometra od 01.04.2005. godine, ~ije su
krajnje ta~ke ozna~ene slovima A, B, C i D, pa se obavezuje tuèni da tuìocu preda
u posjed ovaj dio nekretnine u roku od 30 dana.
# 7. Utvr|uje se da je tuìteljica vlasnica na nekretninama ozna~enim kao k.~. 388/1

livada Oplot povr{ine 2.869 m2 i k.~. broj 389/1 {uma Me|e pod Oplotom povr{ine
760 m2 pa je tuèna du`na trpjeti da se tuìteljica upi{e na osnovu ove presude kao
vlasnica predmetnih nekretnina u zemlji{noj knjizi Op}inskog suda u Sarajevu.
I u ovoj izreci sud nije unio sve potrebne podatke na osnovu kojih bi se moglo upisati
dosu|eno pravo vlasni{tva u zemlji{noj knjizi, jer je propustio navesti broj zemlji{no-
knji`nog ulo{ka i katastarske op}ine.
* Izreka ove presude mogla bi glasiti:
Utvr|uje se da je tuìteljica vlasnica na nekretninama ozna~enim kao k.~. 388/1 liva-
da Oplot povr{ine 2.869 m2 i k.~. broj 389/1 {uma Me|e pod Oplotom povr{ine 760
m2 upisanim u z.k. ulo{ku 51 k.o. Rakovica, pa je tuèna du`na trpjeti da se tuìteljica
upi{e na osnovu ove presude kao vlasnica predmetnih nekretnina u zemlji{noj knjizi
Op}inskog suda u Sarajevu.
Slijedi navo|enje nekoliko primjera pravilno napisane izreke presude u predmetima
u kojima se tu`beni zahtjev odnosi na predaju u posjed nekretnine.
* 8. Obavezuje se tuèni da preda u posjed tuìocu ku}u sagra|enu na k.~. 674/1

upisanu u p.l. 233/01 k.o. Lokvine, koja se nalazi u Zenici, Velika broda broj 31, u
roku od 30 dana.
* 9. Tuèni je duàn predati tuìocu poslovnu prostoriju koja se sastoji od prodajnog

dijela i magacina povr{ine 25 m2, a nalazi se u prizemlju tuìo~eve porodi~ne ku}e u
Donjem Vakufu, Ulica Mar{ala Tita broj 34, u roku od 30 dana.
* 10. Obavezuje se tuèni da tuìteljici preda u posjed sprat ku}e izgra|ene na k.~. 205
upisane u p.l. 271 k.o. Kula Banjar u Visokom, Ulica Kula Banjar broj 2, slobodan
od ljudi i li~nih stvari u roku od 30 dana.
* 11. Obavezuje se tuèni da iseli iz jednosobnog stana povr{ine 36 m2, koji se nalazi
na IV spratu zgrade u ulici Donje rosulje broj 22 i isti preda tuìteljici slobodan od
ljudi i stvari u roku od 30 dana.
Sve ove navedene izreke imaju potpune podatke o nekretninama, koje su predmet
tu`benog zahtjeva, pa u slu~aju izvr{enja pravosna`nih presuda ne}e biti nikakvih
nejasno}a.
IZREKA PRESUDE O UTVR\ENJU PRAVA SLU@NOSTI
# 1. Utvr|uje se da tuìlac ima pravo slu`nosti u korist svoje nekretnine k.~. 51

Gradili{te preko nekretnine tuènog k.~. broj 8 Gradili{te.
Ova izreka nije jasna i potpuna jer ne sadrì: vrstu slu`nosti, duìnu, {irinu i pravac pro-
stiranja puta, broj zemlji{no-knji`nih uloàka i katastarsku op}inu u kojoj su upisane nekret-
nine stranaka.
Slu`nost se uvijek odnosi na ta~no odre|eno povlasno i poslu`no dobro. Zato je
neophodan identitet nekretnina, a to se postiè navo|enjem relevantnih zemlji{no-knji`nih
podataka za poslu`no i povlasno dobro. Kada u izreci presude nedostaju ovi podaci, ista je ner-
azumljiva i nepodobna za izvr{enje.
Ovakvo shvatanje ima potvrdu i u stavu Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine
izraènom u odluci broj: Gvl-23/89 od 15.02.1990. godine, objavljenom u Biltenu sudske
prakse Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj 2/90, koji glasi:
"Postoji apsolutno bitna povreda odredaba parni~nog postupka ako izreka presude
kojom se utvr|uje da postoji pravo slu`nosti ne sadrì potpune zemlji{no-knji`ne oznake
povlasnog i poslu`nog dobra."
* Izreka ove presude bi mogla glasiti:
Utvr|uje se da je tuìlac stekao pravo kolske slu`nosti putem {irine 2,5 m, a duìne
24 m, koji vodi ju`nim dijelom parcele tuènog k.~. broj 8 Gradili{te povr{ine 680 m2,
upisane u z.k. ulo{ku broj 1714 k.o. Mo{tre, kao poslu`nog dobra, u korist tuìo~eve
parcele k.~. 51 Gradili{te, povr{ine 770 m2, upisane u z.k. ul. broj 872 k.o. Mo{tre,
kao povlasnog dobra.

Utvr|uje se postojanje prava slu`nosti prolaza obima kolnika {irine 2,5 m, a duìne
24 m za tuìo~evu k.~. broj 51, njivu zvanu Gradili{te povr{ine 770 m2, upisanu u z.k.
ulo{ku broj 872 k.o. Mo{tre, a preko tuènikove k.~. broj 8, njive zvane Gradili{te,
povr{ine 680 m2 upisane u z.k. ulo{ku 1714 k.o. Mo{tre - lokacijom pobliè
ozna~enom linijom koju spajaju ta~ke A-B-C na skici snimanja vje{taka geometra I.B.
od 15.10.2006. godine.
# 2. Odbija se tuìlac sa tu`benim zahtjevom.

Ovo nije pravilna izreka jer nije opisan sadràj odbijenog tu`benog zahtjeva.
Nepotrebno je odlu~eno o tuìocu kao stranci, umjesto da je to u~injeno samo u odno-
su na tu`beni zahtjev.
* Tu`beni zahtjev se odnosio na utvr|enje nepostojanja prava slu`nosti, pa bi izreka
ove presude trebalo da glasi:
Odbija se tu`beni zahtjev za utvr|enje da tuènom ne pripada pravo slu`nosti
pje{a~kog puta koji vodi preko tuìo~eve parcele broj 430 upisane u z.k. ulo{ku broj
16 k.o. Mo{tre, i to krajem njene ju`ne strane u duìni 25 m, a {irini 0,60 m, te da mu
se zabrani dalji prolaz ovim putem.
Postoje sudovi koji izreku formuli{u i na sljede}i na~in:
Odbija se tu`beni zahtjev koji glasi:
"Utvr|uje se da tuènoj ne pripada pravo slu`nosti pje{a~kog puta koji vodi preko
tuìo~eve parcele broj 430 upisane u z.k. ulo{ku broj 16 k.o. Mo{tre, i to krajem njene
ju`ne strane u duìni 25 m, a {irini 0,60 m, pa mu se zabranjuje dalji prolaz ovim
putem."
Prema nekim teoreti~arima doslovno citiranje sadràja tu`benog zahtjeva, bilo da je nje-
gov tekst stavljen pod znakove navoda ili napisan bez njih, moè stvoriti pogre{an zaklju~ak
o sudskoj odluci, to jest da je tuìlac uspio u sporu.
Kao potvrdu za opravdanost prepri~avanja sadràja tu`benog zahtjeva, a ne njegovog
doslovnog navo|enja, isti~u da je ve} bilo slu~ajeva u praksi da su stranke propustile izjaviti
àlbu protiv presude samo zbog toga {to nisu shvatile da je njihov tu`beni zahtjev odbijen.
IZREKA PRESUDE U RADNOM SPORU
# 1. Poni{tavaju se rje{enja tuène: broj: 34-7122-448 od 08.02.2005. godine na

osnovu kojeg je tuìocu prestao radni odnos sa danom 31.12.2005. godine i broj: 01-
34-2448-302 od 25.02.2005. godine na osnovu kojeg je odbijen tuìo~ev prigovor
izjavljen protiv rje{enja broj: 34-7122-448 od 08.02.2005. godine.
Razli~ita je praksa sudova na podru~ju Bosne i Hercegovine prilikom sa~injavanja izreka
presuda u sporovima iz radnih odnosa u kojim se tu`beni zahtjev odnosi na poni{tenje rje{enja.
Neki sudovi u izreku unose, pored broja i datuma rje{enja, i sadràj u njima donesene
odluke poslodavca, kao {to je to u~injeno u citiranom primjeru.
Drugi sudovi samo navode brojeve i datume rje{enja koje presudom poni{tavaju.
* Mislim da bi izreka presude bila dovoljna jasna i izvr{iva ako bi glasila:
Poni{tavaju se rje{enja tuène broj: 34-7122-448 od 08.02.2005. godine i broj: 01-
34-2448-302 od 25.02.2005. godine.
Sve ostalo sadràno u prvoj navedenoj izreci trebalo bi biti uneseno u obrazloènje pre-
sude (da je tuìocu radni odnos prestao sa 30.12.2005. godine, da je odbijen njegov prigovor
izjavljen protiv prvog rje{enja).
# 2. Odbija se tu`beni zahtjev.

U sadràju ove izreke nije naveden identitet tu`benog zahtjeva o kojem je odlu~eno. Iz
obrazloènja presude proizlazi da je sud odbio tu`beni zahtjev za poni{tenje rje{enja, uspostavu
radno-pravnog statusa i isplatu nov~anog potraìvanja.
* Pravilno formulisana izreka ove presude mogla bi glasiti:
Odbija se tu`beni zahtjev za: poni{tenje rje{enja tuène broj: 01-5778/15 od 29.12.2004.
godine i broj: 07-1475 od 18.02.2005. godine, zatim obavezivanje tuène da vrati tuìoca na
posao i rasporedi ga na poslove koji odgovaraju njegovoj stru~noj spremi te da mu isplati
iznos od 28.345,24 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29.11.2006. godine do isplate.
# 3. Poni{tavaju se rje{enja tuène broj: 34-712-1/04 od 18.02.2005. godine i broj: 01-

34-248-31 od 25.03.2005. godine.
Vi{ak tu`benog zahtjeva se odbija.
Ovom presudom djelimi~no je usvojen tu`beni zahtjev. Na osnovu prvog stava izreke
jasno je da su poni{tene dvije odluke tuène ozna~ene odre|enim brojevima i datumima.
Me|utim, kakva je negativna odluka iz drugog stava izreke? Odgovor na ovo pitanje je da ne
moèmo znati koji je dio tu`benog zahtjeva odbijen jer nije naveden njegov sadràj u izreci.
Tek kada se pro~ita i najopse`niji dio presude, to jest njeno obrazloènje, sazna}emo da sud
nije usvojio zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa tuìoca zbog toga {to je poni{tena
samo odluka o odbijanju prigovora. Pogre{no je upotrijebljen izraz "vi{ak tu`benog zahtjeva".
* Pravilno formulisana izreka ove odluke mogla bi glasiti:
Poni{tavaju se rje{enja tuène broj: 34-712-1/04 od 18.02.2005. godine i broj: 01-34-
248-31 od 25.03.2005. godine.
Odbija se tu`beni zahtjev za obavezivanje tuène da vrati tuìoca na rad i rasporedi
ga na poslove koje je ranije obavljao ili druge odgovaraju}e poslove.
# 4. Poni{tava se rje{enje tuènog broj: 22-741-8/02 od 01.09.2002. godine.

Tuèni je duàn tuìocu uspostaviti sva prava iz radnog odnosa.
Odluka iz stava 2 izreke je nejasna, uop{tena i nepodobna za izvr{enje jer nisu
konkretizovana prava koja bi tuèni trebao uspostaviti tuìocu, a niti je odre|en paricioni rok
za ispunjenje dosu|ene obaveze.
U ovom slu~aju sud je u fazi prethodnog ispitivanja tu`be bio duàn istu vratiti da je
tuìlac dopuni i ispravi u dijelu koji nije bio potpuno odre|en.
* Da je tu`beni zahtjev bio jasno opredijeljen, izreka ove presude bi trebala biti for-
mulisana na sljede}i na~in:
Poni{tava se rje{enje tuènog broj: 22-741-8/02 od 01.09.2002. godine.
Obavezuje se tuèni da vrati tuìoca na rad i rasporedi ga na poslove koji odgo-
varaju njegovoj stru~noj spremi i radnom iskustvu ili potrebama tuène te da mu
isplati iznos od 12.389,00 (dvanaesthiljadatristotineosamdesetdevet) KM sa zakon-
skom zateznom kamatom po~ev od 07.12.2003. godine do isplate, sve u roku od 15
dana.
IZREKA PRESUDE O TRO[KOVIMA PARNI^NOG POSTUPKA

# 1. Tuèni je duàn tuìocu namiriti tro{ak postupka.
Ova izreka nije jasna jer ne sadrì ni iznos potraìvanja koji je tuèni obavezan isplatiti
tuìocu, a ni rok u kome }e mu izvr{iti dosu|enu tra`binu.
Prema vaè}im zakonskim propisima stranka je du`na u zahtjevu opredijeljeno navesti
tro{kove za koje traì naknadu. Sud odlu~uje o tro{kovima parni~nog postupka samo na osnovu
ovako postavljenog zahtjeva pa je duàn unijeti u izreku ukupan iznos dosu|enih tro{kova koji
su bili potrebni za vo|enje parnice kao i rok za njihovu isplatu.
* Izreka o tro{kovima parni~nog postupka u konkretnom slu~aju mogla bi glasiti:
Tuèni je duàn isplatiti tuìocu na ime tro{kova parni~nog postupka iznos od 220,00
(dvijestotinedvadeset) KM u roku od 15 dana.
# 2. Tuìlac je duàn platiti tuènom tro{kove postupka u iznosu 97,00 KM.

U izreci ove odluke sud je propustio navesti rok u kome je tuìlac duàn isplatiti
dosu|ene tro{kove tuènom.
Po{to se glavno potraìvanje odnosi na naknadu {tete, rok za isplatu i glavnog
potraìvanja i tro{kova postupka je 30 dana.
* Pravilna izreka ove odluke o tro{kovima bi mogla glasiti:
Tuìlac je duàn isplatiti tuènom na ime tro{kova postupka iznos od 97,00 (devedeset
sedam) KM u roku od 30 dana.
# 3. Obavezuje se tuèni da snosi parni~ne tro{kove u ukupnom iznosu od 209,00 KM.

Ni ova odluka o tro{kovima postupka nije jasna i odrediva.
Ako je stranka djelimi~no uspjela u parnici, sud moè, s obzirom na postignuti uspjeh,
odrediti da svaka stranka podmiruje svoje tro{kove. U konkretnom predmetu nije bio ovakav
slu~aj jer je tuèni u cijelosti izgubio spor, a tuìlac je na kraju rasprave odre|eno zahtijevao
naknadu tro{kova za pojedine izvr{ene parni~ne radnje i njihov ukupan iznos.
* Pravilna formulacija izreke odluke o tro{kovima postupka moè glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìocu na ime parni~nih tro{kova isplati iznos od 209,00 (dvi-
jestotinedevet) KM u roku od 30 dana.
# 4. Tuèna se obavezuje da tuìocu na ime naknade tro{kova parni~nog postupka
isplati iznos od 1.050,00 KM i takse na tu`bu i presudu iznos od 180,00 KM.
Ni ova izreka nije pravilna. Parni~ne tro{kove ~ine izdaci i to: nagrada vje{taku za
izvr{eno vje{ta~enje, tro{kovi na ime prevoza svjedoku, nagrada advokatu za zastupanje
stranke, taksa na tu`bu i presudu i td.
U ovoj izreci nepotrebno su posebno navedeni tro{kovi na ime takse na tu`bu i presudu
jer izdaci i po ovom osnovu spadaju u ukupan iznos dosu|enih tro{kova parni~nog postupka.
U obrazloènju ove presude sud treba odre|eno navesti za koje je parni~ne radnje dosudio
tro{kove parni~nog postupka i u kojem iznosu.
* Pravilna izreka o tro{kovima postupka mogla bi glasiti:
Obavezuje se tuèna da tuìocu na ime tro{kova parni~nog postupka isplati iznos od
1.230,00 (hiljadudvijestotinetrideset) KM u roku od 30 dana.
# 5. Tro{kovi postupka padaju na teret tuìoca.

Ni ova izreka nije formulisana u skladu sa vaè}im odredbama Zakona o parni~nom pos-
tupku. Tuìlac je u cijelosti izgubio parnicu, a tuèni nije odre|eno zahtijevao da mu tuìlac
naknadi njegove tro{kove koje je imao u toku postupka.
* S ozbirom na navedene ~injenice te da je tuìlac istakao i zahtjev za naknadu tro{kova
postupka, odluka o ovom sporednom potraìvanju mogla bi glasiti:
Odbija se tuìo~ev zahtjev da mu tuèni na ime tro{kova postupka isplati iznos od
230,00 (dvijestotinetrideset) KM.
# 6. Konstatuje se da tuìlac od tuènog potraùje na ime tro{kova postupka iznos od

450,00 KM u roku od 8 dana pod prijetnjom izvr{enja.
Izreka ove presude sadrì samo konstataciju o potraìvanju odre|enog iznosa na ime
tro{kova parni~nog postupka pa se ne moè prihvatiti kao odluka o ovom sporednom
potraìvanju. Sud je bio duàn naloìti tuènom da tuìocu na ime naknade tro{kova isplati
iznos od 450,00 KM.
* Izreka ove presude trebala bi glasiti:
Obavezuje se tuèni da tuìocu isplati na ime tro{kova postupka iznos od 450,00
(~etiristotinepedeset) KM u roku od 30 dana.
# 7. Obavezuju se tuèni da tuìocu isplate iznos od 600,00 ({eststotina) KM na ime

tro{kova postupka u roku od 15 dana.
Ovaj dio izreke presude o sporednom potraìvanju nije razumljiv. Ostalo je nejasno kako
}e tuèni (ima ih troje) izvr{iti dosu|enu ~inidbu: solidarno, na jednake dijelove ili svaki od
njih posebno odre|eni iznos.
* Izreka ove odluke o tro{kovima postupka bi mogla biti formulisana na ovaj na~in:
Obavezuju se svaki od tuènih da tuìocu isplate po 200,00 (dvijestotine) KM na ime
tro{kova postupka u roku od 15 dana.
PODMODUL III
OBRAZLO@ENJE PRESUDE - ZNAÂJ
Iako smo izreku presude nazvali njenim glavnim dijelom, jer nakon pravosna`nosti
postaje individualni zakon za stranke u postupku, svoju stvarala~ku ulogu i sposobnosti sud-
skog rezonovanja sudije najvi{e manifestuju u na~inu pisanja obrazloènja sudskih odluka.
Obrazloènje presude je najopse`niji dio odluke ~iji je cilj jasno i nedvosmisleno
racionalno ubje|ivanje stranaka o tome za{to je spor rije{en na na~in kako je to sud u~inio u
konkretnom predmetu.
Pruànjem pravne za{tite povrije|enim subjektivnim pravima istovremeno se ostvaruje i
postoje}i normativni poredak u dru{tvenim odnosima.
Ovakvom aktivno{}u vaspitno se uti~e i na gra|ane da se pona{aju na na~in da po{tuju
duh zakona i moralne norme u dru{tvenom okruènju.
Prema autoru Trivi zadatak obrazloènja je da obavijesti o subjektivnim i objektivnim ele-
mentima spora, da objasni razloge zbog kojih je donio odluku sadrànu u izreci presude te tako
pruì nu`nu podlogu za kontrolu koju vr{i drugostepeni sud u povodu uloènog pravnog lijeka.
Obrazloènje presude treba sadràvati onoliko relevantnih podataka na osnovu kojih bi
stranka, koja je izgubila parnicu, mogla objektivno procijeniti svoje izglede na uspjeh ako bi
uloìla pravni lijek protiv takve odluke.
Iako je obrazloènje prvostepene presude prvenstveno namijenjeno strankama u sporu, u
interesu je i suda da napi{e dobru uvjerljivu odluku i pa`ljivo provjeri njen sadràj prije nego
{to je dostavi strankama, jer }e takvim postupanjem izbje}i mogu}e pogre{ke koje bi drugoste-
peni sud lako uo~io prilikom odlu~ivanja o izjavljenoj àlbi.
Kada sud u obrazloènju presude navede uvjerljive argumente koji opravdavaju njegovu
odluku, tada }e smanjiti vjerovatno}u da }e stranka, koja je izgubila spor, izjaviti àlbu protiv
donesene presude.
Ako stranka ipak uloì pravni lijek protiv prvostepene presude, njeno potpuno obraz-
loènje u pogledu zahtjeva stranaka, ~injenica, dokaza i primjene materijalnog prava, za{titi}e
prvostepeni sud od ukidanja ili preina~enja njegove odluke.
Zato je zadatak prvostepenog suda da potpuno i pravilno obrazloì svoje presude u skladu sa
vaè}im odredbama procesnih zakona koje se odnose na ovu oblast, da bi ubijedio i jednu i drugu
stranku u sporu za{to je omogu}io ili uskratio traènu pravnu za{titu u odre|enom predmetu.
Samo jasna, potpuna, logi~na i uvjerljiva ~injeni~no-pravna obrazloènja presuda mogu
eliminisati svaku sumnju u nejednak tretman parni~nih stranaka i izazvati pozitivan efekat na
zajednicu i dru{tvo u cjelini, jer su takve odluke prihvatljive.
Prilikom sa~injavanja obrazloènja presuda stvarala~ki napor suda treba biti primjeren
specifi~nostima svakog konkretnog spora izme|u stranaka i rezultatima utvr|enja bitnih
~injenica u granicama opredijeljenog tu`benog zahtjeva.
Potrebno je uloìti adekvatan trud radi pobolj{anja tehnike izrade obrazloènja presuda
kako bi se izbjegli naj~e{}i uo~eni propusti koji se odnose na: ocjenu dokaza, primjenu mater-
ijalnog prava, nedostatak uvjerljivih razloga, preop{irnost i nerazumljivost donesenih odluka.
Na ovaj na~in sudije }e brè i kvalitetnije izra|ivati prvostepene odluke, a drugostepeni
sudovi }e vr{iti u~inkovitiju kontrolu prvostepenih postupaka.
Sve ovo }e dovesti do boljeg i efikasnijeg izvr{avanja poslova iz nadle`nosti sudske vlasti u
za{titi povrije|enih gra|anskih prava, stvoriti uslove za vladavinu prava i efikasno funkcionisanje
pravne dràve na na{im prostorima te doprinijeti afirmaciji profesije koju obavljamo.
RELEVANTNI PROPISI
Svi procesni zakoni, koji se primjenjuju na podru~ju Bosne i Hercegovine, na identi~an

na~in odre|uju sadràj obrazloènja presude donesene nakon provedenog prvostepenog
parni~nog postupka.
Prema stavovima 4. ~lanova 191. Zakona o parni~nom postupku Bosne i Hercegovine,
191. Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske, 268. Zakona o parni~nom postupku
Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine i 158. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom Bosne
i Hercegovine, u obrazloènju pismeno izra|ene presude sudovi }e izloìti: zahtjeve stranaka i
njihove navode o ~injenicama na kojim se ti zahtjevi zasnivaju, dokaze i ocjenu dokaza, kao i
propise na kojim su zasnovali presudu.
^lan 6.1. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava kao jedan od principa, koji ~ini
pravo na pravi~no su|enje, podrazumijeva i obavezu da sud obrazloì svoju odluku.
Konsultativno vije}e evropskih sudija (Consultative Council of European Judges - CCJE)
u Mi{ljenju broj 3 isti~e kao standard pona{anja sudija da njihove odluke treba da se donesu
tako {to }e uzeti u obzir sva razmatranja koja su bitna za primjenu relevantnog zakonskog
propisa, a isklju~iti sva nebitna razmatranja.
NAVODI TU@BE I TU@BENOG ZAHTJEVA TE ODGOVORA NA TU@BU
Obrazloènje presude po~inje izlaganjem navoda tu`be, njenih ~injeni~nih i pravnih

razloga te isticanjem tu`benog zahtjeva.
U ovom dijelu presude sud je duàn ukratko iznijeti sadràj tu`be na na~in {to }e rezimi-
rati samo njene relevantne ~injenice za pravilnu odluku.
Relevantne ~injenice su one za koje norme materijalnog prava veù odre|ene posljedice.
U obrazloènju te bitne ~injenice treba jasno i precizno istaknuti tako da se njihova val-
janost i objektivnost mogu provjeriti bez ikakvih pote{ko}a.
U jednom predmetu u obrazloènju presude sud je punih pet stranica navodio izja{njenja
punomo}nika tuìoca iako se ve}ina njih odnosila na nebitne ~injenice za rje{enje spora izme|u
stranaka. Neke od njegovih tvrdnji vi{e puta je nepotrebno ponovio. Ovako izno{enje navoda
tu`be nije pravilno jer nije u skladu sa odredbama procesnog prava.
Tako|e }e navesti i pravna shvatanja tuìoca koja se odnose na predmet spora, iako ova
pravna kvalifikacija ne obavezuje sud. Nepravilno je doslovno od rije~i do rije~i prepisati
sadràj tu`be kao podneska kojim zapo~inje parni~ni postupak, a to sudovi ~esto ~ine.
Bitno je ukazati na ovaj propust jer su, prema dosada{njoj sudskoj praksi, tu`be ~esto
preop{irne i optere}ene nepotrebnim ~injenicama koje oteàvaju shvatanje su{tine spora
izme|u stranaka.
Umije}e je suda da u ovakvoj situaciji izdvoji samo pravno-relevantne ~injenice na kojim
tuìlac neposredno zasniva svoj zahtjev i samo njih unese u obrazloènje presude. Da bi pravil-
no obavio ovaj zadatak, sud mora dobro poznavati su{tinu spora izme|u stranaka, a naro~ito
norme materijalnog prava koje }e primijeniti na utvr|ene bitne ~injenice u konkretnom pred-
metu radi dono{enja zakonite odluke o tu`benom zahtjevu.
Po{to sudovi obrazloènje presude po~inju interpretiranjem tuìo~evih navoda, logi~no
je da to ~ine u tre}em licu pro{log vremena (perfekta) jednine ili mnoìne, pod pretpostavkom
da ima vi{e lica na strani tuìoca (na primjer: tuìlac je naveo, smatrao je, istakao je i sli~no;
ili: tuìoci su naveli, smatrali su, istakli su i sli~no).
Na{i sudovi uglavnom to ~ine na ovako opisani na~in. Me|utim, bilo je i slu~ajeva da se
sadràj tu`be iznosi u prvom licu {to nije pravilno (na primjer: "ja sam obra|ivao parcelu",
"vidio sam da tuèni sije~e", "zaklju~io sam da to nije po{teno" i sli~no).
Na osnovu ovakve "ja forme" izraàvanja u obrazloènju presude stvara se pogre{an
dojam da sudija opisuje ono {to se njemu li~no dogodilo, a ne da prepri~ava tuìo~eve navode
o bitnim ~injenicama koje se odnose na tu`beni zahtjev.
Ako tuìlac u tu`bi ozna~i odre|eni datum, kao na primjer kada je u~injeno smetanje nje-
govog posjeda, kada je pretrpio {tetu, ili kada mu je tuèni trebao vratiti dug, ove datume sud
}e doslovno unijeti u obrazloènje presude.
Isto }e u~initi i kada se o vremenu de{avanja neke bitne ~injenice tuìlac pribli`no
izja{njavao, na primjer da mu je tuèni parcelu oduzeo izme|u aprila i septembra 2003. godine
dok se tuìlac nalazio u inostranstvu, ili da je smetanje posjeda u~injeno krajem maja 2006.
godine.
Moraju se obrazloìti samo zahtjevi tuìoca o su{tini pravne stvari, a ne i zahtjevi koji se
odnose na upravljanje postupkom.
U obrazloènju presude potrebno je jasno izraziti tu`beni zahtjev. To se najlak{e postiè
izri~itom interpretacijom teksta na na~in kako je navedeno u tu`bi, pod uslovom da je tuìlac
pravilno opredijelio tu`beni zahtjev.
Dozvoljeno je preformulisati postavljeni tu`beni zahtjev ako je tuìlac u njemu naveo i
nepotrebne izraze ili ponavljao odre|ene ~injenice iz tu`be. Pri tome sud nije ovla{ten da
promijeni smisao i su{tinu opredijeljenog tu`benog zahtjeva. Na primjer, tu`beni zahtjev se
odnosio na utvr|enje postojanja stvarne slu`nosti puta preko nekretnine tuènog, a sud u obra-
zloènju pogre{no navede da je tuìlac traìo za{titu stanja posljednjeg posjeda.
Ili sud ne moè navesti da je predmet tu`benog zahtjeva raskid kupoprodajnog ugovora,
ako je tuìlac odre|eno traìo utvr|enje ni{tavosti ovog pravnog posla.
Tako|e sud u obrazloènju ne moè napisati da je tu`beni zahtjev opredijeljen na
poni{tenje braka, ako je tuìlac traìo razvod braka zbog te{ko i trajno poreme}enih bra~nih
odnosa.
Me|utim, kad tuìlac u tu`benom zahtjevu za isplatu odre|enog nov~anog iznosa ponovi
period iz tu`be na koji se odnosi ovo potraìvanje (od 01.01.2002. do 17.08.2002. godine) i nje-
gov pravni osnov (naknada za vrijeme privremene sprije~enosti za rad zbog bolesti), sud }e
izostaviti ova nepotrebna poja{njenja u obrazloènju presude jer ih je ve} istakao prilikom
navo|enja sadràja tu`be.
Ako je tuìlac mijenjao tu`beni zahtjev u toku postupka, u obrazloènju treba izloìti
samo onaj koji je kona~no opredijelio. Ovo je logi~no jer su sudovi du`ni odlu~ivati u granica-
ma opredijeljenog tu`benog zahtjeva, a to zna~i samo o kona~nom zahtjevu, jer oni raniji vi{e
ne postoje. Izuzetak je ako se, na primjer, odricanje od dijela tu`benog zahtjeva moè odraziti
na odluku o tro{kovima postupka.
Zahtjev stranke u obrazloènju treba biti prikazan vidljivo, {to se postiè njegovim
navo|enjem u novom pasusu, a moè se i ista}i posebno podcrtanim slovima.
Prema postoje}oj praksi sudovi u Bosni i Hercegovini u obrazloènju svojih odluka
uglavnom izdvajaju tu`beni zahtjev u poseban pasus i na taj na~in nagla{avaju njegov sadràj.
Me|utim, rijetki su slu~ajevi da ovaj dio teksta bude napisan druk~ijim slovima (na primjer
zatamnjen, uko{en i sli~no).
U nekim zemljama zakonom je propisano da je sud duàn zahtjeve stranaka vidljivo
ozna~iti, zatim obrazloènje razdvojiti na ~injenice i primijenjeno pravo, a odre|ene dijelove
istakunuti podnaslovima.
I navode odgovora na tu`bu sud }e u obrazloènju presude izloìti na sli~an na~in kako
je to u~inio u odnosu na ~injenice koje je istakao tuìlac.
Dakle, sud }e ukratko izloìti sadràj odgovora na tu`bu i to samo one ~injenice koje su
bitne za dono{enje pravnilne odluke o konkretnom sporu izme|u stranaka. Takvu argumentaci-
ju }e iznijeti na jasan i pregledan na~in. Posebno }e ista}i i pravne stavove tuènog o su{tini
tu`benog zahtjeva, iako isti nisu obavezni za sud.
I u ovom dijelu obrazloènja sudske odluke treba izbjegavati doslovno prepisivanje
sadràja odgovora na tu`bu, jer su, prema postoje}oj sudskoj praksi, u ovim podnescima
tuènih ~esto navedene i okolnosti koje ne mogu imati nikakvog zna~aja za pravilno
odlu~ivanje o tu`benom zahtjevu, pa ih treba zanemariti.
Sud }e interpretirati navode tuènog tako {to }e ista}i samo one ~injenice koje mogu
proizvoditi pravne posljedice na odre|ene zahtjeve stranaka. Bitne datume, na koje se poziva
tuèni u odgovoru na tu`bu, sud je duàn ta~no navesti u obrazloènju presude (na primjer kada
se prema izjavi tuènog dogodio saobra}ajni udes, kada je u~injeno smetanje posjeda, kada je
tuìlac primio odluku ~iju zakonitost osporava u radnom sporu i sli~no).
Ako je tuèni ukazao da je tu`ba nedopu{tena ili neblagovremena, ovakve prigovore u
obrazloènju treba navesti prije izlaganja ~injenica koje se odnose na su{tinu tu`benog zahtjeva.
[to se ti~e su{tine predmeta raspravljanja prvo u obrazloènju treba konstatovati one
~injenice koje tuèni nije osporio. Tek nakon toga se navode sva sredstva odbrane tuènog: na
primjer da je pravo na potraìvanje zastarjelo, da je osnovan prigovor prijeboja, da je ispunio
svoju obavezu prije podno{enja tu`be, da je stekao pravo vlasni{tva dosjelo{}u, da je kupovi-
nom od samog tuìoca postao vlasnik, da jo{ traje ugovor o zakupu koji su stranke zaklju~ile
i sli~no.
Po{to sudovi u obrazloènju presude samo interpretiraju bitne navode odgovora na tu`bu,
a ne citiraju doslovno njegov sadràj, logi~no je da to ~ine u tre}em licu jednine i to u pro{lom
vremenu (na primjer: tuèni je naveo, tuèni je istakao, tuèni je ukazao i sli~no).
Na kraju odgovora na tu`bu, iznesenog u obrazloènju presude, sud treba izraziti jasan
stav o prijedlogu tuènog za odluku o tu`benom zahtjevu.
Kada je tu`ba podnesena protiv vi{e lica, uz oznaku svojstva stranke - tuèni, u obraz-
loènju presude treba navoditi imena i prezimena fizi~kih lica ili nazive pravnih lica, ako nji-
hovi odgovori na tu`bu nisu identi~ni. U ovakvom slu~aju nepravilno je tuène ozna~avati po
njihovom rednom broju navedenom u tu`bi (na primjer: prvotuèni, drugotuèni, tre}etuèni i
sli~no) ve} tuèni Ivo Ani} ili tuèni DD "Simos".
Na~in interpretacije sadràja tu`be i odgovora na tu`bu u obrazloènju presude zavisi od
vrste spora u svakom konkretnom predmetu.
U nastavku ovog teksta radi ilustracije bi}e navedeno nekoliko primjera izno{enja
redosljeda bitnih ~injenica iz tu`be i odgovora na tu`bu kojim po~inje obrazloènje presude.
Za lak{e razumijevanje su{tine funkcije ovog dijela pismenog otpravka presude i obima
iznesenih odlu~nih ~injenica, izabrani su primjeri tu`benih zahtjeva koji su naj~e{}i u sporovi-
ma stranaka u na{im sudovima.
To su: zakonsko izdràvanje, smetanje posjeda, naknada neimovinske {tete, utvr|enje
prava vlasni{tva, utvr|enje prava slu`nosti i poni{tenje rje{enja o prestanku radnog odnosa.
SUDSKA PRAKSA
ZAKONSKO IZDR@AVANJE
Ako je tu`beni zahtjev opredijeljen na dosu|enje doprinosa za izdràvanje odre|enog
malodobnog lica, u tu`bi treba navesti tuìo~ev srodni~ki odnos sa tuènim, njegovu dob, vis-
inu pla}e tuènog i naziv poslodavca kod kojeg je zaposlen, njegove ostale zakonske obaveze
izdràvanja drugih lica, da li je zakonski zastupnik u radnom odnosu, da li ima jo{ malodobne
djece iz ranijeg braka te odre|eno opredijeljeni tu`beni zahtjev.
Po~etak obrazloènja presude u ovom predmetu mogao bi biti formulisan na ovaj na~in:
1. U tu`bi od 01.12.2003. godine tuìlac je naveo da je sin tuènog i da sa majkom i star-

