UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

INŽINJERSKA INFORMATIKA

ZVUK I ZVUČNI IZVORI

SEMINARSKI RAD IZ FIZIKE I

Kandidat: Mentor:
Azer Delić prof.dr.Hrustem Smailhodžić

Travnik, maj 2021.

Sadržaj

1. Uvod .......................................................................................................................................................... 3
2.Zvuk ............................................................................................................................................................ 4
2.1. Postanak i rasprostiranje zvuka ......................................................................................................... 4
2.2. Frekvencija zvuka ............................................................................................................................... 5
2.3. Jakost zvuka ....................................................................................................................................... 6
2.4. Brzina zvuka ...................................................................................................................................... 7
2.5. Vrste zvuka ........................................................................................................................................ 7
2.5.1. Ton .............................................................................................................................................. 7
2.5.2. Šum ............................................................................................................................................. 8
3. Čulo sluha .................................................................................................................................................. 8
4.Akustika.................................................................................................................................................... 10
5.Ultrazvuk .................................................................................................................................................. 11
5.1.Primjena ultrazvuka .......................................................................................................................... 11
6.Infrazvuk................................................................................................................................................... 12
6.1.Infrazvučne frekvencije ..................................................................................................................... 12
6.2.Prag čujnosti infrazvuka .................................................................................................................... 13
7. Rezonancija ............................................................................................................................................. 14
7.1. Izvori zvuka ..................................................................................................................................... 14
7.1.1.Glazbena viljuška ....................................................................................................................... 15
8.Zaključak .................................................................................................................................................. 16
9.Literatura ................................................................................................................................................. 17
1. Uvod

Akustika je područje fizike koje se bavi načinima dobivanja zvuka i zakonima njegovog širenja.
Titranje čvrstih tijela u fluidu i zraku proizvodi longitudinalne valove pomaka koje uho zamjećuje
kao zvuk ili šum. Taj se zvuk može gibati samo u područjima gdje ima tvari odnosno molekula jer
one čine medij kojim se zvuk giba. Stoga prostiranje zvuka u vakuumu nije moguće, što se može
dokazati vrlo jednostavnim pokusom. Postavi se izvor zvuka u zatvorenu staklenu posudu. Nakon
što se iz te staklene posude isiše zrak, stvorit će se vakuum, a zvuk se neće čuti, zbog čega se može
zaključiti da se u vakuumu zvuk ne može širiti jer nema čestica koje će ga prenositi. Zvuk je dio
naše svakodnevnice, a detektiramo ga uz pomoć sluha.

Neke od karakteristika zvuka jesu:

• brzina,
• jakost,
• kvaliteta,
• boja,
• frekvencija.
2.Zvuk

2.1. Postanak i rasprostiranje zvuka

Pomoću osjetila sluha primamo različite osjete koje nazivamo zvukom. Iz vlastitog iskustva
možemo zaključiti kako je posljedica udara ruke o sto primanje osjećaja pomoću osjetila sluha.
Također neke osjećaje primamo preko osjetila sluha u različitim situacijama iz svakodnevnog
života (sviranje instrumenta, listanje knjige, kovanja, prilikom pranja posuđa, i sl.), a nazivamo ih
zvukom. Možemo reći da sve što čujemo nazivamo zvukom te da on nastaje titranjem pojedinog
izvora zvuka. Izvor zvuka može biti bilo koje tijelo čije molekule vrše određeno titranje. Mi nužno
ne moramo vidjeti „golim okom“ titranje izvora zvuka, ali ga možemo utvrditi pomoću različitih
demonstracijskih pokusa od kojih ću neke opisati u ovom radu. Osjećaj zvuka u našem uhu ovisi
o tome kako titra izvor zvuka te stoga razlikujemo dvije vrste zvuka (ton i šum) koje ću opisati u
nastavku rada. Kako bismo čuli zvuk, između našeg uha te izvora zvuka mora postojati neki medij
koji će prenijeti titranje i mi ćemo na taj način čuti zvuk. Medij koji prenosi titranje može biti u
bilo kojem agregatnom stanju. Iz toga proizlazi da prazan prostor (vakuum) ne može prenijeti
titranje izvora zvuka te prema tome mi nećemo čuti određeni zvuk, a što se može demonstrirati
pomoću pokusa (ako stavimo zvonce pod stakleno zvono iz kojeg izvučemo zrak). Najčešći medij
je zrak, ali može biti i pojedino čvrsto tijelo (npr. željezne tračnice - ukoliko se vlak kreće po
tračnicama na nekoj udaljenosti od nas, mi ga ne vidimo i ne čujemo, no prislonimo li uho na
tračnice možemo ga čuti jer je brzina zvuka u čvrstim tijelima veća od one u zraku).
Zvuk možemo definirati kao longitudinalan val, odnosno zvuk nastaje kad se titranje tijela prenosi
zrakom ili nekim drugim sredstvom u obliku zgušnjenja i razrjeđenja. Zvuk se oko izvora širi na
sve strane jednako te kažemo da se širi u obliku koncentričnih kružnica.

