TTP 3-23.

01
TTP 3-23.01

ODBRANA BAZA-LOKACIJA

ODBRANA BAZA-LOKACIJA

2014.

2015.
 BOSNA I HERCEGOVINA
MINISTARSTVO ODBRANE/OBRANE BiH
ZAJEDNIĈKI ŠTAB/STOŢER ORUŢANIH SNAGA

ODBRANA BAZA-LOKACIJA
(TTP 3-23.01)

2015.
Naziv izdavaĉa – Komanda za obuku i doktrinu
Nosioc aktivnosti izrade – Odjel za doktrinu
Urednik:major Jozo Martinović
Saradnici: major Goran Rajkovaĉa
Lektor:Nermin Karadţa
Struĉni redaktor: major Jozo Martinović
Tehniĉki urednik i korektor: major Nermin Kerić

Štamparija:
 BOSNA I HERCEGOVINA БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА
Ministarstvo odbrane/obrane Министарство одбране
Zajedniĉki štab/stoţer OS BiH Заједнички штаб ОС БиХ

Broj: 16-05-03-30-28-186/15
Datum: 14.12.2015. godine

Na osnovu ĉlanova 20. i 22. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine (Sluţbeni

glasnik Bosne i Hercegovine, broj 88/05) i ĉlana 44. Pravilnika o razvoju i
upravljanju doktrinarnim publikacijama u MO i OS BiH (decembar 2014.
godine),

ODOBRAVAM

Upotrebu TTP 3-23.01 “ODBRANA BAZA-LOKACIJA” u komandama i

jedinicama Oruţanih snaga Bosne i Hercegovine

NAĈELNIK ZŠ
generalpukovnik
Anto Jeleĉ
UDK broj:355.452
Doktrinarna publikacija: TTP 3-23.01 “ODBRANA BAZA-LOKACIJA”
Izdavaĉ: Komanda za obuku i doktrinu
Mjesto i naziv štamparije:
Godina izdanja: 2015.
Broj strana:162
Tiraţ __________________

Namjena publikacije:

Priruĉnik „Odbrana baza-lokacija“ daje doktrinu, taktike, tehnike i procedure o

tome kako se organizuje i brani jedna isturena lokacija. Namijenjen je
prvenstveno komandantima, komandirima i jedinicama koji se pripremaju za
odlazak u misiju izvan teritorije BiH, te instruktorima u OS BiH.
 SADRŢAJ
ODBRANA BAZA/FOB
UVOD .............................................................................................................. 11
POGLAVLJE 1
OPĆI DIO ........................................................................................................ 13
1.1. DEFINICIJE ..................................................................................... 13
1.2. PRIJETNJA OPERATIVNOM OKRUŢENJU ............................. 15
POGLAVLJE 2
KOMANDOVANJE I KONTROLA ............................................................. 17
2.1. KOMANDOVANJE I KONTROLA............................................... 17
2.2. KOMUNIKACIJSO INFORMACIJSKI SISTEM (CIS). ............ 23
2.3. DRUGE TEHNOLOGIJE KOJE SU PRIMJENJIVE U
SIGURNOSTI ........................................................................................... 27
2.4. DIZAJN CIS ...................................................................................... 30
2.5. PLANIRANJE CIS ........................................................................... 31
POGLAVLJE 3
ZAŠTITA SNAGA .......................................................................................... 33
3.1. KOMANDNE ODGOVORNOSTI .................................................. 33
3.1.1. Elementi komandovanja .......................................................... 33
3.1.2. Štabne funkcije u zaštiti snaga ................................................. 33
3.2. ZAŠTITA BAZA OD NAPADA ...................................................... 41
3.2.1. Smjernice za komandire straţe i straţare ................................. 43
3.2.2. Duţnosti pripadnika komande jedinice .................................... 45
3.2.3. Dvojne odgovornosti pripadnika jedinice na osiguranju: ........ 47
3.2.4. Odgovornosti za vezu i komunikaciju sa nadreĊenim,
podreĊenim i susjednim komandama kao i sa voĊama timova: ......... 48
3.2.5. Saradnja i koordinacija izmeĊu ĉlanova komande, kao i izmeĊu
odjeljenja i timova ............................................................................. 48
3.2.6. Komunikacije ........................................................................... 49
3.2.7. Obavještajni rad ....................................................................... 49
3.2.8. Podaci o karakteristikama prijetnji .......................................... 51
3.2.9. Intervju sa zarobljenicima/zadrţanim ljudstvom ..................... 51
3.2.10. Koordinacija i subordinacija .................................................. 51
3.2.11. Izvori i prikupljanje podataka ................................................ 52
3.2.12. Procjena, izvještavanje i zahtjevi za pomoć ........................... 52
3.2.13. Operativno štabne aktivnosti.................................................. 53
3.2.14. Taktiĉke radnje i postupci ...................................................... 57

7
 3.2.15. Taktiĉki postupci i procedure prilikom vršenja sluţbe
osiguranja objekata ............................................................................ 64
3.2.16. Postupanje s eksplozivnim sredstvima (napravama) ............. 67
3.2.17. Poznavanje i svijest o minama .............................................. 73
3.2.18. Konvoji i pratnja konvoja - Convoys and escorts .................. 76
POGLAVLJE 4
ODBRANA PERIMETRA (ZAŠTITNOG POJASA) ................................. 83
4.1. SIGURNA UDALJENOST .............................................................. 83
4.2. FIZIĈKE PREPREKE .................................................................... 83
4.2.1. Prepreke................................................................................... 83
4.2.2. Vrste fiziĉkih prepreka ............................................................ 84
POGLAVLJE 5
IZVOĐENJE MJERA ZAŠTITE SNAGA ISTURENE BAZE ZA
OPERACIJE ................................................................................................... 87
5.1. NASUMIĈNE PROTIVTERORISTIĈKE MJERE (PLAN
VARKE) ................................................................................................... 87
5.1.1. Razmatranja/promišljanja ........................................................ 87
5.1.2. Primjeri: ................................................................................... 88
5.2. KONTROLA ULAZA ZA LJUDSTVO ......................................... 88
5.2.1. Opća pravila za pregled ljudstva ............................................. 88
5.2.2. Tehnike pretraga ...................................................................... 89
5.2.3. Pretraga ljudstva ...................................................................... 93
5.2.4. Kontrola pješaka ...................................................................... 96
5.3. RASVJETA ....................................................................................... 99
5.3.1. Sigurnosna rasvjeta.................................................................. 99
5.3.2. Dokazana praksa sigurnosne rasvjete .................................... 100
5.3.3. Stajališta o pogledu rasvjete zaštitnog pojasa - perimetra. .... 100
5.3.4. Mišljenja u vezi rasvjete za straţarska mjesta ....................... 101
5.3.5. Mišljenje u vezi rasvjete na ECP. .......................................... 102
5.4. OSMATRAĈKI TORNJEVI ........................................................ 102
POGLAVLJE 6
ZAŠTITA BAZA OD NEPOSREDNE VATRE (C-RAM) ....................... 105
6.1. STUBOVI - OSNOVI ODBRANE C-RAM ................................. 105
6.2. NIVOI AKTIVACIJE ODBRANE C-RAM ................................ 107
POGLAVLJE 7
PROTIVZRAĈNA ODBRANA JEDNE BAZE ........................................ 109
7.1. KONVEKCIONALNA ZRAĈNA PRIJETNJA.......................... 109
7.2. DRUGE VRSTE ZRAĈNE PRIJETNJE ..................................... 109

8
POGLAVLJE 8
ELEKTRONSKO RATOVANJE U ODBRANI BAZA ............................ 111
8.1. OPĆI DIO........................................................................................ 111
8.2. RASPOREĐIVANJE SREDSTAVA ELEKTRONSKOG
RATOVANJA ZA ZAŠTITU BAZE ..................................................... 111
8.3. MREŢA OMETAĈA...................................................................... 112
8.4. MREŢA RADIO LOKATORA ..................................................... 112
POGLAVLJE 9
SNAGE SIGURNOSTI ................................................................................ 115
9.1. ODGOVOR NA INCIDENT.......................................................... 115
9.2. AKTIVIRANJE SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF). .. 116
9.3. PRIPREMA SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF).......... 117
9.4. UPOTREBA SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF) ......... 118
9.4.1. Primjer akcije QRF u jednom općem sluĉaju ........................ 118
DODATAK A - PROCEDURA KONTROLE ULAZA VOZILA ............ 121
DODATAK B MJERE SIGURNOSTI INSTALACIJA I BAZA ............. 141
B.1. IZRADA I IMPLEMENTACIJA PLANOVA SIGURNOSTI ... 141
B.1.1. Sistem zaštite......................................................................... 141
B.1.2. Definisanje plana sigurnosti .................................................. 141
B.1.3. Plan primjene ........................................................................ 143
B.2. ZONE SIGURNOSTI BAZE ........................................................ 143
B.3. PROCJENE SIGURNOSTI .......................................................... 144
B.4. KINOLOŠKI TIMOVI ................................................................. 145
B.5. RADOVI NA IZGRADNJI UTVRDE......................................... 145
B.6. PLAN SAMOZAŠTITE ................................................................ 148
B-7. PLAN ZA VANREDNE SITUACIJE .......................................... 151
B.8. OPREMA ZA VANREDNE SITUACIJE .................................... 154
B.9. REALIZACIJA PLANA ZA VANREDNE OKOLNOSTI ........ 156
B.10. KONTROLISANE ZONE ........................................................... 157
REFERENTNA BIBLIOGRAFIA .............................................................. 159
SKRAĆENICE.............................................................................................. 161

9
10
 ODBRANA BAZA/FOB
UVOD
U ovoj publikaciji se obraĊuju aktivnosti gdje vojne snage koriste dio
svojih kapaciteta da bi se tenzije meĊu zemljama ili razliĉitim frakcijama istih
zemalja odrţale ispod praga općeg sukoba. Ovi angaţmani se većinom provode
van drţavnog teritorija što ukljuĉuje slanje snaga na nepoznato i nesigurno
borbeno podruĉje.
Provodi se u uslovima koji su promjenjivi, koji mogu uticati na razliĉite
aspekte, radi ĉega su kompleksni i politiĉki veoma osjetljivi.
Osim toga, potrebno je istaći da u istom podruĉju mogu biti istovremeno
provoĊene operacije opće borbe, operacija podrške miru, vojne mirnodopske
akcije i operacije ograniĉene intervencije, ne iskljuĉujući mogućnost prelaska s
jedne vrste na drugu u pokretu.Suštinski je usmjerena prije svega na zaštitu
snaga.
Operacije se izvode u operativnom okruţenju gdje prijetnja, u uslovima
asimetriĉne (nekovencionalne) borbe, moţe doći iz bilo kog pravca i podruĉja u
kojima se jedinica razmješta nisu u neposrednoj blizini. Prema tome, potrebno
je, uspostaviti jedno sigurno mjesto za smještaj vlastitih snaga s kojeg mogu
efikasno nadzirati većinu podruĉja koje im je dodijeljeno. Cilj kontrole velikih
površina terena i graĊanstva koje ga naseljava s limitiranim brojem pripadnika
zahtjeva kontinuiranu prisutnost jedinica. U pozitivnom sluĉaju, stvara
dinamiku proširivanja kontrole protivpobunjeniĉkim aktivnostima: patrola,
pretresa, zašite ruta, itd.. a koje zahtijevaju manje-više permanentan premještaj
jedinica iz osnovnih baza na isturene poloţaje raznih vrsta. Ovi poloţaji, baze
ili mjesta, moraju ispunjavati minimalne uslove zaštite i vatrene podrške,
informisanja i logistike prema jedinicama koje ih zauzimaju privremeno ili
permanentno.
Ova publikacija ne nastoji biti katalog pravila koja se moraju obavezno
primjenjivati, nego lepeza mogućih zadataka, budući da su veliĉina korištenih
snaga i operativno okruţenje tako široki da bi bilo kakav pokušaj u tom smislu
bio suvišan.
Publikacija nastaje s namjerom da usmjeri razliĉite ešalone komandovanja
rasporeĊenih snaga, ili onih što će biti rasporeĊene, za scenarije koji su sliĉni
onim koje su prethodno opisani. Jedan scenarij gdje najbolje riješenje moţe biti
uspostavljanje permanentnih baza, iz razloga vremenskog trajanja operacije,
gdje se moţe raditi o godinama, radi potrebe uspostavljanja fiziĉke prisutnosti
(kontrole podruĉja) i zato što nije potrebna mobilnost za postizanje ciljeva,
budući da ti ciljevi nisu na terenu nego meĊu stanovništvom.
U poglavljima koja ĉine publikaciju se opisuju aspekti koji se trebaju imati
u vidu s ciljem odbrane jedne baze od raznih prijetnji, na naĉin da snage koje su
smještene u njoj mogu nastaviti s ispunjavanjem svoje misije.

11
12
 POGLAVLJE 1
OPĆI DIO

1.1. DEFINICIJE
Iskustvo je definisalo više vrsta baza i isturenih mjesta, imajući u vidu
njihovu veliĉinu i jedinice koje su u njoj smještene, sluţbu i stepen sigurnosti:
a. Baza za isturene operacije-Forward Operational Base (FOB)
Radi se o vojnoj poziciji koja je isturena i zaštićena, a koja se nalazi na
teritoriji koja se obiĉno nalazi u procesu stabilizacije, koja omogućava:
1) Kontrolu i sigurnost zone, olakšavajući slobodu kretanja,
2) Mogućnosti za planiranje operacija,
3) Podršku taktiĉkim operacijama,
4) Odrţavanje borbenih sposobnosti za buduće akcije,
5) Logistiĉku podršku,
6) Ako je potrebno, obuka jedinica.
U krajnjoj liniji, baza za isturene operacije (FOB) taktiĉki i operativno, je
jedna platforma za rasporeĊivanje snaga. Uobiĉajeno je da jedna jedinica tipa
taktiĉka grupa zauzima jednu bazu za isturene operacije (FOB) u svojoj zoni
odgovornosti, i da će sama izabrati mjesto za njen smještaj na osnovu
dodijeljene misije.
Jedan od ciljeva FOB je da odrţi borbene kapacitete jedinica koje ih
zauzimaju, a za njih je to mjesto gdje borave i pripremaju se za naredne
operacije u borbenom podruĉju. Kao posljedica svog poloţaja, blizini podruĉju
operacija, skraćuju vrijeme za reakciju jedinica i povećavaju vrijeme koje
jedinice mogu posvetit ispunjavanju svoje misije u zoni.
Kao osnovna karakteristika, sve FOB moraju posjedovati odreĊeni stepen
autonomije i samostalnosti koji im omogućava da u toku utvrĊenog
vremenskog roka mogu da osiguraju:

a) Zaštitu,
b) Infrastrukturu,
c) Centar za komandovanje i kontrolu koji će olakšavati provoĊenje borbenih
operacija,
d) Logistiĉku podršku.

Mogu postojati FOB koje su namijenjene za obuku jedinica, kako svojih

tako i lokanih jedinica koristeći realistiĉno okruţenje u cilju prilagoĊavanja na
operativno okruţenje.
13
 Općenito, FOB se uspostavljaju za jednu misiju i cilj a što zahtijeva analizu
i paţljivo planiranje, imajući u vidu posebno karakteristike terena koji ih
okruţuje, lokalnu situaciju i moguće prijetnje.
Lokacija FOB ima odluĉujući uticaj na njegovu uĉinkovitost, mora
raspolagati sa putnim komunikacijama koje su sigurne i adekvatne, mora biti
povoljna za odbranu, te prilagoĊena ispunjavanju misija. Sama izgradnja FOB i
njegova infrastruktra mora omogućiti dovoljan nivo odbrane i zaštitu snaga.
b. Istureno mjesto. Istureno mjesto je mjesto na kom se nalazi jedna manja
jedinica, tipa ĉete ili voda, a koje je uspostavljeno u podruĉju koje treba
staviti pod kontrolu ili koje je pod kontrolom pobunjenika, isto osigurava
sposobnost provedbe ograniĉenih borbenih operacija. Većinom je to taĉka
odakle polaze patrole, tamo primaju podršku za provoĊenje svojih misija,
snabdijevanje, sanitetsku podršku, informacije, i na tom mjestu ostaje sva
suvišna oprema koja im nije potrebna za provoĊenje misije. Pozicija je
povezana sa manevrima pretpostavljene jedinice koja ih istura na odreĊene
taĉke u svojoj zoni odgovornosti da bi uspostavila prisutnost snaga i bolje
kontrolisala podruĉje. U odreĊenim uslovima se uspostavljaju isturena
mjesta koja kasnije mogu prerasti u FOB. Pojavljuju se kao odgovor na
problematiku baza koje su veoma sigurne ali koje gube prisutnost meĊu
lokalnim stanovništvom, koje šalju patrole i prelaze duge opasne rute u
odlasku i povratku. Isturena mjesta uveliko povećavaju prednosti snaga
kao što su:
1) Omogućavanje kontinuirane prisutnosti u zoni odgovornosti,
2) Povećava osjećaj sigurnosti kod lokalnog stanovništva. Automatski
omogućava bolju informisanost i saradnju sa lokalnim stanovništvom,
3) Povećava sigurnost snaga jer prelaze manje udaljenosti do zone u kojoj
provode operacije,
4) Mogu se koristiti kao centri za operacije i platforme za slanje patrola,
5) Snage koje su rasporeĊene u njoj bolje poznaju podruĉje ĉime se
poboljšava uĉinkovitost,
6) Poboljšava se timski rad i obuka razliĉitih jedinica koje su istovremeno
rasporeĊene na isturenom mjestu. Pored drugih misija, isturena mjesta se
koriste za:
a) Ĉišćenje zone od pobunjenika,
b) Osiguravanje infrastrukture i putnih komunikacija,
c) Prikupljanje informacija,
d) Puţanje sigurnosti i podrške lokalnom stanovništvu,

14
e) Podrška vladi i lokalnoj upravi.
Bez obzira na veliĉinu jedinica koje ih zauzimaju ova isturena mjesta su
ranjiva, njihova zaštita mora biti osigurana, ne samo do strane te jedinice, nego
i od pretpostavljene jedinice koja je istura, a koja mora imati predviĊen
mehanizam podrške u sluĉaju da budu izloţeni napadima.

1.2. PRIJETNJA OPERATIVNOM OKRUŢENJU

Analiza prijetnje. S ciljem utvrĊivanja potpune vizije o prijetnji na baze i
aktivnosti koje se u njima provode, neophodno je:
a. Utvrditi realne i potencijalne kapacitete neprijatelja,
b. Oznaĉavanje ciljeva neprijatelja u odnosu na svoje ciljeve u pogledu zaštite
snaga,
c. Utvrditi koji su izvori informacija neprijatelja,
d. Procijeniti stepen rizika koji neprijatelj ţeli preuzeti u cilju napada na
razliĉite ciljeve koji se odnose na zaštitu naših snaga,
e. Utvrditi koju vrstu ciljeva neprijatelj smatra najvrijednijim,
f. Identificirati ciljeve, motivisanost, politiĉki i društveni uticaj, posvećenost i
stvaranje teroristiĉkih grupa. Procijeniti kako ovi faktori mogu uticati na
izbor ciljeva,
g. Identificirati metode koje najĉešće koristi neprijatelj pri svojim napadima,
kao što je bombardovanje, otmice, ubojstva, izazivanje poţara, uzimanje
taoca, upadi, sabotaţe ili upotreba Hemijsko, radiološko-biološko,
nuklearnog-Chemical, Biological, Radiological, and Nuclear (CRBN)
oruţja, te upotreba improvizovanih eksplozivnih naprava-Improvised
Explosive Device (IED).
h. Utvrditi kako i odakle neprijatelj prima vanjsku podršku,
i. Poznavati društvene i vjerske obiĉaje s ciljem analize njihovog uticaja na
provoĊenje operacija.

15
16
 POGLAVLJE 2
KOMANDOVANJE I KONTROLA

2.1. KOMANDOVANJE I KONTROLA

Jedna adekvatna struktura komandovanja i kontrole je suštinska za zaštitu
snaga ĉija se efikasnost pri odbrani jedne baze ţeli postići. Ta struktura će se
mijenjati, uglavnom u ovisnosti od stupnja organizovanosti terena i situacije
odbrane koja se ţeli postići u svakom trenutku. Da bi ilustrovali ovu tvrdnju
moţemo uzeti za primjer varijaciju koja se dešava u sredstvima komunikacije
koja povezuju radne timove koji provode radove izgradnje i snaga koje ih štite;
na poĉetku je logiĉno razmišljati o upotrebi prijenosnih radio ureĊaja koji će se
prilagoditi ritmu izgradnje baze sve do prelaska na sofisticirani informatiĉki
sistem koji nadzire senzore zadnje generacije koji će biti instalirani kad baza
bude završena u potpunosti. Na isti naĉin struktura komandovanja i kontrole se
ojaĉava i nadopunjava s napredovanjem radova isto kao i kompleksnost zaštite
baze. Zbog toga prva struktura koja se uspostavi mora biti dobro osmišljena da
bi se mogla modificirati bez drastiĉnih promjena koje bi izazvale probleme u
predviĊenom dizajnu odbrane. U tom smislu moraju se razlikovati dvije
strukture komandovanja i kontrole nezavisno od stepena prijetnje u zoni u kojoj
se baza nalazi. Prema tome, rijeĉ je o permanentnoj i kriznoj strukturi:
a. Permanentna struktura. To je ona struktura koja podrţava svakodnevne
misije kontrole i sigurnosti baza, bez obzira na stepen prijetnje koji postoji
u zoni rasporeda. Tako moţemo susresti, na primjer, da je permanentna
struktura odbrane jedne baze saĉinjena od pripadnika civilne zaštitarske
tvrtke i nalazimo se u jednoj savezniĉkoj zemlji gdje ne postoji prijetnja, ili
nasuprot tomu, da se sastoji od velikog broja naoruţanih straţara sa
detaljnim pregledom pri ulasku i elektronskog nadgledanja zaštitnog
pojasa, ako se nalazimo u jednom podruĉju sa većom prijetnjom.
b. Krizna struktura. Aktivna je u momentima napada sa eskaliranjem
nasilja, obuhvata prethodnu i preuzima komandovanjem odbranom na
jednom zaštićenom mjestu, pridodajući sistemu odbrane sredstva koja nisu
aktivna ili rasporeĊena permanentno. Povećava strukturu komandovanja i
kontrole u znaĉajnom obimu, dajući funkcionalnost sistemu odbrane. Mora
biti definisana od prvog trenutka i mora biti uvjeţbavana njena aktivacija i
provjera procedura uspostave i veza meĊu njenim pripadnicima.
U nastavku se pokazuju primjeri upotrebe više struktura komandovanja i
kontrole u razliĉitim situacijama izgradnje i upotrebe jedne baze.

17
 Zapoĉinjanje radova. Taktiĉka situacija- zavisno od stepena prijetnje
moţemo se naći u situaciji da moramo uspostaviti vezu sa sljedećim organima:
1) Komandno mjesto višeg nivoa od jedinice koja koristi bazu (u nekim
sluĉajevima radi se o organu na drţavnom teritoriju),
2) Komandno mjesto snaga za zaštitu koja osigurava radove izgradnje,
3) Osmatraĉke taĉke,
4) Poloţaji oruĊa i oruţja,
5) Stanice za reakciju,
6) Jedinice radnika.
U ovoj situaciji nema velike razlike izmeĊe permanentne i krizne strukture.

18
 BAZA ZA
REGIONALNU
PODRŠKU

OSMAT-
RAĈNICA
POLOŢAJ
KOLEKTIVNOG
ORUĐA

KOMANDNO
MJESTO
ZAŠTITNIH
OSMAT- SNAGA
RAĈNICA
OSMAT-
JEDINICA RAĈNICA
RADNIKA

ZAŠTITNE
SNAGE

POLOŢAJ
KOLEKTIVNOG
ORUĐA

OSMAT-
RAĈNICA

TAKTIĈKA RADIO
KOMUNIKACIJA
KOMUNIKACIJA NA VELIKE
UDALJENOSTI

Slika 2.1.: Šema moguće strukture CIS na početku radova izgradnje jedne baze.

19
 Nedovršena baza moţe biti korištena za smještaj snaga, ali nema
kompletirane sve sisteme odbrane. U kriznoj strukturi komandovanja i kontrole
broj uĉesnika sa kojima je potrebno ostvariti komunikaciju se znaĉajno
povećavaju (Slika 2.2. i Slika 2.3.) te mogu biti utvrĊene jasne razlike izmeĊu
permanentne i krizne strukture:
a) Straţara,
b) Osmatraĉki tornjevi i straţarska mjesta,
c) Poloţaji oruĊa i oruţja,
d) Stanica za reakciju,
e) Komandno mjesto smještenih jedinica,
f) Mjesto za komandovanje i kontrolu pretpostavljene jedinice,
g) Kontrolna taĉka ulaza. Aktivaciju centra za odbranu baze (aneks straţa),
h) Zaštićena straţarska mjesta,
i) Zaštićeno komandno mjesto,
j) Prva pomoć,
k) Zaštićena komandna mjesta podreĊenih jedinica,
l) Centar za komunikacije i elektronsko ratovanje,
m) Komandno mjesto pretpostavljene jedinice,
n) Taĉke koje su definisane kao kritiĉne.

20
 RADIO KOMUNIKACIJE
ŢIĈNA/TELEFONSKA
STRAŢARSKA KOMUNIKACIJA
KUĆICA

POLOŢAJ
KOLEKTIVNOG
NAORUŢANJA

STRAŢARSKA STRAŢARSKA
KUĆICA SLUŢBA

OSMATRAĈKI
TORANJ
KONTROLA
ULAZA

STANICA ZA
REAKCIJU
KOMANDA
SMJEŠTENIH
JEDINICA

STRAŢARSKA
KUĆICA

Slika 2.2. Permanentna CIS struktura završene baze

21
 SANITET

ZAŠTIĆENA
KOMANDNA KOMANDA
MJESTA NADREĐENE
SMJEŠTENIH JEDINICE
JEDINICA
CENTAR
ZAŠTITA ZA VEZE
LJUDSTVO
KRITIĈNE
TAĈKE
CENTAR ZA
STRAŢARSKA
ODBRANU
KUĆICA
BAZE
POLOŢAJ
STRAŢARSKA KOLEKTIVNOG
SLUŢBA ORUĐA
STRAŢARSKA
KUĆICA
KONTROLA
ULAZA

TORANJ ZA
NADGLEDANJE

KOMANDA
SMJEŠTENIH STANICA ZA
JEDINICA REAKCIJU

STRAŢARSKA
KUĆICA

LEGENDA

KOMUNIKACIJA U SLUĈAJU KRIZE

RADIO KOMUNIKACIJA

ŢIĈNA/TELEFONSKA KOMUNIKACIJA

Slika 2.3. Krizna CIS struktura jedne baze

22
2.2. KOMUNIKACIJSO INFORMACIJSKI SISTEM (CIS).
Opći dio. S ciljem uspostavljanja komunikacija u strukturi
komandovanja i kontrole, razmješta se sistem komunikacija i informacija-
Communication and Information Systems (CIS) , u daljem tekstu CIS, koji se
mora prilagoditi strukturi i potrebama jedinice. Na naĉin da će na poĉetku
radova sistem CIS bazirati u osnovi na radio ureĊaje, a nakon završetka istih u
osnovi će biti ţiĉni.
Sistemi CIS se tvore od opreme, ljudstva i procedura. U pogledu
opreme, moramo razlikovati sredstva komunikacija (telefon, radiotelefon, faks,
raĉunar) što su pomagala koja koristimo za komunikaciju sa mreţom i osnove
komunikacija, što se odnosi na naĉin na koji putuje naša komunikacija-kabal ili
zrak).
a. Sredstva komunikacija. Tehnološki kapaciteti neprijatelja, njegova
lahkoća da nabavi nova sredstva komunikacija i vještina da ih primjeni će
odreĊivati stepen elektronske prijetnje i odredit će nam koja sredstva
komunikacija moramo koristiti s ciljem odrţavanja sigurnosti pri
operacijama-Operations Security (OPSEC). U tom smislu moramo
razlikovati:
1) Komercijalna sredstva. To je oprema koja se moţe nabaviti u bilo kojoj
trgovinskoj radnji, veoma je jeftina, lako zamjenjiva i jednostavna za
odrţavanje i nudi kompatibilnost sa univerzalnim standardima. S druge
strane nisu zaštićeni od elektronskog ratovanja neprijatelja i veoma su
krhki kad je rijeĉ o vojnim zahtjevima, iako njihova niska cijena uveliko
kompenzira taj nedostatak.
2) Sredstva prema vojnim standardima- Military Standard (MILSTD).
Oprema koja ispunjava ove standarde ima veoma striktne zahtjeve u
pogledu svoje robusnosti i elektronske zaštite. Nasuprot prvima, ova
oprema je veoma skupa, njeno zanavljanje zahtjeva dug vremenski rok i
njeno odrţavanje je dugo i skupo. Osim toga, ova oprema obiĉno
funkcioniše na naĉin koji nije kompatibilan sa ostalim sistemima. Analiza
neprijateljskih sposobnosti će odrediti vrstu sredstava komunikacija koje će
biti izabrana, iako je veoma moguće u istoj strukturi CIS postoje obadvije
vrste sredstava, i vojna i komercijalna.
b. Prijenosnici komunikacija. zavisno od neprijateljske prijetnje, prenosnici
komunikacija se biraju i na osnovu duţine boravka u bazi, kao i od
napredovanja radova u izgradnji FOB.
1) Prenošenje putem zraka. Radio komunikacija je besplatan prenosnik,
nisu potrebni radovi da bi se uspostavila komunikacija i nezavisna je od
mjesta na kom se baza nalazi; s druge strane je podloţna neprijateljskom
prisluškivanju i moţe biti ometana.
23
2) Kabal od bakra. Skupa je njegova nabavka i polaganje, i potreban je
odreĊeni duţi boravak za njegovo postavljanje. Ne moţe biti ometan od
strane neprijatelja ali moţe biti prespojen na prisluškivanje.
3) Kabal optiĉkih vlakana. Sa istim zahtjevima cijene i polaganja kao i
bakreni, ali je imun na neprijatelja osim od fiziĉkog uništenja.
U sljedećem grafikonu se prikazuje kako variraju sredstva i nosaĉi CIS s
jedne strane u odnosu na nivou izgraĊenosti FOB, permanentnosti baze i
kompleksnosti sistema sigurnosti, a s druge strane u odnosu na postojeću
prijetnju. Na slici se istiĉe koje je sredstvo najidealnije za svaki sluĉaj.

24
Slika 2.4.: Sredstva i nosači komunikacija koji su najčešće koriste u bazama

25
Slika 2.5. Poređenje sredstava i nosača u skladu prijetnji i stepenu izvođenja
radova izgradnje

26
2.3. DRUGE TEHNOLOGIJE KOJE SU PRIMJENJIVE U SIGURNOSTI
Pojavljivanje novih tehnologija znaĉajno proširuje lepezu sredstava
komunikacija i senzora koji mogu doprinijeti sigurnosti. Mora se predvidit
njihova integracija u sistem CIS. Moţemo istaći, izmeĊu ostalih, sljedeće:
a. Sistem za praćenje vlastitih snaga (FFT) efikasno pomaţe kontrolu
patrola, osmatraĉa, stanica za reakciju, pomaţe da se efikasno provedu
planovi reakcije na nepredviĊene okolnosti.
b. Biometrijski indikatori. Postavljanje sistema na kontroli ljudstva pri
ulasku u FOB, a koji se baziraju na biometrijskoj kontroli oteţavaju
krivotvorenja ljudstva koje ulazi u bazu.
c. Radar 3D za detekciju pribliţavanja. Preciznost koju trenutno ima ova
vrsta radara, takoĊe poznatog kao radar sintetiĉkog otvaranja (SAR),
omogućava da nadgledanje zona sigurnosti u uslovima slabe vidljivosti i na
veće udaljenosti bude kompletno efikasnija, ako se kombinira sa
adekvatnim kamerama. Radar vrši detekciju a kamera vrši fokusiranje u
pravcu u kom je radar utvrdio detekciju, kombinirajući obadvije slike dobija
se jasna slika prijetnje u bilo kojim uslovima vidljivosti.
d. Kamere, noćni dvogledi i infracrveni zraci. Zajedno sa radarom SAR
kamera je efikasno sredstvo za nadgledanje baza u bilo kojim
meteorološkim uslovima. Kamere moraju biti povezane sa senzorima da bi
se izbjegao zamor i ljudska greška.

Slika 2.6: CAMERA IR SOPHIE. Ustupljeno od THALES

27
e. Radar protivraketni, protivartiljerijskii i protivbacaĉki-Counter
Rocket Artillery and Morter(C-RAM). Omogućava detekciju i
uništavanje projektila sa balistiĉkom putanjom iznad zaštitnog pojasa baze.
f. Senzori zvuka i toplote. Mogu biti korisni u blizini baze, iako su predmet
velikog broja laţnih upozorenja koja mogu oslabiti odbranu zbog zamora.
g. Informacione kontrolne sobe su:
1) Sistem za detekciju i nadgledanje. Sistem je potreban da bi se moglo
napraviti objedinjavanje svih podataka koje daje ljudstvo i senzori i dobije
konaĉan produkt.
2) Sistemi širenja uzbuna. Najmoderniji sistemi sposobni su da
interpretiraju indicije koje prikuplja sistem za detekciju i nadziranje i
preporuĉuju odgovarajući stepen uzbune. Najjednostavniji odgovaraju
zvuĉnim kodovima, kojima rukuje ljudstvo za usluge i koji se javljaju
pomoću sistema razglasa baze.
h. Senzori elektronskog ratovanja. Moderni sistemi elektronskog ratovanja
za blisku podršku borbi mogu ponuditi rano upozorenje, u blizini baze, u
pogledu radijskog djelovanja neprijatelja na sistemima kao što je
THURAYA, mobilnoj telefoniji i radio aparati komercijalnih i taktiĉkih
karakteristika (sl.2.7). Sistem moţe vršiti blokiranje mobilnih
komunikacija i radio frekvencija u blizini baze, oteţavajući koordinaciju
bilo kojeg napada. Snimci i analiza radio emisija neprijatelja su jedan
vaţan izvor informacija za odbranu baza.

28
 TERORISTIĈKA
GRUPA
TERORISTIĈKA
GRUPA

Slika 2.7:Kapaciteti za presjecanje i prisluškivanje elektronskog ratovanja bliske podrške

29
2.4. DIZAJN CIS
a. Opći dio. Ukupna struktura mora pruţati sposobnost komunikacije izmeĊu
svih elemenata koji sudjeluju u organizaciji odbrane baze na naĉin da se,
izmeĊu ostalog, mogu izvršiti sljedeće aktivnosti:
1) Odrţavati kontinuiranu kontrolu protiv neprijateljskih napada,
2) Odrţavati aţurnim izvještaje o obrambenoj organizaciji (stanje senzora,
patrola, stanica za reakciju),
3) Biti sposoban za širenje uzbune,
4) Izvršiti na efikasan naĉin zahtjev za neposrednom vatrom, zraĉnom
podrškom ili sanitetskom podrškom,
5) Izvijestiti i koordinirati snage za odgovor i njihove reakcije. Da bi sva ova
kontrolna mjesta, senzori, radari, itd.. mogli biti povezani potrebno je:
a) Jedan jak CIS sistem, koji mora biti umreţen i sa dovoljnim brojem
sredstava komunikacija i prijenosnika komunikacija; na naĉin da
neprijateljski napadi nemaju uticaj na opće funkcionisanje mreţe. Savjetuje
se, prema tome, upotreba optiĉkih vlakana ili bakrenog kabla kada je
potreban stalni boravak u nekoj bazi,
b) Da elementi koji se povezuju funkcionišu sa jednim zajedniĉkim
protokolom koji omogućava perfektnu integraciju svih elemenata
(interoperabilnost). Protokol koji se trenutno najviše koristi je SNMP
(jednostavan protokol za kontrolu mreţa) za senzore i TCP/IP za sisteme
komandovanja i kontrole.
b. Karakteristike. S ciljem ispunjavanja ovih aktivnosti CIS mora biti:
1) Klasifikovan. Sistem mora imati metode koji sprijeĉavaju nedozvoljen
pristup istom, te zaštitu pomoću šifriranja mogućih oticanja informacija
koje sistem na osnovu svog dizajna moţe izazavati. Ova karakteristika je
regulisana na osnovu prijetnje s kojom se suĉeljavaju naše snage,
2) Elektronski robusno/(Rad u oteţanim okolnostima). Mora se oduprijeti
prirodnim elementima kao elektronske oluje, ekstremna hladnoća i vrućina,
i radnjama namjerno izazvanim od ljudske strane (neprijateljsko
elektronsko ratovanje) ili ne namjerno (postojanje voda visokog napona,
repetitori, itd..),
3) Zamjenjljiv. Mora biti uduplan, i u nekim prilikama utrostruĉen, sa više
provodnika komunikacija (taktiĉki radio, mobilna telefonija ili kabal na
primjer); s ciljem sprjeĉavanja da jedan neprijateljski napad na samo jedan
sistem komunikacija (npr.. radio) izazove njegov kolaps,
4) Povjerljiv. Imat će se u vidu vrijeme ponavljanja smetnji i grešaka kod
opreme i vrijeme ĉekanja izmeĊu njihovog ponavljanja, na naĉin da sistem
ne izgubi svoje kapacitete u niti jednom trenutku.

30
2.5. PLANIRANJE CIS
Organ za savjetovanje CIS (G-6/GLAVNE KOMANDE) i jedinica
komunikacija odgovarajućeg ešalona moraju uzeti sudjelovanje od samog
poĉetka planiranja i organizovanja projekta dizajniranja baze i kasnijih radova.
U toku tog savjetovanja se mora reći kakva će biti sigurnost sa kojom će biti
dizajniran sistem CIS koji će podrţavati arhitekturu odbrane baze. Kljuĉne
odredbe ovog dizajna se postiţu tako što se usporedi prijetnja sa narednim
aspektima koji se odnose na sigurnost:

a. U vezi sigurnosti operacije (OPSEC). Procijenit će se:

1) Koja je kritiĉna informacija koja mora biti zaštićena,
2) Koje su naše slabe taĉke,
3) Procjena rizika,
4) Plan reakcije.

b. Imajući u vidu aspekte koji ĉine sigurnost komunikacija (COMSEC),

sagledava se:
1) Šifriranje komunikacija. CRYPTOSEC,
2) Fiziĉka sigurnost sredstava i nosaĉa komunikacija,
3) Sigurnost emisije komunikacija. TRANSEC,
4) Plan za kontrolu odašiljanja. EMSEC,
5) Planovi za varke zasnovanih na alatima za prikrivanje i simulacije.

c. Nadogradnja sistema. Kako je preporuĉeno, struktura koja se uspostavi

mora podrţavati naknadnu nadogradnju bez gubljenja svoje efikasnosti,
radi ĉega će se od poĉetka izvoĊenja radova razmišljati o krajnjem stanju
koje se ţeli postići, a poznavajući sljedeće aspekte, CIS mora da:
1) Ispunjava uslove u skladu sa potrebama, a ne u skladu sa ţeljama. Izabrati
sredstva i provodnike komunikacija na osnovu njihovih kapaciteta da
ispune zahtjeve jedinica, korisnika i usluga koje su istim potrebne,
2) Osigurati uslove sigurnosti informacija, u skladu sa vaţećim zakonskim
odredbama, na naĉin da se ne dogaĊa neovlašten pristup sistemu i da
najslabiji elementi mreţe, s te taĉke gledišta, ne daju relevantne podatke
koji imaju uticaj na sigurnost ukupnog sistema (cjeline),
3) Ispuniti zahtjeve energetske samostalnosti, na naĉin da sistemi imaju
neprekidno funkcionisanje bez obzira na trenutnu situaciju. Ovaj uslov se
postiţe tako što se dupliraju izvori napajanja energijom, pomoćnim
sistemima i putem, u nekim sluĉajevima, sistemima koji rade na osnovu
obnovljivih izvora energije (vjetar/fotoelektriĉka),
4) Biti fleksibilan pri njihovom dizajniranju, multinamjenska riješenja za
mreţu koja se uspostavi su dobar primjer fleksibilnosti,

31
5) Biti ojaĉan protiv svih vrsta oštećenja, namjernih ili sluĉajnih. U tom
smislu treba izbjegavati zraĉne vodove kablovima ili vlaknima, od
uobiĉajenih zemaljskih vodova kanalima iako troškovi budu veći da bi se
izbjegli smišljeni napadi.
6) Mora se provesti radioelektroniĉka studija svih emisora/senzora s ciljem
izbjegavanja meĊusobnih smetnji, i konflikata sa aparatima za napajanje
energijom, mreţama, opremom za elektronsko ratovanje, satelitskom
opremom, itd.,
7) Detaljno utvrditi odrţavanje sistema, poznajući unaprijed senzore i sisteme
koji bi iz tog razloga doveli cjelinu u nepovoljan poloţaj.
8) Ispuniti zahtjeve rada u mreţi sa ostatkom sistema komandovanja i
kontrole,
U nastavku se iznosi detaljno, kao primjer, jedna završena baza koja moţe
imati jednu strukturu za krizu sliĉnu prikazanoj na slici. Na njoj se mogu vidjeti
brojni senzori i centri za kontrolu, i takoĊer se moţe vidjeti dupli prsten voda
optiĉkim vlaknima da bi se osigurala uduplanost i robusnost cjeline.

KOMANDNO
MJESTO

MAGACIN
MUNICIJE

Slika 2.8. Prikaz krizne situacije

32
 POGLAVLJE 3
ZAŠTITA SNAGA

3.1. KOMANDNE ODGOVORNOSTI

Komandanti su odgovorni za osiguranje zaštite snaga -Force Protection-
(FP) unutar svojih operativnih podruĉja. Za FP je prije svega neophodno,
efikasno komandovanje i kontrola nad svim snagama i sredstvima koja se
nalaze u lancu komandovanja. Komandant daje smjernice štabu, ĉime
omogućava da vrše podršku operativnom planiranju i savjetovanje komandanta.
Na taj naĉin osiguravaju neprekidnu, kvalitetnu primjenu mjera FP. Vaţno je da
se na svim nivoima komandovanja taĉno odrede nosioci i njihove odgovornosti
u realizaciji mjera FP.

3.1.1. Elementi komandovanja

Komandanti definišu zahtjeve za FP svoje jedinice kroz odgovarajuće
direktive i instrukcije kojima detaljno regulišu elemente FP, ukljuĉujući:
a. Procjene rizika-prijetnji i odreĊivanje prioriteta.
b. Mogućnosti i resursi.
c. Raspored ljudstva, ukljuĉujući stepen borbene gotovosti i korištenje
ojaĉanja.
d. Komandne i štabne odgovornosti.
e. Komandovanje i kontrolu, te komunikacije i informativni sistemi (K4).
f. Sistem indikacija i upozorenja, te izvještavanja.
g. Planove i procedure.
h. Obuku i ocjenjivanje – ukljuĉujući vjeţbe, uĉestalost ponavljanja i
standarde.

3.1.2. Štabne funkcije u zaštiti snaga

Komandanti daju neophodne savjete, smjernice i podršku kako bi
fokusirali štab prema oĉekujućim zahtjevima u zaštiti snaga. Većina, ali ne i svi
elementi zaštite snaga već postoje u vojnim organizacijama, dok funkcije
komandovanja i kontrole imaju za cilj implementiranje sveobuhvatnih mjera.
Na operativnom nivou, koordinacija svih elemenata FP je od velike vaţnosti i
koordinacijska funkcija S-3/J-3 ima za cilj da iste uskladi, kako bi se postiglo
veće zajedništvo. Iako je komanda zajedniĉkih, savezniĉkih ili koalicionih
snaga naĉelno odgovorno za FP jedinice na terenu, uobiĉajeno je da se redovna
koordinacija FP u tim snagama vrši centralizovano od strane J-3.

33
a. Planiranje
1) Zaštita snaga mora biti paţljivo isplanirana na strategijskom, operativnom i
taktiĉkom nivou. Planiranje FP treba da bude ukljuĉeno i integrisano u sve
planove. Sastav snaga i njihova organizacija treba da odslikava sve
neophodne elemente i komponente FP, a koje su potrebni da bi se
implementirao operativni plan.
2) Planiranje FP je cikliĉan proces kojim se procjenjuje kljuĉna ovisnost
misije u odnosu na sve snage i sredstava, procjenjuju prijetnje, slabosti i
rizici i propisuju odgovarajuće kontrolne mjere i aktivnosti kako bi se
smanjile ili ublaţile identificirane slabosti i rizici. U ovaj proces su
ukljuĉene i analize naših slabosti u odnosu na neprijatelja i analize rizika.
3) Planiranje zaštite snaga mora biti integrisano u proces operativnog
planiranja-Operational Planning Process (OPP) i reflektovano u sve
osnovne i planove za nepredviĊene situacije. Kao što je i prikladno,
specifiĉna nareĊenja za FP, planovi, direktive, instrukcije, procedure i
ostale forme smjernica moraju biti razvijene kao produkt OPP.
b. Smjernice
Smjernice za FP moraju biti jasno izraţene u politikama, nareĊenjima,
planovima, direktivama i instrukcijama. Ove smjernice moraju biti redovno
distribuirane i delegirane. Pravila angaţovanja- Rules of Engagement (ROE) je
jedan od naĉina odobravanja odreĊenih mjera FP.
Direktive i instrukcije koje se odnose na ROE, i ostale koordinacijske
instrukcije moraju biti sinhronizovane sa mjerama FP. Maksimalno se trebaju
koristiti već standardizirani formati operativnih nareĊenja, operativnih planova-
Operation Plan (OPLAN), i druge forme direktiva kako bi se distribuirale
specifiĉne smjernice i informacije u vezi FP.
Pored toga, tokom izvršenja misije, potrebno je razmotriti i korištenje
matrice sikronizacije, kao i ostalih alata koji se koriste u Procesu donošenja
vojnih odluka- Military Decision Making Process (MDMP) , a koji će pomoći u
integrisanju FP sa ostalim operativnim funkcijama, kao što su komandovanje,
informisanje, vatrena moć, manevar i odrţavanje.
Komandanti na svim nivoima trebaju, ako je to potrebno, svojim
podreĊenim i štabu dati i dodatne smjernice po pitanju FP. Vaţno je da se
smjernice brzo distribuiraju do podreĊenih, kako bi se osiguralo da svaki nivo
komandovanja razumije komandantovu namjeru.

