Sjednica

VI SJEDNICA SKUPŠTINE SRPSKOG NARODA
U BOSNI I HERCEGOVINI
Magnetofonski snimak sa VI sjednice Skupštine

srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, održane
26.01.1992. godine.
Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine je vlasnik aplikacije “Transkripti genocida | Genocide papers”.
Zabranjeno je kopiranje programskog i dizajn rješenja aplikacije. Slobodno je korištenje svih podataka, stenograma, faksimila i dijelova dokumenata u okviru
aplikacije, uz navođenje izbora “Transkripti genocida, Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine”.
Za sve dodatne informacije, budite slobodni da nas kontaktirate: info@srebrenicamemorial.org
MAGNETOFONSKI SNIMAK
6. SJEDNICE SKUPŠTINE SRPSKOG NARODA BIH
26.01.'92.
MAGNETOFONSKI SNIMAK
SA 6. SJEDNICE SKUPŠTINE SRPSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE
/održane 26. januara 1992. godine/
Sjednici predsjedava Momčilo Krajišnik, predsjednik Skupštine.
MOMČILO KRAJIŠNIK:
Otvaram 6. sjednicu Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine.
Prije prelaska na dnevni red potrebno je da utvrdimo kvorum, pa molim poslanike da dizanjem
ruke utvrdimo kvorum. Molim da se izvrši prebrojavanje. (prebrojavanje)
Konstatujem da je prisutno 55 poslanika i da imamo kvorumi da možemo punovažno donositi

odluke.
Za današnju sjednicu koja ima vanredni karakter predlažemo samo jednu tačku dnevnog reda.
1. Analiza rada zasjedanja 9. sjednice Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercerovine i

njenog nelegalnog zasjedanja u nastavku sa predlogom mjera i odluka.
Ja smatram da nije potrebno nikakvo posebno uvodno izlaganje jer u ovoj sali su svi sudionici koji su
bili i na ovom zasjedanju, ukoliko je neko od poslanika danas prisutan a nije bio na ovom zasjedanju
vjerovatno će se moći poslije uključiti u diskusiju. Zbog toga, bez nekog posebnog uvodnog izlaganja
zamolio bih da to uvažite i prelazimo na diskusiju i raspravu o ovoj tački dnevnog reda.
Za riječ se javio gospodin Zekić.
GORAN ZEKIĆ:
Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, draga braćo i sestre.
Danas moramo mirne savjesti i razumno procijeniti i ocijeniti u koju fazu smo došli i šta treba
da uradimo. Bili smo svjedoci jedne sjednice Skupštine gdje smo pokušali kroz jedan demokratski
dijalog da dođemo i nađemo prihvatljivo rješenje sa našim partnerima po kom rješenju bi svi bili
zadovoljni. I današnji naš ponovni povratak na ovu sjednicu ukazuje da mi nismo željeli da prekidamo
taj dijalog nego smo željeli da se on nastavi i da ponovo pokušamo iznaći prаvа i zakonita rješenja.
Međutim, današnji nastavak ove sjednice je pokazao da su naši partneri sami priznali da Bоsnа morа dа
se dijeli, odnosno da mora da se transformiše, jer oni su u nastavku sjednice pokazali i dokazali da ono
nije Skupština Bosne i Негсеgovine, nego Skupština muslimanske i hrvatske zajednice koja su ovog
puta bila na zajedničkom zadatku.
Danas kad su imali šansu da dođu i da na nastavak ove sjednice oni nisu došli i ponovo su
pokazali i srpskom narodu da im onima pravo na ovu srpsku skupštinu i da je ona legalna i legitimna i
da oni pristaju na to što smo započeli i mi i oni. Рremа tome, očigledno je da se izvršen određeni
pomak na našim prostorima, a taj pomak je upravo u tome što i jedni i drugi priznajemo da moramo
transformisati Bosnu i Hercerovinu i da moramo naći najbolja rješenja. Što se tiče one sjednice sasvim
je izvjesno da je ona bila završana i da je danas nastavljena, jer sjednicu može završiti i zakazati samo
predsjednik dok ga ima, predsjednik je tu i njega ima. Sjetite se samo Evrope, Evropske zajednice i
svijeta koliko su zdušno a i naša jugoslovenska javnost podržavali Stipu Mesića kao predsjednika
Predsjedništva Jugoslavije i u onim trenucima kada je rušio ovu državu i kada је negirао. Nikо nije htio
da ospori da je on predsjednik i da on ima samo neke jurisdikcije. Prema tome, niko nije mogao da
ospori ni našeg predsjednika i on je jedini mogao i zakazati i završiti sjednicu. To je što se tiče
sjednice. Naše učešće je bilo zamišljeno tako da na najkonstruktivniji način pomognemo da se iznađe
najbolje rješenje. U jednom momentu izgledalo је dа sе dо rješenja može doći, međutim, оndа se od
strane muslimanske nacionalne zajednice pokazalo da oni ipak ne žele to rješenje i pokušavaju da
ostvare svoje. Jedan glavni problem što se tiče te sjednice je da referendum mi uvažavamo i
priznajemo, ali referendum kao izraz želje svih naroda koji žive na ovim prostorima. Ovo je jedan
nametnuti referendum, da su oni htjeli referendum mogli smo ga ranije оrganizovati. Ovo je jedan
referendum koji je zadaća, koji oni hoće da ispune podanički kako bi se nekome svidjeli i dodvorili. Mi
smo i ranije nudili i naš plebiscit i mogućnost da se oni izjasne i Hrvati i Muslimani, oni to nisu željeli,
da je ovaj referendum plod tog našeg zajedničkog nastojanja da damo neki odgovor ja bih ga prihvatio.
Međutim, ovako ga mogu samo prihvatiti kao rezultat želje hrvatskog i muslimanskog naroda da vide
šta njihovo biračko tijelo misli.
Što se tiče srpskog naroda, srpski narod je jasno na svom plebiscitu pokazao šta hoće i može.
Međutim, pošto smo došli u ovu situaciju bez svoje krivice moramo vidjeti šta nam je činiti dalje.
Pri tome, treba ipak da se ponašamo što racionalnije, što mudrije i da iznađemo najbolja rješenja. Koja
bi to najbolja rješenja moglа biti. Vidimo da Evropska zajednica je faktički ovim miješanjem srušila
Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Jugoslavije i da želi da se izvrši priznavanje jedne nezavisne države,
čak mimo njenog naroda. Znači više se ne smijemo ni mi pozivati na taj ustav, nego moramo sami
graditi ustavni i pravni sistem srpske Bosne i Hercegovine. Ovo što je dosad bilo, bilo je ali je Evropa
ovaj ustav srušila a i naši partneri svaki put ga ruše i što su najočiglednije pokazali i na ovoj zadnjoj
sjednici. Znači više ni za nas ne može značiti nešto štone priznaje ni Evropa, a ni naši partneri, znači
gradimo i treba da se što hitnije usmjerimo na naše potencijale, naše sposobnosti dа izgradimo naš
zaokruženi pravni sistem srpske Bosne i Hercerovine.
Druga stvar što je isto tako značajna treba naša vlast da počne da zaživi, da počne efektivno
funkcionisati. Ne možemo gospodo napraviti srpsku Bosnu i Hercegovinu, niti izvršiti transformaciju
Bosne i Hercegovine poslijepodne, poslije radnih obaveza koje vršim za neku nezavisnu i suverenu
Bosnu i Негсеgovinu kоја se gradi, nego to moramo raditi od jutra do večeri svaki dan i samo tako
možemo to uraditi. Znači ne možemo imati određene uloge u ovoj državi, a praviti svoju. Do sada je i
moglo od ovog momenta ja mislim da više neće moći i da moramo se svi okrenuti da pravimo našu
državu, onda ćemo i našem narodu pokazati da imamo pravi put i dа smo svi za to i onda će svi
maksimalno uložiti sve napore u pravcu pravljenja te države. Znači na današnjoj skupštini ja bih
predložio da u pravcu mjera razmisli se da se donesu mjere da svi naši predstavnici u vlasti bar na ovim
najodgovornijim funkcijama od današnjeg dana više ne treba tamo da rade nego da počinju da vrše
samo funkcije koje su u Srpskoj skupštini u srpskoj vlasti kako u Sarajevu tako i na terenu.
Takođe smatram da mi treba u opštinama u kojima smo dosada i govorili o mogućnosti
rješavanja problema na ovaj način sa vezom sa Republikom treba da što maksimalnije raskidamo vezu
sa Republikom da potpuno efektivno preuzimamo vlast, a da naše veze sa Republikom našim
partnerima samo budu utoliko, ukoliko hoćemo da postignemo rješenje i da na najbolji i demokratski i
miran način sve to razriješimo.
Što se tiče svijeta i Evrope koji stalno govori o priznavanju Bosne i Hercerovine u postojećim
granicama. Svijet u Evropi treba da bude jasan, niko neće sa strane niti ćemo mi to dozvoliti da mijenja
te granice, ali radi se o sljedećem: Bosna se iznutra rastače, Bosna se iznutra rastavlja zato što njeni
narodi žele da žive odvojeno, jer samom pobjedom nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini to je
dokaz da nema više Bosne i Hercegovine niti ona može biti, da su Srbi, Muslimani i Hrvati željeli da
žive zajedno, oni bi glasali za one stranke koje su nudile zajednički život. Jednostavno Bosna ne može
opstati samom tom činjenicom. Samom činjenicom da smo Srpska demokratska stranka u parlamentu
bosanskohercegovačkom postali opozicija faktički i tako se ponašamo, ne kao partner govori da ne
može narod narodu biti opozicija, znači ni ta zajednica nije moguća, sve na to ukazuje. I ovako teško
stanje gdje ništa nismo uspjeli promijeniti od naziva socijalističkog itd. šta treba ubijeđivati svijet i
Evropu, jednostavno treba ubijediti da nas oni ne smiju zatvoriti u neki bosanskohercerovački tor u
kome će srpski narod ostati kao u nekom prisilnom logoru. Jednostavno treba ih uvjeriti da to nije želja
ni Srbije ni Hrvatske da se Bosna i Hercegovina raspada, odnosno dа se rastače, odnosno dа se
transformiše, to je želja srpskog i hrvatskog i muslimanskog naroda koji živi na ovim prostorima, jer
srpski narod je ovdje ipak jedna realna sila, nezavisna politička snaga od bilo koga koja ako ništa drugo
ne može učiniti može bar i bez rata, čistom građanskom neposlušnošću srušiti nezavisnu državu Bosnu
i Hercegovinu. Prema tome, treba da budemo svjesni nema Bosne i Hercegovine, jednostavno zbor tog
razloga kad se gоsроdin Alija pita zašto kaže, nek mi neko pokaže kako se Bosna i Hercegovina može
podijeliti to treba da zna jedan političar da se sve može podijeliti, a njegovo neznanje nije smetnja da se
Bоsnа i Негсеgovina podijeli. Jednostavno ne želim da zbog njegovog neznanja dođe do sukoba u
Bosni i Hercegovini. Bosna I Hercegovina se može i mora podijeliti, a njegovo neznanje u tom ne
može da nam smeta. Isto tako ja bih njemu postavio pitanje kako gospodin Alija misli da jedna država
nezavisna Bosna i Hercegovina funkcioniše bez konsenzusa sve tri nacionalne zajednice i to nije
moguće, znači sve nas vodi u tu zajednicu, u tu transformaciju Bosne i Hercegovine, odnosno u
krajnjem slučaju dio. Prema tome, u tom pravcu treba danas da predložimo mjere da donesemo odluke i
da na kraju zaista počnemo da naša politička opredjeljenja, da volju našeg srpskog naroda izraženo na
Plebiscitu pretačemo u djela i time uvijek idemo jedan potez ispred onih koji hoće da nas zatvore u neki
logor koji bi nazvali Bosna i Hercegovina. Mi na to ne smijemo pristati ne zato što mi to hoćemo,
jednostavno što nam je narod tako rekao da uradimo, što nam je pokloniotaj mandat i molim vas da
danas bez ikakve namjere da bilo koga među nama ili bilo koga drugog vrijeđamo idemo u tom pravcu
i tražimonajbolje rješenje kako za naš narod tako i za najoptimalnije rješenje za sve druge. Hvala vam.
KRAJIŠNIK:
Hvala pospodinu Zekiću.
Za riječ se javio gospodin Kasagić.
RAJKO KASAGIĆ:
Dame i gospodo,
Nama je dobro poznato i cjelokupnoj javnosti da su Srbi bili voljni da nastave dijalog, nastave
rad, nastave uređivanje odnosa ne po volji jedno ili dva naroda, nego po volji sva tri naroda. Sa
žaljenjem moramo konstatovati da te volje nije bilo, radili smo u odvojenim vijećima, u svim
komisijama. Na kraju kad su nam naturili Odluku o Referendumu došli smo i tada da javnosti kažemo
šta želimo da smo voljni i dalje sarađivati sa sva tri naroda. Međutim, volje nije bilo, očito je da u
prisustvu nasnisu obraćali pažnju na nas, na našu želju, na naše htijenje. Moramo konstatovati da
Jugoslavije više nema, no među nadom u okviru još uvijek formalno pravno je ima, ali ona defakto ne
postoji. Pored sve želje da očuvamo zemlju gdje smo svi zajedno mogli da budemo ravnopravni mi od
danas moramo konstatovati, da radom moramo stvarati svoju državu. To hoće naši Srbi izvan
Jugoslavije kao što su Hrvati htjeli svoju Hrvatsku državu izvan Jugoslavije i obilato je pomagali.
Srbi izvan Jugoslavije našli su se u čudu ne znaju šta mi hoćemo da li Juroslaviju, da li svoju zemlju.
Jugoslavija je stvarana davno sam već rekao u četiri rata, dva balkanska, dva svjetska rata. Stvarana je
ne željom Srba, stvarana je željom drugih naroda koji su sa suzama došli Srbima da im pomognu da se
oslobode austrougarskog tutorstva, Srbi su bili osjetljivi i željeli da pomognu svojoj braći slovenskim
narodima. Vidite da je se ostvarila istina jednog ministra inostranih poslova koji je tada bio u
Francuskoj na stvaranje Jugoslavije Pašiću je poslao saučešće. Bilo je samo privid Jugoslavije da se
određene nacije zaokruže, stvore svoj identitet pomoću Srba, danas su okrenuli leđa protiv Srba,
okrenuli leđa Srbina. Ja vidim našu buduću Bosnu rastakanu istim načinom kao Jugoslavija. Ukoliko
gospoda ne želi da se sporazumijemo o podjeli Bosne na način kako je to moguće, na način kako žele
sva tri naroda vidim poziv srpskom narodu kao što je Gandi pozvao indijski narod na neposlušnost
protiv vlasti Velike Britanije. Samo neposlušnost mogla je otjerati Veliku Britaniju iz Indije, jer kažu
mi nismo dovoljno jaki kao što je Velika Britanija, ali neposlušnost će je i otjerati, tako je i bilo, no mi
želimo da se dogovorimo sa Srbina, sa Hrvatima i Muslimanima i Bosnu vidimo u budućnosti na tri
dijela podijeljena, a to znači svaki dio BiH ima svoj ustav, zajednički organ im je Savjet, zajednički akt
im je Deklaracija. Svaki dio BiH je suveren i povezuje se samostalno sa drugim državama u Savez na
način kako njemu odgovara i u mjeri u kojoj on to želi, samo u tom smislu mi možemo ubuduće
prigovarati sa Muslimanima i sa Hrvatima. Hvala lijepo.
KRAJIŠNIK:
Da li ipak bi mogli da ne ponovimo ovu 9. zajedničku sjednicu da mi usvojimo dnevni red ako
se slažete, jer ovo su već diskusije.
Prihvatate 1i?
Ko je za ovaj dnevni red? Hvala lijepo.
Ima li ko protiv? Suzdržan?
Možemo ove dvije diskusije smatrati kao sastavni dio diskusije po dnevnom redu.
Otvaram raspravu ovo dnevnom redu.
Javila se gospođa Plavšić.
BILJANA PLAVŠIĆ:
Ja bih dala neke sugestije i volila bih dok je ovako što kažu sjećanja vrlo svježa na onu našu
zajedničku sjednicu, a mogu vam kazati iz baze čujem i vrlo odgovorno o tome govorim sada ne samo
iz srpske bаzе, nego mogu vam kazati iz muslimanske baze da je jako negativno odjeknuo stav
predsjednika predsjedništva Bosne i Hercegovine na onoj sjednici. Ja mislim da bi naši poslanici, nemi
članovi Predsjedništva trebali da dadnu ocjenu njegovog ponašanja na toj sjednici. Ja mislim da nikada
Skupština nije dala ocjenu njegovog ponašanja iako se on na zadnjoj sjednici nije ništa drugačije
ponašao nego na prošlim sjednicama kada nam je van dnevnog reda pojavljujući se donosio papire koji
se odnose na Deklaraciju, memorandum, а sada da vam kažem došao je kao predsjednik Predsjedništva
i donio је već gotov papir sa formulacijom pitanja i sa “da” i sa “protiv”. Vi ste svi vidjeli taj papir, on i
nije imao ovlaštenje za to, on je na Predsjedništvu, na sjednici Predsjedništva daje saglasnost da se
pokrene rasprava o referendumu bez kakvih zaključaka i on nije kao predsjednik Predsjedništva smeo
ono da uradi što je uradio prošli put. Međutim, to je u stilu njegovog rada. Ja ne bih o tome govorila, ali
bih voljela da poslanici daju ocjenu njegovog rada. Ја sam dosta na Predsjedništvu rekla kada je
prilikom obnove njegovog mandata, odmah sam kada se postavilo to pitanje navela razloge za…
/Slijedi traka 2/
BILJANA PLAVŠIĆ:
/.../
... odnosno kvalifikovano govorio. Moram reći da sam bio ponosan kada sam svog kolegu po struci, a
znam ga i pamtim još iz predizbornih dana gospodina Panteliju Milovanovića slušao kako umno
sažetokoncizno ekspresivno govori o tome šta se dešava i šta nam sepodmeće sa referendumom. Drago
mi je bilo kad sam čuo Milana Trbojevića i kasno se uključio imamo jako sposobnog pravnika koji je u
isti mah i ubedljiv i jasan i snažan . Da ne govorim o svojoj generaciji gospodinu Milanoviću još iz
svog razreda iz Banja Luke da ne govorim o gospodinu Bosiljčiću čije improvizacije bez sakoa ako
ništa drugo osvežavaju atmosferu u toj skupštini. Da samo pomenem u prolazu "spritus movens" i
Srpske demokratske stranke bez koga ni doktor Karadžić ne bi sedeo sadа gde sedi niti Nikola Koljević
ne bi bio ovde gde jeste, niti bi srpski poslanici imali čoveka koji je iskoristio svoju filozofsku erudiciju
da bi gvozdenom logikom pokazao o čemu se ustvari radi dakle gospodina Buhu. Moram vam reći da
sam bio ponosan što pripadam takvom narodu koji ima takve parlamentarne predstavnike.
Nema………….
/Nastavak traka 3/
NIKOLA KOLJEVIĆ:
... Što pripadam takvom narodu koji ima takve parlamentarne predstavnike. Nema veće stvari
kada čovjek zagazi u jedan posao s nekim drugim zajedno vi znate taj strah da Vas drugi ne osramoti,
kada strepite zbog drugog da ne ispadne slabiji nego što on može da bude. Taj moj strah je bio
neosnovan. Toliko što se tiče osjećanja ono što sam ja doživljavao pored televizora, a iz kreveta a sada
samo da predložim nešto praktično mislim da bi dobro bilo da donesemo jednu odluku danas o zahtjevu
Evropske zajednice za referendumom u BiH da donesemo svoju odluku kako bi i svetskoj i našoj
javnosti bilo poznato da mi nismo u načelu protiv referenduma, a i svakako da danas donesemo
saopštenje naše o tome šta se desilo za vrijeme prošle odnosno posljednje Skupštine vjerovatno
posljednje u oba smisla Skupštine SRBiH. Ja bi vam kratko pročitao moj predlog odluke o zahtjevu
EZ-a pa eventualno da ga usvojimo ilida date svoje korekcije. Na svom zasjedanju 26.1. ove godine
Skupština naroda u BiH jednoglasno zaključila da prihvati zahtjev Evropske zajednice za
referendumom BiH pod sljedećim uslovima. S obzirom da je BiH po važećem Ustavu u članu 1.
stav 1. Republika građana naroda BiH Muslimana, Srba i Hrvatai pripadnika naroda i narodnosti koji u
njoj žive predloženi referendum mora biti referendum naroda. Tim prije, što u postojećem ustavu nisu
adekvatno regulisani odnosi izmedju pojedinih konstitutivnih naroda i njihova ravnopravnost tim više
što su danas na vlasti predstavnici tri nacionale stranke čije ingerencije nisu razgraničene već su
konfliktne. Stoga predlažemo da se do tog i tog datuma na Konferenciji o Bosni izvrši predložena
regionalizacija i konfederalizacije tri nacionalne zajednice, a da se nakon postignutog dogovora održi
referendum o statusu BiH. Na taj način o državno-pravnom statusu BiH narodi i gradjani se ne bi
izjašnjavati prije nego što se urede unutrašnji odnosi, tako urede unutrašnju odnosi da ni jedan od tri
konstitutivna naroda ne bi bio oštećen usvojim političkim pravima.
Ako ste zato da ovakvu odluku donesemo možda sa nekim ispravkama u pauzi ili da izaberemo
Komisiju u svakom slučaju to mom predlog na kraju samo još dvije rečenice.
Ne mogu da izostavim predsjednika naše stranke koji je na kraju pokazao na veliku radost moje
porodice, da zaista nudi mir da nudi dogovor da iskreno povjerovao u onom trenutku da će dogovora
pravednog biti i da nije ni na njemu uprkos onome što se širi ko kuga po bosanskohercegovačkim
medijima ni na njemu ni na Srpskom narodu nije stvaranje nevolje i nije nesporazumna nama je želja
za sporazumom i naša je takva ostala, a vidjelo se na kraju ko je posljednji korak, posljednji obrt
napravio u trenutku kada je dogovor već gotovo bio postignut politikom svršenog čina rekao ne. Tako
da je čak došlo do rascepa između u redovima SDA i moram da zaključim da je u poređenju sa
predsjednikom Izetbegovićem izgleda da se drugačije moglo razgovarati sa prosto srdačnim
gospodinom Čengićem.
Hvala Vam.
Aplauz.
Hvala lijepo.
Moram konstatovati da je lijepo Nikolu slušati kada nas hvali i to je jedno osveženje za rad.
Izvolite!
RADOVAN KARADŽIĆ:
Ja ću kratko, mi moramo pustiti poslanike zaista, alihoću da ukažem na nekoliko stvari.