Slika 1. Rasprostiranje zvuka

Membrana zvučnika koja vibrira stvara zvučni val te nastaju zgušnjenja i razrjeđenja zraka. Na
mjestima zgušnjenja imamo velik broj molekula zraka prikazanih točkicama što možemo vidjeti
na slikama 2 a) i b). Ukoliko usporedimo longitudinalni zvučni val s transverzalnim valom,
zaključujemo da brijeg vala predstavlja zgušnjenja čestica zraka te dol transverzalnog vala
razrjeđenja čestica zraka što možemo vidjeti na slikama 2 a) i b). Iz slike 2 b) zaključujemo da je
tlak zraka povećan gdje je zgušnjenje čestica zraka, a smanjen na mjestu razrjeđenja čestica zraka.

Slika 2. Usporedba zvučnog i transverzalnog vala

2.2. Frekvencija zvuka

Frekvencija zvuka je jedna od glavnih osobina zvuka. Frekvencija je fizikalna veličina koja
predstavlja broj ponavljanja neke periodične pojave u jedinici vremena i mjeri se u hercima (Hz).
Sada možemo proširiti definiciju zvuka od ranije te definirati zvuk kao longitudinalni mehanički
val (za širenje mu je potrebno sredstvo) u rasponu frekvencija od 20 Hz do 20 000 Hz jer je to
raspon čujnosti prosječnog ljudskog uha (iako je raspon čujnosti za svaku osobu individualno
različit).
Što je frekvencija veća, opaženi zvuk je viši i obrnuto. Kažemo da je ton viši ukoliko je veći broj
treptaja izvora zvuka u sekundi. Osjećaj u našem uhu koji ovisi o broju cijelih treptaja izvora zvuka
zapravo se zove visina tona te zaključujemo da je neki ton viši od drugog tona ukoliko ima veći
broj treptaja (oscilacija) u sekundi. Tako npr. u glazbi, ton koji ima dva puta veći broj treptaja od
nekog drugog tona naziva se oktava.
Zvukovi bubnja imaju niže frekvencije od zvukova zviždaljke čije frekvencije su više. Čovjek
može, u prosjeku, čuti frekvencije zvuka od 20 Hz do 20 000 Hz. Na slici 3 vidimo raspon
frekvencija čujnosti čovjeka i nekih životinja.

Slika 3. Raspon frekvencija čujnosti čovjeka i nekih životinja

2.3. Jakost zvuka

Iz iskustva možemo zaključiti da ponekad čujemo neki zvuk glasnije, a nekada slabije. To možemo
iskusiti ukoliko udarimo nekim predmetom npr. žlicom o površinu stola jače ili slabije, odnosno
upotrijebimo li veću ili manju silu udarca. Ukoliko udaramo predmetom o različite površine npr.
čekićem o manji ili veći nakovanj, ali istom silom tada ne možemo direktno zaključiti da će jačina
zvuka biti veća što je veća masa izvora. Ovu pojavu možemo pojasniti pomoću izraza za kinetičku
energiju. Znamo da kinetička energija izvora koji titra ovisi o masi što nam govori da izvori zvuka
većih masa pri jednakim uvjetima daju zvuk veće jakosti od izvora zvuka manjih masa.
Možemo zapisati relaciju za jakost (intenzitet) zvuka koja prema gore navedenom glasi:
1