34
1) Koordinacija. Potrebno je da plan FP bude paţljivo koordinisan,
integrisan i sinhronizovan kako bi postao stvarni „višestruki mnoţilac
snaga“ (Force Mutiplier). Koordinacija FP tokom faza planiranja i
izvoĊenja bilo koje kampanje ili operacije je obavezna na strategijskim,
operativnim i taktiĉkim nivoima. Neophodna je koordinaciju FP vršiti kako
vodoravnom tako i uspravnom linijom komandovanja. Koordinacijom po
uspravnoj liniji komandovanja se osigurava da namjera nadreĊenog
komandanta, koja se odnosi na zaštitu i oĉuvanje snaga bude u potpunosti
shvaćena i ukljuĉena u nareĊenja i planove. Vodoravna koordinacija
osigurava da su ulazi razliĉitih štabnih cjelina, integrisani tokom planiranja
misije.
a) Strategijski nivo koordinacije. Na strategijskom nivou koordinacije,
uobiĉajeno je da J-3 osigurava neophodnu štabnu strukturu. Operativni dio
J-3 koordinira FP. Obiĉno, jedan oficir iz J-3 je odreĊen da predlaţe i daje
procjene komandantu na strategijskom nivou po pitanju FP, te koordinira
ulazne informacije štabnih oficira. U sluĉajevima gdje je oficir za FP
odreĊen u komandantovom posebnom štabu, J-5 osigurava da planiranje
FP bude ukljuĉeno i integrisano u sve operativne planove.
b) Operativni nivo koordinacije. Formacije, jedinice i štabovi na svim
nivoima doprinose FP kroz svoje razliĉite discipline i funkcije. Pošto će
operacije podrške miru biti zajedniĉke i/ili kombinovane, sinhronizacija
aktivnosti FP sa saveznicima, koalicionim partnerima i njihovim
sigurnosnim agencijama je neophodna. Ulazne informacije koje dostavljaju
štabovi i štabni oficiri, kao i aktivnosti brojnih vojnih jedinica, formacija,
kao i civilnih agencija, moraju biti koordinisani kako bi se osigurala
maksimalna efikasnost. J-3 i J-5 asistiraju komandantu na operativnom
nivou u koordinaciji i planiranju mjera FP.
c) Taktiĉki nivo koordinacije. Na taktiĉkom nivou, obiĉno je oficir za
operacije u jedinica odgovoran za koordinaciju FP, a u skladu sa
komandantovom namjerom, uz prijedloge koje daju obavještajni oficir,
oficir za sigurnost, oficir za komunikacije i informatiĉke sisteme i ostalo
kljuĉno ljudstvo. U idealnom sluĉaju, tok smjernica i informacija vezanih
za FP izmeĊu nadreĊenih i podreĊenih komandi trebao bi biti neprekidan.
Uobiĉajena organizacijska struktura, doktrine i procedure, kao i integrisani
komunikacioni i informacioni sistem poboljšavaju štabnu efektivnost i
efikasnost.
2) Nadgledanje
a) Komandanti i štabovi na svim nivoima moraju neprekidno nadgledati
prijetnje, slabosti i svoje vlastite pozicije u FP, te preduzeti odgovarajuće
mjere kako bi otklonili bilo kakvu uoĉenu nepravilnost. U skladu s tim,
analiza prijetnji je jedan kontinuirani proces. Pozicioniranje neprijateljskih
i vlastitih snaga u FP takoĊe je jedna bitna komponenta u shvatanju
35
 cjelokupne situacije na svim nivoima komandovanja. Оve informacije uz
poštivanje njihove osjetljivosti, trebaju biti ukljuĉene u redovni operativni
pregled koji dostavlja oficir za komunikacijske i informatiĉke sisteme.
b) Komandanti i štabovi trebaju koristiti sva raspoloţiva sredstva i alate kako
bi identificirali slabosti i nedostatke u FP. Neki od primjera ukljuĉuju
operativne i FP inspekcije, ocjene i procjene. Dinamiĉno izvještavanje i
mehanizam za povrat informacija omogućuju da se identificirane slabosti u
FP redovno otklanjaju i neophodni su za voĊenje operacija koje su u toku.
Na kraju, nauĉene lekcije i ono što je identificirano kao najbolja praksa se
kroz vjeţbe, izvještaje, brifinge, i kurseve mora razmjenjivati sa svim
susjednim jedinicama, agencijama i saveznicima.
c. Odgovornosti.
Zaštita snaga je odgovornost komandanta na svim nivoima.
1) Komandovanje. Dok se nadleţnost za FP moţe delegirati u okvirima
lanca komandovanja, komandanti na svim nivoima ostaju najodgovorniji
za sve aspekte FP svojih snaga. Potrebno je naglasiti da razliĉita ROE, uz
dodatna ograniĉenja koja proizilaze iz ROE zemlje domaćina-Host Nation
(HN) mogu znaĉajno da komplikuju dijapazon mjera za FP koji je
dostupan komandantu.
2) Koalicione, savezniĉke vojne snage. Mjere FP moraju biti primjenjene u
svim komandama, elementima i jedinicama koje su komandnom linijom
dodijeljene, kao i na kompletan personal. Da bi bila efikasna, FP treba biti
u potpunosti shvaćena kao osnovna odgovornost svih pripadnika u svakom
momentu.
3) Drţave koje upućuju jedinice. Drţave koje upućuju jedinice su
odgovorne za osiguranje vlastite FP, kao i za sudjelovanje u široj zaštiti
savezniĉkih snaga u podruĉju koje im je dodijeljeno. Ove zemlje moraju
izvijestiti savezniĉke ili koalicione komande ako se njihov koncept FP ili
kapaciteti znaĉajno razlikuju od onih propisanih od strane savezniĉke,
koalicione komande, nadreĊene komande ili imaju druge manjkavosti.
4) Zemlja domaćin. (HN), zajedno sa savezniĉkim komandama je odgovorna
za FP snaga nacionalnih kontingenata koji su locirani u okviru njihovih
suverenih granica i u skladu sa s uspostavljenim memorandumom o
razumijevanju, operativnim planovima, alternativnim planovima,
operativnim nareĊenjima, instrukcijama za planiranje vjeţbi i drugim
relevantnim dodatnim ugovorima. Pored toga, savezniĉke HN mogu da, u
okviru svojih mogućnosti, za potrebe FP savezniĉkog elementa izvrše
dodjeljivanje/pridodavanje personala u granicama svojih drţava ili
podruĉja operacija, a u skladu sa odgovarajućim Sporazumom o statusu
snaga-Status of Forces Agreement (SOFA).
36
5) Nivoi uzbunjivanja. Obavještajne i sigurnosne organizacije BiH u zemlji,
te odgovarajuće savezniĉke organizacije u podruĉju operacija su
odgovorne za procjenu prijetnje i za predlaganje neophodnog nivoa
uzbunjivanja na osnovu procijenjene opasnosti. U svakom sluĉaju,
komandantova operativna odgovornost ostaje da odluĉi koje će se zaštitne
mjere prihvatiti. NadreĊene komande odreĊuju odgovarajući nivo
uzbunjivanja za snage u okviru svog podruĉja operacija. Komandanti
podreĊenih jedinica mogu naknadno da koriste svoje pravo da dodatno
podignu sigurnosne mjere za svaki nivo uzbunjivanja; ali u svakom
sluĉaju, niţi nivo uzbunjivanja se ne moţe primijeniti bez specifiĉnog
odobrenja nadreĊenog komandanta. Potreba za odrţavanjem ujednaĉenog
pristupa FP mogu diktirati da komandanti uspostave prikladni nivo
uzbunjivanja u svojim operativnim podruĉjima. Mada postoji mogućnost
da doĊe do nesporazuma prilikom odreĊivanja nivoa uzbunjivanja,
komande trebaju da teţe da se pridrţavaju nivoa uzbunjivanja kojeg je
propisala nadreĊena komanda, i gdje je to neophodno, koordiniraju mjere
sa susjednim komandama.
d. Funkcionalne specijalnosti. Zaštita snaga se mora planirati i koordinirati
u okviru općeg OPLAN. Svaka od funkcionalnih specijalnosti koja
doprinosi zaštita snaga mora se paţljivo razmotriti i sinhronizovati sa
odgovarajućim štabnim elementima.
1) Obavještajni organ (J-2). Odgovoran za osiguranje preciznih,
pravovremenih i relevantnih obavještajnih podataka kako bi odgovorio
sigurnosnim zahtjevima u okviru podruĉja operacija i kako bi se odrţala
situacijska spremnost. Integrisana procjena prijetnje- Threat Assessment-
(TA) procjena prijetnje je prvi korak u konsolidovanju procjena prijetnji i
rizika i trebala bi biti koordinisana na strategijskom i operativnom nivou
kao dio procesa operativnog planiranja. Moguće da treba izraditi i dodatne
lokalne TA, s obzirom da prijetnja u misijama podrške miru moţe da se
mijenja u ovisnosti od etniĉkih i politiĉkih opredjeljenja civilne populacije.
Planom prikupljanja obavještajnih podataka koordinirat će se aktivnosti i
na prikupljanju podataka za FP.
2) Operativni organ (J-3). Uloga J-3 je da bude sabirna taĉka kroz koju će se
voditi operacije, na taj naĉin osiguravajuće jedinstvo djelovanja i
najefikasnije korištenje raspoloţivih resursa. Omogućuje organizaciju
komandovanja i kontrole, koja je neophodna da bi se izvele operacije
zaštite snaga, kontrolisalo trenutno stanje snaga, i informisao ZS OS BiH o
preovladavajućoj situaciji. Upravlja slijedećim funkcionalnim
specijalnostima u štabu kako bi osigurao FP u svom podruĉju operacija:
a) Sigurnost. Sigurnost, u kontekstu zaštite snaga, objedinjuje one mjere koje
su neophodne kako bi se snage i sredstva zaštitile od sabotaţa, terorizma,
direktnih i indirektnih napada na personal, opremu, lokacije, i linije
37
 komunikacije-Line Of Communication(LOC). Sigurnost obuhvata fiziĉke i
proceduralne mjere koje na svojoj nivou donosi odreĊena komanda i
integrisane su u opći plan, ali koje se uglavnom primjenjuju na lokalnom
nivou. J-3 osigurava raspoloţivost potrebnih snaga sigurnosti, kako bi se
sproveli sigurnosni planovi.
b) Hemijsko, biološka, radiološko-nuklearna - Chemical, Biological
Radiological, and Nuclear (CBRN) odbrana. Štabno ljudstvo zaduţeno
za CBRN odbranu osigurava savjete štabnih oficira po pitanju umanjenja
CBRN rizika. Ovo ljudstvo koordinira izradu strukture i operacije sistema
CBRN upozorenja i izvještavanja-Warning and Reporting(W&R),, kojim
je omogućeno rano izvještavanje o CBRN incidentima i brzo distribuiranje
procjena opasnosti, kako bi se doprinijelo razvoju opće slike operacija.
Kada su ukljuĉena u sastav jedinica na terenu, specijalistiĉka sredstva i
snage CBRN odbrane, kao što su CBRN jedinice za izviĊanje i
dekontaminaciju i jedinice za biološko nadgledanje, koordinisane su od
strane ljudstva CBRN odbrane i odreĊena su za upotrebu na cijelom
podruĉju operacija, a u skladu sa procijenjenom prijetnjom.
c) Protivzraĉna odbrana. Operacije protivzraĉne odbrane-Air
Defense(AD),, štite vlastite snage i vitalne interese od zraĉnog i raketnog
napada, a ukljuĉuju i aktivne i pasivne mjere. Aktivna AD obuhvata
odbrambene aktivnosti preduzete kako bi se uništila, neutralisala ili
smanjila efikasnost zraĉnog i raketnog napada. Pasivne mjere AD
obuhvataju sve ostale mjere, kako bi se individualnom i kolektivnom
zaštitom vlastitih snaga i kritiĉnih snaga i sredstava minimizirala
uĉinkovitost zraĉnog i raketnog napada.
d) Kontrolu gubitaka. Organ J-3 koordinira kontrolu gubitaka u okviru
podruĉja operacija. Uspostavlja procedure procjene gubitaka i uspostavlja
listu prioriteta svih snaga u cilju odgovora u sluĉaju incidenta i
minimiziranja efekata istoga. Kada je jedna incidentna situacija riješena,
koordinira, operaciju oporavka u cilju ponovnog uspostavljanja
maksimalne operativne sposobnosti.
e) Informativne operacije. Odjel za informativne operacije u J-3 je
odgovoran za koordinaciju informativnih operacija u okviru plana FP, kao i
za inicijative informativnih operacija zajedno sa mjerama elektornskog
ratovanja- Electronic Warfare(EW), operativne sigurnosti (OPSEC –
Operational Security) i psiholoških operacija-Psyhological Operations
(PSYOPS).
3) Inţinjerija. Oficir inţinjerije u komandi ili štabu je odgovoran za
koordiniranje inţinjerijskih misija u okviru J-3, J-4 i dijela štaba zaduţenog
za vojnu policiju. Te odgovornosti ukljuĉuju ojaĉavanje objekata,
podizanje barijera, odreĊivanje sigurnih odstojanja, ruta, ĉišćenje
aerodroma i luka, kao koordiniranje preţivljavanjem i uklanjanje
38
 neeksplodiranih ubojnih sredstava-Explosive Ordinance Disposal (EOD)..
Oficir inţinjerije izvršava operacije oporavka, a prema direktivama J-3.
4) Oficir vojne policije (Provost Marshal). Oficir vojne policije je savjetnik
po pitanju stanja sigurnosti, poštivanja reda i discipline u jedinicama i
odgovoran je za pitanja i politiku sigurnosti. Štabno ljudstvo vojne policije
je odgovorno za koordinaciju operacija realizacije zakona, lokalne
sigurnosti i zaštite lokacija, asistira štabnom ljudstvu J-3 i J-4 u planiranju
kontrole saobraćaja, postupanju sa ratnim zarobljenicima te daje podršku
civilno-vojnim operacijama.
5) Organ logistike (J-4). J-4 je odgovoran je za koordinaciju mjera FP za
logistiĉke snage i objekte. Jedna od odlika modernih nelinearnih operacija,
bez jasnih operativnih podruĉja, jeste nepostojanje relativno sigurnog
podruĉja u pozadini. Komanda na terenu moţe da odredi zajedniĉkog
koordinatora za sigurnost u sluĉajevima kada postoji znaĉajna prijetnja
logistiĉkim snagama, objektima i linijama komunikacija, te posebno u
sluĉajevima kada glavne snage neprijatelja ugroţavaju operacije podrške.
Ljudstvo zaduţeno za koordinaciju sigurnosti odgovorno je za
koordiniranje aktivnosti svih snaga koje su dodijeljene za zaštitu operacija
podrške i linija komunikacija, ukljuĉujući jedinice koje su dodijeljene za
misije FP.
6) Sanitet. Ljudstvo saniteta osigurava nadgledanje medicinskih aspekata FP.
Na taj naĉin se osigurava da su medicinski aspekti FP pravilno ukljuĉeni u
proces donošenja vojnih odluka. Medicinska zaštita snaga sastoji se od
poduzimanja protivmjera kako bi se odgovorilo na uticaje okruţenja, rizike
ranjavanja i bolesti, kroz preventivne i reaktivne mjere. Prva pomoć i briga
o povrijeĊenima u sluĉaju incidenta moţe takoĊe biti odgovornost ljudstva
saniteta.
7) Organ planiranja (J-5). Asistira komandantu u pripremi operativnih
planova i planiranju budućih operacija. Zaštita snaga mora biti integrisana i
prikazana u svim planovima i alternativnim planovima. Koordinira
planiranje FP u okviru štaba sa ostalim relevantnim funkcionalnim
specijalnostima, nadreĊenim i podreĊenim i susjednim komandama, kao i
sa civilnim vlastima.
8) Civilno-vojna saradnja. Ljudstvo civilno-vojne saradnje odgovorno je za
uspostavljanje i odrţavanje saradnje sa civilnim stanovništvom i
institucijama i organizacijama, kao što su lokalne vlasti, meĊunarodne
organizacije i nevladine organizacije, u cilju kreiranja civilno-vojnog
okruţenja koje će ponuditi najbolje moguće uslove. Operacije civilno-
vojne saradnje mogu ponuditi opcije kojima će se smanjiti i nivo potrebe
za FP.

39
9) Javno informisanje. Distribucija informacija koje se odnose na mjere FP
je neophodna u cilju osnaţivanja njihove primjene. Ured za javno
informisanje je odgovoran komandantu za planiranje i izvršenje aktivnosti
vojnih javnih poslova, ukljuĉujući medije, unutrašnje informisanje i odnose
sa lokalnom zajednicom.
e. Komandovanje i kontrola zaštitom snaga. Funkcije FP zahtijevaju od
naših snaga da imaju snaţne i fleksibilne sposobnosti komandovanja i
kontrole– Command and Control (C2), kako bi osigurale efikasnu C2 i
koordinaciju FP, a u cilju umanjenja mogućnosti ometanja operacija. U
sluĉajevima kada je to prikladno, mogu biti uspostavljene organizacijske
cjeline za FP, kako bi iste usmjeravale zahtjeve komande. Sistem C2 za FP
u komandama i jedinicama takoĊer treba biti osposobljen da kontroliše i
nadgleda formiranje i razvoj snaga i sredstava FP, kako bi se osigurala
zahtijevana jaĉina snaga.
f. Komunikacijski i informatiĉki sistem. Efikasno C2 je direktno zavisno
od dostupnih komunikacija i informacija, kao i dostupnosti pouzdanog
CIS, u podršci. Osim fiziĉkog napada na CIS i njegove objekte, CIS je
takoĊe osjetljiv i na mreţni kompjuterski napad/eksploataciju
kompjuterske mreţe od strane neprijatelja, koji na taj naĉin moţe da
prekine, onemogući i umanji mogućnosti korištenje našeg i nama
prijateljskih CIS ili da ugrozi informacije i baze podataka, kao što su one o
lokacijama jedinica, pokretima, planovima i nareĊenjima. Zbog toga,
komandanti moraju da razviju i implementiraju snaţne odbrambene i
zaštitne mjere kako bi zaštitili vlastiti CIS i osigurali povjerljivost,
integritet i dostupnost pohranjenih podataka.
g. Odnosi sa nacijom domaćinom. Naše snage mogu imati razliĉite odnose
sa svakom HN po pitanju FP. Većina snaga mogu boraviti unutar velikih
vojnih lokacija, dok se moţe desiti da se ostatak nalazi na samostalnim
lokacijama. Komandanti trebaju uspostaviti odgovarajuće komunikacija sa
lokalnim vojnim i civilnim vlastima, posebno gdje je FP zajedniĉka misija
komandanta i HN, kao što je to definisano odgovarajućim ugovorima.
Upozorenja i izvještavanja u sistemu zaštite snaga. W&R u sistemu FP u
okviru podruĉja operacija treba da se koristi već uspostavljenim procedurama iz
lanca komandovanja. Iako se W&R aktivnosti uobiĉajeno provode nakon
dogaĊaja, trebao bi biti uspostavljen jedan sistem W&R u granicama podruĉja
operacija za CBRN incidente i procijenjene rezultujuće opasnosti kako bi se
minimizirao rizik za zajedniĉke snage. Ovaj sistem takoĊe treba da
komandantima i štabovima na svim nivoima osigura precizne i pravovremene
informacijama o CBRN situaciji kako bi oni mogli preduzeti odgovarajuće
protivmjere za ublaţavanje efekata. W&R specifiĉno za FP treba biti jedino
korišteni kada druge procedure W&R ne postoje ili se smatraju neadekvatnim.

40
3.2. ZAŠTITA BAZA OD NAPADA
Napadi mogu biti izvedeni snajperima, minobacaĉkim napadom na
straţarska mjesta, bacanjem bombi, postavljanjem eksplozivnih naprava i
bombašima samoubicama koji se zalijeću s autima punjenim eksplozivom u
bazu. Od nedavno se koriste i otrovni plinovi kako bi se ubijalo i napadalo na
vojne baze. Napadi helikopterima na bazu su pokušavani a moguće je i
korištenje helikoptera za spašavanje i izvlaĉenje ljudstva iz zatvora što se
takoĊer moţe dogoditi u operacijama podrške miru.

a. Poĉetne odbrambene mjere opreza. U idealnim uslovima ako je moguće,

baza treba imati sigurnosnu zonu (tampon zonu) koja se proteţe dalje od
štićenog podruĉja i koja bi dozvoljavala da se uĉinkovito moţe braniti i
suprotstaviti uĉincima eksplozivnih naprava koje bi mogli postaviti
pobunjenici ili mogućem minobacaĉkom napadu. Veliĉina zone treba biti
srazmjerna stepenu prijetnje. Prilazne ceste u i iz baze trebaju biti
blokirane cestovnim blokadama ili obavezno provoditi zaustavljanje i
provjeru vozila. Potrebno je postaviti i betonske prepreke na mjesta i
prostore kako bi se sprijeĉilo parkiranje i ostavljanje vozila uz i blizu baze,
kao i maskirati i zaštiti odreĊena mjesta od moguće snajperske vatre.
Postavljanjem visoke ţice i ograda na odreĊena mjesta mogu se sprijeĉiti
preleti ili navoĊeni projektili. Unutar baze neka vitalna mjesta i podruĉja
trebaju daljnu zaštitu kao što su ulazi u spavaone, magacini municije,
glavni telefonski sistemi, sistemi za napajanje elektriĉnom energijom,
spremišta za vodu i svi cjevovodi za amdinstrativnu svrhu. Suprotno
ovomu sva podruĉja predviĊena za pregled ljudstva ili za sastanke s
civilnim institucijama trebaju biti blizu glavnog ulaza i što dalje od vitalnih
taĉki koje su unutar baze. Pristup mjestima u kojima se nalazi planovi,
karte i ostali vaţni podaci treba biti ograniĉen, te omogućen ulaz samo
onima koji su ovlašteni da ulaze u takve objekte. Kako bi sprijeĉili
nedozvoljeno spuštanje helikoptera u bazu, potrebno je pripremiti straţu
kako postupati u sluĉaju sumnjivog i nedozvoljenog helikopterskog
spuštanja. Ovo se moţe sprijeĉiti postavljanjem i razvlaĉenjem ţice preko
mogućih mjesta na koja bi se helikopter mogao spustiti. Kad je potrebno
štiti uzletno-sletnu stazu onda se ove mjere mogu proširiti postavljanjem
protivzraĉnog oruţja, unutrašnjim ophodnjama s vozilima, korištenjem
pasa, te planovima za vanredne situacije u sluĉaju padobranskog desanta.
Komandanti će trebati stalno nadograĊivati i mijenjati svoje planove o
sigurnosti, a sve u skladu sa s vremenom koliko dugo su u bazi i koliko
dugo će ostati u njoj. U poboljšanju ovakvih sigurnosnih mjera moţe
pomoći mijenjanje izlaza i ulaza u bazu, poboljšanje sistema ulaska i
sistema za vanredne i hitne situacije, te postupaka za iste.

41
b. Pregledavanje odbrambenih mjera. Vrlo je dobro periodiĉno pregledati i
provjeriti sigurnosne mjere i preispitati odbrambene mjere u i oko same
baze. Ovo se uobiĉajeno radi na osnovu vaţeće sigurnosne procjene i
obavještajne pripreme bojišta. Potrebno je takoĊer utvrditi rizik od poţara i
zaštiti vaţne opreme i sredstava. Potrebno je izraditi i planove za vanredne
situacije kojim bi se ojaĉala odbrana oko baze ako bi došlo do pogoršanja
politiĉke i sigurnosne situacije. Ako neprijateljske i zaraćene strane imaju
pristup naoruţanju ili tehnologiji koja nije razmatrana u procjeni prijetnji i
rizika za bazu, odmah je potrebno napraviti pregled i nadopunu procjene za
ukupnu sigurnost.
c. Poboljšanja sigurnosti baze. Ako u novouspostavljenoj bazi treba izvesti
neke radove, onda je prethodno potrebno izraditi plan odbrane tako da se
radovi izvedu brzo, sigurno i bez slabljenja ukupne sigurnosti baze. Faktori
koji mogu uticati na ovaj plan odbrane mogu biti:
1) Sigurno okruţenje. Sigurno okruţenje će se postići kontrolom svih cesta
koje vode ka mjestu gdje se izvode radovi bilo postavljanjem oklopnih
vozila , slanjem sluĉajnih patrola koje bi išle po dubini prostora i stvorile
uĉinak nepredvidivosti. Iznenadnim i sluĉajnim pretragama ljudstva koje
ulaze u sigurno podruĉje i unutrašnjim patrolama koje će pomoći u
identifikovanju i otkrivanju sumnjivih lica ili predmeta. TakoĊer se mogu
koristiti i maskirne mreţe kojima bi se zaštitili radnici od osmatranja i tako
dobili sigurnije okruţenje za radove.
2) Opstojnost (odrţivost). Radovi mogu biti dugotrajni i monotoni te se
mogu izvoditi u nepovoljnim uslovima. Kako bi se izbjegla napregnutost,
vrlo je vaţno da se ima dovoljno snaga i logistiĉke podrške za misiju.
Rezerva će omogućiti mogućnost rotacija patrola kroz razliĉite misije.
3) Odnosi sa lokalnom zajednicom. Zatvaranje cesta na duţe vrijeme će
smetati lokalnoj zajednici. Obavijest jedinicama i lokalnoj zajednici, dobro
planiranje, te ljubazno i uĉtivo ponašanje je jako vaţno kako bi se smanjili
ovi problemi, jer ako oni rastu mogu izazvati veće smetnje i privući
neţeljenu paţnju.
4) Komandovanje i kontrola. Gradnja i radovi će se ĉesto izvoditi unutar
odreĊenog podruĉja operacija a neizostavno će biti potrebna pomoć od
vanjske jedinice. Kako bi se izbjegao sukob interesa, potrebno je donijeti
jasne sporazume o komandovanju i kontroli koji će urediti mala podruĉja
operacija unutar već utvrĊenih operativnih granica.

42
3.2.1. Smjernice za komandire straţe i straţare

a. Komandovanje:
Komanda jedinice će svojim autoritetima i ĉinovima voditi jedinicu dajući
svojim podreĊenim cilj, motivaciju i usmjerenje ka uspješnoj realizaciji date
misije.
Komandanti odjeljenja/timova će svojom liĉnom ĉvrstinom, paţljivošću i
vještinama steĉenim kroz obuku uspješno voditi odjeljenja/timove u izvršenju
misije.
Komandir jedinice je odgovoran za efikasnu upotrebu potencijala jedinice
kojom komanduje. Efikasno komandovanje dozvoljava podreĊenim
komandantima da ispolje inicijativu, preuzmu rizik i iskoriste povoljnu prigodu
tokom realizacije misije.
NareĊenja će se izdavati usmeno i u pisanom obliku. Sluţbeni jezici na
kojima će se izdavati nareĊenja su hrvatski, srpski i bosanski jezik. Pismo na
kojem će se izdavati nareĊenja i pisati izvještaji su latinica i ćirilica.
Lanac komandovanja jedinice OS BiH za osiguranje objekata:
1) Komandir jedinice,
2) Zamjenik komandira jedinice/izvršni oficir,
3) Komandir 1. odjeljenja,
4) Komandir 2. odjeljenja,
5) Komandir 3. odjeljenja i
6) Komandir 4. odjeljenja.
b. Lanac komandovanja u okviru jedinice:
1) Komandir uz pomoć organa svoje komande izdaje nareĊenja komandirima
odjeljenja, a od njih prima izvještaje,
2) Ako kompletna jedinica izvršava misije na jednoj lokaciji komandir se
nalazi uz jedinicu i rukovodi aktivnošću,
3) Ako jedinica aktivnost izvodi na više lokacija komandir se nalazi gdje se
nalazi glavnina (najveći dio jedinice), a sa izdvojenim odjeljenjem/timom
komunikaciju odrţava sredstvima komunikacije ili preko nadleţnog
komandanta (kojeg imenuje za konkretan zadatak) komanduje tim timom,
4) Za rad i komandovanje nad odjeljenjem/timom odgovoran je komandir
odjeljenja/voĊa tima koji je podreĊen komandiru jedinice od koje prima
nareĊenja,
5) Komandiri odjeljenja/timova nareĊenja ne smiju primati ni od kog osim od
komandira jedinice, izvršnog oficira ili od ĉlanova komande jedinice na
kojega on delegira ovlasti (normalna situacija), a izuzetno ako iz nekog od
razloga nije komandir ili komanda jedinice u stanju da komanduje onda
nareĊenja mogu primiti i od pretpostavljene jedinice direktno (vanredne
43
 okolnosti), a u tom sluĉaju prvom mogućom prilikom hitno o tome
obavještavaju oficira za vezu i nadreĊenu komandu u BiH od kojih će
dobiti upute za dalji rad.
c. Kontrola:
Komandir jedinice će izvršiti minimalni zahtijevani nivo kontrole kako bi
proveo potpunu usklaĊenost djelovanja, pri ĉemu će još uvijek dozvoliti
decentralizovano donošenje odluka podreĊenih komandira odjeljenja/timova.
PredviĊeni minimum kontrole komandira jedinice će se ogledati u provjeri
znanja opće doktrine svih pripadnika jedinice, razumijevanja misije, shvaćanja
koncepta operacije, vremena i kontrolnih mjera. Kroz kontrolu komandir će
provoditi svoje ovlasti, što znaĉi praćenje odluke i svoĊenja na minimum od
stepena od komandirovog koncepta. Kontrolom će vršiti nadgledanje operacija
i u isto vrijeme osiguravati koordinaciju svih sistema i aktivnosti.
1) Komunikacije: Komunikacija izmeĊu komande jedinice i nadreĊenih,
susjednih i podreĊenih komandi ostvarivat će se kroz ĉetiri vrste kanala ili
veza komunikacije:
a) Komandni kanal, ovaj kanal je direktna, zvaniĉna veza izmeĊu komande
jedinice sa nadreĊenom komandom kao i podreĊenim timovima osim
procedura koje su predviĊene u tehniĉkom kanalu. Komandni kanali su od
komandanta do komandanta. Ĉlanovi komande jedinice će, sa ovlastima
koja im se daju, koristiti komandne kanale kada djeluju u ime komandanta,
b) Štabni kanal je veza komande jedinice prema štabu pretpostavljene jedinice
radi koordinacije i prenošenja informacija,
c) Tehniĉki kanal je veza izmeĊu dvije komande i koristit će se za prenošenje
tehniĉkih instrukcija. Koristit će se od onih komandira odjeljenja/timova i
ĉlanova komande kojima je dato ovlaštenje da to rade u skladu sa s
tehniĉkom prirodom aktivnosti u okviru njima dodijeljenih podruĉja
odgovornosti (promjene u vezi opreme, odrţavanje liĉnih evidencija i sl.),
d) Kanal podrške - ovaj kanal podrške, koristi uglavnom podoficir voda ili
onaj podoficir na kojeg on delegira ovlasti u cilju podrške liniji voĊenja i
komandovanja. Uglavnom se karakteriše komunikacijom sa starijim
podoficirima jedinica iz zone razmještaja, predstavnicima civilnih firmi, te
prijateljskih snaga koji nisu u liniji voĊenja i komandovanja jedinice.
Komandir jedinice mora biti upoznat sa tehniĉkim promjenama kako bi
mogao precizno odrediti uĉinak ovih promjena i preduzeti odgovarajuće
aktivnosti. Efikasnost realizacije misije jedinice odlikuje stalna i otvorena
komunikacija izmeĊu komande jedinice i voĊa timova.

44
 Tri glavna naĉina komunikacije u jedinicama će biti radio, ţiĉna i kurirska
veza. Pored ove tri glavne vrste komunikacije, komandir jedinice će saĉiniti
plan alternativnih vrsta komunikacije ako gore navedena sredstva otkaţu.

3.2.2. Duţnosti pripadnika komande jedinice

a. Duţnosti komandanta jedinice:

1) Direktno je odgovoran komandantu u bazi,

2) Odgovoran je za pravilno obnašanje i provoĊenje straţarske sluţbe,
3) Vodi brigu o ljudstvu i materijalno tehniĉkim sredstvima,
4) Donosi odluke vezane za provoĊenje misija osiguranja baze,
5) Usko saraĊuje sa ostalim pripadnicima štaba baze i aktivno sudjeluje u
procesu donošenja odluka vezanih za izvršavanje misija osiguranja,
6) Vrši kontrolu i brine se o pravilnom funkcionisanju rada ljudstva
angaţovanog na osiguranju,
7) Odrţava vezu sa nadreĊenim komandama BiH i redovno izvještava o
stanju u jedinici,
8) Prisutan je na redovitim brifinzima u komandi baze (veĉernji brifing,
sigurnosni brifing itd..),
9) IzraĊuje dnevne, sedmiĉne i mjeseĉne izvještaje prema OK OS BiH,
10) Vodi redovne brifinge sa ĉlanovima komande jedinice i komandirima
odjeljenja,
11) Odobrava planove za izvoĊenje obuke u zoni operacija,
12) Odobrava pravljenje plana odsustva dijela jedinice (tokom odmora).

b. Duţnosti izvršnog oficira jedinice:

1) Mijenja komandanta jedinice u njegovoj odsutnosti,
2) Vrši izradu planova za obuku jedinice,
3) Vrši kontrolu izvoĊenja obuke,
4) Kontrola pravilnog funkcionisanja rada ljudstva rasporeĊenog na
osiguranju baze,
5) Izrada planova kontrole i obilaska osiguranja,
6) Aktivno sudjeluje u izradi dnevnih, sedmiĉnih i mjeseĉnih izvještaja,
7) Prisutan je primopredaji duţnosti komandira smjena i ukazuje na uoĉene
nedostatke,
8) Koordinira rad komande jedinice i komandira odjeljenja,
9) Osigurava pravilnu upotrebu sredstava na straţarskim mjestima i njihovu
ispravnost.

45
c. Duţnosti S.2/oficira za vezu:
1) Odrţava i koordinira rad izmeĊu BHCON-a i ostalih jedinica u zoni
rasporeda,
2) Odgovoran je za sigurnost pripadnika jedinice,
3) Odgovoran je za poštivanje svih procedura propisanih standardno
operativnim procedurama-Standard Operating Procedure (SOP) i
sigurnosnim direktivama baze,
4) Aktivno sudjeluje na dnevnim brifinzima u J-2 baze,
5) Izrada sedmiĉnih i mjeseĉnih sigurnosnih izvještaja,
6) Redovno i po potrebi izvještava komandanta jedinice o aktivnostima u zoni
operacija,
7) Informiše ostale ĉlanove jedinice o trenutnoj situaciji u zoni operacija,
8) U koordinaciji sa J-2 ćelijom vrši procjenu fiziĉkih instalacija osiguranja
baze,
9) Aktivno sudjeluje u doradi i izmjeni SOP, a s ciljem poboljšanja sigurnosti
pripadnika i same baze,
10) Putem ureĊaja za biometrisanje vrši kontrolu ulaska ljudstva u bazu,
11) Pomaţe komandantu jedinice u donošenju odluka vezanih za sigurnost
ljudstva i sigurnost baze.

d. Duţnosti podoficira voda:

1) Odgovoran je za individualnu obuku, obuku timova i odjeljenja svih
pripadnika jedinice,
2) Odgovoran je za disciplinu i vojniĉki izgled svih pripadnika jedinice,
3) Prima nareĊenja iskljuĉivo od komandanta jedinice i izvršnog oficira i
usko saraĊuje sa oficirom S-2.
4) Priprema i organizuje obuku koja nije predviĊena i provedena u fazi
obuĉavanja, a nuţna za funkcionisanje jedinice u zoni operacija.
5) Komunikacija sa svim starijim podoficirima jedinica u zoni operacija.
6) Organizuje i provodi obiljeţavanje znaĉajnih datuma i vjerskih praznika.

e. Duţnosti podoficira za snabdijevanje:

1) Odgovoran je za praćenje stanja resursa i odrţavanje opreme u statusu
operativno,
2) Odgovoran je za knjigovodstveno praćenje svih sredstava na nivou
jedinice,
3) Logistiĉki je naslonjen na glavnog logistiĉara nadreĊenog kontigenta,
4) Odgovoran za ispravnost i odrţavanje povjerenih sredstava u zoni
operacija.

f. Duţnosti administrativnog podoficira:

1) Odgovoran je za voĊenje svih dokumenata potrebnih za funkcionisanje
jedinice (dnevna zapovjed, zapisnici i sl.),

46
2) Odgovoran je za finansijsko poslovanje zaduţenih gotovinskih finansijskih
sredstava jedinice,
3) Arhivira zaprimljene i poslate dokumente.

g. Duţnosti podoficira operatora CIS (vezista/prevodioc):

1) Odgovoran je za uspostavljanje i odrţavanje kanala komunikacije sa OZ
OS BiH (nacionalno),
2) Struĉnom linijom odgovoran je za organizovanje i funkcionisanje veze ka,
unutar i od jedinice u zoni razmještaja,
3) Odgovoran je za svako pojedino sredstvo veze dodijeljeno jedinici i
ispravnost istih,
4) Kao prevodioc odgovoran je za prevoĊenje svih zaprimljenih dokumenata
sa engleskoj jezika na sluţbene jezike naroda BiH i obrnuto,
5) Kao prevodioc odgovoran je za simultano prevoĊenje u sluĉaju bilo kakve
zajedniĉke obuke sa jedinicama u zoni razmještaja.

h. Duţnosti bolniĉara:
1) Odgovoran je za kompletnost kolektivnog pribora prve pomoći,
2) Odgovoran je za protiv poţarnu zaštitu smještajnih kapaciteta jedinice,
3) Isti je vozaĉ u komandi jedinice.

i. Duţnosti vozaĉa/kurira:
1) Odgovoran je za ispravnost i operativnost dodijeljenih m/v jedinice,
2) Odgovoran je za protiv poţarnu zaštitu smještajnih kapaciteta jedinice.
Svi gore navedeni pripadnici komande jedinice moraju imati traţeni nivo
poznavanja engleskog jezika (ĉitanje, pisanje, govor i slušanje - vještine za
STANAG test) i vozaĉku dozvolu B kategorije.

3.2.3. Dvojne odgovornosti pripadnika jedinice na osiguranju:

a. Zamjenik komandanta jedinice će ujedno obavljati duţnost izvršnog oficira
koji će koordinirati aktivnosti izmeĊu komande jedinice i komandira
odjeljenja/timova za osiguranje objekata,
b. Oficir S2 će ujedno izvršavati i duţnost oficira za vezu jedinice za
osiguranje,
c. Podoficir voda prima nareĊenja iskljuĉivo od komandira i zamjenika
komandira voda i usko saraĊuje i koordinira sa oficirom za S2. Izravno je
odgovoran za stepen obuĉenosti pojedinaca, timova i odjeljenja. Priprema i
organizuje obuku koja nije predviĊena i provedena u fazi obuĉavanja, a
nuţna je za funkcionisanje jedinice u zoni operacija,
d. Kurir u komandi jedinice će ujedno izvršavati duţnost vozaĉa,
e. Jedan od strijelaca u drugim timovima sva tri odjeljenja će ujedno obavljati
duţnost vozaĉa.

47
f. Svi ĉlanovi komande jedinice duţni su da znaju upotrebu sredstava veze
koja jedinica duţi kao i duţnosti radio-telefonskog operatora koje će i
izvršavati u odreĊenim okolnostima
g. Svi podoficiri u komandi jedinice moraju posjedovati vozaĉku dozvolu i da
poznaju duţnosti vozaĉa kao i upravljanje m/v koja će biti rasporeĊena u
komandi jedinice.

3.2.4. Odgovornosti za vezu i komunikaciju sa nadreĊenim, podreĊenim i

susjednim komandama kao i sa voĊama timova:
a. Jedinica OS BiH za osiguranje objekata će u svojim operacijama osigurati
stalnu vezu izmeĊu komande jedinice i odjeljenja/timova za osiguranje
objekata na terenu, kao i sa nadreĊenim komandama, oficirom za vezu te
operativnim centrom Operativne komande OS BiH. Veze prema
nadreĊenoj komandi i operativnom centru Operativne komande OS BiH
odrţavati prema dobijenim planovima,
b. Komandir jedinice, u koordinaciji sa podoficirom za CIS, vrši planiranje,
organizovanje i odrţavanje veza jedinice u skladu sa sa operativnim
nareĊenjem-Operations Order (OPORD) i planovima veze pretpostavljene
jedinice. Vezu prema odjeljenjima / timovima za osiguranje objekata
planirati, organizovati i odrţavati neprekidno pri izvršenju svake misije i
pokreta,
c. Oficir S2, ujedno oficir za vezu u jedinici OS BiH za osiguranje objekata,
je odgovoran za vezu i koordinaciju aktivnosti sa nadreĊenim i susjednim
komandama koalicionih snaga. Odgovornosti oficira S2 uj. oficira za vezu
su da koordinira:
1) Trenutne obavještajne podatke,
2) Kontrolne mjere,
3) Vremenske rokove i
4) Zahtjeve podrške.

3.2.5. Saradnja i koordinacija izmeĊu ĉlanova komande, kao i izmeĊu

odjeljenja i timova
Saradnja i koordinacija izmeĊu ĉlanova komande kao i izmeĊu timova za
osiguranje će se realizirati na najvišem stepenu vojne odgovornosti. Zamjenik
komandanta jedinice će koordinirati sve aktivnosti izmeĊu komande jedinice i
komandira odjeljenja/timova. Svi pripadnici jedinice duţni su da saraĊuju pri
vršenju funkcionalnih i dvojnih odgovornosti u izvršenju misije.
Koordinacija izmeĊu odjeljenja/timova u jedinici će ići od prvog do trećeg.
Koordinacija sa susjednim jedinicama će se provoditi kada je to moguće.
Susjedne jedinice vršit će razmjenu sljedećih informacija:
48
a. Identifikovanja jedinice,
b. Misija jedinice,
c. Poloţaj jedinice,
d. Frekvencije i pozivni znaci,
e. Planovi osiguranja,
f. Planovi vatrene podrške,
g. Planovi prepreka,
h. Razmještaj komandnih mjesta- Command Post (CP) i osmatraĉkih mjesta,
i. Odzivi – lozinke,
j. Skice sektora i šeme manevra,
k. Putovi,
l. Pirotehniĉki signali i
m. Mjere vatrene kontrole.
Ukoliko mu vrijeme dopušta komandir jedinice se konsultuje prije
donošenja odluke sa zamjenikom i oficirom S-2 kao i komandirima odjeljenja
slušajući njihova zapaţanja o problemu ili zadatku koji predstoji, a zatim
donosi odluku, nareĊenje.
Komandir, komanda jedinice kao i komandiri odjeljenja tijesno saraĊuju i
duţni su jedni drugima pruţiti informacije koje mogu ugroziti sigurnost
jedinice ili uticati na realizaciju misija odjeljenja/timova ili jedinice u cjelini.

3.2.6. Komunikacije
Komandir jedinice sa podoficirom-operator za CIS je odgovoran za
organizovanje, planiranje i odrţavanje komunikacija u jedinici, sa nadreĊenim i
susjednim komandama. U jedinici planirati i odrţavati sljedeće vrste
komunikacija:

a. Ţiĉna veza,
b. Radio veza,
c. Kurirska veza i
d. Signalna veza (alternativni vid komuniciranja)
Plan veze u jedinici mora da podrţava plan veze pretpostavljene jedinice.
Komanda jedinice je odgovorno za organizovanje, planiranje i odrţavanje veze
sa komandirima odjeljenja i pridodatim cjelinama. Naĉelne šeme veza dat će se
kroz OPORD, Dodatak komunikacije.