ijim bratom ìvi u ku}i njenih roditelja. U~enik je tre}eg razreda osnovne {kole, a nje-
gova majka je doma}ica koja nema imovine ni bilo kakvih prihoda. Tuèni je zaposlen
u PP "Ovako" u Visokom, a njegova mjese~na pla}a iznosi 760,00 KM. Nema drugih
zakonskih obaveza po osnovu izdràvanja.
Predloìo je da sud, nakon provedenog postupka, na osnovu odredbi Porodi~nog
zakona donese presudu kojom }e obavezati tuènog da doprinosi izdràvanju malodobnog
tuìoca po 30% od zara|ene pla}e po~ev od 01.12.2003. godine pa dok zato budu postojali
zakonski uslovi.
U odgovoru na tu`bu tuèni je priznao da malodobni tuìlac poha|a tre}i razred osnovne
{kole te da sa majkom ìvi u ku}i njenih roditelja. Tako|e je priznao da je njegova biv{a supru-
ga nezaposlena i da nema nikakvih prihoda. Osporio je da u PP "Ovako" prima pla}u u iznosu
od 760,00 KM jer zara|uje mjese~no 610,00 KM. Mogao bi doprinositi izdràvanju mal-
odobnog tuìoca po 20%, pa je predloìo da sud djelimi~no usvoji tu`beni zahtjev.
Zakonska zastupnica malodobnog tuìoca nije prihvatila ponu|eni prijedlog pa je pred-
loìla da sud provede postupak radi utvr|enja bitnih ~injenica za odluku o visini doprinosa
izdràvanja.
2. U tu`bi od 12.07.2003. godine tuìteljica je navela da je presudom Osnovnog suda u

Olovu broj: P-112/97 od 13.12.1997. godine tuèni obavezan da doprinosi njenom
izdràvanju po 15% od pla}e koju ostvaruje u preduze}u "Stup~anica" Olovo.
Kasnije je tuènom prestala obaveza da izdràva njihove dvije k}erke koje su postale
punoljetne. Njegova pla}a je pove}ana sa 420,00 KM na 740,00 KM mjese~no. Zato
moè na ime doprinosa za izdràvanje tuìteljice, biv{e supruge, pla}ati po 25% od
sada{nje pla}e.
Predloìla je da sud, nakon odràne rasprave, donese presudu kojom }e izmijeniti pre-
sudu Osnovnog suda u Olovu broj: P-112/97 od 13.12.1997. godine i obavezati tuènog da
doprinosi njenom izdràvanju po 25% od njegove pla}e po~ev od podno{enja tu`be.
U odgovoru na navode tu`be tuèni je ukazao da je poslije razvoda braka sa tuìteljicom
zasnovao zajednicu ìvota sa drugom ènom. Sada ima dvoje maloljetne djece, starih pet i tri
godine. Sam izdràva novu porodicu od pla}e koja iznosi oko 690,00 KM. Obolio je prije dvije
godine pa mu je na ime lije~enja potrebno najmanje po 150,00 KM mjese~no. Smatra da vi{e
ne moè izdvajati za izdràvanje tuìteljice ni ranije dosu|eni iznos.
Predloìo je da sud odbije tu`beni zahtjev.
SMETANJE POSJEDA
U parnici zbog smetanja posjeda u sadràju tu`be bitne su sljede}e ~injenice: da je tuìlac
posljednji posjednik predmetne nekretnine, da ga je tuèni omeo u posjedu jasno opisanim rad-
njama te opredijeljeni tu`beni zahtjev za za{titu zbog smetanja posjeda, zabranu daljeg uzne-
miravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne, odnosno vra}anja oduzetog posjeda, kao i
druge mjere potrebne za za{titu od daljeg smetanja posjeda.
Tuìo~eve navode kao i navode tuènog u odgovoru na tu`bu u obrazloènju rje{enja tre-
balo bi interpretirati na na~in kao u sljede}im primjerima:
1. U tu`bi od 02.07.2004. godine tuìlac je naveo da je parcelu Vina k.~. broj 7, upisanu
u z.k. ulo{ku broj 78 k.o. Obre, neprekidno obra|ivao od 1990. godine. Dana,
27.06.2004. godine tuèni je po~upao paprike koje je tuìlac zasadio na ovoj parceli.
To je u~inio u prisustvu kom{ije stranaka Alije Ali}a.
Predloìo je da sud, nakon provedenog postupka, donese rje{enje kojim }e utvrditi
da ga je tuèni omeo u posjedu parcele Vina k.~. broj 7, upisane z.k. ulo{ku broj 78 k.o.
Obre, tako {to je 27.06.2004. godine po~upao njegove zasa|ene paprike te da naloì
tuènom da se ubudu}e kani ovakvog ili sli~nog smetanja pod prijetnjom izricanja
nov~ane kazne.
U odgovoru na navode tu`be tuèni je priznao da je tuìlac posjednik parcele Vina koja
se nalazi u blizini ku}a stranaka i da na istoj uzgaja povr}e.
Osporio je da je u ljeto 2004. godine po~upao paprike na ovoj tuìo~evoj parceli. Nije mu
poznato ko je to u~inio.
2. U tu`bi od 27.04.2004. godine tuìteljica je navela da je posljednje tri godine bila

posjednica ugostiteljske radnje "ârli" povr{ine 25,27 m2, koja se nalazi u Gradskoj
tr`nici u Zavidovi}ima. Dana 09.04.2004. godine tuèni je samovoljno skinuo ulazna
vrata na ovom prostoru pa iz istog iznio ~etiri stola i ~etrnaest stolica. Zbog ovih rad-
nji tuìteljica je onemogu}ena da obavlja ugostiteljsku djelatnost u objektu.
Predloìla je da sud, nakon odràne rasprave, donese rje{enje kojim }e utvrditi da
ju je tuèni omeo u posjedu ugostiteljske radnje "ârli" povr{ine 25,27 m2 koja se nalazi
u Gradskoj tr`nici u Zavidovi}ima na na~in {to je dana 09.04.2004. godine samovoljno
skinuo ulazna vrata pa iz ovog prostora iznio ~etiri stola i ~etrnaest stolica, kao i naloìti
tuènom da se ubudu}e kani ovakvog i sli~nog smetanja pod prijetnjom izricanja nov~ane
kazne.
U odgovoru na tu`bu tuèni je istakao da je on vlasnik poslovnog prostora koji je
tuìteljici izdao u zakup radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Priznao je da je navedenog
dana u tu`bi skinuo ulazna vrata sa poslovnog objekta i iz njega iznio zate~eni tuìteljicin
inventar. Ovo je u~inio zbog toga {to mu u posljednjih {est mjeseci tuìteljica nije platila ugov-
orenu zakupninu.
NAKNADA NEIMOVINSKE [TETE

U tu`bi za naknadu neimovinske {tete treba ukratko opisati {tetni doga|aj, posljedice
zadobivene povrede, osnov odgovornosti tuènog i navesti visinu opredijeljenog tu`benog
zahtjeva za svaki od vidova {tete.
Po~etak obrazloènja presude o ovom tu`benom zahtjevu mogao bi glasiti:
1. U tu`bi od 26.11.2003. godine tuìlac je istakao da mu je 11.07.2002. godine tuèni

nanio te{ku tjelesnu povredu udariv{i ga kamenom teìne oko 1 kg u predjelu desnog
ramena. Zbog toga je progla{en krivim i osu|en pravosna`nom presudom Op}inskog
suda u Visokom broj: K-213/02 od 17.09.2003. godine.
Posljedice ove povrede su bolovi i strah jakog i srednjeg intenziteta koje je trpio oko
mjesec dana te umanjena ìvotna aktivnost od 5%.
Predloìo je da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom }e obavezati
tuènog da mu isplati na ime neimovinske {tete i to za: pretrpljene fizi~ke bolove 2.500,00 KM,
pretrpljeni strah 1.500,00 KM i du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti 2.000,00
KM, ukupno 6.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu|enja do isplate.
Tuèni je u odgovoru na tu`bu priznao da je pravosna`nom krivi~nom presudom ogla{en
krivim zbog nano{enja te{ke tjelesne povrede tuìocu. Me|utim, osporio je da mu je obavezan
isplatiti nematerijalnu {tetu za pretrpljene fizi~ke bolove i strah te du{evne bolove zbog uman-
jenja ìvotne aktivnosti, jer ga je tuìlac ranije ~esto vrije|ao bez ikakvog razloga. Dana
11.07.2002. godine tuìlac je ponovo izazvao sva|u i udario ga kocem duìne 1,5 metara, a
debljine {ake u predjelu le|a. Nije podnio krivi~nu prijavu protiv njega samo da ne bi dalje pro-
dubljivao lo{e kom{ijske odnose.
2. U tu`bi od 23.12.2002. godine tuìlac je naveo da je 19.02.1998. godine na parceli

Kr~ u predjelu Vla{i}a ranjen nagaznom minom koju su aktivirale ovce. Zadobio je
te{ke povrede ki~me, èluca, jetre i drugih unutra{njih organa. U blizini mjesta
doga|aja nije bilo nikakvih znakova upozorenja na mine. U ratnom periodu ovaj
teren je predstavljao liniju fronta izme|u dvije sukobljene strane.
Odredio je tu`beni zahtjev na obavezivanje tuène da mu naknadi nematerijalnu
{tetu i to za: pretrpljene fizi~ke bolove 20.000,00 KM, pretrpljeni strah 15.000,00 KM,
pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti 50.000,00 KM i pretrpljene
du{evene bolove zbog naruènosti 15.000,00 KM, {to ukupno iznosi 100.000,00 KM.
Tako|e je zatraìo i naknadu materijalne {tete zbog deset uginulih ovaca u iznosu od
3.000,00 KM.
Predloìo je da sud u cijelosti usvoji njegov tu`beni zahtjev.
U odgovoru na navode tu`be tuèna je istakla prigovor nedostatka pasivne legitimacije
jer smatra da nije odgovorna za naknadu traène {tete. Tako|e je istakla i prigovor zastare prava
na utuèno potraìvanje jer je {tetni doga|aj bio 19.02.1998. godine, tuìo~evo lije~enje je
zavr{eno 01.04.1998. godine, a tu`ba je podnesena 23.12.2002. godine.
Predloìla je da sud odbije tu`beni zahtjev.
UTVR\ENJE PRAVA SLU@NOSTI

U tu`bi za utvr|enje prava slu`nosti bitne su ove ~injenice: da su stranke vlasnici
povlasne i poslu`ne parcele, identifikacija ovih nekretnina, vrsta i obim slu`nosti, na~in na koji
je ste~eno ovo pravo i pravac kojim se prostire put.
Obrazloènje odluke o tu`benom zahtjevu koji se odnosi na utvr|enje prava slu`nosti
moglo bi zapo~eti ovako:
1. U tu`bi od 28.01.2004. godine tuìlac je naveo da je vlasnik parcele k.~. broj 72

Gradili{te od 480 m2 upisane u z.k. broj 1269 k.o. Zenica. Vi{e od 10 godina na ovu
parcelu je dolazio pje{a~kom stazom koja vodi ju`nom ivicom parcele tuènog broj
573 Gradili{te od 530 m2 upisane u z.k. ulo{ku broj 1270 k.o. Zenica. I njegovi preci
su tako|e koristili isti put vi{e od 30 godina. Prije oko mjesec dana tuèni mu je, bez
ikakvog opravdanog razloga, po~eo osporavati dosjelo{}u ste~eno pravo prolaza
preko njegove parcele.
Predloìo je da sud, nakon odràne rasprave, donese presudu kojom }e utvrditi da
u korist njegove parcele k.~. broj 72 Gradili{te od 480 m2 upisane u z.k. ulo{ku broj 1269
k.o. Zenica, kao povlasnog dobra, postoji stvarna slu`nost pje{a~kog prolaza u {irini od
0,80 m, a duìni od 34 m, i to putem koji vodi ju`nom ivicom parcele tuènog broj 573
Gradili{te od 530 m2 upisane u z.k. ulo{ku broj 1270 k.o. Zenica, kao poslu`nog dobra.
Tuèni je u odgovoru na tu`bu izjavio da tuìlac nije nikada prolazio preko njegove parcele
da bi do{ao na svoju nekretninu Gradili{te. Istakao je da to ranije nisu ~inili ni tuìo~evi preci.
Oduvijek je postojao javni put do tuìo~eve parcele pa nije bilo potrebe da prolazi preko nekretnine
tuènog. Porekao je da je tuìocu zabranio prolaz jer nije ni poku{avao pro}i preko njegove parcele.
2. U tu`bi od 03.06.2004. godine tuìteljica je navela da je vlasnica i posjednica nekret-

nine k.~. 1745/4 zvane Kr~evina, upisane u z.k. ul. broj 47 k.o. Bajvati na kojoj su
njeni roditelji 1952. godine sagradili ku}u. Do ove parcele i ku}e uvijek su dolazili
krajem nekretnine tuènog k.~. 1745/8 zvane Kr~evina povr{ine 251 m2 upisane u z.k.
ul. broj 141 k.o. Bajvati i to pje{ice ili kolima pravcem sjever-jug u duìni od 26 m, a
{irini 3 m. Ovim putem se sluìla i tuìteljica na isti na~in vi{e od 20 godina.
U posljednjih {est mjeseci tuèni ~esto spre~ava tuìteljicu da prolazi preko njegove
parcele bez ikakvog opravdanog razloga.
Predloìla je da sud, nakon odràne glavne rasprave, donese presudu kojom }e utvrdi-
ti da je tuìteljica stekla pravo stvarne slu`nosti kolskog i pje{a~kog puta u duìni od 26 m,
a {irini 3 m koji vodi pravcem sjever-jug uz cijelu zapadnu me|u nekretnine tuènog k.~.
broj 1745/8 zvane Kr~evina, upisane u z.k. ul. broj 141 k.o. Bajvati, kao poslu`nog dobra,
u korist njene parcele k.~. broj 1745/4 zvane Kr~evina, upisane u z.k. ul. broj 47 k.o. Bajvati,
kao povlasnog dobra.
U odgovoru na navode tu`be tuèni je porekao da je tuìteljica bilo kada prolazila preko
njegove nekretnine da bi do{la do parcele na kojoj je sagra|ena njena ku}a. Nejasno mu je zbog
~ega je uop{te podnesena ova tu`ba. Nije imao potrebe braniti tuìteljici da prolazi preko nje-
govog zemlji{ta, jer ona to nije ni ~inila. Ni njeni roditelji nisu ranije imali slu`nost kolskog i
pje{a~kog puta preko parcele tuènog.
Predloìo je da sud, nakon odràne glavne rasprave, odbije tu`beni zahtjev.
UTVR\ENJE PRAVA VLASNI[TVA

U tu`bi za utvr|enje prava vlasni{tva treba navesti da je tuìlac vlasnik odre|eno identi-
fikovane parcele, osnov sticanja ovog prava, da je tuèni tuìocu samovoljno oduzeo njegovu
nekretninu te opredijeliti tu`beni zahtjev za njen povrat.
Obrazloènje presude, donesene povodom ovakve vlasni~ke tu`be, trebalo bi glasiti na
sljede}i na~in:
1. U tu`bi od 04.07.2004. godine tuìlac je naveo da je na osnovu naslje|ivanja postao

vlasnik parcele broj 8 Vila povr{ine 890 m2 upisane u z.k. ulo{ku 402 k.o. Breza. Istu
je preuzeo u posjed odmah nakon maj~ine smrti, a u posljednje dvije godine nije je
obra|ivao jer je boravio u Italiji. Kada se vratio ku}i, saznao je da je tuèni
bespravno koristio njegovu parcelu te da mu je ne èli predati u posjed.
Predloìo je da sud, nakon odràne rasprave, donese presudu kojom }e utvrditi da
je tuìlac vlasnik parcele broj 8 Vila povr{ine 890 m2 upisane u z.k. ulo{ku broj 402 k.o.
Breza, {to je tuèni duàn trpjeti i obavezati ga da mu navedenu nekretninu preda u pos-
jed u roku od 30 dana.
U odgovoru na navode tu`be tuèni je priznao da je tuìlac vlasnik parcele Vila. Tako|e
je priznao da je dvije godine obra|ivao ovu njegovu parcelu na na~in da je sijao p{enicu za
potrebe svoje porodice. Ove godine tuìo~evu nekretninu je zasijao je~mom. Ne èli mu je pre-
dati u posjed prije nego {to mu tuìlac vrati dug od 5.000,00 KM.
2. U tu`bi od 15.09.2004. godine tuìlac je naveo da je vlasnik parcele k.~. 636/1 zvane
Brezica, povr{ine 950 m2, upisane u z.k. ulo{ku 175 k.o. Olovo. Tuèni je neovla{teno
prisvojio dio njegove nekretnine u povr{ini od 188 m2 koji se nalazi na njenoj ju`noj
strani i grani~i sa njegovom parcelom.
Predloìo je da sud, nakon odràne rasprave, donese presudu kojom }e obavezati tuènog
da mu preda u posjed dio parcele k.~. 636/1 zvanu Brezica, povr{ine 188 m2, upisane u z.k.
ulo{ku 175 k.o. Olovo koji se proteè njenom ju`nom stranom i grani~i sa parcelom tuènog.
U odgovoru na navode tu`be tuèni je osporio tu`beni zahtjev. Istakao je da nije prisvo-
jio dio tuìo~eve nekretnine koji se grani~i sa njegovom parcelom. Svoju parcelu je ogradio
prije 24 godine i nikada nije pomijerao tada postavljenu ogradu.
PONI[TENJE RJE[ENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA
U tu`bi u kojoj je tu`beni zahtjev opredijeljen na poni{tenje rje{enja i uspostavu radno-
pravnog statusa bitno je ista}i broj rje{enja i datum njegovog dono{enja, zatim ~injeni~ne i
pravne navode za tvrdnju da je ova odluka tuènog nezakonita te obavezu tuènog da tuìocu
uspostavi radno-pravni status.
Obrazloènje presude, donesene nakon provedenog postupka, moglo bi zapo~eti na
sljede}i na~in:
1. Na pripremnom ro~i{tu odrànom dana 06.12.2006. godine punomo}nik tuìoca je

kona~no opredijelio tu`beni zahtjev na poni{tenje rje{enja Uprave za indirektno
oporezivanje broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine te nalaganje tuènoj da vrati
tuìoca na rad i rasporedi ga na poslove na kojima je ranije radio ili druge odgovara-
ju}e poslove.
Rje{enje o odbijanju prigovara smatra nezakonitim jer su na osnovu raspisanih internih
oglasa primljeni kandidati N.D., R.D. i A.I. na radna mjesta na koja je aplicirao tuìlac koji ne
ispunjavaju uslove ili su njihovi uslovi slabiji od tuìo~evih. Navedena lica nisu imala radno
iskustvo od jedne godine za mjesto saradnika - carinika niti poloèn carinski ispit.
Predloìo je da sud, nakon odràne glavne rasprave, donese presudu kojom }e
poni{titi rje{enja Uprave za indirektno oporezivanje broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005.
godine i naloìti tuènoj da vrati tuìoca na rad i rasporedi ga na poslove na kojima je
ranije radio ili druge odgovaraju}e poslove.
U odgovoru na navode tu`be tuèna je istakla da je ista neblagovremena i neuredna.
Ukazala je da su postupak proveli u skladu sa Pravilnikom o na~inu zapo{ljavanja i odabi-
ra dràvnih slu`benika i zaposlenika. Zato nisu opravdani prigovori tuìoca koji se odnose
na izbor kandidata N.D., R.D. i A.I., jer su ispunjavali sve uslove propisane internim
oglasima.
Predloìla je da sud odbije tu`beni zahtjev kao neosnovan.
2. U tu`bi od 09.03.1995. godine tuìlac je naveo da se na osnovu konkursa, koji je