Posmatrajući šta je komunistička Skupština uredila sa amandmanima posebno Amandmanom 60. gdje
je umjesto ranije definicije da je Bosna i Hercegovina Republika suverenih naroda Srba, Hrvata i
Muslimana i građana naroda ovu suverenost prebacila od naroda na Republiku pa Amandmanom 60
Bosna i Hercegovine suverena država gređana, naroda itd. Vidi se jedan kontinuitet i vidi se jedna
potpuna saglasnost između ondašnjih snaga i njihovih prirodnih postavljača u jednom dijelu Stranke
demokratske akcije da se pripremi secesija Bosne i Hercegovine. Vidimo da takođe svi oni koji tepaju
Jugi, tepaju joj da bi bila mirna dok je likvidiraju, tepaju јој dа је ргеvare i da je ne uznemire da im ne
bi energično odgovorila.
Sve su to bile laži, mi gospodo preključe nismo ponudili ni malu Jugoslaviju ni veliku Srbiju. Nismo
nikoga nigdje gurali niti nasilno zadržavali mi smo predložili da se ova Bosna i Hercegovina kakva
jeste transformiše u smislu njena tri ravnopravna i konstitutivna naroda. Vidjeli ste kako je to prošlo
meni je bilo u jednom trenutku veoma žao gospodina Čengića, gospodin Izetbegović i ja smo se
dogovorili da se izađe sa takvim predlogom. I ja sam predložio gospodinu Izetbegoviću da on bude taj
koji će izaći i kazati pošto je on i donio predlog bolje bi bilo da on redefiniše svoj predlog. Međutim
gospodin Čengić je bio žrtva istog manerva kojeg je bio žrtva i gospodin Zulfikarpašić. Kada je dobio
saglasnost od gospodina Izetbegovića da pravi sporazum istorijski sporazum sa Srbima, a onda isturio
gospodina Zulfikarpašića, a ovog puta gospodina Čengića, da na njega padnu strijele onog potpuno
ekstremnog militantnog dijela Stranke demokratske akcije.
Mi potpuno jasno znamo s kime imamo posla. Sada je to valjda postalo i građanima Bosne i
Hercegovine, jasno nema dogovora jer dogovor neće, jer nikakav dogovor neće. Njima je nasljeđe
komunističko dovoljno. Oni su se sada jadu dosjetili da je komunistička Bosna i Hercegovina pružila i
više šanse da unište Srbe da im unište nacionalni identitet i da osvoje oveprostore samo za sebe da
ostvare prevlast nad nauma. Kada izađemo sa podacima o tome kako su Srbi zastupljeni a gospodin
Izetbegović je učinio veliku uslugu predlažući Komisiju za ustanovljavanje položaja Srba u Bosni i
Hercegovini gospodo od Komisije sve i počinje. Kad jedan konstitutivni narod u svojoj rođenoj zemlji
dođe u situaciju da se stvara da se formira Komisija za ispitivanje njegovog položaja, onda znate gdje
smo došli. To nije ni APARFIN mi smo onda potpuno zanemarljiva manjina realitet na ovom prostoru
čiji položaj treba da utvrdi neka komisija.
Mi moramo da se osvijestimo sada, postqje potpuno jasno ono što je gospodin Izetbegović koji je uspio
da nabaci odoru mirotvorca, a rekao mir će žrtvovati za suverenost Bosne i Hercegovine. Suverenost
Bosne i Hercegovine nizašto a mir će žrtvovati za suverenost Bosne i Hercegovine. To sada potpuno
vidimo o čemu se radi. Ja vas molim da Srpska Skupština ako ne može da zasjeda stalno onda da
zasjeda jednom nedeljno da se ubrzano pripremimo za događaje koji slijede. To jedna stvar, i druga
stvar molim Vas ako je to moguće mada ti zaključci pravno zanas ne postoje, jer to samo izražena želja
hrvatskih i muslimanskih poslanika za povlačenjem predstavnika naših u saveznim organima kao i za
smjenu guvernera itd. Sve to odluke su nevažeće i ne postoje i molim vas ako može to tako to gospodin
će to znati po proceduri da se donese zaključak da se uputi ljudima pismo. Da se to na njih odnosi. Bez
obzira na nacionalnost svim Bosancima i Hercegovcima. U saveznim organima treba uputiti pismo to
što im pošalje neko sa potpisom koji nije potpis predsjednika Skupštine Bosne i Hercegovine, jer je
jedino on ovlašten da to potpisuje da je to samo želja dijela poslanika i da to nije zvaničan Skupštinski
zaključak odnosno onog trena kada se konstituišu hrvatska i muslimanska skupština, to može biti
zaključak hrvatske i muslimanske skupštine koji ne može biti valjan dok ne prođe verifikaciju srpske
skupštine. Kao što ni mi nećemo donositi nikakve odluke koje bi se odnosile na njih i bile obavezne za
hrvatsku i muslimansku nacionalnu zajednicu dok njihove skupštine ne verifikuju takav zaključak.
Stoga vas molim da donesete takvu odluku takav zaključak guvernera Narodne banke Bosne i
Hercegovine i da se to u formi zaključka uputi onima na koje sе to odnosi. Ja sada apelujem da svi mi
koji nismo poslanici govorimo kratko i sažeto da bi omogućili poslanicima da što prije izađu sa svojim
mišljenjima da formiramo nekoliko zaključaka i odluka koje bi bile neophodne.
Samo da pročitam kako ste poredani, Milanović, Nedić, Vještica, Novaković, Čizmović, Medić,
Srdić, Bosiljčić, Milojević, Kalinić i Zeljković, Kuprešan, Rašula, Miljanović, Čančar.
Izvolite!
MILANOVIĆ:
Gospodine predsjedniče, kolege poslanici,