3.2.7. Obavještajni rad

a. Ciljevi prikupljanja podataka: Za obavještajni rad odgovoran je
komandant jedinice. Jedinica ima nadleţnost i obavezu samostalno
prikupljati obavještajne podatke u cilju ostvarivanja sljedećih ciljeva:

49
1) Detekcija postojanja prijetnje: Otkrivanje (detekcija) postojanja prijetnje
prema jedinici ili drugim jedinicama u zoni rasporeda, na mikrolokaciji
izvršenja misija ili pri prijevozu, a od strane pobunjeniĉkih i /ili drugih
naoruţanih grupa i pojedinaca najznaĉajniji je cilj obavještajnog rada sa
aspekta sigurnosti ljudstva. Obavještajno prikupljanje u pravcu
pravovremenog otkrivanja postojanja prijetnje odnosi se na:
a) Procjenu postojećeg stanja (obavještajna procjena podruĉja/bojišta i
protivobavještajna procjena). Obavještajnu i protivobavještajnu
procjenu stanja na lokaciji jedinica zahtjeva i preuzima od nadreĊene
komande/jedinice, odnosno njenog organa S-2 a zatim je, po potrebi, i
povremeno aţurira. Sadrţaj procjene odreĊen je jednim standardnim
formatom procjene, a komanda jedinice OS BiH teţište stavlja na
karakteristike terena, vremena/klime i ostale konkretne elemente na
konkretnoj lokaciji koje su od uticaja na sigurnost jedinice i mogućnosti
neprijateljskih snaga koje bi eventualno ugrozile jedinicu. Osim elemenata
koji podrazumijevaju teroristiĉku, vojnu prijetnju prema jedinici
neophodno je definisati i odnos lokalnog stanovništva i civilnih vlasti
prema jedinici i misiji u zoni rasporeda i djelovanja (prijateljski,
kooperativan, neprijateljski, opstruktivan?). Pri izradi obavještajne
procjene koristiti format iz Dodatka ili format koji propisuje nadreĊena
komanda.
b) Kontinuirano praćenje aktivnosti u podruĉju djelovanja jedinice OS
BiH za osiguranje objekata. Konstantno praćenje aktivnosti u zoni i/ili na
lokaciji rasporeda (u zavisnosti od samostalnog baziranja jedinice za
osigiranje objekata ili ukljuĉivanja u bazu multinacionalnih kontigenata)
podrazumijeva redovno aţuriranje obavještajne i protivobavještajne
procjene i evidentiranje svih uoĉenih pojava i dogaĊanja koji mogu imati
uticaj na sigurnost jedinice OS BiH. Teţište je na sljedećem:
(1) Uoĉavanje, signaliziranje i provjera svih neplanskih aktivnosti prema
jedinici od strane lokalnog stanovništva, civilnih vlasti i organizacija koji
su uposleni u bazi ili vode aktivnosti, pokušaji kontakata, sumnjive
poslovne ponude, privatne inicijative za angaţovanje jedinice izvan misije
i sl;
(2) U sluĉaju uoĉavanja opservacija, snimanja i drugih oblika pokušaja
obavještajnog prodora prema jedinici-hitno reagovanje u smislu
identifikovanja, sprjeĉavanja i zadrţavanja te sigurnosna obrada poĉinioca.
Mjere protivobavještajne zaštite se preduzimaju u koordinaciji sa
komandama, odnosno snagama nadreĊene komande;
(3) Evidentirati neprijateljsko ponašanje prema pripadnicima jedinice izvan
podruĉja baze, u naseljenim mjestima i na komunikacijama i dati procjenu
eventualnog postojanja i nivou prijetnje. Teţište pri tome je na
identifikovanju organizovanosti i motiva ispoljavanja neprijateljskog

50
 ponašanja (pojedinac, grupa, organizovana grupa, spontano ili plansko
djelovanje) odnosno okolnosti koje su isprovocirale.

3.2.8. Podaci o karakteristikama prijetnji

Poseban pravac obavještajnog rada jeste prikupljanje podataka o prijetnji
sa kojima se jedinica susreće tokom obavljanja misije. Evidentiranje podataka
potrebnih za provoĊenje misije ide u tri pravca:
a. Karakteristike djelovanja pobunjenika,
b. Karakteristike naoruţanja u upotrebi lokalnih snaga i pobunjeniĉkih grupa i
c. Karakteristike improvizovanih i modifikovanih standardnih ubojnih
sredstava.
Teţište i poseban tretman pri obradi podataka stavit će se na sredstva sa
nuklearno, biološkim i hemijskim-Nuclear, Biological, and Chemical (NBC)
materijama materijama.

3.2.9. Intervju sa zarobljenicima/zadrţanim ljudstvom

Ispitivanje ili intervju vrši se sa ljudstvom koje je zarobljeno prilikom
napada na jedinicu, zadrţano u sluĉaju da je zateĉeno u prostoru koji je pod
vojnom zaštitom i sa ograniĉenim kretanjem, a bez ovlaštenja ili pri sumnjivim
aktivnostima u bliţem okruţenju vojne instalacije (osmatranje, snimanje,
izviĊanje). Intervju se vrši i sa ljudstvom koje pristupi jedinici OS BiH, a ima
karakter prebjega.
Cilj i svrha intervjua – zadrţano ljudstvo se intervjuiše s ciljem
utvrĊivanja njihovog identiteta, pripadnosti grupi/snagama (ako se radi o
pojedincu iz sastava naoruţane ili organizovane grupe) .
Postupak sa ovim ljudstvom provodi glavni podoficir. Svrha provoĊenja
postupka je prikupljanje podataka o eventualnoj prijetnji, te drugih saznanja
koja su bitna za jedinicu ili druge jedinice koalicionih snaga. Postupak se
provodi prema odredbama iz taĉke Sigurnost.
Nakon zarobljavanja/zadrţavanja ljudstva o tome se odmah obavještava
nadreĊena komanda, a nakon obavljenog prvog ispitivanja/intervjua ljudstvo se
prosljeĊuje/u organu S-2, odnosno nadreĊenu komandu.

3.2.10. Koordinacija i subordinacija

U svim aktivnostima komanda jedinice OS BiH vrši koordinaciju s
nadreĊenim komandama, a u obavještajnim poslovima po struĉnoj liniji sa
organom G/S-2 nadreĊene komande.
U obavještajnim i sigurnosnim poslovima jedinica je upućena na G/S-2
nadreĊene komande radi razmjene, uporeĊivanja i procjene podataka odnosno
zahtjeva koji se tiĉu obavještajne i sigurnosne podrške u realizaciji misije i
sluĉaju vanrednih dogaĊaja.
51
 U obavještajnim i sigurnosnim poslovima, komanda jedinice je u odnosima
subordinacije sa komandama pretpostavljene jedinice.

3.2.11. Izvori i prikupljanje podataka

a. Osnov za sagledavanje obavještajne situacije je OPORD nadreĊene
komande,
b. Prikupljanje podataka vrše svi pripadnici jedinice kada je to moguće pored
izvršenja osnovnih zadataka,
c. Izvori podataka su lokalno graĊanstvo, lokalne vlasti, mediji i eventualno
suradniĉke veze, ukoliko budu uspostavljene,
d. U posebnim okolnostima, odnosno u sluĉaju vanrednih dogaĊaja i
zarobljavanja pripadnika neprijateljske grupe ili prihvata prebjega, jedinica
OS BiH koristi zadrţanu osobu kao izvor u postupku obavljanja prvog
informativnog razgovora/intervjua do prepuštanja zadrţane osobe organu
sigurnosti pretpostavljene jedinice,
e. Prikupljanje podataka se vrši korištenjem otvorenih izvora te kroz spontane
kontakte sa izvorima, odnosno bez primjene ofanzivnih metoda
prikupljanja!
f. U sluĉaju ostvarivanja saradniĉkih veza kao rezultat dobrovoljnog
pristupanja saradnika jedinica, saradnici se registruju, identifikuju, a zatim
prosljeĊuju nadreĊenoj komandi, a o tome izvještava i G/S-2 nadreĊene
komande. U daljem postupku imenovani pripadnici jedinice OS BiH
saradnika drţe na vezi samo ako tako odluĉi komanda pretpostavljene
komande,
g. Razmjena podataka, kao oblik pribavljanja podataka od interesa za
sigurnost jedinice i provoĊenje misija iz okvira definisanih ciljeva
prikupljanja, vrši se prema G/S-2 i u koordinaciji sa organom G/S-2
pretpostavljene jedinice, odnosno sa regularnim lokalnim snagama i
lokalnim vlastima posredstvom pretpostavljene komande ukoliko SOP
nadreĊene komande tako reguliše ovo pitanje. Osim razmjene, komanda
jedinice OS BiH ima pravo i mogućnost da potrebne podatke, za koje
ocijeni da su od interesa za jedinicu, pribavi putem zahtjeva prema
komandi pretpostavljene jedinice.

3.2.12. Procjena, izvještavanje i zahtjevi za pomoć

a. Na osnovu prikupljanih podataka izraĊuju se dnevni i vanredni izvještaji te
procjene nivoa prijetnje i protivobavještajne procjene (prema potrebi). Za
internu upotrebu, a u cilju kontinuiranog praćenja pojava relevantnih za
sigurnost jedinice izraĊuju se baze podataka koje se povremeno aţuriraju i
po završetku smjene jedinica OS BiH predaju narednoj smjeni jedinice,
koja nastavlja misiju, kao osnov za rad po obavještajno-sigurnosnoj liniji
rada.
52
1) Dnevni izvještaji se dostavljaju nadreĊenoj komandi prema dinamici koju
odredi nadreĊena komanda,
2) Vanredni izvještaji iz jedinice nadreĊenoj komandi dostavljaju se odmah
po prikupljanju podataka o vanrednom dogaĊaju/pojavi koja zahtijeva
hitno izvještavanje,
3) Ostali produkti obavještajnog rada dostavljaju se nadreĊenoj komandi u
rokovima koje postavi komanda jedinice OS BiH ili nadreĊena komanda,
ako se produkti izraĊuju po njenom nareĊenju/zahtjevu,
4) Svi produkti se izraĊuju prema formatima datim u Aneksu SOP o
sigurnosti ili po formatima koje zahtjeva nadreĊena komanda, a koji se
novim Aneksima ugraĊuju u navedeni SOP.
O svim pojavama od posebnog znaĉaja za sigurnost i status naših snaga na
terenu komanda jedinice OS BiH izvještava Operativna komanda OS BiH
upotrebom redovnog komunikacijskog kanala koalicionih snaga.
Baze podataka - prikupljeni obavještajni podaci, osim što se kroz izvještaje
dostavljaju nadreĊenoj komandi, pohranjuju se i u formirane baze podataka.
Baze podataka se formiraju na naĉin da se prikupljeni podaci klasifikuju prema
sadrţaju (temama) odnosno o ljudstvu i pojavama koje su bitne za jedinicu i
izvršenje misija u komandi ove jedinice.
U baze se pri tome pohranjuju podaci o ljudstvu, organizacijama,
infrastrukturi i druga saznanja koja su karakteristiĉna za lokaciju jedinice, zonu
rasporeda (odreĊene lokacije za osiguranja) i podruĉja gdje vrši misiju na
terenu, odnosno rute prijevoza, a sa teţištem na podacima o elementima koji
mogu imati uticaj na jedinicu sa sigurnosnog aspekta.
Zahtjevi prema nadreĊenoj komandi, odnosno S-2 organu, upućuju se
uvijek kada komanda jedinice OS BiH ima potrebu za obavještajnom podrškom
sa ciljem da kompletira postojeće podatke (o mogućoj prijetnji ili drugom
obliku uticaja na sigurnost misije) ili da traţi obavještajne podatke koji su bitni
za planiranje i provoĊenje misija iz okvira misije.

3.2.13. Operativno štabne aktivnosti

a. Procjene:
1) Procjena situacije. Komandir jedinice će izvršiti procjenu situacije kroz
ustaljene procedure procesa donošenja vojnih odluka. Procjena mora da
sadrţi:
a) Analizu misije,
b) Analizu pravaca djelovanja,
c) PoreĊenje pravaca djelovanja i
d) Odluku.
Po dobijanju pripremnog nareĊenja ili misije komandir jedinice, zamjenik,
oficir G2, podoficir voda kao i komandiri odjeljenja vrše procjenu koja

53
obuhvata razmatranja vremena, misije, neprijatelja, zemljišta kao i ostalih
relevantnih faktora za provoĊenje misije.
Ukoliko vrijeme dozvoljava u procjenu situacije ukljuĉuju se ostali
pripadnici komande jedinice za osiguranje.
Ukoliko situacija nalaţe brzo donošenje odluke komandir jedinice za
osiguranje samostalno vrši procjenu uz kratke konsultacije zamjenika i oficira
za vezu, a voĊe timova ukoliko su odvojeni od glavnine, tj. ostalih dijelova
jedinice.
2) Procjena rizika. Komandir jedinice će u saradnji s oficirom S-2 izvesti
procjenu rizika pri svakoj smjeni osiguranja na dodijeljenim lokacijama.
b. Planovi:
1) Operativni plan-Operation Plan (OPLAN). Komandir jedinice će
naĉiniti svoj plan OPLAN na osnovu procjene situacije. Komandir jedinice
stalno dopunjuje svoju procjenu i u skladu sa s istom dograĊuje svoj plan.
Plan koristi kao taĉku u pogledu koordinacije, izviĊanja i organizovanja
jedinice za procjenu misije, a ako je to potrebno, i uputa u pogledu pokreta.
Ova pitanja komandir će rješavati postupno i koliko je to vremenski
dopušteno. Kao osnov svoje procjene komandir će uzeti faktore misija,
neprijatelj, teren i vrijeme, trupe i dostpuna podrška, dostupno vrijeme i
civili i civilna razmatranja (METT-TC):
Ukoliko situacija dozvoljava (vremenska) komandir jedinice zajedno sa
zamjenikom, oficirom S2 i podoficirom voda, za sve sloţenije aktivnosti
unaprijed poznate, izraĊuje razliĉite planove kao što su operativni plan i plan
sluţbe borbene podrške.
Imajući u vidu da jedinica nema svoju logistiku i snabdjevanje, sve potrebe
dostavljati u vidu zahtjeva nadreĊenoj komandi blagovremeno u skladu sa SOP
nadreĊene komande.
U izradi zahtjeva i planova za sluţbu borbene podrške, pored navedenih
komandanta, po potrebi sudjeluju svi ĉlanovi komande, kao i komandiri
odjeljenja sa svojim zahtjevima i prijedlozima.

2) Plan sluţbe borbene podrške-Combat Service Support (CSS) Štab

pretpostavljene komande planira, koordinira i provodi operacije sluţbe
borbene podrške za procjenu u ĉijem je sastavu jedinica OS BiH za
osiguranje objekata. Komandir jedinice je odgovoran za uspješno
realizovanje plana CSS. Zamjenik komandira jedinice je odgovoran za
planiranje i realizaciji operacija CSS u vodu. On stalno kontroliše stanje
CSS jedinice i zajedno sa podoficirom voda planira i provodi postupke
CSS.
c. NareĊenja. Prilikom izdavanja nareĊenja od strane komandanta na nivou
jedinice trebaju biti prisutni sljedeći pojedinci ako su svi na jednoj lokaciji:
54
1) Zamjenik komandanta jedinice,
2) Oficir S2,
3) Glavni podoficir jedinice,
4) Komandiri odjeljenja,
5) Podoficir za snabdijevanje,
6) Komandanti pridodatih jedinica i
7) Prevodilac.
U sluĉaju da jedinica radi na više lokacija izdavanju nareĊenja će biti
prisutni oni koje komandir odredi. Komandir na nivou jedinice moţe izdavati
sljedeće vrste nareĊenja:

a) Pripremna nareĊenja. Pripremno nareĊenje nema poseban oblik.

Pripremno nareĊenje se izdaje u suţenom obliku OPORD, (situacija, misija
i vremenski rokovi). Komandir voda izdaje pripremno nareĊenje koja
sadrţi trenutne i pripremne informacije o predstojećoj misiji. Svi oficiri na
komandnim duţnostima prenose pripremno nareĊenje nadreĊenog, a ako
njih nema onda isto radi oficir koji ga mijenja.
b) Operativno nareĊenje. Operativno nareĊenje se obiĉno izdaje usmeno od
strane komandira voda. Operativno nareĊenje se sastoji od pet paragrafa u
kojoj se nalaze sve potrebne informacije za uspješno obavljanje misije
jedinice. Operativno nareĊenje radi komandir na osnovu pripremnih i
operativnih nareĊenja nadreĊene komande, a izdaje se voĊama timova koja
na osnovu istog rade svoje nareĊenja koje izdaju ĉlanovima svojih timova.
Saopštavanje nareĊenja je usmeno, a ako tim radi na izdvojenoj lokaciji i
potrebno mu je izdati nareĊenje, komandir ga moţe dostaviti i u pisanoj
formi.
c) Dopunsko nareĊenje. Dopunsko nareĊenje za svrhu ima dopunu ili
promjenu jednog dijela OPORD. Dopunsko nareĊenje obiĉno nema
poseban oblik, te se moţe izdati usmeno i kratko. Dopunsko nareĊenje
izraĊuje komandir jedinice a ukoliko se tiĉe susjednih jedinica dostavlja se
i njima.
d. Izvještaje. Izvještaje će prikupljati vojnici, voĊe timova i komandiri
odjeljenja i ista će dostavljati oficiru S2 i podoficiru jedinice. Podoficir
jedinice će aţurirati i proslijediti izvještaje zamjeniku komandanta
jedinice, koji će kompletirati izvještaje i iste dostaviti na uvid komandantu
jedinice u skladu sa sa SOP pretpostavljene jedinice. Poslije odobrenja
izvještaj dostaviti nadreĊenoj komandi. Koriste se sljedeće vrste izvještaja:
1) VALJVO izvještaj o neprijatelju: (Veliĉina, Aktivnost, Lokacija
Jedinica/odora, Vrijeme i Oprema) Ovaj izvještaj sluţi ako je kontakt s
neprijateljem uspostavljen, a izraĊuju ga komandiri koji su u direktnom
kontaktu s neprijateljem i dostavljaju ga nadreĊenom komandantu,

55
2) Situacijski izvještaj se dostavlja u skladu sa sa OPORD. Izvještaj
saĉinjavaju komandiri odjeljenja/timova i ĉlanovi komande i dostavljaju
zamjeniku komandanta u skladu sa misijama iz nareĊenja,
3) Municija, Gubici, Oprema- Ammunition, Casualties and Equipment
(ACE) izvještaj. Komandiri odjeljenja će dostavljati ovo izvještaj gl.
podoficiru nakon završetka misije, ili poslije kontakta sa neprijateljem.
a) Stanje logistike: VoĊe timova će dostavljati stanje logistike dva puta
dnevno podoficiru za snabdijevanje,
b) Osjetljiva oprema: VoĊe timova će dostavljati stanje o osjetljivoj opremi
podoficiru za municiju i minsko-eksplozivna sredstva dva puta dnevno,
c) Stanje personala: VoĊe timova će dostaviti izvještaj o stanju personala
nakon prve smotre i u poveĉerje glavnom podoficiru,
d) NBC 1 i NBC 4: Izvještaj će biti poslat odmah po primjećivanju NBC
napada s porukom na radnu mreţu.
Sve izvještaje dostavljati redovno i po potrebi. Primjeri izvještaja se nalaze
u Aneksu.
e. Obuka: Komanda jedinice će planirati i izvoditi obuku u skladu sa datim
okolnostima. Programi obuke jedinice moraju naglašavati fiziĉku i
mentalnu spremnost i osigurati prilagoĊavanje na okruţenje u kojem
jedinica izvodi misiju. Pored drilova za provoĊenje pojedinih djelova
misije, jedinica će kondicirati i odrţavati steĉena tehniĉka znanja i vještine
i to:
1) Obuka kompletnog personala na svim vrstama oruţja, komunikacijskim
sredstvima i drugom opremom u jedinici,
2) Obuka za upotrebu tuĊe ili opreme koju je moguće koristiti u izvršenju
misije,
3) Obuka u identifikovanju i poznavanju taktika, tehnika i postupaka
potencijalne prijetnje,
4) Razumijevanje taktika, tehnika i postupaka u sluĉaju prijetnji,
5) Uĉenje korisnih fraza na lokalnom jeziku i upoznavanje kulture zemlje
domaćina,
6) Razumijevanje pravila upotrebe,
Obuka se izvodi u vrijeme koje odredi komandant jedinice u skladu sa
situacijom i vremenom.

56
3.2.14. Taktiĉke radnje i postupci
a. Ustaljeni taktiĉki postupci
1) Standardi za zaštitu snaga. Sljedeća pravila stupaju na snagu odmah po
izlasku i putovanju iz svake vojne baze. Objašnjena boja za naoruţanje i
opremu se nalazi u Dodatku osiguranja.
a) Opće odredbe. Sva putovanja iz vojnih baza moraju da budu u duhu
sluţbenog putovanja. Minimum vozila predviĊen za kretanja izvan baze
jeste dva vozila, s najmanje dva vojnika po svakome vozilu, što će biti
regulisano za svaku bazu u skladu sa stepenom zaštite snaga. Prije svakoga
kretanja ili putovanja komandir će osigurati i brifirati sve podreĊene o
misiji, statusu njihovog naoruţanja i postupcima koji će se preduzeti
prilikom kontakta sa neprijateljem. Komandir će osigurati da njegovi
podreĊeni u potpunosti razumiju plan kretanja.
b) Potrebna uniforme i oprema prilikom putovanja. Vojnici koji se kreću ili
putuju van instalacija i baza će na sebi imati propisanu uniformu, šljemove,
pancir košulje ili drugu za to predviĊenu zaštitu, zaštitne naoĉale, zaštitne
rukavice, te borbeni prsluk. Zaštitna maska i hemijsko, biološko,
radiološko i nuklearna-Chemical, Biological Radiological, and Nuclear
(CBRN) oprema će biti na raspolaganju ljudstvu u svakome vozilu, a u
skladu s pravilom nošenja uniforme za svaku pojedinaĉnu bazu. Najmanje
jedna radio-stanica će biti na raspolaganju razmještenim grupama ljudi.
c) Liĉno naoruţanje i municija. Vojnici koji se kreću ili putuju izvan baze ili
instalacije će nositi sa sobom svoje zaduţeno oruţje. Status oruţja prilikom
kretanja će biti ŢUTA. Prije ulaska u bazu ili instalaciju oruţja će biti
ispraţnjena. NadreĊeni komandir će liĉno pregledati oruţje.
b. Postupci pri kretanju jedinice za osigiranje objekata (odjeljenja/tima):
Sva vozila moraju da se pridrţavaju sljedećeg prije samoga kretanja:
1) Provesti inspekciju opreme, tehnike i ljudstva,
2) Zaštitne maske i CBRN oprema mora biti dostupna svakome vozilu,
3) Najmanje 2 b/k municije,
4) Minimum 2 RU (radio-ureĊaja),
5) 2 detektora metala (prijetnja IED ),
6) UreĊaj za noćno osmatranje (minimalno jedan),
7) Minimum za 2 dana popune klase I i vode za jednu osobu,
8) MEDEVAC procedure postavljene na vidljivo mjesto (poţeljno na
vjetrobransko staklo m/v).
c. Postupci pri napadu na konvoj. Neprijateljski napad se već dogodio i
oĉigledno je da mu je meta konvoj:
1) Minimum 2 borbena vozila sa puškomitraljezom ili mitraljezom M2,
minimum 2 automatska oruţja,

57
2) Prednja i zadnja vozila u koloni koja će imati posadu od 3 vojnika sa
mogućnošću da osmatraju vozila otpozadi,
3) Maksimum od 20 vozila u svakoj koloni,
4) Jedno od svaka 4 vozila da bude predviĊeno za odbranu konvoja sa
puškomitraljezima ili mitraljezom M2,
5) Prateća oruĊa repetirana i kontrolisana svo vrijeme,
6) Minimum jedan vojnik koji je osposobljen za pruţanje prve pomoći
(certificiran) i vuĉno uţe po vozilu,
7) Odobrenje za kretanje od komandanta baze.
d. Postupci po izbijanju incidenta u podruĉju operacija. Incident je
neminovan u podruĉju operacija, ali nije fokusiran na ruti kojom konvoj
treba proći:
1) Minimum od 2 borbena vozila ili toĉkaša sa dva prateća oruţja M2,
2) Prednja i zadnja vozila u koloni koja će imati posadu od 3 vojnika sa
mogućnošću da osmatraju vozila otpozadi,
3) Jedno od svaka 4 vozila da bude predviĊeno za odbranu konvoja sa
puškomitraljezima ili M2,
4) Prateća oruĊa repetirana i kontrolisana svo vrijeme,
5) Odobrenje za kretanje od nadreĊenog oficira.
e. Postupci prilikom kratkog zaustavljanja (ostanak u vozilima):
1) Procijeniti lokaciju i situaciju,
2) Razmjestiti sigurnosni krug,
3) Odrţavati 360 osiguranje u vozilima i postupati po propisima zaštite
snaga.
f. Postupci prilikom kratkom zaustavljanja (ljudstvo razmješteno):
1) Procijeniti lokaciju i situaciju,
2) Odrţavati 360 osiguranje i pridrţavati se propisa zaštite snaga,
3) Prvi ĉovjek osigurava ĉelo kolone prema naprijed,
4) Lijevi bok osigurava lijevu stranu,
5) Desni bok osigurava desnu stranu,
6) Dva posljednja vojnika osiguravaju pozadinu,
7) Kleknuti (ako je duţe od 15 sekundi, zaleći),
8) Odrţavajte kontakt sa komandirima odjeljenja,
9) Dodijeliti sektore,
10) Trenutnu lokaciju,
11) Svrhu i duţinu zaustavljanja,
12) Razvoj trenutne situacije.

58
g. Postupci kada se vozilo pokvari
1) Osigurati da se vozilo odšlepa do sigurnije lokacije prije izlaska iz vozila.
Pravilno oznaĉiti vozilo,
2) Osigurati vozilo. Utvrditi i osigurati lokaciju zbog mogućeg minskog polja
i visoko riziĉnih kvartova,
3) Uvidjeti u ĉemu je kvar,
4) Procijeniti lokaciju, situaciju, vaše preduzete postupke i preporuke.
5) Zapoĉeti sa samo-izvlaĉenjem ili koordinirati izvlaĉenje uz pomoć druge
jedinice. Upoznati mehaniĉare sa kvarom ako je pronaĊen,
6) Nikada ne ostavljajte nezaštićeno ljudstvo. Ne ostavljajte opremu i
vozila neosigurana.
h. Inspekcija naoruţanja i opreme
1) Provjeriti ispravnost komunikacija sa Taktiĉkim Operativnim Centrom
Tactical Operations Center (TOC), te provjeriti internu komunikaciju na
svim radio ureĊajima. Postaviti MEDEVAC frekvenciju na vidljivo mjesto,
kao i linije za MEDEVAC,
2) Svi radio ureĊaji moraju biti podešeni na istim frekvencijama,
3) Provjeriti obrasce za odrţavanje materijalno tehniĉkih sredstava,
4) Provesti funkcionalnu ispravnost oruţja na patrolnim vozilima,
5) Osigurati da svi vojnici imaju ispravno pripadajuće liĉno naoruţanje,
6) Osigurati da svi noćni i termalni nišani budu ispravni i da imaju pune
baterije,
7) Osigurati pristup dodatnim punim baterijama i jednim akumulatorom za
samo vozilo,
8) Osigurati da sva vozila imaju svijetleće štapine po SOP jedinice,
9) Osigurati dovoljno prve pomoći i da je minimalno jedan vojnik
osposobljen za davanje prve pomoći po vozilu,
10) Osigurati u svakome vozilu topografsku kartu ili satelitski snimak
trenutnog podruĉja operacija (oznaĉeno),
11) Osigurati da komandir odjeljenja/voĊa tima posjeduje spisak ljudstva i
posebnog mateerijalni tehniĉkog sredstva sa zapisanim serijskim
brojevima. Komandir odjeljenja/voĊa tima mora posjedovati ispravan
format izvještaja odlaska i odobrenje iz TOC:
12) Jedinica/vrijeme i lokacija,
13) Odredište,
14) Vrste vozila,
15) Broj putnika,
16) Izvijestiti TOC vrijeme dolaska na odredište i vrijeme povratka,
17) Imati barem jednog prevodioca,
18) Posjedovati kopije:
19) Lanac voĊenja i komandovanja,
20) Zakletvu/izjavu,
21) Pripadajuće obrasce zarobljenik/vojni zarobljenik.
59
i. Proba samog kretanja konvoja. Za minimum, napravite jednu probu i
proĊite sve još jednom:
1) Misiju i svrhu patrole, ukljuĉujući komandantovu namjeru,
2) Samu rutu kretanja, kontrolne taĉke, uslove na putevima, taĉke sastajanja i
formate izvještaje prema nadreĊenom komandi,
3) Akcije prilikom kvara vozila,
4) MEDEVAC procedure,
5) Procedure prilikom nailaska na minska polja i lokacije oznaĉenih minskih
polja,
6) Uslovi u susjedstvu, ako ih ima,
7) Postupci prilikom kontakta sa neprijateljem,
8) Postupci koje se preduzimaju da bi se prekinuo kontakt sa neprijateljem,
9) Postupci koji se preduzimaju ako je prekid veze duţi od 30 min,
10) Ograniĉenja brzine, rastojanja i plan osiguranja,
11) Plan procjene rizika.
j. Postupci poslije provedene misije. Provesti prebrojavanje opreme i
ljudstva, te pošaljite završni izvještaj nadreĊenoj komandi u kome stoji:
1) Jedinica/Vrijeme dolaska,
2) Lokacija,
3) Broj putnika,
4) Vrste vozila,
5) Identifikacioni brojevi,
6) Status i
7) Borbena gotovost.
Obavijestiti TOC prilikom nastalih promjena u izvještaju o trenutnoj
situaciji. Ukoliko je došlo do promjena koordinirajte razmjenu informacija sa
G-2, izvršite POPS vozila i opreme radi pripreme za buduća borbena djelovanja
i misije.

k. Postupci prilikom konktakta s neprijateljem:

1) Uopćeno. Postupci prilikom kontakta ne razlikuju se od drilova koje ste
uvjeţbavali sa svojim vodom. Kljuĉ uspjeha jeste brza realizacija drila i
uzvratna vatra,
2) Planiranje, priprema i proba:
a) Razumijevanje i implementacija ROE,
b) IzviĊanje terena uz pomoć karte ili samog podruĉja,
c) Uoĉiti moguće prijetnje i uvjeţbavati borbene drilove u skladu s datom
misijom.
l. Reakcija na kontakt. U sukobu sa neprijateljem, jedinica će provoditi
postupke i aktivnosti brzo, energiĉno i precizno. U sluĉaju da snage ostanu
60
 neprimijećene, ili otkrivene od strane neprijatelja, prvi postupak koji
jedinica treba izvesti jeste zaštita ljudstva i tehnike, procijeniti
neprijateljsku snagu i brzo uništiti neprijatelja. Da bi se ispravno proveli
postupci prilikom kontakta sa neprijateljem, grupa/vod mora da:
1) Ostane fokusirana na cilj,
2) Taĉno i brzo izvještavanje,
3) Odrţava kontakt sa neprijateljem,
4) Zadrţi slobodu manevra,
5) Provede ĉetiri postupka prilikom kontakta:
a) Razmjesti i izvjesti (ĉetiri osobe, sjever, izvan),
b) Razvij situaciju (odradi, slijedi SALV Situacija, Akcije, Lokacija Vrijeme
izvještaje),
c) Odaberi i predloţi pravac djelovanja i
d) Provodi aktivnosti po odabranom pravcu.
m. Direktna vatra:
1) Izvijestiti nadreĊenog,
2) Ako je neprijatelj slabiji, ODMAH ga uništiti,
3) Ako je neprijatelj jaĉi, ili njegova jaĉina nepoznata, uzvratiti vatru i
potraţiti zaklon,
4) Izvijestiti nadreĊenog s prijedlozima za dalji tok djelovanja.
n. Indirektna vatra:
1) Izvijestiti nadreĊenog,
2) Ako su snage u pokretu, jedinica će pokušati da se kreće dok traţi zaklon,
pokret mora da bude najmanje 500 m od mjesta gdje je primljena
indirektna vatra,
3) Ako su snage na fiksnoj lokaciji kao što je kontrolna taĉka uzvratiti prvim
plotunom, a zatim se izmjestiti iz opasnog podruĉja,
4) Izvijestiti nadreĊenog s detaljnim izvještajem i prijedlozima za daljnji tok
djelovanja.
o. Prepreke/ograniĉenja (ljudska ili prirodna):
1) Prilikom nailaska na prepreke potraţiti zaklon i izvijestiti,
2) Organizovati blisko osiguranje snaga,
3) Pokušati otkriti neprijatelja koji nadzire prepreku s dvogledom ili noćnim
nišanskim spravama,
4) Izviditi i odrediti vrstu prepreke, širinu, usmjerenje, dubinu,
5) Koordinate prepreke odrediti GPS-om,
6) Oznaĉiti prepreku i izvjesiti nadreĊenog. Koordinirati s inţinjerijom, ako je
potrebno da se prepreka ukloni odmah.
p. Hemijska, biološka, radiološka i nuklearna (CBRN) odbrana
61
1) Staviti masku i postupati po pravilniku o CBRN odbrani,
2) Izvijestiti o prvom kontaktu sa kontaminacijom,
3) Upotrebiti NBC detektor da bi se odredila vrsta kemijske supstance,
4) Izmjestiti se iz podruĉja te poslati NBC izvještaj broj 1 i broj 4,
5) Detaljno izvjesiti nadreĊenog ukljuĉujući i prijedloge za dalji tok
djelovanja.
r. Demonstracije:
1) Izvijestiti nadreĊenog,
2) Procjenite situaciju i odredite da li ste, sa postojećom snagom i opremom,
u mogućnosti da kontrolišete situaciju,
3) Ako ste u mogućnosti da kontrolišete situaciju dok se ne pridruţe snage za
hitno djelovanje, odrţavati poziciju,
4) Ako situaciju nije moguće kontrolisati prekinite kontakt, vodeći raĉuna o
sigurnosti jedinice,
5) Detaljno izvijestiti nadreĊenog sa prijedlozima za dalji tok djelovanja.
s. Samoubilaĉki napad :
1) Izvijestiti nadreĊenog,
2) Neutralizirati napadaĉa ako je to moguće,
3) Provesti Municija, Gubici, Oprema (ACE) izvještaj ako samoubilaĉki
napad nije sprijeĉen,
4) Utvrditi CASEVAC taĉku,
5) Utvrditi osiguranje, te biti oprezan zbog mogućih novih napada,
6) Ne pruţati pomoć napadaĉu niti mu se pribliţavati,
7) Osigurati mjesto do dolaska ovlaštenog ljudstva (MP),
8) Detaljno izvijestiti nadreĊenog s prijedlozima za nastavak aktivnosti.

t. Kriminalne aktivnosti
1) Izvijestiti nadreĊenog,
2) Neutralizovati osumnjiĉene pojedince u skladu s uputom i teţini
kriminalnih radnji,
3) Lišiti slobode osumnjiĉene,
4) Komandir će odrediti mjesto za osumnjiĉenog. Slijediti upute o postupanju
sa zatvorenicima ukljuĉujući i ŢENEVSKE KONVENCIJE,
5) Preuzeti naoruţanje osumnjiĉenog,
6) Oznaĉiti krim-mjesto. Ne dozvoliti prolaznicima da prolaze kroz oznaĉeno
mjesto i ograniĉiti kretanje vojnika kroz isto,
7) Izraditi detaljan izvještaj,
8) Prikupiti dokazni materijal ukljuĉujući što veći broj potpisanih izjava
svjedoka i zaplijenjenih materijalno tehniĉkih sredstava,
9) Ostati na mjestu dok se ne pojave vojni policajci ili krim inspektori .

62
u. Zasjeda. U sluĉaju upada u zasjedu, komandanti moraju odrediti da li će se
njegovi elementi povući te time prekinuti kontakt sa neprijateljem ili
uništiti neprijatelja. U bliskoj zasjedi, prijateljski elementi su na meti
bombe (kada su izvan vozila) i u dometu RPG kada se nalaze u vozilu.
1) Bliska zasjeda:
a) Skloniti se u NAJBLIŢI ZAKLON,
b) Poslati izvještaj,
c) Uzvratiti vatru,
d) Komandir identificira veliĉinu i odreĊuje lokaciju zasjede, utvrĊuje koji
elementi primaju najjaĉu vatru od zasjede,
e) Izvijestiti nadreĊenu komanda sa prijedlozima za nastavak aktivnosti,
f) Izvući eventualne ţrtve,
g) Nastaviti sa aktivnostima na razvijanju situacije
2) Daleka zasjeda:
a) ODMAH pronaći zaklon,
b) Izvijestiti nadreĊenog komandanta,
c) Uzvratiti vatru,
d) Izvući se iz zone djelovanja neprijatelja,
e) Dio jedinice koji nije u zoni djelovanja angaţovati u napadu na snage
neprijatelja u zasjedi,
f) Izvijestiti/zatraţiti pomoć ako je to potrebno,
g) Izvijestiti nadreĊenog komandanta s prijedlozima za dalje aktivnosti,
h) Izvući ţrtve,
i) Nastaviti sa misijom ili sa aktivnostima na razvijanju situacije

v. Pronalazak minskog polja ili ubojnih sredstava

1) Djelovati odmah da bi se smanjio rizik. Smanjiti broj vojnika koji se nalaze
u neposrednoj blizini. One vojnike koji se već nalaze tu skloniti u najbliţi
zaklon,
2) Predati. Ubojna sredstva će se paţljivo poslagati u za to predviĊenu rupu.
U sluĉaju da nema odobrenog puta, neka se ubojna sredstva udalje od
prijateljskih pozicija ali da se ipak nalazi u vidokrugu,
3) Ubojna sredstva koja su otkrivena prilikom akcije ne bi se trebala dirati.
Ubojna sredstva će se pravilno oznaĉiti sa trakom, te ograniĉiti prilaz
vozilima i pješacima,
4) Prema minama se odnositi kako i prema ubojnim sredstvima. Ponoviti
postupke koji su navedeni gore. Budite paţljivi jer postoji mogućnost od
zasjeda ili snajperista, a posebno na:

63
a) Izbaĉene stvari,
b) Svjeţe iskopane udubine,
c) Improvizovane oznake,
d) Hrpe kamenja,
e) Barikadirana podruĉja,
f) Dva štapa zabijena u obliku X,
g) Ljepljive trake po štapovima ili na drveću,
h) Ostaci i krateri od eksplodiranih mina,
i) Oznake minskog polja i ţiĉana ograda,
j) Podruĉja koja izbjegava odrasla lokalna populacija.
5) Ako otkrijete mine ili ubojna sredstva:
a) Odredite lokaciju (ucrtati i oznaĉiti podruĉje na karti),
b) ZaobiĊite ili vratite se onim putem kojim ste došli,
c) Pošaljite što kompletnije izvještaje.

3.2.15. Taktiĉki postupci i procedure prilikom vršenja sluţbe osiguranja

objekata
a. Nadleţnost za osiguranje dodijeljenih objekata:
1) Komandir jedinice zajedno sa ĉlanovima komande i komandirima
odjeljenja je odgovoran za planiranje i realizovanje osiguranja objekata,
2) Procedure obavljanja sluţbe osiguranja mogu izvoditi samo kvalificirani
pripadnici jedinice za osigiranje objekata koji se moraju strogo
pridrţavati sigurnosnih pravila i procedura prilikom obavljanja sluţbe
osiguranja.
b. Borbena provjera prije odlaska na zadatak
1) Borbena provjera potvrĊuje da je sve potrebno uzeto u razmatranje i da je
jedinica spremna za odlazak na zadatak. Vaţno je da se provjera ne
preskoĉi ili izvrši nekompletno jer provjera brojnosti i funkcionalnosti
potrebne opreme osigurava potrebni nivo borbene gotovosti pojedinca i
jedinice za izvršenje misije,
2) Konaĉna provjera i konaĉno potvrĊivanje statusa mora biti izvršeno 30
minuta prije odlaska na zadatak i odnosi se na izvršenje svih vrsta misija u
sklopu dodijeljene misije. Konaĉna borbena provjera se sastoji od:
a) Provjera liĉne opreme,
b) Provjera kolektivne opreme i municije,
c) Provjera zaliha,

64
d) Provjera vozila,
3) Konaĉna potvrda statusa:
a) Potvrdi odlazak jedinice u Operativnom centru za trenutne operacije (TOC)
nadreĊene komande jedinice, popuni obrazac (Flap Sheet), predaj u TOC
deţurnom oficiru ili deţurnom podoficiru,
b) Preuzmi aktuelne podatke o stanju na terenu,
c) Informiši vojnike,
d) Informiši prevodioca ako je u sastavu jedinice: situacija, gdje idete, kome
idete, o ĉemu će se govoriti i opće sigurnosne mjere;
c. Napuštanje baze:
1) Provjeriti komunikacije unutar jedinice/ patrole,
2) Otići na liniju punjenja i praţnjenja i napuniti oruţje,
3) Informišite komandira straţe da odlazite i koji oblik izlaska će te koristiti
prilikom napuštanja baze,
4) Izlaskom iz baze odmah provjeriti komunikaciju sa TOC.
Komandiri straţe. U svako pisano nareĊenje za komandire straţe trebaju biti
napisane niţe navedene taĉke (tabela 3.1.). Komandire straţe treba biti usmeno
izvješten o tim istim taĉkama prije preuzimanja duţnosti. Duţnosti su:

65
Tabela 3.1. Zadaci stražarske službe

Komandir straţe Straţari

Detaljan opis lokacije koja će ĉuvati (sa Koliĉina municije koju treba
svim posebnostima). ponijeti, punjenje okvira,
punjenje oruţja, te stepen
spremnosti oruţja.
Misije, ukljuĉujući: Provjeru propusnica
Specifiĉne ranjive taĉke unutar i van Upotreba drugih specifiĉnih
podruĉja koje treba štiti po svaku cijenu ureĊaja za osmatrenje ili druge
opreme.
Pretrage ljudstva i vozila
Posebni ulazi koje treba ĉuvati Pretrage ljudstva i vozila
Planovi za vanredne situacije kao što su: Upotreba minimalne potrebne
sile.
Postupci koji se preduzimaju protiv ljudstva Otvaranje vatre.
ili neprijateljske grupe
Postupci u sluĉaju opasnosti od oštećenja Postupci pozivanja pomoći
Uputstva o njegovim zakonskim ovlastima, Postupci s ljudstvom koje
koje trebaju ukljuĉivati upotrebu fotografišu.
mninimalne potrebne sile, odobrenja za
korištenje specijalnih sredstava za kontrolu
demonstrancija, kad je dozvoljeno otvarnje
vatre iz kratkog naoruţanja i kako se
kontroliše takva vatra.
Smjernice o odgovorima koje treba dati bilo
kojoj osobi koja pita za razlog ĉuvanja
straţe.
Veza s policijom ukljuĉujući upute za
pretragu vozila i ljudstva koje ulaze ili
izlaze iz objekata.
Popis uposlenika i ovlaštenih posjetitelja,
zajedno s imenom propusnica i fotografija

Plan pojaĉavanja.
Veza i vrijeme slanja radijskih i telefonskih
izvještaja.

66
3.2.16. Postupanje s eksplozivnim sredstvima (napravama)
Općenito. Eksplozivi su jedan od najranijih oblika iskazivanja svih ozbiljnijih
nemira i nereda. Obuka će vojnike uĉiniti svjesnim ovakve prijetnje i opasnosti,
moći će prepoznati eksplozivnu napravu i znati će što uraditi kad je pronaĊu ili
sumnjaju da se radi o istoj.

a. Vrste sredstava.
1) Sredstva baĉena rukom,
2) Sredstva baĉena na neki drugi naĉin,
3) Protivpješadijske mine,
4) Protivoklopne mine,
5) Zapaljive bombe i naprave (sredstva koja uzrokuju poţar),
6) Mine iznenaĊenja i
7) Improvizovana oruţja (ukljuĉujući kemijska i biološka sredstva).
b. Ciljevi eksplozivnih sredstava. Postoje sljedeće vrste ciljeva:

Tabela 3.2. Mogući ciljevi napada eksplozivnim sredstvima

Vrsta Ciljevi Napomena

1) Taktiĉki Direktni napad na mirovne Ukljuĉuju i one poslove

ciljevi snage za operacije podške
miru- Peace Support
Operations (PSO)
koje izvode IED timovi.
Mogu ukljuĉivati i laţne
napade kako bi se
prouĉavale reakcije
snaga podrške miru.

2) Vlada i Napadi na vaţne sluţbene Doprinose razvoju

komercijalni vladine zgrade, vitalna i
ciljevi. komercijalna postrojenja ili
infrastrukturu (mostovi
rezervoari, naftovodi,
ţeljeznica). Postrojenja i
mjesta s toksiĉnim
materijalima.
straha populacije i
pomaţe razvoju klime
koja vodi kolapsu i
uništenju povjerenja u
operaciju podrške miru

3) Sveopći
teror- teror na
slijepo.