raspisala CU HZ "Herceg Bosna", prijavio na radno mjesto vi{eg carinika ili drugo
odgovaraju}e radno mjesto. Dana 19.12.1994. godine po~eo je raditi na Grani~nom
prelazu Gorica kao carinik, iako nije dobio nikakvo rje{enje o prijemu u radni odnos.
Uredno je i profesionalno obavljao radne zadatke sve do 23.12.1996. godine kada mu
je iznenada usmeno saop{teno da vi{e ne dolazi na posao.
Predloìo je da sud donese presudu kojom }e utvrditi da je tuìlac zasnovao radni
odnos u Carinskoj upravi HZ "H-B." i da je isti trajao od 19.12.1994. godine do
23.12.1996. godine te obavezati tuènu da mu isplati 9.080,40 KM sa zakonskom
zateznom kamatom od presu|enja do isplate.
U odgovoru na navode tu`be tuèna je istakla prigovor neblagovremenosti tu`be.
Osporila je da je tuìlac zasnovao radni odnos u CU HZ "Herceg Bosna" na zakonom propisani
na~in. Tuìocu nije nikada uru~eno rje{enje ili drugi akt o zasnivanju radnog odnosa u tuène.
Po{to nikada nije radio u periodu za koji potraùje pla}u, ne postoji ni pravni osnov za
dosu|enje nov~anog potraìvanja.
Predloìla je da sud odbaci tu`bu kao neblagovremenu ili odbije tu`beni zahtjev kao
neosnovan.
DOKAZI I OCJENA DOKAZA
Nakon {to navede zahtjeve stranaka, sud u obrazloènju presude prvo konstatuje nes-
porne ~injenice koje su bitne za dono{enje pravilne odluke u konkretnom predmetu, a koje nije
potrebno dokazivati. Nesporne ~injenice treba iznijeti po njihovom hronolo{kom redu.
Sud u obrazloènju pismenog otpravka presude dalje defini{e {ta je izme|u stranaka bilo
sporno i koje su dokaze izvele na glavnoj raspravi radi utvr|enja pravno-relevantnih okolnos-
ti. Samo su ~injenice predmet dokazivanja, a ne i sadràj pravne norme.
Inicijativa je na strani parni~nih stranaka da prikupljaju procesnu gra|u na osnovu koje
}e sud odlu~iti o osnovanosti tu`benog zahtjeva.
Prema dosada{njoj sudskoj praksi uo~ava se da sudovi ~esto nekriti~ki odobravaju da
stranke izvedu i one dokaze koji nisu bitni za dono{enje odluke o tu`benom zahtjevu, {to je u
suprotnosti sa na~elom ekonomi~nosti parni~nog postupka. Ovo se naro~ito odnosi na materi-
jalne dokaze u sporovima iz radnih odnosa.
Nijedan od procesnih zakona, koji se primjenjuju na podru~ju Bosne i Hercegovine, ne
utvr|uje pravila o na~inu izbora dokaza, o stepenovanju dokaza prema ja~ini njihove dokazne
snage niti o na~inu utvr|ivanja vjerodostojnosti pojedinog dokaza. Sud je jedino vezan snagom
javne isprave i to samo ako je stranka ne osporava.
Sud slobodno ocjenjuje provedene dokaze i sti~e svoje uvjerenje o dokazanim ili
nedokazanim relevantnim ~injenicama u konkretnom sporu izme|u stranaka. To ~ini u skladu
sa pravilima logike i psihologije te ìvotnog iskustva uop{te. U sistemu legalne ocjene dokaza
sud je vezan za zakon.
Ocjena dokaza je stvarala~ka, sloèna, misaona aktivnost suda koja je jedino u njegovoj
nadle`nosti. Od pravilne ocjene dokaza zavisi i pravilnost zaklju~aka do kojih sud dolazi o
ta~nosti ili neta~nosti pravno-relevantnih ~injenica.
Prema tome sve izvedene dokaze sud je duàn ocijeniti savjesno i bri`ljivo i to svaki
dokaz zasebno te sve dokaze zajedno. Pod slobodnom ocjenom dokaza ne moè se podrazumi-
jevati apsolutna sloboda jer je sud duàn koristiti nau~na dostignu}a i iskustva ste~ena u odgo-
varaju}im oblastima radi navo|enja razloga za svoje odre|eno uvjerenje koje mora biti objek-
tivno prihvatljivo.
Obrazloènje presude treba sadràvati odre|en i jasan stav zbog ~ega je sud povjerovao
pojedinim dokazima i koje je ~injenice na osnovu njih utvrdio, a kojim dokazima uop{te nije
povjerovao pa koje ~injenice zbog toga nisu ni dokazane.
U jednom predmetu sud je saslu{ao ~etiri svjedoka i parni~ne stranke. Me|utim, samo je
ocijenio iskaz jednog svjedoka, dok je potpuno zanemario ono {to su navodili ostali svjedoci i
parni~ne stranke o bitnim ~injenicama za presu|enje spora. Ovo nije pravilna ocjena dokaza.
Neprihvatljive su uop{tene formulacije da je svjedok potvrdio "na vjerodostojan na~in"
bez isticanja konkretnog razmatranja razloga zbog kojih je sud zaklju~io na takav na~in.
Ipak, sud ne mora komentarisati svaki detalj iz iskaza svjedoka, ve} samo njegova
izja{njenja o pravno-relevantnim ~injenicama. Po{to sud modelira glavnu raspravu i ulaè
intelektualni napor radi razja{njenja su{tine spora, ne bi trebao u zapisniku o glavnoj raspravi
ni unositi nepotrebne detalje i nebitna obja{njenja svjedoka.
Ako vi{e provedenih dokaza potvr|uje istu odlu~uju}u ~injenicu, sud ih moè zajedno
interpretirati. U takvom slu~aju potrebno je navesti zbog ~ega je sud povjerovao svim tim
dokazima zajedno, ako su isti razlozi za ovakav stav iznesen u obrazloènju presude.
Na primjer svi saslu{ani svjedoci obiju stranaka saglasno su izjavili da je tuìlac vi{e od
20 godina nesmetano dolazio do svoje ku}e putem koji vodi preko nekretnine tuènog, te obra-
zloìli da su im ove ~injenice dobro poznate jer ìve u njihovom susjedstvu.
Po{to su iskazi svih saslu{anih svjedoka o bitnim ~injenicama za rje{enje spora identi~ni,
te kako je izvor njihovih izja{njenja neposredno opaànje, sud ih je ocijenio istinitim, logi~nim
i uvjerljivim.
Me|utim, ako je sadràj izvedenih dokaza razli~it, sud ih treba pojedina~no komen-
tarisati i iznijeti odgovaraju}e razloge za ocjenu svakog od njih.
Iskaz jednog svjedoka, koji tvrdi da je posmatrao neki doga|aj ~iji tok opisuje, ne moè
biti vjerodostojan, ako se utvrdi da su uslovi na terenu bili prepreka za uo~avanje pojedinosti o
kojim se izja{njava (npr. veliko drve}e, gusto naseljeni dio mjesta, brdo, mrak i sli~no).
Ako sud samo djelimi~no povjeruje navodima saslu{anog svjedoka, onda to treba
uvjerljivo i argumentovano obrazloìti u presudi.
Moè se provjeriti iskaz svjedoka koji tvrdi da je u vrijeme saobra}ajne nezgode bilo
veoma vru}e traènjem podataka od nadle`ne ustanove o meteorolo{kim prilikama u vrijeme
{tetnog doga|aja.
Iskaze pojedinih svjedoka sud ne moè da ne prihvati samo zbog toga {to je povjerovao
iskazima drugih svjedoka o istoj ~injenici, jer je duàn ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve
dokaze zajedno, pa tek nakon toga zauzeti stav o tome koje su ~injenice potvr|ene proveden-
im dokazima, a koje nisu.
Svi izneseni argumenti, koji se odnose na ocjenu iskaza ovih svjedoka, moraju biti rele-
vantni i istiniti.
Iskaze svjedoka sud je duàn cijeniti u svjetlu ~injenica koje proizlaze iz dokumenata
sa~injenih u pisanoj formi koji su priloèni u spis. Kad se izja{njenje svjedoka o bitnim pojedi-
nostima spornog ugovora podudara sa onim {to su stranke konstatovale u ovom pro~itanom
materijalnom dokazu, u takvom slu~aju sud ima realno upori{te za zaklju~ak da su navodi
saslu{anog svjedoka prihvatljivi.
Svoje ste~eno uvjerenje sud je duàn opravdati odre|enim, objektivnim i logi~nim
razlozima da bi se moglo provjeriti imaju li iznesena stanovi{ta u obrazloènju presude
~injeni~nu i pravnu osnovu u stanju sadràja spisa.
Sud je duàn objasniti za{to nije prihvatio prijedlog stranke da izvede odre|eni dokaz, da
bi izbjegao stvaranje ubje|enja kako je unaprijed pretpostavio rezultat njegovog ispitivanja ili
ako je na osnovu provedenih dokaza ve} stekao uvjerenje o relevantnim ~injenicama.
U rje{enju, kojim sud odbija izvo|enje predloènog dokaza, moraju se navesti razlozi
za ovakvu odluku. Na primjer da je odre|eni dokaz predloèn za utvr|enje ~injenica koje nisu
va`ne za odluku o zahtjevu stranke. U sporu zbog smetanja posjeda ne bi trebalo usvojiti pred-
laganje dokaza o vlasni{tvu na parceli, jer je to nebitno za odluku o tu`benom zahtjevu. Ili u
predmetu za naknadu nematerijalne {tete predloèni dokaz tuènog da nije on nanio te{ku tje-
lesnu povredu tuìocu, jer je ova ~injenica utvr|ena pravosna`nom krivi~nom presudom i ne
moè se uspje{no osporavati u parni~nom postupku.
Nalaz i mi{ljenje vje{taka sud cijeni kao i sve druge dokaze koje su stranke provele na
glavnoj raspravi, to jest po na~elima slobodne ocjene dokaza.
Pri interpretaciji nalaza i mi{ljenja vje{taka sud se treba ograni~iti na one ~injenice koje
su neophodne za dono{enje odluke, a za koje nema odgovaraju}e stru~no znanje. Na primjer
prilikom ocjene nalaza i mi{ljenja vje{taka saobra}ajne struke sud cijeni ~injenice na osnovu
kojih utvr|uje propuste voza~a koji su u uzro~noj vezi sa {tetnim doga|ajem (brzina kretanja
vozila, me|usobno rastojanje vozila, pravilna reakcija voza~a, kretanje lijevom stranom i
sli~no).
Vje{tak ne utvr|uje krivicu i odgovornost sudionika saobra}ajne nezgode niti osnovanost
tu`benog zahtjeva, jer je to isklju~ivo ovla{tenje suda. Vje{tak samo utvr|uje ~injenice za koje
sud nema stru~no znanje, a bitne su za presu|enje u konkretnom predmetu. Sudovi ~esto u
rje{enju, kojim odre|uju obim vje{ta~enja, od vje{taka pogre{no traè izja{njenje o krivici i
odgovornosti u~esnika u saobra}ajnoj nezgodi ili doprinosu tuìoca nastanku {tetnih posljedica.
Sud se kriti~ki odnosi prema nalazu i mi{ljenju vje{taka tako da moè prihvatiti ili ne pri-
hvatiti ~injenice ~ije je postojanje vje{tak utvrdio. Sud uvijek preispituje pravilnost ~injenica
koje su osnov stru~nog mi{ljenja vje{taka, kao i pravilnost zaklju~ka koji vje{tak izvodi iz tih
~injenica.
U obrazloènju presude sud se ne moè isklju~ivo pozvati na nalaz i mi{ljenje vje{taka
ve} je duàn ocijeniti i odre|ene primjedbe stranaka te ukazati na ~injenice iz kojih proizlazi
osnovanost ili neosnovanost tih primjedbi.
Potrebno je upotrebljavati pravilan termin nalaz vje{taka, a ne "vje{ta~ki nalaz", {to
prema postoje}oj praksi sudovi ~esto ~ine. Upotrebom ovog pogre{nog termina nalaz i
mi{ljenje vje{taka dobija sasvim drugo zna~enje. Zato treba upotrebljavati termin "vje{ta~ki
nalaz" za ovaj provedeni dokaz u parni~nom postupku.
Kada vje{tak prekora~i obim vje{ta~enja, sud }e zanemariti njegovo mi{ljenje u tom
dijelu nalaza.
Javna isprava, koju je u propisanom obliku izdao dràvni organ ili ustanova u granicama
svoje nadle`nosti, dokazuje istinitost onoga {to se u njoj potvr|uje. Dozvoljeno je dokazivati
da je ova isprava nepravilno sastavljena ili da su u njoj neistinito utvr|ene ~injenice.
Sud cijeni dokaznu snagu privatnih isprava na isti na~in kao i druga dokazna sredstva.
Putem uvi|aja mogu se dokazivati samo ~injenice u sada{njosti. Uvi|aj ima prednost nad
ostalim dokazima jer se njime utvr|uju bitne ~injenice na osnovu neposrednog opaànja suda.
Pravosna`na osu|uju}a krivi~na presuda je apsolutan dokaz u predmetu radi naknade
{tete. Naime, sud je u parni~nom postupku vezan za ovakvu presudu u pogledu postojanja
krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti u~inioca. Osloba|aju}a krivi~na presuda nema takvu
dokaznu snagu.
Ocjena dokaza u obrazloènju presude ne smije sadràvati takozvane logi~ke gre{ke. Na
primjer sud zaklju~i da se automobil u vrijeme {tetnog doga|aja kretao odre|enom brzinom,
iako tragovi ko~enja pokazuju da to ne moè biti ta~no.
Dokazi indicijom smatraju se utvr|enim, mada su indikativne ~injenice samo tvrdnja, jer
nisu dokazane. Sud izvodi zaklju~ak na osnovu pravila op{teg ìvotnog iskustva ili pravila nauke.
Kod dokazivanja indicijom izvodi se zaklju~ak o postojanju pravno relevantnih ~injenica iz nekih
drugih ~injenica koje nisu neposredno predmet dokazivanja, kao i kod pravnih prezumcija.
Na primjer ako se osporava zaklju~enje odre|enog ugovora ili njegova sadrìna, a ugov-
or ne postoji u pisanom obliku niti su pri njegovom zaklju~enju prisustvovala tre}a lica u svo-
jstvu svjedoka, o postojanju ovakvog ugovora i njegovom sadràju moè se izvesti zaklju~ak
na osnovu pona{anja stranaka nakon zaklju~enja ugovora.
Privatno saznanje sudije o pravno-relevantnoj ~injenici ste~eno u vr{enju sudske funkci-
je u nekom ranijem postupku izjedna~ava se sa op{tepoznatom ~injenicom koju ne treba
dokazivati.
Ako sud utvrdi da je tu`beni zahtjev u cijelosti osnovan, duàn je jasno i pravilno odlu~iti
i o svim prigovorima koje je istakao tuèni u toku raspravljanja, a koji se odnose na: neured-
nost ili nedopu{tenost tu`be, zastaru prava potraìvanja, nedostatak aktivne i pasivne legiti-
macije, da je ista pravna stvar ve} pravosna`no presu|ena i sli~no.
Na osnovu iznesenog proizlazi da se dokazivanjem podupire i argumentuje ne{to {to je
za i protiv odre|ene teze ili zaklju~ka. Dokazivanje mora biti nepristrasno {to se postiè
po{tvanjem pravila da argumentacija treba biti potpuno izraèna. Ne smiju se izbjegavati
~injenice koje nisu podobne za iznesenu odre|enu tvrdnju jer je i o njima sud duàn iznijeti
odre|eni stav.
Dokazivanje mora imati mogu}nost provjere, a to podrazumijeva dosljedno navo|enje
izvora saznanja da bi se mogli kontrolisati.
U nastavku teksta bi}e navedeni primjeri za dokaze i ocjenu dokaza za obrazloènja pre-
suda u kojem su ve} istaknuti navodi tu`be te odgovora na tu`bu u sporovima koji se odnose
na: zakonsko izdràvanje, smetanje posjeda, naknadu nematerijalne {tete, utvr|enje prava
slu`nosti, utvr|enje prava vlasni{tva i poni{tenje rje{enja o prestanku radnog odnosa.
Ovo je najbolji na~in da se na pokazanim primjerima iz prakse razvija i usavr{ava
vje{tina pisanja presude imaju}i u vidu vaè}e odredbe procesnog prava.
SUDSKA PRAKSA
1. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je malodobni tuìlac sin tuènog koji poha|a
tre}i razred osnovne {kole, da ìvi sa majkom, koja nije zaposlena, i starijim bratom
u ku}i njenih roditelja.
Sporno je da li pla}a tuènog iznosi 760,00 KM ili 610,00 KM, te da li je traèni dopri-
nos od 30% primjeren materijalnim mogu}nostima tuènog i potrebama malodobnog tuìoca.
Na glavnoj raspravi zakonska zastupnica malodobnog tuìoca pro~itala je potvrdu broj:
147/04 od 27.01.2004. godine o visini pla}e koju je tuèni primio u posljednjih {est mjeseci.
Tuèni nije imao prijedloga za izvo|enje dokaza.
Na osnovu potvrde broj: 147/04 od 27.01.2004. godine, u ~iji sadràj je izvr{io uvid, sud
je utvrdio da je tuèni u periodu od 01.06.2003. godine do 31.12.2003. godine imao prosje~nu
pla}u po 608,00 KM mjese~no. Ovu ~injenicu sud je prihvatio dokazanom jer ni zakonska zas-
tupnica malodobnog tuìoca nije imala nikakvih primjedbi na sadràj potvrde o visini pla}e
tuènog u posljednjih {est mjeseci.
2. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuèni obavezan da doprinosi izdràvanju

tuìteljice po 15% od pla}e koju ostvaruje u preduze}u "Stup~anica" Olovo, da je
poslije razvoda braka sa tuìteljicom tuèni zasnovao zajednicu ìvota sa drugom
ènom sa kojom ima dvoje djece, starih pet i tri godine.
Sporno je da li je pla}a tuènog pove}ana sa 420,00 KM na 720,00 KM, da li je
tuènom za lije~enje potrebno najmanje po 150,00 KM mjese~no te da li su ispunjene zakonske
pretpostavke za pove}anje ranije dosu|enog doprinosa sa 15% na 25% mjese~no po~ev od
12.07.2003. godine.
Na glavnoj raspravi tuìteljica je pro~itala izreku pravosna`ne presude Osnovnog suda
u Olovu broj: P-112/97 od 13.12.1997. godine i potvrdu preduze}a "Stup~anica" Olovo broj:
84/03 od 27.09.2003. godine o prosje~noj pla}i tuènog ostvarenoj u posljednjih {est mjeseci.
Tuèni je pro~itao ljekarsko uvjerenje broj: 7/03 od 17.11.2003. godine i ra~un Apoteke
"Zdravlje" broj: 271 od 29.11.2003. godine.
Na osnovu potvrde broj: 84/03 od 27.09.2003. godine sud je utvrdio da je prosje~na
pla}a tuènog u periodu od 01.02.2003. godine do 30.08.2003. godine iznosila 684,00 KM, na
osnovu izreke presude Osnovnog suda u Olovu broj: P-112/97 od 13.12.1997. godine da je
tuèni obavezan da doprinosi za izdràvanje tuìteljice po 15% od pla}e koju ostvaruje u pre-
duze}u "Stup~anica" u Olovu, a na osnovu ljekarskog uvjerenja broj: 7/03 od 17.11.2003.
godine i ra~una Apoteke "Zdravlje" broj: 271 od 19.11.2003. godine da tuèni ima sr~ano obol-
jenje te da je lijekove platio 110,00 KM.
SMETANJE POSJEDA
1. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuìlac posjednik parcele Vina te da je na istoj
u ljeto 2004. godine zasadio paprike.
Sporno je da li je tuèni 27.06.2004. godine omeo tuìoca u posjedu ove parcele na na~in
{to je po~upao njegove paprike.
Na ovu okolnost punomo}nik tuìoca je na glavnoj raspravi saslu{ao svjedoka Aliju Ali}a
i tuìoca kao stranku.
Tuèni je saslu{ao svjedoka Muju Begi}a na okolnost da je u drugoj polovini juna 2004.
godine boravio u inostranstvu.
Sud je na osnovu jasne, uvjerljive i nedvosmislene izjave svjedoka Alije Ali}a utvrdio da
je tuèni krajem juna 2004. godine po~upao paprike na tuìo~evoj parceli.
Naime, svjedok Alija Ali} je naveo da je slu~ajno prolaze}i putem vidio tuènog da na
parceli Vina ~upa zasa|ene paprike pa je o tome obavijestio tuìoca jer je znao da stranke od
ranije nisu u dobrim odnosima.
Saslu{an kao stranka tuìlac je potvrdio da je od svjedoka Alije Ali}a saznao da je tuèni
toga dana ~upao njegove paprike pa je odmah oti{ao na parcelu Vina i uvjerio se da mu je
pri~injena {teta. Me|utim, tuènog nije zatekao na parceli, ali vjeruje svjedoku da je to u~inio
tuèni jer su odavno u zavadi.
Svjedoku Muji Begi}u nije poznato da je tuèni u drugoj polovini juna 2004. godine
boravio u inostranstvu, jer je iz mjesta, gdje ìve stranke, odselio prije {est godina i njih vi{e
uop{te ne vi|a.
Po{to se svjedok Alija Ali} izja{njavao o ~injenicama koje su mu li~no poznate na osnovu
vlastitog opaànja, sud je povjerovao njegovim navodima u cijelosti jer ih ni tuèni nije ospo-
rio konkretnim primjedbama ve} je samo uop{teno prigovorio da ovaj svjedok ne govori istinu.
Sud je povjerovao i iskazu tuìoca kao stranke u dijelu u kojem se izja{njavao o na~inu na
koji je saznao da je tuèni u~inio smetanje njegovog posjeda, jer je identi~an sa sadràjem iskaza
svjedoka Alije Ali}a koji mu je i saop{tio bitne ~injenice za ishod spora izme|u stranaka.
2. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuìteljica posjedovala ugostiteljsku radnju

"ârli" na osnovu ugovora o zakupu koji je zaklju~ila sa tuènim. Tako|e nije sporno
ni da je tuèni 09.04.2004. godine skinuo ulazna vrata pa iz ovog poslovnog prosto-
ra iznio ~etiri stola i ~etrnaest stolica.
Sporno je da li je tuèni ovakvim u~injenim radnjama omeo tuìteljicu u posljednjem
posjedu navedenog ugostiteljskog objekta koji se nalazi u Gradskoj tr`nici u Zavidovi}ima.
Na glavnoj raspravi tuìteljica je pro~itala potvrdu od 01.12.2003. godine i ugovor o
zakupu broj: 4/2003 od 04.12.2002. godine.
Na osnovu ovog ugovora, u koji je sud izvr{io uvid, utvr|eno je da su stranke 04.12.2002.
godine zaklju~ile ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora na neodre|eno vrijeme.
Na osnovu potvrde od 01.12.2003. godine utvr|eno je da je tuìteljica unaprijed isplati-
la zakupninu tuènom do 01.06.2004. godine.
Sud je odbio prijedlog tuènog da saslu{a svjedokinju Mariju [imi} jer ju je predloìo na
okolnost da mu tuìteljica nije duè vremena pla}ala zakupninu za poslovni prostor koji je
koristila, jer su te ~injenice nebitne za dono{enje odluke o tu`benom zahtjevu.

1. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuèni progla{en krivim i osu|en pravos-
na`nom presudom Op}inskog suda u Visokom broj: K-213/02 od 17.09.2003. godine
zbog toga {to je tuìocu nanio te{ku tjelesnu povredu udariv{i ga kamenom teìne oko
jedan kilogram u predjelu desnog ramena.
Sporne su posljedice ove zadobivene povrede te da li je i tuìlac doprinio {tetnom
doga|aju na na~in {to je izazvao sva|u i prvi udario kocem tuènog u predjelu le|a.
Na glavnoj raspravi punomo}nik tuìoca saslu{ao je svjedoke Dragana Mari}a i Ivana
Mari}a na okolnost da su vidjeli kada je tuèni povrijedio tuìoca te vje{taka medicinske struke
dr. Zlatana ]ori}a o posljedicama zadobivene te{ke tjelesne povrede.
Tuèni je saslu{ao svjedoka Ivu Mari}a na okolnost da je tuìlac izazvao sva|u i prvi ga
udario kocem u predjelu le|a.
Saslu{ani svjedoci Dragan Mari} i Ivan Mari} saglasno su potvrdili da su u ljeto 2002. godine,
vra}aju}i se s posla, vidjeli tuènog da je dotr~ao do ograde koju je popravljao tuìlac i istog sa udal-
jenosti od oko tri metra pogodio kamenom veli~ine {ake odraslog ~ovjeka u predjelu le|a. Prije toga
nisu ~uli nikakvu sva|u izme|u stranaka niti su vidjeli da je tuìlac prvi udario tuènog u predjelu le|a.
Iskaze ovih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio jer su se objektivno izja{njavali na
osnovu onoga {to su li~no vidjeli, a nisu u zavadi ni sa jednom od parni~nih stranaka da bi
iznosili ne{to {to se stvarno nije doga|alo izme|u njih.
Saslu{ani svjedok Ivo Ani} nije potvrdio navode tuènog da je tuìlac izazvao sva|u i da
je prvi kocem udario tuènog u predjelu le|a. Ovaj svjedok uop{te nije bio prisutan kada se
desio {tetni doga|aj i o istom je saznao tek nave~er kada se s posla vratio ku}i. Samo je ~uo od
uku}ana da je toga dana tuèni povrijedio tuìoca.
Na osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka medicinske struke dr. Zlatana ]ori}a utvr|eno je
da je tuìlac zbog zadobivene povrede trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od sedam dana,
srednjeg intenziteta petnaest dana i lakog intenziteta oko mjesec dana.
U momentu povrede osjetio je strah jakog intenziteta koji je u takvom obliku trajao oko
dva sata do pruànja prve medicinske pomo}i, zatim je trpio strah srednjeg intenziteta sedam
dana i lakog oko deset dana.
Trajna posljedica zadobivene povrede su ograni~eni pokreti tuìo~evog desnog ramena
oko 5% zbog ~ega mora ulagati poja~ane napore da bi nastavio obavljati poljoprivredne radove
na njegovom imanju.
Na ovakav nalaz vje{taka medicinske struke nijedna od stranaka nije imala konkretnih primjed-
bi pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i vjerodostojan jer je dat u skladu sa pravilima struke.
2. U toku dokaznog postupka tuìlac je pro~itao sljede}e dokaze: otpusnicu Kantonalne
bolnice Travnik broj: 262 od 19.02.1998. godine, nalaz specijalisti~ke ambulante
Doma zdravlja Travnik – Neurologija od 09.11.2001. godine, nalaze Doma zdravlja
– specijalisti~ka ambulanta od 02.11.2001. godine i 14.11.2001. godine, nalaze
Specijalisti~ke ambulante – ORL JU Bolnica Travnik od 28.11.2001. godine i
11.04.2001. godine, rje{enje JU Centra za socijalni rad Travnik broj: 06-534-843/02
od 19.09.2002. godine, potvrdu Mjesne zajednice Karaula broj: 02-200-29/03 od
26.03.2003. godine i kartu MAC-a.
Zakonski zastupnik tuène pro~itao je akt Ministarstva unutra{njih poslova Travnik broj:
04-02/3-1/04-2-895/04-JH od 14.07.2004. godine i akt Kantonalnog tuìla{tava Travnik broj:
A26904 od 07.07.2004. godine.
Tuìlac je saslu{ao svjedoke Slobodana Li~anina i Sefer Muhameda., a zakonski zastup-
nik tuène svjedoka Edina Bijedi}a.
Na prijedlog tuìoca odre|eno je medicinsko vje{ta~enje koje je izvr{io dr. Branimir
Markunovi}, stalni sudski vje{tak, {ef Hiru{kog odjeljenja Bolnice Travnik. Na glavnoj
raspravi ovaj vje{tak je obrazloìo svoj nalaz i mi{ljenje.
Nakon {to je ocijenio izvedene dokaze na na~in iz odredbe ~lana 13. Zakona o parni~nom
postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Slu`beni glasnik BiH“ broj 36/04), Sud je utvr-
dio sljede}e:
U ovoj pravnoj stvari tu`ba za naknadu nematerijalne i materijalne {tete u ukupnom izno-
su od 103.000,00 KM podnesena je dana 23.12.2002. godine protiv tuènih: Federacije BiH,
Minskog akcionog centra Federacije BiH i Civilne za{tite Federacije BiH.
U podnesku od 28.03.2003. godine, koji je predat Op}inskom sudu Travnik 01.04.2003.
godine, tuìlac je kao tuènu ozna~io Bosnu i Hercegovinu, Ministarstvo za civilne poslove i
komunikacije – Centar za uklanjanje mina BiH.
Iz sadràja tu`be proizlazi da je tuìlac povrije|en na podru~ju planine Vla{i} dana
19.02.1998. godine, a od posljedica ranjavanja uginulo je njegovih 10 ovaca. Tuèni nije ospo-
rio navedeni datum {tetnog doga|aja, ~ije su posljedice predmet tu`benog zahtjeva.
Vje{tak medicinske struke dr. Branimir Markunovi} u nalazu i mi{ljenju od 08.09.2004.
godine naveo je da je tuìlac zadobio te{ke tjelesne povrede opasne po ìvot: explozivnu ranu sa
ulazom stranog tijela u podru~je lijeve strane trbu{ne stijenke sa prodorom u trbu{nu {upljinu,
o{te}enje tankog crijeva na vi{e mjesta i o{te}enje krvnih ìla koje hrane tanko crijevo.
Zbog ovih povreda pretrpio je bolove i strah, ~iji je intenzitet i trajanje vje{tak odre|eno
naveo u svom nalazu, umanjena mu je ìvotna aktivnost za 40 % , dok je unakaènost niskog
stepena.
Sud je utvrdio da je bolove jakog intenziteta tuìlac trpio nekoliko sati do pruànja prve
medicinske pomo}i, zatim srednjeg oko 2 mjeseca i niskog oko 2 mjeseca. Bolove srednjeg
intenziteta trpio je oko 2 mjeseca i nakon stvaranja deformiteta u podru~ju grudne kralje`nice.
Tako|e je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju 48 sati i srednjeg oko 2 mjeseca.
Prilikom ispitivanja vje{tak je na glavnoj raspravi jasno i odre|eno izjavio da je tuìlac
nakon ranjavanja primljen u bolnicu 19.02.1998. godine, a otpu{ten 03.03.1998. godine kada
su evidentirane sve povrede koje je naveo u nalazu od 08.09.2004. godine. Posebno je objas-
nio da uobi~ajno lije~enje povreda, koje je zadobio tuìlac, traje tri mjeseca u kojem periodu
se desilo zacjeljenje u podru~ju trbu{ne {upljine, a tanko crijevo je u cijelosti preuzelo funkci-
ju u stanju smanjenog kapaciteta. Daljnje lije~enje nije moglo posebno pobolj{ati tuìo~evo
op{te i lokalno stanje.
Povreda kralje`nice je utvr|ena nakon lije~enja na hiru{kom odjelu, pa zato nije ni evi-
dentirana u otpusnici. Vje{tak nije mogao sigurno potvrditi da je i ova povreda posljedica
tuìo~evog ranjavanja od 19.02.1998. godine. Me|utim, odre|eno je kazao da prijelom kral-
je`nice, koja izaziva grbu, obi~no nastaje 5-6 mjeseci poslije povrede.
Na osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka medicinske struke Sud je utvrdio da je tuìo~evo
lije~enje povreda zadobivenih dana 19.02.1998. godine trajalo 3 mjeseca, pa je zavr{eno
19.05.1998. godine.
U konkretnom slu~aju za posljedice povrede trbu{ne stijenke, o{te}enja tankog crijeva i
o{te}enja krvnih ìla koje hrane tanko crijevo, u vidu pretrpljenih fizi~kih bolova i straha, uman-
jenja ìvotne aktivnosti i naruènosti, tuìlac je saznao najkasnije do kraja juna 1998. godine.
Sve da je prilikom ranjavanja zadobio i prijelom grudnog kralje{ka, {to vje{tak nije
mogao sigurno potvrditi, te da se izraèna o{trokutna „grba“ na mjestu ovog prijeloma javila
5-6 mjeseci poslije povrede, za ovu vrstu i obim {tete tuìlac je saznao najkasnije krajem
augusta 1998. godine.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mi{ljenje dr. Branimira Markunovi}a, jer je jasno, pot-
puno i uvjerljivo obrazloèn u skladu sa pravilima medicinske struke. Na sadràj ovog nalaza
ni tuìlac ni tuèna nisu imali konkretnih primjedbi.

1. U ovoj pravnoj stvari sporne su sljede}e bitne ~injenice: da li je tuìlac prolazio vi{e
od deset godina pje{a~kom stazom koja vodi ju`nom ivicom parcele tuènog
Gradili{te, da li su i njegovi preci koristili sporni put na opisani na~in vi{e od trideset
godina, te da li je tuèni prije oko mjesec dana po~eo osporavati tuìocu ste~eno
pravo slu`nosti.
Na ove sporne ~injenice tuìlac je na glavnoj raspravi saslu{ao svjedoke: Diku Avdi},
Mehu [abi}a i Adema Bukvi}a.
Tuèni je saslu{ao svjedoke Hidajeta Begi}a i Ibrahima Huki}a na okolnost da ni tuìlac
ni njegovi preci nisu nikada prolazili spornom pje{a~kom stazom preko njegove nekretnine jer
na svoje zemlji{te mogu do}i javnim putem.
Svjedoci Dika Avdi}, Meho [abi}, Adem Bukvi} i Ibrahim Huki} saglasno su potvrdili
da kao kom{ije stranaka dobro znaju da je tuìlac na svoju parcelu Gradili{te dolazio
pje{a~kom stazom koja vodi ju`nom ivicom istoimene parcele tuènog, da su to prije njega
~inili i njegovi preci vi{e decenija, te da je tuèni unazad dva-tri mjeseca po~eo zabranjivati
tuìocu da koristi spornu slu`nost.
Iskazima svih navedenih lica sud je u cijelosti povjerovao jer su opisivali stanje u svom
kom{iluku koje im je dobro poznato na osnovu neposrednog opaànja u duèm vremenskom
periodu.
Posebnu dokaznu snagu imaju navodi Ibrahima Huki}a kojeg je tuèni saslu{ao na okol-
nost da ni tuìlac ni njegovi preci nisu nikada prolazili pje{ice spornim putem. Me|utim, ni
ovaj svjedok nije potvrdio takve navode tuènog ve} ~injenice na kojim tuìlac zasniva svoj
tu`beni zahtjev i o kojim su se izja{njavali njegovi svjedoci.
Na prijedlog tuìoca sud je obavio uvi|aj pa je na parceli tuènog uo~io dobro utabanu
pje{a~ku stazu koja vodi ju`nom ivicom u {irini od 0,80 m, a duìni 34 m. Ovu pje{a~ku stazu
je izmjerio vje{tak geometar Sevludin Goga i prikazao na skici lica mjesta od 03.04.2004.
godine istaknuv{i je crvenom bojom.
Postojanje utabane staze na parceli je objektivan dokaz koji ukazuje da su saslu{ani svje-
doci, ~ije je iskaze sud ocijenio vjerodostojnim, iznijeli objektivne ~injenice o tome da su
tuìlac i njegovi preci vi{e decenija pje{ke prolazili putem preko parcele tuènog.
Samo je svjedok Hidajet Begi} potvrdio navode tuènog, ali je njegov iskaz sud ocijenio
neobjektivnim jer ve} dvadeset godina ìvi u Italiji, a rijetko na kratko svrati u selo stranaka.
Tvrdnje ovog svjedoka su u suprotnosti sa iskazima ostalih saslu{anih lica koji su se na iden-
ti~an na~in izja{njavali o ~injenicama koje su im li~no poznate, a i stanjem koje je sud zatekao
prilikom uvi|aja na parceli tuènog.
2. U ovoj pravnoj stvari sporne su sljede}e bitne ~injenice: da li su tuìteljica i njeni

roditelji prolazili preko nekretnine tuènog da bi do{li do parcele na kojoj je sagra|ena
njihova ku}a, pa ako jesu koliko su to vremena ~inili do podno{enja tu`be te da li su
ispunjene zakonske pretpostavke za sticanje prava sporne slu`nosti putem dosjelosti.
Na glavnoj raspravi punomo}nik tuìteljice saslu{ao je tuìteljicu i tuènog kao stranke
te svjedoke Ragiba Hadì}a i Nedàda Ibri}a na okolnost spornih ~injenica relevantnih za
odluku o tu`benom zahtjevu.
Tuèni je saslu{ao svjedoke Nadira Meki}a i Antu Grbi}a na okolnost njegovih tvrdnji da
ni tuìteljica ni njeni roditelji nisu ranije nikada prolazili preko njegove parcele da bi do{li do
njihove ku}e.
Svjedoci Ragib Hadì}, Nedàd Ibri} i Anto Grbi} su saglasno potvrdili da su dugo vre-
mena vi|ali i tuìteljicu i njene roditelje kako do njihove ku}e dolaze putem koji vodi preko
nekretnine tuènog, te da se tuèni tome nije protivio sve do unazad desetak mjeseci. Bili su
prisutni kada je tuèni u sva|i kazao tuìteljici da vi{e ne}e trpjeti da ona prelazi spornim
putem jer joj je to dozvoljavao da ~ini vi{e od dvadeset godina kao i njenim roditeljima.
Tuìteljica kao stranka je tako|e izjavila da je vi{e od dvadeset godina koristila sporni put
te da joj je tuèni zabranio prolaz preko njegove nekretnine bez ikakvog razloga nakon ~ega
je podnijela tu`bu protiv njega jer nema druge mogu}nosti da do|e do svoje parcele na kojoj
se nalazi njena ku}a. Sud je povjerovao iskazima navedenih svjedoka i tuìteljice kao stranke
jer je njihovo izja{njenje o bitnim ~injenicama identi~no.
Posebno se napominje da ni svjedok tuènog Nadir Grbi} nije potvrdio da tuìteljica i njeni
roditelji nisu prolazili preko nekretnine tuènog ve} je samo ukazao da mu to nije poznato.