Ja spadam u one koji formu i suštinu razlikuje i suštinaje ono zbog čega mi radimo i živimo, a
forma treba samo da toj suštini odgovara. Međutim, htio bih nešto da kažem da je 9. sjednica odnosno
njen nastavak održan suprotno Poslovniku o radu Skupštine i zbog toga bih htio samo da se pozovemo
na član 112. koji glasi. Ukoliko neko od poslanika ili grupa poslanika ocijeni da imaju razloga i za
napuštanje sjednice da o tome obavijeste predsjednika Skupštine.
Predsjednik Skupštine obavještava poslanike na sjednici ako to nije učinio neposredno
predstavnik grupe poslanika iz prethodnog stava. Ali ono zbog čega sada upozoravam. Nakon toga
predsjednik Skupštine daje pauzu od 1. sata da ukoliko se za to vrijeme ne steknu uslovi za nastavak
sjednice рredsjednik Skupštine o tome obavještava poslanika i obavezno zakazuje nastavak sjednice za
naredni dan. Taj naredni dan je bio danas i mi smo došli na nastavak sjednice. Poslanici druge dvije
odnosno dio poslanika nije došao na tu sjednicu. Umjesto toga neovlašteno potpredsjednik Skupštine
nastavlja Skupštinu iako on pomaže u radu predsjedniku na osnovu člana 46. Poslovnika i na osnovu
njegovog ovlaštenja obavlja poslove iz njegovog djelokruga.
Da nesreća bude gora, mi smo za tačku dnevnog reda na Skupštini na kojoj su bili predstavnici
Srpskog naroda imali tri tačke koje nam je poslao predsjednik u materijalima i raspravljali smo da se
unese i četvrta tačka dnevnog reda. Nastavlja se Skupština bez poslanika Srpskog naroda i ta Skupština
ima 83. tačaka dnevnog reda. Ja smatram da nelegalno održana nova Skupština, koja je ne samo
nastavila da radi iako je po Poslovniku bila dužna da je održi kada ju je po Poslovniku
zakazaopredsjednik Skupštine. On je zakazao po Poslovniku nastavak Skupštine za danas. On nije
prekinuo sjednicu. Donesene su odluke koje su vitalne za život naroda u ovoj republici. Ja predlažem
da jedino ono što se može da predloži da smatramo da takav nastavak sjednice nije ni održan. A sve
ono što je održano, a održano je i sa tačkama dnevnog reda za koje poslanici Srpskog naroda nisu ni
pozvani. Jer Skupština održana sa 9. tačaka dnevnog reda. O takvim tačkama nismo imali šansu ni da
raspravljamo. Prema tome, održana je neka nova Skupštinaod nelegalnog sazivača, u vrijeme kada nije
ni mogla da bude održana ja nisam pravnik, ali smatram da je teško povređen i Poslovnik o radu i da se
na osnovu člana 112. Poslovnika i nastavak Skupštine ili nova Skupština koja je održana bez
predstavnika i pozivanje Srpskog naroda održana ilegalno, a sve njene odluke za Srpski narod, a ja
mislim da bi trebalo i za sve druge smatraju nelegitimnim i nelegalnim. No, ja nisam pristalica forme
ali pošto se formi nažalost podredila suština onda smatram da i forma nije nešto što treba da dade
zanemareno pogotovo što je održana neka sjednica sa dnevnim redom koji nijeni ličio o na dnevni red
samo su uvrštene i tačke koje su trebale da budu, ali je od četiri koliko je predlagano održana neka
Skupština sa 9. tačaka dnevnog ređa a da mi o tim nismo ni raspravljali.
Zbog toga predlažem da se složimo i da zahtjevamo i od da se nastavak Skupštine ili neka nova
Skupština koja je održana nekog dana smatra potpuno nelegalno. A njeni rezultati, njeni zaključci
smatraju za nas nepostojeći. Ja sam gledao i nastavak te Skupštine "počinjem da stavljam navodnik na
taj dio" i mislim da on na sve ličio osim na Skupštinu. Mislim da nijeni bitno postojanje ili nepostojanje
kvoruma jer ona jednostavno za mene lično nije ni održana.
Drugo, predsjednik Predsjedništva nam je davno na jednoj sjednici ponudio žrtvu kurban narode
Bosne i Hercegovine za njegov suverenitet. Ja sam bio jedan od onih koji sam mu se zahvalio na toj
žrtvi smatrajući da ja ni sebe ni svoju djecu, a ni narod koji sam predstavljao, a danas smatramo da smo
zaista legitimni predstavnici jer o tome imamo Plebicitarni zaključak i Plebicitarnu odluku Srpskog
naroda smatramo da predsjednik Predsjedništva nema ovlaštenja da nas i naš narod svoje ako imai hoće
može, ne može na kurban da donese suverenitetu, da prinese suverenitetu. Mi na to ne pristajemo.
Mirotvorac, može sebe zvati mirotvorcem može sebe zvati, ali djela su ono koje će ga proglasiti. Ja bih
zaista htio da kažem jednu staru mudrost koja kaže gospodo za zla djela koja napravite u koaliciji ili u
dvoje odgovaraćete pred Bogom pojedinačno.
Hvala.
Hvala.
Izvolite!
Ima riječ gospodin Nedić.

….
(Slijedi traka 4)
(MOMČILO KRAJIŠNIK).
... a onda gospodin Vještica.
NEDIĆ:
Ja bih najviše volio kad bih sa ove govornice mogao uputiti jednu poruku Srbima, Muslimanima
i Hrvatima u BiH da smo mi živjeli zajedno 500 godina pod Turskom i da smo to preživjeli. Da smo
živjeli 40 godina pod Austrougarskom i da smo i to preživjeli, pa da smo živjeli nekih dvadesetak
godina u staroj Jugoslaviji, pa da smo i to preživjeli i da smo živjeli od 41. do danas pa dasmo i to sve
preživjeli, a poruka bi bila ta da ćemo mi živjeti i dalje, bez obzira šta se dešavalo i kako se stvari
odvijale i događale. A povodom ove sjednice i ove naše skupštine do sada jaimam nešto da kažem o
Aliji Izetbegoviću. Imam pravo jer mi jeto kolega kako on reče. Dva su velika čovjeka koji su srpskom
narodu trasirali put kojim će srpski narod putovati kroz prostor i vrijeme. To je Sveti Sava i Alija
Izetbegović. Sveti Sava je trasirao srpskom narodu put do sada, a Alija Izetbegović od sadа. Razlika je
samo u tome što je Sveti Sava tom putu dao i smjer kojim će srpski narod putovati, ali je nešto malo
bolji on je ostao srpskom narodu da izabere smjer na tom trasiranom putu.
Prema tome Alija Izetbegović bez obzira kako i šta se odvijalo on zaslužuje jedan lijep
spomenik od srpskog naroda što se tiče srpskog naroda u BiH i ove Srpske skupštine. Ja hoću da kažem
ovo, mi smo poslanici jednog dijela srpskog naroda, onog dijela koji nas je izabrao i na ovim našim
prostorima i ovomdijelu srpskog naroda mi možemo odlučivati samo o onim poslovima koji se tiču
ovog dijela i ovog naroda, ali odluke koje se tiče cjeline srpskog naroda mi niti možemo niti smijemo
donositi. Zato nikako ne mogu da shvate naša braća Muslimani pa šta je tošto mi nećemo s njima da
živimo, tako se bar njima čini? A jasam ih pitao pa jesmo li mi braća? Kaže jesmo. Pa jel možemo
zаjedno da živimo? Kaže može. Ali samo mi recite da li ste vi namaveća braća od one braće preko
Drine? Pa kaže nismo. A onda pobogu brate pa što vas to iritira što mi hoćemo da živimo i sa onom
braćom preko Drine.
Prema tome, Jugoslavija je stvorena, stvorio je srpski narod da bi živio u cjelini, da bi živio u
većini na nekakvom okupu i mi takve odluke možemo da donosimo kad se bude Skupština čitavog
srpskog naroda da ona odluči o cjelini i o interesu čitavog srpskog naroda. Što se tiče BiH o njoj imam
svoje mišljenje ovako. Bila je to država sve do 1463. godine kad je podpala pod Tursku i ostala jedan
Turski pašaluk. 1878. godine ulazi Austrougarska vojska, poslije Berlinskog Kongresa i Austrougarska
vlada Bosnom 40. godina i to je jedna provincija u Austrougarskoj monarhiji. U Staroj Jugoslaviji
Bosne nije ni bilo. Bila je Jugoslavija, a 1943. godine na jednom sijelu u Mrkonjić Gradu, čini mi se da
je na tom sijelu zabavljače i sijeldžije zabavljao kovački radnik Đuro Pucar Stari, stvorena BiH kao
Republika u Juguslaviji. Tu Republiku ili kako je neko zove i državu držala je jedna sila a nije je držalo
pravo, a ta sila koja je držala tu Republiku ili tu državu bio je Centralni komitet SK ili komunistička
Partija BiH. Ta sila je bila u onoj zgradi tamo koja je daleko važniji faktor i veća sila bila nego ova
skupština, ali je tu Republiku ili tu državu kako neko zove podržala tom silom vidljivom ili
nevidljivom ovih 45. godina. Međutim, kad je CK prestao da bude sila, kad je ova skupština postala
odlučujući faktor o BiH sad se ispostavilo da bi narodi trebali da odluče umjesto one sile. Sada narodi
ne trpe suverenitet nad sobom, a to neki ne mogu da shvate, što se tiče mene, ja pripadam Srpskoj
demokratskoj stranci i ne želim da u BiH nametnem nikome svoj suverenitet, ali Bogami ne mogu trpiti
ni tuđi. Prema tome BiH ne može ostati pravna tvorevina u ovakvom obliku i ovakvim granicama niti
će moći da postoji ni kao Republika ni kao država ako se narodi ne bi dogovorili o tome, jer nema više
CK, nema više sile koja tu Republiku drži na okupu, narodi će morati sjesti dogovoriti se ili ćemo ići u
jedan haos, jednu glupost i budalaštinu. Što se mene tiče ja bih od ove Skupštine zatražio da mi
formiramo instrumente vlasti i države odnosno vlasti da zadržimo bar u svome narodu red i poredak da
ne dođemo do tog haosa, a onaj ko hoće haos neka to traži i imaće ga.
Hvala lijepo.
Hvala lijepo, gospodin Vještica, a da se gospodin Novaković pripremi.
VJEŠTICA:
Gospodine predsjedniče,
Dame i gospodo.
Nastojaću da budem što kraći i što jasniji i konkretniji.
Zamolio bih sve narodne poslanike isto tako pokušaju uzdržati od nekih širih priča istorijskih
itd. Nalazimo se u vremenuu kojem očito moramo da branimo svoj kućni prag i svoje ognjište, pa
prema tome nemamo vremena za tolike rasprave.
Ja se slažem sa većimom ovdje iznesenih stavova s timšto želim jednu rečenicu na tu temu da
dodam. Pokušali smo najedan dostojanstven i valjan način kao što je to stalno srpski narod radio da
nadjemo zajedničku riječ sa druga dva naroda u BiH a vezano za transformaciju Republike BiH.
Međutim, u tomenismo uspjeli, zatim ne trebamo ni da žalimo, trebamo da se ... sebi okrenemo mi,
svoje zadatke znamo. Zbog toga ću biti konkretanu predlozima.
Predlažem da paralelno sa Ustavom Srpske Republike BiH koji je u toku izrade radimo i
usvojimo na narednoj SrpskojSkupštini, a dogovorićemo se o njenom terminu i sljedeće: znači
Ustav SRBiH, ustavni zakon za sprovodjenje za sprovodjenje Ustava SRBiH Srpske Republike, Zakon
o Vladi, Zakon o ministarstvima,Zakon o Narodnoj odbrani, Zakon o SDK, Zakon o Narođnoj banci i
o fondovima i Poslovnike o radu Srpske Skupštine. Nakon usvajanja Ustava i svih ovih akata koje sam
nabrajao a to je na narednoj Skupštini nužno je da izvršimo postavljenje predsjednika RepublikeVlade i
svih funkcionera od SDK Narodne banke, SUP-a, Narodne odbrane itd. to sve na toj narednoj
Skupštini.
Isto tako predlažem, da paralelno sa ovim radom na Ustavu i ovim zakonskim aktima naše
Srpske Republike paralelnoradimo i na - da predstavnici regija zajedno sa svim ovim ljudima iz
Sarajeva i ovim komisijama rade na izradi svih akata naših regija, jer ćemo u našem Ustavu da kažemo
da se Srpska Republika BiH sastoji od regija tih i tih itd.
Znači da i predstavnici i komisije autonomnih regija paralelno sa ovim ovdje komisijama u
Sarajevu rade da bi pripremili sva akta i za autonomne regije kako bi smo nakon Skupštine Srpske koju
ćemo održati ovdje i usvojili sve ove akte u rokudva do tri dana održati skupštine autonomnih regija i
na njimausvojiti iste te akte koji moraju biti u skladu sa Ustavom i ovim zakonima o kojim sam govori,
kako bi smo i na terenu i u SDK-u i SUP-u i NO itd. preuzeli vlast. Zato za sve ove obaveze a onesu
jako velike, jer mi formiramo svoju državu mora postojatimnogo discipline, mnogo rada i poštovanja
da kažem centra, ja to kad kažem,kažem zbog toga da mi na terenu ipak pravimo određene greške, zbog
toga insistiram od ove Srpske Skupštine da zaključkom odredi rokove do kojeg sve ovo mora uraditi. Ja
predlažem da to bude 15.2.1992. godine, jer je obiman posao i da se odredi operativni plan sa tačno
zadacima koih mora uraditi i kojem roku i da se izjasni ovdje može li uraditi ako ne možeda kažem da
ne može da biramo ljude koji mogu. Predlažem našempredsjedniku doktoru Karadžiću da osim
zaključka Srpske Skupštinekoji ćemo ovdje donijeti i odrediti ove rokove da isto tako po liniji Srpske
demokratske stranke da stvorimo određenu disciplinu i u Srpskoj demokratskoj stranici, s obzirom da
smo mi demokratska stranka i da nam je pušteno na terenu stvarno mnogo na volju. Međutim, nalazimo
se u vremenu u kojem moramo da branimo svoja ognjišta, svoje kućne pragove da nije vrijeme da
demokratiju već vanredna situacija, ja molimo da se o tome vodi računa i da se po toj liniji zavede red i
da se svi ovi zadaci moraju izvršiti.
Hvala.
Hvala.
Novaković, zamolio bih da se pripremi gospodin Čizmović.
NOVAKOVIĆ:
Gospodo poslanici.
U vezi sa prethodnom Skupštinama i sa izlaganjem predlagača predsjednika Predsjedništva
BiH, ja bih govorio iz prostog razloga što danas mislim da imamo dosta obaveza iz sopstvenog arsenala
kojeg moramo da uradimo. Bilo mi je relativno nejasno kad su Srbi na prethodnoj Skupštini izglasali
nepovjerenje Izetbegoviću i Silajdžiću. Znao sam u svojoj glavi da Srbi rijetko izglasavaju
nepovjerenje političarima drugih nacija i nacionalnosti koji suu srpskoj i jugoslovenskoj politici čine to
najčešće kada im dogori do nokata, bar je tako nekakvo bilo iskustvo i sa Brozomi sa Markovićem, ali
eto sada na prethodnoj sjednici je gospodin Izetbegović sebi oduzeo bilo kakva prava za zastupanje i
srpskog naroda, a Bogami i izvjestan broj i hrvatskih zastupnika to mu jeveć jasno dala do znanja. O
tome mislim da ne treba ni pričati. Sam suverenitet za kojim čezne je sebi dovoljno suzio.
U pogledu izvještaja .......u kome se navodi da BiH nijedo sada stekla uslove koji bi joj
omogućili priznanje nezavisnostinavodi še i dio rečenice u kome se kaže da bi eventualno putem
Referenduma ta dilema mogla da se razriješi. Znači nije Referendum isključivo dat kao rješenje nego
eventualno znači jedno od rješenja koji može da se razriješi bosansko-hercegovačka kriza. Možda sada
nemam potpuno sve u glavi da li smo iskoristili sve mogućnosti da obavijestimo konferenciju o
Jugoslaviji odnosno njene komisijeo svim našim pozicijama ali čini mi se da bi još neke stvari u
tomdijelu morale da potenciramo. Uz ovo naravno što je iznio prof. Koljević ostaje nekoliko stvari koje
se jasno moraju reći ljudima koji napolju imaju namjeru da odlučuju i o BiH a u krajnoj liniji o
srpskom pitanju.
Kako se misli da se izvrši kontrola granica u BiH kada su one praktično preko 90%
jednonacionalne, uključujući znači pripadnike srpskog naroda sa jedne i druge strane istočne granice,
Sjeverne granice, Sjeverozapadne, Zapadne i uključujući pripadnike hrvatskog naroda u dijelu
Jugozapadne granice. Na koji način se takva granica uopšte prosperitetno može kontrolisati.
Postoji isto tako pitanje kako se može kontrolisati teritorija BiH kada se zna da 64% te teritorije
drže Srbi, aSrbi ipak neće nezavisnu BiH. I neće ni po koju cijenu. Ostaje I to da Arbitražna komisija
razjasni u pravnom smislu mada su njeni najveći grijesi i promašaji u onom dijelu kome tražila
politička a ne pravna rješenja, šta sa formiranjem Islamske države na tlu Evrope, jer samo izlaskom
Herceg-Bosne, znači hercegovačkog dijela Hrvatske Muslimani u BiH dobijaju većinski dio od 51%, a
time sledeći ovakav politički trend njihovog vodi a automatski praktično prelaze na zakone koji će
omogućiti funkcionisanje islamske države. U daljem dijelu o kome se odlučivalo i koje smatram da je
za nas bitno, mora se uputiti zahtjev saveznim organima da predstavnici srpskog naroda u saveznim
organima i dalje ostaju u funkciji dosadašnjih saveznih organa dok se oni ne transformišu. U tom
smislu treba poseban dopis treba uputiti Saveznoj Skupštini jer Savezna Skupština će morati imati
svoju obavezu da formira ustavotvornu Skupštinu koja bi u krajnjoj liniji izvršila transformaciju
dijelova teritorija sadašnje Jugoslavije koje ostaju u zajedničkoj državi.
Dužan sam da kažem moje mišljenje o predstavnicima srpskog naroda jasno nam je da je naša
stara ljubav Jugoslavija sada u glavama naših najumnijih političara na izvjestan način i naš politički
interes. I u tom smislu Srbi su jednostavno u Jugoslaviju unijeli to što su unijeli dvije države i svu ovu
teritoriju i narodi imaju pravo da što su to unijeli i iznesu. U slučaju ako međunarodno okruženje,
međunarodno priznanje, međunarodna Pravda Ujedinjene Nacije pa ako hoćemo i Bog pravde ne budu
dali drugo rješenje nego da Srbi stvore Savez srpskih država, Srbi će ga velikodušno stvoriti ali
naravno sa svim svojim teritorijama kojima pripadaju. I u tom smislu mislim da i naš narod mora da
zna da se tako ponašamo.
Da li smo u svemu ovom zakasnili što se zbiva spolja jer naravno neko unutrašnje okruženje
informativno i spoljno okruženje iznosi da je neko već priznat. Najveća Međunarodna organizacija u
koju još imamo pravo da vjerujemo nije dotakla temu ...
(Slijedi traka 5)
(NOVAKOVIĆ) |
… treća međunarodna organizacija u koju još imamo pravoda vjerujemo, nije dotakla temu rastakanja
Jugoslavije. Znači, nadamo se da će za nas biti još i pravnog, a pogotovo pravednog rješenja. U slučaju,
ako nema nikakvog rješenja, onda Srbima ostaje da se brane, a toliko izglada da još znamo. Na kraju
bih završio sa jednom izrekom Vladike Nikolaja, i zbog sutrašnjeg Sv. Save, kada je davno cijenio
državu u koju nijemogao da se vrati, znači komunističku drugu Jugoslaviju, imali smo školu bez vjere,
političare bez poštenja, vojsku bez duhovnog jedinstva i državu bez blagoslova.
Možda smo stigli dotle da ćemo sutra bar nešto vjere i srpskih prosvetitelja imati u školi, možda
će nam konačno i vojnici napraviti jedno duhovno jedinstvo, a u slučaju ako nemaju u sebi dovoljno
vojničkog materijala da budu potpuni naslednici svih najboljih srpskih oficira, a onda bar da u
ovomtrenutku odrede što je u narednom interesu najbolje, a poslije toga da nam država još i dobije
Božiji blagoslov, pa smo ondai mi Srbi spašeni.
Hvala.
Hvala lijepo, kako smo se dogovorili gospodin Čizmović, iza diskusije gospodina Čizmovića,
daćemo, daćemo par predloga da usvojimo.
ČIZMOVIĆ:
Poštovani predsjedniče, poštovane dame i gospodo,