Iz prethodne relacije vidimo da je jakost zvuka proporcionalna masi izvora zvuka i

kvadratu amplitude titranja njegovih djelića te obrnuto proporcionalna s kvadratom
udaljenosti od izvora zvuka. Isto tako zaključujemo da se jakost zvuka povećava s
gustoćom medija koja ga prenosi. Zvuk se širi jednako na sve strane te zbog toga
slušatelji koji su jednako udaljeni od izvora čuju zvuk iste jakosti. Slušatelj koji je na
slici 4. označen slovom B, čuje slabiji zvuk od slušatelja A zbog toga što se u slučaju B
ista snaga rasporedila na veću površinu te zbog opadanja jakosti zvuka (atenuacija ili
prigušenje).

Slika 4. Tačkasti izvor zvuka

1
J - jakost zvuka
m - masa izvora zvuka
a - amplituda djelića materije izvora zvuka
d - udaljenost od izvora zvuka
σ - koeficijent čija vrijednost ovisi o prirodi i gustoći sredstva (medija) koji prenosi zvuk.
2.4. Brzina zvuka

Iz iskustva znamo da kad u prirodi vidimo munju ne čujemo u istom trenutku i grmljavinu nego
da grmljavina dolazi nešto kasnije od munje. Također postoje i drugi primjeri pomoću kojih
shvaćamo da se zvuk kroz prostor širi određenom brzinom. Brzina zvuka u homogenom sredstvu
je jednaka u svim smjerovima te zbog toga možemo smatrati da se zvuk u takvoj sredini širi
jednoliko. Ukoliko odredimo vrijeme (t) za koje je zvuk prešao određeni put (s), brzinu zvuka (v)
moći ćemo odrediti pomoću relacije . ts v

2.5. Vrste zvuka

Osjećaj zvuka u našem uhu ovisi o tome kako titra izvor zvuka te prema tome razlikujemo dvije
vrste zvuka. Samim time zvukove možemo podijeliti u dvije skupine: tonove i šumove.

2.5.1. Ton

Ton nastaje kad se titraji izvora zvuka pravilno ponavljaju jedan za drugim. Takav primjer
imamo kod glazbene vilice te različitih glazbenih instrumenata. Nakon laganog udarca batićem
po glazbenoj vilici nastaju složena titranja kod kojih se nakon sekundu-dvije više frekvencije
prigušuju, a ostaje osnovna frekvencija. Kod tona imamo slučaj kada se titranje periodično
ponavlja istim frekvencijama, odnosno kažemo da izvor zvuka pravilno titra stalnom
frekvencijom u nekom duljem intervalu vremena. Tonovi također imaju svoje osobine prema
kojima ih naše uho razlikuje, a to su: visina tona, jačina tona i boja tona. Glasnoća zvuka ovisi o
njegovoj amplitudi A (razlika između najvećeg i najmanjeg tlaka u zvučnom valu).

Slika 5. Prikaz tona

2.5.2. Šum

Šum je zvuk koji nastaje nepravilnim titranjem izvora zvuka. To je zvuk koji ne potječe od
periodičnog titraja i kojemu se frekvencija i amplitude brzo mijenjaju.

Slika 6. Prikaz šuma

3. Čulo sluha

Uši su organi sluha, ali i ravnoteže. Obavljaju svoju zadaću u paru tako što prikupljaju zvučne
vibracije i pretvaraju ih u signale. Signali se zatim prenose u mozak te nam omogućuju da čujemo.
Uho je organ za primanje zvučnih valova koji se sastoji od tri osnovna dijela: vanjskog, srednjeg
i unutarnjeg uha. Svaki dio uha ima odgovarajuću ulogu u opažanju i interpretaciji zvuka

Longitudinalni valovi zvuka dolaze u uho kroz ušni kanal u bubnjić. Nakon toga preko tri ušne
kosti gdje se zvuk pojačava tridesetak puta, zvuk dospijeva do fiziološke tekućine (unutarnje uho).