1. Za pravilno rje{enje predmeta tu`benog zahtjeva nisu ni bile sporne ~injenice, a to
su: da je tuìlac vlasnik parcele broj 8 Vila, povr{ine 890 m2, da je tuèni bez pravnog
osnova koristio ovu nekretninu unazad tri godine te da je i sada drì u posjedu.
Sporno je da li je tuèni duàn predati ovu parcelu tuìocu.
Po{to tuèni izvr{enje traène obaveze uslovljava time da mu tuìlac prethodno vrati dugo-
vani iznos od 5.000,00 KM, u ovom predmetu nepotrebno je dokazivati bilo kakve ~injenice. Zato
je sud odbio prijedlog tuènog da saslu{a svjedoka Antu Kalfi}a na okolnost da mu tuìlac jo{
duguje posu|eni novac, jer ta ~injenica nije od uticaja za pravilnu odluku o tu`benom zahtjevu.
Iz istog razloga nije prihva}en ni tuìo~ev prijedlog da na raspravi saslu{a svjedoka Rudu
Bili}a koji }e potvrditi da je tuènom vratio dug od 5.000,00 KM, jer je i ova okolnost irele-
vantna za presu|enje spora izme|u stranaka.
2. U ovoj pravnoj stvari sporno je da li je tuèni bespravno prisvojio dio tuìo~eve
nekretnine k.~. 636/1 u povr{ini od 188 m2 koji se na njenoj ju`noj strani grani~i sa
njegovom nekretninom, te da li je ovaj dio obavezan vratiti tuìocu.
Tuìlac je na glavnoj raspravi saslu{ao svjedoke Mladena Ljubasa i Marka Ili}a na okol-
nost da je tuèni u junu 2004. godine pomjerio ogradu u njegov posjed i na taj na~in zauzeo
spornu povr{inu njegovog vlasni{tva.
Tuèni je saslu{ao svjedokinje Mariju Drobnjak i Anu Drobnjak na okolnost da je svoju
parcelu ogradio prije vi{e od dvije decenije i istu koristio u granicama kako je tada postavio
ogradu te da nije pro{le godine pomjerio ogradu u tuìo~ev posjed.
Na prijedlog tuìoca sud je obavio uvi|aj uz u~e{}e vje{taka geometra Augustina Frani}a
koji je identifikovao sporni dio nekretnine, izmjerio njegovu povr{inu, te utvrdio poloàj i oblik.
Samo je svjedok Mladen Ljubas odre|eno izjavio da je ograda tuènog uvu~ena u
tuìo~ev posjed sa njene ju`ne strane, ali se nije mogao izjasniti o povr{ini zauzetog spornog
dijela ni kada je tuèni pomijerao ogradu.
Svjedokinje Marija Drobnjak i Ana Drobnjak su navele da je tuèni posljednji puta svoju
nekretninu ogradio prije najmanje dvadeset godina i da je od tada koristi unutar tako postavl-
jene ograde.
Svjedoku Marku Ili}u nije poznato da li je tuèni zauzeo odre|eni dio tuìo~eve parcele
jer nije zagledao stanje u svom kom{iluku. Samo zna da su tuìoci i tuèni u zavadi od pro{le
godine.
Vje{tak geometar je identifikovao spornu povr{inu kao sastavni dio tuìo~eve nekretnine
u vrijeme novog avio-snimanja izvr{enog 1987. godine, a i ranijeg aviosnimanja. Mjerenjem je
ustanovio da ovaj dio ima oblik pravougaonika ~ija povr{ina iznosi 86 m2.
Sud je prihvatio nalaz vje{taka geometra koji je dat objektivno u skladu sa pravilima
struke te {to ima upori{te u materijalnim dokazima o stanju tuìo~eve parcele prema novom i
starom katastarskom operatu.
Ni tuìlac ni tuèni nisu imali konkretnih primjedbi na nalaz vje{taka geometra koji je
sa~inio i skicu lica mjesta i na istoj istakao crvenom bojom sporni dio nekretnine ozna~iv{i nje-
gove krajnje ta~ke brojevima jedan, dva i tri.
Sud je povjerovao iskazu svjedoka Mladena Ljubasa koji je potvrdio da je tuèni pro{le
godine uvukao ogradu u tuìo~ev posjed, ali se nije preciznije izjasnio o povr{ini tako zauze-
tog dijela, {to je logi~no.
Iskaze svjedokinja Marije Drobnjak i Ane Drobnjak sud nije prihvatio jer su u suprotnos-
ti sa nalazom vje{taka geometra i materijalnim dokazima.
Svjedo~enje navedenih lica sud je ocijenio pristrasnim jer su kao supruga i k}erka
tuènog neposredno zainteresirane da upravo on uspije u parnici pa nisu govorile istinu.
Sud nije povjerovao navodima svjedoka Maria Ili}a o tome da ne zna o pomijeranju
ograde unutar tuìo~eve parcele. S obzirom na to da je ovaj svjedok prvi kom{ija stranaka,
logi~no je o~ekivati da je mogao znati za ovu ~injenicu. O~ito je da se nije èlio zamjeriti
tuènom, ali je izno{enjem okolnosti da su stranke u zavadi od pro{le godine indirektno ukazao
da postoji ozbiljniji razlog za ove nesporazume izme|u stranaka.
To moè biti bespravno zauzimanje tuìo~eve parcele, jer su ljudi posebno osjetljivi u
ovakvim situacijama.
1. Nesporno je da tuìlac ima SSS, da je radio oko pet godina u carinskoj slu`bi, da je
poloìo stru~ni ispit i carinski ispit, da se na osnovu internog oglasa od 27.11.2004.
godine prijavio na radno mjesto saradnika – carinika te da je intervjuisan
01.11.2004. godine.
U ovom predmetu sporne su sljede}e odlu~ne ~injenice: da li je tu`ba blagovremeno pod-
nesena, da li je rje{enje tuène, ~ije je poni{tenje predmet tu`benog zahtjeva, nezakonito zbog
toga {to su u radni odnos primljeni kandidati koji ne ispunjavaju uslove propisane oglasom i to
na radno mjesto na koje je aplicirao i tuìlac.
Na glavnoj raspravi punomo}nik tuìoca pro~itao je ove materijalne dokaze: rje{enja
tuène broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine i broj: 34-2448-311 od 25.02.2005. godine,
zapisnik o radu Komisije za odabir kandidata u RC Tuzla od 27.11.2004. godine i zapisnik o
izvr{enoj reviziji izabranih kandidata od 12.06.2005. godine.
Tako|e je saslu{ao tuìoca u svojstvu stranke.
Zakonski zastupnik tuène pro~itao je sljede}e materijalne dokaze: jedinstvenu rang listu
za RC Tuzla, spisak primljenih kandidata na osnovu internog oglasa od 27.11.2004. godine i
Pravilnik o unutra{njoj organizaciji i sistematizaciji tuène.
Svi provedeni dokazi ocijenjeni su na na~in iz odredbe ~lana 13. Zakona o parni~nom
postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Slu`beni glasnik BiH“, broj 36/04), pa su nakon
toga utvr|ene ove odlu~ne ~injenice:
Tuìlac je rje{enje broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine primio 16.02.2005. godine.
Tu`bu u ovoj pravnoj stvari predao je neposredno sudu dana 26.03.2005. godine pa je ista
blagovremena jer nije protekao rok iz ~lana 73. stav 5. Zakona o radu u institucijama BiH
(„Slu`beni glasnik BiH“, broj 26/04).
Za radno mjesto saradnika – carinika propisani su ovi uslovi: SSS – IV stepen upravnog,
ekonomskog ili drugog odgovaraju}eg smjera, jedna godina radnog iskustva, poloèn carinski
ispit i ispit za rad u organima uprave.
Nakon zavr{enih intervjua i ocjene ukupnog dojma osposobljenosti kandidata za obavl-
janje poslova ogla{enih radnih mjesta, Komisija tuène je sa~inila rang listu prijavljenih kan-
didata na osnovu koje je direktor tuène donio odluku o izboru kandidata.
Tuìlac je dobio 16,60 bodova i nalazi se na 442. mjestu jedinstvene rang liste, nije priml-
jen na radno mjesto na koje je podnio prijavu pa je podnio prigovor u kome je odre|eno ukazao
da odabrani kandidati ne ispunjavaju uslove propisane internim oglasom.
Ovaj prigovor tuèna je odbila rje{enjem broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine u
~ijem obrazloènju nije zauzela nikakav stav o tvrdnjama tuìoca koje se odnose na nepravil-
nosti u odabiru kandidata N.D. i A.I., koji nisu imali radno iskustvo od jedne godine i R.D.,
koji nije zavr{io srednju {kolu.
Iz zapisnika o reviziji izvr{enog izbora kandidata (dokaz tuìoca broj 4) nesumnjivo proi-
zlazi da N.D. i A. I. u vrijeme prijema u radni odnos u tuène nisu imali potrebno radno iskust-
vo od jedne godine te da R.D. nije imao SSS – IV stepen, ve} III-stepen obrazovanja.
2. U ovom konkretnom slu~aju me|u strankama je nesporno da je tuèna objavila

natje~aj za izbor ve}eg broja radnika u Carinsku upravu HZ HB na koji se uredno
prijavio i tuìlac na radno mjesto carinika, jer je ispunjavao sve propisane uslove, da
je sa tuìocem obavljen razgovor i da je nakon toga 19.12.1994. godine po~eo raditi
na Grani~nom prelazu Gorica, a da mu nikada nije uru~eno rje{enje o zasnivanju
radnog odnosa.
Sporne su sljede}e ~injenice: da li je tu`ba blagovremeno podnesena, da li je tuìlac
primljen u radni odnos, da li je obavljao zadatke odre|enog radnog mjesta u tuène, da li mu
je ispla}ivana pla}a za obavljeni rad, ili je to bila samo naknada za neki fakti~ki rad, kako tvrdi
zakonski zastupnik tuène.
Tuìlac je na glavnoj raspravi saslu{ao svjedoke D.I. i I.R., tada{njeg direktora Carinske
uprave i njegovog zamjenika, te svjedokinju K.M. na okolnosti da je pozvan na razgovor kao i
ostali prijavljeni kandidati na natje~aj te da je nakon toga radio kao carinik do 20.01.2005. godine.
Istaknuti prigovor tuène o neblagovremenosti tu`be nije prihva}en zbog toga {to je
tuìlac prigovor-àlbu zbog nezakonitog udaljenja s posla podnio 13.02.1995. godine (kopija
ovog prigovora je u spisu), nakon ~ega je tuèni, odnosno funkcioner organa uprave u smislu
~lana 334. Zakona od dràvnoj upravi imao rok od 30 dana da odlu~i o istom, ali to nije u~inio.
Tek protekom navedenog roka smatra se da je prigovor odbijen. Shodno odredbi ~lana 335.
istog Zakona rok za sudsku za{titu povrije|enog tuìo~evog prava po~eo je te}i nakon isteka
tih 30 dana.
Saslu{ani svjedoci saglasno su potvrdili da se tuìlac prijavio na natje~aj na radno mjesto
carinika i da je nakon obavljenog razgovora sa njim po~eo raditi. Poha|ao je i obuku za rad na
grani~nom prelazu pa je nakon toga obavljao poslove carinika i bio zaduèn carinskim pe~atom
i klije{tima. Dana 20.01.1995. godine re~eno mu je da vi{e ne dolazi na posao jer je poni{ten
natje~aj od 31.12.1994. godine zbog toga {to se nije javio dovoljan broj kandidata.
Uvidom u platne liste utvr|eno je da je tuìocu ispla}ena pla}a za izvr{eni rad u periodu
od 19.12.2004. godine do 20.01.1995. godine. Osnov za ovu isplatu bila je odgovaraju}a doku-
mentacija koja se odnosi na prisustvo tuìoca na radu i izvr{avanje radnih zadataka.
U navedenom periodu tuìo~ev tretman ni u kom slu~aju se nije razlikovao od tretmana
ostalih radnika i u svemu je imao karater radnog odnosa. Jedino tuìlac od funkcionera organa
nije dobio rje{enje u pisanoj formi o prijemu u radni odnos, ali takvo rje{enje nije uru~eno ni
drugim radnicima koji su primljeni na osnovu istog natje~aja.
PRAVNO OBRAZLO@ENJE PRESUDE

Sud odre|uje pravnu prirodu spora. Pravilna kvalifikacija predmeta spora od presudnog
je zna~aja za pravilan ishod parni~nog postupka, to jest na dono{enje zakonite odluke. Sud je
duàn da poznaje pravne norme i da ih primjenjuje na utvr|ene pravno-relevantne ~injenice.
Sadràj pravnih normi, na osnovu kojih se odlu~uje o tu`benom zahtjevu, nikada ne moè
biti predmet dokazivanja, jer se dokazuju samo sporne pravno-relevantne ~injenice.
Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni pa nije vezan navodima
stranaka u pogledu primjene materijalnog prava. Ovakva ovla{tenja data su sudu jer je najpoz-
vaniji da se brine o pravilnoj primjeni kako kogentnih tako i dispozicionih normi. Sud je,
vode}i ra~una o pravilnoj primjeni materijalnog prava, vezan samo za ~injeni~ne navode tu`be,
a ne i pravni osnov tu`benog zahtjeva.
Ako sud ne poznaje pravo strane dràve, koje treba primijeniti, zatraì}e od nadle`nog
organa za poslove sudstva potrebne podatke, ili }e stranka donijeti javnu ispravu izdatu od
nadle`nog inostranog organa kojom se potvr|uje vaè}e pravo u toj dràvi. înjeni~no stanje
sud utvr|uje u pravilu izvo|enjem dokaza, a sadràj pravnih normi, koje }e primijeniti, nji-
hovim tuma~enjem. U obrazloènju presude sud iznosi dvije premise: ~injeni~nu i pravnu i na
osnovu njih izvodi zaklju~ak o pravnoj posljedici u odre|enom sporu izme|u stranaka.
Ovo je stvarala~ki na~in primjene prava na konkretne dru{tvene odnose, odnosno proces
sudskog rezonovanja.
Prema tome, sud niti stvara niti mijenja postoje}e pravo jer ima funkciju samo da
konkretizuje op{te pravne norme na pojedina~ne situacije.
Zato je svaka sudska odluka, kao akt primjene prava, istovremeno i stvarala~ki ~in i
konkretizacija op{te norme na pojedina~ni predmet.
U obrazloènju presude sud je duàn navesti materijalno-pravne propise koje je primije-
nio prilikom dono{enja odluke o tu`benom zahtjevu.
Neprihvatljivo je samo uop{teno pozivanje na materijalno-pravni propis bez ozna~avanja
svih drugih podataka koji se na njega odnose.
Primijenjene zakone i druge propise u obrazloènju presude sud treba navesti u njihovom
punom ta~nom nazivu i nazna~iti broj i godinu glasila u kojim su objavljeni.
Ovo je potrebno zbog toga da bi stranke imale objektivnu mogu}nost da provjere da li je
donesenom presudom op{ta norma konkretizovana na pojedina~ni slu~aj, koji je predmet
tu`benog zahtjeva.
Nije dovoljno da sud navede samo ta~an naziv zakona i glasilo u kojem je objavljen ve}
se treba pozvati na odre|eni ~lan ili odredbe vi{e ~lanova kao pravnu argumentaciju za rje{enje
spora izme|u stranaka.
Ako ~lan ima vi{e stavova, koji reguli{u razli~ite situacije, sud je duàn navesti odredbu
onog stava koji je primijenio prilikom dono{enja odluke da bi dokazao da ista nije ni proizvolj-
na ni nepravedna ve} uvjerljivo pravno utemeljena.
Na primjer ako je zauzeo stav o odgovornosti tuènog da tuìocu naknadi prouzroko-
vanu {tetu, u obrazloènju nije dovoljno navesti ~lan 154. Zakona o obligacionim odnosi-
ma, jer isti sadrì dvije razli~ite situacije i to subjektivnu odgovornost i objektivnu odgov-
ornost.
U ovakvoj situaciji sud je duàn odre|eno navesti da li je osnov odgovornosti stav 1. citi-
ranog ~lana (subjektivna odgovornost) ili je to stav 2 (objektivna odgovornost).
U obrazloènju se treba pozvati na sve zakonske odredbe koje priznaju ono pravo
koje je predmet tu`benog zahtjeva. [to se ti~e redosljeda izno{enja tih zakonskih odredbi,
prvo bi trebalo ukazati na onu najuvjerljiviju koja potvr|uje predmetno pravo i detaljnije
objasniti za{to su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te odredbe u konkretnom
sporu.
Za sve ostale odredbe u obrazloènju treba dati samo kratke napomene. Na primjer, da bi
osim citiranog ~lana tu`beni zahtjev bio osnovan i primjenom ~lana 210. Zakona o obliga-
cionim odnosima kojom je regulisano sticanje bez osnova.
Na kraju se u obrazloènju istakne da bi razli~ite pravne odredbe mogle dovesti do istog
rezultata, odnosno iste odluke o sporu.
Osim odre|enih pravnih normi u obrazloènju presude sudija moè navoditi i druge
izvore koje je koristio prilikom odlu~ivanja o tu`benom zahtjevu.
Ako je za izraèni stav u obrazloènju svoje odluke na{ao potvrdu u ranije donesenim
pravosna`nim presudama, stranci treba pruìti informaciju i o tom izvoru, uz pretpostavku da
se moè primijeniti i u konkretnom sporu izme|u tuìoca i tuènog.
Ovo je bitno napomenuti jer u novije vrijeme sudska praksa postaje sve va`niji izvor prava.
Materijalno pravno treba uvjerljivo obrazloìti i glavni zahtjev stranke i njena sporedna
potraìvanja koja se mogu odnositi na zatezne kamate i tro{kove postupka.
Prema dosada{njoj sudskoj praksi sudovi ~esto uop{te ne obrazlaù zbog ~ega je na
glavno potraìvanje dosu|ena i traèna zakonska zatezna kamata, zatim ne navode jasne i pot-
pune razloge na osnovu kojih je utvr|ena docnja u izvr{enju odre|ene obaveze ni period na
koji se odnosi ovo sporedno potraìvanje.
Tako|e i tro{kove postupka treba jasno i odre|eno obrazloìti i to ukupan dosu|eni iznos
po ovom osnovu, kao i priznate naknade za svaku od izvr{enih radnji u toku postupka.
SUDSKA PRAKSA
1. ^lanom 230. stav 2. Porodi~nog zakona („Slu`beni list RBiH“, broj 21/79 i 44/89)
odre|eno je da su roditelji prvenstveno obavezni izdràvati maloljetnu djecu i u
izvr{avanju ove obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogu}nosti.
O visini doprinosa za izdràvanje sud odlu~uje na osnovu kriterija sadrànih u ~lanu 251.
stav 2. i 3. istog Zakona. To su uzrast djeteta i potrebe za njegovo {kolovanje, zatim sva pri-
manja lica koje je du`no da daje izdràvanje, stvarne mogu}nosti da sti~e i pove}anu zaradu,
njegove vlastite potrebe te ostale zakonske obaveze po osnovu izdràvanja.
U konkretnom slu~aju na osnovu utvr|enih ~injenica da je malodobni tuìlac u~enik
tre}eg razreda osnovne {kole i da je pla}a tuènog u posljednjih {est mjeseci iznosila prosje~no
po 608,00 KM, sud ocjenjuje da je tu`beni zahtjev osnovan.
Zato je obavezao tuènog da po~ev od 01.12.2003. godine doprinosi za izdràvanje mal-
odobnog tuìoca po 30% od pla}e koju ostvaruje u PP „Ovako“ u Visokom.
Navedeni doprinos je, prema shvatanju suda, primjeren potrebama malodobnog tuìoca i
materijalnim mogu}nostima tuènog.
Sud nije prihvatio prijedlog tuènog da njegova obaveza prema malodobnom tuìocu
bude po 20% od mjese~ne pla}e, jer ovaj ponu|eni doprinos ne bi bio dovoljan ni za najmini-
malnije potrebe devetogodi{njeg djeteta u hrani, odje}i, obu}i, {kolskom priboru i sli~no.
Dosu|enim doprinosom ne}e biti ugroèna egzistencija tuènog jer }e mu, nakon ispun-
jenja obaveze prema malodobnom tuìocu, ostajati po 70% od pla}e samo za njegove vlastite
potrebe, po{to nema drugih zakonskih obaveza po osnovu izdràvanja.
O tro{kovima postupka odlu~eno je na osnovu ~lana 386. stav 1. Zakona o parni~nom
postupku. Tuèni je obavezan da malodobnom tuìocu isplati iznos od 120,00 KM koji se
odnosi na tro{kove advokata koji je napisao tu`bu. Ove tro{kove odre|eno je traìla zakonska
zastupnica malodobnog tuìoca na kraju glavne rasprave, a iste je sud dosudio jer su bili
potrebni radi vo|enja parnice.
2. ^lanom 257. stav 1. Porodi~nog zakona („Slu`beni list SRBiH“, broj 21/79 i 44/89)
odre|eno je da zainteresovano lice moè traìti da sud povisi, snizi ili ukine
izdràvanje dosu|eno ranijom pravosna`nom presudom, ako su se izmijenile okolnos-
ti na osnovu kojih je donesena ta odluka.
U konkretnom predmetu tuìteljica traì izmjenu ranije dosu|enog iznosa zbog toga {to
je pla}a tuènog pove}ana te {to mu je u me|uvremenu prestala ranija obaveza prema zajed-
ni~koj k}erki stranaka zbog njene punoljetnosti.
Po{to je u postupku utvr|eno da se tuèni ponovno oènio i da u tom braku ima dvoje
djece, starih pet i tri godine, te da za svoje lije~enje odvaja oko 150,00 KM mjese~eno, sud je
zaklju~io da je tu`beni zahtjev za pove}anje ranije dosu|enog iznosa na ime izdràvanja
tuìteljice neosnovan.
Biv{em bra~nom drugu sud moè pove}ati ranije dosu|eni iznos na ime izdràvanja,
samo ako je tuèni u mogu}nosti pla}ati taj pove}ani iznos.
Imaju}i u vidu izneseno sud je zaklju~io da tuèni ne bi bio u mogu}nosti da pla}a na ime
izdràvanja biv{e supruge traèni iznos od 25% od svoje pla}e, jer je prvenstveno duàn
izdràvati dvoje djece iz sada{njeg braka i u ispunjavaju ove zakonske obaveze mora ulagati
~ak i poja~ane napore.
SMETANJE POSJEDA
1. Prema ~lanu 81. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine FBiH“,
broj 6/98 i 29/03) posjednik ima pravo zahtijevati sudsku za{titu od smetanja posje-
da u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i u~initelja.
Po{to je u ovom predmetu utvr|eno da je smetanje u~injeno krajem juna 2004. godine, a
tu`ba je podnesena 02.07.2004. godine, ista je blagovremena pa su postojale zakonske pret-
postavke za raspravljanje o tu`benom zahtjevu.
Shodno odredbi ~lana 83. stav 1, istog Zakona sud pruà sudsku za{titu prema posljed-
njem stanju posjeda i nastalom smetanju, a u toku postupka nije bilo sporno da je tuìlac pos-
jednik parcele Vina na kojoj je zasadio paprike.
Na osnovu iskaza svjedoka Alije Ali}a i tuìoca kao stranke sud je utvrdio drugu bitnu ~injenicu,
a to je da je tuèni omeo tuìoca u posjedu na na~in da je na njegovoj parceli po~upao paprike.
Imaju}i u vidu granice opredijeljenog tu`benog zahtjeva i odredbu ~lana 84. Zakona o
vlasni~ko-pravnim odnosima sud je donio rje{enje kojim je utvrdio da je tuèni omeo tuìoca
u posljednjem posjedu njegove nekretnine na na~in naveden u izreci i odredio mu zabranu
daljnjeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne.
Na osnovu ~lana 386. stav 1. Zakona o parni~nom postupku tuèni je obavezan da
tuìocu na ime tro{kova isplati iznos od 840,00 KM. Ovi tro{kovi se odnose na sljede}e: sas-
tav tu`be 180,00 KM, zastupanje od strane advokata na pripremnom ro~i{tu i glavnoj raspravi
po 330,00 KM, a isti su bili nu`ni za vo|enje parnice.
2. Prema ~lanu 81. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine FBiH“,

broj 6/98 i 29/03) posjednik ima pravo zahtijevati sudsku za{titu od smetanja posje-
da u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i u~initelja.
Po{to je u ovom predmetu utvr|eno da je smetanje u~injeno 09.04.2004. godine, a tu`ba
je podnesena 27.04.2004. godine, ista je blagovremena, pa su postojale zakonske pretpostavke
za raspravljanje o tu`benom zahtjevu.
Shodno odredbi ~lana 83. stav 1. istog Zakona sud pruà sudsku za{titu prema posljed-
njem stanju posjeda i nastalom smetanju, a u toku postupka nije bilo sporno da je tuìteljica
posjednica ugostiteljske radnaje „ârli“ te da je tuèni iz ovog poslovnog prostora
09.04.2004. godine iznio ~etiri stola i ~etrnaest stolica.
Na osnovu odredbe ~lana 84. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima sud je omogu}io
pravnu za{titu tuìteljici zbog u~injenog smetanja posjeda tako {to je usvojio njen tu`beni zaht-
jev i tuènom odredio zabranu daljnjeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom nov~ane kazne.
Nebitan je prigovor tuènog da je on vlasnik poslovnog prostora u kome je tuìteljica
obavljala ugostiteljsku djelatnost, jer prema odredbi ~lana 83. stav 1. Zakona o vlasni~ko-
pravnim odnosima za rje{enje spora izme|u stranaka nema uticaja pravo na posjed, pravni
osnov posjeda i savjesnost posjednika.
Ako je tuìlac smatrao da mu tuìteljica ne ispunjava obavezu iz ugovora o zakupu,
mogao se obratiti tu`bom sudu radi za{tite svoga povrije|enog prava, jer nema pravo da samo-
voljno skida vrata sa poslovnog prostora i iz njega iznosi tuìteljicin inventar.

1. ^lanom 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu`beni list RBiH“, broj
2/92, 13/93 i 13/94, te „Slu`bene novine FBiH“, broj 29/03) odre|eno je da je onaj
ko drugom prouzrokuje {tetu istu duàn naknaditi, ukoliko ne dokaè da je {teta
nastala bez njegove krivice.
Pravosna`na krivi~na presuda je apsolutan dokaz u predmetu naknade {tete. U parni~nom
postupku sud je vezan za ovakvu presudu u pogledu postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgov-
ornosti u~inioca, jer tako propisuje odredba ~lana 12. stav 3. Zakona o parni~nom postupku.
Krivica tuènog za {tetne posljedice povrede, koje su predmet tu`benog zahtjeva, utvr|ena
je pravosna`nom presudom Op}inskog suda u Visokom broj: K-213/02 od 17.09.2003. godine.
Tuèni nije dokazao da je tuìlac na bilo koji na~in doprinio nastanku {tete pa sud nije
prihvatio prigovor podijeljene odgovornosti jer nisu ispunjene pretpostavke za primjenu
odredbe ~lana 192. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Odlu~uju}i o visini traène {tete sud je imao u vidu kriterije iz odredbe ~lana 200. Zakona
o obligacionim odnosima, a to su intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, trajne
posljedice povrede u obliku umanjenja ìvotne aktivnosti, zna~aj povrije|enog dobra i cilj
kome sluì ova naknada.
Tuìocu je dosu|ena naknada {tete po osnovu pretrpljenih fizi~kih bolova u iznosu od
1.400,00 KM, pretrpljenog straha 400,00 KM i du{evnih bolova zbog umanjenja ìvotne
aktivnosti 2.000,00 KM.
Sud ocjenjuje da su svi navedeni iznosi primjereni okolnostima konkretnog slu~aja i da
ne odstupaju ni od postoje}e sudske prakse u sli~nim situacijama.
Na ukupan dosu|eni iznos naknade nematerijalne {tete od 3.800,00 KM tuìocu je prim-
jenom ~lanova 1. i 2. Zakona o visini stope zatezne kamate („Slu`bene novine FBiH“, broj
8/96, 27/98 i 51/01) dosu|ena i zatezna kamata po~ev od presu|enja do isplate, {to je u okviru
njegovog tu`benog zahtjeva za ovo sporedno potraìvanje.
2. ^lanom 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Slu`beni list SRBiH“, broj
2/92, 13/93 i 13/94, te „Slu`bene novine FBiH“, broj 29/03) odre|eno je da
potraìvanje naknade prouzrokovane {tete zastarijeva za 3 (tri) godine od kada je
o{te}eni doznao za {tetu i lice koje je {tetu u~inilo.
Prema usvojenoj sudkoj praksi smatra se da je o{te}eni sazanao za {tetu zbog pretrpljenih
fizi~kih bolova i pretrpljenog straha onda kada su ti bolovi i strah prestali, a za {tetu zbog sman-
jenja ìvotne aktivnosti i naruènosti kada je njegovo zdravstveno stanje stabilizirano.
Po{to je tu`ba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23.12.2002. godine, a tuìlac je za
posljednju posljedicu pretrpljene povrede – prijeloma kralje`nice saznao najkasnije krajem
augusta 1998. godine, Sud zaklju~uje da je osnovan prigovor tuène da je tuìo~evo pravo na
potraìvanje zastarjelo.
Zato je usvojen prigovor zastare, pa je tu`beni zahtjev u odnosu na nematerijalnu {tetu u
ukupnom iznosu od 100.000,00 KM odbijen kao neosnovan.
Napominje se da povremeni bolovi i strah niskog intenziteta kao trajna posljedica zado-
bivene povrede nisu osnov za naknadu nematerijalne {tete.
Tako|e je zastarjelo i pravo na potraìvanje materijalne {tete po{to je tuìlac odmah saz-
nao da je od posljedica ranjavanja uginulo 10 njegovih ovaca.
O tro{kovima postupka odlu~eno je na osnovu odredbi ~lana 323. stav 1. i ~lanova 324.
332. i 333. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Dosu|eni tro{kovi u ukupnom iznosu od 2.317,85 KM odnose se na: sastav odgovora na
tu`bu, pristup na ro~i{te dana 01.07.2004. godine, pristup na ro~i{te dana 11.04.2006. godine
i pristup na glavnu raspravu dana 04.05.2006. godine (za svaku navedenu preduzetu radnju po
579,46 KM).
Sve ove tro{kove zakonski zastupnik tuène odre|eno je traìo u zavr{noj rije~i na kraju
glavne rasprave priloìv{i tro{kovnik, a isti mu pripadaju na osnovu ~lanova 12. i 13. stav 1.
ta~ka 1. b i c Tarife o nagradama i naknadi tro{kova za rad advokata („Slu`bene novine FBiH“,
broj 22/04).
Dosu|ene parni~ne tro{kove ~ine izdaci koji su bili potrebni u toku postupka izme|u
stranaka. Po{to je tuìlac u cijelosti izgubio parnicu, duàn je tuènoj isplatiti tro{kove u ukup-
nom iznosu od 2.317,85 KM.

1. Prema odredbi ~lana 60. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine
FBiH“, broj 6/98 i 29/03) stvarna slu`nost sti~e se dosjelo{}u kada je vlasnik
povlasne nekretnine fakti~ki ostvarivao slu`nost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik
poslu`ne nekretnine se tome nije protivio.
^lanom 61. stav 1. istog Zakona odre|eno je da vlasnik povlasne nekretnine ima pravo
tu`bom zahtijevati da se prema vlasniku poslu`ne nekretnine utvrdi postojanje stvarne
slu`nosti.
Na osnovu iskaza svjedoka Dike Avdi}, Mehe [abi}a, Adema Bukvi}a i Ibrahima Huki}a
te neposrednim uo~avanjem utabane staze na licu mjesta, sud je utvrdio da su tuìlac i njegovi
preci vi{e od 20 godina nesmetano koristili pje{a~ku stazu koja vodi preko nekretnine tuènog
pa su ispunjene opisane zakonske pretpostavke za sticanje stvarne slu`nosti dosjelo{}u.
Tako|e je utvr|eno da je tuèni unazad dva-tri mjeseca od podno{enja tu`be po~eo
zabranjivati tuìocu da koristi spornu slu`nost.
Zato je sud usvojio tu`beni zahtjev koji se odnosi na utvr|enje prava slu`nosti prolaza
pje{ice preko nekretnine tuènog k.~. 573 Gradili{te, kao poslu`nog dobra, u {irni od 0,80 m,
a duìni 34 m, u korist tuìo~eve parcele Gradili{te k.~. 72, kao povlasnog dobra.
2. Odredbom ~lana 60. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine
FBiH“, broj 6/98 i 29/03) propisano je da se stvarna slu`nost sti~e dosjelo{}u kada
je vlasnik povlasne nekretnine fakti~ki ostvarivao slu`nost za vrijeme od 20 godina, a
vlasnik poslu`ne parcele se tome nije protivio.
U konkretnom slu~aju sud je utvrdio da su tuìteljica i njeni roditelji vi{e od 20 godina
nesmetano pje{ice i kolima dolazili preko parcele tuènog u duìni od 26 m, a {irini 3 m
pravcem sjever-jug uz cijelu zapadnu me|u, te da se tuèni unazad deset mjeseci po~eo protiv-
iti kori{tenju sporne slu`nosti.
Iskaze saslu{anih svjedoka o nesmetanom vr{enju sporne slu`nosti u duèm vremenskom
periodu od 20 godina od strane tuìteljice i njenih roditelja, imaju upori{te i u stanju na terenu
koje je sud uo~io neposrednim zapaànjem prilikom obavljanja uvi|aja.
Na osnovu iznesenog sud je donio presudu kojom je utvrdio da je tuìteljica stekla pravo
slu`nosti kolskog i pje{a~kog puta u duìni od 26 m, a {irini 3 m koji vodi pravcem sjever-jug
uz cijelu zapadnu me|u nekretnine tuènog k.~. broj 1745/8 zvane Kr~evina, upisane u z.k.
ulo{ku broj 141 k.o. Bajvati, kao poslu`nog dobra, u korist njene parcele k.~. broj 1745/4 zvane
Kr~evina upisane u z.k. ulo{ku broj 47 k.o. Bajvati, kao povlasnog dobra.