67
c. Metode napada i mjere zaštite. Zaštita od raznih metoda napada je niţe
navedena i moţe biti kombinacija sljedećeg:
1) Mjere fiziĉke sigurnosti u bazama. Treba razmotriti sve mjere fiziĉke
sigurnosti kao što su postavljanje prepreka i onemogućavanje neovlaštenog
ulaska, ograde, reflektori, alarmi, lokoti, propusnice, straţa, psi itd..
Pojaĉati bazu izradom betonskih zidova, kanala, postavljanjem vreća s
pjeskom te postavljanjem opreme za osmatranje i kontrolu,
2) Opće preventivne mjere. To su borbene mjere kao npr.. blokranje i
peĉaćenje propusta, šahtova i kanala kako se ne bi mogao postaviti
eksploziv, te izrada zaštitnih mreţa kojima bi se smanjila mogućnost
ubacivanja baĉenih eksplozivnih sredstava,
3) Sigurnost ljudstva. Pregled i provjera ljudstva koje zbog vrste posla kojeg
obavlja moţe biti saboter ili informator o pogodnim ciljevima za sabotaţe
je od presudne vaţnosti,
4) Aktivne sigurnosne mjere. Patrole, pretrage, pregledi ljudstva i iznenadne
provjere su pozitivne mjere kojima se smanjuje mogućnost napada,
5) Planiranje i postupci u vanrednim situacijama. Planovi za vanredne
situacije i postupak koji treba preduzeti u sluĉaju napada, te u sluĉajevima
popravke, zamjene sredstava ili pruţanja drugih usluga i snabdjevanja ako
se ukaţe potreba,
6) Zakonske mjere. Ako je neko postrojenje ili objekat od velike vaţnosti,
onda treba imati zakonske ovlasti kojima bi se zabranio ulaz, dalo pravo na
pretragu, zadrţavanje ili uhićenje,
7) Kampanja informisanja i poduĉavanja. Kampanja kojom će se informisati
sigurnosne snage i javnost o prijetnji i o postupcima koje oni sami mogu
preduzeti,
8) Sigurnost informacija. Nedavanje informacije o taktici protiveksplozijske
zaštite i razlozima neuspješnog aktiviranja sredstava to jest napada su vrlo
vaţan naĉin ograniĉavanja sliĉnosti pobunjenika da nauĉi iz svojih
pogrešaka iz prošlosti.
d. Kategorije IED incidenata. IED incidenti su razvrstani na osnovu odluka
komandanta u skladu sa potencijalnom prijetnjom. Potencijalni ciljevi
trebaju biti kategorizovani kad god je to moguće. Postoje ĉetiri vrste –
kategorije protiveksplozivnih incidenata a to su :
1) Kategorija A: Spadaju oni incidenti koji izazivaju i predstavljaju
smrtonosnu i trenutnu prijetnju. Incidenti ove kategorije imaju prioritet
ispred svih drugih incidenata, te operacija uklanjanja i uništavanja treba
poĉeti odmah bez obzira na liĉni rizik,
2) Kategorija B: Spadaju oni incidenti koji izazivaju i predstavljaju indirektnu
prijetnju. Prije poĉetka operacije uklanjanja i uništavanja se ĉeka odreĊeno
vrijeme kako bi se smanjila opasnost za ljudstvo protiveksplozijske zaštite,

68
3) Kategorija C: Spadaju oni incidenti koji izazivaju i predstavljaju malu
prijetnju. Ljudstvo protiveksplozijske zaštite će postupati s ovakvim
incidentima nakon incidenata kategorija A i B, onako kako to dozvoljava
situacija i s minimalnom opasnošću za svoje ljudstvo,
4) Kategorija D: Spadaju oni incidenti koji ne predstavljaju nikakvu opasnost
i prijetnju.
e. Dodjeljivanje misija. Mora postojati jedan ovlašteni autoritet preko kojeg
će se proslijeĊivati svi zahtjevi za angaţovanjem IED timova. SOP koje su
na snazi trebaju razraditi i dodjelivanje misija te trebaju ukljuĉivati:
1) Lokaciju eksplozivnog sredstva i skicu podruĉja,
2) Kako izgleda sredstvo, oblik, veliĉinu i procjenu teţine i vrste kontejnera u
ĉemu se eksploziv nalazi,
3) Vrijeme pronalaska sredstva,
4) Koje upozorenje je dato,
5) Da li ima svjedoka i tko su,
6) Da li ima sumnjivog ljudstva na mjestu dogaĊaja,
7) Tko osigurava podruĉje i koje su mjere sigurnosti već preduzete,
8) Ruta do mjesta dogaĊaja,
9) Vozilo za protiveksplozivni tim i
10) Ima li neprijateljskih aktivnosti kao što su snajperska vatra ili
demonstracije.
f. Postupak pri pojavi incidenta. Komandir pri pojavi incidenta je viši
oficir, ili ako je to moguće policijski sluţbenik na ĉijem se taktiĉkom
podruĉju incident dogoĊa. On je odgovoran za prikupljanje svih
informacija i za sve preliminarna postupanja i dogovore. On će biti
savjetovan od strane protiveksplozijskog tima o svim dodatnim mjerama
opreza i zaštite ĉim oni doĊu na mjestu dogaĊaja a te mjere mogu biti:
1) Evakuisanje i okruţivanje podruĉja na sigurnoj udaljenosti, obiĉno na
minimalnoj udaljenosti od 100 metara, koju u sluĉaju većih naprava,
sredstava i vozila treba povećati na 200 metara, a za vrlo velika vozila
udaljenost povećati i do 400 metara.
2) Traţiti pomoć od tima protiveksplozivne zaštite, te dati sve raspoloţive
informacije iz prošlosti o incidentu.
g. Smjernice za direktno ukljuĉene u incident - Guidance for those
involved in an EOD incident. Neke korisne smjernice za one koji su
ukljuĉeni u incident s ekspolzivnim sredstvima su: NE SMIJE SE:
1) Dirati ili prilaziti eksplozivnom sredstvu ili napravi,
2) Misliti da je podruĉje gdje je eksplozivno sredstvo sigurno, moţda postoji
još eksplozivnih sredstava i naprava,

69
3) Dozvoliti pristup u podruĉje ljudstvu sve dok ono ne bude proglašeno
sigurnim od strane komandanta IED tima,
4) Poţurivati IED tim s izvršenjem misije,
5) Dozvoliti medijima da poţuruju ili ometaju protiveksplozivni tim,
6) Otkrivati imena IED tima, ili dozvoliti fotografiranje kojim bi ga se moglo
identificirati,
7) Govoriti i vrsti i naĉinu izrade sredstva ili naprave,
8) Objašnjavati razloge neuspjeha, ako je to potrebno,
9) Opisivati tehnike razoruţavanja i uklanjanja sredstva ili naprave.
Javnost moţe biti upoznata s prijetnjom i eksplozijom te se poĉeti ponašati
indiferentno na potencijalnu opasnost. I pored toga, prema javnosti treba
postupati ĉvrsto i ljubazno, te ih pozivati na saradnju kako bi se minimalizovala
opasnost za ţivote nevinih.
h. Procjena protiveksplozivnog tima (voĊa tima). Po dolasku na mjesto
dogaĊaja komandir mjesta dogaĊaja (incidenta) treba izvijestiti
protiveksplozivni tim o situaciji. Potrebno je razmotriti sljedeće taĉke:
1) Kategoriju incidenta,
2) Okruţenje i okolnosti oko mjesta dogaĊaja,
3) Ispitati sve svjedoke kad god je to provedivo i moguće,
4) Ima li potrebe za dodatnim sigurnosnim mjerama,
5) Ima li potrebe za posebnim uslugama kao što je plin, struja, vatrogasci i
hitna pomoć,
6) Formulisati doraĊeni plan sigurnosti
i. Postupak protiveksplozivni tim. Protiveksplozivni tim je odgovoran za
postupanje s eksplozivnim sredstvom ili napravom, i oni će postupati s tim
sredstvom u skladu sa postojećim kategorijama; preduzimajući odreĊene
radnje i postupke i izlagati se riziku onoliko koliko zahtjeva odreĊena
kategorija. Tim ne smije biti izloţen pritisku da rade brţe tj. na preĉac ili
skraćivati vrijeme koje je potrebno za njihovu liĉnu sigurnost. Glavne
opcije i naĉini sigurnog uklanjanja eksplozivnih sredstava i naprava su:
1) Neutralizovanje. Postiţe se tehnikama zaustavljanja rada i razoruţavanja
sredstva i primarni je cilj protiveksplozivnog tima,
2) Odnošenje u sigurno podruĉje. Obiĉno je to zadnji naĉin, kad se sredstvo
uklanja daljinskim putem i odnosi u prethodno pripremljeno podruĉje, gdje
se moţe aktivirati eksplozivno sredstvo bez većih posljedica,
3) Uklanjanje cilja. Kad se cilj izmjesti i ukloni, onda se sredstvo ili naprava
moţe uništiti ili najbolje je aktivirati daljinskim,
4) Uništavanje sredstva na licu mjesta „In Situ‟. Ovo moţe biti planirano
uništavanje na licu mjesta i ako je to moguće najbolje je to uĉiniti
daljinskim putem,

70
5) Dopuštanjem da sredstvo funkcioniše. Moţe se dozvoliti da sredstvo
funkcioniše i da ga se ne uklanja kada to ne sprijeĉava operaciju ili kada
nema prisutnog rizika za ţivot i imovinu ljudi.
j. Uklanjanje eksplozivnog sredstva
Dril 4C (Confirm, Clear, Cordon, Control). Prije ukljanjanja sredstva
iskustvo je pokazalo da se tehnike i postupci pri pronalasku eksplozivnog
sredstva osnove na primjeni pravila i drila 4C i to striktnim redoslijedom – ĉak
i kad je sredstvo u funkciji ove tehnike i postupci se trebaju primijeniti.
Redoslijed ovog 4C drila je sljedeći:

1) Potvrdi - Confirm. PotvrĊivanje se vrši na sljedeći naĉin:

a) Sredstvo je baĉeno ili ispaljeno, ali ne funkcioniše,
b) Informacija se dobila od pouzdanih svjedoka.
2) Oĉisti - Clear. Pri evakuiranju podruĉja:
a) Ĉistiti od opasnog podruĉja pa prema van,
b) Ĉistiti od vidne linije tj linije vidokruga.
3) Okruţi - Cordon. Odabrati mjesto za okruţenje na sigurnoj udaljenosti i
van vidne linije,
4) Kontrolisati - Control. Voditi raĉuna da se okruţenje provodi ispravno i
da se ne dozvoli polazak u opasno podruĉje.
k. Reagovanje pri pronalasku eksplozivnog sredstva ili naprave:
1) Redoslijed postupanja. Vojna reakcija pri pronalsku eksplozivnog sredstva
prati i ima iste faze kao reakcija i na sve druge incidente. Posebne taĉke su:
a) Opasna podruĉja. Mjerenjem od oka tj. iskustveno se odreĊuje podruĉje za:
(1) Sredstva baĉena rukom -100 m.
(2) Za veća sredstva, ukljuĉujući automobile - 200 m.
(3) Mjesto pada minobacaĉke granate i auto-bombe (proxy bomb)- 200 m.
(4) Put leta gelera minobacaĉke granate - 100 m sa svake strane.
(5) Vrlo velike auto-bombe - 400 m.
2) Završno ĉišćenje. Završno ĉišćenje poĉinje iz opasnog podruĉja i ĉisti se
prema van,
3) Snage za hitno djelovanje. Snage za hitno djelovanje će trebati ako je
potrebno oĉistiti i okruţiti veliko podruĉje, pa će stoga trebati ranije
odrediti i odgovarajuće vozilo za ulazak i izlazak u i iz podruĉja,
4) Odgovornosti. Pripadnik protiveksplozivnog tima je odgovoran za sigurno
uklanjanje eksplozivnog sredstva. Ostale agencije imaju specifiĉne
odgovornosti, kao npr.. inţinjer –savjetnik za pretrage, i tim za pretragu
koji mogu imati zadatak da osiguraju siguran pristup do sredstva i da
osiguravaju bliţe okruţenje te da provjere bliţe okruţenje da u njemu
71
 nema još eksplozivnih sredstava ili naprava. Operacije ĉišćenja su posebno
riziĉne te svi koji su ukljuĉeni tokom operacije moraju biti na visokom
nivou opreza i pripravnosti.
l. Vrste protiveksplozivnih operacija Postoje dvije opće vrste
protiveksplozivnih operacija:
1) Direktna misija. Protiveksplozivni tim se direktno šalje na zadatak tj. na
mjesto incidenta, vrši procjenu na mjestu dogaĊaja, te postupa u skladu sa
postupcima za uklanjanje sredstva koliko god to brzo moţe,
2) Planirane operacije. Protiveksplozivni tim se po dobijanju upozorenja o
nadolazećoj IED operaciji stavlja u pripravnost zajedno s drugim
agencijama. Zatim se operacija polahko i paţljivo planira, te se prikupljaju
informacije i obavještajni podaci prije nego se krene u njenu realizaciju.
Planiranje operacije moţe trajati nekoliko dana, a realizacija iste još duţe.
Planirane operacije se izvode u situacijama visokog rizika i gdje u odnosu
na sredstvo, vrijeme nije ograniĉavajući faktor.
m. Lokacija. Taĉna lokacija sredstva moţe se utvrditi opremom na daljinsko
upravljanje ili će se to morati utvrditi ruĉno i s jednom osobom, kao
najmanjim mogućim rizikom.
n. Završni pristup. Nakon utvrĊivanja lokacije eksplozivnog sredstva
osigurava se siguran pristup do eksplozivnog sredstva. Nakon toga se na
propisan naĉin obiljeţava radni prostor. Kako bi se lociralo, prišlo sredstvu
ili napravi, gdje god je to moguće koristi se oprema na daljinsko
upravljanje.
o. Sigurno uklanjanje. Nakon ovoga pripadnik IED tima izvodi svoje
detaljne postupke kako bi sigurno onesposobilo i uklonilo sredstvo. Sam
proces moţe potrajati nekoliko sati, a ovdje se u ovom priruĉniku ne
objašnjavaju detalji o tome.
p. Nakon postupaka. Onda kad se sredstvo ili naprava onesposobi i ukloni,
agencije za priklupljanje dokaza će moći ući u podruĉje koje je pod
kontrolom IED tima što moţe znaĉiti da:
1) Djelatnik protueksplozijskog tima zahtjeva od savjetnika za pretrage da
proširi oznaĉeno sigurno podruĉje kako bi se moglo ispitati šire i veće
podruĉje,
2) Pripadnik protiveksplozivnog tima zahtjeva od savjetnika za pretrage da se
pretraţi ostatak izoliranog podruĉja, kako bi se provjerilo i utvrdilo da
nema još sredstava ili naprava.
r. Postupak u sluĉaju novih pronalazaka. Postupak u sluĉaju novih
pronaĊenih sredstava i nakon otkrivanja prvog sredstva, zavisit će o
situaciji i vrsti pronaĊenog sredstva. Pripadnik IED tima će zajedno s
ostalim agencijama preduzeti odgovarajuće korake,

72
s. Završni postupak komandanta. Nema povlaĉenja iz podruĉja sve dok
pripadnik IED tima ne bude zadovoljan i dok se ne uvjeri da u podruĉju
nema više postavljenih sredstava ili naprava. Okruţenje ostaje na snazi sve
dok se ne potvrdi da je podruĉje u potpunosti ĉisto. Pripadnik
protiveksplozivnog tima će formalno proglasiti podruĉje oĉišćenim.

3.2.17. Poznavanje i svijest o minama

Mnogobrojnost i relativno lahka dostupnost do svih mogućih vrsta mina i
mina iznenaĊenja stalno će biti prijetnja vojnicima dok su na zadatku i dok
sudjeluju u operacijama podrške miru. Smjernice koje se ovdje navode će
pomoći vojnicima da što lakše izbjegnu ovakve potencijalne opasnosti i
prijetnje.

a. Podruĉja na koja treba sumnjati da su minirana. Svi vojnici trebaju biti

svjesni mogućnosti da su mine postavljene na sljedećim mjestima:
1) U tjesnacima i uskim prolazima, a posebno ako je oĉito da će se popravak,
izvlaĉenje, ĉišćenje prolaza ili zaobilaţenje oštećenog vozila biti oteţano,
2) U podruĉjima pogodnim za postavljanje zasjeda kako za patrole tako i za
patrole s vozilima,
3) Na bankinama i rubovima ceste gdje trava i nanosi mogu odliĉno
zamaskirati mine i na svim neasfaltiranim cestama gdje je maskiranje još
lakše,
4) U kamenju, blatu ili naplavinama koje se nalazi na nekoj ĉistoj ruti,
5) Blokadom rute nekakvim bezazlenom preprekom koja saobraćaj usmjerava
na bankine ili neki dio rute koji se onda obiĉno minira,
6) Unutar i oko srušenog objekta ili mjesta gdje je izvedeno rušenje,
ukljuĉujući kratere i cestovne blokade. Najvjerovatnije se minira
protivpješadijskim minama,
7) Oko napuštene i ostavljene opreme,
8) U objektima koji su pogodni i koji bi mogli biti odabrani za komandna
mjesta, skloništa, prostori za odmor i zaštitu,
9) Na oštećenim cestama i ţeljezniĉkim prugama kako bi se usporila
popravka istih.
b. Znakovi vjerovatnog postavljanja mina. Oĉigledni znakovi vjerovatnog
postavljanja mina su:
1) Neurednost i razbacana iskopana zemlja po podruĉju,
2) Ugaţena vegetacija, tragovi stopa ili vozila na terenu,
3) Posjeĉena ili polomljeno ţbunje, grmlje, ţivica ili šipraţje,
4) Znakovi eksplozija mina mogu ukazivati na mogućnost još zaostalih mina,
5) Prazni sanduci i kontejneri, razni materijali za pakiranje i kutije,
6) Vozila za ţivotinje ili napuštena tijela,

73
c. Podruĉja koja lokalni ljudi izbjegavaju (koristi znanje lokalnog
stanovništva).
Kretanje u podruĉjima koja bi mogla biti minirana. Pri kretanju kroz
ovakva podruĉja treba imati na umu sljedeće smjernice:
1) Biti na oprezu i prema svakom sumnjivom predmetu ili stvari bilo
umjetnom ili prirodnom koji se nalazi tamo gdje nije uobiĉajeno da se
nalazi,
2) Ako vidite minu, znakove o mogućoj mini ili sumnjivi predmet, postupati
u skladu sa borbenom drilu pri uoĉavanju mine,
3) Ne kretati se po najlakšem i najjednostavnijem zemljištu, a da se prethodno
ne pregleda. Provesti izviĊanje pa onda pokret, i imati na umu opasnost od
mina dok se krećete,
4) U sluĉaju nezgode postupati u skladu sa odgovarajućem drilu–postupku,
5) Biti jako paţljiv kad ste umorni,
6) Nikad ne potezati labave ţice ili ih sjeći bez obzira da li su labave ili
zategnute. Pokušati zaobići predviĊeni put ako naiĊete na potezne upaljaĉe,
zamke i ureĊaje. Ne dirati ih. Oĉekujte ukopane protivpješadijske mine,
posebno ispod ili blizu ţice. Ne veţi ništa po takvoj ţici i ureĊajima kako
bi ih oznaĉio,
7) Kad se ide pješice, drţite se ĉvrstog tla i pratite neĉije stope,
8) Vozite se sredinom ceste i što dalje od rubova,
9) Izbjegavajte skretanja u ugibališta ili podruĉja koja nisu provjerena,
10) U sluĉaju zaustavljanja i stajanja ostanite na cesti,
11) Kad se vozite po ugaţenim, a ne po asfaltiranim cestama, ne vjerujte
tragovima starih vozila koja su tud prošla. Tragovi starih vozila mogu biti
minirani nakon prolaska tih vozila,
12) Oĉekujte ĉeste promjene u tehnikama koje se koriste.
d. Postupak u sluĉaju sumnje na minu ili sumnjivi objekt
1) Zaustaviti kretanje-stajati,
2) Upozoriti sve u podruĉju - viknuti: „stoj mine“,
3) Izvijestiti o situaciji putem radio komunikacije,
4) Procjeniti svoju situaciju,
5) Postupi na osnovu svoje procjene ili :
a) Ostani stajati i ĉekaj pomoć ili
b) Izvuci se, napusti podruĉje taĉno istim putem kojim ste i došli,
c) Oznaĉi rutu do najbliţeg sigurnog podruĉja,
d) Oznaĉi i izbjegavaj mine, neeksplodirana sredstva ili razvuĉene potezne
ţice i zamke.

74
e. Postupak pri nastanku povreda.
1) Stani, ne ţuri prema ozlijeĊenom. IZVJESTI I PROCJENI nezgodu-
incident. Zahtjevaj razminiranje i medicinsku pomoć,
2) Ako razminiranje nije moguće u roku od deset minuta, onda jedno lice
poĉinje ĉistiti prolaz do ozlijeĊenog u širini od 0,6 metara. Kretanje treba
biti ĉetveronoške ili puzanje – nikako hodati. Ostali mogu istovremeno
ĉistiti rutu do sigurnog podruĉja,
3) Oznaĉavati rutu tokom ĉišćenja (s jedne ili s obje strane),
4) Oznaĉavati i zaobilaziti mine na koje se naiĊe,
5) Oĉistiti podruĉje oko ozlijeĊenog,
6) Pruţiti odgovarajuću prvu pomoć,
7) Izvući ozlijeĊenog na sigurno. Sigurne udaljenosti su 20 metara u puzećem
ili 50 metara u hodajućem poloţaju,
8) Pristupiti evakuaciji ozlijeĊenog (CASEVAC) ĉim prije,
f. Postupak pri nailasku vozila na minu. Potrebno je postupiti na sljedeći
naĉin:
1) Zaustavi sva kretanja, prosudi situaciju, utvrdi ima li ozlijeĊenih, razmisli o
opcijama i sigurnim lokacijama. Najsigurnija lokacija moţe biti vozilo u
kojem se nalazite (Ne iskaĉi iz vozila),
2) Pruţi prvu pomoć (ako je potrebno),
3) IZVJESTI o nezgodi – incidentu i zahtjevaj razminiranje i medicinsku
pomoć,
4) Ako ste prisiljeni evakuirati vozilo, onda jedna ljudstva poĉinje ĉistiti
prolaz u širini od 0,6 metara do najsigurnijeg podruĉja. Kretati se
ĉetvoronoške ili puzajući, a nikako hodajući,
5) Oznaĉavati rutu tokom ĉišćenja (s jedne ili s obje strane),
6) Pruţiti potpunu prvu pomoć i traţi evakuaciju ozlijeĊenih (CASEVAC)
ako je potrebno.

Nadopunjavanje i osvjeţavanje novim informacijama. Sve jedinice u

podruĉju operacija trebaju nadopunjavati i osvjeţavati podatke o poznatim
minskim poljima, sistemima za oznaĉavanje, vrstama mina u podruĉju i drugim
povezanim i vaţnim podacima. Informacije o minama iz bilo kojeg izvora
trebaju biti zabiljeţene i provjerene kad god je to moguće.

Sugestije i prijedlozi o postupanju s minama i minskim poljima trebaju biti

proslijeĊene višem nivou kako bi se što prije objavile i znale (ako je to
prikladno) svima u podruĉju operacija.

75
3.2.18. Konvoji i pratnja konvoja - Convoys and escorts
a. Mali cestovni konvoji. Općenito. Misija malih cestovnih konvoja moţe
biti postavljanje malih samostalnih jedinica na odreĊena mjesta i njihovu
smjenu, te za lokalnu administraciju. Uvijek postoji opasnost zbog navike
odrţavanja uobiĉajenog naĉina kretanja. Zato je potrebno stalno mjenjati
navike pri kretanju, poĉevši s izmjenama ruta, vrijeme kretanja, te brzinu
kretanja. Ako se ovo nema ne umu i ako se ne provodi onda dovodimo u
opasnost ljude i opremu što moţe pomoći neprijatelju da uspije u svojim
namjerama. Provodeći ovakve mjere neprijatelju je to puno teţe postići.
Zraĉno izviĊanje i osmatranje treba biti sastavni dio u svim konvojima.
Ako postoji vrlo visoka prijetnja, onda treba razmisliti o korištenju
prednjih zraĉnih kontrolora koji se razmještaju helikopterima na isturene
poloţaje i tako mogu osigurati blisku zraĉnu podršku.
1) Veliĉina. Mali konvoj je obiĉno sastavljen od grupa - elemenata. Veliki
konvoji se obiĉno dijele u grupe i kolone, te na taj naĉin omogućuju
jednom od ovih elemenata da imaju ulogu rezerve ili udarne grupe, ako
uslovi i stanje zahtijevaju ovakvu mjeru opreza. Vrlo mali konvoji ili grupe
nikad ne bi trebale biti manje od dva vozila, a u svakom od vozila da ima
radio ureĊaj i liĉno naoruţanje.
2) Vodeća grupa. Misija vodeće grupe je ĉišćenje rute od svih prepreka i
ometanja, te davanje upozorenja o opasnosti glavnoj grupi. Ova grupa se
treba kretati dovoljno ispred kako bi mogla oĉistiti i ukloniti male prepreke
bez mješanja i ukljuĉivanja glavne grupe. U grupi se moţe nalaziti
inţinjerci koji su obuĉeni da pronaĊu i prepoznaju mine ili mine
iznenaĊenja.
3) Glavna grupa. Ova grupa bi trebala biti sastavljena od oklopnih izviĊaĉkih
vozila i pješadije koje je u oklopnim ili lahko oklopljenim vozilima, a
posebno ako je prijetnja potencijalno moguća. Tipiĉni redoslijed kretanja i
formacije moţe biti:
a) Oklopna izviĊaĉka vozila,
b) Konvoj/VIP vozilo,
c) Borbeno oklopno vozilo/ zajedno s komandirom kolone,
d) Pješadija u vozilima,
e) Oklopno izviĊaĉko vozilo.
4) Rezerva ili udarna grupa. Ova grupa se treba kretati dovoljno iza grupe za
blisku zaštitu kako bi omogućila slobodu djelovanja u sluĉaju napada ili
zaustavljanja. Helikopterske snage za hitno djelovanje mogu imati zadatak
rezerve. Idealni sastav ove grupe je minimalno dva helikoptera koji bi
omogućili veću fleksibilnost kretanja i slobode djelovanja,
5) Komandovanje i kontrola. Komandir kolone komanduje kolonom sa svog
poloţaja u konvoju. Zato je vrlo vaţna dobra komunikacija unutar cijele

76
 kolone, a isto tako je potrebna i vaţna komunikacija s lokalnim
komandirom sigurnosnih snaga u sluĉaju da konvoj bude trebao pomoć,
6) Koordinacija (oficirska veza). Štab i ljudstvo odgovorno za kretanje mora
iskordinirati sa lokalnim komandantima snaga, sve mjere koje trebaju biti
preduzete kako bi se zaštitio konvoj dok bude prolazio kroz njihova
podruĉja odgovornosti. To ukljuĉuje naĉin sredstva kretanja, rutu, vrijeme,
veliĉinu pratnje, te prisutnost lahko oklopljenih vozila ako postoji rizik od
incidenata,
7) Zraĉna podrška. Helikopteri se mogu koristiti za izviĊanje predloţene rute
te za zaštitu bokova. Prije samog kretanja cestom, helikopteri mogu
provjeriti da li ima neprijateljskih aktivnosti na cesti. Tokom kretanja
konvoja, avijacija moţe davati boĉnu zaštitu i izviĊati rutu ispred kako bi
utvrdili ima li neprijateljskih poloţaja, ili nekih drugih aktivnosti koje bi
mogle biti prijetnja,
8) Priprema vozila. Za pripremu vozila koja se koriste u PSO operacijama
treba voditi raĉuna o sljedećim mjerama zaštite:
a) Bilo kakva dodatna oprema koja ograniĉava polje osmatranja i vatre te
vrijeme iskrcaja treba biti uklonjena. Ako su vozila neoklopljena mogu se
koristiti vreće s pjeskom kako bi se smanjio rizik od napada i smanjile
ţrtve,
b) Zadnja vrata trebaju biti spuštena ili skinuta,
c) Sav teret treba biti priĉvršćen kukama i imati na raspolaganju sav potrebni
alat za vuĉenje. Detektori mina i alat treba biti na raspolaganju za moguće
ĉišćenje prepreka,
d) Postolja za mitraljeze trebaju biti montirana na nenaoruţana vozila,
e) Kliješta za ţicu trebaju biti na vozilima. TakoĊer se mogu postaviti i
metalni blokovi na prednji dio vozila s kojim se mogu gurniti lakše
prepreke s ceste,
f) Vojnici koji se nalaze straga u vozilu trebaju sjediti licima okrenutim
prema vani, odnosno prema nazad, a sva oprema treba biti sloţena u
sredini,
9) Postupak u sluĉaju napada. Ako je konvoj napadnut, automatski se provodi
prethodno uvjeţbavani dril za takve situacije. Kad se snage naĊu u zasjedi
trenutni borbeni dril moţe biti:
a) Bacaju se dimne bombe, djeluje se na zasjedu, dok ostatak snaga se povlaĉi
do taĉke okupljanja u nareĊenom smjeru, a zatim dolazi i odstupnica,
b) Istovremeno, komandanti, komanduju smjer povlaĉenja, ĉim se snage
prikupe, a komandir locira zasjedu, pokreće se protivnapad,
c) Ne smije biti nekontrolisanog pucanja u bilo kojoj fazi djelovanja, a
posebno treba paziti na nevine civile koji se zateku na mjestu dogaĊaja.

77
b. Veliki cestovni konvoji. Općenito. Kolona vozila je posebno privlaĉna i
dobra meta, a posebno u urbanim podruĉjima s puno kretanja. Neprijatelj
moţe napasti konvoj zasjedom ili postavljanjem eksplozivnih naprava na
ili pored ceste. Veliki konvoj je konvoj kada se kolona podjeli na više od
jedne grupe-elementa. Mnoga naĉela koja su već opisana vrijede i za velike
konvoje, a posebno potreba dobrog planiranja, izvještavanja, te zraĉnog
osmatranja tokom kretanja konvoja a tu su još: mjere opreza koje su
osmišljene da osujete napade, ili da umanje uĉinke napada, taktiĉko
unutrašnje grupisanje oklopnih vozila radi zaštite konvoja, te ako situacija
zahtjeva podrška artiljerije, zraĉna podrška i trenutna raspoloţivost
pokretne rezerve, a to mogu biti zraĉno pokretne snage.
1) Naĉelo tajnosti i zaštite planova. Planove nikad ne treba davati unaprijed i
onome tko ne ih ne treba znati, a mjere zavaravanja trebaju biti razmatrane
i razraĊene. Kad se koristi uobiĉajena ruta, onda će moţda morati preduzeti
mjere koje nisu potrebne za tu rutu, a koriste se samo ponekad.
2) Obavještajni podaci i izviĊanje. Potrebno je imati obavještajne podatke o
vjerojatnim neprijateljskim aktivnostima duţ predviĊene rute, a potrebno je
provesti i izviĊanje s odgovarajućim mjerama zavaravanja kako bi se
saĉuvala tajnost misije. Aero snimke i fotografije mogu puno pomoći i bez
rizika za ljudstvo ili otkrivanje i kompromitaciju. IzviĊanjem treba utvrditi:
a) Uska grla na ruti i moguća mjesta za zasjedu,
b) Izvršiti procjenu o potrebnim snagama i potrebnoj pratnji konvoja,
c) Utvrditi da li ima potrebe za dodatne pripreme kao što su osiguravanje
ceste, ĉišćenje duţ cesta (grane, vegetacija), patrole na posebno opasnim
podruĉjima, itd.. Upotreba zraĉnih snaga za fotografsko snimanje ili video
snimanje duţ predviĊene rute je od ogromne vaţnosti. Ovo je takoĊer
vaţno i korisno za izvještavanje komandanta u vozilima,
d) Utvrditi mogućnost diverzija i odrediti rezervne rute,
e) Utvrditi mogućnost problema u komunikaciji i sistemu komandovanja,
f) Utvrditi potrebe i sredstva za sanitetsku podršku i izvlaĉenje.
3) Organizacija konvoja. Koriste se sljedeći pojmovi:
a) Pratnja. Snage odreĊene za pruţanje zaštite: imaju svog komandanta
pratnje,
b) Kolona vozila. Kolona vozila koje se štiti: kolonom komanduje komandir
kolone
c) Konvoj. Kolona vozila plus pratnja: cjelokupni komandir je komandir
konvoja,
d) Jaĉina pratnje. Jaĉina i sastav pratnje zavisitiće od prijetnji, veliĉini kolone
vozila i raspoloţivim snagama. Idealna pratnja je mješovitog sastava, tj.
pješadija i oklop, a moguća i sa zraĉnim snagama. Jedinica oklopnih
izviĊaĉa je prikladna za oklopni element pratnje, a pješadija treba biti u
borbenim oklopnim vozilima. Potrebna je i inţenjerija kako bi mogla

78
 izvoditi manje radove na mostovima i cestama, te otkrivati i uklanjati mine
i prepreke,
e) Raspored (grupisanje). Konvoj treba podjeliti u grupe – elemente i svaki da
ima svog komandira. Razmak izmeĊu ovih grupa se prilagoĊava kako bi se
umanjio broj vozila koja bi mogla biti uhvaćena u zasjedi. Razmak izmeĊu
vozila unutar grupe će ovisiti o gustoći naseljenog podruĉja, brzini konvoja
i potrebi za odrţavanjem,
f) Organizacija pratnje. Pratnja se obiĉno sastoji od prethodnice, zaštitne
grupe i rezerve ili grupe za udar. Jaĉina pratnje zavisi od postojećih
prijetnji i terenu,
g) Pokretna rezerva. Pokretna rezerva, koja je odvojena od konvoja treba biti
spremna da intervenira u sluĉaju zasjede na konvoj. Obiĉno je ĉine
desantna pješadija s helikopterima i ova rezerva je u stalnoj pripravnosti.
Planiranje intervencije pokretne rezerve treba biti iskordinirana s
pješadijom i zraĉnim snagama te sa zraĉnom i artiljerijskom podrškom.
Ako je rizik vrlo velik ili opasnost od zasjede vrlo velika onda se pokretna
rezerva moţe drţati odreĊeno vrijeme u zraku i biti spremna da odmah
interveniše. U sluĉaju loših vremenskih uslova moraju se isplanirati
rezervna sredstva prebacivanja pokretne rezerve,
h) Izvlaĉenje i popravke vozila. Potrebno je izraditi planove za hitno
izvlaĉenje i popravke vozila. Vozila za izvlaĉenje trebaju biti u velikim
konvojima, kao i mehaniĉari rasporeĊeni u svaku grupu. Misije za
izvlaĉenje i popravke trebaju biti ugraĊene u nareĊenje o konvoju;
uobiĉajeno je da će se grupa zaustaviti onoliko dugo kako bi se vozilo
popravilo, ili kako bi se predalo grupi za izvlaĉenje koja ide u sastavu
konvoja. U nekim okolnostima će se morati vozilo jednostavno ostaviti i
nastaviti s konvojem i ne zadrţavati se,
i) Medicinska pomoć. Potrebno je izraditi planove za pruţanje hitne
medicinske pomoći. Sanitetska vozila trebaju biti sastavni dio velikih
konvoja, kao i sanitetsko ljudstvo u svim grupama. Misije sanitetskih
timova trebaju biti ugraĊene u nareĊenje o konvoju. U hitnim sluĉajevima
treba osigurati helikoptersko izvlaĉenje ozlijeĊenih (MEDEVAC),
j) Komunikacija. Radio komunikacija je kljuĉna izmeĊu svih sastavnica
konvoja i pokretne rezerve, artiljerijske podrške, avijacije i sigurnosnih
snaga koje su rasporeĊene duţ rute. Svjetlosni signali i signalne rakete
mogu takoĊer biti sredstva za komunikaciju i prenošenje informacija i
poruka ako su unaprijed dogovoreni.
4) Realizacija i redoslijed kretanja u vrlo teškim uslovima. Kada se veliki
konvoj treba kretati kroz zemlju u kojoj su neprijateljske snage vrlo jake i
aktivne, onda će se moţda morati primijeniti dolje navedeni redoslijed
79
 postupanja. U manje teškim okolnostima se mjere opreza smanjuju u
odnosu na prijetnju.
a) I faza. Osigurati prvu taĉku-podruĉje blizu poĉetne taĉke konvoja, i
razmjestiti artiljerijsku podršku. Uspostaviti stalno osmatranje prednjih
zraĉnih osmatraĉa i prednjih artiljerijskih osmatraĉa u podruĉju prvih 10-
15 km duţ rute te formirati pokretnu rezervu. Borbeni helikopteri mogu
takoĊer biti rasporeĊeni,
b) II faza. Osigurati drugu taĉku-podruĉje s pješadijom koje je prebaĉena
helikopterima ili vozilima. Ovo prebacivanje treba biti praćeno pokretima
artiljerije do te druge taĉke – podruĉja, bilo helikopterima ili cestom, a u
pratnji i pod zaštitom oklopnih vozila i pješadije.
c) III faza. Do ovog trenutka artiljerija će biti spremna da djeluje iz oba
podruĉja, a pokretna rezerva u pripravnosti na prvoj taĉki. Nakon ovoga,
konvoj se treba kretati u prethodno objašnjenom taktiĉkom rasporedu s
prethodnicom ispred koja potpomognuta prednjim zraĉnim kontrolorima
(idealno bi bilo da su zraĉnopokretni), prednjim artiljerijskim osmatraĉima,
i ako je moguće s borbenim helikopterima koji su dosta naprijed kako bi
ĉisitili rutu.
d) IV faza. Kada konvoj doĊe do druge taĉke podruĉja, onda se artiljerija
treba prebaciti s prve taĉke na tu drugu taĉku, bilo zrakom bilo cestom
zajedno s zaštitnim snagama koje su na prvoj taĉki. Pokretna rezerva se
takoĊer treba prebaciti na drugu taĉku, prije nego što se cijeli postupak ne
ponovi u sljedećih 10-15 kilometara.

5) Postupak u sluĉaju zasjede. Napadnuti dio konvoja treba provesti iste

borbene drilove i postupke koji su već navedeni ovom poglavlju [(3.2.18.
podjela pod a. podpodjela 9)]. Dodatni postupci mogu biti:
a) Istovremeno s realizacijom naprijed navedenih postupaka zahtijevati
artiljerijsku i zraĉnu podršku,
b) Grupa za udar ide naprijed u protivnapad ili provodi obuhvat
neprijateljskih snaga,
c) Poziva se pokretna rezerva u napad ili da zajedno s grupom za udar
blokiraju bijeg neprijatelja,
6) Komandovanje i kontrola. Komandanti svih grupa moraju dobro poznavati
borbeni dril protivzasjeda - reakcije na zasjedu, kao i svi komandiri vozila,
tako da u konvoju uvjek bude netko tko moţe preduzeti odgovarajuće
korake ako je komandant konvoja predaleko i u nemogućnosti da preuzme
kontrolu. Komandni odnosi trebaju biti razraĊeni na naĉin da uvjek postoji
odreĊeni komandir na licu mjesta s potrebnom vezom da moţe pozvati
zraĉnu i artiljerijsku podršku i pomoć.

80
7) Osiguravanje rute predstraţama. Osiguravanje rute predstraţama je naĉin
osiguravanja ceste na odreĊeni vremenski period kako bi se omogućio
siguran prolaz konvoja. Ovaj postupak zahtjeva puno ljudstva i puno
vremena i treba ga provoditi kad postoji vrlo velika opasnost od zasjeda i
kad su druge metode zaštite rute nepraktiĉne i nedostatne.
a) Razmještanje straţa. Najbolji naĉin razmještanja i rasporeĊivanja ovih
predstraţa duţ rute ako je to moguće upotrebom helikoptera. Snage za
osiguranje rute se sastoje od prethodnice koja ĉisti smjer, glavnine snaga
koja rasporeĊuje straţe tj. ljudstvo duţ rute i straţnjeg osiguranja koje kupi
ljude po prolasku konvoja. Ovakve snage se mogu kretati pješice ili
vozilima, a to zavisi od terena i prirodi konvoja, a moţda će im trebati
minobacaĉi, oklopna vozila i artiljerija kao podrška i da pokrivaju njihovo
razmještanje i njihovo povlaĉenje,
b) Udaljenost izmeĊu predstraţa. Poĉetna misija ovih snaga biti će osiguranje
od mogućih postavljenih zasjeda. Stoga, udaljenost izmeĊu predstraţa
zavisit će od vrste terena. Idealno bi bilo pokriti cijelu rutu i podruĉje
vatrom, no nekada to nije moguće baš zbog specifiĉnosti terena i podruĉja.
Zato će se morati osigurati samo odreĊeni dijelovi rute ili odreĊene taĉke
na terenu. U ovom sluĉaju postoji mogućnost postavljanja zasjede na
nekim neĉuvanim mjestima, sama prisutnost ovih predstraţa na ruti na
nekim mjestima stvara nesigurnost kod neprijatelja i djeluje kao faktor
odvraćanja. Udaljenost izmeĊu predstraţa takoĊer zavisi i od vrste terena i
raspoloţivog vremena. Predstraţe trebaju biti razmještene, ako je to
moguće na takvoj udaljenosti koja bi sprijeĉavala direktnu vatru iz kratkog
naoruţanja i ruĉnih raketnih protivoklopnih sredstava na konvoj,
c) Veliĉina predstraţa. Veliĉina predstraţa zavisi i vezana je s prijetnjom i
vrstom terena.
8) Korištenje snaga koje djeluju u podruĉju. Ako postoje snage koje već
djeluju u podruĉju kroz koje prolazi ruta konvoja, onda se one mogu
iskoristiti za za postavljanje ovih predstraţa i osiguranje rute. Metoda
njihovog razmještanja zavisit će od njihovog trenutnog rasporeda i
poloţajima. Ove predstraţe moraju osigurati da duţ rute nema zasjeda, pa
zbog toga i moraju oĉistiti obje strane rute kuda konvoj prolazi. Bliska
koordinacija i dobre veze su vrlo vaţne izmeĊu ovih snaga i samog
konvoja,
9) Komunikacija. Komunikacija je vrlo vaţna a pogotovo u neprohodnim
podruĉjima gdje postoji velika opasnost od zbrke i meteţa kada
neprijateljske snage mogu izbjeći predstraţe i uspjeti u napadu na konvoj.
Svaka od predstraţa mora imati radio ureĊaj ili biti u stanju prenijeti
signale na drugi naĉin bilo rukama ili svjetlosnim signalima do one osobe
koja ima radio ureĊaj. Kada su u kontaktu s konvojem onda mogu znati

81
kako napreduje sam konvoj duţ rute, a isto tako mogu brzo jedni drugima
prenijeti informacije o sumnjivim aktivnostima na i oko rute. Kada
predstraţe nisu iz sastava jedinice koja daje pratnju konvoja, onda se mora
odrediti oficir za vezu s radio ureĊajem koji će povezati komandanta
pratnje s komandirom predstraţa koje osiguravaju rutu. Svjetlosni signali i
signalne rakete se mogu iskoristiti kao signal za povlaĉenje predstraţa.
TakoĊer se za identificiranje vozila mogu koristiti zastave u boji i paneli.

82
 POGLAVLJE 4
ODBRANA PERIMETRA (ZAŠTITNOG POJASA)
Perimetar je prva linija odbrane jedne isturene baze FOB i njen cilj je
odbraniti bazu i zaštiti ljudstvo i razliĉite instalacije. MeĊu elementima sistema
sigurnosti perimetra se nalaze: sigurna udaljenost, fiziĉke prepreke, kontrola
prilaza, taĉke za kontrolu prilaza/ulaza, sigurnosna rasvjeta, poloţaji/tornjevi u
svim pravcima, sistemi nadgledanja i detekciju uljeza i snage sigurnosti.

4.1. SIGURNA UDALJENOST

Najbolja tehnika za smanjenje rizika i posljedica neprijateljskog napada,
posebno sa eksplozivom i neposredne vatre se sastoji od toga da se napad odrţi
udaljenim od baze i naseljenih dijelova kako god je to moguće. Posjedovati što
veću sigurnu udaljenost je jedan od faktora koje treba imati u vidu pri izboru
lokacije za smještaj baze.

4.2. FIZIĈKE PREPREKE

Prepreke su suštinski dio sistema sigurnosti perimetra i sluţe za
olakšavanje kontrole ulaza izlaza ljudstva i vozila. Fiziĉke prepreke se koriste u
zaštitnom pojasu za više funkcija:
a. Definišu zaštitni pojas baze,
b. Predstavljaju element fiziĉkog i psihiĉkog odvraćanja za one koji pokušaju
neovlašteno ući u bazu,
c. Omogućavaju optimalno korištenje snaga sigurnosti,
d. Povećavaju mogućnost detekcije ili zaustavljanja pobunjenika,
e. Usmjeravaju protok ljudstva i vozila putem taĉaka za kontrolu prilaza bazi,
f. Olakšavaju identificiranje ljudstva i vozila.

4.2.1. Prepreke
Prepreke se moraju postaviti na taj naĉin da se uzajamno nadopunjavaju
teren i vještaĉke prepreke. Uĉinkovitija je kombinacija prepreka ili postavljanje
jedne linije prepreka po dubini.
Ako se koriste u kombinaciji, prepreke moraju omogućiti stepen zaštite
koji je sliĉan u cijeloj duţini zaštitnog pojasa baze.
Upotreba prepreka mora biti ojaĉana ljudstvom za sigurnost i drugim
sredstvima osmatranja i procjene.
Mora postojati jedno ĉisto podruĉje ili slobodno na obadvije strane fiziĉkih
prepreka i izmeĊu njih. Prepreke moraju biti postavljene na dovoljnoj
udaljenosti od drugih struktura (drveća, telefonskih stubova, nosaĉa antena,
itd.) koje mogu biti korištene od strane neprijatelja da savlada samu prepreku.
Ne bi trebale biti postavljane u blizini prostora za parkiranje jer bi to omogućilo

83
neprijatelju da raspolaţe platformom za organizovanje napada na bazu. Bit će
dopunjene bodljikavom ţicom ili drugim dopunskim sredstvima koja će
onemogućiti neprijatelja da skaĉe ili hoda po preprekama. Prepreke moraju biti
smatrane odliĉnim platformama za montiranje sistema za kontrolu i sistema
protiv upada. Moraju biti razmatrane privremene ili stalne prepreke, i mogu biti
korišteni sljedeći materijali, ili materijali sliĉni njima:
a. Prepreke od betona,
b. Buradi od ulja napunjena uljem ili pijeskom,
c. Stubovi,
d. Ĉeliĉne šipke ili betonski stubovi armirani ĉelikom,
e. Pijesak ili plastiĉne prepreke za vozila napunjene vodom,
f. Prepreke napunjene zemljom (platneni i metalni sanduci),
g. Drugi sliĉni materijali ako to lokalno trţište omogućava.
Mora se razmatrati potencijalna opasnost koju predstavljaju dijelovi i
ruševine kada se koriste betonske prepreke u sluĉaju eventualne eksplozije.
Vozila svih veliĉina i konfiguracija se mogu smatrati privremenim preprekama,
parkirana sa sastavljenim branicima predstavljaju uĉinkovitu prepreku.
Prepreke koje se postavljaju na brisanom prostoru moraju biti tako
dizajnirane da se ne mogu pretvoriti u zaklon za neprijatelja.
Prepreke u zaštitnom pojasu moraju biti pod konstantnom kontrolom i biti
nadgledane u nepravilnim vremenskim intervalima. Prepreke moraju biti
integrisane jedna s drugom na naĉin da predstavljaju kontinuiranu prepreku oko
FOB koja je sposobna da zadrţi vozila koja mogu predstavljati moguću
prijetnju. Prepreke, senzori i drugi sistemi moraju biti integrisani sa sektorima
zaštitne vatre i uzajamno se podrţavati.
Prepreke mogu biti svladane od snaga ili oštećene od prirodnih pojava
(atmosferski uticaj) radi ĉega moraju biti periodiĉno pregledane i odrţavane.
Prepreke u zaštitnom pojasu ometaju direktan kontrolu i praćenje aktivnosti
koje se provode u unutrašnjosti FOB.