Slika 7. Shematski prikaz uha

Ukoliko udarimo batićem po membrani bubnja, membrana se periodički udubljuje, odnosno
ispupčuje. Zrak koji se nalazi ispred membrane periodički se zgušnjava i razrjeđuje te se ta
zgušnjenja i razrjeđenja zraka prenose na okolni zrak. Ona dolaze na bubnjić našeg uha i pobuđuju
titranje opne (bubnjića). Zatim se preko sitnih koščica (čekić, nakovanj i stremen) koje zajedno sa
bubnjićem čine srednje uho, titranje prenosi na limfnu tekućinu (unutarnje uho) gdje se nalaze i
fine slušne niti (živčane stanice nalik dlačicama). Tri koščice srednjeg uha zapravo pojačavaju
vibracije zvučnog vala. Kompresijski val koji udara u veliku površinu bubnjića koncentriran je na
malu površinu stremena. Zbog toga je snaga vibrirajućeg stremena petnaest puta veća od snage
vibrirajućeg bubnjića što omogućava sposobnost da detektiramo i najslabije zvukove iz naše
okoline. Nailaskom zvučnog vala na fine slušne niti dolazi do rezonancije dlačica čija je vlastita
frekvencija jednaka frekvenciji vala i dlačica počinje vibrirati većom amplitudom. Nakon toga
otpušta se električni impuls koji slušnim živcem putuje do mozga koji je sposoban interpretirati
značajke zvuka.
4.Akustika

Akustika je interdisciplinarna nauka koja se bavi proučavanjem svih mehaničkih talasa u

gasovima, tečnostima i čvrstim tvarima uključujući teme kao vibracija, zvuk, ultrazvuk i infrazvuk.
Naučnik koji radu u polju akustike je akustičar dok se neko ko radi u polju akustične tehnologije
može zvati inženjer akustike. Primjena akustike je prisutna u skoro svim aspektima modernog
društva sa najznačajnijim industrijama: audio i kontrola buke.
Čulo sluha je jedno od najvažnijih čula za preživljavanje u svijetu životinja, a govor je jedan od
najosobenijih karakteristika ljudskog razvoja i kulture. Prema tome, nauka širenja akustike širom
mnogih aspekata ljudskog društva—muzike, medicine, arhitekture, industrijske proizvodnje,
ratovanja i više. Na isti način, neke vrste životinja kao ptice pjevačice i žabe koriste zvuk i čulo
sluha kao ključni element rituala parenja ili obilježavanja teritorije. Umjetnost, zanat, nauka i
tehnologija izazvale su međusobno razvijanje sveukupno, kao i u ostalim poljima znanosti.
Zvuk nastaje kada neka materija vibrira. Frekvencija tih vibracija mjeri se jedinicama koje se
nazivaju herci (prema njemačkom fizičaru Heinrichu Rudolfu Hertzu koji je dao veliki fizikalni
doprinos u elektromagnetizmu).
Latinski sinonim je "sonic", nakon kojeg se termin sonika (en. sonics) kao sinonim za akustiku i
kasnije granu akustike. Frekvencije iznad i ispod ranga koji se može čuti se zovu "ultrazvuk" i
"infrazvuk", respektivno.
Pojam "frekvencija" odnosi se na broj oscilacija u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka
proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta. Čovjekovo uho može čuti
zvuk frekvencije između 16 i 20.000 Hz (podatak je valjan za djecu, s godinama sluh za visoke
frekvencije slabi, pa je realan podatak 16 Hz - 16 kHz).
5.Ultrazvuk

Ultrazvuk su zvučni valovi kojima je frekvencija veća od gornje granice osjetljivosti čovječjeg
uha, to jest veća od približno 20 000 Hz. Kada je frekvencija zvučnog vala veća od 109 Hz, govori
se o hiperzvuku. Valne duljine ultrazvučnih valova u zraku iznose do 0,5 μm, a u tekućinama i
čvrstim tijelima veće su oko 4 do 12 puta, zbog veće brzine širenja ultrazvuka. U prirodi se
ultrazvuk pojavljuje uz zvučne valove, a umjetno se može proizvesti ultrazvučnim generatorima,
odnosno pretvaračima drugih oblika energije u energiju ultrazvučnih valova.
Neke životinje (na primjer psi, delfini, šišmiši, miševi) mogu čuti ultrazvuk jer imaju višu gornju
graničnu frekvenciju od čovjeka. Mlađe osobe, a posebno djeca, mogu čuti neke zvukove visokih
frekvencija. Što je čovjek stariji, gornja granica čujnosti mu pada, što znači da sve slabije čuje
zvukove visokih frekvencija. Visoke zvučne frekvencije sastavni su dio spektra frekvencija koje
proizvodi neki izvor zvuka, a spektar zvučnih frekvencija čini boju zvuka. Opadanjem čujnosti
visokih frekvencija starenjem, starijim ljudima se mijenjaju i boje zvuka, što znači da simfonijski
orkestar ili zvuk violine drugačije čuje dijete od šest, odrastao čovjek od 30 ili starac od 80 godina.
Najpoznatija primjena ultrazvuka je u medicini - ultrazvučna dijagnostika (na primjer
transkranijalni dopler), no koristi se i u mnoge druge svrhe (otkrivanje jata riba i podmornica,
takozvani sonar). Princip korištenja je vrlo jednostavan: odašilje se ultrazvučni val, koji se odbija
od prepreke te se prema vremenu potrebnom da se val vrati određuje udaljenost i oblik tijela.