U odnosu na dati prijedlog o kojem je trebalo sadaodlučivati ja bih istakao to da ima nešto što
podrazumijeva dinamiku, naime Ministarski savjet koji djeluje kao privremeni ministraski savjet je
potreban da dadne program, i potrebno jeda dadne kalendar, znači kalendar zadataka i da se taj
kalendar izvršava, izvršenjem tog kalendara , tor programa daće seodgovor na sve predloge koji su dati.
Jer o tim prijedlozima na ovakav način odlučiti dаse mi slažemo da se mi slažemo sa takvim
prijedlozima. Mislimda je samo to zadovojena forma, jer forma traži i da sе оdredi određena dinamika
koja kaže koji posao se mora prethodnozavršiti da bi slijedio naknadni.
Sada bih iskoristio i svoje javljanje za diskusiju pa bih vam prvenstveno rekao da smatram da
ne trebamo biti ni porotnici ni žalbenici, zbog onoga što se desilo i zbog onogašto će se dešavati, što
slijedi, mi trebamo biti samo pristojne komšije onoliko koliko reciprocitet to bude nalagao. Ono za što
sam se javio da bi govorio jeste dvije teme, a to je tema pitanje granica, sa aspekta promjene statusa, i
pitanje sudbine rada poslanika odnosno funkcionera u saveznim organima imenovanim i delegiranim
od strane predstavničkih tijela Bosnei Hercegovine radi predstavljanja naroda Bosne i Hercegovine.
Što se tiče granica, svi republički ustavi, pa tako i Ustav BiH sadrže odredbe o granicama i
mogućnosti njihovog mjenjanja, odredba o granicama u Ustavu BiH proistekla je iz dva fundamentalna
principa, prvi princip, da su konstituenti države narodi koji u njoj žive i da je BiH u sastavu Savezne
Jugoslavije. Imajući ovo u vidu svaka promjena državnog karaktera i uređenja republike i tako davanje
drugačijeg karaktera njenim granicama, mora biti rezultat saglasnosti njenih naroda, polazeći od
ustavno-pravnog položaja naroda, politički i pravno jeispravno omorućiti svakom narodu stvaranje
svoje suverene i nezavisne države, temeljem prava naroda na samoopredjeljenje uz apsolutno
poštovanje volje drugog naroda, znači ne na osnovu jednostranog akta i upotrebom sile.
Predlažem, u cilju razrješenja ovog problemа da se pristupi hitnoj operacionalizaciji, deklaraciji
o osnivanju i proglašenju Srpske Republike Bosne i Hercecovine, te ostvare zadaci iz uputstva od
19.12.1991. godine.
U odnosu na rad u saveznim organima inače njihovoga rada istakao bih da svi savezni organi
uključujući i Skupštinu Jugoslavije su blokirani u svome radu pa zbog nedostatka kvoruma tako i zbog
nepotpunog sastava. Ozbiljno se postavlja pitanje postojanja ustavnog osnova za rad saveznih organa, i
bez predstavnika naroda koji su imali svoje predstavnike u ovim organima prije nastupanja posljedica
secesije. Odgovor na ovopitanje, a o čemu je raspravljala da je nazovemo opet – krnja Skupština Bosne
i Hercegovine, ne može se dati samo na osnovu normativnog dijela Ustava Jugoslavije, kojim je
utvrđen legalni uslov za rad i odlučivanje, znači sastav i kvorum, već je mogući ispravan odgovor
jedino temeljen osnovnim načela Ustava Jugoslavije koja su u ustavno-pravnom i političkom pravnom
smislu jača od normativnog dijela Ustava.
Cijeneći ovaj odnos postoji ustavni osnov da organiFederacije rade u nepotpunom sastavu koji
je posljedica secesije jer narodima u, i jer se to pravo prizna jugoslovenskim narodima u dijelu prvom
osnovnim načelima Ustava Jugoslavije.
Znači, uslovi za rad i odlučivanje se ne mogu cijeniti samo po osnovu normativnog dijela
Ustava Jugoslavije znači samo na osnovu principa legaliteta, već i prvenstveno po osnovu prava naroda
na odcjepljenje od Jugoslavije, znači po osnovu principa legitimiteta. Zbog toga, predlažem da se u
odnosu na uslovno rečeno Odluku Skupštine BiH ne odlučuje odlukom, već da to bude zaključak ove
Skupštine da je takva odluka pravno nevaljana.
Toliko. Hvala.
Dobro, ako je kojim slučajem i donijela onda je dobro.

Evo gospodin Vještica samo repliku.
VJEŠTICA:
Ja sam u cijelosti kod predloga koji sam dao, meni je jako dobro poznato na koji se način donosi Ustav,
zakoni itd. Međutim, mi nemamo vremena da čekamo tu procedure ne smijemo čekati, jedna grupa
ljudi te komisije mora raditi Ustav, druga, treća ili četvrta ove zakone koje sam ja ovdje pobrojao, od
Zakona o Vladi, Ministarstva, narodnoj odbrani SDK-u, Narodnoj banci itd. i da paralelno se na tome
radi, timski, jedna komisiji ovo, druga ono, i treća i četvrta ovo i da se to za narednu skupštinu
pripremi, da to usvojimo i da završimo posao da preuzmemo vlast u našoj državi Srpskoj.
Hvala lijepo.
Prije nego i ovako prećutnom dogovoru iznesem par ovih predloga koje smo mi ovdje
pribilježili, a koje ste vi predložili, samo da vas podsjetim i da one koji nisu u toku upoznam da smo i
da je izdat prema odluci ove skupštine Službeni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, to je
prvi broj, u kome su sadržane naše odluke koje smo mi donijeli, ja se stvarno prvo zahvaljujem
inicijatorima koji su pokrenuti ovu akciju, a drugo i realizatorima, kojima je bilo teže, ali evo koji su
inicijativu dali sigurno da zaslužuju posebnu zahvalnost.
Ovo ako neko nije od poslanika dobio, trebao bi da dobije. Ovo će vjerovatno biti, pored toga
što će biti glasnik naroda, jedna divna uspomena i nemojte ovaj prvi baciti, a ove ostale možete i da
negdje zaturite. Za četiri prve sjednice, a uskoro će biti izdat i drugi broj za naredne odluke.
Koliko sam ja vidio, ako možete da pomognete da završimo i da zaključimo nešto, to je
gospodin Koljević predložio.. da poništimo odluku o raspisivanju referenduma koje je raspisala da
kažem: ne mogu reći krnja, ja to ne volim da govorim ali djelimična Skupština, na ilegalnom
zasjedanju 24. i 25. januara 1992. godine i da predložimo našem Ministarskom savjetu da na narednu
sjednicu koja bi trebala biti u sklopu ovog koje je gospodin Vještica predložio, a vjerovatno će dvije
biti do 15. og februara, da predloži odluku takodje kako је gospodin Koljević predložio za raspisivanje
referenduma koji će se održati 30 dana poslije izvršene transformacije Bosne i Hercegovine usaglašene
od sve tri nacionalne zajednice sa ciljem da se Bosna i Hercerovina transformiše u konfederalnu
složenu zajednicu sastavljenu od tri pravna identiteta i referendum bi se raspisao po zahtjevu Evropske
zajednice. Znači 30 dana po transformaciji.
Ja sam mišljenja, ako mi nemamo posebne potrebe da diskutujemo da bi sе o ovom mogli izjasniti, ako
možete -- molim vas izađite, snima se.
Ja ni u kom slučaju nemam ništa protiv da se ova odluka definiše, ovo je sada zahtjev Ministarskom
savjetu da pripremi tu odluku.
RAJKO KASAGIĆ:
Ja bih želio pravno da ispravimo da ispravimo prijedlog odluke.