4.2.2. Vrste fiziĉkih prepreka

a. Vještaĉke prepreke u zaštitnom pojasu. Postoji velika razliĉitost oblika i
modela: ograde, zidovi, rovovi, barikade i prepreke koje saĉinjavaju vozila.
Prepreke se dijele na protivpješadijske prepreke i prepreke za vozila.
1) Protivpješadijske prepreke. Moraju biti dizajnirane da odvrate ljudstvo
koje se kreće pješke da uĊe u bazu. Ove prepreke štite od upada ljudstva
koje nastoje postaviti manje eksplozivne pakete, sabotirati zalihe ili
opremu, ili izvoditi napade na ljudstvo, materijal ili kritiĉne taĉke u bazi.
Protivpješadijske prepreke se u većini sluĉajeva sastoje od bodljikave ţice i
betonskih zidova. U većini sluĉajeva mogu biti svladane prolazom preko

84
 svoje gornje strane ili koristeći makaze za ţicu, prema tome,
protivpješadijske prepreke moraju biti pod stalnim kontrolom.
2) Prepreke za vozila. Dizajnirane su za zadrţavanje vozila u zaštitnom
pojasu baze, i istovremeno sluţe za uspostavljanje adekvatne sigurne
udaljenosti za odbranu kritiĉnih taĉaka. Kada se radi o postavljanju
prepreka za vozila, obratiti posebnu paţnju na brze pristupne staze u
vanjskom dijelu perimetra. Tipiĉne prepreke za vozila u bazama ukljuĉuju:
a) Betonske prepreke,
b) Betonski blokovi,
c) Ograde spojene lancima ili kablom,
d) Prepreke na trakama kolovoza,
e) Betonski zidovi kombinovani s rovovima,
f) Stubovi od ĉelika,
g) Ĉeliĉni jeţevi povezani kablovima,
h) Improvizovane prepreke,
i) Prepreke napunjene zemljom (vreće i metalni sanduci).
Moguće je savladati prepreke za vozila, ali metodi za to zahtijevaju dosta
vremena i opreme. Prepreke za vozila mogu biti savladane pomoću više
metoda: uljezi mogu koristiti eksploziv za otvaranje prolaza u zidu, zatrpati
rovove i kanale mehanizacijom, otvoriti prolaz u ogradi pomoću makaza,
plamenom ili eksplozivom, pomjeriti betonske prepreke i prema tome moraju
biti pod stalnom kontrolom i pregledima.
3) Faktori koji utiĉu na dizajniranje prepreka za vozila:
a) Eksplozivna prijetnja,
b) Teţina vozila koje predstavlja prijetnju,
c) Sigurna udaljenost izmeĊu planirane prepreke i kritiĉnih taĉaka,
d) Predvidljiva brzina vozila koje predstavlja prijetnju,
e) Identificiranje svih mogućih taĉaka udara u duţini cijelog zaštitnog pojasa,
f) Kapacitet dizajnirane prepreke da asporbuje kinetiĉku energiju koju
izazove vozilo prijetnja,
g) Broj prepreka koje su potrebne za svaku ulaznu taĉku s ciljem ispunjavanja
zahtjevanih uslova,
h) Uslovi okoline i atmosferski uticaji,
i) Privremenost ili stalnost FOB,
j) Rasvjeta,
k) Estetika,
l) Rentabilnost,
m) Stalna kontrola/nadgledanje,
n) Kombinovanje prepreka s ciljem postizanja adekvatnog efekta.

85
b. Improvizovane prepreke. GraĊevinski elementi koji su uobiĉajeni, kao
što su betonski elementi velikog obima, ĉeliĉni stubovi, i vozila velikog
obima i teţine (kamioni ili buldoţeri) mogu bitise upotrijebiti kao
improvizovani sistemi prepreka. Ako se donese odluka za ovu privremenu
opciju,onda isti moraju biti priĉvršćeni za tlo, sa ciljem sprjeĉavanja
njihovog pomjeranja od strane vozila koje predstavlja prijetnju.
Tipiĉne improvizovane prepreke za baze mogu ukljuĉivati:
1) Dijelovi metalnih cijevi velikog promjera ili betonski blokovi ili elementi
koji su napunjeni zemljom ili pijeskom,
2) Metalne cijevi na gomili i zavarene u obliku piramide,
3) Vozila priĉvršćena za tlo i povezana sajlom ili lancem,
4) Neprijateljska vozila koja su zarobljena ili uništena,
5) Poluzakopane gume velikog promjera.

86
 POGLAVLJE 5
IZVOĐENJE MJERA ZAŠTITE SNAGA ISTURENE BAZE ZA
OPERACIJE

5.1. NASUMIĈNE PROTIVTERORISTIĈKE MJERE (PLAN VARKE)

Realizacija nasumiĉnih protivteroristiĉkih mjera dopunjava kontrolne
mjere zaštite snaga koje se mogu nalaziti u bazi i mijenjaju ozraĉje sigurnosti
koje okruţuje bazu. Kad se provode na odgovarajući nasumiĉni naĉin mijenja
se vanjski izgled i opaţanja vezana za sigurnost u jednoj isturenoj bazi, i tada
pobunjenici koji vrše nadgledanje ne mogu utvrditi jasan obrazac postupanja
zaštitnih snaga. Ovim mjerama kod pobunjenika se stvara dvosmislena slika o
sigurnosti baze.

5.1.1. Razmatranja/promišljanja
a. Modificiraju procese sigurnosti, oteţavajući pobunjenicima identificiranje
vaţnih taĉaka, detaljan opis rutinskih radnji, ili da predvidi kretanje unutar
jedne instalacije,
b. Povećava svijest ljudstva baze i ljudstva zaduţenog za sigurnost,
c. ProvoĊenje protivteroristiĉkih mjera zahtijeva jedan poseban napor što se
tiĉe ljudstva, materijala i opreme,
d. Trebale bi biti vidljive (da izazovu zbunjenost u aktivnostima nadgledanja
neprijatelja) i moraju ukljuĉivati komandu u svojoj cjelini i jedinicama
koje se nalaze u bazi, i ne odnositi se izriĉito na snage zaduţene za
sigurnost,
e. Moraju se primijeniti na svim nivoima uzbune i moraju ukljuĉivati i druge
mjere koje je razradio komandir baze ili druge mjere koje su naloţene za
jednu zonu,
f. U cilju oteţavanja nadgledanja od strane pobunjenika, trebale bi se
provoditi u neravnomjernim vremenskim intervalima, izbjegavajući
periodiĉnost i rutinu,
g. Radi uĉinkovitog TOC, prije primjene nasumiĉnih protivteroristiĉkih
mjera, moraju biti procijenjene i analizirane lokalne prijetnje,
h. Pomaţu manje ranjive taĉke baze,
i. Moraju se primijeniti unutar i izvan baze,
j. Moraju biti kompatibilne i koordinisane sa mjerama detekcije i kontrole
koje su vaţeće i sa planom sigurnosti baze.

87
5.1.2. Primjeri:
a. Unutar glavnog elementa baze:
1) Mijenjati betonske prepreke u obliku kocke ili druge klase IV oko baze da
bi se primijenio tok ili brzina saobraćaja,
2) Koristiti pokretne leţeće policajce za smanjene brzine saobraćaja, a mogu
se koristiti i pomjerati nasumiĉno sa velikom lahkoćom,
3) Postaviti sisteme rasvjete koji funkcioniše nasumiĉno,
4) Ne vršiti redovno smjenu straţe,
5) Nasumiĉno uspostaviti kontrolne taĉke saobraćaja na kojima će se vršiti
kontrola civilnog saobraćaja,
6) Mijenjati straţare u razliĉitim instalacijama na nasumiĉan naĉin.
b. Prilazi:
1) Mijenjati vrijeme ulazaka,
2) Procedure za ulazak mijenjati na nasumiĉan naĉin i naĉin na koji se vrše
pregledi.

5.2. KONTROLA ULAZA ZA LJUDSTVO

5.2.1. Opća pravila za pregled ljudstva

Cilj raspolaganja sistemom za kontrolu ulaza ljudstva je da se uspostavi
odgovarajuća kontrola baze FOB i kritiĉnih elemenata koji se štite. Nezavisno
od vrste mjera koje se koriste, morao bi postojati jednak pravilnik koji
uspostavlja kriterije i ovlasti na jasan naĉin. Navedeni pravilnik bi trebao
ukljuĉivati posjete, preduzeća koja pruţaju usluge, uposlene radnike, koalicione
i snage zemlje domaćina i oruţanih snaga.
Pravilnik mora jasno definisati vrstu identifikacije koju mora predoĉiti ljudstvo
odgovarajućem autoritetu i kriterije koji regulišu pristup. Procedure za kontrolu
prilaza moraju isto tako definisati procedure pregleda ljudstva i metode koji se
koriste. Kao opće pravilo, ljudstvo zaduţeno za sigurnost moţe koristiti
sljedeće metode:
a. Metodi za kontrolu ulaza.
1) Spisak kontrole ulaza. Bit će dozvoljen ulaz u jednu FOB ili kritiĉnim
taĉkama samo ljudstvu ĉiji identifikacijski podaci se nalaze registrirani na
spisku za kontrolu ulaza. Ljudstvo koje nastoji ući u bazu mora biti
identificirano prije izdavanja dozvole za ulazak. Spiskovi moraju biti
kontrolisani rigorozno, ne smiju se javno objavljivati i konstantno moraju
biti aktualizirani. Ako se koristi neki informatiĉki nosaĉ, arhivi moraju biti
zaštićeni na odgovarajući naĉin. Samo komandir FOB ili predstavnik kojeg

88
 on odredi mogu odobriti pristup ljudstvu koje se se nalazi na spisku koji je
prethodno odobren.
2) Sistem iskaznica i oznaka. Ako je broj ljudstva koje treba ulaziti u bazu
FOB veći od broja koji moţe biti prepoznat liĉno od strane ljudstva
sigurnosti baze, mora se razmatrati uspostava sistema za identificiranje u
smislu iskaznica, kartica ili oznaka. Sigurnosne kartice moraju sadrţavati
sliku osobe, i moţe sadrţavati dodatne informacija. Informacije koje se ne
trebaju pojavljivati na kartici ukljuĉuju: adresu, radno mjesto, broj
telefona, sigurnosne informacije ili bilo koje druge koje mogu identificirati
nosioca isprave kao ĉlana nekog ministarstva ili organizacije koje se ne
trebaju znati.
3) Sistem zamjene iskaznica za ulaz. Sistem za identificiranje i zamjenu
iskaznica moţe biti upotrebljavan s ciljem garantovanja striktne kontrole
ulaza u isturenu bazu-FOB. Ovaj sistem je posebno koristan pri kontroli
posjeta. Proces zamjene iskaznica je poseban i neprenosiv, što omogućava
ljudstvu zaduţenom za sigurnost da u detalje pregledaju svo ljudstvo prije
nego što im se odobri ulaz u bazu.
4) Sistem pratnje. Provoditi pratnju ljudstva je jedan uĉinkovit metod za
kontrolu posjetioca ili radnika unutar jedne isturene baze za operacije-
FOB. Pratnje mora uvijek biti pored posjetioca tokom njegovog boravka u
FOB. Pravila definišu da jedan pojedinac koji ne treba pratnju u nekoj
odreĊenoj zoni, mora ispunjavati sve kriterije slobodnog pristupa. Pratnja
mora biti vojno ljudstvo rasporeĊeno ili pridodat FOB. Misija pratnje
ljudstva je u posjeti unutar FOB osigurati da sva oprema i materijal koje
nosi posjetioc sa sobom proĊu odgovarajuće kontrole kako pri ulazu tako i
pri izlazu iz baze.
5) Traţenje eksploziva. Pregled paketa ukljuĉuje pretresanje opreme s ciljem
pronalaska eksploziva ili oruţja. Ljudstvo zaduţeno za sigurnost i pregled
mora otvoriti sav prtljag i jedinice vojnih pasa provesti odgovarajući
pregled. Pretres ljudstva se koristi za provjeru da ne nose naoruţanje,
eksploziv ili inicirajuće naprave. Svi vozaĉi ili putnici moraju biti
pregledani prije ulaska u bazu. Pokretni detektori metala, skeneri, fiziĉki
pregled i u izuzetnim sluĉajevima jedinice vojnih pasa su najefikasnija
sredstva za vršenje pregleda ljudstva.

5.2.2. Tehnike pretraga

a. Operacije pretraga-Search Operations. Koncept. Pretrage su jedna od
mogućnosti kada sigurnosne snage imaju inicijativu i mogu odluĉiti kad,
gdje i kako djelovati. One stoga imaju vaţnu ulogu u operacijama. Stalni
pritisak snagama za pretrage na neprijateljske grupe prisiljava ih da
premještaju naoruţanje, municiju, eksploziv i druge ureĊaje i tako ih se
dovodi u poloţaj da ih se lakše otkrije. Koncept operacija pretraţivanja se
dosta široko razvio tokom godina, kako bi uzeo u obzir ĉvrst dokaz da su:
89
1) Neprijateljske grupe postale sofisticiranije u svojim sliĉnostima skrivanja i
prikrivanja oruţja i opreme a sve to zahtjeva još kompleksniju pretragu,
2) Uĉinkovit TOC operacija pretraţivanja je znaĉajno narasla i moţe igrati
bitnu ulogu u hvatanju i zarobljavanju neprijateljskog naoruţanja i opreme.
b. Svrha. Cilj operacija pretraţivanja je:
1) Štititi potencijalne mete,
2) Dobiti obavještajne podatke i informacije,
3) Oduzeti resurse neprijateljskim stranama,
4) Pronaći dokaze kako bi pomogli budući sudskom progonu.
c. Ciljevi. Ovakve operacije se obiĉno provode zdruţeno vojnim i policijskim
snagama s ciljem:
1) Hvatanja traţenog ljudstva, naoruţanja, radio opreme, zaliha, eksploziva ili
dokumenata,
2) Ometanje neprijateljskih aktivnosti kao što su izrada bombi ili proizvodnja
naoruţanja,
3) Eliminisanje uticaja neprijateljskih grupa u lokalnom podruĉju posebno u
odnosu na proširenje kontrolisanog podruĉja.
d. Podruĉje operacija. Prije uspostave svakog formalnog postupka
pretraţivanja za odreĊeno podruĉje potrebno je procjeniti potrebe podruĉja
operacija. Detaljni postupci će uveliko pomoći prevladavajućim uslovima.
Naĉelno, to zavisi od okruţenja koje moţe biti neprijateljsko ili prijateljsko
kao i o tehniĉkoj prijetnji. Sljedeći faktori će biti potrebni da se prosude:
1) Civilna ili vojna premoć,
2) Stepen popularnosti opozicije prema snagama reda i zakona,
3) Stepen civilne podrške aktivnoj opoziciji,
4) Stepen tehniĉke struĉnosti i stepen ekstremizma koji iskazuju neprijateljske
grupe, ukljuĉujuĉi njihove ciljeve i metode,
5) Pristup naoruţanju bilo tvorniĉkom ili kućnom, te pristup i drugim vojnim
materijalno.tehniĉkim sredstvima,
6) Sliĉnost civilnih vlasti da upravlja krizama i teškim situacijama tokom
napetosti ili nemira s posebnim naglaskom na ozlijeĊene i ţrtve.
e. Planiranje operacija pretraţivanja. Za pretragu je potrebno puno
prethodnih razgovora, dogovora i koordinacije s drugim jedinicama, a
uspjeh većine pretraga ovisan je o vrlo preciznom i detaljnom planiranju.
To je potrebno kako bi bili sigurni da je:
1) Operacija zasnovana na dobrim obavještajnim podacima,
2) IznenaĊenje zasnovano na dobroj operativnoj sigurnosti,
3) Razmješten dovoljan broj timova i opreme za pretragu,
4) Timovi za IED zaštitu mogu biti u pripravnosti, ako se vjeruje da je cilj
miniran,
90
5) Pretraga se provodi u najprikladnijem trenutku,
6) Dodatne snage za zaštitu ili okruţenje su na raspolaganju kako bi sprijeĉile
bijeg i štitile timove za pregled od napada ili od ometanja.
f. Izbjegavanje krutih postupaka. Treba pretpostaviti da će neprijateljske
oĉi posmatrati svaku pretragu koja se provede, a sve tehnike i postupke
koji su se koristili, zabiljeţiti. Ako se pregledi provode uvijek isto i na isti
kruti naĉin, sigurno će se postaviti zamke da se uhvate oni koji to rade na
taj isti naĉin. Zato je vaţno da se svaka akcija i postupak, od uspostave
okruţenja (kordon) do dolaska timova za pretragu i njihovih metoda
pretraţivanja, bude razmotren s ove taĉke gledišta. Mjenjanje postupaka i
drilova je korisno, ali neki postupci se ne mogu i ne trebaju mijenjati kako
bi se osigurala dosljednost i sprijeĉila moguća sigurnosna pogreška.
g. Faktori planiranja-Planning factors. Glavni faktori planiranja u
operacijama pretraţivanja koje treba razmotriti su sljedeći:
1) Cilj operacije. Kad je cilj odreĊen treba ga staviti u kontekst s ostalim
vojnim operacijama koji su planirani u istom vremenskom periodu. Ovaj
faktor će obiĉno osigurati vremenski raspored (sort of time)/ trajanje
operacije koje se moţe dodjeliti za operaciju pretaţivanja,
2) Naĉelo " Tko treba znati". Ovo naĉelo je kljuĉ uspjeha svake uspješne
operacije pretraţivanja. Komandanti i njihov štabovi trebaju biti upoznati s
planom u skladu sa paţljivo odreĊenom redu planiranja,
3) Plan zavaravanja. Plan zavaravanja je potreban kako bi se zaštitili izvori ili
postiglo operativno iznenaĊenje. Potrebno je prikriti pravu prirodu svake
operacije pretraţivanja ili njen pravi trenutak (timing- pravovremenost) od
onih koji su unutar naĉela " tko treba znati",
4) Obavještajni podaci. Gdje su dobri obavještajni podaci to onda predstavlja
glavni razlog za operaciju pretraţivanja. Tamo gdje to nije moguće, ili je
teško doći do podataka, onda se radi obavještajna procjena,
5) Dodjela misija. Prije poĉetka same operacije moraju se dati jasne upute i
misije koje pokrivaju operativna, zakonska i politiĉka pitanja svake
operacije pretraţivanja,
6) Obuka. Podruĉje operacija će vjerojatno diktirati zahtjeve za obukom i
vrsti specijalista koji su potrebni za posebne misije. Ako je misija van
mogućnosti jedinice i njenih resursa onda svakako treba traţiti pomoć i
savjet od struĉnjaka,
7) Model sistemskog rada. Ovaj sistem se primjenjuje na planiranje operacije
pretraţivanja kao i na provoĊenje pretrage. Pristup svakoj ovoj operaciji
mora biti paţljiv, detaljan i potpuno sistematiĉan kako bi se izbjegle greške
ili propusti,
8) Osnova rada. Kao što naziv govori operacije pretraţivanja zahtijevaju
visoki stepen zalaganja prije, tokom i po završetku svake misije.

91
h. Redoslijed planiranja pretraţivanja. Pošto su pokriveni glavni faktori
koji će uticati na cjelokupno planiranje operacija pretraţivanja, bit će
potrebno razmotriti u logiĉkom slijedu kao i jako detaljno planiranje
potrebno da bi se pokrile sve taĉke. Te taĉke su:
1) PredviĊanje neprijateljskih djelovanja. Svaki pretraţivaĉ treba znati
naĉine i metode neprijateljskih grupa pri maskiranju i skrivanja predmeta i
stvari kako bi predvidjeli njihove postupke i metode. On/ona treba stalno
procjenjivati neprijateljske ciljeve kako bi preduhitrio njegovo djelovanje.
Nadalje, komandir treba takoĊer odrediti stepen prijetnje prema vojnicima
koji provode operacije i da li će oni izvoĊenjem svojih misija postati meta.
Treba takoĊer razmotriti uĉinak operacije na lokalno graĊanstvo i da li će
bilo koja akcija na njih uticati tako da ih nepotrebno okrene protiv vojnih
snaga,
2) Izolacija ciljanog podruĉja. Ovdje treba odluĉiti o kordonu ili nekom
drugom obliku zaštitnog elementa. Ni po koju cijenu ne smije se dozvoliti
bilo kojoj osobi da ulazi ili izlazi iz podruĉja pretraţivanja kad otpoĉne
sama operacija,
3) Koordinacija djelovanja. Sva djelovanja moraju biti koordinisana kako bi
se osigurala sistemska i integrisana operacija pretraţivanja. Koordinacija
treba ukljuĉivati sljedeće:
a) Zajedniĉko djelovanje pripadnika tima za pretrage unutar tima i izmeĊu
ostalih timova,
b) Koordinacija izmeĊu timova za pretragu i ostalih jedinica, pripadnika za
uklanjanje improvizovanih eksplozivnih naprava-Improvised Explosive
Device (IED) i lokalnih vlasti.
4) Minimaliziranje rizika. Obiĉno najopasniji dio pretraţivanja je dolazak ili
malo poslije dolaska u podruĉje. Ako su aktivisti iznenaĊeni ili poremećeni
moţe doći do brzih napada i nasilja. Isto tako ako su umješani i civili moţe
biti odreĊenih pokušaja da se odgodi i uspori poĉetak pretraţivanja. Ĉim se
uspostavi vojna kontrola u ciljanom podruĉju, onda rizici nastaju ako
pretraga nije u skladu s dogovorenim slijedom ili ako iznenada " pronaĊu"
tragove koji bi odveli u gubitak ili nebrigu za svoje postupke i drilove. Ovi
"pronalasci" mogu biti mamci ili "ţrtva" kako bi odvukli paţnju s puno
vrijednijh ciljeva,
5) VoĊenje zapisnika i bilješki. One su vrlo vaţne u sluĉaju pronalaska i
pruţanja dokaza u budućem sudskom progonu - i što je još vaţnije
pruţanju obavještajnih podataka obavještajnom ljudstvu s puno više
informacija o podruĉju i naĉinu djelovanja neprijateljskih grupa koji će se
zabiljeţiti i koristiti u budućim operacijama,
6) Dokaz i uhićenje. Ako pretraga otkrije bilo šta, što moţe voditi prema
zakonskom postupanju, dokazi se moraju zabiljeţiti i arhivirati a jedinice
postupati u skladu sa zakonu i postupcima za uhićenje.

92
5.2.3. Pretraga ljudstva
a. Općenito. Pretraga ljudstva je dozvoljena i opravdana kada ljudstvo koje je
provodi ima zakonske ovlasti da to i uradi. Pretrage se moraju provoditi
samo u skladu sa s odgovarajućim nareĊenjima. Ljudstvo koje provodi
pretrage mora biti svjesno zakonske regulative. Ovlasti za pretragu ljudstva
su sljedeće:
1) Rutinska, pri ulasku u zgradu ili podruĉje gdje je pretraga uslov za ulazak,
2) Na kontrolnoj taĉki uopće, ili na kontrolnoj taĉki uspostavljenoj nakon
incidenta,
3) Kada postoji osnovana sumnja da ljudstvo posjeduje ili je ukralo
zabranjene predmete,
4) Kad je ljudstvo privedeno u pritvor,
5) Kao mjera opreza dok se ljudstvo nalazi u pritvoru.
b. Pretraga tijela. Velika paţnju se mora posvetiti pri pretrazi tijela ljudstva,
jer postoji opasnost od napada, brutalnosti ili nedozvoljenog ponašanja.
Ovakve situacije neprijatelj i njihovi simpatizeri ĉesto pokušavaju
iskorisititi kako bi diskreditirali vojne snage. Pošto je većina pretraţenih
ljudi nevino, vojne snage moraju provoditi pretragu na naĉin kojim će
pokazati profesionalizam i pristojnost. Ovi faktori stvaraju imperativ da
pretrage ljudi budu:
1) Izvedene samo u okolnostima koje se mogu zakonski opravdati,
2) Izvedene po postupcima koji minimiziraju rizik laţnih optuţbi protiv
vojnih snaga,
3) Ţenski pretraţitelj treba pretraţivati samo ţene i djecu.
c. Ograniĉenja. Pri pretrazi ljudstva glavna ograniĉenja su sljedeća:
1) U idealnim uslovima ljudstvo pretraţuje osobu istog spola, a u nekim
podruĉjima moţe biti potrebno da djecu (mlaĊu od 14 godina) pretraţuje
samo ţena,
2) Općenito, ne postoji ovlast kojom se moţe zahtijevati od osobe da skine
odjeću na javnom mjestu osim sakoa, jakne ili rukavica. Moţe postojati
ovlast kojom se zahtjeva da ljudstvo skine odjeću kad to nije na javnom
mjestu i ako to ljudstvo ne ţeli dobrovoljno uraditi.
d. Vrste pretraga. Postoje dvije vrste pretraga ljudstva. To su:
1) Brza pretraga tijela (na javnom mjestu i pred javnosti). Brza pretraga
tijela se obiĉno provodi:
a) Kad se radi s velikim brojem ljudi, a detaljna pretraga tijela nije potrebna,
b) Kao prethodnica detaljnoj pretrazi tijela kad je trenutni zahtjev otkriti bilo
što, što se moţe iskoristiti kako bi se naudilo pretraţivaĉu ili nekome
drugome za vrijeme pretrage ljudstva,

93
c) Kao prethodnica detaljnoj pretrazi tijela kad je trenutni zahtjev osigurati
bilo koji dokazni materijal koji bi se mogao odbaciti ili uništiti prije
detaljne pretrage. Postupak. Pretragu treba provoditi kako je opisano dolje
u tekstu. Ukoliko postoji mogućnost, pretraţivaĉi trebaju raditi u parovima,
na naĉin da jedan pretraţivaĉ vrši fiziĉku pretragu, a drugi posmatra
pretraţivaĉa i onoga koga se pretraţuje. Drugi moţe djelovati i ponašati se
kao zaštita prvoj. Ostale taĉke su:
(1) Pretraţivaĉ ne treba stajati direktno ispred ili iza pretraţivanog tako da
moţe izbjeći udaranje, klecanje, ili udaranje glavom,
(2) Pretraţivaĉa ne treba ometati ili plašiti i treba izbjegavati kontakt oĉima s
pretraţivanom osobom,
(3) Posmatraĉ treba motriti na neverbalne znakove i komunikaciju, npr..
povećana nervoza ili napetost ili neprimjetni znakovi drugima,
(4) Kada se koristi naoruţanje pretraţivaĉ treba izbjegavati da ne prelazi
ispred cijevi (linije vatre) osobe koja ga štiti,
(5) Idealno je da ljudstvo koja se pretraţuje stoji s nogama lagano raširenim a
ruke ispruţene 30 cm na stranu. Osobu se ne smije natjeravati uz zid i
raširivati joj ruke. Kasnije će moţda trebati uzeti otiske i zaostale tragove
koji su ostali na rukama i stoga ne treba dozvoliti da ih se uništi ili obriše,
(6) Pretragu treba provesti brzo i sistematski od glave do peta, jednu stranu
idući prema dolje a drugu idući prema gore i pretraţujući sve dijelove tijela
sprijeda i straga. Treba posvetiti paţnju na dţepove i pojaseve oko struka
gdje se moţe nalaziti naoruţanje i pri ruci. Mora se voditi briga i o
udubinama u tijelu kao što su leĊa, pazuh, sklopljene ruke,
(7) Pretraţivaĉ nikad ne treba udarati (tapkati) osobu, ali treba pokretima
pritiskati tijelo i tako će osjetiti strano tijelo (predmet) ispod odjeće. Pri
pretrazi udova, koriste se obje ruke, a palcima se sluţe za opipavanje i
osjete,
(8) Mora takoĊer pretraţiti prtljagu ili skinutu odjeću. Takve predmete treba
pretraţiti s respektom i obzirno.
(9) Korištenje opreme kao što su ruke ili metalni detektori, ureĊaji za
otkrivanje eksploziva i rendgeni za prtljagu mogu pomoći uvijek, a
posebno kad se radi s velikim brojem ljudi na kontrolnim taĉkama.
2) Detaljna pretraga tijela. Detaljna pretraga tijela se obiĉno provodi:
a) Kada postoji osnovana sumnja da ljudstvo posjeduje ilegalne predmete,
b) Kada je potreban visok stepen sigurnosti i provjere da ljudstvo ne nosi i
nema ilegalne (nedozvoljene) predmete ili materijale. Postupak. Detaljnu
pretragu tijela treba provesti koristeći isti postupak kao kod brze pretrage
ali uz još odreĊene radnje:
(1) UtvrĊivanje identiteta ljudstva i vlasništva prtljage i ostalih predmeta,
(2) Idealno je da se pretraga provodi dalje od oĉiju javnosti. Detaljnost
pretrage zavisi od sumnje i raspoloţivog vremena,

94
(3) Pozvati ljudstvo da isprazni dţepove i ukloni i ostavi sve predmete i papire
koje ima i nosi,
(4) Ako je potrebno da se skine odjeća, to moţe napraviti dobrovoljno (ovu
ĉinjenicu treba zabiljeţiti) ili da postoji ovlast kojom se moţe zahtijevati da
skine odreĊene dijelove bilo javno ili dalje od oĉiju javnosti (u zatvorenom
prostoru). Obiĉno se na javnom mjestu moţe skinuti kaput, jakna i
rukavice. Ostala odjeća moţe se skinuti dalje od oĉiju javnosti (u
zatvorenom prostoru). Imati u vidu da se moţe skinuti samo vanjska odjeća
(ne i donji veš),
(5) U provoĊenju pretrage obratiti paţnju na svaki detalj, a posebno na: šavove
odjeće, pojas i struk, remenje, kragne, revere, postavu, manţete i bilo koji
dio zavrnute odjeće (bilo gdje se mogu sakriti mali dijelovi). Ĉarape i
obuća odliĉna su mjesta za skrivanje. Medicinska odjeća i oprema je uvijek
sumnjiva pa je potrebno pozvati medicinskog struĉnjaka da pregleda
odjeću i opremu ako se to smatra potrebnim. Informacije dobijene sa
odjeće o imenima ljudstva, etikata proizvoĊaĉa i oznake vešeraja mogu biti
itekako vrijedne,
(6) Ukoliko postoji neka prednost za budućnost ĉineći sve ove radnje, ne treba
pokazati nikakve emocije pri pronalasku stvari, a znaĉajne stvari tj.
predmeti ne bi se trebali stavljati po strani u odnosu na ostale. Svi predmeti
trebaju biti nedostupni osobi koja se pretraţivala.
3) Dokumentiranje (bilješke) i izvještaji. Za sve vrste pretraga(osim za
inicijalne pretrage) treba voditi bilješke, zapisnik. Ove bilješke trebaju
sadrţavati:
a) Detalje o pretraţenoj osobi,
b) Cilj pretrage,
c) Ovlasti za pretragu,
d) Datum i vrijeme pretrage,
e) Mjesto pretrage,
f) Detalji o znaĉajnim pronalascima,
g) Detalji o bilo kakvoj nanešenoj ozljedi ili šteti prema osobi ili vlasništvu
koja se dogodi kao rezultat pretrage,
h) Podaci o pretraţivaĉima, meĊutim ako se pretrage provode pri istrazi
kaţnjivih djela onda imena pretraţivaĉa ne treba unositi. Zato se mogu
koristiti kodni nazivi ili drugi naĉini identifikovanja.

95
5.2.4. Kontrola pješaka
a. Dizajn kontrole na taĉkama za ulaz u bazu-Electronic Checkpoint
(ECP) bi trebao garantirati da trotoari i mjere sigurnost omogućavaju
usmjeravanje saobraćaja pješaka u podruĉje za pribliţavanje i da ga odvoje
od saobraćaja vozila s ciljem da pješaĉke staze budu potpuno integrisane u
dizajn prostora. Mišljenja i stavovi u vezi kontrole ulaza pješaka su
sljedeći:
1) Trotoari moraju imati minimalnu širinu od 1.2 metra,
2) Trotoari moraju imati malo prepreka da omoguće ljudstvu zaduţenu za
sigurnost da imaju vizuelni kontakt sa pješacima pri njihovom
pribliţavanju ECP,
3) Moraju se osigurati prolazi kroz pasivne prepreke koje okruţuju ECP da bi
se omogućilo pješacima da priĊu. Prolazi u pasivnim preprekama ne bi
trebali nikad biti širi od jednog metra,
4) Morali bi se imati u vidu i ukljuĉiti, ako je moguće, sistem za kontrolu
ulaza. Ako bi bili ukljuĉeni, morali bi garantirati kontrolu i sprijeĉiti da
pješaci idu uporedo jedni uz druge.
b. Dizajn prostora za pregled
1) Dodatni kljuĉni aspekti dizajna:
a) Ulazni put u FOB ne bi trebao omogućavati vozilima direktan ulaz ili u
pravoj liniji pristup elementima sa više rizika,
b) Prostor za parkiranje mora biti smješten daleko od kritiĉnih elemenata ili
visokog rizika FOB s ciljem umanjivanja posljedica udarnog talasa
potencijalnog napada vozilima IED,
c) Mora biti minimalan broj znakova koji identifikuju kritiĉna sredstva ili
visokoriziĉna u jednoj FOB,
d) Odbrana mora biti po linijama,
e) Dizajn ne moţe biti linijski,
f) Ljudstvo ECP mora biti što zaštićenije (višestruka straţarska mjesta),
g) Sigurna udaljenost mora biti što je moguće veća,
h) Saobraćaj vozila i pješaka mora biti razdvojen i kanaliziran na nezavisan
naĉin,
i) Mora biti više podruĉja da se promjeni smjer kretanja i uskratiti ulaz vozilu
ili pješaku,
j) Brzina vozila se mora upravljati pomoću upotrebe prepreka za vozila ili
bodljikave ţice,
k) Podruĉja za pregled moraju biti nezavisna i ne smiju omogućavati direktan
uvid ili da budu nadgledana iz vana,
l) Osmatraĉka mjesta (ojaĉani vatreni poloţaji),
m) Ojaĉana prepreka za ulaz u zaštitni pojas (krajnja prepreka za
zaustavljanje).

96
c. Koncepti vezani za dizajn taĉke za izlaz:
1) Svi putovi prilaska taĉkama izlaza bi morali biti dizajnirani na naĉin da
sprijeĉe da pribliţavanje izvan zaštitnog pojasa moţe izvesti velikom
brzinom,
2) Mora se imati aktivna prepreka da bi se imala pozitivna kontrola izlazne
trake i za sprjeĉavanje da se moţe ući u FOB ili zaštićeno podruĉje preko
izlaza,
3) Aktivna prepreka mora biti okruţena sredstvima kao što su bodljikava ţica
ili izdignute platforme na putu, koja obavezuju vozila da smanje brzinu prije
nego doĊu do aktivne prepreke,
4) Sve taĉke ulaza i izlaza moraju biti sagraĊene na taj naĉin da posjeduju
zaštitu od napada koji se sastoje od izazivanja sudara. Pasivne prepreke za
vozila mogu biti postavljene s ciljem oteţavanja ovih napada. TakoĊer
mogu biti postavljene dodatne prepreke za vozila iza kapije s ciljem
postavljanja odbrane po dubini od ove vrste napada.
d. Koncepti dizajna prostora za pregled:
1) Prostor za parkiranje: Trebao bi se nalaziti izvan ECP i prostora za
pregled da bi se dobila sigurna udaljenost u odnosu na naseljena podruĉja.
Isto tako, mora biti nadgledana od ljudstva sigurnosti i mora redovno biti
pregledavana od kinološkog tima,
2) Prostor za tranzit: Trebala bi imati dovoljno prostora za smještaj i
zaustavljanje vozila koja ĉekaju na pregled; ako je moguće, ljudstvo koje
ĉeka ne bi trebalo da vidi kako se primjenjuju procedure za pregled,
3) Prostor za pregled:
a) S ciljem postizanja maksimalne efikasnosti ljudstva sigurnosti i kinološkog
tima, prostor za pregled mora biti zaštićen od sunca,
b) Izboĉine, visoke betonske prepreke (Yersey, T-Wall) ili prepreke
napunjene zemljom postavljene okolo zone nadgledanja štite ljudstvo koje
se nalazi u blizini od gelera koja bi nastala ako bi eksplodirala bomba u
nekom vozilu pri njegovom pregledu. Betonske prepreke prekrivene
zemljom su najbolja zaštita protiv opasnosti koje predstavljaju sekundarni
ostaci (ruševina),
c) Izboĉine, kamuflaţne mreţe i druge mjere prikrivanja bi se trebala koristiti
da bi se oteţalo ljudstvu koje se nalazi van FOB da ima uvid u radnje koje
se provode u prostoru za pregled,
d) Zakloni prostor za pregled od vozaĉa i putnika koji se pregledaju; zadrţi
vozaĉe i putnike pod prismotrom naoruţanih straţara koji nisu ukljuĉeni u
pregled.
4) Prostor za odmor kinološkog tima: Psi koji ne sudjeluju u pregledu
vozila bi se morali drţati u šatorima ili sobama s klima ureĊajima da bi se

97
 poboljšala njihova efikasnost. Druge mjere pomoću kojih se moţe
poboljšati otpornost pasa su hladni remen, ventilatori ili cipele za pse.
5) Rampe i kanali za pregled: Predstavljaju najefikasnije sredstvo za
vizuelni pregled donjih dijelova vozila; u svakom sluĉaju, preporuĉuje se
upotreba automatskih sistema za pregled donjih dijelova vozila, umjesto
ogledala i kanala, s ciljem smanjivanja opasnosti s kojom se suoĉavaju
snage sigurnosti.
6) Druga stajališta u vezi prostora za pregled:
a) Morala bi se koristiti ogledala za detekciju eksploziva koji nisu dobro
maskitrani i skriveni, jer su postavljeni hitno i blizu vanjskih dijelova
vozila. Sama ĉinjenica da se pregledaju donji dijelovi vozila moţe biti
faktor odvraćanja za teroriste,
b) Ako se ne raspolaţe kanalom za pregled, tlo u prostoru za pregled mora
biti ravno i tvrdo da bi se ljudstvo zaduţeno za pregled moglo postaviti
ispod vozila koristeći platformu na toĉkovima,
c) Kanali za pregled bi morali biti dobro osvjetljeni što bi omogućilo ljudstvu
koje vrši pregled da vide sve dijelove vozila. Ljudstvo zaduţeno za
sigurnost bi moralo raspolagati sa svjetiljkama,
d) Sa zatvorenom tv mreţom (CCTV) se moţe vršiti pregled vozila koja ulaze
u ECP s ciljem njihovog pregleda na drugom mjestu ili naknadnog
pregleda. Kamere bi trebalo biti postavljene tako da se sprijeĉi njihovo
tasjenjivanje od strane svijetala na vozilima ili rasvjete perimetra. Kamere
koje su postavljene vani moraju biti zaštićene od meteorološkog uticaja,
e) Postoje mnogi detektori bombi koji se nalaze u javnoj prodaji u koje se
ukljuĉuje sistem VACIS (Vehicle and Cargo Inspection Systems) slika
pomoću gama zraka.

98
 Slika 5.1. Slika pomoću gama zraka

5.3. RASVJETA

5.3.1. Sigurnosna rasvjeta

Što je veća jasnoća, veća će biti sposobnost snaga sigurnosti da vide na
većoj udaljenosti sa razliĉitim nivoima kontrasta i da detektuju sloţene siluete i
uljeze. Kada se bude razmatralo ĉitanje sigurnosne rasvjete, snage sigurnosti bi
trebale imati u vidu sljedeće koncepte:

a. Sigurnosna rasvjeta je efikasnija kada zaslijepljuje uljeza, ali ne osvjetljava

snage sigurnosti,
b. Prva stvar koju treba imati u vidu je da postoji veliki kontrast svjetlosti
izmeĊu uljeza i pozadine,
c. Obim i jaĉina svjetlosti bi trebala varirati zavisno od površine koju treba
osvijetliti,

99
d. Tamne površine, prljave ili ofarbane maskirnom farbom, zahtijevaju jaĉu
rasvjetu od površina koje su od betona, svijetle cigle ili stakla,
e. Neravan teren ili nisko gusto rastinje zahtijevaju jaĉu rasvjetu od brisanog
prostora s ciljem postizanja konstantnog odsjaja,
f. U sluĉajevima u kojim postoje striktna pravila u vezi rasvjete, jedna od
alternativi osvjetljenju odsjaja je upotreba sredstava noćnog osmatranja i
sistema infracrvenih zraka.

5.3.2. Dokazana praksa sigurnosne rasvjete

Dokazano uspješna praksa u vezi sigurnosne rasvjete je da:

a. Osigurava mjere rasvjete ili dodatne mjere koje će odvratiti neprijatelja da
pokuša da prodre u bazu, da detektuju pokušaje ulaza u bazu ili ograniĉena
podruĉja ili da otkriju prisutnost ljudstva koje nema dozvolu za boravak u
tim podruĉjima,
b. Sprjeĉava osvjetljivanje i zasljepljivanje pripadnika sigurnosti, zraĉnog
saobraćaja, ţeljezniĉkog, putnog ili plovila,
c. Usmjerava rasvjetu prema najvjerovatnijim prilaznim stazama i da stvori
relativnu zatamljenost na putevima i mjestima kojim prolaze patrole s
ciljem postizanja minimalne izloţenosti ljudstva sluţbe sigurnosti, rasvjeta
na ulazim taĉkama bi trebala biti okrenuta prema vratima i straţar bi trebao
biti u sjeni. Ova vrsta rasvjetne tehnike obiĉno se naziva rasvjeta
zasljepljivanja,
d. Osvijetli zone sjene koje stvaraju obliţnje zgrade ograniĉenom prostoru ili
koje se nalaze unutar tog prostora,
e. Osigura osvjetljenje koje se naslanja jedno na drugo. Oprema koja se
izabere mora biti tako dizajnirana da se odupre meteorološkim uslovima i
svi njeni dijelovi bi trebali biti zaštićeni od namjernog nanošenja štete na
njima.
f. Sprijeĉi privlaĉenja paţljivosti u ograniĉenim podruĉjima,
g. Da se mogu proširiti na naĉin da se mogu instalirati dodatni dijelovi
budućih elektronskih sistema sigurnosti. Kada je raspoznavanje boja jedan
bitan faktor morala bi se koristiti rasvjeta punog spektra (para sodijuma
pod visokim pritiskom) umjesto monokromatske rasvjete.
h. Koristiti svjetla koja osvijetljavaju tlo ili vodu, ali ne i zrak, i koja se
probijaju kroz maglu ili kišu.

5.3.3. Stajališta o pogledu rasvjete zaštitnog pojasa - perimetra.

Prije nego obradimo ovu temu, neophodno je je pomenuti da prije primjene
onoga što je izloţeno ovdje, u potpunosti ili djelomiĉno, se moraju imati u vidu
pravilnici koji su u vezi rasvjete primjenjeni u FOB, posebno dio koji se odnosi
na Black-Out. Ovaj aspekt se mora imati u vidu misleći uvijek na rasvjetu koja

100
postoji oko instalacija, tj. van instalacija. Ne treba se odrţavati rigidan Black-
out ako van instalacija ima veliki broj osvjetljenih elemenata, budući da na taj
naĉin jasno ograniĉavamo jednu tamnu površinu koja se podudara sa našim
instalacijama, što olakšava odreĊivanje poloţaja baze onima koji se nalaze van
nje. Suprotno od toga, ako u jednom potpuno tamnom podruĉju imamo bazu
potpuno osvjetljenu pokazujemo jasno njen poloţaj ĉime olakšavamo napad na
nju. Imajući u vidu prije navedeno, vrste rasvjete koje se iznose mogu biti
uspostavljene, ali ne trebaju biti permanentno aktivne.
a. Vrste osvjetljenja u zaštitnom pojasu:
1) Kontinuirana rasvjeta: Većina sistema rasvjete se sastoji od serije fiksnih
svjetala ĉiji snopovi svjetlosti se dodiruju s ciljem da osvijetle odreĊena
podruĉja u toku noćnih sati. Dva osnovna metoda stalne rasvjete su:
zasljepljujuća rasvjeta i kontrolisana rasvjeta. Ova vrsta rasvjete moţda
nije najprikladnija za baze gdje postoje restrikcije u vezi toga (noćni Black-
out) budući da bi stalna rasvjeta mogla pomoći neprijatelju da odredi
poloţaj FOB,
2) Zasljepljujuća rasvjeta: Postavlja se malo prema unutrašnjosti perimetra
sigurnosti i snop svjetlosti se usmjerava prema vani: smatra se elementom
odvraćanja mogućih uljeza budući da oteţava vidljivost u ograniĉenom
podruĉju. Isto tako, štiti straţara tako što ga drţi u relativnom mraku i
omogućava mu da promatra uljeze na znaĉajnoj udaljenosti u zaštitnom
pojasu,
3) Rasvjeta za uzbunjivanje: Sliĉna je kontinuiranoj rasvjeti, ali se pali
automatski ili ruĉno kada snage sigurnosti ili sistemi za detekciju uljeza
detektiraju sumnjive aktivnosti. Ova vrsta rasvjete moţe biti veoma
efikasna u okruţenjima sa visokim stepenom prijetnje, kao što moţe biti
jedna baza,
4) Rasvjeta za vanredne situacije: moţe duplirati neke ili sve prethodne
sisteme, i njeno korištenje je ograniĉeno na vanredne situacije gdje su
normalni sistemi neoperativni. Njihovo napajanje zavisi od alternativnih
izvora kao što su agregati ili baterije,
5) Rasvjeta koja se aktivira kretanjem: Veoma je efikasna za odvraćanje
upada budući da se aktivira po detekciji kretanja u ograniĉenom podruĉju.