1. ^lanom 43. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine FBiH“, broj
6/98 i 29/03) odre|eno je da vlasnik moè tu`bom zahtijevati od posjednika povra}aj
individualno odre|ene stvari. Vlasnik mora dokazati da ima pravo vlasni{tva na stvar,
~iji povra}aj traì, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti tuènog.
U konkretnom predmetu nije sporno da je tuìlac vlasnik neposjednik parcele broj 8 Vila
povr{ine 890 m2 upisane u z.k. broj 402 k.o. Breza, a da je tuèni posjednik nevlasnik iste
nekretnine.
S obzirom na postojanje ove dvije bitne ~injenice, sud je usvojio tu`beni zahtjev pa je
presudom obavezao tuènog da tuìocu preda u posjed spornu parcelu u roku od 30 dana.
U ovoj pravnoj stvari tuèni nije istakao bitne prigovore koji negiraju, ukidaju ili
odga|aju tuìo~ev zahtjev ve} je predaju sporne parcele uslovio prethodnim vra}anjem dugo-
vanog iznosa od 5.000,00 KM {to ne moè uticati na odluku o tu`benom zahtjevu.
Ako je tuìlac zaista duàn odre|eni iznos novca, ovo potraìvanje tuèni moè ostvari-
vati u posebnoj parnici.
2. ^lanom 43. Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima („Slu`bene novine FBiH“, broj

6/98 i 29/03) odre|eno je da vlasnik moè tu`bom zahtijevati od posjednika povra}aj
individualno odre|ene stvari. Vlasnik mora dokazati da ima pravo vlasni{tva na
stvari, ~iji povra}aj traì, kao i da se ona nalazi u fakti~koj vlasti tuènog.
U ovom predmetu tuìlac je dokazao da mu je tuèni bespravno prisvojio dio njegove
nekretnine k.~. 636/1 zvane Brezica upisane u z.k. ul. broj 175 k.o. Olovo koji se proteè
njenom ju`nom stranom i grani~i sa parcelom tuènog, a ~ija povr{ina iznosi 86 m2.
Zato je sud djelimi~no usvojio tu`beni zahtjev pa je obavezao tuènog da tuìocu vrati
sporni dio nekretnine koji je na skici vje{taka geometra Augustina Frani}a od 16.11.2004.
godine prikazan crvenom bojom, a ~ije su krajnje ta~ke ozna~ene slovima A, B, C i D.
Preostali dio tu`benog zahtjeva za predaju povr{ine od 102,00 KM odbijen je kao
neosnovan jer je tuìlac dokazao da mu je tuèni pomijeranjem ograde u njegov posjed zauzeo
povr{inu od 86 m2.

1. Na osnovu iznesenog Sud je zaklju~io da je neprihvatljiva tvrdnja tuène iznesena u
obrazloènju rje{enja broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine da je Komisija za
izbor sa~inila rang listu prijavljenih kandidata na osnovu koje je donesena odluka o
izboru na odgovaraju}e radno mjesto u skladu sa odredbama ~lanova 8. do 27.
Pravilnika o na~inu zapo{ljavanja i odabira dràvnih slu`benika i zaposlenika
Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj: 01-1483 od 27.09.2004. godine.
Sud je usvojio tu`beni zahtjev opredijeljen na poni{tenje rje{enja Uprave za indirektno
oporezivanje BiH broj: 34-7122-1/04 od 08.02.2005. godine jer je utvrdio da je nezakonito.
Zadatak Komisije tuène je bio da izvr{i kontrolu ispunjavanja uslova iz internog oglasa
i odredi uì izbor kandidata sa kojim vodi intervju.
Nelogi~no je da kandidat, koji nema jedan od bitnih uslova propisanih oglasom – odgo-
varaju}u stru~nu spremu, dobije ve}i broj bodova od tuìoca za kojeg je nesporno da ispunja-
va sve kriterije internih oglasa za radna mjesta za koja je podnio prijave.
Sud posebno ukazuje na odredbu ~lana 3. Pravilnika o na~inu zapo{ljavanja i odabira dràvnih
slu`benika i zaposlenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom se tuèna obavezala da }e
tokom procedure obezbijediti zakonitost, transparentnost, pravedenost, javnost konkurencije i izbor
kandidata koji posjeduju najbolje profesionalne, stru~ne i eti~ke kvalitete i sposobnosti.
U ovom sporu izme|u stranaka tuìlac je dokazao da se tuèna nije pona{ala na na~in
naveden u op{tem aktu koji je sama donijela.
Sud je odbio tu`beni zahtjev za obavezivanje tuène da tuìoca vrati na rad i rasporedi na
odgovaraju}e radno mjesto jer poni{tenje pobijanog rje{enja, kojim je odlu~eno o prigovoru, ne
predstavlja automatski i odluku tuìoca na neko od radnih mjesta na koje je aplicirao. Ovu
odluku tuèna }e donijeti u ponovljenom postupku, jer poni{tenje rje{enja o odbijanju prigov-
ora vra}a situaciju u stanje prije njegovog dono{enja.
O tro{kovima postupka odlu~eno je na osnovu odredbi ~lana 323. stav 1. i ~lanova 324.
i 333. Zakona o parni~kom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Dosu|eni tro{kovi u ukupnom iznosu od 1.680,00 KM odnose se na: 240,00 KM za sas-
tav tu`be, pristupe na dva pripremna ro~i{ta po 480,00 KM i jedno ro~i{te za glavnu raspravu
od 480,00 KM.
Navedene tro{kove punomo}nik tuìoca odre|eno je traìo u zavr{noj rije~i na kraju
glavne rasprave, a isti mu pripadaju na osnovu odredbi ~lanova 12. i 13. stav 1. ta~ka 1. b i c,
Tarife o nagradama i naknadi tro{kova za rad advokata („Slu`bene novine BiH“, broj: 22/04).
Dosu|ene parni~ne tro{kove ~ine izdaci koji su bili potrebni u toku postupka izme|u
stranaka. Po{to je tuèna u cijelosti izgubila spor, du`na je tuìocu isplatiti tro{kove u ukup-
nom iznosu od 1.680,00 KM.
2. Shodno odredbi ~lana 8. Uredbe o primjeni Zakona o dràvnoj upravi na podru~uju

HZ HB za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, radni odnos u organu uprave
HZ HB zasnivan je „na odre|eno vrijeme“, to jest dok traje ratno stanje ili neposred-
na ratna opasnost“. Stoga je i radni odnos tuìoca u Carinskoj upravi HZ HB mogao
imati karakter radnog odnosa na odre|eno vrijeme, a ne na neodre|eno vrijeme, jer
bi to bilo suprotno navedenoj odredbi Uredbe.
Takav radni odnos mogao je trajati najdalje do prestanka ratnog stanja ili neposredne
ratne opasnosti. Odluka o prestanku primjene Odluke o progla{enju neposredne opasnosti na
teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine („Slu`bene novine FBiH“, broj 25/96) stupila je na
snagu danom objavljivanja u slu`benom glasilu. Kako je objavljena 22.12.1996. godine, radni
odnos tuìocu mogao je trajati najdalje do 31.12.1996. godine.
Prema tome, poslije 23.12.1996. godine tuìlac je mogao raditi samo na osnovu nekog
novog radnog odnosa, a ne onog zapo~etog 19.12.1994. godine.
Na osnovu iznesenog sud je usvojio tu`beni zahtjev u cijelosti pa je tuìocu, pored
utvr|enja trajanja njegovog radnog odnosa u periodu od 19.12.1994. godine do 23.12.1996.
godine, dosudio je nov~anu naknadu za period od 20.01.1995. godine do 23.12.1996. godine
u iznosu od 9.080,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presu|enja do isplate. Ovaj
dosu|eni iznos odnosi se na neispla}ene pla}e tuìocu u navedenom periodu i njegova visina
nije bila sporna.
OBRAZLO@ENJE OSTALIH PRESUDA

U obrazloènju presude na osnovu priznanja treba ukratko istaknuti razloge koji oprav-
davaju dono{enje takve odluke. To su: da je tuèni do zaklju~enja glavne rasprave priznao
utuèno potraìvanje i da se u konkretnom slu~aju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu
raspolagati.
U obrazloènju presude na osnovu odricanja sud je duàn navesti da se tuìlac do
zaklju~enja glavne rasprave odrekao tu`benog zahtjeva pa da je bez daljnjeg raspravljanja
donesena presuda kojom je odbijen tu`beni zahtjev uz preciziranje njegovog sadràja.
I u obrazloènju presude zbog propu{tanja treba iznijeti samo razloge koji opravdavaju
dono{enje ovakve odluke, a to su: da je tuènom uredno dostavljena tu`ba, da on u zakonskom
roku nije uloìo odgovor na tu`bu i da je tuìlac predloìo dono{enje presude zbog propu{tanja.
Tako|e treba ista}i da se ne radi o tu`benom zahtjevu koji je o~igledno neosnovan ili
zahtjevu kojim stranke ne bi mogle raspolagati.
PRAVNA POUKA
Prema odredbama ~lana 191. stav 1. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, ~lana 191. stav 1. Zakona o parni~nom postupku Republike Srpske i ~lana 158.
stav 1. Zakona o parni~nom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine pismeno izra|ena pre-
suda mora imati: uvod, izreku, obrazloènje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka
protiv presude.
Samo u odredbi ~lana 268. stav 1. Zakona o parni~nom postupku Br~ko Distrikta Bosne
i Hercegovine nije navedeno da je i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka sastavni
dio sadràja presude.
Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti àlbu u roku od 30
dana od dana dono{enja presude, a ako se presuda dostavlja u skladu sa odredbama o dostavi,
30 dana nakon dostave prepisa presude, ako nije odre|en drugi zakonski rok.
Taj drugi zakonski rok odre|en je u mjeni~nim i ~ekovnim stvarima i iznosi 15 dana.
Isti rok je odre|en i za izjavljivanje àlbe protiv rje{enja donesenog u parnici zbog
smetanja posjeda, protiv presude kojom je odlu~eno o sporu iz radnog odnosa i protiv presude
kojom se zavr{ava spor male vrijednosti.
U pravnoj pouci trebalo bi navesti i obavezu stranke da plati taksu na àlbu u odre|enom
iznosu, a dokaz o pla}enoj taksi priloì uz izjavljeni pravni lijek.
Razlog za ovakvo postupanje je da stranka treba biti obavije{tena da mora platiti i sud-
sku taksu na eventualno izraènu àlbu protiv sudske odluke.
Na{i sudovi u uputstvu o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude uglavnom
ne upozoravaju stranke o obavezi pla}anja sudske takse pa bi trebalo mijenjati dosada{nju sud-
sku praksu.
Ako stranka bude na vrijeme upozorena o iznosu sudske takse koju je du`na platiti na izjavl-
jeni pravni lijek, sigurno bi kriti~nije donosila odluku o tome da li }e se àliti protiv presude.
Ukoliko sud da pogre{nu uputu o roku za izjavljivanje pravnog lijeka, stranka ne bi
mogla snositi {tetne posljedice pa bi i pravni lijek, izjavljen u pogre{no ozna~enom roku u
uputstvu, trebalo prihvatiti da je blagovremeno uloèn.
PODMODUL IV
JEZIK SUDSKIH ODLUKA
Prema Pravilniku o unutra{njem poslovanju redovnih sudova tekst sudskih odluka mora
biti napisan jasno i saèto.
„U pisanom otpravku presude treba se dràti zakonske terminologije, a u svakom slu~aju
izbjegavati upotrebu stranih rije~i i rije~i koje nisu usvojene u redovnom saobra}aju u sudu.
Izlaganje mora biti jasno i razumljivo, a izraàvanje da odgovara ugledu suda i da bez
potrebe ne vrije|a ni~iju osjetljivost.“
Po{to sud presudu pi{e za stranke u postupku, i tuìlac i tuèni moraju razumjeti sve ono
{to je u sadràju ove odluke izneseno.
Re~enica treba biti jasna, nedvosmislena i dore~ena. Trebalo bi izbjegavati izraàvanje
suvi{e dugim re~enicama jer je takav na~in izno{enja razloga o odluci strankama te{ko pratiti
i shvatiti smisao zaklju~aka suda.
U jednoj re~enici treba iznijeti samo jednu ili dvije va`ne tvrdnje.
Tekst presude treba biti pregledno napisan. Ovo }e se posti}i ako je tekst razdvojen na
pojedina~ne pasuse. U svakom od pasusa treba biti iznesena mala rasprava koja ima uvod,
razvijanje i zaklju~ak.
îtalac }e bolje razumjeti tekst ako jedan pasus obja{njava jednu stvar, nego ako se u
istom pasusu obrazlaù razli~ite stvari.
Jezik prava treba biti takav da je prilago|en prosje~noj osobi. Treba u~initi napor da se
kompleksni argumenti u~ine jasnim i takvoj osobi. Jezik treba biti saèt, jasan, sadràjan i u
skladu sa vaè}im pravopisnim pravilima.
Nedopustivo je u presudi upotrebljavati nepotrebne rije~i i besmislene izraze na primjer:
„stalna je konstanta“; „cirka oko“; „memorija pam}enja“; „nastavak kontinuiteta“ i sli~no. U
svim navedenim izrazima nelogi~no su upotrijebljene dvije rije~i koje imaju isto zna~enje pa
je dovoljan samo jedan od citiranih pojmova.
Prema postoje}oj sudskoj praksi presude na{ih sudova su ~esto pisane neadekvatnim, nejas-
nim i nedore~enim jezikom. Treba uloìti adekvatan trud da jezik presuda bude koncizan, nau~no
precizan, a istovremeno svakome, kome je dostupna sudska odluka, shvatljiv i jednostavan.
Navedeni na~in izraàvanja od sudija zahtijeva ne samo znanje, volju i izvanredan napor
ve} i ~itav postupak preispitivanja pravnih i narodnih izraza kako bi upotrijebio one najpriklad-
nije konkretnoj situaciji. U presudama treba iznositi potpune misli tako da ~itaocu ne preostane
ni{ta da podrazumijeva, da pretpostavlja ili da naga|a.
Posebno se ukazuje da vje{taci prilikom sa~injavanja nalaza i mi{ljenja, ~ak i u jednos-
tavnijim stvarima, imaju veoma nagla{en nau~ni pristup i uglavnom upotrebljavaju rije~i i
izraze koje ve}ina ljudi ne moè razumjeti. Zato sud od vje{taka treba traìti da se izraàva
rije~ima, izrazima i pojmovima koji su bliski i razumljivi strankama, te da stru~ne izraze preve-
du na obi~no zna~enje.
Sud u obrazloènju presuda moè napisati obja{njenje stru~nih termina u posebnoj
re~enici, ali i u zagradi.
Obja{njenje moè iznijeti i u istoj re~enici, na primjer poslije izraza „drugim rije~ima“...
Prvi puta upotrijebljeni stru~ni termin u tekstu dobro bi bilo napisati kurzivom i na taj
na~in naglasiti da ta rije~ ima va`nu ulogu.
Prema postoje}oj sudskoj praksi ako je tu`bu podnijela osoba ènskog pola, njenu
strana~ku ulogu sudovi uglavnom ozna~avaju u mu{kom rodu (na primjer „tuìlac Ana
Stani}“..., umjesto „tuìteljica Ana Stani}“...). Tako|e i ostale izraze pi{u u mu{kom rodu (na
primjer „tuìlac je naveo“..., umjesto „tuìteljica je navela“...).
Ovakav na~in izraàvanja nije u duhu Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i
Hercegovini („Slu`beni glasnik BiH“, broj 16/03) i predstavlja vid diskriminacije po osnovu
spola u javnoj komunikaciji.
Trebamo se {to prije naviknuti i na pravilno ozna~avanje stranaka kada se u postupku
pojavljuju osobe razli~itog spola.
Posebno se napominje i da je veoma va`no i pa`ljivo pro~itati sa~injeni pismeni otpravak
presuda da bi se kriti~ki preispitala njihova argumentacija, ispravile nejasne ili dvosmislene
formulacije, pravopisne, slovne i druge tehni~ke gre{ke.
Osim stranaka, nakon proteka duè vremena, na{e presude pro~itaju i druge osobe u razn-
im situacijama: na primjer prilikom uvida u odluku koju je stranka priloìla kao dokaz za
odre|enu tvrdnju u pokrenutom sudskom postupku. Tako|e sudski pripravnici i sudije bez
iskustva, ~itaju}i na{e presude, vje`baju vje{tinu pisanja otpravka sudske odluke pa im one
zaista trebaju biti uzor u svakom pogledu.
SUDSKA PRAKSA
U ovom tekstu bi}e navedeni primjeri iz obrazloènja presuda koji se odnose na

izraàvanje dugim re~enicama i pojedina~ni primjeri u kojim su pogre{no upotrijebljene
odre|ene rije~i ili izrazi (pod oznakom #).
Tako|e }e biti navedeni isti primjeri u kojim su ispravljene uo~ene gre{ke (pod oznakom *).
# 1. Ne mogu se prihvatiti navodi tuìteljice o tome da vje{tak nije dao relevantan
odgovor, niti je odgovorio ni na jedno pitanje, postavljeno od strane tuìteljice, s
obzirom da iz nalaza vje{taka gra|evinske struke Ma~ak Nijaza datog u pismenoj
formi od 14.07.2004. godine, kao i iz iskaza vje{taka datog na raspravi 20.08.2004.
godine, proizlazi da se nakon izvr{ene provjere u stanu tuìteljice nisu mogli utvrditi
pojave {umova nepodno{ljive ~ujnosti ili hu~anje vode, te da sa tehni~kog aspekta
izmje{tanja instalacije na balkon ne odudara od propisa i pravila koje vrijede za
ku}ne instalacije, te da vertikalne dovodne cijevi nisu dirane od strane tuène, pa je
sud prihvatio u potpunosti nalaz i mi{ljenje vje{taka, koji je po mi{ljenju ovog suda,
ura|en stru~no i objektivno.
* Neprihvatljivi su prigovori tuìteljice na nalaz i mi{ljenje vje{taka gra|evinske struke
Ma~ak Nijaza. Iz ovog nalaza nesumnjivo proizlazi da se u stanu tuìteljice ne ~uju
nikakvi nepodno{ljivi {umovi ili hu~anje vode. U ovu ~injenicu vje{tak se uvjerio
neposrednim opaànjem. Tuìteljica nije dokazala svoje tvrdnje na kojim zasniva
tu`beni zahtjev.
# 2. Sud je odbio tuìoca sa zahtjevom za naknadu sudskih tro{kova koji se odnose na
taksu na tu`bu u iznosu od 30,00 KM, jer je ~lanom 386. stav 1. Zakona o parni~nom
postupku propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu du`na je protivnoj stran-
ci naknaditi tro{kove, iz razloga {to tuìlac u toku ~itavog postupka nije dokazao da je
uplatio sudsku taksu na tu`bu, zbog ~ega nema pravo traìti nadokandu istih, jer je
~lanom 5. Zakona o sudskim taksama Zeni~ko-dobojskog kantona („Slu`bene novine
ZE-DO kantona“, broj 1/97, 11/98, 14/98, 16/00 i 4/04) propisano da se taksa pla}a
u trenutku nastanka taksene obveze, iz ~ega proizlazi da je tuìlac bio duàn platiti
sudsku taksu na tu`bu u vrijeme podno{enja tu`be, pa s obzirom da to nije u~inio, nema
pravo na naknadu dijela tro{kova postupka koji se odnosi na pla}anje sudske takse na
tu`bu, zbog ~ega se u tom dijelu mu ne mogu dosuditi tro{kovi postupka.
* Sud nije dosudio tuìocu 30,00 KM na ime takse na tu`bu jer nije dokazao da je imao
tro{kove po ovom osnovu. Naime, tuìlac nije platio sudsku taksu.
# 3. Op}inski sud u Zenici, po sudiji Ani} Darku, u pravnoj stvari...
* Op}inski sud u Zenici, sudija Ani} Darko, u pravnoj stvari...
# 4. Tuìteljica drì da je tuèni odgovoran za nastalu {tetu...
* Tuìteljica tvrdi da je tuèni odgovoran za nastalu {tetu...
# 5. Tuìlac je preko punomo}nika podnio tu`bu...
* Tuìlac je ovlastio punomo}nika da podnese tu`bu...
# 6. Tuèni je naveo pisano izja{njenje u podnesku od 23.12.2003. godine ...
* Tuèni se izjasnio o nalazu i mi{ljenju vje{taka u podnesku od 23.12.2003. godine...
# 7. Tuìlac je protiv tuènog podnio tu`bu, a radi ni{tavosti...
* Tuìlac je podnio tu`bu u kojoj je tu`beni zahtjev opredijelio na utvr|enje ni{tavosti
ugovora o poklonu...
# 8. Sud je utvrdio da je tuìlac vlasnik sa jednom polovinom dijela na parceli...
* Sud je utvrdio da je tuìlac suvlasnik sa jednom polovinom dijela na parceli...
# 9. Sud je dodijelio malodobno dijete majci...
* Sud je povjerio malodobno dijete parni~nih stranaka na za{titu i vaspitanje majci...
# 10. Zastara potraìvanja te~e od momenta saznanja...
* Po~etak roka zastare prava na potraìvanje treba ra~unati od 11.03.2003. godine...
# 11. Analizom provedenih dokaza nesumnjivo proizlazi...
* Na osnovu ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio...
# 12. Na osnovu izloènog da se zaklju~iti...
* Na osnovu izloènog sud je zaklju~io...
# 13. Sud je kao nesporno utvrdio da je tuìteljica nezaposlena...
* Nije bilo sporno izme|u stranaka da tuìteljica nije zaposlena...
# 14. Sud smatra da je tuèni poru{io tuìo~evu ogradu...
* Sud je utvrdio da je tuèni poru{io tuìo~evu ogradu...
# 15. Sud je ocijenio vje{ta~ki nalaz...
* Sud je ocijenio nalaz vje{taka...
# 16. U prilog ovoj tvrdnji ide odredba ~lana 230. stav 2. Porodi~nog zakona...
* ^lanom 230. stav 2. Porodi~nog zakona odre|eno je da su roditelji prvenstveno
obavezni da izdràvaju maloljetnu djecu...
# 17. Sud je do{ao do saznanja da je tuìlac po~eo graditi ku}u na spornom dijelu parcele...
* Sud je na osnovu iskaza saslu{anih svjedoka utvrdio da je tuìlac po~eo graditi ku}u
na spornom dijelu parcele...
# 18. Tuìteljica nalazi odgovornost ~etverotuènog...
* Tuìteljica tvrdi da je tuèni Ivo Ani} odgovoran...
# 19. Sud je do{ao do zaklju~ka da pojedina~ni iznosi nematerijalne {tete adekvatna
naknada...
* Sud je zaklju~io da su pojedina~ni iznosi nematerijalne {tete adekvatna naknada...
# 20. Odlu~uju}i po prigovoru podijeljene odgovornosti sud je utvrdio da tuèni nije
prvi udario tuìoca sa kamenom...
* Odlu~uju}i o prigovoru podijeljene odgovornosti sud je utvrdio da tuèni nije prvi
udario tuìoca kamenom...
PRIMJERAK PRESUDE U KOJOJ JE RASPRAVLJANO O PRIGOVORU PODI-

JELJENE ODGOVORNOSTI
OP]INSKI SUD KAKANJ
Broj: P-282/2000
Kakanj, 26.03.2001. godne
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Op}inski sud Kakanj, sudija F.^., kao sudija pojedinac, uz u~e{}e zapisni~ara Z.[., u
parni~nom predmetu tuìoca ^.T., sina H. iz sela Na`bilj, op}ina Kakanj, koga zastupa
punomo}nik P.[., advokat iz Kaknja, protiv tuènog: RMU «K.» DOO KAKANJ, koga zastupa
punomo}nik J.T., pravnik iz Kaknja, generalna punomo}, radi naknade {tete, V.S. 7.700,00 KM,
na glavnoj usmenoj i javnoj raspravi odrànoj dana 26.03.2001. godine, u prisustvu
punomo}nika tuìoca i punomo}nika tuènog, donio je sljede}u:
PRESUDU
1. Tuèni je duàn na ime naknade nematerijalne {tete isplatiti tuìocu iznose i to:
- za pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti iznos od 3.130,00 KM,
- za pretrpljene fizi~ke bolove iznos od 2.400,00 KM,
- za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 KM,
to jest ukupno iznos od 6.730,00 KM (slovima: {esthiljadasedamstotinatrideset KM) sa
zateznom kamatom na taj iznos po~ev{i od dana 26.03.2001. godine, pa do kona~ne isplate.
2. Tuèni je duàn na ime naknade materijalne {tete isplatiti tuìocu iznos od 100,00 KM
(slovima: stotinu KM), sa zateznom kamatom na taj iznos po~ev{i od dana
26.03.2001. godine, pa do kona~ne isplate.
3. Tuèni je duàn naknaditi tuìocu tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.004,00
KM, a sve u roku od 15 dana, ra~unaju}i od dana pravosna`nosti ove presude pod
prijetnjom prinudnog izvr{enja.
4. Sa vi{kom tu`benog zahtjeva tuìlac se odbija.
O b r a z l o ` e nj e
Tuìlac je dana 08.11.2000. godine, podnio tu`bu protiv tuènog radi naknade {tete. U
tu`bi je naveo da je po osnovu nesre}e na poslu koju je tuìlac imao kao radnik tuènog dana
28.07.2000. godine, a kojom prilikom je zadobio te{ke tjelesne povrede, u vidu povrede oka, i
umanjenja vida na oku.
Preina~enim i opredijeljenim tu`benim zahtjevom tuìlac traì da se tuèni obaveè da
na ime naknade nematerijalne {tete isplati tuìocu iznos i to: za pretrpljene du{evne bolove
zbog umanjenja ìvotne aktivnosti od 20% iznos od 5.000,00 KM, za pretrpljene fizi~ke bolove
iznos od 3.000,00 KM, i za pretrpljeni strah iznos od 1.500,00 KM, to jest ukupno iznos od
9.500,00 KM. Po{to je doprinos tuìoca u nastaloj {teti 20%, tuìlac od ovog iznosa odbija taj
doprinos, a koji u novcu iznosi 1.900,00 KM, tako da tuìlac potraùje od tuènog na ime
naknade nematerijalne {tete iznos od 7.600,00 KM.
Tuìlac potraùje od tuènog i materijalnu {tetu u iznosu od 100,00 KM, tako da tuìlac
potraùje ukupno od tuènog na ime naknade nematerijalne i materijalne {tete iznos od
7.700,00 KM, sa zateznom kamatom na taj iznos po~ev{i od dana zaklju~enja glavne rasprave,
pa do kona~ne isplate, te da se tuèni obaveè da naknadi tuìocu tro{kove parni~nog postup-
ka a prema tro{kovniku koji je punomo}nik tuìoca uloìo u spis suda.
U odgovoru na tu`bu i tokom postupka tuèni je naveo da osnov tu`benog zahtjeva nije
sporan, a isto tako nije sporno da je doprinos tuìoca u nastaloj {teti 20%. Tuèni smatra, a
kako je to naveo u svom podnesku od 22.02.2000. godine, da bi tuìlac imao pravo na naknadu
nematerijalne {tete u ukupnom iznosu od 5.120,00 KM, a od ovog iznosa treba odbiti iznos od
870,00 KM, na ime naplate {tete tuìocu po osnovu kolektivnog osiguranja. Tuèni je saglasan
da na ime materijalne {tete isplati tuìocu iznos od 100,00 KM, a da sud odluku o tro{kovima
parni~nog postupka donese razmjernom uspjehu u postupku.
Sud je tokom postupka izveo dokaze uvidom u prijavu o nesre}i na poslu, uvid u medi-
cinsku dokumentaciju za tuìoca, pro~itao je iskaze svjedoka M.K., sina R. i I.S., sina S., te
nalaz i mi{ljenje vje{taka specijaliste za o~ne bolesti magistra prim. dr. A.^., pa je sud nakon
slobodne ocjene svih izvedenih dokaza, a u smislu ~lana 8. Zakona o parni~nom postupku
Federacije BiH, odlu~io kao u izreci presude iz sljede}ih razloga:
Me|u parni~nim strankama nisu sporni osnov tu`benog zahtjeva, nije sporan procenat
podijeljene odgovornosti 80% prema 20% u korist tuìoca, tako da je doprinos tuìoca u
nastaloj {teti 20%, a isto tako me|u parni~nim strankama nije sporna visina materijalne {tete
u iznosu od 100,00 KM.
Me|u parni~nim strankama je sporna visina nematerijalne {tete.
Uvidom u prijavu o nesre}i na poslu i drugim izvedenim dokazima, sud je ustanovio da
je tuìlac dana 28.07.2000. godine doìvio nesre}u na poslu u kojoj je zadobio tjelesne
povrede.
Izvr{enim vje{ta~enjem po vje{taku specijalisti za o~ne bolesti magistru prim. dr. A.^.,
sud je ustanovio da je kod tuìoca kao posljedica nesre}e na poslu do{lo do povre|ivanja
desnog oka, a {to je dovelo do smanjenja o{trine vida i do umanjenja op{te ìvotne aktivnosti
kod tuìoca u procentu od 20 %, jer je ovo stanje vida kod tuìoca definitivno i ono se ne moè
korigovati. Tako da je kod tuìoca kao posljedica povrede na radu do{lo do trajnog umanjen-
ja ìvotne aktivnosti u procentu od 20 %.
Imaju}i u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka, a koji sud u cijelosti prihvata kao objektivan i
stru~no sa~injen, sud smatra da bi tuìlac imao pravo na nov~anu naknadu za pretrpljene
du{evne bolove zbog umanjenja ìvotne aktivnosti u iznosu od 5.000,00 KM. Po{to je doprinos
tuìoca u nastaloj {teti 20 %, to sud od ovog iznosa odbija iznos od 1.000,00 KM, i smatra da
bi tuìlac imao pravo na pravi~nu nov~anu naknadu za pretrpljene du{evne bolove, zbog uman-
jenja ìvotne aktivnosti u iznosu od 4.000,00 KM.
Tuìlac }e po osnovu kolektivnog osiguranja po polici kod Osiguravaju}eg zavoda
Sarajevo, Poslovnica Zenica, dobiti iznos od 870,00 KM, a {to nije sporno me|u parni~nim
strankama, pa sud ovaj iznos od 870,00 KM odbija od iznosa od 4.000,00 KM, i sud dosu|uje
tuìocu na ime pravi~ne nov~ane naknade za pretrpljene du{evne bolove zbog umanjenja
ìvotne aktivnosti iznos od 3.130,00 KM, a preko ovog iznosa sud je odbio tuìoca s tu`benim
zahtjevom kao neosnovanim i previsoko postavljenim.
Kao posljedica povrede na radu kod tuìoca su bili prisutni bolovi najja~eg stepena
intenziteta od trenutka povre|ivanja pa do pruànja prve pomo}i, a nakon pruànja adekvatne
pomo}i bol je bio prisutan kod tuìoca jo{ oko 7 dana srednjeg stepena intenziteta, pa sud sma-
tra da bi imaju}i u vidu intenzitet bola, tuìlac imao pravo na nov~anu naknadu za pretrpljene
fizi~ke bolove u iznosu od 3.000,00 KM. Po{to je doprinos tuìoca u nastaloj {teti 20 %, to sud
od ovog iznosa odbija iznos od 600,00 KM, i sud dosu|uje tuìocu na ime nov~ane naknade za
pretrpljene fizi~ke bolove iznos od 2.400,00 KM.
U trenutku povre|ivanja tuìlac je trpio strah najja~eg stepena intenziteta, jer nije
mogao gledati, a bila je prisutna i neizvjesnost dokle }e to stanje trajati. Nakon pruànja speci-
jalisti~ke stru~ne pomo}i i adekvatne terapije, strah je nestao, a vje{tak u svom nalazu i
mi{ljenju smatra, da je strah najja~eg stepena intenziteta trajao 3 dana, pa sud smatra imaju}i
u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka, a i druge dokaze koje je sud izveo tokom postupka, da bi
tuìlac imao pravo na nov~anu naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 1.500,00 KM. Po{to
je doprinos tuìoca u nastaloj {teti 20 %, to sud od ovog iznosa odbija iznos od 300,00 KM, i
sud dosu|uje tuìocu na ime nov~ane naknade za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 KM.
Sud je dosudio ukupno tuìocu na ime naknade nematerijalne {tete iznos od 6.730,00
KM, kao pravi~nu nov~anu naknadu, a na osnovu odredbe ~lana 200. Zakona o obligacionim
odnosima, a odluku o podijeljenoj odgovornosti, sud je donio na osnovu odredbe ~lana 192.
stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Preko dosu|enog iznosa naknade nematereijalne
{tete, sud je odbio tuìoca, s tu`benim zahtjevom kao neosnovanim i previsoko postavljenim.
Na dosu|eni iznos nematerijalne {tete sud je obavezao tuènog da isplati tuìocu i
zateznu kamatu na osnovu odredbe ~lana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, na
na~in kako je to navedeno u izreci presude.
Me|u parni~nim strankama nije sporna visina materijalne {tete u iznosu od 100,00
KM, pa je sud obavezao tuènog da naknadi tuìocu materijalnu {tetu u iznosu od 100,00 KM,
sa zateznom kamatom na taj iznos, a na na~in kako je to navedeno u izreci presude, a odluku
o visini materijalne {tete sud je donio na osnovu odredbi ~lanova 154, 185. i 189. Zakona o
obligacionim odnosima.
Odluku o tro{kovima parni~nog postupka sud je donio na osnovu odredbe ~lana 144. stav
2. Zakona o parni~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, pa je sud obavezao tuènog da
naknadi tuìocu tro{kove postupka u iznosu od 1.004,00 KM, a koji se sastoje od: takse na tu`bu
od 175,00 KM, takse na presudu u iznosu od 175,00 KM, tro{kova vje{ta~enja u iznosu od 150,00
KM, te tro{kova sastava tu`be po advokatu u iznosu od 90,00 KM, tro{kova zastupanja tuìoca
po advokatu na ~etiri odràne glavne rasprave u iznosima od po 90,00 KM, po svakoj glavnoj
raspravi, te poreza u iznosu od 54,00 KM, a prema tro{kovniku koji je punomo}nik tuìoca uloìo
u spis suda, a koji je sa~injen u skladu sa vaè}om tarifom o nagradama i naknadi tro{kova za
rad advokata. Ovom tarifom je predvi|eno da ako vrijednost predmeta spora iznosi 5.000,00 KM
do 10.000,00 KM, advokat ima pravo na 30 bodova, pa po{to je vrijednost jednog boda 3,00 KM,
advokat ima pravo na iznos od 90,00 KM. Sud je dosudio tuìocu ukupno na ime naknade nema-
terijalne i materijalne {tete iznos od 6.830,00 KM, i sud je na ovaj dosu|eni iznos primijenio
advokatsku tarifu. Odluku o visini takse na tu`bu i presudu, sud je donio na osnovu ~lana 46. tar-
ifa broj 1 Zakona o sudskim taksama Zeni~ko-dobojskog kantona.
Zbog izloènog sud je odlu~io kao u izreci presude.
SUDIJA
F.^.
POUKA: Protiv ove presude moè se izjaviti àlba Kantonalnom sudu u Zenici u roku
od 15 dana od dana prijema iste, àlba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
PRESUDA KOJOM JE ODLUÊNO O TU@BENOM ZAHTJEVU I O