Mi ne možemo ukinuti odluku neku za koju smatramo da je nelegalno donešena, ta Skupština
koja je bila za nas inače po poslovniku nije legalna, po Ustavu nije legalna i mi samo možemo ovdje
konstatovati da je ta odluka ništavna o raspisivanju referenduma.
Možda Rajko bilo bi dobro da kažemo da su ništavne i sve one odluke koje su bile uključujući i
ovu.
Evo gospodin Zekić.
ZEKIĆ:
Samo ovako što se tiče plebiscita ja bih predložio da mi zauzmemo isti onaj stav kakav je
zauzela vlast prema našem plebiscitu, znači da pokažemo da је srpski narod suveren na svojim
prostorima i područjima da onako proglasimo njihov referendum onakvim kako su oni naš proglasili,
pošto smo istina i suvereni na svojim prostorima, da ponašamo se da stvaramo upravo suverenitet i da
postanemo suvereni nad svojim narodom i svojim prostorima.
Ja sam mislio da tu odluku pripremi Ministarski savjet gdje ću reći, da je taj referenđum koji je
predložila i usvojila krnja ta skupština na nelegalnom zasjedanju nije po ustavu nije po zakonu itd. То
dajemo nadležnost onome ko će pripremiti tu odluku, ali bi mi kažem za narednu sjednicu, a ovo što ste
vi rekli da mi kažemo da su te odluke ništavne koje su donesene na ilegalnom zasjedanju, a ovo bi bio
samo zadatak Ministarskom savjetu da pripremi takvu odluku sa vašim sugestijama.
Upadice sa mjesta.
Mora reći da to ne postoji ta odluka. Ja sam danas je nastavljena sjednica, da ona sjednica za nas
ne postoji. Nelegalna, pardon, hajde Čizmović da vidimo.
ČIZMOVIĆ:
Ja se izvinjavam, jedno što je ovdje problematično i sadržajno (ne)formalno (da) odlukama se

odlučuje meritum se rješava odlukom, a sve ono zašto tvrdimo da nema legitimiteta i legaliteta zato
donosimo zaključak, znači konstatujemo stanje nelegalno i nelegitimno, a odluka je akt koji
podrazumijeva i izvršnost, znači ona jeste jedan izvršni naslov, kakav možemo imati izvršni naslov
ovdje, znači zaključak koji po sadržaju jeste konstatacija nelegalnosti i nelegitimnosti.
Evo gospodin Čančar, pа dа pokušamo donijeti, sasvim je primjedba u redu, zaključak je da je

to ustvari nelegalno zasjedanje za nas ništavno i odluke koje su donesene na njemu.
Izvolite.
PETKO ČANČAR:
Dame i gospodo kolege poslanici,

Koristim se prilikom da čestitam izlazak prvog broja Srpskog glasnika. (Aplauz)
Mi se na ovaj način praktično u životu snalazimo na jedan demokratski način sprovodeći volju i
odluke srpskor naroda. Ovdje je usvojen dnevni red, analiza 9. zajedničke Skupštine Bosne i
Hercegovine. Ja prvo želim da iznesem par konstatacija jedan prijedlog i jedno pitanje.
Konstatacija u tome da se gospodin Izetbegović na visokom bosansko-hercegovačkom modernom
parlamentu ponaša kao da je na mevludu.
Drugo, njegov predlog, ako je njegov predlog referendumsko pitanje koje smo mi dobili na klupe na
latinici, ponovo je uvreda srpskog naroda i srpskim poslanicima, jer mi smo donijeli odluku da se
materijali pišu na dva pisma. Nastavak tzv. Skupštine nelegalne, trajao je onako kako je trajao i bila je
upravo prava seansa bućkuriša, kada se za deset minuta usvaja desetak tačaka, a da se niko živi ne javi
za riječ.
Vidjeli ste, imaju snimci.
Dakle, sadržaj referendumskog pitanja koji je predložen i onoga koje su juče objavila sredstva
javnog informisanja, je sasvim dijametralan, pa se postavlja pitanje čije je to pitanje referendumsko.
Ja mislim da bi pametnije bilo gospodinu Izetbegoviću da je na referendumsko pitanje uvrstio
sljedeće otprilike - kako to da u Sarajevu litar mlijeka i 1 kg. hljeba duplo je skuplji nego u Beogradu,
pa bi narod Bosne i Hercegovine odgovorio na takvo pitanje, a tako će vjerovatno i doći vrijeme da se
na takvo pitanje odgovori.
Hoćemo pod svaku cijenu nezavisnu državu, a plivamo i u svjetskim još u jugoslovenskim
dugovima između sebe.
I dao bih jedan prijedlog - da se ponovo oživi inicijativa oko saziva Svesrpskog sabora srpskih
poslanika na јednom određenom mjestu javno i dobronamjerno u ovoj našoj još postojećoj Jugoslaviji,
gdje bi srpski poslanici iz pozionih i opozicionih stranaka razmatrali trenutnu situaciju srpskog naroda
na Balkanu, ne samo u Jugoslaviji nego na Balkanu, i zauzeli odgovarajuće stavove i još jedan
prijedlog:
Da srpski poslanici ostanu u svim saveznim organima i organizacijama, s tim što bi trebalo onaj
broj onu kvotu iz Bosne i Hercegovine dopuniti poslanicima iz Srpske skupštine Bosne i Hercegovine.
Hvala vam.
Hvala. Evo biće predloga još, samo ovo što smo do sada.
Hajde Ljubo, izvoli.
LJUBO BISILJČIĆ:
Gospodo, kolege poslanici,
Ja predlažem, nakon izlaganja dr Koljevića da ova naša skupština usvoji sljedeći zaključak;
odnosno odluku da donese.
Raspisivanje referenduma predstavlja tešku zloupotrebu i falsifikovanje Ustava Bosne i
Hercegovine, te svestrano tome i obmanu naše i svjetske javnosti. Jer je doslovno prepisan amandman
60. s dodatkom riječi "nezavisan" koji ne postoji u tom amandmanu, a da pri tome nije uopšte pomenut
stav 2. izmjenjenog člana 1. Ustava Bosne i Hercegovine da je Bosna i Hercegovina dio Jugoslavije.
Stoga је raspisivanje referenduma na ilegalnoj sjednici 9. zajedničkoj sjednici bez prisustva poslanika
Srpske demokratske stranke nelegalan i nelegitiman protivan postojećem Ustavu.
Hvala vam.
Hvala.
Ako se sjećate na početku smo rekli da ćemo mi na kraju napraviti pauzu u međuvremenu I
odrediti Komisiju koja će pripremiti saopštenje kojima će se tačno snimiti naš stav koji ćete vi, ili
nekakvu rezoluciju nazovimo, zauzeti stav poslije ove cijele analize i koja će biti dostupna i sredstvima
informisanja, i podijeljena svim institucijama gdje se treba uputiti. Tako da će gospodin Ljubo ovo
moći da ukomponuje u to saopštenje ustvari, u tom aktu koji mi donesemo poslije ove sve diskusije.
Ako dozvolite, dobra je ispravka da ovo bude zaključak, kojim mi konstatujemo da je naknadno
zasjedanje ja moram reći da je to bilo zasjedanje Kluba poslanika HDZ-a i SDA-a i sve odluke koje su
donesene nelegalne, nelegitimne i ništave za ovu skupštinu i srpski narod.
Možemo li takav zaključak donijeti.

Ko je za?
Protiv? Niko.
Suzdržan? Niko.
Ja sam mislio da me samo prekidaju ovi iz SDA i HDZ-a, a vidim da ste vi najgori.
Molim vas pošto je ova odluka donesena bez Kluba srpskih poslanika i s obzirom da će njeno
sprovođenje trebati značajna sredstva ja mislim da bi trebali zaključiti danas da se finansiranje
referenduma ne može finansirati iz Budžeta Bosne i Hercegovine, iz budžeta društveno-političkih
zajednica zbog toga što u tim sredstvima učestvuje i srpski narod. Neka izvole finansirati sredstvima
svojih stranke.
(Aplauz)
Moram dati jednu ispravku.