5.3.4. Mišljenja u vezi rasvjete za straţarska mjesta

Rasvjeta na straţarskim mjestima bi trebala biti dizajnirana na naĉin da
rizik ljudstva koje osigurava bazu svede na minimum. Zaštitna rasvjeta tipa
zasljepljujuća se usmjerava prema vratima dok straţarsko mjesto ostaje u sjeni
(relativni mrak). Unutrašnja rasvjeta na straţarskom mjestu bi trebala biti male
jaĉine da omogući upotrebu noćnih dvogleda i da osigurava veći stepen
sigurnosti ljudstva. Sredstva za noćno osmatranje sa crvenim lećama produţava

101
korisniku vrijeme vidljivosti. Straţari bi trebale posjedovati rezervni izvor
napajanja.

5.3.5. Mišljenje u vezi rasvjete na ECP.

a. Rasvjeta u podruĉju za pribliţavanje i odgovor: Prostor za pribliţavanje
i odgovor zahtijevaju jednu sliĉnu rasvjetu kao i kod putnog prilaza za
vozila. Rasvjeta mora imati istu dovoljnu jaĉinu da bi pješaci, ljudstvo
zaduţeno za sigurnost, oznake i sve ostalo bili vidljivi. Svjetla ne trebaju
biti usmjerena prema oĉima vozaĉa, niti bi trebala zasjenjivati ljudstvo
sigurnosti. Potrebna je prelazna rasvjeta u prostoru za prilaz ECP da se
sprijeĉi zasljepljivanje vozaĉa prilikom ulaza ili izlaza iz ECP.
b. Rasvjeta prostora za kontrolu ulaza: U prostoru za kontrolu ulaza,
rasvjeta u blizini podruĉja za pregled bi trebala biti jaĉa da bi olakšala
procedure pregleda i identifikovanja.
1) Rasvjeta bi trebala osvijetliti vanjski dio i unutrašnjost vozila.
2) Moţe biti potrebna neka dodatna rasvjeta s ciljem identifikovanja putnika
vozila ili tereta koji prevozi.
3) Snop svjetlosti koji osvjetljava put bi trebao biti transferzalnog oblika;
osvijetlilo bi put ispred straţarskog mjesta, vozaĉa i ljudstva sigurnosti.
4) Sistemi rasvjete takoĊer mogu biti postavljeni na nivou tla ili ispod nivoa s
ciljem olakšavanja pregleda donjih dijelova vozila.

5.4. OSMATRAĈKI TORNJEVI

Pošto se vojne baze obiĉno nalaze na nesigurnim podruĉjima, one su zbog
toga ograĊene i zaštićene zidovima koji umanjuju osmatranje podruĉja oko
baze, te je stoga poţeljno da se unutar vojnih baza nalaze osmatraĉki tornjevi
koji će omogućiti osmatranje šireg podruĉja oko baze, te tako omogućiti
pravovremenu reakciju i upotrebu snaga za brzu reakciju-Quick Reaction
Forces (QRF).
Osmatraĉki toranj se koristi za osmatranje udaljenih podruĉja u cijelom
krugu ili odreĊenih dijelova terena. Moţe bit izgraĊen od raznih vrsta
materijala zavisno od namjene, konstruktivnom rješenju, te izloţenosti
opasnosti prema METT-TC.

102
 Slika 5.2 Osmatrački toranj
Osmatraĉki tornjevi su vitalni objekti za potrebe zaštite snaga u bazama.
Osmatraĉnice su zbog potrebe dobrog osmatranja izdignuti objekti u bazi, te su
zbog toga meta napada i lahko uoĉljiv cilj, a posmatraĉi na osmatraĉnici su
izloţeni opasnosti gaĊanja iz raznih vrsta naoruţanja. Stoga je zidove tornja
potrebno izgraditi od takvih materijala (ĉelik, beton), koje vojniku pruţaju
zaštitu od navedenih prijetnji. Okolo ovih zidova se postavlja ĉeliĉna mreţa ĉija
je uloga da aktivira dolazeće projektile prije udara u zid tornja, te tako sprijeĉi
probijanje zida i nanošenje većih šteta. A sami zidovi od betona ili ĉelika će
zaštiti vojnike na tornju od fragmenata.

Krov osmatraĉkog tornja bi po mogućnosti trebao biti od armiranog

betona, otpornog na eksplozije, a iznad njega se postavlja ĉeliĉna mreţa za
aktiviranje minobacaĉkih projektila, dok će betonsko ĉeliĉni krov zaštiti
posmatraĉe od fragmenata.

103
 Slika 5.3. Osmatračnica
Osmatraĉnica pored osmatranja moţe omogućiti i djelovanje iz razliĉitih
vrsta naoruţanja na identifikovanu prijetnju, zato na osmatraĉnici mogu da
budu instalirana razna vrsta naoruţanja u skladu sa procjenama vrsta mogućih
prijetnji. U zidovima osmatraĉnice su integrisani otvori za otvaranje vatre iz
naoruţanja (puškarnice) slika 5.3.
Ulaz, prilaz u osmatraĉnicu se nalazi na sigurnoj strani u odnosu na
moguću prijetnju. Osmatranje mora da bude neprekidno, zbog toga je
osmatraĉnicu potrebno opremiti sa ureĊajima za noćno osmatranje, te
komunikacijskim sredstvima za izvještavanje i javljanje.
Pored gore navedenih osobina, osmatraĉnica vojnicima koji borave na njoj
mora pruţiti odgovarajuće uslove za rad (optimalna temperatura, grijanje-
hlaĊenje) kako ne bi došlo do prijevremenog umora, smanjena koncentracije, a
samim tim i lošeg osmatranja.

104
 POGLAVLJE 6
ZAŠTITA BAZA OD NEPOSREDNE VATRE (C-RAM)
U vrstama kampanja koje se opisuju u ovom dokumentu, a koje se izvode
na podruĉjima bez sloboda (kretanja i djelovanja od strane lokalnih vlasti), bit
će uobiĉajeni napadi manjeg intenziteta od strane pobunjenika na baze pomoću
lansiranja minobacaĉkih projektila, raketa i konvencionalnih artiljerijskih
projektila (RAM, rakete, artiljerija i bacaĉ). Gubici koji mogu biti izazvani pri
ovim napadima i njihov uticaj na javno mnjenje s ciljem primoranja na
povlaĉenje rasporeĊenih snaga, isto kao i posljedica na moral snaga; mogu
nametnuti uspostavljanje odbrane baze sa kapacitetima protivraketne,
protivartiljerijske i protivbacaĉke zaštite- Counter Rocket Artillery and Morter
(C-RAM).
Sredstva za lansiranje, koje obuhvata navedena asimetriĉna aktivnost
(nekonvencionalna), imaju veliku pokretljivost koja, zajedno sa relativno
kratkom putanjom projektila, ĉine da se raspolaţe veoma kratkim vremenskim
intervalom za upozorenje mogućih ciljeva. Dodatno tome, ova zadnja
karakteristika izaziva da se projektili veoma malo vremena nalaze na dometu
sistema odbrane i, prema tome, isti imaju na raspolaganju veoma malo vremena
za reakciju.
U ovim sluĉajevima, artiljerija (protivzraĉna odbrana i poljska artiljerija)
mogu doprinijeti sa svojim sredstvima zaštite ciljeva i instalacija protiv
prijetnje RAM, s ciljem povećanja zaštite snaga. Uobiĉajeno je da se ova vrsta
odbrane provodi pri zaštiti ciljeva sa statiĉkim karakterom, manjih dimenzija i
sa velikom operativnom ili ĉak strategijskom vrijednošću.
Karaktersitike ove prijetnje i C-RAM odbrane oteţavaju u velikoj mjeri
ispunjavanje misije od strane jedinica tradicionalne artiljerije i nameću potrebu
uspostave specifiĉnih jedinica za ispunjavanje ove misije.

6.1. STUBOVI - OSNOVI ODBRANE C-RAM

U sluĉaju da se iz procjene prijetnje zakljuĉi da je potrebno uvrsititi u
odbranu baze sisteme sa odreĊenim kapacitetima koji poništavaju ili odgovore
na napade tipa RAM, bit će provedeno planiranje usmjereno na procjenu
veliĉine jedinice/ili potrebnih sredstava i raspoloţivih, rasporeĊivanje senzora,
sistema komandovanja i kontrole i integracija svega u odbranu baze.
Ova studija će biti provedena od nivoa zahtjeva koji se utvrde, na osnovu
sljedećeg konceptualnog okvira NATO-a, a koji se sastoji od sedam stubova

105
(pogledati definiciju PD4-315 „Korištenje ARTILJERIJE PROTIVZRAĈNE
ODBRANE“).
a. Prevencija. Adekvatna obavještajna aktivnost omogućava da se
orijentiraju sistemi odbrane prema podruĉjima odakle je najvjerovatnije da
doĊu napadi i da se postave osjetljivi elemetni u podruĉja sa više zaštite i
sigurnosti, isto kao i da se usmjere elementi za reakciju prema mogućim
taĉkama otvaranja vatre. S ciljem postizanja efikasnog odvraćanja osnovno
je postavljanje specifiĉnih sredstava protivzraĉne odbrane za odbranu C-
RAM i poljska artiljerija u misiji protiv izvora vatre, sredstva za
osmatranje, patrole, bespilotne letjelice i osmatraĉnice.
b. Detekcija. Nastoji se biti pravovremeno obavješten o neprijateljskom
napadu, pomoću nadgledanja, identifikovanja vrste napada (minobacaĉki
ili drugi), praćenja putanje, predviĊanja mjesta udara i izraĉunavanja taĉke
ispaljivanja. Ove radnje se provode pomoću korištenja, pored ostalog,
sljedećeg:
1) Radara za detekciju i upozorenje, s dobrom diskriminacijom laţnih uzbuna,
koji će precizno utvrditi moguće podruĉje pada projektila, i da budu
povezani sa sistemom uzbunjivanja i obavještavanja,
2) Elementi lokalizacije osmatranjem,
3) Toplotne kamere,
4) Patrole,
5) Bespilotne letjelice,
6) Observatoriji.
c. Uzbuna. Za pravovremeno obavještavanje o napadu ljudstva koje se nalazi
u procjenjenoj zoni pada projektila, isto kao i snage koje su zaduţene za
reakciju. Mora biti selektivna (samo na podruĉje koje afektirano), od
povjerenja (izbjegavajući laţne uzbune), i pravovremena. Samo
zauzimanje leţećeg poloţaja umanjuje za 70 posto mogućnost da se bude
pogoĊeno gelerima. Iz razloga postojanja kratkog vremena za reakcija,
potrebno je, s ciljem garancije hitnog odgovora, da sistemi uzbunjivanja
budu integrisani sa sistemima za detekciju, bila direktno ili posredstvom
nekog centra za kontrolu.
d. Zaštita. Mjere za umanjivanje šteta od eksplozije mina, raketa i
artiljerijskih projektila. Ova zaštita se postiţe, izgraĊujući zaklone u bazi,
da bi ljudstvo moglo da se zakloni u dovoljnom vremenu od objavljivanja
uzbune. Kljuĉni elementi u odbrani baze, kao što su komandna mjesta,
vatreni poloţaji, itd.. moraju posjedovati adekvatnu zaštitu s ciljem
funkcionisanja u toku napada. Ove mjere zaštite moraju biti popraćene sa
operativnim pravilnicima s ciljem njihovog efikasnog korištenja.
e. Presretanje. Presretanje je uništavanje projektila u letu, prije njegovog
udara ili detonacije. Da bi se postiglo presretanje koriste se specifiĉni
106
 sistemi koji omogućavaju detekciju, odreĊivanje cilja, praćenje i
uništavanje municije, pravovremeno i precizno. Obiĉno se koriste sistemi
naoruţanja PV artiljerije.
f. Reakcija na napad. Razumije se kao uništenje ili neutralisanje
neprijateljske sliĉnosti da preduzme dodatne napade. Reakcije koje se
najĉešće koriste su:
1) Poljska artiljerija i minobacaĉi, povezani sa sistemom za detekciju koji
utvrĊuje izvor vatre. Brzina akcija primorava neprijatelja da djeluje sa veće
udaljenosti i hitno, ĉime se postiţe da njegove akcije budu manje efektivne.
U asimetriĉnom okruţenju, biće frekventnije da izvori vatre budu smješteni
u naseljenom podruĉju, zbog ĉega moraju biti razmotreni odgovori na te
napade i ĉak preporuĉiti da se ne preduzimaju,
2) Bliska zraĉna podrška-Close Air Support (CAS) iako se korištenjem
zraĉnih letjelica ne moţe postići tako instanĉana reakcija kao što je vatra sa
zemlje,
3) Korištenje borbenih jedinica. Da bi se mogle provesti precizne akcije
koristeći više oruĊa za otvaranje vatre, potrebno je imati jednog osmatraĉa
za zraĉnu vatru (OFA).
g. Komandovanje i kontrola. Šest opisanih stubova moraju biti integrisani u
sistem komandovanja i kontrole i integrisani u sistem C2 baze koju treba
zaštititi. Sistem komandovanja i kontrole C-RAM, će morati posjedovati
informacije o zraĉnoj situaciji u okolini cilja kojeg treba zaštititi, i
uspostavit će odgovarajuću vezu u svakom sluĉaju kad je to potrebno.
Sistem komandovanja i kontrole će morati imati jednu stanicu gdje se
integrišu svi sistemi za detekciju, uzbunjivanje, presretanje i reakciju. Sve
akcije koje se budu preduzimale iz ove stanice moraju biti provodene uz
blisku koordinaciju sa aktivnostima elementa zaduţenog za zaštitu snaga
odgovarajućeg komandnog mjesta.

6.2. NIVOI AKTIVACIJE ODBRANE C-RAM

Ovi kapaciteti mogu biti implementirani i razmješteni u svom punom
obimu ili po fazama. Definišu se sljedeći nivoi sliĉnosti, koje idu od jednog
minimalnog sistema niske cijene, do jednog koji nudi potpuno riješenje :
a. Nivo I: osnovni sistem, koji se sastoji od nasumiĉne prevencije, detekcije,
uzbunjivanja i zaštite. Zahtjevi za to su sljedeći:
1) Senzori sa pokrićem od 360º sliĉni da detektiraju projektile u letu prema
bazi,
2) Osnovni sistem uzbunjivanja koji pokriva cijelu bazu,
3) Osnovna zaštita ljudstva,
4) Detekcija i uzbunjivanje koji su integrisani u C2 baze. (Zaštita snaga),
5) Aktivnosti na nasumiĉnoj zaštiti (koje nisu uvezane u sistem C-RAM).

107
b. Nivo II: Nivo II uz napad i C2. Njegovi dodatni zahtjevi su:
1) Kombinacija senzora za stalno nadgledanje (radar, elektro optiĉki, sistemi
za lokaliziranje na osnovu zvuka),
2) Komandovanje i kontrola C-RAM koji omogućuje slanje snaga za reakciju
ili da se koristi neposredna vatra za napad (poljska artiljerija i minobacaĉi)
u cilju neutraliziranja ili sprjeĉavanja napada.
c. Nivo lIIa: Nivo II plus presretanje. Njegovi dodatni zahtjevi su:
1) Puni kapacitet za presretanje municije u letu, predviĊajući mjesto udara, s
ciljem poboljšavanja kvaliteta uzbune, i identifikovanja mjesta lansiranja
koje omogućava napad pomoću neposredne vatre ili snaga za reakciju.
d. Nivo IIIb: Nivoi I-II plus prevencija. Zahtjevi za ovaj nivo su sljedeći:
1) Povezivanje sa sistemima obavještavanja većeg dometa koji komandiru
daje širi uvid u situaciju RAM koji omogućava da se predvide akcije
neprijatelja, dozvoljavajući mu da poveća stepen uzbune u bazi, mjere
zaštite, usmjeravanje manevara i aktivnosti nadgledanja i povećati
protivmjere s ciljem suoĉavanja sa povećanjem prijetnje.
e. Nivo IV: Nivoi IIIa+IIIb. To je nivo koja u potpunosti ispunjava sve
stubove:

Rezime ovih nivoa se nalazi u nastavku:

Nivo Prevencija Detekcija Uzbuna Zaštita Presre- Napad C2
tanje
I Sluĉajna X X X

II Sluĉajna X X X x Ogran-
iĉeno
IIIa Sluĉajna X X X X X X

IIIb X X X X X X

IV X X X X X X X

Sistem odbrane C-RAM sa nivoima I, mora posjedovati sljedeće kapacitete:

1) Radar za minobacaĉe i druge senzore koji utvrĊuju mjesto otvaranja vatre i

mjesto pada,
2) Uzbunjuje zvuĉnicima u podruĉju pada,
3) Zaštita ljudstva i opreme,
4) Sistem C2 ne integrisani.

108
 POGLAVLJE 7
PROTIVZRAĈNA ODBRANA JEDNE BAZE
Iz procjene prijetnje se moţe zakljuĉiti koja je vjerovatnoća da naprijatelj
koristi zraĉna sredstva protiv jedne baze. Mogu biti dvije vrste:

7.1. KONVEKCIONALNA ZRAĈNA PRIJETNJA

Nema sumnje da će tradicionalna zraĉna prijetnja uvijek postojati. U
asimetriĉnom konfliktu, i posebno kad naše snage djeluju u okviru Alijanse ili
koalicionih snaga na nekom scenariju sigurnosti i kolektivne odbrane, obiĉno
će se moći raĉunati na zraĉnu superiornost. Vršeći potpunu kontrolu zraĉnog
prostora, koalicione snage svode zraĉne prijetnje na minimum. Ipak, u sve
većoj mjeri, se moţe nabaviti veliki broj bespilotnih sistema.
U sluĉaju da se koriste, neće biti zadnje generacije i njihovo korištenje će
biti veoma ograniĉeno, manje masivno i koristit će procedure i taktike
jednostavnijih napada i sa malo podrške elektronskog ratovanja.
Predstavljenoj zraĉnoj prijetnji treba dodati korištenje raketa, kako balistiĉkih
tako i aerodinamiĉkih. Ovoj mogućnosti treba dodati i tu da mogu biti nosaĉi
oruţja za masovno uništavanje.

7.2. DRUGE VRSTE ZRAĈNE PRIJETNJE

Ipak, postoje druge komponente, ne tako konvencionalne prijetnje, koje
moramo uzeti u razmatranje na konfliktnim asimetriĉnim scenarijima, a koji su
navedeni u nastavku: prijetnja koja se sastoji od platformi tipa renegade i slow-
movers.
Asimetriĉna prijetnja je izazvala pojavu novih vrsta nekonvencionalne
prijetnje, meĊu njima se nalaze platforme tipa renegade i slow-movers.
Prijetnje vrste renegade su sve civilne letjelice u letu o kojim se zna ili
sumnja da je pod kontrolom neprijateljskih elemenata i koje nastoje da je
koriste kao ubojito oruţje protiv nekog cilja, obrušavajući se na cilj ili šireći
CBRN agense. Najprikladnija sredstva za ovu vrstu prijetnji su sistemi kratkog
i srednjeg dometa (SAM y SHORAD).
Kada umjesto jedne civilne letjelice, neprijateljski elementi koriste za svoje
ciljeve neku drugu letjelicu manjih dimenzija i male brzine, kao što mogu biti
jedrilice, baloni ili druga vrsta letjelica sa radio kontrolom, ili sliĉni, ova vrsta
prijetne se definiše kao slow movers. Sredstva koja su najprikladnija protiv ove
vrste prijetnje su sistemi malog i srednjeg dometa. (SHORAD y V-SHORAD).

109
Intervencija protivzraĉne artiljerije se odnosi na:
a. Doprinos RAP (Recognized Air Picture),
b. Nadgledanje zraĉnog prostora,
c. Uzbunjivanje nepovezanim tragovima ili mogućim konfliktnim
identitetom,
d. Direktne akcije:
1) Monitorizacija u interesu, ADS,
2) Otvaranje vatre upozorenja,
3) Obaranje.

110
 POGLAVLJE 8
ELEKTRONSKO RATOVANJE U ODBRANI BAZA

8.1. OPĆI DIO

Imajući u vidu da tehnološki napredak nije rezerviran, kako nekada,
izriĉito za velike sile, trţišna ekonomija (globalizacija) i napredak na polju
telekomunikacija, i posebno interneta (demokratizacija znanja) su uĉinili da su
cijene za nabavku odreĊene opreme i znanja za njihovo rukovanje dostupne
svima, ukljuĉujući i pobunjeniĉke snage.
U osnovi ova realnost je izazvala promjenu u sliĉnostima zemalja koje
imaju rasporeĊene svoje snage u misijama razdvajanja, odrţavanja ili
nametanja mira izvan svoje teritorije; u dijelu koji se odnosi na elektronsko
ratovanje. Elektronsko ratovanje je od nekadašnje funkcionalne borbene oblasti
koja se koordinira i rukovodi sa najvišeg nivoa prešlo u upotrebu na najniţim
ešalonima bliske borbe; unaprijed odreĊujući postupke neprijatelja,
sprjeĉavajući mu inicijativu za napad na naše snage, poboljšavajući zaštitu
naših snaga, poboljšavajući raspored i efikasnost našeg naoruţanja.
Tehnologija je takoĊer zasluţna što su sredstva elektronskog ratovanja u
sadašnjosti mnogo lakša, manje obimna i efikasnija.
Prijetnja i situacija će preporuĉiti da bude rentabilan raspored i upotreba
sredstava elektronskog ratovanja s ciljem zaštite naših snaga i baza protiv
neprijatelja koji je svaki put sve odvaţniji, bolje informisan, maštovitiji i
opremljeniji. U sljedećoj taĉki se navodi detaljno šta nudi elektronsko ratovanje
kao doprinos odbrani baza.

8.2. RASPOREĐIVANJE SREDSTAVA ELEKTRONSKOG RATOVANJA

ZA ZAŠTITU BAZE
Elektronsko ratovanje moţe djelovati u dobrobit odbrane baza:
a. Sprjeĉavajući neprijatelja da koristi sisteme za aktivaciju eksplozivnih
naprava unutar baze sa velike udaljenosti ili iz blizine,. Pomoću ometanja.
b. Znajući da li smo podvrgnuti nadgledanju, prisluškivanju i prijenosu
informacija koje su prikupljene o našim uobiĉajenim radnjama i navikama
u bazi. Ovaj cilj je dosta dvosmislen i teško ostvariv, iako daje korisne
podatke o namjerama neprijatelja pomoću radio lokalizacije. Na osnovu
toga se razlikuju dvije jasno diferencirane strukture:
1) Mreţa fiksnih i polufiksnih ometaĉa u bazi i
2) Mreţa za radio lokalizaciju i praćenje u bazi.
Iako su ciljevi njihovog korištenja razliĉiti, obje strukture, ako se
uspostave, moraju biti koordinisane od strane lahke jedinice elektronskog
ratovanja.

111
8.3. MREŢA OMETAĈA
Ometaĉ je elektronska naprava koje sprijeĉava prijenos signala unutar i van
baze s ciljem aktiviranja moguće eksplozivne naprave. Obiĉno su poznati kao
ometaĉi frekvencije. Iz analize osjetljivih taĉki naše baze se zakljuĉuju mjesta
na kojima trebaju biti postavljene ove naprave. Neke od ovih taĉaka će biti
fiksne (Slika 8.1.) i druge će se mijenjati zavisno od situacije i rizika. Zbog
toga je potrebno posjedovati opremu koja je fiksna i onu koja je prenosiva
(polufiksna) za njeno odgovarajuće postavljanje u svakom sluĉaju.
Ovaj sistem mora biti povezan sa sistemom CIS baze u cilju sprjeĉavanja
uticaja na vlastite komunikacije. TakoĊer nije potrebno da ometaĉi budu stalno
i na neselektivan naĉin aktivni, nego samo u sluĉajevima kad se sumnja na
neku prijetnju. Organ CIS i njegova EW će biti ti koji će po uputama
komandanta programirati njegovo funkcionisanje. U sluĉaju da postoji lahka
jedinica elektronskog ratovanja , njen tim za fiksne instalacije će izvršiti ovaj
zadatak.
Funkcionisanje ove opreme, po njenoj instalaciji, ne zahtjeva rukovaoce,
zbog ĉega moţe biti odrţavana sa malo ili bez specijalizovanog ljudstva, osim
pri programiranju i potrebnom premještaju.
Za omogućavanje premještaja polufiksne opreme, baza mora posjedovati
CIS mreţu koja sluţi kao podrška i koja neće imati ometanja od strane iste.

8.4. MREŢA RADIO LOKATORA

Osnovna misija lahke jedinice za elektronsko ratovanje je podrška bliskoj
borbi. U svakom sluĉaju, moţe isto biti korištena za prikupljanje informacija u
statiĉkim situacijama i tako doprinijeti zaštiti snaga unutar baze.

112
Slika 8.1.: Fiksni ometač na ulazu u bazu.

113
 Slika 8.2: Oprema Resolve, u sastavu UEWL
Kada se koristi UEWL koordinira svoju upotrebu sa organom CIS,
uspostavlja sistem EW i vrši iskorištavanje prisluškivanja i radio lokaliziranja
koje presretne.
Radio lokaliziranje zahtjeva jako struĉno ljudstvo i kontinuirano djelovanje
sredstava, koja mora stalno biti povezana sa mreţom CIS baze, sa mreţom CIS
na drţavnom teritoriju, i u zoni operacija i sa sredstvima elektronskog ratovanja
koji provode misije podrške i praćenja snaga.
Produkti koji se dobiju iz ove aktivnosti su od vitalnog znaĉaja za otkrivanje
namjera pobunjeniĉkih snaga, da se sprijeĉe budući napadi i djelovanja protiv
mogućih ciljeva.

114
 POGLAVLJE 9
SNAGE SIGURNOSTI

9.1. ODGOVOR NA INCIDENT

Odbrana baze se sastoji od sklopa mjera fiziĉke sigurnosti kojima se
pridodaju radnje snaga sigurnosti. Snage sigurnosti se organizuju s ljudstvom
izriĉito opremljenim, organizovanim i obuĉenim za izvršavanje misije
sigurnosti. Jedinice baze kojima je dodjeljena misija zaštite, ljudstva, prostora
ili konkretnih osjetljivih taĉki su specifiĉno opremljene.
a. Funkcije snaga sigurnosti. Nezavisno o vrsti ljudstva koje se koristi
(vojno ili privatne zaštitarske agencije), snage sigurnosti moraju biti sliĉne
da izvršavaju sljedeće funkcije:
1) Sprijeĉiti pobunjeniĉke i teroristiĉke napade,
2) Sprijeĉiti štete izazvane ljudskim i prirodnim djelovanjem (kraĊe, sabotaţe,
nesreće. itd.),
3) Zaštiti ţivot, vlasništvo i prava ljudstva,
4) ProvoĊenje utvrĊenih propisa.

b. Organizacija snaga sigurnosti. Snage sigurnosti se organizuju na

sljedećim osnovama:
1) Straţarska sluţba koja je adekvatna uslovima baze,
2) Jedna jedinica za podršku, kao dodatak prethodnom,
3) Jedna rezerva za specifiĉnu upotrebu kao snage za reakciju.
Jedinica za podršku, koja se uobiĉajeno naziva „podrška“, se upotrebljava
u situacijama (noću, posebni dani, itd.) u kojima je potreban jedan dodatni broj
ljudstva za kompletiranje snaga sigurnosti. Ove snage trebaju biti identificirane
i potpuno obuĉene za upotrebu opreme i provoĊenje procedura sigurnosti prije
njihove realne upotrebe.
Rezerva, kao snage za reakciju se uobiĉajeno nazivaju „snage za hitno
djelovanje-Quick Reaction Forces (QRF).
Osim snaga sigurnosti, sve jedinice u bazi imaju svoju odgovornost u vezi
odbrane baze. Komandir baze mora uspostaviti operativna pravila, da li stalna
ili privremena, koje će sadrţavati razliĉite situacije koje se mogu desiti i koje će
omogućiti da se uspješno upravlja incidentima. Jedinice koje su smještene
moraju poznavati ove propise, pripremati se za njihovu primjenu i uvjeţbavati
ih. Istovremeno, ta pravila moraju biti redovno revidirana i aţurirana. Odgovor
na mogući incident zapoĉinje i prije nego se isti desi i provodi se u pet faza:
a) Priprema-Priprema je prethodna faza u kojoj se identifikuju ranjiva
podruĉja i izraĊuju se planovi odgovora i pripremaju se kapaciteti i
potrebni resursi za te planove. TakoĊer se ukljuĉuje obuka i vjeţbe jedinica
koje su ukljuĉene,

115
b) Odgovor.- Brz od strane jedinice odreĊene za raspored, zauzimanje i
kontrolu podruĉja,
c) Zauzimanje. Komandir odgovorne jedinice procjenjuje situaciju i traţi
potrebnu podršku,
d) Podrška.- Ljudstvo za podršku stiţe i saraĊuje i
e) Ponovna uspostava- rukovodi operacijama nakon što se desio prvi napad s
ciljem ponovne uspostave potrebnih uslova sigurnosti u bazi ili na
straţarskom mjestu. Povoljno je imati planove za razliĉite situacije i
redovno ih uvjeţbavati na naĉin da se provode automatski. Kao primjer
predviĊenih planova moţemo navesti:
(1) Planovi alternativnog saobraćaja koji je fokusiran na olakšavanje akcija
snaga za odgovor, sa predviĊenim maršutama kretanja za razliĉite jedinice
koje hitno sudjeluju kao snage sigurnosti, vatrogasci, sanitet, itd..,
(2) Podruĉje za okupljanje, raspored ili uspostavu jedinica,
(3) Protokoli djelovanja ljudstva u sluĉaju napada, poţara, eksplozije, itd..,
(4) Protokoli za postupanje u pogoĊenom podruĉju sa ograniĉavanjem i
kontrolom pristupa bez kontaminacije za njenu kasniju analizu i
(5) Stalna procjena situacije i sigurnosti baze.

9.2. AKTIVIRANJE SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF).

Snage za hitno djelovanje su zaduţene za brz odgovor na neuobiĉajene i
neprijateljske situacije. Moraju biti dovoljno jake, mobilne, brze i opremljene
potrebnim vatrenim oruĊima da osiguraju zaštitu. U jednoj bazi ili na isturenom
mjestu, QRF provodi tri funkcije:
a. Odvraćanje.- njena prisutnost je upozorenje na odgovor koje će dobiti
napadaĉ,
b. Procjena-sistema detekcije uljeza i razliĉitih vrsta uzbuna,
c. Zadrţavanje-je poĉetni odgovor za kontrolu i obuzdavanje incidenta,
zajedno sa podrškom nekog konkretnog elementa koji se nalazi u bazi.
Misija moţe široko varirati, s mogućnošću da bude korištena za odgovor
na bilo koju prijetnju koja se desi prema bazi ili u njenoj okolini. Kao
specifiĉne misije provode vezane za podršku sluţbi sigurnosti baze, daju
podršku patrolama u bazi i njenoj okolini, i daju podršku u drugim aktivnostima
kao što su pratnja konvoja, zvaniĉnika i kontrola masa, u blizini baze.
Veliĉina jedinice QRF zavisi od stepena postojeće prijetnje, varirajući od
voda do tima. Normalno moraju posjedovati vozila, lahka i blindirana, radio
opremu, noćne dvoglede i oruţje sa dovoljno vatrene moći. S ciljem

116
povećavanja svojih sposobnosti, a u skladu sa potrebama, ove jedinice mogu
biti ojaĉane, pomoću dodavanja timova EOD, za izvlaĉenje vozila, itd..
Vrijeme odgovora QRF mora biti veoma kratko, općenito oscilira izmeĊu 5
i 15 minuta, zavisno od nivoa konflikta u kom se nalazi baza. U nekim
sluĉajevima treba imati pripremljene QRF u svojim vozilima, dok u konfliktima
niskog intenziteta, uspostavlja se nivo uzbune, koja je vezana za vrijeme
reagovanja.Tu postoji osciliranje od sluĉaja da su komponenti na jednoj taĉki
koja se nalazi blizu vozila i drugim sluĉajevima kad im je odobreno da borave u
bilo kom dijelu baze.
Snage za hitno djelovanje se nalaze u sluţbi općenito 24 sata i moraju biti
snabdjevene potrebnim resursima za provoĊenje svojih misija. U tom vremenu,
jedinica i svi njeni pripadnici moraju biti osloboĊeni bilo koje druge sluţbe ili
komunikacija koja je nespojiva sa ovom misijom.

9.3. PRIPREMA SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF)

Obuka koja je potrebna jednoj jedinici QRF za reakciju i uništenje jednog
mogućeg neprijatelja je, u principu, osnovna koju imaju borbene jedinice, i
osim toga moraju biti opremljene, pripremljene i kordinirane specifiĉno za
pruţanje podrške sigurnosti baze ili mjesta.
Priprema i prilagoĊavanje standardizovanih operativnih procedura baze i
potreba kordinacije sa njenim sistemima ne preporuĉuju ĉeste promjene
jedinica koje se specijalizuju za ovu misiju.
Potrebno je da QRF posjeduje plan odbrane baze i da raspolaţe
dokumentacijom o rasporedu sektora sigurnosti, operativnim pravilnicima i
planovima prepreka, vatrenoj podršci, sanitetskoj evakuaciji, itd..
Snage za hitno djelovanje moraju periodiĉno provoditi vjeţbe u kojima
mora da se suoĉi sa prijetnjama odgovarajućim nivoima uzbune baze s ciljem
provjere svoje integracije u plan odbrane. Vjeţbe omogućavaju da se poboljša
vrijeme za reakciju i korekciju predviĊenih planova i, mjerenjem potrebnog
vremena, omogućavaju komandantu snaga da poznaje koliko je vremena
potrebno za razliĉite akcije i olakšava njihovu koordinaciju. Neki od primjeri
prijetnji na koje moraju reagirati su:
a. Neposredna vatra, detektirajući mjesta udara, osiguravajući taj prostor i
djelujući u vezi neeksplodiranih eksplozivnih naprava i
b. Neprijateljski napad, u obliku upada u zaštitni pojas, djelovanje snajperista,
upotreba vozila sa eksplozivnim napravama (VBIED), odgovarajući
ljudstvu ili sumnjivim vozilima, štiteći jednu instalaciju ili vaţno ljudstvo
putem evakuisanja, sigurnosnim prstenom i sprjeĉavajući uzimanje taoca.

117
9.4. UPOTREBA SNAGA ZA HITNO DJELOVANJE (QRF)
Autoritet za upotrebu snaga za hitno djelovanje je komandir baze. Prije
aktivacije komandir QRF mora biti upoznat sa detaljima misije, promjena do
kojih je došlo u pravilima sukobljavanja (ROE) i bilo kojoj drugoj posebnoj
okolnosti.
Kada interveniše QRF mora se:

a. Aktivirati centar operacija (odbrane) baze, proširivajući mogućnosti

uspostave komunikacija od strane QRF,
b. Pripremiti oficira za zraĉnu vezu s ciljem upozorenja centra za operacije
zraĉne podrške,
c. Raspolagati koordinatorom vatrene podrške u sluĉaju da se moraju
uspostaviti ograniĉena ili zabranjena podruĉja vatre u blizini prostora u
kom je rasporeĊena jedinica QRF,
d. Uzbuniti sanitetske instalacije u sluĉaju da doĊe do ţrtava.
Bilo koja vatrena podrška u korist jedinice QRF mora biti koordinisana sa
njenim komandirom. Komandir baze je, u većini sluĉajeva, jedino lice sa
ovlastima da kontoliše QRF, osim ako se ne radi o bazi velikih dimenzija i ta
obaveza moţe biti delegirana nekoj drugoj specifiĉnoj komandi. Komandir
QRF ga mora izvještavati o mjestu na kom se nalazi i o aktivnostima koje
provodi.

9.4.1. Primjer akcije QRF u jednom općem sluĉaju

Primjer akcije
Misija: Upotreba snaga za hitno djelovanje.
a. Uslovi: Operativne snage provode operacije stabilizacije kada se desi neki
incident koji zahtjeva rasporeĊivanje snaga za hitno djelovanje s ciljem
garancije ispunjavanja misije i sigurnosti pripadnika. Operativne snage
imaju na raspolaganju vod ili odjeljenje za brzo djelovanje (QRF), koji
raspolaţe transportnim sredstvima namjenjenim iskljuĉivo za to: kamioni,
borbena vozila pješadije ili helikopteri.
b. Pravila:
1) Ispunjavati pravila o angaţmanu (ROE);
2) Biti pripravan za mobilizaciju u roku od 30 minuta. Ako su sredstva
transporta helikopteri, biti u zoni za polijetanje i spremni za ukrcavanje u
roku od 30 minuta;
3) Izvijestiti o trenutnoj situaciji svo ljudstvo prije polaska;

118
4) Preduzeti potrebne radnje u podruĉju u kom se provodi akcija s ciljem
zaštite ţivota svih pripadnika i garantovati izvršenje misiji u skladu sa
odredbama ROE (Pravila angaţmana);
5) Napustiti podruĉje u kom se provodi akcija sa svim ljudstvom i opremom
za koju je odgovoran;
6) Provesti potrebne akcije izvlaĉenja po povratku u bazu. Biti spreman za
ponovni angaţman u roku od tri sata.
c. Misije koje proizilaze:
1) Analiza i planiranje misije:
a) Komandir vrši analizu operacije koju provodi nadreĊena komanda,
b) Komandir priprema plan djelovanja s ciljem pomoći bilo kome elementu
svoje jedinice koji moţe trebati podršku QRF,
c) Operativna organizacija je privremena, ali mora ukljuĉivati sljedeće
elemente: komanda, jurišni element, element podrške i element sigurnosti.
Komandno mjesto mora ukljuĉivati sanitetski tim (ili minimalno jednog
vojnika koji je obuĉen za rukovanje odgovarajućim sanitetskim
materijalom).
2) Osigurati da je QRF spremna da provodi planove za postupanje u
vanrednim prilikama:
a) Uvjeţbavati misiju;
b) Osigurati da vojnici imaju spremno svoje naoruţanje i municiju;
c) Ukrcati kolektivna oruĊa i opremu u vozila ili ih postaviti u podruĉje za
ukrcavanje. Osigurati da oprema bude pod kontrolom;
d) Uspostaviti prostor za odmor u blizini vozila ili podruĉja za ukrcavanje.
3) Uspostaviti i uvjeţbavati znakove uzbune QRF.
4) Preduzeti adekvatne radnje kada se primi znak uzbunjivanja:
a) Vojnici se moraju smjesta uputiti prema vozilima ili prema podruĉju za
ukrcavanje,
b) Komandanti dodjeljuju misije u vezi ljudstva i opreme,
c) Komandanti podreĊenih jedinica se okupljaju u vozilu komandanta QRF
koji ima daje pripremno usmeno nareĊenje,
d) U trenutku kad komandir QRF bude primio svoju misiju i odabere liniju
akcije, izvjestit će komandire podreĊenih jedinica u vezi svoje misije,
općeg plana i namjerama komandanta.
e) Komandanti podreĊenih jedinica daju obavijest svojim podreĊenima o
misiji i planu provoĊenja.
f) Snage za hitno djelovanje polaze na misiju prije isteka 10 minuta po
izdavanju pripremnog nareĊenja,
119
g) Smjesta se provjeravaju interne i komandirove radio frekvencije, i
uspostavlja se veza sa jedinicom kojoj je potrebna pomoć.
5) Pribliţavanje zoni krajnjeg okupljanja:
a) Osigurati da zona krajnjeg okupljanja bude zaklonjena i prikrivena u
odnosu na teren na kom se izvodi misija;
b) Osigurati da se restrikcije vatre u „crvenom“ prije nego se uputi u zonu
krajnjeg okupljanja;
c) Uspostaviti element za nadgledanje u zoni gdje se provodi akcija, ako je
moguće.

6) Radnje u zoni izvoĊenja akcije:

a) Uspostaviti osiguranje;
b) Uspostaviti vezu sa komandirom jedinice koja je rasporeĊena prva s ciljem
analize postojeće situacije na mjestu;
c) Osigurati da jedinica bude sinhronizovana sa jedinicom koja prima
podršku;
d) Koristiti silu, primjenjujući u svakom trenutku ROE, s ciljem pomoći
osnovnoj jedinici ili njenom evakuaciji ako je u kontaktu sa neprijateljem;
e) Napraviti izvještaje o municiji, povrijeĊenim i opremi prije povlaĉenja;
f) Traţiti putem radija dodatnu sanitetsku podršku u sluĉaju da je potrebno;
g) Povratak u FOB.

7) Zanavljanje:
a) Popraviti ili identifikovati opremu koja je oštećena; popuniti municijom,
dnevnim obrocima i sanitetskim materijalom; pregledati i posloţiti liĉnu
opremu; dosuti gorivo i pozicionirati vozila;
b) Evakuisati ili zbrinuti ranjenike;
c) Popraviti i identifikovati oštećenu opremu;
d) Snabdjeti municijom, dnevnim obrocima i sanitetskom opremom;
e) Posloţiti liĉnu opremu (komandiri odjeljenja sa zaduţeni da provjere);
f) Dosuti gorivo i pozicionirati vozila;
g) Provjeriti radio opremu;
h) Izvršiti detaljno odrţavanje naoruţanja i vozila;
i) Izraditi analizu nakon akcije;
j) Poboljšati operativne norme ako je potrebno.

120
 DODATAK A - PROCEDURA KONTROLE ULAZA VOZILA
Procedure kontrole ulaza vozila moraju sadrţavati specifiĉne mjere
kontrole, ukljuĉujući i zahtjeve zemlje domaćina (HN) koje se moraju
primjenjivati u podruĉjima za pregled vozila, ulazima i ECP. Dio ovog dodatka
koji se odnosi na ECP objašnjava detalje u vezi dizajniranja i drugih vaţnih
aspekata ECP. Posebni aspekti vezani za pregled vozila pri ulazu ukljuĉuju:

a. Zahtjevi vezani za pregled vozila/vozaĉa/putnika (nasumiĉno, 100 %, ona

koja ulaze ili izlaze, itd..),
b. Metode pregleda [(ljudstvo SAD zaduţeno za sigurnost, vojni psi- Military
Warking Dog (MWD), skeneri sa x zracima, senzori isparavanja, itd.],
c. Odgovorne strane [(snage sigurnosti SAD, snage sigurnosti zemlje
domaćina (HN), odgovorna jedinica HN, itd.)],
d. Zahtjevi vezani za opremu (svjetla, stubovi, ljestve, rampe, podmetaĉi,
SCBA, itd.),
e. Zahtjevi vezani za sigurnost (odvajanje vozaĉa, nadgledanje, itd.),
f. Zahtjevi vezani za instalacije (unutrašnja zaštita, zidovi za razdvajanje,
trotoari, rashlaĊivanje klima ureĊajima prostora za vojne pse, itd.).

1) Elementi detaljnog pregleda vozila:

a) Vizuelni pregled. Koriste se za pronalazak improvizovanih eksplozivnih

naprava koje su postavljene na brzinu-Improvised Explosive Device –
improvizovana eksplozivna sredstva (IED) i da se pronaĊu tragovi
postavljanja skrivenih eksplozivnih naprava, kao što su krajevi ţica ili
izmjenjeni dijelovi motora. Ljudstva koja vrši pregled će veoma teško
pronaći tragove promišljenog postavljanja eksplozivne naprave kada koristi
ogledala pri pregledu donjeg dijela vozila. Ogledala omogućavaju sam
ograniĉen uvid jer pomoću njih se moţe pregledati oko pola metra (dvije
stope) sa vanjske strane donjeg dijela vozila.
b) Mehaniĉki pregled. Mehaniĉki pregled ukljuĉuje potragu za paţljivo
postavljenim IED. U toku mehaniĉkog pregleda, ljudstvo zaduţeno za
pregled traţi od vozaĉa i putnika da otvore sva vrata, haubu i prtljaţnik.
Nakon toga provjerava prostor koji bi trebao biti šupalj, kao što su vrata,
boĉne ploĉe, i izduvni sistem s ciljem provjere da nema ništa u njima.
Vršioc pretrage pregledava filtere zraka, rezervoare teĉnosti, ladicu pored
suvozaĉa, rezervnu gumu, rezervoar sa gorivom, elektriĉni sistem
ukljuĉujući sirenu, svijetla, brisaĉe, i kablove za paljenje vozila. Jedna
duga šipka moţe biti korištena za provjeru rezervoara goriva ili pregled
kamiona cisterni s ciljem da se utvrdi nema ništa potpoljeno u teĉnost koja
se prevozi.

121
c) Pregled pomoću vojnih pasa. Ova vrsta pregleda se temelji na sliĉnosti
pasa da detektuju miris odreĊenih eksploziva. U cilju odrţavanja sliĉnosti
MWD, psi moraju redovno biti testirani. Testiranje bi moralo ukljuĉivati
predmete za obuku sa eksplozivima i trebalo bi biti provoĊeno bez
prethodnog upozorenja vodiĉima pasa. Zbog vrućine i dugog rada
znaĉajno će se smanjiti efikasnost MWD. Vojni psi se moraju nalaziti u
svjeţem prostoru i biti dobro odmorni.
d) Pretraga kutija. Pretraga kutija ukljuĉuje pregled paketa u potrazi za
oruţjem ili eksplozivom. Vršioci pregleda bi trebali zahtijevati od vlasnika
da otvori svu prtljagu, i vojni psi bi je takoĊer trebali pregledati.
e) Pregled ljudstva. Pregled ljudstva se koristi da se provjeri da li ljudstvo
posjeduje oruţje, eksploziv ili sredstva za aktiviranje. Svi vozaĉi i putnici
bi trebali biti pregledani prije ulaska u bazu za isturene operacije (FOB).
Upotreba pokretnih detektora metala i fiziĉki pregled (pretres) su efikasna
sredstva za provoĊenje pregleda ljudstva.