5.1.Primjena ultrazvuka

Ultrazvučno testiranje materijala ili ultrazvučna kontrola najvažnija je tehničkih primjena

ultrazvuka. Rabi se za detekciju mikropukotina u krutim objektima (na primjer stijenke velikih
spremnika pod tlakom, glomazni rotirajući elementi), za provjeru kvalitete (prije ugradnje objekta)
ili ustanovljenje stanja (dotrajalosti). Testiranje se osniva na mjerenju vremena prolaska
ultrazvučnoga signala kroz uzorak: ako je na primjer obloga spremnika homogena, signal će se
reflektirati tek na unutrašnjoj granici stijenke, a ako postoje nehomogenosti, refleksija će se
pojaviti ranije. Metoda je osobito prikladna za ispitivanje glomaznih komada i objekata složene
konstrukcije, gdje nije moguće primijeniti snimanje rendgenskim zrakama (defektoskopija).

U praktičnoj medicini ultrazvuk se primjenjuje u liječenju različitih reumatskih bolesti

(ultrasonoterapija), u dijagnostici, osobito u opstetriciji (razvoj zametka, mnogostruka trudnoća,
promjene placente i drugo) i u kardiologiji. Svojstva nekoga tkiva mogu se utvrditi na temelju
brzine kojom se ultrazvuk širi u tkivu. Otpor što ga širenju ultrazvuka pružaju tkiva može se
pretvaranjem odbijenih ultrazvučnih valova u električne impulse pratiti na zaslonu uz pomoć
elektroničkih uređaja (ehokardiografija; ehooftalmografija; ehosonografija ili ultrasonografija;
encefalografija).
Ultrazvuk se koristi i pri čišćenju materijala, gdje se iskorištava pojava kavitacije u tekućinama,
na primjer vodi. Uređaji za čišćenje koji koriste ultrazvuk mogu biti različitih dimenzija, od malih
ladica u laboratorijima i zubarskim ordinacijama (za čišćenje na primjer zubala nakon brušenja i
poliranja), do velikih industrijskih postrojenja. Kavitacija izazvana ultrazvukom omogućuje i
stvaranje emulzija dviju ili više tekućina koje se inače ne miješaju.
6.Infrazvuk

Infrazvuk je naziv za duboki zvuk frekvencije manje je od 16 Hz koji ljudsko uho ne može čuti.
Izvor takvoga zvuka su vjetroturbine i razni drugi strojevi poput automobila, zrakoplova, vlakova,
itd. Prirodni izvori infrazvuka su oluje, vodopadi i turbulencije vjetra. Infrazvuk postaje opasan po
ljudsko zdravlje ako stalno djeluje na čovjeka jačinom od 130 dB. Mjerenja u vjetroelektranama
pokazala su da ta vrijednost nikada nije dosegnuta, te da infrazvuk koji proizvode turbine ne
predstavlja nikakvu opasnost. Kod ljudi izloženih infrazvuku javlja se osjećaj straha, nadnaravne
jeze, potištenosti i tjeskobe, što bi moglo objasniti neke paranormalne pojave poput viđenja
duhova.[1] Mnoge pojave u prirodi, kao na primjer potresi i vulkanske erupcije praćene su
infrazvukom, ali su potrebni posebni mjerni instrumenti da se zabilježe. Infrazvučni valovi šire se
i prilikom rada strojeva i vozila te pri podzemnim nuklearnim eksplozijama.