ZAHTJEVU PROTIVTU@BE
(^lan 74, 176, 191, stav 3. Zakona o parni~nom postupku „Slu`bene novine FBiH“, broj 53/03)
OP]INSKI SUD ZENICA
Broj: P-127/03
Zenica, 15.12.2003. godine
Op}inski sud u Zenici, sudija A.A., u pravnoj stvari tuìoca M.C. iz Zenice,
Ulica___________, protiv tuènog A.J. iz Zenice, Ulica_________, kojeg zastupa punomo}nik
B.B., advokat iz Zenice, radi isplate 7.000,00 KM i po protivtu`bi tuènog A.J. iz Zenice, Ulica
__________, kojeg zastupa punomo}nik B.B., advokat iz Zenice, protiv tuìoca M.C.,
Ulica________, radi isplate 45.000,00 KM, nakon glavne rasprave u prisustvu stranaka i
punomo}nika tuènog zaklju~ene dana 01.12.2003. godine, donio je dana 15.12.2003. godine
PRESUDU
Utvr|uje se postojanje potraìvanja tuìoca prema tuènom od 7.000,00 KM.
Utvr|uje se postojanje potraìvanja tuènog prema tuìocu od 40.000,00 KM.
Navedena potraìvanja se prebijaju pa se tuìocu nalaè da tuènom plati 33.000,00 KM
sa zakonskom kamatom od 10.08.2003. godine pa do isplate, kao i da tuìocu naknadi tro{kove
postupka u iznosu od 4.654,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvr{enja.
Odbija se preostali dio protivtu`benog zahtjeva.
O b r a z l o ` e nj e
Tuìlac tu`bom od 17.10.2002. godine tvrdi da je tuènom prodao traktor za iznos od
7.000,00 KM uz obavezu tuènog da mu cijenu plati do 01.04.2002. godine. Navodi da, iako je
rok za isplatu cijene protekao, tuèni svoju obavezu da nije ispunio. Predlaè da se tuènom
naloì da mu plati taj iznos od 7.000,00 KM.
Tuèni u odgovoru na tu`bu priznaje da je zaklju~en Ugovor o prodaji, ali pori~e da je
bio u obavezi platiti tuìocu navedenu cijenu do 01.04.2002. godine, ve} navodi da je ugov-
oreno da }e on tu cijenu platiti do 01.01.2003. godine. Stavlja prigovor da je tu`ba preuranje-
na i predlaè da se tu`beni zahtjev odbije.
Tuèni je podnio i protivtu`bu dana 10.08.2003. godine, u kojoj navodi da je tuìocu
21.01.2002. godine, pozajmio iznos od 45.000,00 KM uz obavezu tuìoca da mu taj pozajml-
jeni iznos vrati do 01.05.2002. godine, {to tuìlac s obzirom na predmetnu parnicu odbija
u~initi. Zahtijeva da se naloì tuìocu da mu taj iznos od 45.000,00 KM plati zajedno sa zakon-
skom kamatom od dana podno{enja protivtu`be, i da mu naknadi tro{kove postupka.
U odgovoru na protivtu`bu tuìlac priznaje da je pozajmio navedenu svotu novca, ali
navodi da je taj iznos u cijelosti vratio. Predlaè da se zahtjev protivtu`be odbije.
U postupku su izvedeni dokazi ~itanjem potvrde o uplati od 02.05.2002. godine kod po{te
Zenica i Ugovora o zajmu zaklju~enim izme|u stranaka 21.01.2002. godine, i saslu{anjem
stranaka.
U odnosu na tu`beni zahtjev, nesporno je me|u strankama da je ugovor o prodaji traktora
zaklju~en i da je ugovorena cijena od 7.000,00 KM. Sporno je da li je cijena dospjela za isplatu.
Ocjenjuju}i provedene dokaze u smislu ~lana 8. Zakona o parni~nom postupku
(„Slu`bene novine FBiH“, broj 53/03) sud ocjenjuje iskaz tuìoca saslu{anog kao stranke, na
okolnosti dospjelosti obaveze vezano za zahtjev iz tu`be, neposredno uvjerljivijim od iskaza
tuènog i na osnovu toga utvrdio je da je tuèni do{ao u zaka{njenje sa ispunjenjem svoje
obaveze (~lan 516. stav 1. u vezi sa ~lanom 324. stav 1. preuzetog Zakona o obligacionim
odnosima, „Slu`bene novine FBiH“, broj 2/92 i 13/94).
Utvr|eno je, dakle, postojanje potraìvanja tuìoca prema tuènom u iznosu od 7.000,00 KM.
U odnosu na protivtu`beni zahtjev sud je na osnovu Ugovora o zajmu od 21.01.2002.
godine zaklju~enog izme|u stranaka – utvrdio da je tuèni dao tuìocu zajam u iznosu od
45.000,00 KM uz obavezu tuìoca da tu svotu vrati do 01.05.2002. godine.
Osnovom potvrde o uplati od 02.05.2002. godine, kod po{te Zenica sud je utvrdio da je
tuìlac tuènom vratio dio tog zajma u iznosu od 5.000,00 KM. Ocjenjuju}i iskaz tuènog,
saslu{anog kao stranke, na okolnosti zahtjeva iz protivtu`be neposredno uvjerljiviji od iskaza
tuìoca sud je utvrdio da tuìlac nije vratio preostali dio zajma od 40.000,00 KM.
Protivtu`beni zahtjev osnovan je, dakle za iznos od 40.000,00 KM i u toj visini utvr|eno
je postojanje potraìvanja tuènog prema tuìocu (~lan 562. stav 1. Zakona o obligacionim
odnosima). Naprotiv, ostali dio protivtu`benog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 KM je neosno-
van, pa je zbog toga odbijen.
Sud je odu~io o tro{kovima nastalim u vezi sa protivtu`bom osnovom ~lana 386. stav 3.
Zakona o parni~nom postupku, jer tuèni nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zaht-
jeva, a zbog toga nisu nastali posebni tro{kovi. Tuènom su utvr|eni tro{kovi sastava protiv-
tu`be u iznosu od 1.827,00 KM, zastaupanja na raspravi od 01.12.2003. godine u istom izno-
su, te tro{kova sudske takse na protivtu`bu u iznosu od 1.000,00 KM ili ukupno 4.654,00 KM
(~lan 387. istog Zakona).
Dakle, utvr|eno je postojanje potraìvanja tuìoca prema tuènom u iznosu od 7.000,00
KM te potraìvanja tuènog prema tuìocu od 40.000,00 KM.
S obzirom na to valjalo je ova potraìvanja prebiti i naloìti tuìocu da tuènom isplati
33.000,00 KM sa pripadaju}om zakonskom kamatom od dana podno{enja protivtu`be (~lan
324. stav 1. u vezi sa ~lanom 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Tuìocu je tako|er naloèno da tuènom plati i tro{ak postupka od 4.654,00 KM, a na
osnovu naprijed navedenih odredaba.
SUDIJA
A.A.
POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti àlbu Kantonalnom sudu Zenica u
roku od 30 dana od dana dono{enja presude u tri primjerka putem ovog suda.
PRIMJERAK PRESUDE KOJOM JE ODLUÊNO O VI[E ISTAKNUTIH

TU@BENIH ZAHTJEVA U JEDNOJ TU@BI
(^lan 55. ZPP-a)
OSNOVNI SUD U BANJALUCI
BROJ: P-1390/05
DANA: 18.05.2007. godine
Osnovni sud u Banjaluci i to sudija N.M. rje{avaju}i u pravnoj stvari tuìtelja M.C.1 i
M.C.2, oba zastupana po punomo}niku R.B. advokatu iz Banjaluke, protiv tuènih Z.C. iz
Banjaluke zastupane po punomo}niku B.G. advokatu iz Banjaluke, S.T., D.T., Lj.T., V.T., D.G.,
M.G., Z.G., D.P. r. C., svi zastupani po punomo}niku Z.G. iz ________ Banjaluka, Lj.T., N.T.,
@.T., svi troje nepoznatog boravi{ta, zastupani po privremenom zastupaniku Z.G., J.M. zastu-
panog po staraocu za poseban slu~aj B.P. radniku Centra za socijalni rad Banjaluka, i Z.G.,
radi utvr|enja, te u pravnoj stvari tuìteljice Z.C. iz Banjaluke zastupane po punomo}niku B.G.
advokatu iz Banjaluke, protiv tuènih M.C.1 i M.C.2, zastupanih po punomo}niku R.B. i,
advokatu iz Banjaluke, S.T., D.T., L.T., V.T., D.G., M.G., Z.G., D.P. r. C., svi zastupani po
punomo}niku Z.G. iz ____________ Banjaluka, Lj.T., N.T., @.T., svi troje nepoznatog
boravi{ta, zastupani po privremenom zastupaniku Z.G., i Z.G., radi izdvajanja iz ostavinske
mase, po osnovu sticanja u braku, nakon zaklju~ene glavne rasprave odràne dana
16.04.2007.godine, Sud je dana 18.05.2007. godine donio sljede}u
PRESUDU
TU@BENI ZAHTJEVI TU@ITELJA M.C.1 i M.C.2 i to prvi postavljeni tu`beni zahtjev,
kao i eventualni tu`beni zahtjev a koji glase: „Utvr|uje se da je kupoprodajni ugovor zaklju~en
izme|u M.C. i J.M. zaklju~en dana 21.04.1955. godine i ovjeren kod Okru`nog suda u
Mariboru, pod brojem Ov-1788/55, o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. 768 k.o.
Banjaluka, apsolutno ni{tav, slijedom ~ega se utvr|uje da su tuìtelji M.C.1 i M.C.2 na osnovu
kupoprodajnog ugovora od 21.03.1955. godine, zaklju~enog izme|u pretka tuìtelja C. pok. D.
iz Opsje~kog kao kupca i J.M. iz Maribora kao prodavca, suvlasnici sa po 1/3 dijela na nekret-
ninama upisanim u pl. 195 k.o. Banjaluka VI u naravi k. ~l. 1156 povr{ine 864 m2, /po starom
premjeru dio k.~l. 618/7 /. k. ~. 1155/1 –dvori{te povr{ine 454 m2, ku}a i zgrada povr{ine 242
m2, / po starom premjeru dio k.~. 618/7, dio k.~. 618/25 i dio k.~. 618/27 / i k.~.1155/2 pris-
tupni put povr{ine 26 m2 /stari premjer dio k.~.618/28/ sve upisano u zk. ul. 768 k.o. Banjaluka
slijedom ~ega se iz ostavinske mase iza ostavioca M.C. sina D. izdvaja 2/3 dijela prava svojine
na predmetnim nekretninama u korist tuìtelja, tako da ostavinsku masu ostavioca ~ini 1/3
dijela na predmetnim nekretninama, {to su tuèni du`ni priznati i trpjeti ovo izdvajanje.
Nalaè se Zemlji{no-knji`nom odjelenju Osnovnog suda Banjaluka, da u svojim
zemlji{no-knji`nim evidencijama – zemlji{noj knjizi izvr{i uknji`bu navedenih promjena iz
stava I izreke presude, tako {to }e na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. 768 k.o.
Banjaluka, upisati tuìtelje kao suvlasnike sa po 1/3 dijela“, kao i supsidijarni tu`beni zahtjev
koji glasi:
„Utvr|uje se da su tuìtelji M.C.1 i M.C.2 po osnovu uloènih nov~anih sredstava u
izgradnju – sanaciju i adaptaciju nekretnina upisanih u zk. ul. 768 k.o. Banjaluka, u naravi
stambeni prizemni objekat, dvori{ni prizemni objekat, i gara`ni objekat P+M, te po osnovu
sredstava pokojnog D.C., pretka tuìtelja, uloènih u kupovinu predmetnih nekretnina, po
kupoprodajnom ugovoru od 21.03.1955. godine i sredstava dobijenih prodajom imanja u
êlincu, po kupoprodajnom ugovoru od 18.02.1967. godine i 05.04.1972. godine, te po osnovu
sredstava dobijenih prodajom jedne ku}e po kupoprodajnom ugovoru od 27.03.1960. godine,
stekli pravo suvlasni{tva sa po 1/3 dijela na navedenim nekretninama, upisanim u zk. ul. 768
k.o. Banjaluka, a {to se po novom premjeru odnosi na nekretnine upisane u pl. 195 k.o.
Banjaluka VI, slijedom prednjeg se ima izdvojiti 2/3 dijela prava svojine na ovim nekretnina-
ma iz ostavinske mase ostavioca C. pokojnog M., sina D., u korist tuìtelja, tako da ostavinsku
masu ostavioca ~ini 1/3 dijela na navedenim nekretninama, {to su tuèni du`ni priznati i trp-
jeti ovo izdvajanje.
Nalaè se Zemlji{no-knji`nom odjelenju Osnovnog suda Banjaluka, da u svojim
zemlji{no-knji`nim evidencijama – zemlji{noj knjizi izvr{i uknji`bu navedenih promjena iz
stava I izreke presude, tako {to }e na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. 768 k.o.
Banjaluka, upisati tuìtelje kao suvlasnike sa po 1/3 dijela.“, a sve uz naknadu tro{kova
parni~nog postupka." U CIJELOSTI SE ODBIJAJU KAO NEOSNOVANI.
Tu`ba tuìtelja kojom traè da sud naloì Katastru nekretnina Grada Banjaluka da u
Katastru nekretnina izvr{i uknji`bu promjena iz stava 1. postavljenog tu`benog zahtjeva i to u
Pl. 195 k.o. Banjaluka VI, kao posjednike sa po 1/3 dijela, ODBACUJE SE ZBOG NENA-
DLE@NOSTI SUDA.
Djelimi~no se usvaja tu`beni zahtjev prvotuène – protivtuìteljice Z.C. iz Banjaluke, te
se utvr|uje da porodi~na stambena zgrada, dvori{ni objekat i garaà sve izgra|eno na
zemlji{nim parcelama ozna~enim kao k.~. 618/25, 618/27, 618/7, upisane u zk. ul. 768 k.o.
Banjaluka, po novom premjeru k.~. 1155/1 i 1156 upisano u pl. br. 196 k.o. Banjaluka VI, pred-
stavljaju zajedni~ku ste~enu bra~nu imovinu tuìteljice Z.C., r. ^., i pok. M.C. sina D., te je
udio tuìteljice Z.C., r. ^., u sticanju ove imovine od 1/3 dijela.
Utvr|uje se da {tedni ulog na deviznoj {tednoj knjiìci „Jugobanka“ Filijala
Banjaluka broj 12.40-56343-6, kao i putni~ko vozilo marke „mercedes" 200 D/8 reg. broj
BL 865-00 godina proizvodnje 1971. predstavljaju zajedni~ku ste~enu bra~nu imovinu
tuìteljice Z.C., r. ^., i pok. M.C. sina D., te da je udio tuìteljice Z.C., r. ^., u sticanju te
imovine ½ dijela.
Utvr|uje se da imovina, i to porodi~na stambena zgrada, dvori{ni objekat i garaà
sve izgra|eno na zemlji{nim parcelama ozna~enim kao k.~. 618/25, 618/27, 618/7, upisane
u zk. ul. 768 k.o. Banjaluka, po novom premjeru k.~. 1155/1 i 1156 upisano u pl. br. 196
k.o. Banjaluka VI, od 1/3 dijela ne spada u zaostav{tinu iza umrlog M.C., tako da se ista
ima izdvojiti u korist Z.C., r. ^., {to su tuèni du`ni priznati i trpjeti da se tuìteljica Z.C.,
r. ^., na osnovu ove presude upi{e u javnim knjigama i drugim ispravama kao njen suvlas-
nik i suposjednik sa dijelom od 1/3 dijela, na teret 1/1 dijela prednika parni~nih stranaka
M.C. i to u ZK UL. br. 768 k.o. Banjaluka, odnosno po novom premjeru PL. br. 195 k.o.
Banjaluka VI.
Sa tu`benim zahtjevom preko dosu|enog iznosa tuèna – protivtuìteljica Z.C., r. ^., se
odbija kao neosnovanim.
Obrazloènje
Tuìtelji su dana 19.09.1981. godine, podnijeli tu`bu protiv tuènih radi utvr|enja prava
svojine tuìtelja po osnovu ugovora o kupovini i prodaji zaklju~enog izme|u pokojnog D.C.
pretka tuìtelja kao kupca i J.M. iz Maribora kao prodavca, a slijedom ~ega traè da se 2/3
dijela prava svojine na nekretninama koje predstavljaju ostavinsku masu ostavioca pok. M.C.
sina D. izdvoji u korist tuìtelja tako da ostavinsku masu ~ini 1/3 dijela ovih nekretnina. U toku
postupka tuìtelji mijenjaju tu`bene zahtjeve te pored prvog primarnog tu`benog zahtjeva
postavljaju i drugi eventualni tu`beni zahtjev, ukoliko sud ne usvoji prvi da usvoji drugi
pimarni tu`beni zahtjev, tako da su u kona~nom postavili tu`beni zahtjev kako je to nazna~eno
u stavu l. i 2. izreke presude /podnesak tuìtelja od 05.10.2006. godine/.
Svoje ~injeni~ne navode iz tu`be obrazlaù tako {to isti~u da je otac parni~nih stranaka
i ostavioca pokojni D.C. iz Opsje~kog, 21.03.1955. godine u Mariboru zaklju~io ugovor o
kupovini i prodaji nekretnine sa J.M., a predmet kupoprodaje su bile neketnine u Banjaluci,
upisane u zk. ul. br. 768 k.o. Banjaluka, a koje nekretnine u naravi predstavljaju jednu poro-
di~nu stambenu zgradu slobodno stoje}u na k~. br. 618/25, da bi podneskom od 05.10.2006.
godine, precizirali zahtjev u pogledu nekretnina tako {to su ozna~ili nekretnine ozna~ene kao
k.~. 1156, k.~.1155/1 i k.~.1155/2, po novom premjeru upisane u pl. 195 k.o. Banjaluka, a {to
po starom premjeru odgovara nekretninama upisanim u zk. ul. 768 k.o. Banjaluka {to po
starom premjeru odgovara dijelu k.~. 618/7, k.~. 618/25, k.~.618/27 – dio, i dio k.~. 618/28.
Tuìtelji tvrde u toku postupka da je prednik parni~nih stranaka sa J.M. zaklju~io ugov-
or o kupoprodaji predmetnih nekretnina u ime i za ra~un tuìtelja i C. pok. M., ostavioca, kao
svojih sinova sa po 1/3 dijela. Po povratku iz Maribora, predak parni~nih stranaka je obezbi-
jedio nov~ana sredstva u iznosu od 360 tada{njih dinara, a prilikom zaklju~enja kupoprodaje
isplatio je iznos od 140.000 dinara. Me|utim, prilikom isplate drugog dijela nov~anih sredsta-
va u iznosu od 360.000 tada{njih dinara, C. pok. M. pojavljuje se kao kupac sa 1/1 dijela na
istim nekretninama i za istu kupoprodajnu cijenu, a tuìteljima to nije bilo poznato sve do
otvaranja ostavinskog postupka iza njega, kada je utvr|eno da je dana 21.04.1955. godine,
posredstvom agencije u Mariboru zaklju~io ugovor o kupovini i prodaji istih nekretnina, isti
ugovor ovjerio i proveo kroz zemlji{nje knjige Op{tinskog suda u Banjaluci.
Tuìtelji su imali neograni~eno povjerenje u ostavioca, on im je bio brat i temeljem ovakvog pov-
jerenja tuìtelji su za popravku, dogradnju i sanaciju sporne porodi~ne stambene zgrade i pomo}nih
objekata, dugi niz godina davali ostaviocu nov~ana sredstva za ove potrebe, za potrebe nabavke
putni~kog i teretnog automobila, koje automobile je ostavilac kupio na svoje ime sa znanjem tuìtelja.
U toku 1966. godine, tuìtelji su po{tom poslali pokojnom M.C. 260 USA $, 1967. godine 1.600 USA
$, 1968. godine 200 USA $, 1969. godine – godini potresa za potrebe sanacije 5.200 USA $, u 1970.
godini 1.200 USA $, 1972. godini 5.500 USA $, i tako su poslali ukupan iznos od 42.460 USA $.
Cijene}i prednje, jasno proizilazi da su tuìtelji ne samo suvlasnici sa po 1/3 dijela u
spornim nekretninama temeljem izvr{ene kupovine od njihovog pretka, ve} su kasnijim ulagan-
jem u sanaciji, pro{irenju, adaptaciji i dogradnji dvori{nih objekata, svoj suvlasni~ki dio znat-
no uve}ali, te su tuìtelji u zavr{nom izlaganju istakli putem punomo}nika da je pokojni D.C.
uloìo u kupovinu predmetnih nekretnina novac od imanja koje je prodao u Opsje~kom kod
êlinca, a da je prednik prvotuène, odnosno parni~nih stranaka M.C., koriste}i se zloupotre-
bom povjerenja zaklju~io isklju~ivo ugovor o kupoprodaji na svoje ime i za svoj ra~un, te kako
se radi o ugovoru o kupopordaji koji je u suprotnosti sa dobrim poslovnim obi~ajima, slijedom
~ega je ni{tav shodno odredbi ~l. 103. Zakona o obligacionim odnosima.
U svom zavr{nom izlaganju na okolnosti osnovanosti eventualnog tu`benog zahtjeva,
tuìtelji isti~u da su u sanaciju i izgradnju predmetnih nekretnina uloìli oko 40.000 USA $, o
~emu u spisu postoje uloène uplatnice – priznanice, da je prema kupoprodajnom ugovoru od
18.02.1967. godine i 05.04.1972. godine pok. D.C., otac tuìtelja i pok. M. prodao svoje iman-
je u êlincu, da je prema kupoprodajnom ugovoru od 27.03.1960. godine pok. M.C. jednu ku}u
pobliè opisanu u nalazu sudskog vje{taka M.K. od 02.05.2006.godine, pod ta~kom III na
strani 3. navedenog nalaza sa pripadaju}im zemlji{tem od 360 m2, prodao Opa~i} Iliji.
Vrijednost predmetne ku}e prema nalazu navedenog vje{taka M.K. sa stanjem na dan kupovine
iznosila je 105.224 KM {to u procentu od utvr|ene ukupne vrijednosti nekretnina kupljenih
1955. godine, izosi 20% /ukupna vrijednost predmetnih nekretnina sa stanjem na dan kupovine
iznosila je 507.980 KM/, da je pok. M.C. od osiguranja naplatio iznos od 1546,50 dinara, da
je pok. D.C. za predmetne nekretnine platio iznos od 140.000,00 dinara, {to je predstavljalo
28% od cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene /ukupno pla}ena kupoprodajna cijena po
spornim ugovorima iznosila je 500.000 dinara/. Na osnovu navedenih dokaza utvr|eno je da
I-tuèna i njen pok. mu` M.C. izgradnju gara`nog objekta te sanaciju i dogradnju stambenog i
dvori{tnog objekta nisu vr{ili svojim sredstvima, ve} sredstvima dobijenim od tuìtelja, te sred-
stvima pok. D.C., dobijenim po osnovu prodaje imanja u êlincu, po kupoprodajnim ugov-
orima od 18.02.1967. godine, i 09.04.1972. godine, kao i sredstava dobijenih prodajom jedne
ku}e Opa~i} Iliji po kupoprodajnom ugovoru od 27.03.1960. godine i sredstvima od osiguran-
ja, slijedom ~ega je tuìteljska strana predloìla da sud uokoliko odbije prvi postavljeni tu`beni
zahtjev kao neosnovanim usvoji sljede}i eventualni supsidijarni tu`beni zahtjev. Tuìtelji traè
tro{kove parni~nog postupka.
I-tuèna Z.C. je kod ovog suda dana 21.09.1981. godine podnijela tu`bu protiv tuènih,
radi utvr|ivanja bra~ne tekovine, traè}i tako da se iz ostavinske mase pokojnog M.C. isklju~i
½ dijela u ku}i, dvori{nom objektu i garaì, koji se nalazi u Banjauci u ul. ___________, te ½
novca na deviznoj {tednoj knjiìci, ½ kola marke „mercedes“, te je u kona~no precizirala
tu`beni zahtjev na ro~i{tu za glavnu raspravu a koji glasi:
„Utvr|uje se da porodi~na stambena zgrada, dvori{ni objekat i garaà sve izgra|eno na
zemlji{nim parcelama ozna~enim kao k.~. 618/25, 618/27, 618/7, i 618/28, upisane u ZK. Ul.
768 k.o. Banjaluka, a po novom premjeru k~. br. 1155/1 i 1156, 1155/2 upisane u pl. br. 195
k.o. Banjaluka VI, te {tedni ulog na deviznoj {tednoj knjiìci kod 'Jugobanke' filijala Banjaluka,
broj 1240-56343-6, kao i putni~ko vozilo 'mercedes 200' D/8 reg. broj BL 865-00 godina
proizvodnje 1971. predstavljaju zajedni~ku ste~enu bra~nu imovinu tuìteljice Z.C., r. ^., i pok.
M.C. sina D., te da je udio tuìteljice Z.C., r. ^., u sticanju te imovine ½ dijela.
Utvr|uje se da naprijed navedena imovina u dijelu ½ ne spada u zaostav{tinu iza umr-
log M.C., tako da se ista ima izdvojiti u korist Z.C., r. ^., {to su tuèni du`ni priznati i trpjeti
da se tuìteljica Z.C., r. ^., na osnovu ove presude upi{e u javnim knjigama i drugim isprava-
ma kao njen suvlasnik i suposjednik sa dijelom od ½, na teret 1/1 dijela prednika parni~nih
stranaka M.C. i to u ZK UL. br. 768 k.o. Banjaluka, odnosno po novom premjeru PL. br. 195
k.o. Banjaluka VI. „
Na okolnost tu`be i postavljenog tu`benog zahtjeva tuìteljica iznosi ~injenice da je sa
pokojnim M.C. zaklju~ila brak 1957. godine, da je sa ostaviocem ìvjela u braku 22 godine, te
da su u toku trajanja bra~ne zajednice sagradili porodi~nu stambenu zgradu i dvori{ne objek-
te. Suprug prvotuène je staru ku}u kupio dok je bio neoènjen, pa kako je ku}a bila potpuno
stara kao i dvori{ni objekat, tro{ni i dotrjali, ona je sa svojim suprugom sagradila novi objekat,
novu garaù, novu zidanu {upu. Njen suprug se bavio prevozni~kom djelatno{}u a ona se bav-
ila {ivanjem. Nakon useljenja sa suprugom u ku}u u Banjaluci, poslije su do{li i njegovi
roditelji, tako da se ona brinula o njegovim roditeljima, vodila je doma}instvo sama, {ivala uz
naknadu, a {to se ti~e navoda iz tu`be tuìtelja da su isti davali novac njenom suprugu za
sanaciju ovu ~injenicu prvotuèna potpuno negira isti~u}i da je I-tuìtelj M.C.1 1977. godine
dolazio u Jugoslaviju kada je prilikom povratka u Ameriku vra}en iz aviona iz razloga {to nije
pla}ao alimentaciju za k}erku koja je ìvjela u Zagrebu s majkom, i tada je njen suprug platio
5,4 miliona starih dinara da podmiri dug za alimentaciju njegove k}erke u Zagrebu.
Prvotuèna priznaje da je M.C.1 poslao njenom suprugu 9.000 $ za kupovinu kamiona
MAN, ali pokojni M.C. nije iskoristio ovaj novac za kupovinu MAN, jer je isti prodao kamion
FAP i DAJC za tada{njih 20 miliona starih dinara, a ostatak za kupovinu predmetnog kamiona
je platio od li~ne zarade. Kasnije je dio tog novca od 9.000 $ li~no vratio M.K.1, M.C.1 u
Ameriku putem be~ke banke.
[to se ti~e kupovine ku}e ista je kupljena 1955. godine, i ugovor koji je zaklju~io njen
suprug je pravno valjan, kasnije su ona i suprug sami ulagali u sanaciju i adaptaciju porodi~ne
ku}e, a tuìtelji nikada nisu postavili pitanje prava vlasni{tva na predmetnim nekretninama do
smrti njenog supruga, te su nastupili i apsolutni rokovi zastare od 10 godina i tuìteljima ne
pripada pravo da pobijaju ovaj ugovor, te je vezano za postavljeni tu`beni zahtjev tuìteljice –
protivtu`beni zahtjev i tu`beni zahtjev tuìtelja punomo}nik prvotuène u zavr{nom izlaganju
izjavio na temelju dokaza provedenih tokom postupka, kako izjava svjedoka i stranaka, tako i
pismenih isprava koje su pro~itane na raspravi, moè se nesumnjivo zaklju~iti da imovina koja
je predmet ove parnice predstavlja bra~nu tekovinu tuène – protivtuìteljice Z.C. i njenog pok.
muà M.C., te da je udio tuène - protivtuìteljice ½ dijela, shodno ~l. 272. st. 1. Porodi~nog
zakona. S druge strane, tuìtelji – protivtuèni nisu doprinijeli sticanju ove imovine, ni nov~ano
ni radom. Z.C. je sa pok. M.C. ìvjela u braku skoro ~etvrt vijeka. Stara ku}a je kupljena prije
zaklju~enja braka, no bila je u ru{evnom stanju, tako da je nakon zaklju~enja braka sru{ena i
sagra|ena nova ku}a, te dvori{ni objekti i garaè. Svi ti objekti kao i zemlji{te na kojem se
nalaze su bra~na tekovina i nemogu}e je objekte odvojiti od zemlji{ta. Svjedoci su potvrdili da
je pok. M.C. bio imu}an ~ovjek, Z.C. je tako|e ostvarivala prihode i radila u doma}instvu pa
su zajedno stekli znatnu imovinu koja je predmet ovog spora. Z.C. se brinula i o starim i
bolesnim roditeljima njenog muà, za razliku od tuìtelja koji su kao mladi oti{li u Ameriku i
samo su ponekad slali odre|ene nov~ane iznose na ime izdràvanja roditelja. Tuìtelji nisu
u~estvovali ni u kupovini stare ku}e. Njihov otac D.C. jeste zaklju~io predugovor, ali taj pre-
dugovor nije nikada realizovan. Naprotiv, ugovor o kupovini je zaklju~io mu` Z.C., M.C., i on
je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prodavcu J.M., te se na osnovu toga uknjiìo u javn-
im knjigama kao vlasnik i posjednik kupljenih nekretnina sa 1/1 dijela. Otac D.C., nije dao
kaparu prodavcima ve} M.C. Novu ku}u su Z. i M.C. zavr{ili prije zemljotresa 1969. godine, a
poslije zemljotresa su je ponovo renovirali. Dvori{ni objekti i garaà su pripaci ku}e i dijele
njenu pravnu sudbinu, pa Zora i na tim objektima ima ½ dijela, a po osnovu sticanja u braku.
Dodu{e, ku}a u zemljotresu nije mnogo o{te}ena, pa Z. i M.C. nisu dobili nikakva sredstva za
obnovu. Jedan dvori{ni objekat su prodali I.O. jo{ prije zemljotresa, a drugi je nacionalizovan,
no taj drugi objekat su nakon zemljotresa Z. i M.C. zajedni~kim sredstvima ponovo kupili, do
temelja sru{ili i sagradili novi. Tako|e su zajedni~ki izgradili garaù, a iznad nje nema
nikakvog stana, {to je utvr|eno na licu mjesta, a o tome svjedo~i i nalaz vje{taka.
Na osnovu svega {to je re~eno tokom postupka, tuèna – protivtuìteljica predlaè da se
tu`beni zahtjevi kao neosnovani odbiju u cijelosti, a da se udovolji protivtu`benim zahtjevima
prvotuène – protivtuìteljice Z.C., te da se tuìtelji obaveù da joj naknade tro{kove parni~nog
postupka.
Tuìtelji u toku postupka i u svom zavr{nom izlaganju u cijelosti osporavaju protivtu`beni
zahtjev protivtuìteljice Z.C., tako da isti~u da su predmetne nekretnine kupljene prije
zaklju~enja braka tuène protivtuìteljice Z.C. i njenog pok. muà M.C.. /Nekretnine kupljene
1955. godine, a brak izme|u tuène – protivtuìteljice i njenog pok. muà M.C. prema izjavi
tuène zaklju~en je dana 17.02.1957. godine, koja ~injenica je od posebnog zna~aja, kada se
ima u vidu vrijednost predmetnog zemlji{ta, ~ija vrijednost prema nalazu gra|evinskog
vje{taka M.K. od 02.05.2006. godine, sa stanjem na dan kupovine iznosi 389.200 KM {to pred-
stavlja 76,61 % od ukupno utvr|ene vrijednosti predmetnih nekretnina. /Ukupna vrijednost
predmetnih nekretnina sa stanjem na dan kupovine iznosila je 207.860,00 KM/ u koje zemlji{te
nisu vr{ena ulaganja nakon izvr{ene kupovine po spornim ugovorima, slijedom ~ega Z.C. po
osnovu sticanja u braku sa pok. M.C. nema udjela u sticanju predmetnih nekretnina kupljenih
po spornom kupoprodajnom ugovoru iz 1955. godine. S tim u vezi potrebno je da sud doprinos
prvotuène – protivtuìteljice Z.C. cijeni isklju~ivo i samo po osnovu doprinosa prvotuène u
pogledu izgradnje i sanacije postoje}ih nekretnina. Me|utim, kako je ve} naprijed re~eno s
obzirom da je izgradnja i sanacija predmetnih nekretnina vr{ena sredstvima tuìtelja te sred-
stvima dobijenim prodajom imanja D.C., oca tuìtelja, te sredstvima od likvidacije {tete i od
prodaje jedne ku}e I.O., doprinos tuène – protivtuìteljice je gotovo neznatan. Sve i kada sud
ne bi prihvatio ~injenicu da je sanacija – izgradnja predmetnih nekretnina vr{ena sredstvima
tuìtelja, te ostalim navedenim kupoprodajnim ugovorima od 18.023.1967, 05.04.1972. i
27.03.1960. godine, doprinos I-tuène protivtuìteljice u izgradnji i sanaciji predmetnih stam-
benih objekata je bio vi{estruko manji od njenog pok. muà M.C. u prilog koje tvrdnje ide i
sama izjava I-tuène Z.C. koja je na nastavku glavne rasprave od 18.09.2006. godine izjavila
da je njen pok. mu` zara|ivao mnogo vi{e od nje, te kako se tuèna slikovito izrazila u navede-
noj izjavi da ona „na iglu“ misle}i na posao kroja~ice, kojim poslom se bavila nije mogla zara-
diti koliko njen pok. mu` bave}i se poslom prevoznika, da je njen mu` i njoj davao koliko je tre-
balo, i da je zna~aj dio sredstava od posla kojim se bavio bio na ra~unu. Ovakvu tvrdnju
potvr|uju i izjave brojnih svjedoka, koji svjedoci su potvr|ivali da je pok. M.C. bio uspje{an
obrtnik, da je radio sa konjima, te pruào usluge prevoza. Imaju}i u vidu sve naprijed nave-
dene ~injenice, osporavamo protivtu`beni zahtjev tuène protivtuìteljice u pogledu protiv-
tu`benog zahtjeva kojim se traì da se utvrdi da zajedni~ku bra~nu tekovinu ~ini zemlji{te
ozna~eno kao k.~. 1156 zv. Ba{ta – njiva pov. 864 m2, upisana u pl. 195/1 a {to se po starom
premjeru odnosi dio k~. 618/7 upisana u zk. ul. 768 k.o. Bluka, i to iz razloga jer je predmetno
zemlji{te kupljeno prije stupanja u brak tuène - protivtuìteljice Z.C. i njenog muà M.C., a
radi se o neizgra|enom zemlji{tu u koje nije vr{eno nikakvo ulaganje tokom trajanja bra~ne
zajednice, dok u preostalom dijelu predmetnih nepokretnosti a koje nepokretnosti su tako|e
kupljene prije zaklju~ivanja braka tuène – protivtuìteljice i njenog muà M.C., osporavamo
protivtu`beni zahtjev iz svih naprijed navedenih razloga preko iznosa od 1/2 dijela i to do 1/3
dijela koja prema kupoprodajnom ugovoru iz 1955. godine pripada njenom pok. muù M.C. a
ovo iz razloga kako je ve} naprijed navedeno jer su i preostale predmetne nekretnine upisane
u pl. 195/1 i zk. ul. 768 k.o. Banjaluka kupljene prije stupanja u brak tuène protivtuìteljice sa
njenim pok. muèm M.C., a udio tuène – protivtuìteljice u sanaciji i izgradnji predmetnih
nekretnina je minimalana iz svih naprijed navedenih razloga.
U toku ovog postupka I-ozna~ene zakonske nasljednice prednika parni~nih stranaka i to
iz tu`be tuìtelja i tu`be I-tuène, protivtuìteljice ozna~ene kao II, III i IV-tuène (tu`ba od
21.09.1981.godine), M.T. r. C., S.G. r. C. i D.P. r. C. u cijelosti su priznale tu`beni zahtjev
tuìtelja M.C.1 i M.C.2, isti~u}i da su ta~ni navodi tuìtelja da je pokojni otac D.C., kupio pred-
metne nekretnine u korist sinova, da bi u daljem toku postupka ostali zakonski nasljednici,
nakon srmti II, III i IV-tuènih, ostali kod navoda svojih prednika i kao zakonski nasljednici
priznali tu`beni zahtjev tuìtelja, a na ro~i{te za glavnu raspravu punomo}nik zakonskih
nasljednika Z.G. kao i staralac za poseban slu~aj, nije pristupio a koji je ujedno i privremeni
zastupnik za tuène Lj.T., N.T. i @.T., te je glavna rasprava odràna u odsutnosti uredno obav-
ije{tenog imenovanog punomo}nika i zastupnika.
Staraoc za poseban slu~aj tuènog J.M., B.P. je ostao kod navoda datih u toku ovog pos-
tupka, od strane staraoca za poseban slu~aj, u osobi K.[., da bi u kona~nom predloìo da sud
donese odluku na osnovu izvedenih dokaza i utvr|enog ~injeni~noig stanja.
U dokaznog postupku tuìteljska strana je izvela dokaze i to ~itanjem:
- kupoprodajnog ugovora od 21.03.1955. godine zaklju~enog izme|u J.M. kao pro-
davca i D.C. kao kupca nekretnina u Banjaluci u ul. __________;
- kupoprodajnog ugovora od 21.04.1955. godine zaklju~enog izme|u J.M. kao pro-
davca i M.C. kao kupca nekretnina u Banjaluci ul. _________;
- kupoprodajnog ugovora od 27.03.1960. godine zaklju~enog izme|u M.C. i I.O. o
kupoprodaji stambene zgrade u naravi dvosobnog stana u Banjaluci u ul.
___________;
- kupoprodajnog ugovora od 18.02.1967. godine zaklju~enog izme|u D.C. i B.M. o
kupoprodaji ku}e, prate}ih objekata i oku}nice u Opsje~kom;
- kupoprodajnog ugovora od 05.04.1970. godine zaklju~enog izme|u D.C. kao pro-
davca i B.M. i G.M. r. G. kao kupaca sa druge strane, o kupoprodaji zemlje u
Opsje~kom;
- kupoprodajnog ugovora od 05.04.1972. godine zaklju~enog izme|u D.C. kao pro-
davca i B.M. kao kupca o kupoprodaji nekretnina ku}e i zemlji{ta u Opsje~kom;
- darovnog ugovora zaklju~enog dana 22.10.1975. godine izme|u D.C. kao darodavca
i M.C., M.C.1 i M.C.2 kao daroprimaca o darovanju nekretnina;
- Rje{enja o likvidaciji {tete od 25.05.1970. godine;
- nalozima za isplatu i Gotovinske isplate po~ev od 23.11.1966. godine do 1978. godine
na ukupan iznos od 43.580 US dolara;
- ~itanjem izjava tuìtelja M.C.2 od 18.09.2000. godine;
- ~itanjem izjave tuìteljaM.C.1 od 06.07.2000. godine i 10.01.1989. godine;
- ~itanjem izjava tuènih M.T. i D.P.;
- ~itanjem izjava saslu{anih svjedoka: S.S., N.G., Z.G., T.G., S.J., D.P.1, M.B., R.Z. i
V.Z. i izjave svjedoka M.G.;
- ~itanjem nalaza vje{taka gra|evinske struke M.K. od 02.05.2006. godine;
- dopunskog nalaza vje{taka M.K. od 02.07.2006. godine;
- ~itanjem nalaza vje{taka geodetske struke D.\. od 17.07.2006. godine.
Prvotuèna-protivtuìteljica na glavnoj raspravi izvela je dokaze ~itanjem i to:

- ~itanjem kupoprodajnog ugovora od 21.04.1995. godine;
- ~itanjem predugovora od 21.03.1955. godine;
- ~itanjem kuporodajnog ugovora od 27.03.1960. godine;
- ~itanjem ZK ul. br. 768 k.o. Banjaluka;
- ~itanjem posjedovnog lista broj 195 k.o. Banjaluka VI;
- ~itanjem rje{enja Narodnog odbora op{tine Banjaluka – Komisije za nacionalizaciju
broj N-352 od 25.11.1959. godine;
- ~itanjem popisnog lista broj 195/02 k.o. Banjaluka VI;
- ~itanjem darovnog ugovora od 22.10.1975. godine;
- ~itanjem molbe M.C. upu}ene gra|evinskoj inspekciji 06.03.1970. godine;
- ~itanjem spisa broj O-178/80 ostavinski postupak iza pok. M.C.;
- uvidom u fotografije sporne ku}e koje su priloène u spisu;
- ~itanjem uvjerenja uprave prihoda Banjaluka broj 9557 od 27.05.1955. godine;
- ~itanjem potvrde Narodnog odbora Banjaluka broj 16883/55 od 10.07.1955. godine;
- ~itanjem potvrde Katastarske uprave Banjaluka broj 16886/55 od 19.07.1955.
godine;
- ~itanjem zaklju~ka ZK ureda ovog suda broj DN 1347/55 od 16.12.1955. godine;
- ~itanjem rje{enja o likvidaciji {tete od 25.05.1970. godine;
- ~itanjem ra~una Nove sirovine Banjaluka od 08.06.1979. godine;
- ~itanjem uvjerenja uprave za dru{tvene prihode êlinac od 18.03.1982. godine;
- ~itanem pisma koje je M.K.1 uputio protivtuìteljici;
- ~itanjem bankovne uplatnice od 27.02.1976. godine, vezano za uplatu novca u korist
M.C.1 a posredstvom M.K.1;
- ~itanjem kupoprodajnog ugovora od 05.04.1972. godine;
- ~itanjem iskaza svjedoka i to Z.C. kao stranke date na zapisniku od 18.09.2000.
godine i 18.09.2006. godine;
- ~itanjem iskaza svjedoka M.@., M.C.3, i M.P.;
- ~itanjem iskaza svjedoka koji vi{e nisu ìvi a dali su iskaz u toku postupka i to B.K., S.J.1,
M.K.1, R.C., @.C., T.S., O.P., M.R., M.R.1, \.S., S.S., R.Z., V.Z., D.P.1, M.B., S.J. i M.V.
Svjedok B.K. je izjavio da je Mi}o /u toku saslu{anja svjedoka parni~nih stranaka pok.
Miodraga , svjedoci oslovaljavaju imenom „Mi}o“/ bio dobrostoje}i ~ovjek, gradio je novu ku}u,
i da je sru{io staru ku}u, gradio je i garaù i brinuo se zajedno sa tuiìteljicom o roditeljima.
Svjedok S.J.1 izjavio saglasno kao i prethodni svjedok, s tim {to dodaje da mu je Mi}o
rekao da je kupio staru ku}u od nekog Slovenca.
Svjedok M.K.1 je izjavio da mu je Mi}o posudio novac te da mu je tom prilikom rekao da
su mu bra}a poslala iz Amerike 9.000,00 dolara u cilju da pravda porijeklo imovine, te da je
po nalogu Mi}inom on na ime duga poslao u Ameriku Mi}onom bratu 4.700,oo dolara preko
svoje banke. Mi}o je kupio i „mercedes“ od svjedokovog brata, s tim {to je „mercedes“ bio
registrovan na ime svjedoka, mada je pla}en Mi}inim novcem.
Svjedok R.C. je izjavio da je Mi}o imao konje sa kojima je radio u Sloveniji, a kasnije je
prodao konje i kupio kamion, bio je vrijedan ~ovjek i dobrostoje}i. Kupio je jednu staru ku}u
koju je sru{io i napravio novu ku}u, a kasnije je pravio garaù. Mi}o je bio vrijedan i dobros-
toje}i ~ovjek, bio je napredan i pomagao je cijelu familiju, brinuo se i o roditeljima koji su sa
njim ìvjeli. Svjedoku je poznato kada se garaà gradila da je bilo na ru~ku oko njih 50, a s
obzirom da je Mi}o dobro zara|ivao svjedok ne vjeruje da su bra}a iz Amerike finansirala
gradnju ku}e i garaè, koji su dolazili kod Mi}e kao gosti.
Svjedok M.V. je izjavila da su Mi}o i njegova èna Z.C. do{li da ìve u staroj ku}i 1958.
godine, te da su sru{ili staru ku}u koja je bila od }erpi}a i sagradili novu ku}u, ova svjedokin-
ja izjavljuje da su na ku}i radili Mi}o i njegova supruga, a ko je finansirao gradnju to ovom
svjedoku nije poznato.
Svjedok M.@. je izjavila da je poznavala I-tuènu Z.C. i njenog pokojnog muà M.C.,
radila je sa M.C. u Vr{a~kim vinogradima, on je bio prevoznik a ona bila blagajnik i knjigo-
vo|a. M.C. je dobro zara|ivao s obzirom da su radili sa alkoholnim i bezalkoholnim pi}ima,
tako je pomagao i sestru S., koja je otvarala kafanu. Roditelje pokojnog M.C. je vi|ala kada bi
dolazila ku}i kod istog, nije ulazila u finansijske relacije istih, ali pretpostavlja da ih je on
izdràvao jer su ìvjeli kod njega. Bilo joj je poznato da je M.C. imao bra}u u Americi i da ih
je spominjao kada trebaju do}i, a to je bilo mo`da jednom godi{nje.
Svjedok \.S. u svom iskazu je izjavio da su roditelji parni~nih stranaka imali skromno
imanje u Opsje~kom oko 60 duluma zemlje, te su jedan dio imanja prodali, a unazad 20 godina
su ìvjeli u Banjaluci sa sinom Mi}om, koji je bio bogat ~ovjek, bio je radnik i bavio se sa pre-
vozni{tvom, M.C.2 je oti{ao u Ameriku 1957. godine, a M.C.1 poslije 5 do 6 godina. Po{to je
M.C. bio najbogatiji pomagao je svoju bra}u dok nisu oti{li u Ameriku. M.C-a su 1955. godine
proglasili kulakom, te je pla}ao i porez u op{tini êlinac, M.C-ovu èna Z.C. bila je {najder te
je {ila mu{ka odijela. Ovom svjedoku nije poznato da je B.R. posu|ivao novac ocu parni~nih
stranaka, ali mu je poznato da isti nije bio toliko imu}an, ve} je bio siroma{an ~ovjek.
Svjedok M.R.1 je saglasno izjavio kao prethodni svjedok. Isti~u}i da mu je poznato da su
tuìtelji dolazili kod M.C., ali nije stekao utisak da su oni ne{to gradili u Banjaluci, jer nije ni
bilo potrebno, jer je Mi}o bio bogat ~ovjek, bio je vrijedan mnogo je gradio i radio, a i Mi}ina
èna je bila vrijedna i bila je dobra prema Mi}inim roditeljima. Kada bi bra}a iz Amerike
dolazila Mi}o je pravio slavlje, a imao je i auto „mercedes“ koji je davao na raspolaganje
bra}i. Materijalna mo} Mi}ina je bila ve}a nego sviju nas sa tog kraja, on je mogao svima
pomo}i, ali nije traìo ni od koga pomo}.
Svjedok M.R. je izjavo da je Mi}o 1955. godine imao tri para konja, i ovaj svjedok je kod
njega radio kao radnik, te da je 1955. godine kupio ku}u u Bajnaluci, te je tim povodom ~astio
i svoje ko~ija{e, poslije je tu ku}u sru{io i sanirao, ovaj svjedok je poznava A.P. koji je bio siro-
ma{an ~ovjek, i moglo se desiti da je njemu Mi}o posu|ivao novac, a ne on Mi}i.
Svjedok O.P. je izjavio da je 1954. i 1955. godine radio kod Mi}e koji mu je obe}ao kupi-
ti par konja, ali je kasnije rekao da ne moè, jer se istro{io kupovinom ku}e u Banjaluci.
Svjedok T.S. je saglasno izjavio kao i prethodni svjedok.
Svjedok @.C. je izjavio da je 1955. godine, radio kod Mi}e i da mu je on za rad kupio dva
konja i kola. Radili su u Sloveniji i te godine Mi}o je kupio ku}u u Banjaluci. 1963 godine Mi}o
je rasprodao konje, a imao je 11 radnika, i tad je kupio kamion pa se bavio autoprevozom.
Tuìtelji su bili u Americi i prije zemljotresa Momo je jednom do{ao iz Amerike, a M.C.1 je prvi
put do{ao poslije zemljotresa.
Svjedok S.S. je izjavio da je sa pok. M.C. bio prijatelj od 1957. godine, te mu nije pozna-
ta ~injenica iz ~ijih sredstava je kupljena ku}a u kojoj je on stanovao sa svojom suprugom.
Uglavnom ta ku}a je bila od }erpi}a i bila je dosta tro{na, pa se nametala potreba za njenom
rekonstrukcijom. Prije zemljotresa 1969. godine, pokojni M.C. je po~eo ovu rekonstrukciju i
bila je gotova do zemljetresa 1969. godine, da bi ponovo bila o{te}ena i morala je biti ponovo
sanirana. Nije mu poznato otkuda mu novac za sanaciju, ali mu je poznato da je M.C. radio sa
konjima, u Strnici kod Nove Gradi{ke, a kasnije je kupio kamion, te mu je i svjedok jedne pri-
like posudio 3.000 maraka, i on mu je dug vratio u dinarima, a jednom mu je posudio 800.000
dinara, i njegov brat M.C.1 je poslao ~ek na iznos od 1.000 $. Pokojni M.C. mu nije pri~ao za
koga se ku}a adaptira, jer se podrazumijevalo da tu ku}u adaptira za sebe, s obzirom da u joj
stanovao. U dvori{tu su bile jo{ dvije ku}e koje su sru{ene za vrijeme zemljotresa, a pokojni
M.C. je po~eo izlijevati temelj za garaù u dvori{tu. Tuìtelja M.C.2 svjedok nije nikada vidio,
a tuìtelja M.C.1 je vidio jedanput poslije potresa i isti svjedok se nije mogao izjasniti da li su
oni pomagali oko sanacije predmetne ku}e koja je prije potresa bila veoma detaljno sanirana,
gotovo je bio napravljen novi objekat, promijenjeni su i zidovi i jo{ mnogo toga, tako da ku}a
za vrijeme potresa nije bila mnogo o{te}ena, niti je poslije potresa bilo velikih radova.
Svjedok N.G. u svom iskazu je izjavio da je negdje od 1966/67. godine od pokojnog D.C.
kupio konja, i tada je pokojni D.C. sa suprugom stanovao u Opsje~kom, te mu nije poznato
za{to je isti novac utro{en, niti za{to je on trebao prodavcu.
Svjedok Z.G. je izjavio da je u vrijeme spornih doga|aja bio mldb. ali zna da je prije
potresa iz Opsje~kog doveo krave od djeda D.C., koji ih je kasnije prodao na pijaci, pomagao
je prilikom sanacije ku}e i na sanaciji ku}e radio je pokojni M.C. zajedno sa majstorima, koje
je on nalazio i on je sav posao organizovao. Ovom svjedoku nije poznato ni ~ija je to ku}a, ni
za koga se gradi, niti za koga se vr{i sanacija, a u ku}i su zajedno sa M. i Z.C. stanovali
roditelji parni~nih stranaka, i sanacija je vr{ena temeljno, tako da prilikom potresa nije bila
mnogo o{te}ena, ve} je prilikom potresa bila o{te}ena dvori{na zgrada koja je kasnije temeljno
sanirana. Ujaci od ovog svjedoka – tuìtelji, nisu fizi~ki pomagali, ali ovom svjedoku je pozna-
to da je tuìtelj M.C.2 pomagao oko izgradnje garaè koja je pravljena nekoliko godina iza
zemljotresa i poznato mu je da je pokojni M.C. rekao M.C.2 da on gore iznad garaè moè sebi
da opremi stan, me|utim, taj stan nije nikada napravljen.
Svjedok dalje isti~e da je pomagao oko sanacije ku}e, nije radio za novac, ali su mu
povremeno davali po koji dinar, pokojni D. i M.
Svjedok T.G. je u svom iskazu izjavio da je pomagao oko sanacije ku}e, nije mu pozna-
to ko je finansirao sanaciju, pla}ao ga je D.C., a M.C. je ponekad davao novac njemu i Z.G.
radi izlaska u gradu. Ovaj svjedok je istakao da je ~uo kako je D.C. govorio da je dobio neke
pare od sinova koji se nalaze u inostranstvu.
Svjedoci S.J., D.P.1, M.B., su izjavili da ih je pokojni Mi}o angaòvao da izvode odre|ene
radove na garaì te da ih je i angaòvao i pla}ao pokojni M.C.
Svjedoci R.Z. i V.Z. su tako|e izjavili da su oni u spornom periodu bili angaòvani da
iskopaju i tovare {ljunak za celulozu te su isti {ljunak tovarili pokojnom M.C., koji im je rekao
da je po~eo da gradi neku garaù u dvori{tu i za obavljeni rad isti ih je pla}ao.
Na osnovu izvedenih dokaza i to ocjenom savjesno i bri`ljivo svakog dokaza zasebno i
svih dokaza zajedno u smislu odredbe ~l. 8. ZPP-a sud je donio presudu kao u izreci iz sljede}ih
razloga:
Me|u parni~nim strankama nesporna je ~injenica da su dana 21.03.1955. godine,
zaklju~ili ugovor o kupoprodaji J.M. s jedne strane i D.C. s druge strane, kao zastupnik tuìtelja
i prednika tuènih M.C., u kojem ugovoru, je utvr|eno da u slu~aju da kupac ne isplati kupopro-
dajnu cijenu u odre|enom roku, ne}e do}i do zaklju~enja pravog kupoprodajnog ugovora.
Me|u parni~nim strankama je nesporna i ~injenica da je nakon zaklju~enja ovog ugov-
ora do{lo do zaklju~enja ugovora o kupoprodaji izme|u J.M. s jedne strane i M.C. s druge
strane, da je utvr|ena kupoprodajna cijena sa pravom besplatnog uìvanja prodavca u jednoj
sobi u trajanju od mjesec dana godi{nje, predmetni ugovor je potpisan od strane prodavca i
kupca i ovjeren kod Okru`nog suda u Mariboru 21.04.1955. godine.
Me|u parni~nim strankama je sporna ~injenica da li ugovor koji je zaklju~en izme|u pro-
davca J.M. i kupca D.C., koji kupuje za svog sina M.C., M.C.1 i M.C.2, nekretnine koje su pred-
met ovog postupka, ima snagu kupoprodajnog ugovora, te da li isti proizvodi pravno djejstvo
u odnosu na kasnije zaklju~eni ugovor o kupoprodaji kao i ~injenica da li je predmetni
kupoprodajni ugovor predugovor u smislu odredbe ~l. 45. Zakona o obligacionim odnosima ili
se radi o kupoprodajnom ugovoru.
Uvidom u kupoprodajni ugovor koji je zaklju~en izme|u J.M. i D.C., jasno se vidi na
originalu istoga koji je sa~injen na slovena~kom jeziku da se radi o predugovoru, jer na ugov-
oru stoji „kupna predpogodba“ dok je ugovor koji je zaklju~en izme|u J.M. i M.C., pod
nazivom „kupna pogodba“.
Po mi{ljenju suda ugovor koji je zaklju~en izme|u J.M. i D.C. predstavlja predugovor i
kojem predugovoru predstoji zaklju~enje osnovnog ugovora. Ovo posebno se moè zaklju~iti iz
sadrìne predugovora a koja glasi:
„Kupovina je dogovorena u iznosu od 500.000 dinara te se ispla}uje:
a/ danas kod sklapanja predugovora 140.000 dinara,
b/ ostatak od 360.000 dinara kupci }e, odnosno njihov otac isplatiti prodavcu do
15.05.1955. godine, odnosno kada bude zaklju~en pravi kupoprodajni ugovor…“,
dakle u konkretnoj pravnoj stvari radi se o predugovoru kojem prethodi kupoproda-
jni ugovor a koji izme|u prodavca i kupca D.C. nije nikada zaklju~en. I sam prednik
tuìtelja, odnosno parni~nih stranaka D.C., koji je u~estvovao u zaklju~enju pre-
dugovora je sigurno znao da ovakvom predugovoru slijedi i zaklju~ivanje kupoproda-
jnog ugovora nakon isplate cjelokupne kupoprodajne cijene.
Uvidom u kupoprodajni ugovor zaklju~en izme|u J.M. s jedne strane i M.C. s druge
strane, utvr|eno je da je isti zaklju~en u pismenoj formi, obezbije|en potpisom ugovornih
strana, ovjeren kod Okru`nog suda u Mariboru, dakle ugovor u cijelosti ispunjava formu ugov-
ora koja se traì za ovakve vrste ugovora.
Po mi{ljenju suda ukoliko je zaklju~en predugovor, a nije do{lo do zaklju~enja kupopro-
dajnog ugovora izme|u istih ugovornih strana, ja~u pravnu snagu ima kupoprodajni ugovor
koji je zaklju~en izme|u drugih ugovornih strana u vezi istih nekretnina, te kasnije zaklju~eni
kupoprodajni ugovor ima ja~u pravnu snagu u odnosu na ranije zaklju~eni predugovor, i isti u
smislu odredbe ~l. 103. Zakona o obligacionim odnosima nije apsolutno ni{tav.
Kako je po mi{ljenju suda D.C., znao da predugovornoj nagodbi slijedi zaklju~enje
osnovnog kupoprodajnog ugovora, pretpostavlja se da je odustao od zaklju~enja istog
kupoprodajnog ugovora s obzirom da nije traìo zaklju~enje glavnog ugovora od strane J.M.,
niti je pak traìo naknadu {tete zbog nezaklju~enog ugovora. înjenica da se pojavljuje kao
druga ugovorna strana u kupoprodajnom ugovoru sin pok. D., M.C., je pretpostavka da se sa
tim ugovorom, u odnosu na obavezu zaklju~enja predugovora, usaglasio i sam D.C., a ovom
posebno ide u prilog i ~injenica da je D.C., kako to svjedoci a i stranke isti~u ìvio u zajed-
ni~kom doma}instvu sa M.C., da je u tom periodu zajedni~kog ìvljenja do{lo do nacionalizaci-
je jedne dvori{ne zgrade kao vi{ka stambenog prostora, te prodaje dijela nekretnina koje su
bile predmet kupoprodaje od strane M.C., I.O., dakle M.C. prodaje dio nekretnina istom kao
vlasnik i posjednik.
Na osnovu kupoprodajnog ugovora od 21.04.1955. godine, M.C. a nakon isplate
kupoprodajne cijene, preuzimanja u posjed istih nekretnina uknjiàva se kao vlasnik i posjed-
nik a tako se pona{a cijelo vrijeme do svoje smrti.
Neosnovani su navodi tuìtelja da je predmetni kupoprodajni ugovor apsolutno ni{tav jer
je protivan principu savjesnosti i po{tenja, da je zaklju~en na prevaran na~in, zloupotrebom
povjerenja od strane pokojnog M.C., jer da bi neko stekao pravo vlasni{tva po osnovu pravnog
posla, odnosno suvlasni{tva, potrebno je da prethodi zaklju~enje odre|enog pravnog posla u
odre|enoj zakonskoj formi, a da je ta ~injenica bila poznata i tuìteljima i predniku parni~nih
stranaka pokojnom D.C. ide u prilog i zaklju~eni darovni ugovor od 22.10.1975. godine, a
kojim darovnim ugovorom je pokojni D.C., darovao nekretnine u êlincu i to svojim sinovima
tuìteljima i predniku parni~nih stranaka pokojnom M.C.
Dakle, ta ~injenica dovoljno upu}uje da je pokojnom D.C. bilo poznato kako i na koji
na~in se zaklju~uje odre|eni pravni posao koji predstavlja pravni osnov za sticanje odre|enih
prava, odnosno prava vlasni{tva – suvlasni{tva.
înjenicu da je pok. M.C. kupio nekretnine koje su predmet ovog postupka u svoje ime i
za svoj ra~un, potvrdili su i saslu{ani svjedoci i to S.J., B.K., M.@., \.S., M.R.1, M.R. i drugi,
koji su saglasno izjavili da je M.C. kupio ku}u 1955. godine te svojim sredstvima vr{io sanaci-
ju predmetnih ku}a, vr{io prvo izgradnju ku}e – misli se na kompletnu rekonstrukciju, zatim
sanaciju iste poslije zemljotresa, izgradnju garaè, pa ~ak i prodaju dijela nekretnina I.O., a
koje nekretnine su bile predmet kupoprodaje izme|u njega i J.M.
Dakle, cijelo vrijeme M.C. se pona{a kao zakonit i savjestan posjednik, koriste}i sva
vlasni~ka ovla{}enja do kojih je do{ao na osnovu kupoprodajnog ugovora, a kako kuporpoda-
jni ugovor ima ja~u snagu u odnosu na predugovor, posebno kada isti preduguvor nije izvr{en
od strane predugovara~a, ~emu idu u prilog iskazi saslu{anih svjedoka a iz same izjave prvo-
tuène koja je izjavila da je M.C. prvo radio u Sloveniji, potom se bavio prevozom konjima,
zatim kao autoprevoznik, a kako svjedoci izjavi{e radilo se o vrijednom ~ovjeku, doma}inu, koji
nije oskudijevao za pare, ~ak su ga proglasili kulakom, dakle, imao je mogu}nosti da izvr{i
kupovinu nekretnina koje su predmet ovog postupka, te da i sam isplati kupoprodajnu cijenu,
{to sve upu}uje na ~injenicu da zaklju~eni kupoprodajni ugovor nije posljedica povrede na~ela
savjesnosti i po{tenja i zloupotrebe povjerenja u~esnika u zaklju~enju predugovora.
înjenica da je u predugovoru konstatovano da je D.C. isplatio odre|eni iznos na ime kapare,
ne moè dati tuìteljima pravo na utvr|enje prava suvlasni{tva, jer je naknadnim pona{anjem poko-
jnog M.C. kao vlasnika predmetnih nekretnina i D.C. koji je ìvio sa njim u doma}instvu, najv-
jerovatnije do{lo do izmjene dogovora u vezi zaklju~enja ugovora o kupoprodaji.
Na osnovu izloènog prvi postavljeni tu`beni zahtjev tuìtelja je odbijen kao neosnovan.
Tuìteljska strana pored prvog postavljenog tu`benog zahtjeva, postavila je i drugi
tu`beni zahtjev, supsidijarni, i na okolnost drugog postavljenog tu`benog zahtjeva, supsidi-
jarnog zahtjeva, izvela je dokaze u toku ovog postupka, te je sud imaju}i u vidu odredbe Zakona
o parni~nom postupku i to ~l. 55. st. 4. kao i ~l. 176. st. 2. istog Zakona, a kojim je utvr|eno
da ako postoji vi{e zahtjeva, sud }e o svim tim zahtjevima odlu~iti jednom presudom. Ova
odredba Zakona o parni~nom postupku ne isklju~uje ni primarni, ni supsidijarni tu`beni zaht-
jev, te odlu~ivanjem jednom odlukom o glavnom primarnom i supsidijarnom tu`benom zahtje-
vu, sud nije povrijedio raspravno na~elo parni~nih stranaka, jer su parni~ne stranke u toku
postupka u fazi pripremnog ro~i{ta predloìle dokaze kojim dokazuju ~injenice i u vezi pravnog
pitanja i prvog i drugog postavljenog tu`benog zahtjeva, te dono{enjem ovakve odluke sud nije
povredio raspravno na~elo parni~nih stranaka.
Ovakav pravni stav poznaje i teorija prava, pa tako Sini{a Triva „Gra|ansko parni~no –
procesno pravo“ isti~e da àlba tuènog protiv odluke kojom se usvaja drugi eventualno
istaknuti tu`beni zahtjev ovla{}uje drugostepeni sud da ispituje napadnutu presudu u cijelosti
i u dijelu kojim je primarno istaknuti zahtjev odbijen, jer je razdvajanje odluka o kumuliranim
zahtjevima pravno nemogu}e. @albu tuènog, odnosno tuìtelja upravljenog protiv dijela pre-
sude trebalo bi tretirati kao àlbu protiv ~itave presude.
Na osnovu izloènog a kako su provedeni svi dokazi u vezi drugog postavljenog tu`benog
zahtjeva i radi duìne trajanja postupka s obzirom da se radi o tu`benim zahtjevima iz 1981.
godine, a pri tom imaju}i u vidu i ~injenicu da su parni~ne stranke pokrenule postupak pred
Ustavnim sudom, radi povrede ~l. 6. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava, sud je istom
odlukom, a {to odredbe Zakona o parni~nom postupku dozvoljavaju, o ~emu postoje i presude
Vrhovnog suda Republike Srpske, odlu~io i o drugom postavljenom eventualnom tu`benom
zahtjevu.
Uvidom u izvje{taje o slanju nov~anih sredstava od stane tuìtelja M.C.1, i to M.C., D.C.,
D.P., utvr|eno je da se radi o manjim nov~anim iznosima a i sam tuìtelj M.C.1, prilikom
saslu{anja u svojstvu parni~ne stranke je izjavio da je slao mjese~ne iznose roditeljima koji su
ìvjeli kod prvotuène i njenog supruga, te se ne moè re}i da su isti nov~ani iznosi usmjereni
za sanaciju i izgradnju nekretnina – porodi~nih ku}a, jer kako je ve} gore istaknuto predniku
I-tuène, i bratu tuìtelja koji je bio finansijski imu}an ~ovjek i koji je posu|ivao ljudima
nov~ana sredstva kada bi im zatrebala, nisu bila potrebna dodatna nov~ana sredstva.
Ta~no je da postoje dokazi da su M.C. dostavljene od strane brata nov~ana sredstva u ve}im
iznosima, ali su to bili nov~ani inosi u vidu pozajmica {to je potvrdio i sam svjedok M.K.1, da je
nov~ani iznos od 4,5 hiljade dolara dostavio tuìtelju M.C.1 koji je ~ak o tome dostavio dokaz u
spis ovog suda, da je sa svog ra~una u Be~u, prenio na ra~un tuìtelja M.C.1 taj navedeni iznos.
Ve}i nov~ani iznosi u du`ni~ko povjerila~kim odnosima izme|u M.C.1 i M.C. su uslijedili
nakon rekonstrukcije porodi~ne ku}e koja je izvr{ena prije zemljotresa, dok su ve}i nov~ani
iznosi proslje|ivani M.C. poslije 1970. godine, a nisu proslje|ivani u cilju sanacije predmetne
ku}e poslije zemljotresa 1969. godine, jer kako je to i sam svjedok Z.G. izjavio, koji je jedan
od tuènih u ovom postupku, ku}a poslije zemljotresa nije bila toliko o{te}ena, da bi zahtje-
vala veliku rekonstrukciju, pa samim tim po mi{ljenju suda, eventualne pomo}i tuìtelja kod
manje sanacije, ne mogu biti pravni osnov za sticanje prava suvlasni{tva po osnovu gra|enja,
odnosno sticanja prava vlasni{tva u porodi~noj zajednici, {to moè biti predmet samo
odre|enog obligaciono pravnog odnosa.
Ovo {to prema zauzetoj sudskoj praksi da bi se steklo pravo vlasni{tva po osnovu
gra|enja, odnosno sanacije i rekonstruckije potrebno je da je izvr{ena takva rekonstruckija da
je u su{tini izmijenila strukturu, oblik objekta, kao {to su to prednik prvotuène i prvotuèna
izvr{ili prije 1969. godine, dakle prije zemljotresa.
Na osnovu izloènog tuìtelji nisu dokazali da su izvr{ili znatnu rekonstrukciju i sanaci-
ju predmetnih objekata poslije zemljotresa kako bi stekli pravo suvlasni{tva na istim po tom
osnovu, odnosno po osnovu zajedni~kog gra|enja u porodi~noj zajednici.
Neosnovano je pozivanje tuìtelja da su stekli pravo suvlasni{tva i po osnovu sredstava
D.C., pretka tuìtelja uloènih u kupovinu predmetnih nekretnina po kupoprodajnom ugovoru
od 21.03.1955. godine, jer takvo u~e{}e u kupovini odre|enih nekretnina, odnosno sticanju
prava suvlasni{tva, tuìteljska strana moè traìti samo u ime i za ra~un prednika i u korist svih
nasljednika a ne za svoje ime i za svoj ra~un. Ovo se isto odnosi na sredstva koja je pribavio
pokojni D.C., dobijenih prodajom imanja u êlincu, po kupoprodajnom ugovoru iz 1967. i
1972. godine, a koju ~injenicu tuìtelji nisu ni dokazali u ovog postupka, u koju svrhu je poko-
jni D.C. potro{io predmetna nov~ana sredstva.
Neosnovano je pozivanje tuìtelja da su stekli pravo suvlasni{tva i po osnovu sredstava
prodajom jedne ku}e po kupoprodajnom ugovoru od 26.07.1960. godine, jer je prednik tuìtelja
M.C., kao vlasnik predmetnih nekretnina izvr{io prodaju jednog dijela nekretnina o ~emu je ve}
gore bilo rije~i i ta sredstva je koristio on li~no kao vlasnik prodanih nekretnina.
Provo|enjem svih dokaza sud je do{ao do uvjerenja da su ta~ni navodi I-tuène da su
M.C. prednik tuène i M.C.1 imali izme|u sebe odre|enih pozajmica i da su uglavnom ta sred-
stva vra}ana od strane supruga I-tuène i protivtuìteljice.
U toku postupka i ~itanjem iskaza jedne od sestara D.P. r. C. da je i njoj M.C.1 slao
nov~ana sredstva, {to je sud nakon uvida u izvje{taje o slanju nov~anih sredstava utvrdio da su
sredstva usmjeravana ne samo na ime M.C. - Mi}e, ve} na ime ostalih ~lanova porodi~nog
doma}instva kao {to su V.C., odnos kao {to su D.P., D.C., dakle radilo se o nov~anim iznosima
koji su slani u vidu pomo}i bliòj familiji.
Ovu ~injenicu nisu osporavali ni tuìtelji u toku postupka, te su u podnesku od
25.12.1985. godine tuìtelji izjavili da je ~ekovima vr{eno davanje posebno za potrebe oca
tuìtelja i ostavioca, bilo to davanje u vidu poklona, bilo u vidu pomo}i u izdràvanju i
tro{kovima lije~enja.
Sud nije prihvatio supsidijarni tu`beni zahtjev osnovanim, a iz razloga {to su i same
izjave parni~nih stranaka bile kontradiktorne, tako u svom iskazu tuìtelj M.C.1 isti~e da je on
slao nov~ana sredstva roditeljima i za izgradnju i finansiranje garaè, a dok je na poseban upit
suda da li mu je poznato da li je i drugi brat M.C.2 slao nov~ana sredstva, isti je izjavio da je
i M.C.2 doprinosio nov~ano oko sanacije ku}e i izgradnje garaè, dok je M.C.2 u svom iskazu
izjavio da je sam napravio garaù svojim sredstvima i li~no radio sa majstorima. Dakle, ni
sami tuìtelji izme|u sebe nisu rije{ili, kod navoda tu`be, ko je u stvari radio garaù i vr{io
sanaciju ku}e, niti su u tom pravcu priloìli valjane dokaze.
Da su tuìtelji slali nov~ana sredstva za izdràvanje roditelja ide u prilog ~injenica da su
isti odlazili u Ameriku kod sinova – misli se na roditelje, a op{te poznata ~injenica je da su takvi
odlasci u Ameriku, relativno skupi, pa je prihvatljiv iskaz I- tuène – protivtuìteljice, da su sred-
stva od prodanog zemlji{ta imanja u êlincu, roditelji tuìtelja, iskoristili za vlastite potrebe, a
ne ulaganjem u sanaciju porodi~ne ku}e i izgradnji kako to tuìtelji tvrde u toku postupka.
Neprhivatljiva je izjava tuìtelja M.C.2 da je ku}a kupljena da se koristi kompletna
porodica, ali da se uknjiè kao vlasnici tri brata, jer ku}a nije ni fizi~ki takve veli~ine, da bi
sluìla za kompletnu porodicu, a posebno za potrebe sestara koje su imale svoje porodice.
U svom iskazu M.C.1 datom na raspravnom zapisniku, 10.01.1989. godine, je izjavio da
je platio kompletnu sanaciju ku}e, dok saslu{ani svjedoci su saglasno izjavili, koje je ve} sud
gore pobrojao, da je im je pok. M.C. pla}ao za vrijeme rada na toj ku}i.
Da je sam M.C. radio ku}u, da je sa I-tuènom – protivtuìteljicom za vrijeme trajanja
njihove bra~ne zajednice, idu u prilog i iskazi svjedoka, da je isti ~ak bio progla{en za „kula-
ka“ a na osnovu uvida u izvje{taj o razrezu poreza, utvr|eno je da se radi o osobi koja je imala
znatne prihode.
Na osnovu izloènog sud je donio odluku kao u izreci ove presude, sud je imao u vidu
iskaze ostalih tuènih, ta~nije njihovo priznanje, ali je to cijenio u kontekstu ostalih provedenih
dokaza a posebno je imao u vidu ~injenicu da ostali tuèni su na strani tuìtelja sa svojim iskaz-
ima, jer I-tuèna - protivtuìteljica i pokojni M.C., nisu imali potomstva, pa su ~esti ovakvi
sporovi s ciljem da se umanje nasljedni dijelovi bra~nih drugova, te da imovina ostane u krugu
porodice.
Odlu~uju}i o postavljenom protivtu`benom zahtjevu sud je imao u vidu odredbe
Porodi~nog zakona i to odredbe ~l. 272. i ~l. 273. a kojim odredbama je utvr|eno da svakome
od bra~nih supru`nika pripada po ½ zajedni~ke imovine, s tim {to svaki bra~ni supru`nik moè
zahtijevati da mu sud odredi ve}i dio od pripadaju}e mu polovine zajedni~ke imovine, ako
dokaè da je njegov doprinos u sticanju zajedni~ke imovine, o~igledno ve}i od doprinosa dru-
gog bra~nog supru`nika.
Kako je ve} putem svjedoka dokazano da je I-tuèna – protivtuìteljica zajedni~ki sticala
imovinu sa pokojnim M.C., to je sud djelimi~no udovoljio protivtu`benom zahtjevu kod
utvr|ivanja suvlasni~kog dijela tuène – protivtuìteljice na nekretninama, imaju}i u vidu
~injenicu da je suprug tuène – protivtuìteljice, prije stupanja u brak kupio predmetne nekret-
nine, dakle zemlji{te sa starim objektima, a potom da su zajedno vr{ili rekonstrukciju poro-
di~ne ku}e, kako to prvotuèna i svjedoci isti~u, maltene izvr{ili su ru{enje stare ku}e, da su
dio nekretnina otu|ili i da je isti, iako je i tuèna – protivtuìteljica svojim radom doprinosila
u periodu kada je bila zaposlena, potom {ivanjem i bavljenjem doma}inskim poslovima, kuhan-
jem za radnike, doprinos njenog supruga je bio ve}i, pa je tuìteljici – I-tuènoj – protiv-
tuìteljici dosudio 1/3 prava vlasni{tva na nekretninama po osnovu sticanja za vrijeme trajan-
ja braka, dok je utvrdio da je tuìteljica stekla pravo vlasni{tva sa po ½ dijela na pokretnim
stvarima, kamion, automobil, {tedni ulozi, jer se radi o pokretnim stvarima i nov~anim sred-
stvima, koja su ste~ena za vrijeme trajanja braka, a suprotne strane nisu druga~ije dokazale.
Sa dijelom tu`benog zahtjeva, preko dosu|enog iznosa do ½ na nepokretnim stvarima sud
je tuènu - protuìteljicu odbio kao neosnovanim.
Slijedom toga, sud je utvrdio da se 1/3 nekretnina koje su predmet ovog postupka, ima
izdvojiti i iz ostavinske mase ostavioca M.C..
Na osnovu izloènog odlu~eno je kao u izreci – odnosno kao u stavu V izreke presude.
Tu`bu tuìtelja kojom traì da se naloì upis prava posjeda Gradu Banjaluka – Katastru
nekretnina, sud je odbacio zbog nenadle`nosti suda, jer sud nije nadleàn da nalaè organima
Uprave odre|ene ~inidbe, {to se u svakom slu~aju moè odlu~iti pred organima Upravu u pos-
tupku izvr{enja pravosna`ne presude suda, kojim se utvr|uje odre|eno pravo – pravo posjeda
strankama u postupku.
Prilikom dono{enja ove odluke sud je imao u vidu i ostale navode stranaka i drugih
saslu{anih svjedoka, ali ih posebno ne obrazlaè, smatraju}i da su bez uticaja na druga~iju
odluku ovog suda.
SUDIJA
N.M.
POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je àlba Okru`nom sudu u Banjaluci, putem
ovog suda u roku od 30 dana od dana dono{enja iste, odnosno od dana prijema iste za stranke
kojima je presuda dostavljena prema pravilima o dostavljanju.
PISANJE PRESUDE
Edukatorica: [ida Ja{arspahi}, sudija Suda BiH
SADR@AJ PRESUDE (~lan 191. ZPP-a)