2) Opća pravila za pregled vozila.

Specifiĉne procedure za pregled vozila ovise o misiji FOB, o operativnim i
presonalnim ograniĉenjima, opremi i raspoloţivim sredstvima za vršenje
pregleda. Svaka baza bi morala uspostaviti specifiĉne smjernice za vršenje
pregleda vozila. Kao opće smjernice mogu se primjenjivati sljedeće procedure:
a) Vozaĉ zaustavlja vozilo u zoni za pregled,
b) Vozaĉ izlazi iz vozila i otvara haubu i sve ostale dijelove vozila,
c) Vozaĉ i putnici prelaze u podruĉje za ĉekanje, gdje su pregledani pomoću
prenosnih detektora za metale i sredstvima kojim se raspolaţe. Ako ima
razumljivih motiva za fiziĉki pregled, ljudstvo se pretresa. U toku pregleda,
vozaĉ i putnici su pod prismotrom jednog od straţara,
d) Kinološki tim za eksplozive pregleda motor vozila, prtljaţnik, rezervoar
goriva, unutrašnji prostor, prostor za tovar i pakete koje moţe prevoziti,
boĉni prostor i vrata.
e) Tim za pretres pregleda vrata i karoseriju vozila da provjeri da su prazni,
f) Tim pregleda vrata i procjenjuje njihovu teţinu da se uvjeri da su prikladne
teţine,
g) Pregleda se prostor u kom je smješten motor i traţi se ţica ili neki ĉudni
kablovi, pregledaju rezervoari teĉnosti, filteri, novi dijelovi motora, i ĉudni
dijelovi (npr., alternator koji nije povezan sa španerom, itd.),
h) U sluĉaju teretnih vozila, kinološki tim pregleda cijeli kamion. Nasumiĉno
se biraju artikli tovara i traţi se od vozaĉa da ih otvori. Pregleda se
rezervoar goriva. Sistemi pregledima x zracima ili napredni mobilni sistem
za pregled ili drugi postojeći koji se mogu naći na trţištu mogu biti
korišteni za pregled vozila,

122
i) Na kanalu za pregled se provjerava sistem vuĉe, prostor iznad toĉkova,
izduvni sistem i donji dio vozila,
j) U toku pregleda jednog vozila, ako se primjeti nešto sumnjivo, moraju se
primijeniti posebne procedure. Jedno vozilo moţe biti smatrano sumnjivim
ili se moţe smatrati da posjeduje neki sumnjivi artikl ako vozaĉ odbija da
otvori bilo koji dio auta ili paket. Tim mora završiti pregled jednog vozila
prije nego zapoĉne pregled drugoga.

3) Traţenje eksplozivnih naparava u vozilima.

a) Vizuelni pregled. Vizuelni pregled se koristi za lokalizovanje
improvizovanih eksplozivnih naprava (IED) koje su postavljene na brzinu i
identificirati indikatore IED koji su smišljeno postavljeni, kao što su ĉudni
kablovi ili izmijenjeni/neodgovarajući dijelovi motora. Veoma je teško da
se naĊu tragovi IED ako je paţljivo postavljana i za pregled se koriste
ogledala, ili se vrši vizuelni pregled ispod vozila. Ogledala samo
omogućavaju da se vide samo manji dijelovi skrivenih dijelova vozila.
b) Pregled kinološkim timom za detekciju eksploziva. Svaka FOB će izdati
posebna pravila za vršenje pregleda vozila sa kinološkim timom za
detekciju eksploziva. Općenito, protokol postupanja moţe pratiti sljedeće
korake:
(1) Vozaĉ izlazi iz vozila i otvara sva vrata, haubu, prtljaţnik, sve dijelove auta
i pakete koje prevozi. Vozaĉ se upućuje u zonu za ĉekanje odakle mu se ne
dozvoljava da vidi pregled vozila (vozaĉ isto mora biti fiziĉki pregledan),
(2) Kinološki tim (vodiĉ i pas) pregleda dio vozila iz smijera odakle puše
vjetar,
(3) Tim zapoĉinje pretragu na jednom specifiĉnom mjestu i traţi u suprotnom
pravcu, vodiĉ vizuelno navodi psa da traţi mirise na blatobranima,
toĉkovima, ratkapama, rezervnim gumama, i branicima,
(4) Pregledaju se svi otvoreni dijelovi auta.
(5) Pregleda se bilo koji paket koji se nalazi u vozilu.
c) Tehnike pregleda na vanjskom dijelu vozila. Zapoĉinje se pregled vozila
od donjih dijelova prema gornjim. Koristiti dodir u prostoru gdje se ne vidi
lahko i ako se naĊe nešto ne treba se vaditi. Traţe se prepravke na šasiji,
dijelovi svjeţe farbani ili prefarbani, ili bilo koje druge naznake
manipulisanja vanjskom površinom vozila. Provjeriti ovjes, toĉkove,
prostor iznad toĉkova, branike, donji dio motora i rezervoar goriva. Traţiti
bilo koju ĉudnu napravu zakaĉenu, vezanu i/ili priĉvršćenu na sistem vuĉe.
Traţiti dijelove koji su izuzetno ĉisti na sistemu vuĉe ili mjesta sa svjeţim
varovima ili nove šarafe. Uvjeriti se da se sve komunikacije nalaze na
svom mjestu (cijev za sipanje goriva i cijev auspuha do lonca sa
prigušivaĉem. Pregledati unutrašnji dio auspuha s ciljem da se vidi ima li
nešto umetnuto u njemu.
123
d) Tehnike pregleda u dijelu u kom se nalazi motor. Pregledati općenito
prostor za motor, od vanjskog dijela prema unutrašnjosti vozila. Traţiti
dodatne kablove povezane sa baterijom vozila. Traţiti naprave ili kablove,
ljepljivu traku izvan mjesta za njih ili dijelove istog koji su izrazito ĉisti.
Pregledati veće dijelove (filter zraka i ventilator). Traţiti posude koje mogu
sadrţavati gorivo, što je naznaka da se u rezervoaru moţe nalaziti
eksploziv. Traţiti kablove koji su ukljuĉeni u dodatne izvore napajanja.
e) Tehnike pregleda prostora za tovar jednog vozila. Općenito pregledati
prostor i nakon toga zapoĉeti pregled od vanjskog dijela prema
unutrašnjem. Obratiti posebnu paţnju na pakete/naprave koje izgledaju da
se nalaze izvan mjesta koje je previĊeno za njih-sat budilnik, mobilni
telefoni, itd.. Pregledati stvari koje se obiĉno nalaze u prtljaţniku: kutija sa
alatom, rezervni dijelovi, itd.. Traţiti dijelove izolir trake, kablova, kablova
bez izolacije, itd.. Pretraţiti skrivene prostore: prostor za rezervnu gumu,
prostor iza sjedišta, itd..
f) Tehnike pregleda kabine za putnike u vozilu. Općenito pregledati
kabinu, i nakon toga zapoĉeti sa pregledom od poda do krova. Obratiti
posebnu paţnju na pakete/naprave koje izgledaju da se nalaze izvan svog
mjesta-sat budilnik, mobiteli, itd.. Traţiti ostatke izolir trake, kablova,
kablova bez izolacije, itd.. Pregledati sjedišta i gume ispod nogu. Traţiti u
prostoru za zvuĉnike, u ladici ispred suvozaĉa i u pepelnicama. Pregledati
tapacirung vrata i traţiti naznake da li je bilo nekih promjena na njoj.
Traţiti ispod kontrolne table kablove ili neke druge ĉudne ţice. Obratiti
paţnju na bilo koju izmjenu kontrolne table, dodatnih tipki, itd.. Provjeriti
presvlake na plafonu auta, traţiti mjesta gdje su ĉinjene prepravke,
popravke koje mogu biti znak o mogućem mjestu skrivanja eksploziva.
Ako je vozilo tipa traktor-prikolica, traktor se tretira kao putniĉko vozilo.
Prikolica mora biti detaljno pregledana i od strane kinološkog tima i ako je
potrebno metodiĉki ispitati kompletan teret.
g) Tehnike pregleda specijalnih vozila. OdreĊena specijalna vozila
zahtijevaju posebne tehnike i procedure za pregled. Kamioni cisterne i
kamioni za asfaltiranje predstavljaju moguću platformu za postavljanje
eksploziva, i ovi kamioni ne mogu biti adekvatno pregledani od strane
kinoloških timova ni pomoću metoda koje su ranije opisane. Kod ove vrste
vozila se moţe postupit na sljedeći naĉin:
(1) Pretovariti teret iz tog vozila izvan perimetra baze u kontejnere ili „ĉista“
vozila unutar perimetra. Nikad se ne smije dozvoliti da se ova vozila
pribliţe zaštićenim elementima.
(2) Pregledati vozilo prije njegovog tovarenja i pratiti ga do baze.

124
4) Kontrola na taĉkama za ulaz u bazu (ECP)
U toku prošlih operacija i onih koje trenutno provode zemlje ĉlanice
NATO-a, taĉke za kontrolu pristupa (ECP) su napadane sa vozilima IED.
Napadi sa ovom vrstom vozila su bili popraćeni akcijama napada jurišem s
ciljem upada u FOB. U budućnosti (već je bilo sluĉajeva) napadi mogu biti
preduzeti od strane terorista samoubica koji nose prsluke sa eksplozivom-IED.
Ako su taĉke za kontrolu pristupa dizajnirane na odgovarajući naĉin, bilo bi
mnogo lakše odbraniti se od ove vrste napada sa mogućnošću zadrţavanja
operativnosti. U ovom dijelu se nude neki koncepti i opća razmatranja u svezi
taĉaka za kontrolu pristupa, iako moraju biti prilagoĊene konkretnim potrebama
FOB o kojoj je rijeĉ. Cilj koji se nastoji postići na taĉkama za kontrolu pristupa
je da se sprijeĉi ulaz neovlaštenom ljudstvu i vozilima, i da se olakša protok
saobraćaja.
a) Dizajn zavisno o prijetnji. U sadašnjosti, minimalni uslovi koji se traţe
pri dizajniranju kontrolnih taĉaka pristupa u misijama podrške miru bi se
morali zasnivati na sljedećim stepenima i taktikama prijetnje:
(1) Visok stepen prijetnje. Radi se o uslovima pod kojim se snage neprijatelja
nalaze u operativnom stanju njihov naĉin postupanja je preduzimanje
napada koji su namjenjeni da izazovu visok broj ţrtava; postoji izraţena
prisutnost VIP ljudstva i operativno okruţenje ide na ruku agresoru.
(2) Vozila IED: Ova taktika omogućava neprijatelju napad na ljudstvo unutar
kontrolne taĉke prilaza ili da ošteti tu taĉku i tako omogući svojim jurišnim
snagama da izvrše upad u FOB i da napadnu ciljeve unutar baze, ili
jednostavno da nanose gubitke i srozaju moral vlastitim snagama.
(3) Teroristi samoubice: Terorista napada ljudstvo na kontrolnoj taĉki ulaza
/ili nastoji proći ECP s ciljem napada u unutrašnjem dijelu baze.
b) Zone koje saĉinjavaju kontrolnu taĉku ulaza/pristupa. Kontrolne taĉke
pristupa jednoj FOB bi trebali biti podijeljenje u ĉetiri funkcionalna
podruĉja, od kojih svako ima svoje specifiĉne funkcije i radnje:
(1) Podruĉje za pribliţavanje. Podruĉje za pribliţavanje je prva zona
komunikacija izmeĊu vanjskog puta (javni putevi) i FOB. Podruĉje za
pribliţavanje bi trebalo ukljuĉivati elemente koji mogu ispunjavati sljedeće
funkcije:
(a) Smanjiti brzinu vozila koja se pribliţavaju;
(b) Razvrstavati saobraćaj po vrsti saobraćaja;
(c) Provjeravati dozvolu za ulaz ljudstvu i vozilima;
(d) Osigurati odgovarajuće rastojanje meĊu vozilima koja ĉekaju na ulaz;
(e) Omogućiti davanje ranog upozorenja ako se sumnja na neku osobu ili
vozilo, ukljuĉujući i one koji nastoje ući pomoću traĉnice namijenjene za
izlaz iz baze.

125
(2) Podruĉje kontrole pristupa. Podruĉje za kontrolu pristupa je glavni dio
ECP. Sadrţi straţarska mjesta, podruĉje za pregled ljudstva i vozila i
opremu koju koriste snage sigurnosti, za upravljanje saobraćajom.
Podruĉje za kontrolu pristupa bi trebao ukljuĉivati elemente koji mogu
provoditi sljedeće funkcije:
(a) Provjera identiteta ljudstva;
(b) Nasumiĉni pregled ljudstva i vozila, ili 100 % njih;
(c) Kontrola posjetioca (propusnica za posjetu ili vozilo),
(d) Nadgledanje podruĉja za pribliţavanje,
(e) Upravljanje kontrolom brzine vozila i primjenu tehnika za njeno
umanjivanje.
(3) Podruĉje za odgovore. Podruĉje za odgovore obuhvata od kraja podruĉja
za pregled do zadnje prepreke zadrţavanja ili ulaza u FOB. Ovo zadnje
podruĉje definiše kraj taĉke za kontrolu pristupa. Dizajn ovog podruĉja
mora omogućiti ljudstvu sigurnosti preduzimanje sljedećih funkcija:
(a) Raspolagati potrebnim vremenom za reakciju na prijetnju, rukovanje
zadnjim preprekama za zadrţavanje i da zatvore vrata ako je to potrebno;
(b) Nadgledati pomoću monitora cijeli ECP;
(c) Definisati perimetar (zaštitni pojas FOB).
(4) Podruĉje sigurnosti. Podruĉje sigurnosti obuhvata zonu izmeĊu aktivnih i
pasivnih prepreka, u bilo kom pravcu, namjenjenih da zaštite ljudstvo od
eksplozije u ECP. Udaljenost, ili sigurna udaljenost ili podruĉje sigurnosti
mora biti procijenjeno na osnovu procjene prijetnje (oĉekivana teţina
eksplozivne naprave), baze i elemenata koji se moraju zaštititi. Ako se ne
moţe raspolagati podruĉjem ili sigurnom udaljenosti koja će smanjiti štetu
na nivo koji je prihvatljiv, trebale bi se razmatrati alternative ili donijeti
odluka o prihvatanju većeg rizika.
c) Koncepti i razmatranja pri dizajniranju kontrolnih taĉaka prilaza.
Dizajn ECP ne bi trebalo da umanji uĉinkovitost misijama ili operacijama
FOB-a. Svi ECP moraju ispunjavati sljedeće koncepte dizajniranja:
(1) Sigurnost. Glavni prioritet jednog ECP je da odrţi sigurnost perimetra.
ECP mora biti dizajniran tako da sadrţi skup prioriteta u pogledu
sigurnosti koji će zaštiti bazu od prijetnji koje su prevoţene u vozilima i
ljudstva koje nastoje ući na ilegalan naĉin u bazu. ECP mora biti dizajniran
da:
(a) Olakša kontrolu prilaza;
(b) Ojaĉa koncepte odbrane po dubini;
(c) Umanji rizik na uĉinkovit naĉin;
(d) Prilagodi nasumiĉne protivteroristiĉke mjere u sluĉaju produţenih
operacija;

126
(e) Da funkcioniše bez obzira na nivo uzbune i da moţe da pregleda 100 %
vozila.
(2) Sigurnost na radu. ECP moraju raĉunati na radno okruţenje koje će
ljudstvu sigurnosti FOB omogućiti da radi na siguran i lagodan naĉin. U
sigurnosti ljudstva se ukljuĉuje osiguranje liĉne zaštitne opreme protiv
napada ili nekontroliranih vozaĉa. Posebnu paţnju zasluţuju klima,
lokacija i orijentacija ECP.
(3) Kapacitet. ECP mora postići optimalni protok saobraćaja s ciljem
izbjegavanja nepotrebnog kašnjenja koje bi moglo imati uticaja na
operacije i odrţavati isto tako potrebnu kontrolu u vezi mogućih
neprijateljskih napada.
(4) Izgled. ECP moraju odavati utisak profesionalnosti i ispunjavanje visokih
standarda; i moraju pokazivati namjeru i spremnost FOB-a da osigura
zaštitu i sigurnost svog ljudstva.
d) Opće smijernice za dizajniranje za sve ECP. Dizajn ECP mora
predvidjeti moguće povećanje saobraćaja i podrţavati primjenu mjera
RAM (nasumiĉne protivteroristiĉke mjere) ili odgovarajućih nivo uzbune,
kako je opisanu u planu zaštite snaga FOB.
(1) Izbor poloţaja: Izbor mjesta na kom će biti postavljena zapoĉinje sa
procjenom sljedećih elemenata:
(a) Upotreba i potraţnja;
(b) Porijeklo i odredište saobraćaja, i naĉin na koji se odvija;
(c) Kapacitet mreţe okolnih puteva za njihovo spajanje sa ECP, ukljuĉujući
njegovu sliĉnosti da primi dodatni saobraćaj;
(d) Proširivanje i buduće preureĊenje radi povećanja potraţnje ili zbog revizije
mjera sigurnosti;
(e) Prostor za parkiranje;
(f) Zone za razdvajanje i kretanje izmeĊu razliĉitih elemenata ECP;
(g) Zahtjevi vezani sa sigurnu udaljenost.
(2) Put namijenjen za izlaz: ECP moraju imati put posebno namijenjen za
izlaz i koji je zaštićen od mogućeg zauzimanja pomoću zgrada, drveća ili
drugih objekata. ECP se ne bi trebao postavljati blizu zona sigurnosti ili
ograniĉenog pristupa ili elemenata koji su kategorisani kao osjetljivi ili
kritiĉni, niti blizu podruĉja koja su gusto naseljena, naselja, škola ili
komercijalnih zona s ciljem da se sprijeĉe smetnje s pješacima, parkiranim
autima i drugim putovima.
(3) Karakteristike terena i prostora kojim se raspolaţe: Ovi faktori mogu
imati veliki uticaj na izbor idealnog mjesta za postavljanje ECP.
Generalno, preferira se ravan teren s malim usponom do dolaska glavnom
ulazu. Uzvisina terena olakšava pogled na vozila koja se pribliţavaju, što
127
 omogućava ljudstvu zaduţenom za kontrolu prilaza da kontroliše
potencijalne prijetnje.
(4) Uslovi površine ECP-a: Ti uslovi se mijenjaju zavisno o vrsti ECP,
saobraćaja i osnovnih mjera sigurnosti. U dizajniranju ECP bi se trebalo
imati u vidu funkcija koja mu je namijenjena, predviĊena upotreba istog, i
vrsta prilaza. ECP su podijeljeni na sljedeće kategorije:
(a) Primarne (otvoreni 24/7);
(b) Sekundarni (otvoreni odreĊeno vrijeme-npr.. ulazna kapija za kamione),
(c) Pješaĉki (vrijeme otvaranja nije fiksno odreĊeno).
(5) Vrsta prilaza: Ovaj dio bi trebao biti najvaţniji faktor koji treba imati u
vidu pri dizajniranju ECP-a. Zajedno sa sa visokim stepenom prijetnje,
ECP ograniĉava prilaz svim pješacima i vozilima osim neophodnom
ljudstvu za provoĊenje misije. Postoji više faktora a koje treba imati u vidu
kada komandanti odluĉuju o vrsti prilaza jednoj FOB; Neki od njih su:
a) Prijetnja,
b) Misija FOB,
c) Operacije koje se provode u FOB,
d) Broj raspoloţivog ljudstva za preduzimanje mjera sigurnosti i uspostavu
kontrole ulaza.
(6) Dimenzije vozila koje ulaze u bazu: Minimalno, jedan ECP bi trebao biti
dizajniran da omogući prolaz vozila velikih dimenzija kao što mogu biti
vojna vozila, i drugi ulaz za vozila normalnih dimenzija. Da bi se smjestila
vozila koja se neuobiĉajeno velika, kao što mogu biti vojna vozila i
oprema, moţda bude potrebno promijeniti dizajn ECP, širinu traĉnica,
dimenzije prostora za pregled, prostor meĊu preprekama i drugih mogućih
prepreka. Gdje je moguće, moglo bi se planirati postavljanje trećeg ulaza
za hitne sluĉajeve i koji bi omogućavao hitni izlaz pješaka i vozila.
(7) Neophodni prostor za okretanje-motanje: Cesta bi morala biti tako
dizajnirana da omogućava motanje i okretanje vozila u samo jednoj radnji
ako mu je uskraćen ulaz.
(8) Ograniĉiti broj funkcija ECP-a. Broj ECP mora biti minimalno mogući.
U svakom sluĉaju, ako se radi o FOB velikih dimenzija morala bi se
razmatrati mogućnost da se ograniĉi broj funkcija koje se vrše u jednom
ECP. Organiĉavanje njegove upotrebe smanjuje potrebe u smislu ljudstva i
infrastrukture. Kada je moguće, treba razdvojiti saobraćaj putniĉkih vozila,
kamiona ili komercijalnih vozila. To je potrebno uraditi iz razloga koji su
detaljno navedeni u nastavku:
(a) Efikasnost tehnika i prepreka za kontrolu brzine putniĉkih vozila se
smanjuje, ako iste trake koriste komercijalna vozila i kamioni (mora se
povećati rastojanje meĊu preprekama i moraju se proširiti trake),

128
(b) Procedure pregleda komercijalnih vozila i kamiona, uveliko se razlikuju od
onih koje se koriste za putniĉka vozila.
(c) Raspolaganje odvojenim podruĉjima za pregled pomaţe izbjegavanju
guţve u saobraćaju i poboljšava efikasnost pregleda kada se mora
pregledati 100 % vozila.
(9) Dodatni kljuĉni koncepti dizajniranja:
(a) Ulazni put u FOB ne bi trebao omogućavati vozilima direktan ulaz ili u
pravoj liniji pristup elementima sa više rizika,
(b) Prostor za parkiranje mora biti smješten daleko od kritiĉnih elemenata ili
visokog rizika FOB s ciljem umanjivanja posljedica udarnog talasa
potencijalnog napada vozilima IED,
(c) Mora biti minimalan broj znakova koji identifikuju kritiĉna ili
visokoriziĉna sredstva u jednoj FOB,
(d) Odbrana mora biti po linijama,
(e) Dizajn ne moţe biti linijski,
(f) Ljudstvo ECP mora biti što zaštićenije (višestruka straţarska mjesta),
(g) Sigurna udaljenost mora biti što je moguće veća,
(h) Saobraćaj vozila i pješaka mora biti razdvojen i kanalizovan na nezavisan
naĉin,
(i) Mora biti više podruĉja da se promjeni smjer kretanja i uskratiti ulaz vozilu
ili pješaku,
(j) Brzina vozila se mora upravljati pomoću upotrebe prepreka za vozila ili
bodljikave ţice,
(k) Podruĉja za pregled moraju biti nezavisna i ne smiju omogućavati direktan
uvid ili da budu nadgledana izvana,
(l) Osmatraĉka mjesta (ojaĉani vatreni poloţaji),
(m) Ojaĉana prepreka za ulaz u zaštitni pojas (krajnja prepreka za
zaustavljanje).
(10) Koncepti dizajniranja u vezi taĉaka za izlaz:
(a) Svi putevi prilaska taĉkama za izlaz bi morali biti dizajnirani na naĉin da
sprijeĉe da se pribliţavanje izvan zaštitnog pojasa moţe izvesti velikom
brzinom,
(b) Mora se imati aktivna prepreka da bi se imala pozitivna kontrola izlazne
trake i za sprjeĉavanje da se moţe ući u FOB ili zaštićeno podruĉje preko
izlaza,
(c) Aktivna prepreka mora biti okruţena sredstvima kao što su bodljikava ţica
ili izdignute platforme na putu, koja obavezuju vozila da smanje brzinu
prije nego doĊu do aktivne prepreke-barijere,
(d) Sve taĉke ulaza i izlaza moraju biti sagraĊene na taj naĉin da posjeduju
zaštitu od napada koji se sastoje od izazivanja sudara. Pasivne prepreke za
vozila mogu biti postavljene s ciljem oteţavanja ovih napada. TakoĊer

129
 mogu biti postavljene dodatne prepreke za vozila iza kapije s ciljem
postavljanja odbrane po dubini od ove vrste napada.
5) Zaustavljanje i kontrola vozila
a) Odvojeni prostori za pregled: Ako se raspolaţe sa dovoljno prostora,
prostori za pregled/inspekciju vozila moraju biti posebni, odvojeni, i
udaljeni od traka za saobraćaj da bi omogućili prolaz vozila ako je
potrebno. Prostori za pregled i inspekciju bi trebali biti dovoljno široki da
bi se uklonila vozila sa saobraćajne trake, na siguran naĉin, s ciljem vršenja
detaljnog pregleda istih.
b) Kontrola i zaustavljanje vozila: Zaustavljanje vozila na saobraćajnoj
traci je potrebno radi sprjeĉavanja da neovlaštena vozila uĊu u bazu;
navedeno zadrţavanje/zaustavljanje bi se trebalo protezati od podruĉja za
pribliţavanje do prostora za odgovor ili krajnje prepreke za zaustavljanje
da bi bilo efikasno i postiglo slijedeće:
(1) Prepreke u zoni za pregled bi morale primorati vozaĉa da udari u njih i
tako jasno pokaţe svoje neprijateljske namjere,
(2) Prepreke za vozila ne bi trebale sprjeĉavati preglednost prostora i polje
preglednosti za otvaranje vatre,
(3) Zadrţavanje vozila se moţe postići pomoću jedne kombinacije pasivnih
sistema prepreka za vozila (ne zahtijevaju intervencije nakon njihovog
postavljanja i obiĉno se koriste za usmjeravanje protoka saobraćaja) i
aktivnih prepreka (zahtijevaju neku vrstu intervencije, od strane ljudstva ili
druge opreme). Izbor prepreka za vozila pasivnih ili aktivnih prepreka bi
trebao biti baziran na sliĉnosti istih da zaustave vozila koja mogu
predstavljati prijetnju:
(a) Da budu što niţeg profila da bi se sveo na minimalan rizik da ih agresor
koristi kao zaklon,
(b) Da imaju kontinuitet u duţini zaštitnog pojasa i ECP i da postoje krajnje
prepreke za zaustavljanje kojima se nadopunjuje ova radnja,
(c) Da budu rasporeĊene na naĉin da vozilo ne moţe izbjeći ECP nakon
njegovog ulaska u podruĉje za pribliţavanje, dopuniti korištenjem drugih
fiziĉkih sredstava i sigurnosnih procedura.
(4) Zaustavljanje vozila se moţe postići pomoću prirodnih i vještaĉkih
prepreka:
(a) Prirodne prepreke se mogu sastojati od gustih drvoreda, izboĉina, jarkova
na obije strane puta; izboĉine i jarkovi moraju imati odreĊeni nagib s
ciljem sprjeĉavanja da vozila preĊu preko prepreke,
(b) Vještaĉke prepreke mogu ukljuĉivati betonske zidove ili ograde ojaĉane
sajlama. Trebalo bi posvetiti paţnju na opasnosti koju predstavljaju
ruševine ili ostaci jedne pasivne prepreke koja je izloţena udarnom talasu

130
 eksplozije i posljedicama koje moţe izazvati po ljudstvo, zgrade i okolna
sredstva.
6) Pretraga vozila
a) Općenito. U izvoĊenju svojih aktivnosti, neprijateljske strane će koristiti
sve vrste vozila kako bi prebacivali i premještali svoje resurse. Pretraga
vozila na kontrolnim taĉkama s vozilima sprjeĉava kretanje, a po završetku
pretrage, mogu se posvetiti pojedincima i tako povećavajući šanse za
uspješan kazneni progon. Veliki broj vozila na cestama moţe pretragu
vozila uĉiniti zastrašujućim zadatkom kada se pojave vozila koja postave
kontrolnu taĉku. Pretraga vozila mora biti potpomognuta s djelotvornim
obavještajnim sistemom, koji otkriva i prati vozila i omogućava podatke o
vozilima kako bi ti podaci mogli biti vrlo brzo verificirani. To još ukljuĉuje
blisku vezu s policijskim podacima i arhivom, i registracijom vozila itd..
Uprkos svemu, pripravnošću i intuicijom policajaca ili vojnika na licu
mjesta, moţe se puno postići. Treba biti svjestan općih karakteristika
konstrukcije vozila i znakova koji mogu upućivati da je vozilo sumnjivo i
stoga nezakonito.
b) Realizacija pretraţivaĉa. Pri realizaciji provjera pretraţivaĉ treba uzeti u
obzir sljedeće taĉke:
(1) Pretraga,
(a) Biti brz, sveobuhvatan, i djelotvoran. Znati taĉno što morate raditi i ĉiniti.
To će smanjiti mogućnost ţalbi,
(b) Prisutnost djece i beba, starih ljudi, mladih djevojaka, bolesnih ili pijanog
ljudstva nije razlog da se odustane od pretrage. Ako je potrebno moţe se
pozvati posebna pomoć.
(2) Briga pri postupanju.
(a) Biti paţljiv kako ne bi nanila šteta vozilu jer to nije potrebno,
(b) Koristi zdrav razum. Gledaj i prati ima li išta neobiĉno. Izlizani navoji na
vijcima, ogrebane glave vijaka, svjeţe ljepljen tapecirung, novi radovi bilo
kakve vrste. Traţi objašnjenje za sve.
(c) Pokušaj se sjetiti detalja pretraţenih vozila koje si pretraţivao prije. To
moţe koristiti u budućim pretragama.
(3) Vrste. Tehnike pretraga vozila na kontrolnim taĉkama se dijele na tri vrste
koje su niţe navedene. Vrste se razlikuju u skladu sa intenzitetom pretrage
i one su bitan proces suzbijanja kriminalnih oblika i pojava. Naĉelno je
bolje osobu zastrašiti stalnim pregledavanjem vozila nego sveobuhvatnim
pregledom samo nekih vozila. Nema jasne granice izmeĊu vrsta i duţine
pretrage a svaka faza zavisi od stepena sumnje. Faze pretrage su:
(a) Poĉetna (inicijalna) provjera. Inicijalna provjera je prvi dio procesa
pretrage i provodi se na svim zaustavljenim vozilima. Inicijalna provjera se

131
 provodi nad svim vozilima koja su zaustavljena. Odluka o tome koje vozilo
zaustaviti, temelji se na sljedećem:
-Zaustavljenjem svih vozila,
-Sluĉajnim odabirom,
-Stepenom narasle sumnje,
-Dobijenim obavještajnim podacima.
(b) Glavna pretraga. Glavna pretraga se provodi na izabranim vozilima kako bi
se provela detaljna pretraga, bilo zbog dobijenih obavještajnih podataka ili
zbog stepena sumnje tokom poĉetne provjere. Tokom inicijalne provjere,
ako i jedan od pretraţivaĉa postane sumnjiĉav iz bilo kojeg razloga, onda
se mora provesti detaljna pretraga. Pretraţivaĉi rade u parovima, i
pregledavaju svaki vaţni dio vozila. Postupak za ovo je sljedeći:
-Putnike se zamoli da iziĊu iz vozila i pretraţi ih se,
-Vozilo se podjeli u pet osnovnih podruĉja i to:
-Unutrašnje - dio za putnike - paziti da su pretraţivaĉi ĉisti.
-Vanjsko - karoserija urednost i dotjeranost
-Prtljaţnik - prostor za pohranu
-Motor i prostor oko motora
-Prostor ispod vozila
(c) Dopunska (dodatna) pretraga. Dopunska pretraga je sveobuhvatna pretraga
vrlo sumnjivih vozila.
(4) Izbjegavanje pretrage. Sumnjive osobe će pokušati izbjeći da ih se pretraţi
i biti povezani s drugima. Oni koji su na duţnosti moraju paziti na one koji
pokušavaju izbjeći pretragu, a posebno paziti na:
(a) Signaliziranje vozilu koje ih slijedi (npr.. pritiskanjem koĉnica tj. svjetlima
od koĉnica ili upotrebom radija),
(b) Pješaci koji su napustili vozila prije same kontrolne taĉke,
(c) Nemire koji su uzrokovani zagušenjem i guţvom i tako ohrabre i omoguće
da se propusti više vozila bez pretrage i provjere.

132
Slika A.1 Pretraga putničkog automobila

133
(4) Svrha provjere. Glavni cilj inicijalne provjere je odabrati vozila za
detaljniju provjeru, ali ljudstvo koje provodi provjere na ulazu u objekte i
ostale zgrade i instalacije mora biti svjesno prijetnje od auto bombi.
Inicijalna provjera obiĉno se provodi bez traţenja da putnici izlaze iz
vozila, iako se moţe traţiti od vozaĉa da otvori ladice i prtljagu (gepek)
(boot and bonnet). Od jedne do tri osobe su potrebne za provjeru vozila i
obiĉno je potrebno od jedne do tri minute po vozilu.
(5) Redoslijed provjera. Nije potrebno uvijek pridrţavati se potpunog
redoslijeda provjere na svim vozilima. Dijelovi provjere koji se
primjenjuju trebaju varirati od vozila do vozila kako bi se osobe drţale u
neizvjesnosti i pogaĊanju što će se pregledavati. Provjera treba završiti kad
su vozilo, putnici i sadrţaj - sredstva u vozilu provjereni i sigurni.
d) Zatvorena vozila
(1) Podruĉje 1. Paziti da su pretraţivaĉi ĉisti. Podruĉja koja treba pregledati
su:
(a) Postavu tj. oblogu krova;
-Prostor koji se dobije uklanjanjem tapacirunga,
-Sunĉane zaštite,
-Prednje, zadnje i centralne štokove prozora/vrata,
-Oplate- tapecirunge vrata;
-Oplate na zadnjem dijelu vozila. (kod vozila s dvoja vrata),

(b) Straţnje sjedište,

-Naslone,
-Straţnje naslone za leĊa,
-Prednja sjedala
-Prostor ispod sjedala,
-Provjeriti unutrašnjost postave.
(c) Podruĉje ploĉe s instrumentima
-Provjeri da li su iskljuĉeni od akumulatora - pazi na ţice,
-Provjeri iza oplate od ploĉe s instrumentima,
-Rupe za ventilaciju i grijanje,
-Radio, zvuĉnici itd. ,
-Kutiju za rukavice - iza i iznad,
-Pepeljaru – sadrţaj,
-Mjenjaĉ.
(d) Prednji prostor za stopala, skini oplate- doĊi do prostora krila,
(e) Pod

134
 -Skini podmetaĉe,
-Traţi znakove koji upućuju na laţni pod,
-Provjeri sve rupe od ĉepova.
(2) Podruĉje 2 - Vanjska karoserija/izgled dotjeranost. Podruĉja za provjeru
su:
(a) Provjeriti prednja, boĉna i zadnja svjetla. Podešenost- ostavi onakva kakva
naĊeš,
(b) Branici i gazišta (pragovi),
(c) Provjeri izgled kotaĉa i ĉepova. Provjeri napuhanost guma pusti malo
zraka,
(d) Povjeri iza felgi kotaĉa, blatobrane i vijke na njima,
(e) Ima li znakova varenja ili novih spojeva,
(f) Branike za blato,
(g) Je li oblik unutrašnjeg krila odgovara vanjskom?
(h) Gledaj ima li iskrivljenih oblika karoserije i krova i ima li znakova
popravaka,
(i) Prednji i zadnje oplate i spojleri.
(3) Podruĉje 3 - Prtljaţnik. (Ukljuĉujući prostor za spremanje i pohranu).
Prije pretrage odmakni se i pogledaj sadrţaj prtljage. Provjeri sljedeće:
(a) Sadrţaj prtljage je opisao vozaĉ,
(b) Ima li ljepila,
(c) Ima li laţnih ili rezervnih rezervoara goriva,
(d) Rezervni toĉak-isprazni i potpuno provjeri,
(e) Provjeri dno, krov, strane i zadnji dio prtljaţnika;
(1) Skini sve podmetaĉe,
(2) Ima li znakova varenja, bojenja i uklonjene neĉistoće,
(3) Provjeri dvostruke tapacirunge, podmetaĉe i tepihe.
(f) Provjeri prostor izmeĊu gepeka i zadnjeg sjedišta,
(g) Prostor u vratima gepeka.
(4) Podruĉje 4 prostor motora. Podruĉja za provjeru su:
(a) Prostor ispod akumulatora,
(b) Boca za pranje vjetrobranskog stakla,
(c) Rupe za ventilaciju i grijanje,
(d) Motor za grijanje i ventilaciju,
(e) Zraĉni filter,
(f) Kapa,
(g) Zvuĉna izolacija.
(5) Podruĉje 5- ispod auta. Podruĉja za provjeru su:
(a) Rezervoar za gorivo,
(b) Dio gdje je šasija,
135
(c) Odvodne rupe u spojevima,
(d) Novi varovi,
(e) Ispusti,
(f) Uljni filter.
e) Rezervoar goriva. Treba paziti na rizik vatre! Ali takoĊer:
(1) Kako se ponaša mjeraĉ goriva pri punom tanku,
(2) Da li rezervoar odgovara vozilu? Godina, itd..
f) Kamperi
(1) Odliĉna za krijumĉarenje. Jako puno prirodnog prostora,
(2) Je li drvo/oplate izgleda neobiĉno stisnuto,
(3) Unutrašnji ureĊaji,
(a) Radi li hladnjak/friţider - jesu li izolacije netaknute,
(b) Je li prikljuĉena plinska boca,
(c) Ima li vode u rezervoaru za vodu,
(d) Radi li WC,
(e) Ima li pristupa prostoru izmeĊu oplata i slojeva.
(f) Opće taĉke:
-Ima li mirisa svjeţeg ljepila, boje itd..,
-Miris trave (kanabisa),
-Vuĉe li se ĉamac ili prikolica.
g) Komercijalna (poslovna-trgovaĉka) vozila. Pretraga komercijalnih
vozila treba pratiti isti proces. Pored toga posebna paţnju treba biti
posvećena sljedećem:
(1) Peti toĉak. Većina prikolica je napravljena na takav naĉin da postoji
udubljeni dio iznad zglobnog dijela koji spaja prikolicu s tegljaĉem. Ovaj
spoj je poznat kao peti toĉak. Pristupiti se moţe ispod prikolice i pregledati
lampom i ogledalom. Instrumentima optiĉkih vlakana moţe se doći do svih
prostora. Jednostavna su za upotrebu i raznovrsnija nego što su to lampe i
ogledala. U nekim sluĉajevima jedini put u taj prostor je da se skine ploĉa
od poda koju obiĉno drţe 2 vijka na svakom kraju,
(2) Rezervoari goriva i boĉni sanduci. Neke prikolice imaju velike rezervoare
za dugotrajnu upotrebu i velike udaljenosti. Postoji obiĉno prostor izmeĊu
vrha rezervoara i dna prikolice pa se stvari mogu prikaĉiti na vrh
rezervoara. Potrebno je provjeriti ima li nedavnih varova ili priĉvršćenih
oplata. Isto tako postoji i prostor izmeĊu sanduka i šasije na koji su
montirani,
(3) Rezervni toĉak. Moţe se koristiti kao mjesto za skrivanje i obiĉno se nalazi
ispod prikolice (poloţaj varira),
(4) Prostor za akumulator. Obiĉno ima prostora iza akumulatora. Da bi se
otvorio prostor treba ukloniti glave krila,

136
(5) Šipka-poluga za razbijanje. Ova šipka je na zadnjem dijelu prikolice.
Obiĉno je šuplja i zaĉepljena s gumenim ĉepovima na krajevima. Ovi
ĉepovi se lahko skinu i tako se moţe doći u unutrašnjost šipke,
(6) Otvorene prikolice. Tamo gdje elektriĉni kablovi idu od tegljaĉa do
prikolice, utiĉnice na prikolici su u trokutastoj ploĉi,
(7) Hladnjak motora,
(a) Hladnjaci motora obiĉno se sastoje od dizelskog motora koji је postavljen
izvan prikolice smještenog u prednju pregradu.
(b) Kućište motora moţe se otvoriti za pregled. Postoji i dio iza oplate
prekidaĉa. Ove oplate se drţe pomoću gumba (dugmadi) koji se odvrću
tako što se s odvijaĉem okrenu za pola okreta. Veliĉina ovog prostora
varira s raznim vrstama hladnjaka ali neki su dosta veliki,
(c) Obiĉno se pregledava oplata unutrašnjeg dijela u kojem takoĊer ima
prostora. Plastiĉni cjevovodi za distribuciju hladnog zraka ide cijelom
duţinom prikolica pa se moţe koristiti za skrivanje robe i sredstava.
(d) UPOZORENJE: OBAVEZNO provjeriti da se cijeli hladnjak iskljuĉi
prije pretrage. Ovi elementi-dijelovi su termostatski kontrolirani i pale se
kad se podigne temperatura motora, osim kad je motor ugašen. Ventilator
je posebno opasan.
(8) Obloge kabine;
(a) Oplate na vratima i boĉne oplate u zadnjem dijelu kabine lahko se mogu
skinuti i ima dosta prostora iza tih oplata. Neke kabine imaju prostora iza
obloga na krovu,
(b) Prostor iza upravljaĉke ploĉe i ladice za rukavice. Prostor iza zvuĉnika.
(9) Zraĉni filteri. Do njih se obiĉno dolazi odozdo tj. ispod vozila. Drţaĉi drţe
poklopac. Biti paţljiv jer neki filteri su puni ulja.
(10) Laţni pod (dno) i pregrade. Obiĉno se pronalaze u pojedinaĉnim
elementima cjelinama-blokovima.
(11) Dodatni - pregraĊeni rezervoari. Bilo kakav znak nedavnih varova/
oĉišćenih podruĉja- rezervoari i prikolice.
(12) Tereti. Prenatrpano pakovanje, korištenje prostora u paletama. Ovo su
samo neki prostori za skrivanje koji se koriste. Postoje i drugi prostori
ispod, unutra dijelova tegljaĉa i prikolica.

137
Slika A.2 Pretraga autobusa

138
Slika A.3. Pretraga kamiona

139
140
 DODATAK B MJERE SIGURNOSTI INSTALACIJA I BAZA

B.1. IZRADA I IMPLEMENTACIJA PLANOVA SIGURNOSTI

B.1.1. Sistem zaštite

Definišu se kao sistem zaštite ili sigurnosti baze organi, osobe,
materijalna sredstva i procedure koje su struktuirane i organizovane na taj naĉin
njihove akcije, stalne i koordinirane, omogućavaju da se dostigne odgovarajući
stepen sigurnosti, nastojeći sprijeĉiti, smanjiti ili kontrolisati neprijateljske
akcije usmjerene protiv baze.

B.1.2. Definisanje plana sigurnosti

Definiše se kao plan sigurnosti koordinisan raspored misija, ljudskih i
materijalnih resursa koji omogućavaju brzi i adekvatan odgovor u razliĉitim
situacijama, kako predviĊenim, tako i nepredviĊenim, koje mogu ugroziti
sigurnost instalacija. Svodi na minimum rizike i osigurava instalaciji
najvrijedniju mjeru prevencije. Mora raĉunati na adekvatan metod kontrole koji
će osigurati pravilno funkcionisanje sistema u bilo kom trenutku.
Plan sigurnosti je jedan dokument u kom se nalaze sve karakteristike sistema
zaštite i odgovora na vanredne okolnosti u bazi. U njemu se opisuju ljudski i
tehniĉki resursi, i organizacione mjere za suoĉavanje sa bilo kojim rizikom ili
prijetnjom. Njegova analiza mora biti provedena prije izrade plana.
Plan sigurnosti mora biti jedan dinamiĉan dokument i stoga će biti revidiran u
skladu sa situacijama, i najmanje jednom godišnje.
U operacijama, kad to situacija dozvoljava, bit će izraĊen odgovarajući plan
sigurnosti, što je moguće kompletniji, na osnovu stavki koje odgovaraju
fiksnim instalacijama na drţavnoj teritoriji.
U njegovom najkompletnijem obliku, plan sigurnosti će se sastojati od sljedećih
poglavlja:
a. Svrha Poglavlje 1
b. Analiza rizika Poglavlje 2
c. Plan samozaštite Poglavlje 3
d. Plan za vanredne okolnosti Poglavlje 4
e. Plan saobraćaja Poglavlje 5
Klasifikovanje sigurnosti plana sigurnosti u njegovoj cjelini je
“rezervisano” i, u operacijama - TAJNO. Ovaj stepen klasifikovanja neće
uticati na razliĉite planove za vanredne situacije koji mogu postojati, a koji
moraju biti objavljeni na adekvatan naĉin tako da ljudstvo baze postigne
njegovu optimalnu primjenu u momentu kad je to potrebno.
a. Svrha U Poglavlju 1. Svrha će se napraviti kraći osvrt na ciljeve koji se
nastoje postići općenito.