6.1.Infrazvučne frekvencije

Infrazvučne frekvencije mjere se od 0,1 do 20 Hz. Treba napomenuti da u govoru gotovo uopće
nema frekvencija u tom području (osim ponekog zračnog udara kod izgovora bilabijalnih
okluziva), pa su te frekvencije nebitne kad je posrijedi govor (ispod 100 Hz nema govornih
frekvencija). Osim toga, čak i niske zvučne frekvencije od 20 do 100 Hz su beskorisne u govornoj
komunikaciji, jer zbog pojave svojevrsnog "prikrivanja" više smetaju nego što koriste
komunikaciji. Te su niske frekvencije osobito nepovoljne za osobe oštećena sluha zato što one ne
mogu slušnim putem doživjeti frekvencije, a da im iste pritom ne izazovu bolni i štetni podražaj
uha, te zato što dugotrajna izloženost infrazvučnim frekvencijama može dovesti do ozbiljnih i
opasnih zdravstvenih poteškoća.
Infrazvuk, odnosno frekvencije zvuka ispod 20 Hz uhom ne doživljavamo kao zvuk, nego kao
titrajuću vibraciju na bubnjiću. Stoga nema opravdanja niti valjanih razloga zbog kojih bi
infrazvučnim podražajima "provocirali" uho, jer bi time mogli pogoršati ili čak trajno oštetiti sluh
(ovisno o jačini podražaja i njegovom trajanju). Infrazvuk osjećamo taktilno po čitavom tijelu kao
osjećaj potresanja ili vibracije. Istraživanja su utvrdila da je za prag taktilnoga osjeta na tijelu na
frekvenciji od 10 Hz potrebno oko 120 dB zvuka. Prag je skoro isti i za gluhe osobe, jer su njihovi
taktilni i kinestetski osjeti isti kao i kod osoba zdravoga sluha. Dakle, za osobe oštećena sluha
moguće je koristiti vibrotaktilne stimulacije. Međutim, govor u tom frekvencijskom području ne
sadrži gotovo nikakve informacije, osobito ne bilo kakve fonološki vrijedne.
6.2.Prag čujnosti infrazvuka

Prag čujnosti od 20 Hz za zdravo ljudsko uho iznosi oko 75 dB, a osoba s oštećenim sluhom te
frekvencije gotovo uopće ne može čuti. Ako bi npr. gubitak sluha bio primjetan na 50 dB, takvoj
bi osobi frekvenciju od 20 Hz morali pojačati na 125 dB, što bi joj prouzročilo bol jednaku onoj
kao kad bi vatiranim štapićem dotakli bubnjić. U području infrazvuka, pri frekvenciji od 10 Hz,
prag čujnosti je oko 100 dB za zdravo uho, a osobe s oštećenim sluhom bi taj podražaj trebale
dobiti sa 150 dB (ili više) da bi ga uopće zamijetile, ali bi im to također samo prouzročilo bol (npr.
pucanj iz lovačke puške na 10 cm od uha!). Dakle, slušanje vrlo niskih frekvencija – oko 20 Hz ili
niže – može kod osoba oštećena sluha izazvati samo bol, a ne i bilo kakav kvalitetan slušni
doživljaj. Sve frekvencije ispod 50 Hz potpuno su slušno neupotrebljive i štetne za osobe oštećena
sluha.
7. Rezonancija

Ukoliko zvuk pobudi neki predmet na titranje prirodnom frekvencijom, titraji će se preklapati i
pribrojavati te će stvoriti veću amplitudu. Ovu pojavu nazivamo rezonancijom, a može čak razbiti
predmet, kao što se vidi na slici 15, a o čemu ću pisati u nastavku rada.

Slika 8. Razbijanje čaše zvukom

Rezonancija u akustici (područje fizike koje se bavi načinima dobivanja i zakonima širenja zvuka)
nastaje kada val zvuka dođe na neki sustav koji može titrati frekvencijom upadnog vala. Sustav se
pobuđuje, preuzima zvučnu energiju upadnog vala te emitira dalje.