Molim vas...
(Slijedi traka 6)
MOMČILO KRAJIŠNIK.
... Molim vas ako mi usvojimo ovaj drugi stav, za nas ovo ne postoji. Ako usvojimo ovaj
predlog drugi, koji je gospodin Koljević rekao, a koji sam ja pročitao, onda će se taj referendum moći
finansirati. Samo da pročitam. Normalno, ovo što je, da ne postoji, automatski čim ne postoji ne može
se ni finansirati. A evo kakav je trebao da bude predlog, to je gospodin Koljević, rekao, koji sad ne
sluša, šta predlažemo.
Zapravo, zaključak je da se Ministarski savjet zaduži da predloži na prvom zasjedanju Skupštine
srpskog naroda odluku o raspisivanju referenduma koji će se održati 30 dana poslije izvršene
transformacije Воsne i Hercegovine usaglašene od sve tri nacionalne zajednice sa ciljem da se Bosna i
Hercegovina transformiše u konfederalnu složenu zajednicu, sastavljenu od tri pravna identiteta i
referendum bi se raspisao na zahtjev Evropske zajednice i ponudio da se usaglasi na nivou republičke
skupštine. Znate šta, zahtjev je došao zvaničan, da se odgovori no tom osnovu. Mi nemamo ništa protiv
da se raspiše referendum u Bosni i Hercegovini, kad se transformiše Bosna i Hercegovina i kada se
ispune i usaglase ti zahtjevi. Ne bi bilo dobro da smo i protiv ovog referenduma. I mislim da niko od
nas nije protiv referenduma kad bi se ispunili određeni uslovi. Naš plebiscit je jasno rekao šta naš narod
hoće. A ovo je zahtjev Evropske zajednice, možemo gа udovoljiti ako se ukomponuje, normalno,
zahtjev srpskog naroda da ostaje zajedno u jednoj državnoj zajednici. Je li uredu? Samo da vam kažem.
Ovo zaključak, je zahtjev našem, diskutovaćemo tada kad pripremi tu odluku. Možemo li taj
zaključak, da zadužimo Ministarski savjet da pripremi ovaj predlog odluke na narednoj sjednici.
Ko je za?
Suzdržan?
Protiv?
Može se to ukomponovati, dа to bude isti zaključak, ali znate zašto, ovo je prvo, zaključak, da
konstatujemo da je nešto ništavno. A ovo drugо, gdје je i zatjev Ministarskom savjetu.
Nismo protiv zaključka, nego da vidimo da li će biti odvojena dva zaključka ili pojedinačno.
Izvolite.
MIJATOVIĆ:
Ja se slažem sa gospodinom Gavrom, s tim što želim ovo da kažem. I ja sam diplomirani
pravnik, ima nas dosta ovdje, i ne trebamo mi ovdje voditi ulaziti u detalje pravne. Mislim da
predsjednik Krajišnik ovdje izvanredno vodi, a da pravnici treba da daju kasnije odgovor na ovo. Svi
pravnici koji su izašli, i ја kао pravnik imam primjedbe na njihova izlaganja, ali namjerno neću da se
javljam. Vidite šta, nemojte da mi našu skupštinu pretvorimo u onu skupštinu koju smo gledali neki
dan. Predstavnici SDA izlaze i svaki nosi Poslovnik i svaki tumači Poslovnik a nemaju pojma o njemu.
Nemojte i mi tako a ispadnemo ovdje.
Gospodine Zekiću izvoli.
ZEKIĆ:
Radi se o sledećem. Ovdje zauzimamo određeni politički stav. I taj politički stav treba što prije
prezentirati javnosti. Jer mi najviše imamo grešaka zato što dozvolimo da se jedna stvar ohladi, i onda
poslije nema efekta. Oni su mogli reći da su hteli raditi, do danas pripremiti to. Jer prošlo je već jedan
dan.
Druga stvar, mi nećemo da budemo kao oni. Ako su oni demokrati, i ako tvrde da su demokrati,
ne mogu skupštinu za 20 minuta završiti. Mi hoćemo svačije mišljenje da se poštuje, da svako kaže, a
da na osnovu toga iznađemo najbolje rješenje. I prvo poštujući to ovdje, pokazaćemo i svima da
poštujemo i prema njima. A ne onako kako oni rade. I ono jednoglasje za 20 minuta ne može doći.
Molim vas nemojte, nije bitno kako ko drži, uglavnom da držimo današnju sjednicu sa željom
da se čuje svačije mišljenje, svakog od nas i na kraju da nađemo najbolje rješenje.
Donijeli smo ipak dva zaključka gdje smo jedan proglasili ništavnim, one odluke koje su
donesene na tom ilegalnom zasjedanju.
Drugo, da je zaključak, da mi u stvari, kojim dajemo zadatak Ministarskom savjetu da pripremi
takvu odluku za narednu sjednicu Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine u kome mi takođe
izražavamo svoju spremnost da izadjemo na referendum kad se ispune određeni uslovi, a to su:
- da se izvrši transformacija Bosne i Hercegovine i 30 dana poslije toga mi možemo izaći na
referendum. Ali kakva će ta odluka biti prepustimo to da Ministarski savjet to pripremi i da nam
predloži na idućoj sjednici, o datumu ćemo se dogovoriti kao što je rekao gospodin Vještica da mi
moramo biti u stalnom nekakvom zasjedanju. I dа rokovima udovoljimo.
Sljedeće što je gospodin Vještica rekao i drugi diskutanti, je njega pominjem, ja se izvinjavam,
pošto je bio decidan u nekim predlozima, to je da zadužimo Ustavnu komisiju koja je dobila zaduženje
u stvari, ali da je rokom zadužimo da za narednu sjednicu pripremi Nacrt ustava Srpske Bosne i
Hercegovine i ustavni zakon za sprovođenje Ustava. Normalno, zasnovane na Ustavu, zakonu i
zakonskim aktima, da ja ne bi sada tumačio pravo, niti Ustav, mi ćemo u svakom slučaju, nećemo raditi
nešto što ne bilo zasnovano na Ustavu i na pozitivnim zakonskim osnovama.
Može li da takav zaključak donesemo?
Ko je za?
Protiv?
Suzdržan?
Nema.
Konstatujem da smo jednoglasno usvojili i ovaj zaključak. Reći ćemo rok za sve, pa ćemo na takvim
rokovima to vezati.
Ja mislim da bi trebali da usvojimo krajnji rok 15. februar, ali da bi do 15. februara trebalo rješavati, ne
trebamo samo čekati 15. februar.
Upućivanje dopisa Narodnoj banci, to je predlog gospodina Karadžića. Ja sam dužan da dam
svoje mišljenje kao predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine, na zahtjev radnih ljudi Narodne banke
vezano za smjenu guvernera Narodne banke, i ja ću to dati no službenoj dužnosti. Ali ima pravo i ova
skupština da zauzme svoj stav i dа uputimo dopis Narodnoj banci, da kažemo svojim zaključkom koji
smo već naprijed naveli, smatrajte nevažećim odluku, da je razriješena dužnosti gospođa Hajra
Balorda, jer je to na ilegalnom sastanku na nelegalnom sastanku obavljeno, i za nas ta odluka nije
mjerodavna.
Izvolite.
Pored toga, ja sam dužan kao predsjednik Skupštine da odgovorim na njihov zahtjev.
Izvolite.
PLAVŠIĆ:
Ja bih htjela samo da upozorim na jednu odluku koju su oni donijeli a koja se tiče čisto naših
interesa. Vi znate da je bio predlog za dva kandidata, članove Ustavnog suda profesora Velimirovića i
profesora Lučića. Oni su to usvojili onako bez obrazloženja kao što su usvojili i bez ikakvog
obrazloženja da gospođa Hajra Balorda više ne može da bude guverner Narodne banke. Nama to baš
nije u interesu da se sada, ja hoću samo da kažem, danas bi morali da nađemo mehanizam kako da
prihvatimo tu njihovu odluku ili sa nađemo neko rješenje, evo zbog čega. Ustavni sud je potpuno
mrtav. To njima jako odgovara. Predsjednik Ustavnog suda Trnka, jednostavno je umrtvio tu
instituciju, a mi sada možemo kroz tu instituciju mnoge stvari da tražimo jer sada ističe, čini mi se
njemu, mandat, pa će gospodin Neđo Miličević, on bi sada po redoslijedu da bude predsjednik
Ustavnog suda. I imamo još dva naša kandidata, bilo bi jako dobro da riješimo taj problem. Ja ne znam
na koji način, ali molim vas pobrinite se da se to zbor ovoga ne oteže. Jer i sada trebalo bi sve ove
njihove neustavne akte da šaljemo na Ustavni sud.
Hvala lijepo.
Moram da kažem da je sasvim gospođa Plavšić upravu, da je to veliki problem. Ali u svakom
slučaju ne možemo jednu odluku prihvatiti a drugu ne, i naći ćemo modus kako to da napravimo. Ti
predstavnici su rekli da oni ne bi željeli na osnovu odluke jednog, ilegalnog zasjedanja da oni prihvate
svoj status kao sudije Vrhovnog suda. Оni žele to, verifikaciju ove skupštine. To nek ostane za narednu
sjednicu. Znači, u svakom slučaju sad ne postoji nijedna odluka koja je za nas mjerodavna sa onog
zasjedanja kojeg su oni već održali. A ovaj je problem veliki, mi ćemo to svakako zadovoljiti za iduću
sjednicu.
Slažete li se da uputimo ovaj dopis Narodnoj banci?
Ko je za?
Protiv?
Suzdržan?
Nema.
Sljedeća stvar. Mislim da je potrebno da donesemo jedan zaključak dа zadužimo Ministarski
savjet da pripremi odluku za narednu sjednicu ove skupštine da se uputi mjerodavni zahtjev Skupštini
SRBiH i ovom rukovodstvu da se izvrši diobni bilans Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine
koji će se moći realizovati poslije konfederalnog uređenja Bosne i Hercegovine. Ja mislim da taj
zaključak možemo donijeti i dati zadatak Ministarskom savjetu da to pripremi.
Ima li ko da diskutuje?
Ko je za?
Izvolite.
IJAČIĆ:
Ja moram da kažem da je ova sjednica Skupštine srpskog naroda, a nije samo ova, pravno
potpuno neprimljena i da je ovo оvdjе sada improviziranje nečega što se ne smije improvizirati. I neka
je samokritika, ali ovako ne možemo raditi. Donosimo zaključke o onome o čemu se zaključci ne
donose. Donosimo odluke da poništavamo nešto što mi ne možemo poništiti, mi možemo reagovati. I
neka bude moja greška za kroatizme, ali ovo je važnije ovo što ja kažem. Ne možemo ovako raditi, ako
me pitate za detalje, reći ću vam o svakom pojedinom. I ovako zaista ne može se raditi.
MOMČILO KRAJIŠNIK:.
Prelazimo da diskutujemo.
Zaključak je dа mi zadužujemo Ministarski savjet da pripremi.
Izvolite.
SKOKO:
Ja mislim da ova odluka vezana za diobni bilans, ja mislim da mi nismo spremni za diobni
bilans. Možemo jedino zahtjev da se razmotri ili priđe metodologiji diobenog bilansa. To je toliko
suviše komplikovan posao, prema tome, eventualno da se traži metodologija i način, što se tiče
diobenog bilansa, mislim da nismo u ovom trenutku nismo spremni.
Gospodine samo da se razumijemo. Ovo je zaključak da Ministarski savjet pripremi predlog za

narednu sjednicu Skupštine srpskog naroda da se pripremi odluka kako da se uputi zahtjev
Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini za diobni bilans.
I ne vidim šta je tu nepripremljeno. Znate šta је problem. Problem je ipak što će se konsultacija
vršiti na mjestu, pa ipak ne slušamo. Ništa, ovo je samo zahtjev dа se nešto pripremi. Kad će biti
stavljeno ovdje, da bude spremno. Ja bih volio, pošto ipak, ne bih htio da ovo improvizujem ništa. Ova
sjednica ima vanredni karakter. Da ono što možemo da donesemo, donosimo odluku, drugo su
zaključci, za narednu sjednicu. Jer može sad gospodine Ijačiću. Ja ne bih htio da improvizujemo jer ja
nisam htio da donosimo ni jednu odluku koju ne možemo provesti i koja nije uredu. Možda je gospodin
Ijačić mislio da ja donosim odluku, ia ne bih htio da donosim nikakvu odluku gdje ne možemo nešto
realizovati. A ako hoćete da vidimo, da se vratimo da vidimo, da li smo donijeli ijedan zaključak koji
mi ne možemo realizovati. I zaključci su zadaci nekome nešto da uradi.
Izvolite.
PJELOŠEVIĆ:
Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

Ја bih molio gospodu pravnike, ja pravnik nisam, da nas a to se ponavlja nekoliko puta, riješe
prava. Dozvolite da svugdje u svijetu pravo nastaje poslije političkih odluka. Mi imamo faktičko stanje
u kojem nema Jugoslavije, faktičko stanje u kome nema Bosne i Hercegovine. Faktičko stanje, da nema
ni Ustava Jugoslavije ni Bosne i Hercegovine, mi hoćemo svoj ustav da pravimo, prema tome, ne
možemo ga praviti na temeljima bosanskohercegovačkog ustava. I nemamo Ustav koji je pripremio
doktor Fu-Mu, Bog mu dušu pomogao, koji na Televiziji kada treba da napada muslimanski
nacionalizam pjeva pjesmu ‘od Trebinja pa do Brodskih vrata neće biti Srba ni Hrvata’. Da bi se to
ostvarilo, sve se fino i perfidno provlačilo kroz Ustav. Ja to od vas saznam, ja se u Ustav ne razumijem,
i neću dа se razumijem u Ustav. Ako ćemo praviti novi Ustav i novu zemlju, ona bacimo te papire, što
se zovu Ustav SRBiH i Ustav SFRJ. Idimo na faktičko stanje po kojem postoji država Slovenija u kom
postoji država Hrvatska u svojim vjerskim granicama i ja čak mislim da bi bilo pametno razmišljati o
priznavanju te dvije države. Idimo od toga da Мakedonijа neće sa nama, idimo od toga da Muslimani
neće sa nama, faktičko stanje jeste da mi moramo praviti svoju državu. Da li će se ona zvati Velika
Srbija, da li će se zvati Ujedinjene srpske zemlje, segment te države će biti i Srpska Bosna i
Hercegovina. Ona nema svog ustava, a ona neće Ustav Bosne i Hercegovine. Prema tome, gospodo
pravnici, pravite nam ustav i nemojte nas zamajavati time da ne možemo da po postojećem Ustavu da
to radimo.
Moram da ipak kažem. Iako ste vi ovo aplauzom ovo propratili ja mislim da ne trebamo se mi ni
u kom slučaju ljutiti ako pravnici daju svoje primjedbe. Ovo je potpuno uredu da svako treba da da
svoje primjedbe, jer ja ne bi želio da ova skupština ima improvizaciju. Nemojte da uskraćujemo
mogućnost da pravnici daju svoje primjedbe. I ovo što je rekao gospodin Ijačić, ja to nikako nisam
shvatio zlonamjerno, ili gospodin Skoko. Ne smije Skupština improvizovati. Možda je nesporazum. Ja
smatram da moramo dati zaključke, vezano za gospodina Vješticu, da dо određenog datuma se
pripreme,koji bi imali, vezano za ove prethodne predloge i svoju, dakle, bilo bi kao odluke, ili zakone,
ako dotle donesemo ustav ili imamo podlogu. Nema nikakve smetnje. Nije uredu ako mi sada
smatramo da ne može, ne možemo mi sada raditi nešto što bi bilo neustavno ili nezakonito, naći ćemo
podlogu kako ćemo donijeti.
Izvolite.
Ja ću samo još jedan zaključak predložiti, pošto је predložio Vještica de odredimo rokove do
kada bi se trebala sva akta za funkcionisanje Republike donijeti, da kažemo ne sva akta, nego
neminovna akta. To bi bio 15. februar.
Izvolite.
RODIĆ:
Gospodin Krajišnik je već rekao, što sam ja već mislio reći. Molim vas, ja predlažem danas о
analizi prekjučerašnje Skupštine što god izdiskutujemo i predlažemo da ovaj naš ministarski savjet kao
stručno tijelo pripremi odluke za sljedeću Skupštinu koju bi trebalo održati po meni što prije.
Drugo, da zamolim naše čelne rukovodioce. Pošto je ova prošla Skupština bez nas donijela
odluku o sprovođenju referenduma, da ako Televizija ne dozvoli vama stručnim ljudima iz naše
stranke, zakupite bar sat jedan dnevno, ili pola sata, i na Jutelu ili Sarajevskoj televiziji ili Beogradu
kada oni daju dnevnik, da objasnite našem narodu kako će se ponašati u vezi sa ovim referendumom
Hrvata i Muslimana. To je veoma bitno da bi se naš narod mogao snaći jer mi nećemo uspjeti dа
objasnimo čitavom narodu kako će se ponašati.
Hvala.
Аkо samo dozvolite još jedan zaključak, koji sam mislio da bi možda skratili neke suvišne
diskusije. To je da ipak ove rokove, da kažemo da to bude do 15. februara. Ako ima neko drugi rok. Da
se donesu određena akta koja su neophodna za funkcionisanje Republike Srpskog naroda Bosne i
Hercegovine, neću reći koja su evo daće Vojo. I normalno, vezano za to i druga akta koja su vezana za
regije, to sam mislio autonomne oblasti. Podrazumijeva se automatski po tome, jer će i u Ustavu i u
svim aktima biti predviđena organizacija i organizaciona uloga i autonomnih oblasti i regija i svih
ostalih. Ovo je predlog, da saslušamo gospodina Kuprešanina, pa ćemo usvojiti i ovaj zaključak.
KUPREŠANIN:
Dame i gospodo, pošto radimo na srpskom ustavu, duže vremena, već mjesec dva danа, ja
predlažem da se pod hitno, ako je to mogućeu toku ove - iduće sedmice napravi i završi srpski ustav da
se taj srpski ustav, pod hitno, odnosno u toku ove sedmice usvoji, da se imenuje srpska vlada, da se
imenuje predsjednik Srpske Republike Bosne i Hercegovine i da se imenuje potpredsjednik. To je
jedan od mojih predloga.
Drugi predlog jeste da se na istoj sjednici odredi srpska himna, himnu koju ćemo da imamo kao
srpska Republika, da se odredi zastava i da sе оdredi grb. To su moji predlozi...
(Slijedi traka 7)
/ KUPREŠANIN/
...se što je u ustavu, tako da na idućoj skupštini imamo i grb i himnu i zastavu. Hvala.
KRAJIŠNIK:
Hvala lijepo.
Mogu li da ponovim ovaj zaključak i da nastavimo sa diskusijom, a i novim predlozima.
Zaključak bi trebao da glasi da se zadužuje Ustavna komisija, Ministarski savjet da do 15. Februara
predloži ovoj skupštini usvajanje određenih akata neophodnih da bi smela Republika srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini funkcionisati.
Može li tako.
Ko je za? Protiv? Suzdržan? Nema.
Ja sam pokušao ovo što je dosada izneseno ovdje predložim i donio kao zaključke, a sada nastavljamo
sa diskusijom s time da bih zamolio, morao bih da me ovdje zamijeni jedan od potpredsjednika jer
gospodin Karadžić i ja bi trebali ić’ sada na put, ali vas molim na kraju bi trebali odrediti komisiju koja
bi trebala ovdje vama dati saopštenje ili rezoluciju ne znam kako to dа ovdje nazovemo gdje bi vi
usvojili sve ono što je bilo rezime ove diskusije, to je vezano za sjednicu, vezano za naše zaključke,
vezano za ono što je urađeno u nekakvom nelegalnom zasjedanju to bi trebalo da sadrži to naše
saopštenje i Rezolucija i da bude dostavljeno svim onim kome treba da se bude dostavljeno i
međunarodnoj javnosti i medijima i našoj domaćoj javnosti, ustvari institucijama u Jugoslaviji.
Evo gospodin Medić.
Ja bih zamolio gospodina Karadžića, a vama bi se zahvalio s time da vam čestitam sutrašnji
praznik Svetog Savu da ga u idućoj godini dočekamo u slobodi, sreći i zadovoljniji. Sve najlepše.
(aplauz)
Može li pauza da bude ipak pola sata.
Ja mislim da bi trebalo da odredimo Komisiju da bi mogli u pauzi raditi.
Predlog da tri člana naša stavimo u tu komisiju.
Buha, Ijačić i Zekić.