141
b. Analiza rizika U poglavlju 2. Analiza rizika će biti napravljeno kraće
izlaganje prijetnji za izradu plana sigurnosti, i kao posljedica istoga, za
plan samozaštite i plan, ili planovi, za hitne sluĉajeve.
c. Plan samozaštite je osnovni dokument u kom se navode i koordiniraju sve
mjere koje su posebno namijenjene za zaštitu sredstava, instalacija i
ljudstva sa stanovišta njihove sigurnosti i fiziĉkog integriteta. Mora
ispunjavati osnovne funkcije: odvraćanja, zaštite i reakcije. Iznose se
detaljno ciljevi, zone ili prostori sigurnosti, fiziĉki i ljudski resursi, kako
aktivni tako i pasivni, sastav snaga koje su zaduţene za sistem, sredstva i
specifiĉne misije i skup pravila kojima se vrši koordinacija i postupanja.
d. Plan za vanredne okolnosti bit će izraĊeni planovi za vanredne okolnosti
za koje se smatra da su potrebni, nakon što se napravi procjena rizika, kao
što su: protivpoţarni, nuklearni rizik, poplava, potres, kontaminacija, itd..
U svim planovima sigurnosti mora uvijek postojati dio namijenjen za
sluĉaj poţara. U njemu će biti detaljno opisan naĉin postupanja ljudstva
zaduţenog za sigurnost i svih onih ĉije je sudjelovanje predviĊeno, sastav
timova i oprema koja će biti korištena. Plan za hitne sluĉajeve se sastoji od
tri dokumenta koji se potpuno mogu razlikovati:
1) Plan za uzbunjivanje
2) Plan postupanja.
3) Plan evakuisanja.
Plan postupanja, za hitne sluĉajeve poţara se definiše kao plan gašenja.
e. Plan saobraćaja Dokument koji će biti izraĊen kada obim saobraćaja,
dimenzije baze ili bilo koji drugi uslov tako nalaţu. Obuhvata niz mjera
koje su namijenjene da usmjere organizaciju saobraćaja vozila s ciljem
sprjeĉavanja saobraćajnih nezgoda, stvaranja guţve ili drugih rizika koji
mogu da se odraze na sigurnost. Pored drugih aspekata, ukljuĉivat će:
1) Signaliziranje saobraćaja i zona,
2) Ograniĉenja u saobraćaju vozila radi svojih karakteristika (teţina, visina,
osovine, itd..) ili zbog vrste tereta (otrovni, lahko zapaljivi, itd..),
3) Ograniĉenja brzine,
4) Zone za ĉekanje, utovar i istovar,
5) Prostori za parkiranje,
6) Zone zabranjenog parkiranja ili ograniĉenog zaustavljanja,
7) Zone zabrane saobraćaja,
8) Kontrolu i kontrola saobraćaja i parkiranja,
9) Sistem sankcioniranja u sluĉaju prekršaja,
10) Predvidljive promjene u posebnim prilikama (sveĉanosti, kvarovi, itd..).
Njegova izrada i kontrola su obaveza komandanta sigurnosti baze.

142
B.1.3. Plan primjene
Komandir sigurnosti jedne instalacije je odgovoran, na osnovu ovlasti
komandanta iste, za primjenu plana sigurnosti. U tom cilju mora prethodno
izraditi plan implementacije plana sigurnosti baze, koje mu osim toga donosi
duplu prednost:
Radi se o jednoj izuzetnoj alatki za provoĊenje plana sigurnosti, posebno
dijela koji se odnosi na odreĊivanje ljudstva koje će zauzeti mjesta koja su
odreĊena u navedenom planu.
Koristan je za procjenu primjene plana sigurnosti, isto kao i mjere
sigurnosti koje su preduzete i implementirane.
Iako ne postoji jedan specifiĉan obrazac za njegovu izradu, minimalno mora
sadrţavati sljedeće dijelove:
a. Odgovornost, jasno navodeći, ko je zaduţen za implementaciju plana
sigurnosti (obiĉno komandir sigurnosti),
b. Program za implementiranje, ĉiji je cilj provoĊenje plana sigurnosti. U cilju
toga, ovaj program će previdjeti korake primjene,
c. Obrazac postupanja ljudskih resursa, koji će morati biti izraĊeni,
d. Program odrţavanja. Instalacije sigurnosti i zaštite moraju biti periodiĉno
podvrgnute inspekcijama u cilju odrţavanja,
e. Simulacijske vjeţbe. Jadna odliĉna alatka za procjenu sigurnosti,
f. Program obuke ljudstva. Obaveza je komandanta baza da osigura da svo
ljudstvo proĊe obuku, kako teorijsku tako i praktiĉnu, dovoljnu i adekvatnu,
u materiji prevencije kao i one koja je specifiĉno usmjerena na mjesto koje
zauzima svako pojedinaĉno, adaptirajući ih evoluciji rizika ili pojavi nekih
drugih. Ovaj program mora bit aktualiziran periodiĉno.

B.2. ZONE SIGURNOSTI BAZE

Zonama sigurnosti nazivaju se vojne instalacije koje su podvrgnute
mjerama ograniĉenja u cilju osiguravanja efikasnog djelovanja pri upotrebi
sredstava kojima se raspolaţe, isto kao i prikladna izolacija s ciljem garancije
njegove sigurnosti. Zona sigurnosti se dijeli na dva dijela: vanjska zona
sigurnosti i unutrašnja zona sigurnosti.
a. Vanjska zona sigurnosti. Uvijek kad je to moguće, vojne instalacije
moraju raspolagati vanjskim zonama sigurnosti, neophodnim da se osigura
potrebna izoliranost i garantira upotreba sredstava kojima se raspolaţe.
Navedena zona, općenito, se dijeli na dvije posebne: bliska i udaljena.
1) Bliska zona sigurnosti ima za cilj da garantira izoliranost u svim pravcima i
neposrednu odbranu instalacija o kojima se radi, i da osigura efikasnu
upotrebu sredstava po sektorima djelovanja koji su uspostavljeni.
2) Udaljena zona sigurnosti ima za cilj da osigura efikasno djelovanje i
optimalnu upotrebu oruţja i instaliranih sredstava.

143
b. Unutrašnja zona sigurnosti. Unutrašnja zona sigurnosti baze je ona koja
se nalazi unutar vanjske granice ili glavnih linija koje definišu istureni
zaštitni pojas instalacije. U prostoru, zgradama i instalacijama koje se
nalaze u unutrašnjoj zoni sigurnosti će biti uspostavljene odgovarajuće
mjere zaštite i kontrola prilaza na taj naĉin da ljudstvo, oruţje i oprema,
dokumentacija i instalacije budu zaštićene od bilo kojeg oštećenja,
opasnosti ili neprijateljske akcije. Kako vanjska zona sigurnosti baze, tako
i unutrašnja, će biti smatrane kao kontrolisana podruĉja. Unutar istog, bit
će odreĊene i klasifikovane na osnovu zahtjevanog stepena sigurnosti,
razliĉite zone, zgrade, lokale u :
1) Zabranjene zone,
2) Rezervisane zone,
3) Zone ograniĉenog pristupa,
4) Zone slobodnog saobraćaja
Zabranjene zone: Smatraju se kao zabranjene zone one koje su od
izuzetne vrijednosti, koje zahtijevaju najveći stepen zaštite; bilo koja akcija po
njoj moţe izazvati rizike ili teška oštećenja koja bi mogla sprijeĉiti izvršavanje
odreĊene misije instalaciji ili jedinicama koje se nalaze u njoj.
Rezervisane zone: Biti će one koje zbog svog znaĉaja zahtijevaju visok
stepen zaštite; bilo koja akcija po njima bi mogla bitno i negativno uticati, na
izvršavanje odreĊene misije instalaciji ili jedinica koje se nalaze u njoj.
Zone ograniĉenog pristupa: Su one zone koje zahtijevaju visok stepen
zaštite, vaţnost njene namjene nalaţe odreĊena ograniĉenje u pristupu istoj.
Zone slobodnog saobraćaja: će biti one koje nisu uvrštene u prethodne
stavke.
U dodatku 1.1. su navedene zone, koje općenito, i sa orijentativnim
karakterom, pripadaju svakoj od ovih prije navedenih grupa.
c. Zona radioelektriĉne sigurnosti. Radioelektriĉne instalacije će
raspolagati prostorima i zonama koje su definisane u stavkama unutrašnje i
vanjske sigurnosti, ali udaljena zona sigurnosti, zbog svojih tehniĉkih
karakteristika, će se smatrati kao zona radioelektriĉne sigurnosti. U zonama
radioelektriĉne sigurnosti će se izbjegavati podizanje prepreka koje bi
mogle uticati na odašiljanje ili prijem valova komunikacija, isto kao i
instalacija aparata ili linija za prijenos elektriĉne energije koje su sliĉne da
detektiraju ili da remete navedene komunikacije.

B.3. PROCJENE SIGURNOSTI

Budući da kvalitet i efikasnost poduzetih mjera samo mogu biti provjereni
u realnom primjeru, potrebno je definisati jedan sistem koji je objektivan i
pouzdan u cilju kontrole i procjene. U tu svrhu je potrebno provoditi periodiĉne
simulacijske vjeţbe da bi se postigao što veći automatizam u reakcijama i
144
detekciji pogrešaka. TakoĊer je potrebno procijeniti znanje koje mora imati
ljudstvo zaduţeno za sigurnost i operativnost sistema.
Podrazumijeva skup mjera namijenjenih procjeni procedura sigurnosti
jedne baze, s ciljem utvrĊivanja slabosti, predlaganja korektivnih radnji i
izvlaĉenja zakljuĉaka za bolju pripremu jedinica koje se rasporede u zoni.
U završnom izvještaju procjene će detaljno biti navedene slabosti koje su
utvrĊene isto ako i pozitivni aspekti procjene, i sastojat će se od sljedećih
dijelova:
a. Osnovni podaci o sigurnosti,
b. Upitnik po podruĉju sigurnosti,
c. Zakljuĉci i prijedlozi,
d. Aneksi.
Ovaj izvještaj mora biti jedan od dokumenata na kojem će se zasnivati
sekcija za zaštitu snaga s ciljem izvještavanja komandanta, procjeni programa i
planova, davanju preporuka za reviziju i izmjene, predlaganju komandantu
akcija koje trebaju biti preduzete, koordinisati i organizovati mjere koje
komandant treba preduzeti u vezi toga.

B.4. KINOLOŠKI TIMOVI

Definiše se kao kinološki tim (EQCIN) tandem kojeg ĉine vodiĉ i obuĉeni
pas za provoĊenje misija koji su svojstveni njegovoj specijalnosti. Postojat će
sljedeći timovi zavisno od svoje specijalnosti, psa i dodjeljene misije:
a. Detekcija droga i opojnih sredstava (DDE),
b. Detekcija mina i eksploziva (DME),
c. Sigurnost i borba (SYC),
d. Potraga i spašavanje (BYR).
TakoĊer će postojati psi koji će biti korišteni kao za pretrage i osiguranje
baze.

B.5. RADOVI NA IZGRADNJI UTVRDE

Sigurnost mora biti stalna briga komandanta, bilo o kojoj dodjeljenoj misiji
da se radi. Sigurnost baze moţe zahtijevati izvoĊenje radova na izgradnji utvrda
u cilju povećanja zaštite snaga koje se u njoj nalaze. Ovaj aspekat dobija na
znaĉaju u zonama operacija, gdje u velikom broju sluĉajeva postoji potreba za
izgradnjom baza u podruĉjima u kojim prije njene izgradnje ne postoji nikakva
prethodna struktura, ili u sluĉaju i da postoji, bez ispunjavanja potrebnih mjera
fiziĉke sigurnosti s ciljem osiguranja prihvatljivog stepena zaštite. Osim toga,
zavisno od prijetnji, prepreka zaštite dobija puno na znaĉaju.
Obiĉno će biti potrebno izgraditi utvrĊena straţarska mjesta, komande,
ojaĉati kljuĉne taĉke, instalacije usluga, instalacije telekomunikacija i smještaj
ljudstva ukljuĉujući kolektivno sklonište (COLPRO). Na isti naĉin bi morale

145
biti zaštićene instalacije logistike, ukljuĉujući magacine hrane. Radovi na
prikrivanju, maskiranju i optiĉkim varkama će biti izvoĊeni samo ako tako
nalaţe razvoj situacije.
a. GraĊevine. Radovi na zgradama će se ograniĉiti samo na podrume ili niţe
spratove, preporuĉujući se upotreba zgrada sa jednim spratom, koje su
manje ranjive budući da ne postoji rizik da moguće rušenje zgrade ne
prekrije u potpunosti podruĉje za smještaj, dovodeći u opasnost njegovu
stabilnost i zapreĉavajući izlaze iz nje. Stare zgrade, sa debelim zidovima
od cigle i zaobljenim plafonima su veoma prikladne za ureĊivanje.
Moderne graĊevine, sa strukturom od armiranog betona ili metalnom su
takoĊer pogodne za ureĊivanje, dok je slabost njihovih zidova jedan
nedostatak. Općenito, graĊevine ovog tipa, ĉije šupljine prelaze 10 %
površine fasade moraju biti odbaĉeni za ureĊivanje kao skloništa. Dio koji
treba urediti, u podrumima ili prizemljima, će se odnositi samo na
nepohodnu površinu za zadovoljavanje potreba i namjene zaklona. U
većini graĊevina elementi gradnje kao što su zidovi, stubovi i pregrade nisu
direktno vidljivi. Prisustvo ţbuke, izolacije i visećih stropova mogu
poremetiti ispitivanje cjeline. Poznavanje debljine graĊevinskih elemenata
je potrebno za izraĉunavanje stepena zaštite koji nude. Pregled strukture
zgrade je od suštinske vaţnosti u smislu garancije sigurnosti ljudstva koje
se nalazi u njoj.

b. GraĊevine koje se nalaze u urbanim centrima. Zaštita u ovim zgradama

je veoma neizvjesna zbog teškoća pri adekvatnom identifikovanju prijetnji
izvan bliskog okruţja zgrade. Moguće je da agresor nastoji izvesti akcije
koristeći sljedeće situacije:
1) Ulaz za ljudstvo ili vozila unutar ograĊene instalacije,
2) Osmatranjem unutrašnjosti instalacije ili njenih dijelova,
3) Mogućnost lansiranja/postavljanja predmeta unutar instalacije ili njenih
dijelova.
Iz svega prethodno opisanog se zakljuĉuje da je potrebno preduzeti napore
na zaštiti zaštitnog pojasa zgrade i konkretnije na ulazu i izlazu iz nje. U cilju
toga, mora za osigurati zaštitni zid, i kad je god moguće, jarak sa nasipom u
duţini cijelog zaštitnog pojasa. Zid mora biti minimalno visine teretnog vozila
(1,5m) i da bude pripremljen da izdrţi udar navedene vrste vozila pri brzini od
50km/h (smatra se da zid od ţeljeznih kutija tipa “Hescobastion” napunjenih
pijeskom u dva nivoa visine, dupli prvi red i obiĉni drugi, bi bili dovoljni). Na
navedenom zidu mora biti postavljena zaštitna ograda koja će sprjeĉavati
pogled na unutrašnjost instalacije ljudstva koje se nalazi izvan nje, na nivou tla,
do udaljenosti od 100 metara.
Na onim dijelovima zida gdje mogu prići pješaci, taj dio mora imati
otpornost da sprijeĉi probijanje predmetom koji se lansira iz ruke i da garantira
da se rikošet udara odbije prema vani.
146
 Što se tiĉe trasiranja zaštitnog pojasa, bit će ograniĉen oblikom parcele na
kojoj se nalazi zgrada, a uobiĉajeno ima oblik pravougaonika. Poštujući što je
više moguće ovo ograniĉenje (moţe se razmotiriti mogućnost zauzimanja dijela
trotoara, ali nije preporuĉivo zauzeti ploĉnik) preporuĉuje se da se zid zaštitnog
pojasa ima oblik poligona sa koknavnim udubljenjem na glavnoj fasadi (ulaz) i
konveksnoj na zadnjem dijelu; bilo bi preporuĉivo da navedene fasade
odgovaraju duţim stranama pravougaonika parcele. Ulaz se mora zaštititi sa
dodatnim elementima vanjske zaštite, u sklopu zida zaštitnog pojasa.
Zid, na svojim konveksnim dijelovima mora biti ojaĉan, formirajući
izboĉine na bedemu kojima se mogu postaviti osmatraĉnice /vatreni poloţaji sa
kojih se moţe nadgledati i pokrivati vatrom cijeli vanjski zaštitni pojas. Svi
dijelovi zida koji su podloţni penjanju će biti zaštićeni bodljikavom ţicom.
Bedemi koji se izrade na perimetralnom zidu moraju se podići na
osnovama strukture tipa kompaktnog nasipa, koji će sprijeĉiti potpuno uništenje
auto bombom. Ako se nastoji pri izradi zida da udar vozila ne poruši isti (da bi
se eksplozija koja slijedi desila u vanjskom djelu) mora se sprijeĉiti po svaku
cijenu uništenje bedema ili njegovo onesposobljavanje kao taĉke odbrane
jednog dijela zida.
Otvaranje prolaza u zidu pravougaonika, ne bi izloţilo druge dijelove zida i
ekstremno bi oteţala odbranu cijeline.
Jedan dodatni naĉin da se osigura zaštita ove vrste graĊevine je da se
postave osmatraĉnice i mjesta na taj naĉin da se mogu uzajamno osmatrati te
davati vatrenu podršku pješadijskim naoruţanjem.
c. GraĊevine ili skup izoliranih graĊevina. Karakter izolovanosti ovih
graĊevina pozitivno utiĉe na dominaciju vanjskog perimetarskog prostora,
kako za osmatranje, tako i za vatru. Upute u vezi njihove izgradnje i
trasiranja su sliĉne kao gore navedene, ali proširujući udaljenost izmeĊu
zgrada i zidova, i nastojeći da se raspolaţe kanalom na svim dijelovima
zida koji su podloţni da im se pribliţi vozilom. Na vrhu zaštitnog zida bit
će izgraĊeni bedemi koji omogućuju pokrivanje vatrom prilaze perimetru i
prilaz jarku u perimetru. Ti bedemi moraju imati mogućnost meĊusobne
podrške sa, minimalno, pješadijskim naoruţanjem. Ako u blizini postoje
uzvišenja koje olakšavaju nadgledanje ili vatru, mora se predvidjeti
njihovo zauzimanje sa bar polutrajnim karakterom. U sluĉaju da se sa
perimetralnog bedema ne moţe dati vatrena podrška ovim pozicijama,
moraju se uspostaviti bedemi izmeĊu njih, koji bi pokrivali perimetralne
bedeme. Kako utvrde, tako i bedemi, će biti izgraĊeni na osnovama neke
kompaktne platforme, kako je navedeno u prethodnim stavkama.

147
B.6. PLAN SAMOZAŠTITE

a. Misija Misija mora ispunjavati tri osnovne funkcije:

1) Odvraćanje,
2) Zaštitu,
3) Reakciju.

b. Ciljevi. Postojat će jedan opći cilj koji je sadrţan u misiji, ali će morati biti
izraĊeni specifiĉni ciljevi, koje će morati biti ispunjeni postepeno da bi se
dostigli razliĉiti nivoi sigurnosti koji se odrede.
c. Zone sigurnosti. Opis baze, sa linijima, definišući razliĉite zone, zgrade
ili bilo koji drugi lokal ili skladište koje moţe biti od znaĉaja za sigurnost,
isto kao i za odreĊivanje razliĉitih zona sigurnosti, uvijek sa restriktivnim
karakterom.
1) Zabranjene zone,
2) Rezervisane zone,
3) Zone ograniĉenog pristupa,
4) Zona slobodnog djelovanja.

d. Snage sigurnosti. Mora ukljuĉiti sastav, organizaciju i veze, isto kao i sva
pravila koja se moraju ispunjavati pri izvršavanju ovih funkcija.
1) Sastav i organizacija,
2) Mjesta i patrole
a) Mjesto koje zauzima i staze kretanja
b) Misije i znakovi

3) Radno vrijeme i smjene,

4) Oruţje i oprema,
5) Specijalne patrole (psi),
6) Podrška/reakcija
a) Sastav
b) Misije

7) Pojaĉanje,
8) Smjene.

e. Sistemi za kontrolu. Moraju ukljuĉivati sva sredstva i mjere kojima se

kontroliše ulaz, boravak, izlaz ljudstva, vozila i materijala.
1) Kontrola ulaza,
a) Ljudstva (koje je smješteno i posjeta),
b) Vozila (zvaniĉna, ljudstvo koje je tu smješteno, posjete).

148
2) Kontrola artikala tovara,
a) Pošte,
b) Dobavljaĉa.

3) Unutrašnja kontrola,
a) Zabranjene zone,
b) Rezervisane zone,
c) Zone ograniĉenog saobraćaja.

4) Kontrola kljuĉeva

f. Sistemi zaštite i nadgledanje. Mora ukljuĉivati sve sisteme, sredstva i

raspoloţive mjere s ciljem pruţanja odgovora na bilo koju preduzetu akciju
od strane dugih i njeno neutraliziranje prije negó što bude izvedena do
kraja.
1) Mjere fiziĉke zaštite
a) Fiziĉke prepreke,
(1) Zatvori u perimetru, vrata i prozori,
(2) Podzemne instalacije( odvod, šahtovi, kanali, itd..),
(3) Prepreke za vozila i pješake.

2) Detekcija upada
a) U zaštitni pojas,
b) Ulaz,
c) Unutrašnji dio.

3) Nadgledanje pomoću zatvorene tv mreţe (CCTV)

a) CCTV perimetra
b) CCTV unutrašnjost

4) Sigurnosna rasvjeta
a) Fiksna sigurnosna rasvjeta,
b) Rasvjeta iznenaĊenja,
c) Rasvjeta u vanrednim situacijama,
d) Jedinica rasvjete u vanrednim situacijama

5) Komunikacije u vanrednim situacijama

a) Telefonska mreţa,
b) Mreţa interfona,
c) Radio mreţa,
d) Mreţa megafona,
e) Sirene za uzbunu.

149
6) Centar za kontrolu sigurnosti.

g. Pravilnici za postupanje Moraju ukljuĉivati sva postupanja u razliĉitim

situacijama i procedure za njihovo rješavanje (teroristiĉke akcije, paketi
bombe, upadi, itd..)
1) Postupanje straţarske sluţbe,
2) Postupanje rezerve,
3) Veze koje se moraju uspostaviti,
4) Vojni autoriteti,
5) Drţavne snage sigurnosti,
6) Lokalna policija,
7) Vatrogasci,
8) Drugi.

h. Dopisi i izvještaji
1) Dopisi
a) Vrste
b) Primaoci

2) Izvještaji
a) Vrste,
b) Primaoci

i Promjene nivoa sigurnosti

1) Pojaĉan nivo,
2) Nivo visoke sigurnosti.
Plan samozaštite mora imati niz dodataka u kojima će se moći detaljnije
opisati neke od misija ili postupanja snaga sigurnosti, isto kao i svi nacrti i
skice koji su potrebni za bolje razumijevanje istog; takoĊer mogu ići na kraju
svake taĉke.
DODATAK koji će sadrţavati:
a. Plan baze, u kom su naznaĉene zakonski odgovarajuće granice sigurnosti,
b. Skicu baze, na kojoj se mogu vidjeti razliĉita podruĉja sigurnosti na koje je
podjeljena.

DODATAK koji će sadrţavati:

a. Skicu na kojoj se vidi mjesto na kom se nalaze razliĉita mjesta kontrole
svih vrsta, izraţavajući grafiĉki vrstu svake od njih,
b. Saţeto objašnjenje onoga što se nalazi na prethodnoj skici.

DODATAK koji će sadrţavati:

150
a. Skicu mjesta na kojima se nalaze razliĉita sredstva fiziĉke zaštite (prepreke i
detekcija),
b. Skicu mjesta na kojima se nalaze razliĉita sredstva za detekciju i kontrolu
pomoću TV mreţe (CCTV),
c. Saţeto objašnjenje funkcionisanja i tehniĉkih karakteristika pomenutih
sredstava,
d. Skicu sa mjestima na kojim se nalaze razliĉita sredstva rasvjete.
DODATAK koji će sadrţavati:
a. Skicu sa mjestima na kojim se nalaze:

1) Najbliţi sanitetski centri i maršrute za evakuiranje,

2) Policijske stanice,
3) Vatrogasne stanice,
4) Aţuriran spisak telefona za hitne sluĉajeve:
a) Zdravstvena centri,
b) Civilna garda i sve vrste policijskih sluţbi,
c) Vatrogasci
d) Ljudstvo za odrţavanje instalacija,
e) Komande koja se uspostavljaju u hitnim sluĉajevima,
f) Deţurni oficiri vojnog komande, regionalne komande, itd..

DODATAK koji će sadrţavati:

a. Procedure postupanja (formulari),
b. Opis sumnjivog ljudstva,
c. Prijetnje bombom putem telefona,
d. Pregled pisama i paketa,
e. Izvještaj o pozivima sa prijetnjama bombom.
DODATAK koji će sadrţavati posebna nareĊenja komandira straţe.

B-7. PLAN ZA VANREDNE SITUACIJE

Plan za vanredne situacije se moţe definisati kao organizacija raspoloţivih
ljudskih i materijalnih resursa za prevenciju posljedica neke nesreće, s ciljem
da se sprijeĉe ili ublaţe njeni rezultati.
Plan za vanredne situacije ja ljudsko planiranje za optimalnu upotrebu
predviĊenih tehniĉkih sredstava u sluĉaju poţara ili bilo koje druge vanredne
situacije, s ciljem smanjivanja što je više moguće ljudskih i ekonomskih
posljedica.
Plan za vanredne situacije mora definisati radnje koje treba provesti za
poĉetnu kontrolu vanredne situacije koje se moţe desiti, planirajući ljudsku
organizaciju sa potrebnim sredstvima.
151
a. Osnovni ciljevi koje mora ispunjavati jedan plan za vanredne situacije su
sljedeći:
1) Poznavati zgrade i njene instalacije, raspoloţiva sredstva zaštite i opasna
podruĉja, i nedostatke,
2) Garantirati pouzdanost sredstava zaštite,
3) Sprijeĉiti u mogućoj mjeri uzroke vanredne situacije,
4) Raspolagati edukovanim ljudstvom, organizovanim i obuĉenim u
provoĊenju akcija kontrole vanrednih situacija,
5) Obavijestiti sve one koji nastanjuju zgrade ili instalacije u kojima se moţe
desiti.

b. Sekundarni ciljevi koje treba ispuniti će biti:

1) Ispuniti vaţeća pravila u vezi sigurnosti,
2) Olakšati inspekcije,
3) Pripremiti moguću intervenciju vanjskih resursa (sluţba drţavne
sigurnosti, vatrogasci, civilna zaštita, itd.).
Bit će navedeni najvaţniji faktori rizika koji definišu vanrednu situaciju i
koji mogu zahtijevati provoĊenje odreĊenih radnji na njenoj kontroli.
Minimalno će se imati u vidu ozbiljnost (teţina) i rasploţivost ljudskih resursa.
Na osnovu ozbiljnosti će biti klasifikovane, zavisno o postojećim poteškoćama
za njenu kontrolu i moguće posljedice, na:
c. Naznaka vanrednog stanja. Je nesreća koja moţe biti kontrolisana i
obuzdana na jednostavan naĉin i sa ljudstvom i sredstvima lokalne zaštite,
odjela ili sektora.
d. Djelomiĉno vanredno stanje. Je nesreća koja, da bi se obuzdala, zahtjeva
sudjelovanje specijalnih timova za vanredne situacije sektora. Posljedice
djelomiĉne vanredne situacije će biti ograniĉene na jedan sektor i neće
imati posljedice po susjedne sektore niti po treća lica.
e. Opće vanredno stanje: Je incident koji zahtjeva sudjelovanje svih timova
i sredstava zaštite baze ili instalacije uz podršku vanjskih timova za
spašavanje i prvu pomoć. Opće vanredno stanje će podrazumjevati
evakuisanje ljudstva iz odreĊenih sektora.
Zbog raspoloţivosti ljudskih resursa, planovi postupanja u sluĉajevima
vanrednih situacija mogu biti klasifikovana u:
1) Dnevni. Puna smjena i u normalnim uslovima funkcionisanja,
2) Noćni,
3) Prazniĉni,
4) Za vrijeme odmora, ako je sluĉaj.
Razliĉite vanredne situacije zahtijevaju intervenciju ljudstva i sredstava u
cilju garancije u svakom trenutku: Uzbuna koja na najlakši naĉin inicira akciju
unutrašnjih timova za prvu intervenciju (TPI) i obavještava ostale unutrašnje

152
timove ljudstva i vanjsku pomoć, uzbuna za evakuisanje onih koji se nalaze u
zgradi ili instalaciji, intervencija za kontrolu vanrednog stanja i podrške za
primanje i informisanje sluţbi vanjske pomoći.
f. Plan za vanredna stanja mora sadrţavati tri osnovna dokumenta:
1) Plan uzbunjivanja,
2) Plan gašenja ili postupanja,
3) Plan evakuisanja.

1) Plan uzbunjivanja
Plan uzbunjivanja zapoĉinje kada se utvrdi postojanje poţara ili bilo koje
druge vrste vanrednog stanja. Ako je detekcija povjerena ljudstvu (ljudska),
morat će se predvidjeti sredstvo prijenosa utvrĊene ĉinjenice do fiksne taĉke,
koje je permanentno zauzeto i na kojoj se nalazi ljudski tim za uzbunjivanje.
Ako je detekcija automatska, bit će sastavljena od instalacije automatskih
detektora i njena odgovarajuća centrala za detekciju i kontrolu će biti smještena
na jednom mjestu ili uredu koji je stalno zauzet i kojeg kontroliše ljudski tim za
uzbunjivanje, a koji se nalazi blizu sluţbe straţe/centra za kontrolu sigurnosti.
(CECONSEG). U bilo kom sluĉaju, u ovom odjeljku će se morati navesti
specifiĉno:
a) Mjesto na kom se nalazi centar za nadgledanje i uzbunjivanje. U
sluĉaju da postoje, moraju se nalaziti veoma blizu straţarske sluţbe, na
naĉin da prijenos informacija bude skoro simultan. Ako ne postoji
navedena centrala, sredstva za uzbunjivanje će se nalaziti u prostoriji
straţe.
b) Upute i pravila postupanja u sluĉaju uzbuna. Kada u centrali za
kontrolu ili u njenom nedostatku prostoriji straţe se zaprimi znak
vanrednog stanja, dolazi do aktivacije prvog nivoa uzbune i tada će se:
(1) Utvrdit mjesto odakle dolazi,
(2) Jedna patrola će se uputiti na mjesto odakle dolazi znak o vanrednom
stanju,
(3) Ako se radi o poĉetku poţara i isti moţe biti lokalizovan sredstvima
gašenja koja imaju kod sebe, obnovit će se normalno stanje i izvjestit će se
komandir straţe. TakoĊer, u sluĉaju laţne uzbune, ili koja je sluĉajno
izazvana (neka ţivotinja, vjetar, kiša, itd..) postupa se kao i u prethodnom
sluĉaju,
(4) Ako poţar ne moţe biti ugašen u kratkom vremenskom roku, ili ako se pri
pregledu utvrdi da ima naznaka moguće akcije protiv baze (upad, kraĊa,
sabotaţa, itd.) bit će objavljena opća uzbuna, koja ukljuĉuje upozorenje
straţi, rezervi i jedinicama za koje se smatra da su neophodne za
intervenciju, zapoĉinjanje evakuacije, poziv vanjskim sredstvima podrške i
obavijesti onima koji su odgovorni za sluĉajeve vanrednih stanja,

153
(5) Ako se provode patrole straţe od strane ljudstva zaduţenog za sigurnost,
mora će se navesti specifiĉno: koje odgovoran za patrole kontrole, maršrute
kojim će se kretati i upute koje se moraju primjenjivati u sluĉaju poţara.

2) Plan gašenja ili postupanja

Plan gašenja ili postupanja zapoĉinje kada se objavi uzbuna, i sastoji se od
sljedećeg:
a) OdreĊivanje ljudstva jedinice koje mora postupiti u sluĉaju da to vanredno
stanje zahtjeva,
b) Mehanizmi za provoĊenje istih,
c) Uputstvo za postupanje,
d) Uputstvo o primanju vanjske pomoći,
e) Uputstvo o upotrebi opreme za gašenje.

3) Plan evakuisanja
Plan evakuisanja se inicira kad se objavi opća uzbuna. Njegov sadrţaj će
biti sljedeći:
a) Specifikacija sredstva prijenosa opće uzbune,
b) Opća uputstva u vezi evakuisanja kompletnog ljudstva,
c) Izrada postera i planova sa maršrutama za evakuisanje s ciljem njihovog
postavljanja na strateškim mjestima,
d) OdreĊivanje ljudstva koje mora pomoći pri evakuaciji,
e) Posebna uputstva za ovo ljudstvo,
f) Ko je zaduţen za iniciranje plana evakuisanja.

B.8. OPREMA ZA VANREDNE SITUACIJE

Timovi za vanredna stanja su sastavljeni od ljudstva koje je posebno
obuĉeno i organizovano za prevenciju i djelovanje u nesrećama u domenu baza.
Osnovna misija ovih timova je da preduzmu sve korisne mjere predostroţnosti
u cilju sprjeĉavanja da se steknu uslovi koji mogu dovesti do nesreće.
U cilju toga, svaki pojedinaĉni ĉlan tima će morati:
a. Biti informisan o općem i posebnom riziku koje predstavljaju razliĉiti
procesi u okviru aktivnosti baze,
b. Ukazati na nedostatke koji se detektiraju i provjeriti da li su otklonjeni,
c. Biti upoznat o postojanju i naĉinu upotrebe materijalnih sredstava kojima
se raspolaţe,
d. Vršiti odrţavanje navedenih sredstava,
e. Biti osposobljen za uklanjanje u što kraćem roku bilo kojeg razloga koji
moţe izazvati bilo koje anomalije (nedostatke):
1) Pomoću neposredne akcije, uzbunjujući osobe koje su odreĊene planom za
vanredna stanja,

154
2) Pomoću direktnog i brzog djelovanja (presjeći dovod elektriĉne energije,
izoliranja zapaljivih materijala, zatvaranje ventila plina, itd.).

f. Borba s vatrom od njenog otkrivanja pomoću:

1) Aktivacije uzbune,
2) Primjene uputa plana za vanredna stanja,
3) Pokušaj gašenja poţara sa sredstvima kojima se raspolaţe za prvu
intervenciju dok ne stignu pojaĉanja.

g. Pruţanje prve pomoći unesrećenima,

h. Koordinirati sa ĉlanovima drugih timova s ciljem poništavanja posljedica
nesreća ili njihovo svoĊenje na mínimum.
Analizirat će se i definisati minimalni sastav timova za vanredne prilike za
svaku bazu, na osnovu kriterija sigurnosti i efikasnosti u upotrebi istih.
U sluĉaju poţara, sastav tima za borbu protiv poţara će biti od minimalno dvije
osobe.
Timovi će biti odreĊeni zavisno od radnji koje moraju provoditi njihovi
ĉlanovi:
1) Timovi za uzbunjivanje i evakuisanje. Njihovi pripadnici moraju
provoditi ukupno evakuisanje i organizovano po sektorima i osigurati da je
uzbuna objavljena,
2) Timovi za prvu pomoć. Njihovi pripadnici će pruţiti prvu pomoć
povrijeĊenim u nesreći, prije svega ljudstvo sa sanitetskim iskustvom,
3) Timovi za prvu intervenciju. Njihovi ĉlanovi, sa specifiĉnim
obrazovanjem i obukom, će doći na mjesto gdje se dogodila nesreća s
ciljem njene kontrole,
4) Timovi za sekundarnu intervenciju. Njeni pripadnici, sa adekvatnim
obrazovanjem i obukom, će sudjelovati kada, zbog ozbiljnosti, nesreća ne
moţa biti nadzirana od strane timova za prvu intervenciju. Pruţaće pomoć
sluţbama za vanjsku podršku kada je njihovo sudjelovanje potrebno. Svi
ovi timovi će biti, ako je moguće, formirani od vojnika jedinice, i u
nedostatku istih, od strane civilnog ljudstva i komandnog kadra. Na ĉelu
timova će se nalaziti komandiri koje odredi komandant jedinice, uz
mišljenje komandanta sigurnosti, koji će obavljati duţnost komandanta za
vanredne okolnosti,
5) Komandir intervencije. Procijenit će vanredne okolnosti i preuzet će
upravljanje i koordiniranje timovima za intervenciju,
6) Komandir za vanredne okolnosti. Iz centri veze baze i zavisno o
informacijama koje mu prosljedi komandir intervencije u vezi procjene
vanredne okolnosti poslat će u pogoĊeno podruĉje raspoloţivu unutrašnju
pomoć i zatraţit će potrebnu vanjsku pomoć za kontrolu iste. Komandir
intervencije će mu biti podreĊen. U ovom odjeljku će biti specifiĉno
navedene, na osnovu izloţenog u odjeljku 1, upustva za:
155
a) Timove za uzbunjivanje,
b) Timove za uzbune i evakuisanje,
c) Timove za prvu pomoć,
d) Timove za prvu intervenciju,
e) Timovi za sekundarnu intervenciju.
Isto tako, bit će izraĊena šema komandnog lanca za vanredne okolnosti u
kojoj će biti konkretno navedene obaveze i funkcije.

B.9. REALIZACIJA PLANA ZA VANREDNE OKOLNOSTI

Bit će izraĊene operativne šeme koje će uspostaviti korake postupanja

od strane timova u svakoj akciji pojedinaĉno na koje se odnosi odjeljak 1, i,
zavisno o stepenu teţine nesreće, kada njena sloţenost to zahtjeva, bit će
izraĊene parcijalne operativne šeme.
Šeme će se na jednostavan naĉin odnositi na operacije koje treba
provesti u akcijama pripravnosti, uzbune, intervencije i podrške izmeĊu
komande i timova za vanredne okolnosti.

156
 B.10. KONTROLISANE ZONE
ZABRANJENA ZONA
Instalacije komandovanja i
kontrole od vitalne vaţnosti.
SADRŢAJ
Oruţje, municija i opasni
materijali.
Operativna mjesta. Centar veze
operativnog komandnog
mjesta. Sistemi naoruţanja koji
INSTALACIJE su aktivirani radi zaštite.
Magacini i rezervoari sa
eksplozivnim materijama
visoke razornosti. Centar za
kontrolu sigurnosti.
S-2 Zajedniĉkog štaba.
Ljudstvo sluţbe sigurnosti
Komandni kadar i vojnici koji
deţuraju u instalacijama.
KRETANJE Ljudstvo koje radi na
PJEŠKE odrţavanju izriĉito sa
odobrenjem za jednu
konkretnu operaciju.
REZERVISANA ZONA ZONA ZONA SLOBODNOG
OGRANIĈENOG SAOBRAĆAJA
PRISTUPA
Instalacije komandovanja i Instalacije i smještaj Instalacije u kojim boravi
kontrole, općenito. Magacini ljudstva i sredstva jedinica i prostor za
oruţja i municije, općenito. koja daju sporedne aktivnosti. Jedna
Magacini materijala. Prostor za operativnost nasilna akcija protiv tih
parkiranje. jedinicama. prostorija ne bi uticala na
operativnost jedinice.
Komandno mjesto. Centri veze. Parking komandnog Parking za vojnike.
Benzinske pumpe, magacini mjesta. Smještaj Zona za posjete.
naoruţanja, borbena oprema, ljudstva. Glavni Zone za sport.
prostor za parkiranje borbenih štabovi i uredi.
vozila, magacini municije bez Magacini odjeće i
eksplozivnih materija ili sa drugog materijala.
niskim stepenom razornosti. Poligoni za vjeţbu.
Centar za kontrolu podataka. Zatvoreni sportski
Oruţana. centri i bazeni.
Ljudstvo sluţbe sigurnosti. Svo ljudstvo jedinice Svo ljudstvo razliĉitih
Komandni kadar i vojnici koji u instalacijama iste. jedinica koje su smještene
deţuraju u instalacijama. Civilno ljudstvo sa u vojnom kompleksu.
Komandni kadar i vojnici sa dozvolom. Civilno ljudstvo koje ima
privremenom dozvolom. pristup kompleksu.
Vozila sluţbe odrţavanja sa
dozvolom.

SAOBRAĆAJ Vozila sigurnosti. Vozila sigurnosti. Vojna vozila Vojna vozila općenito.

157
VOZILIMA Vozila instalacija. Vozila instalacija. jedinice. Civilna Vojna i vozila civilnog
Vozila odrţavanja koja imaju Vozila sa odobrenjem vozila sa izriĉitom ljudstva i vojnog ljudstva
izriĉitu dozvolu za neku privremenog karaktera. Vozila dozvolom. kompleksa sa karticom
konkretnu operaciju. za odrţavanje sa dozvolom. (dozvolom) za parkiranje.
Identificiranje i pregled Stalna akreditacija. Kontrolne Stalna akreditacija ili Akreditacija i zahtjev.
KONTROLA ljudstva. Prevencija i detekcija taĉke u konkretnim na zahtjev. Patrola nadgledanja.
PRILAZA materijala. Poluautomatsko sluĉajevima. Patrole kontrole. Patrole kontrole.
kontrolno mjesto. Kontrola Kontrola patrola. Kontrola
patrola. Kontrola pošte. pošte.
Vrata sa sigurnosnim bravama. Vrata sa sigurnosnim bravama. Vrata sa normalnim Vrata sa normalnim
FIZIĈKE Prozirna i neprobojna stakla. Neprobojna stakla. Sigurnosne bravama. Rešetke bravama.
PREPREKE Sigurnosne rešetke. rešetke. Diţuće prepreke. gdje je to potrebno.
Diţuće prepreke na
parkinzima.
ZAŠTITA Elektronski sistemi. Ograde. Elektronski sistemi.
PERIMETRA Bodljikava ţica. Ograda.

Sigurnosna. IznenaĊenja u Sigurnosna Normalno Normalno

RASVJETA okolini .
DETEKCIJA Detekcija u perimetru. Detekcija prilaza. Detekcijana
ULJEZA I Detekcija prilaza. Unutrašnja Unutrašnja detekcija. prilazima i u
UZBUNA detekcija (ako je sluĉaj) unutrašnjosti
CCTV perimetra. CCTV CCTV na mogućim mjestima Patrole nadgledanja.
KONTROLU unutrašnjosti (ako je sluĉaj). ulaza ili najosjetljivijim
taĉkama.

158
 REFERENTNA BIBLIOGRAFIA

OPĆE PRAVILO GLAVNOG ŠTABA-DIVLOG 08/06. Moduli 1.000 za

izradu kampova za razmještaj snaga. Dodatak “Zaštita snaga”
NOP 3009/98/JING. FMA.“O preprekama i protuterorističkim mjerama“
NOP 501/05 „Pravilnik za izradu projekata radova u domenu inžinjerijskih
jedinica komande“.
NACRT „Odbrana baza (Španjolska)“
Handbook „Odbrana baza (USA)“
OS BiH 2008.„Tehnike i postupci u operacijama podrške miru“

MO BiH, 2009., „Pravilnik o razvoju i upravljanju doktrinarnim publikacija u

OSBiH“,

KOiD OSBiH, 2010,“ SOP za program doktrinarne literature“,

TSOP BHCON 2013,“Osiguranje objekata-baza“

159
160
 SKRAĆENICE
Jezik Engleski Bosanski
Skraćenica
ACE ammunition,casualtz, and municija, gubitci i oprema
equipment
AD air defense protiv-zraĉna obrana
C2 command and control komandovanje i kontrola
CIS communication and komunikacijski i
information systems- informacijski sistemi
CBRN chemical, biological hemijsko, biološko,
radiological, and nuclear radiološko i nuklearno
CBRNE chemical, biological, hemijski, biološki,
radiological, nuclear, and radiološki, nuklearni i
high-yield explosives visoko intenzivni eksplozivi
COMSEC communications security sigurnost komunikacija
COP combat outpost istureni borbeni poloţaji
CP command post komandno mjesto
C-RAM counter rocket artillery and protiv-raketni, protiv-
morter topniĉki i protiv-bacaĉki
CSS combat service support sluţba borbene podrške
EA engagement area podruĉje djelovanja
ECP electronic checkpoint kontrola na taĉkama za ulaz
u bazu
EOD explosive ordinance disposal uklanjanje neeksplozivnih
ubojnih sredstava
EW electronic warfare elektronsko ratovanje
FFA free-fire area podruĉje slobodnog vatrenog
djelovanja
FFT friendly force tracking sistem za praćenje
sopstvenih snaga
FOB forward operational base baza za isturene operacije
FP force protection zaštita snaga
FRAGORD fragmentary order dopunsko nareĊenje
GPS global positioning system globalni sustav
pozicioniranja
HN host nation zemlja domaćin
HUMINT human intelligence obavještajni podaci
prikupljeni od ljudi
HQ headquarters glavni štab
IED improvised explosive device improvizirana eksplozivna
sredstva

161
JFOB joint forward operating base- zdruţena isturena operativna
baza
LO liaison officer oficir za vezu
LP listening post prislušna stanica
LOC line of communication linija komunikacije
MDMP military decision making proces donošenja vojnih
process odluka
METT-TC mission, enemy, terrain and misija, neprijatelj, teren i
weather, troops and support vrijeme, trupe i raspoloţiva
available, time available, and poodrška, raspoloţivo
civil considerations vrijeme i civilna razmatranja
MISO military information support operacije potpore vojnog
operations informisanja
MILSTD military standard vojni standard
MWD military warking dog vojni psi
NBC nuclear, biological, and nuklearno, biološko,
chemical hemijski
OP observation post osmatraĉnica
OPLAN operation plan operativni plan
OOP operational planning process proces operativnog
planiranja
OPORD operations order operativna zapovjed
OPSEC operations security operacije sigurnosti
PSO peace support operations operacije potpore miru
PW prisoner of war ratni zarobljenik
RATOP radio telephone operator radio telefonski operator
ROE Rules of Engagement pravila angaţiranja
SAR synthetic aperture radar radar sintetiĉkog upravljanja
SOFA status of forces agreement sporazum o statusu snaga

SOP standard operating procedure standardne operativne

procedure
SP start point taĉka polaska
TA threat assessment procjena prijetnje
TAI targeted area of interest odreĊeno podruĉje interesa
TCP trafic control point taĉka kontrole prometa
TOC tactical operations center taktiĉki operativni centar
QFR quick reaction forces snage za ţurno djelovanje
XO executive officer izvršni oficir
W&R warning and reporting upozorenje i izvještaj

162