7.1. Izvori zvuka

Izvor zvuka je elastični sustav koji uzbuđen na neki način (mehanički, električki, fiziološki) titra
određenom frekvencijom te u dodiru s atmosferom daje ton. Izvori glazbenog zvuka su glazbeni
instrumenti koji proizvode stojne valove. Kao primjer možemo navesti gitaru koja je žičani
instrument kod kojega položajem prsta na žici i pragu gitare izaberemo duljinu žice, koja određuje
pripadnu osnovnu frekvenciju te trzanjem pobuđujemo žicu na titranje. Puhački instrumenti
proizvode stojne valove u stupu zraka u nekoj cijevi. Otvorena cijev ima trbuhe stojnog vala na
oba kraja, a zatvorena cijev ima zapravo zatvoren jedan kraj cijevi gdje se nalazi čvor stojnog vala.
7.1.1.Glazbena viljuška

Glazbena viljuška (vilica) je plosnata šipka svinuta u obliku slova U što možemo vidjeti na slici
16. Ona nakon kratkotrajne deformacije krajeva šipke titra s dva čvora i tri trbuha pri osnovnoj
frekvenciji.

Slika 9. Glazbena viljuška

Glazbena viljuška ima u svinutom dijelu držak preko kojega se titranje može prenositi na neko
drugo tijelo (rezonator). Ukoliko batićem lagano udarimo po glazbenoj vilici nastaju složena
titranja kod kojih se nakon sekundu do dvije više frekvencije prigušuju. Ostaje osnovna frekvencija
što je sinusni val koji se može vidjeti na osciloskopu uz pomoć mikrofona. Mikrofon je
elektroakustički uređaj koji prevodi mehanička titranja u električne impulse što je suprotan proces
od procesa rada zvučnika. Možemo reći da male glazbene viljuške daju visoke tonove.
8.Zaključak

Oblast fizike koja proučava zvuk, pojave i procese koji se vezuju za zvuk naziva se akustika. Ako
elastični talasi pri prostiranju kroz vazduh imaju frekvenciju u granicama od oko 16Hz-20kHz, oni
će u uhu izazivati osjećaj zvuka. Stoga se elastični talasi u bilo kojoj sredini, čija se frekvencija
kreće u navedenim granicama, nazivaju zvučni talasi ili ZVUK. Zvuk nastaje kao posljedica brzog
oscilovanja čvrstih tijela, ali i oscilovanja tečnosti i gasova. Zvuk frekvencije ispod 16Hz se
naziva-infrazvuk, a zvuk frekvencije iznad 20kHz-ultrazvuk. Infrazvuk i ultrazvuk čovjek ne može
da čuje. Sva svojstva zvuka zavise od elastičnosti tijela koja osciluju, ali i gustine sredine kroz
koju se zvuk prostire. Nastajanje zvuka je nemoguće ukoliko ne postoji zvučni izvor i materijalna
sredina koja prenosi zvučni talas. Zvučni izvor će proizvesti zvuk samo ako je pobuđen dejstvom
neke spoljašnje sile. Na primjer, udarcem čekića o zvono ili zvučnu viljušku, te otpuštanjem
zategnute žice, dobijaju se periodične oscilacije, koje se prenose kroz mehaničku sredinu, odnosno
nastaje zvuk.
9.Literatura

1. Faktopedija.// Ilustrirana enciklopedija, Zagreb, Mozaik knjiga, 2001.

2. Gajić, S., Gabela, N., Vrcelj, A., Eksperimentalni zadaci iz fizike za osnovnu i srednje škole,
Sarajevo, Svjetlost, 1974.
3. Horvat., D., Hrupec. D., Fizika 3 – Pojmovi i koncepti – udžbenik s multimedijskim sadržajem
za 3. razred gimnazija, Zagreb, Neodidacta, 2013.
4. Jelaković, T. Zvuk, sluh, arhitektonska akustika, Zagreb, Školska knjiga
5. [Internet] Dostupno na:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=326770
6. [Internet] Dostupno na:
https://repozitorij.fizika.unios.hr/islandora/object/fizos%3A79/datastream/PDF/view
7. [Internet] Dostupno na:
https://www.yumpu.com/xx/document/read/3631650/1-nastanak-zvuka-zvuk-je-
poremeaaj-u-atmosferi-koji-ljudski-