Ko je za? Protiv? Nema. Suzdržanih? Nema.
Pauza pola sata.
(Poslije pauze)
PREDSJEDAVAJUĆI:
Predlažem da nastavimo sa sjednicom.
Moliо bih da zauzmete svoja mjesta.
Možemo li da počnemo.
Po ovlaštenju predsjednika Skupštine koji je morao da ode hitno da se spremi zbog poslova koji
mu predstoje popodne, ja molim da prihvatite da zamjenik vodi ovu skupštinu do kraja.
Dok nam Komislja koja je imenovana ovdje sada završi rad ja mislim da je dobro da završimo
sa diskusijama onih diskutanata koji su se prijavili.
Htio bih samo jednu napomenu, a to je većina nas putuje, tu smo već četiri dana i mislim da bi
trebalo zbor ekspeditivnosti značajnih sredstava za koja smo vezani da ovu skupštinu završim što ranije
da ne bismo ostajali, jer bi eventualno neki morali da ostanu da noće još jedan dan, pa zato bih molio,
obzirom da imamo desetinu diskutanata još prijavljenih da prije svega budu što kraći, a drugo ukoliko
nemaju novih predloga ili nešto što je već ponovljeno da se ne ponavljamo da bismo ovu skupštinu
zaista završili ranije i da možemo poslije ovako dugog i napornog rada da idemo kući. Hvala vam
ukoliko prihvatate ove stavove.
Za riječ se javio gospodin Medić.
MEDIĆ:
Gospodine predsjedavajući, cijenjeni poslanici,
Ja ću se potruditi da budem što kraći, a osvrnuću se na tačku dnevnog reda koju smo mi ovdje i
usvojili a to je bila analiza procjena rada 9. skupštine Bosne i Hercegovine bez nas. Evropa i cijeli
svijet mora da zna da na ovim prostorima u Bosni i Hercegovini žive Srbi, srpski narod koji će i dalje
da živi i moraju o tome da vode računa, moraju nas priznati, ne smiju nas zanemariti, pa to važi i za
gospdina Izetbegovića. Naše komšije Muslimani, Hrvati i ostali sigurno znaju da nam je stalo da
zajedno živimo i što mi to vise želimo to gospodin Izetbegović očito pred čitavom javnošću želi da nas
razdvoji i u tome izgleda da i uspijeva. Njegova politička moć koja je sigurno velika trenutno na ovim
prostorima nije usmjerena.
Da ostanemo skupa, nego je usmjerena da nas što prije istera iz ove naše domovine, da nas napravi
nekom manjinom sa kojom bi se lako obračunao kad postane suverena ova država. Izjava da će se
žrtvovati mir u Bosni i Hercegovini za suverenost mir se neće sigurno žrtvovati, jednostavnije je,
bezbolnije je da se podijelimo a po meni ta dioba nije dioba nego da svak zadrži ono što je njegovo i
ubjeđen sam da ćemo tad u miru bolje živjeti. Ono što je naše nek bude naše, a ono što misli gospodin
Izetbegović kao trenutni lider da pripada njemu i njegovom narodu ja pozivam sve Srbe Bosne i
Herсеgovine da mu to jednoglasno ustupimo i podarimo i ubjeđen sam da se nikada za to nećemo
zalagati nego naprotiv mi ćemo mu pomoći da to i bude njegovo pa šta mu je to mu je.
Mi ne pravimo ovdje državu zato što nismo imali države nego je sad moramo praviti zato što
ova dosadašnja naša zajednička država po receptu Izetbegovića ne prizna nas kao suveren i
državotvorni narod. Pošto postojimo tu gdje jesmo, a imamo ono što je naše, to će onda i biti naša
država i to nam niko ne može osporiti. Dosadašnji zajednički rad u ovome domu, u parlamentu je bio
nemoguć uzaludno je bilo u tome se truditi, a to nam je pokazala ova prošla godina u toku zajedničkog
rada. I kad je bila podjela vlasti pitam se ko je morao biti skromniji nego što smo mi bili. Dali smo sve
najznačajnije funkcije i ministarstva vodeći računa da smo ljudi, da sa ljudima imamo posla i da ćemo
nastaviti ljudski život i rad.
Kad smo to ogromno ustupili sad je uslijedilo da ni poslanici nisu bitni iz redova srpske
nacionalnosti kad je potrebna kakva odluka za gospodina Izetbegovića, ubijeđen sam da znači
zajedničkog rada u parlamentu više nema na to ćemo staviti tačku. Ja sam se ovdje javio, ne što imam
pametnih predloga nego što me zadužila baza odakle sam došao za narod u Šipovu i u moje lično ime
sve su mrtve odluke, rezolucije, memorandumi, referendumi koje je donijela Skupština bez srpskih
poslanika i nikada niko neće uspjeti da to sprovede na tim teritorijama. Poručujem gospodi Srbima koji
žive po soliterima gospodo Srbi po sarajevskim soliterima to nisu vasa ognjišta i najvjerovatnije da i
niste čvrsto spremni da to branite, jel to i nije vaše to vam je neko dodijelio. Mi koji imamo svoja
ognjišta, koji nismo pohrlili u ove velegradove mi ćemo svoja ognjišta braniti i nikad ta ognjišta neće
se zvati drugačije nego kako su imali i do sada. Mi smo se izgleda malo umorili braneći da će biti
Jugoslavija, da će biti Bosna i Hercegovina, eto sad hoćemo da je napravimo konfederalnom, da vidimo
da moramo da živimo skupa, gospodo najvjerovatnije od zajedničkog života neće biti nigdje ništa nego
predlažem pod hitno da pošto je ne važe za nas odluke koje je donijela krnja Skupština, ja predlažem da
Srpska Skupština donese odluku da se svi funkcioneri povuku iz Bosne i Hercegovine srpski
funkcioneri sa funkcija koje obavljaju i da te funkcije obavljaju u ovoj skupštini i u ovoj državi koju
smo rekli da smo osnovali a da je to srpsko-bosanska-hercegovačka država. Dok god ne budemo to
uradili, dok god budemo gledali i ono ako, ako, ako, mogu vam reći da Japanci kažu samo jednom ako,
a tri puta zašto, a mi non - stop tu riječ ako, ako, pa ako, pa ako, ja bih da sa tom ako prestanemo i da
ovoj javnosti uputimo odavde stavove svoje, a ti su stavovi da mi vise nema šta da tražimo u ovoj
zajedničkoj Bosni i Hercegovini jer gospodo ne zaboravite da ova Bosna i Hercegovina je i dosada na
jednim određenim dijelovima pokazivala svoj suverenitet dok je na drugim dijelovima čak nije ni bila
ni država ni republika ni mjesna zajednica. Zapadna Hercegovina nije u Bosni i Hercegovini, to se zna i
ja mislim da ona nije u Bosni i Hercegovini da ima više od dvadesetak i nešto godina. Najvjerovatnije
da se radi i o većim godinama zato gospodo predlažem da ova skupština pod hitno donese odluku da
naši predstavnici u ovoj vlasti bosanskohercegovačkoj više nemaju šta da traže, da se povuku, kao što
gospodin Karadžić ne radi u SDA ne može ni gospodin Nadaždin da radi više u Vladi, nek radi u nekoj
vladi koju mi trebamo pod hitno osnovati.
Oko Ustava dva mjeseca treba, ja koliko znam da je proteklo vremena da se pravi taj ustav,
predlažem iduća sedmica, najdalje da to bude subota da nam se ponudi ustav i da taj ustav usvojimo i
da se prihvatimo svoga posla.
Gospodo, ja vas ubjeđujem da krajiške opštine već od juče ne primjenjuju nikakve propise, nikakve
deklaracije i odluke ove krnje skupštine koja je to donosila, tamo će vladati zakoni i tamo će vladati
propisi koje donese ova skupština jer je to za nas legitimna skupština. Hvala vam i doviđenja.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala gospodine Nediću.

Vidjećemo šta od ovoga da usvojimo, da gledamo šta da pripremimo i da sagledamo drugu
stranu medalje svakog prijedloga pa da eventualno ovakve zaključke donesemo na sljedeću skupštinu.
Za diskusiju se prijavio gospodin Milojević. Nije tu.
Riječ ima gospodin Gavrо Bogić.
GAVRO BOGIĆ:
Ja ću zaista vrlo kratko, jer ne vjerujem da će nam dugi govori mnogo pomoći. Ja znam da smo
i umorni, i tužni i radosni, kao što sam sada ubjeđen da mi i nakon godinu dana rada u ovom, zapravo u
onom kakvom takvom zajedničkom parlamentu nismo dovoljno naučili ni raspravljati, a pogotovo
nismo naučili rješavati krupna i teška životna pitanja prije svega u pogledu i u oblasti privrede i njene
problematike. Toliko je bilo govora u ovom dijelu političkom i o rezultatima koje smo postigli da
nemam namjeru da ni jednu rečenicu o tome kažem, ali želim u ovom drugom dijelu skrenuti određenu
pažnju. Мi smo i zato je data ocjena politički rješavali i mogli bismo reći i u ovakvom stanju i riješili
određena politička pitanja. I svakako izborili određeni status za naš narod što je sigurno i naš zadatak.
Mada će ta borba i dalje biti veoma teška i veoma duga, jer stvaranje države i kad ti svi pomažu je
težak i pretežak posao u našem slučaju sve je to teže jer su i interesi i prirodnih i neprirodnih saveznika
nešto drugačiji od naših. Ono što mene zabrinjava za sada više i od himne i od zastave jeste čime će i
od čega živjeti naša stranka i naša država, a prije svega i naš narod. Zato sam očekivao i u ovoj sjednici
više govora i više i konkretnijih predloga kako se ovo sve treba da rješava, šta je sa tom kakvom-
takvom našom privredom, vladamo li mi s time, imamo li mi informacije i potrebne kontrole, kako
najminimalnije povezati tu našu privredu i prije svega u ovim uslovima koji nam se već nameću od
danas obezbijediti u osnovi i novčane tokove i kontrolu nad njima, pa ako mi poslanici to ne vidimo,
ako nam Predsjedništvo naše skupštine na čelu sa predsjednikom ništa oko toga nije predlagalo što
moru i da razumijem zašto ne reaguje ministarski savjet , zašto šute ministri, ekonomisti, privrednici,
šta nam predlažu, ako mi ne znamo davatiim zadatke pa valjda se i partije i stranke i posebno države i
stvaraju i organizuju da bi vladale ne samo sa ljudima nego i sa proizvodima i materijalnim dobrima, a
sve to u korist i za radi svog naroda i boljega života. Ja znam da mi se može kazati sada da mi radimo
tako važan zadatak kao što je ovo političko uobličavanje i da možda i na ovoj sjednici nije potrebno o
ovome ovako govoriti ali moje je ubjeđenje i želim na to skrenuti pažnju da baš sa ove sjednice ta
razmišljanja i rad mora pod hitno da krene. Zato i predlažem a ne vjerujem da je to moguće ništa danas
uraditi na ovoj sjednici da već na prvoj našoj sjednici Ministarski savjet putem odgovarajućih stručnih
ljudi i resora da u stanju kakvom jesmo osnovnu ocjenu tih problema i ono na čemu mi moramo raditi
da to stanje poboljšavamo i obezbjeđujemo koliko-toliko proizvodnju materijalnih dobara, sasvim
svejedno hoće li biti u društvenom sektoru u zajedničkom ili privatnom ali to je jedan od veoma važnih
zadataka, tim prije što ćemo u daljnem radu na ovom polju biti i sprječavani. Hvala lijepo.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Riječ ima Ljubo Bosiljčić.