- Uvod
- Izreka
- Obrazloènje
- Uputstvo o pravnom lijeku
UVOD PRESUDE (~lan 191, stav 1 ZPP-a)

- Naziv suda
- Ime i prezime sudije
- Podaci o strankama, njihovim punomo}nicima i zakonskim zastupnicima (ime, prezime i prebi-
vali{te)
- Oznaka predmeta spora
- Vrijednost spora
- Naznaka prisutnih stranaka na raspravi
- Dan kada je presuda donesena
SADR@AJ IZREKE (~lan 191, stav 3 ZPP-a)

- Odluka o prihvatanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva o glavnoj stvari i sporednim potraìvanjima
- Odluka o postojanju ili nepostojanju tra`bine istaknute radi prebijanja
- Paricioni rok za izvr{enje ~inidbe
U IZREKU NE TREBA UNOSITI

- Podatke o strankama (ime, prezime, adresa)
- înjenice i dokaze koje se navode u obrazloènju
- Norme materijalnog prava
- Da je tuèni duàn odre|enu tra`binu izvr{iti pod prijetnjom izvr{enja
- Da rok za izvr{enje tra`bine po~inje te}i od presu|enja (prema ~lanu 179, stav 3 ZPP-a taj rok te~e
od dono{enja presude ili njene dostave)
IZREKA KOJOM SE ODBIJA TU@BENI ZAHTJEV

- Nerazumljiva formulacija: odbija se tu`beni zahtjev
- Ova presuda mora imati cjelovit sadràj o identitetu odbijenog tu`benog zahtjeva
- Ne treba doslovno citirati sadràj tu`benog zahtjeva kako ga je opredijelio tuìlac
- Postavljeni tu`beni zahtjev Sud moè preformulisati, ali nije ovla{ten promijeniti njegov smisao
- Odbijeni tu`beni zahtjev se ne stavlja pod znakove navoda ( moè izazvati zabunu stranke da je
uspjela u sporu )
SADR@AJ OBRAZLO@ENJA (~lan 191, stav 4)

- Izloèni zahtjevi stranaka
- Njihovi navodi o ~injenicama na kojim zasnivaju svoje zahtjeve
- Dokazi i ocjena dokaza
- Propisi na osnovu kojih je presu|eno
ZAHTJEVI STRANAKA
- înjenice na kojim zasniva tu`beni zahtjev Sud donosi prema navodima tuìoca
- Kad je mijenjan tu`beni zahtjev, navodi se samo onaj kona~no opredjeljeni
- înjenice kojim se osporava zahtjev Sud iznosi prema navodima tuènog
- Iznose se samo relevantne ~injenice
OCJENA IZVEDENIH DOKAZA (~lan 8. ZPP-a)

- Ako se vi{e dokaza odnosi na istu bitnu ~injenicu, mogu se interpretirati zajedno
- U tom slu~aju Sud je duàn navesti zbog ~ega je povjerovao svim tim dokazima zajedno
- Nepotrebno je interpretirati sadràj dokaza koji Sud nije cijenio zbog opravdanog razloga, ali je
nu`no navesti razloge za ovakav postupak
- Pri interpretaciji nalaza i mi{ljenja vje{taka ograni~iti se na one ~injenice kojim Sud utvr|uje ili
razja{njava druge bitne ~injenice za presu|enje, a za koje nema stru~no znanje
- Upotrebljavati pravilan termin: Nalaz vje{taka (ne vje{ta~ki nalaz)
MATERIJALNO-PRAVNI PROPISI
- Utvr|eno ~injeni~no stanje Sud vezuje za konkretnu pravnu normu koja je bitna za dono{enje
odluke o tu`benom zahtjevu
- Zakone i druge propise treba navesti u njihovom punom nazivu uz naznaku broja i godine
slu`benog glasila u kome su objavljeni
PROPUSTI U OBRAZLO@ENJU
- Detaljno se navodi sadràj tu`be, odgovora na tu`bu i svih izvedenih dokaza, umjesto da se samo
istaknu bitne ~injenice
- Uop{te se ne cijene dokazi ili se to ne ~ini na na~in naveden u odredbi ~lana 8 ZPP-a
- Nedostaju jasni i potpuni razlozi o relevantnim ~injenicama za presu|enje
- Ako se i istaknu razlozi za odluku o glavnom potraìvanju, izostanu razlozi koji se odnose na
sporedno potraìvanje (kamata i tro{kovi spora)
- Ne upotrebljavaju se zakonski termini (nazivi oblika nematerijalne {tete, vlasni{tvo, suvlasni{tvo i sli~no)
- Nejasan na~in izraàvanja
- Nepotrebno duge re~enice ~iji je smisao te{ko pratiti
- Odre|ene tvrdnje se vi{e puta ponove {to je u suprotnosti sa principom ekonomi~nosti postupka
- Kad postoje suparni~ari na strani tuìoca ili tuènih, treba ih ozna~avati u skladu sa strana~kom
ulogom te navoditi njihovo ime i prezime ili naziv za pravna lica (ne prvotuìoc ili tuìlac prvog reda)
- Ne provjerava se sadràj napisane presude prije potpisa njenog izvornika da bi se ispravile gre{ke
PRAVO VLASNI[TVA
- U izreku se unose potpuni podaci o nekretnini ( oznaka, povr{ina, broj z.k. ulo{ka i naziv k.o.)
- êsta upotreba nelogi~nog izraza „{to je tuèni duàn priznati“
- Kad je predmet tu`benog zahtjeva pravo vlasni{tva samo na dijelu nekretnine, posebnu pa`nju
obratiti na sadràj izreke da bi presuda bila jasna, potpuna i podobna za izvr{enje
- Kad su predmet tu`benog zahtjeva pokretne stvari, iste moraju biti opisane (oznaka marke za
tehni~ku robu i godina njene proizvodnje, a za druge vrsta materijala, godina nabavke)
- Pozivati se na odredbe ~lanova Zakona o vlasni~ko-pravnim odnosima koje se primjenjuju na
konkretan slu~aj
- Kad vi{e tuìlaca podnese tu`bu, izreka presude sadrì dosu|eni doprinos za svakog od njih
posebno (pa makar se radilo i o identi~nim iznosima)
- Razlog za ovakvu izreku: razli~ito vrijeme prestanka ove zakonske obaveze za tuìoce
NEMATERIJALNA [TETA
- Izreka presude treba sadràvati odluku o pojedina~nim iznosima dosu|ene nov~ane naknade za
sve vidove nematerijalne {tete
- Dobro obrazloìti usvojeni prigovor podijeljene odgovornosti (procenat, utvr|enu naknadu i
dosu|enu naknadu nakon odbijanja doprinosa)

Cards 2005 Modul 8

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Cards 2005 Modul 8

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Cards 2005 Modul 8

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Visoko sudsko i tu`ila~ko vije}e Bosne i Hercegovine

Visoko sudbeno i tu`iteljsko vije}e Bosne i Hercegovine

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tu`ilaca u F BiH

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tu`ilaca u RS

Sarajevo, 2007. godine

Branko Peri} Biljana Mari}

Visokog sudskog i tu`ila~kog vije}a Centra za edukaciju sudija i tu`ilaca

Centra za edukaciju sudija i tu`ilaca

OP[TE NAPOMENE ..............................................................................................................7

PODMODUL I - Uvod presude ............................................................................................11

PODMODUL II - Izreka presude..........................................................................................19

PODMODUL III - Obrazlo`enje presude – zna~aj ............................................................39

PODMODUL IV - Jezik sudskih odluka ..............................................................................71

PISANJE PRESUDE ..............................................................................................................94

Kategorije Modul pod nazivom Metodologija izrade presude u gra|anskim stvari-

METODOLOGIJA IZRADE PRESUDE U PARNI^NIM STVARIMA

# 5. Op}inski sud u Visokom, sudija Mijo Miji}, u pravnoj stvari tu`ioca JP

IZREKA PRESUDE O OBAVEZI IZDR@AVANJA

# 2. Odbija se tu`ba tu`ioca Amira Ahmetagi}a. protiv malodobne Amine Ahmetagi} i

# 4. Prvostepenom presudom razveden je brak parni~nih stranaka, a malodobna Azra

# 5. Mijenja se presuda Osnovnog suda u Zenici broj: P-625/93 od 18.01.1994. godine

# 6. Na osnovu ~lana 55. Porodi~nog zakona razvodi se brak zaklju~en dana

# 7. Obavezuje se tu`eni da za potrebe malodobnog tu`ioca izdvaja po 30% od svoje

IZREKA PRESUDE O DOSU\ENOM NOV^ANOM POTRA@IVANJU

# 2. Obavezuje se tuèna da isplati prvotuìocu iznos od 1.014,72 KM, drugotuìocu

# 3. Usvaja se tu`beni zahtjev tu`ioca Borisa Tadi}a i obavezuje se tu`eni Dru{tveni

# 4. Obavezuje se tu`eni da isplati tu`iocu iznos od 7.100,00 KM sa zakonskom

# 5. Obavezuje se tu`eni da tu`iteljici isplati na ime trudni~nog bolovanja za period od

# 7. Obavezuje se tu`eni da tu`iteljici isplati iznos od 6.200,00 ({esthiljadadvijestotine)

# 8. Tuèni je duàn isplatiti tuìocu naknade pla}e za period od 01.01.2004. godine do

IZREKA PRESUDE O DOSU\ENOJ NAKNADI NEMATERIJALNE [TETE

# 2. Obavezuje se tu`eni "Kamel Osiguranje" da tu`iteljici Razi [e~i} iz Zavidovi}a

# 3. Odbija se tu`ba kao neosnovana.

* Izreka ove presude mogla bi glasiti:

IZREKA PRESUDE O PREDAJI U POSJED I UTVR\ENJU PRAVA VLASNI[TVA

# 1. Tuèni je duàn predati tuìteljici u posjed ove stvari:

# 2. Obavezuje se tu`eni da tu`iocu preda u posjed poslovnu prostoriju i pokretne stvari

# 3. Tuèni je duàn priznati tuìocu pravo vlasni{tva na pomo}noj zgradi, ljetnoj

# 4. Obavezuju se tu`eni da tu`iocu priznaju pravo vlasni{tva na nekretnini k.~. broj

# 7. Utvr|uje se da je tu`iteljica vlasnica na nekretninama ozna~enim kao k.~. 388/1

* 8. Obavezuje se tu`eni da preda u posjed tu`iocu ku}u sagra|enu na k.~. 674/1

* 9. Tuèni je duàn predati tuìocu poslovnu prostoriju koja se sastoji od prodajnog

IZREKA PRESUDE O UTVR\ENJU PRAVA SLU@NOSTI

# 1. Utvr|uje se da tu`ilac ima pravo slu`nosti u korist svoje nekretnine k.~. 51

Ili na sljede}i na~in:

# 2. Odbija se tu`ilac sa tu`benim zahtjevom.

IZREKA PRESUDE U RADNOM SPORU

# 1. Poni{tavaju se rje{enja tu`ene: broj: 34-7122-448 od 08.02.2005. godine na

# 2. Odbija se tu`beni zahtjev.

# 3. Poni{tavaju se rje{enja tu`ene broj: 34-712-1/04 od 18.02.2005. godine i broj: 01-

# 4. Poni{tava se rje{enje tu`enog broj: 22-741-8/02 od 01.09.2002. godine.

IZREKA PRESUDE O TRO[KOVIMA PARNI^NOG POSTUPKA

# 2. Tuìlac je duàn platiti tuènom tro{kove postupka u iznosu 97,00 KM.

# 3. Obavezuje se tu`eni da snosi parni~ne tro{kove u ukupnom iznosu od 209,00 KM.

# 5. Tro{kovi postupka padaju na teret tu`ioca.

# 6. Konstatuje se da tuìlac od tuènog potraùje na ime tro{kova postupka iznos od

# 7. Obavezuju se tu`eni da tu`iocu isplate iznos od 600,00 ({eststotina) KM na ime

Svi procesni zakoni, koji se primjenjuju na podru~ju Bosne i Hercegovine, na identi~an

NAVODI TU@BE I TU@BENOG ZAHTJEVA TE ODGOVORA NA TU@BU