Ja odustajem od diskusije, ono što sam želio sada da kažem rekao sam malo prije.
Za riječ se javio gospodin Zlatko Kelečević.
ZLATKO KELEČEVIĆ:
Moje izlaganje sastoji se iz tri kratke konstatacije, jedno pitanje pet poluekstremnih predloga. U
Skupštini sramotno je ponašanje koalicionih partnera, a posebno Alije Izetbegovića. Dokazali su da su
neizlečivi dušmani našem narodu i da mi od njih jednom zauvijek povučemo zauvijek prijateljski
pruženu ruku. Drugo, za glad, sukobe i opštu propast koja uskoro slijedi u Bosni i Hercegovini mi
moramo u svim sredstvima informisanja ukazati na pravog krivca Alije Izetbegovića i njegove satrape
iz HDZ i SPO. Treće, o Aliji zna se uzurpirao je i mjesto u Predsjedništvu, pa Naim Kadić reče da je on
podpredsjednik a ne predsjednik Predsjedništva pa se gledao jutel, pa se i novinari zovu predsjednikom,
a da je diktator svojem narodu to je poznato i svojoj stranci, nama neće biti.
Pitanje, juče sam hodao ulicama Sarajeva, tri stotine ljudi me vuklo za rukav i nudilo tražilo od
mene marke, misle da sam ja neki bogataš, nudili su 105 dinara za marku, pa ja pitam čije se to pare
peru ulicama Sarajeva. Može li Služba unutrašnjih poslova da nešto uradi, mislim da su to one pare iz
Hrvatske to će nas dovesti, znate gdje će nas dovesti, a sad kratko, kao što sam rekao moji
poluekstremni prijedlozi. Aliji Izetbegoviću otkazati zа...
/Slijedi traka 8/
_______________
… Aliji Izetbegoviću,. otkazati zauvijek Federativnu Jugoslaviju kao njegovu rezervnu varijantu, treba
mu prestali biti žena u čiji se on krevet može vratiti kada ga sve druge žene iz svoga kreveta istjeraju.
To je jučer rekao gospodin Karadžić, oni imaju tu opciju mi ćemo ga jedva dočakati, mi moramo njemu
dati do znanja, gospodine ti si svoju šansu prokockao. Nema te više kod nas u našem krevetu za tebe
nema više mjesta. Drugo, hitno donijeti odluku o obustavljanju prodaje zemljišnih površina koje se
gruntovno vode na srpskom narodu. To ću samo u tri rečenice obrazložiti. Na početku rada ove
Skupštine jedan poslanik iz SDA je rekao da se treba uvesti dvojno državljanstvo, a to nije rekao bez
razloga, rekao je to s razlogom. Alija je poslije toga išao i u Libiju i u Iran da obezbijedi pare na
osnovu čega će ti po njima četiri miliona njihovih sunarodnika iseljenih u Tursku naseliti ovdje. Dalje
postoji još jedno moje saznanje da pošto Nijemci ne vole Turke, postoji opasnost dа Alija napravi
ugovor sa Kolom da jedan dio Turaka iz Turske naseli ovde u Bosni i Hercegovini, to ćе finansirati
Njemačka. Prema tome to je obrazloženje onoga šte sam malopre rekao dа se stavi moratorijum na
prodaju tih tog zemljišta naših krajeva. Dalje, da do referenduma vodimo pregovore sa Hrvatima iz
Zapadne Hercegovine, nadam se (da me ne svate pogrešno) na kakve pregovore mislim da nam se u
nečem poklapaju interesi jer se i oni zastupaju za konfederativnu Bosnu i Hercegovinu i oni se ne slažu
sa Hrvatima iz centralne Bosne to sam saznao iz razgovora s nekim od njih. Četvrto dа li ćemo sad i
bilo bi potrebno odrediti se prema "plavim šljemovima" odnosno prema sukobu Babić i Milošević što
je vrlo, vrlo bitno i za nas ko je tu u pravu i kakav stav zauzeti. Lično sam za Miloševićevu opciju, ali
neću sada da obrazlažem zašto, te sam dа uđe jednom u dnevni red, i još samo posljednje vrijeme je da
i mi zaigramo grubu igru makar i u žutoj štampi. Oni stravične stvari u ASU izmišljaju o nama. To su
laži mi u žutoj štampi treba da iznesemo poluistine koje su ustvari istine, a pošto nemam dokaza onda
su polu istine, a to je da je Bogićević primio milion maraka za to što je radio, da је Tupurkovski primio
milion i dvjesto hiljada maraka za to što je radio, da je Ganić potplaćen na žalost Srbija ga je školovala,
specijalizovala u Americi. Ajanović je isto tako primio neke pare i napustio Komisiju vojnu. Da malo i
mi to pišemo u žutoj stampi, pa neka se malo i oni češkaju, kada se mi njihovim lažima stvarno
moramo češkati.
__________________
Hvala gospodine Kelečeviću, ja bi molio da neprovjerene stvari bez obzira koliko o njima može
biti istine ili neistine, molio bi da na ovoj Skupštini ovde da ih ne iznosimo, bez obzira što to može da
bude, i ima pravo stav svakog poslanika, možda bi bilo dа bolje da zadržimo nivo ove Skupštine.
Slijedeći je se javio gospodin Jovo Kuprešanin.
Sljedeći je gospodin Rašula, pa Buha, pa Cancar, Milinković, pa Pejović. Predsjednik mi je
ostavio spisak redosleda pa bi ja molio da radimo s spiskom.
KUPREŠANIN:
Ја ću da budem kratak i još ću s nekoliko predloga da izađem. Prvi predlog jeste da se zaista
okončaju ove regije, da se dobije njihova dimenzija, njihova veličina, njihova kontura, da znamo zaista
šta je srpski tezitorij konačno. Interesuje me to vezano za Bosansku Krupu, za Bihać, vezano za Donji
Vakuf, Bugojno i Travnik. Takođe molim gospodu iz regije, kako se zove to Sjeveroistočna Bosna da i
oni dostave podatke o sebi. Mislim teritorijalne podatke, također podatke vezano za Semberiju, također
molim i predsjednika stranke , da se političko stanje u Semberiji sagleda kako jeste i da se prezentuje
pred ovu Srpsku skupštinu. Toliko od mene. Hvala.
_______________
Hvala lijepo. Mislim da je ovo čuo i gospodin Čizmović, kao koordinator regija, pa da ovo
njemu bude upućeno. Hvala lijepo.
Samo bi da provjerim, ja sam već kazao, gospodin Buha je sledeći.
______________
Gospodo, ја ću se potruditi da budem što kraći, pa ću samo da kažem nešto ne zbog vas i mene,
već zbog naših građana Srba koji bi htjeli a postavljaju pitanje da znaju od prilike, šta je to što su nam
uradili i šta je to što nam smjeraju i da samo pobrojim neke stvari koje su donesene mimo nas,
predstavnika srpskog naroda, počev od Deklaracije, Memoranduma, zahtjeva za priznavanje
nezavisnosti, te ovaj referendum. Sve što što su donijeli, doniјеli su bez našeg prisustva i ovako bi
mogli donijeti sledeću odluku da jednu trećinu srpskog naroda protjeraju, da jednu trećinu poislame i
рokatoličе jednu trećinu da ubiju bez nas dakle, to bi za njih znači bilo pravilno i ljudski i komšijski,
bratski, zato oni alaču zato oni vrše pritisak na Srbe, da odustanu оd Armijе, upućuju joj najpogrdnije
riječi, suprostavljaju јој sе, do sada su to činili Jugoslaviji to čine Srbiji, cjelokupnom srpskom narodu,
srpskim kadrovima, vidjeli ste na svim skupštinama ni jedan srpski političar, nijedan lider, ni jedan
vođa ne valja, njihovi su vječni , smeta im Armija zbog čega dа postavimo to pitanje, da bi mogli
izvršiti ono pavelićevsko, ono Budakovo obnarodovano kako postupiti sa Srbima, smeta im Armija.
Ovi dokumenti koje su usvojili bez nas upućuju na takav zaključak. Druga je istina da to što rade na
smješan način rade, da to rade polazeći i deklarišući se kao demokrate, što su bili pred izborima, zašto
su se i zаkleli, ali tu demokratiju su obmanuli, nametnuli su dvonacionalnu diktaturu, rade to uporno ja
bi rekao traljavo i smješno kao u cirkusu jer vidjeli ste ja sam bio posmatrač iz sobe, vidjeli ste da se i
sami sebi smiju kako nastupaju, podsjećaju na onog Karađoza i mene vjerujte podsjeća sve ovo što su
do sada oni donijeli kao dokumenta kao i ovaj poslednji na dnu Zmajevu pjesmu o "Jututuncima" i
“Juha-aha" jednoj smješnoj onomatopejičnoj riječi koja i nije zapravo riječ. Izglasali su vidite i odluku
da donesu, odnosno da izađu nа referendum to nas ne obavezuje i mi moramo tu da budemo jasni da
naš narod razumije jednostavnim riječnikom kazano. A da bi narod to ne samo razumio , nego i vidio
da se stvari rješavaju tako trebalo bi i podržavam sve one predloge da se svi zakoni koji su predloženi
od gospodina Vještice kao i Ustav donesu po hitnom postupku, odnosno ako treba ovde da izmjenimo
Poslovnik ove naše skupštine, a da ti dokumenti idu po hitnom postupku i uz to bi još predložio da ova
skupština donese zaključak i uputi Saveznom sekretarijatu narodne odbrane i Predsjedništvu zahtjev da
srpski regruti služe Armiju samo u onim krajevima gdje Srbi žive. Eto toliko. Hvala vam.
_________________
Hvala lijepo. Gospodin Buha.
Hvala lijepo Čančare, Milinković ne mogu da pročitam, mislim dа је gospodin Pejović. Hvala
lijepo Slobodan. Hvala lijepo. Gospodin Lero ne odustaje. Gospodine Lero izvolite.
LERO
Poštovana gospodo, ovde je dosta toga rečeno i ja ću biti dosta kratak i ne bi želio da ponavljam
stvari koje su već rečene. Čini mi se da nije naodmet pomenuti da se na čelu muslimana nalazi jedan
provjereni islamski fundamentalista koji je 9 godina ležao na robiji zbog svojih prljavih rabota iz
prošlosti. Ja mislim ...
________________
Gospodine Lero, ja bi zamolio da sačuvamo dignitet ove skupštine, bez obzira zadržimo tа
mišljenja svako za sebe.
LERO
Jа mislim da su stvari dotle dogurale da bi trebalo dati dо znanja svijetu i javnom mjenju
Jugoslavije da su sve predradnje urađene za jedan građanski obračun i ukoliko dođe do toga ne daj
bože najvjerovatnije bi se mnogi računi sravnjavali odavno i čekaju ća dođu na red. Ja bi iskoristio ovu
priliku da pozovem sve poštene, trezvene, pametne muslimane da ne slijede njihovo rukovodstvo i ove
ekstremiste koji ih vode i mislim da će ih dovesti do velike katastrofe. Moji predlozi. Ja bi dao nekoliko
predloga koji se uglavnom poklapaju s onim što je do sada rečeno s tim što bi hito da napomenem da
donošenje Ustava i ustavnih zakona treba da radimo paralelno s formiranjem vlasti. Ono što je
najhitnije mislim da bi ova skupština trebala da formira svoju Vladu i ta Vlada odmah u najskorije
vrijeme i najdirektnije da kontaktira i da sarađuje sa opštinskim vladama i da donosi konkretne odluke i
da to sve sprovodi u život, čini mi se da bi put preko nekih vlada, SAO krajina bio dosta dug i
nepotreban i bio bi komplikovan. Posebno bi ja istakao da se za ministra imenuje jedna роdesnа ličnost
vanjskih poslova i da taj čovjek u najskorije vrijeme kontaktira sa svim na međunarodnim faktorima
kako bi i naši predlozi mogli doći jednom na red. Mislim da je u tome bila velika tajna i uspjeh Pašića
kао velikog srpskog političara koji je imao jedno veliko i međunarodno priznanje i koji je sve planove
unapred skrojio u svijetu i onda ih obnarodovo. Na kraju ako hoćemo savez srpskih država treba da
pokažemo više volje i iz toga razloga bi ja predložio da mi Srbi imamo jednog vođu koji će da vodi sve
Srbe u krajinama, u Srbiji i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Toliko i hvala.
_____________________
Hvala lijepo gospodine. Gospodin Dragan Đurić.
DRAGAN ĐURIĆ:
Gospodine predsjedavajući, gospodo poslanici, mislim da će nama u ovoj skupštini biti teže
raditi nego u onoj, zato što smo izuzimajući gospodina Kalinića jednopartijska skupština. Imamo još
SPO ... su sve srpske stranke, vidite mislim baš zato što je predsjedavajući već prekidao Laru jer se ne
uklapa u … Hoću da kažem samo dvije tri stvari kako reče Pantelija jučer …… jednostavno sve što me
muči i što muči narod koji predstavljam mi gospodo moramo priznati das mo pali na jugoslovenskoj
ideji. Mi smo jahali jednu kobilu i vidimo da to nije došlo do rezultata. Naš zadatak se sastoji da
sačuvamo Jugoslaviju mi to nismo uradili. To naš narod mora da zna, da smo tu jednostavno
promašili... moji kad smo u ovakvoj situaciji da to nismo mogli sačuvati. Slovenci prave slovensku
državu, Hrvati prave hrvatsku državu, makedonsku državu prave Makedonci, na žalost izgleda da će i
Crnogorci praviti crnogorsku državu, muslimani će praviti muslimansku državu, a Srbi su mislim
jedinstven narod na svijetu oni hoće da prave jugoslovensku državu. Pa što i Srbi ne prave srpsku
državu kada svako pravi svoju nacionalnu državu. Prema tome mislim da narodu treba otvoreno reći i
mislim da trebamo promijeniti govorim o SDS i program nama treba da bude cilj srpska država, ako
sadašnji politički faktor u Srbiji možda nije za takvu koncepciju ove srpske države onda treba po meni
raditi na stvaranju nekakve ‘Zapadne Srbije’ ili ne znam kakav bi bio naziv ali na ovim zapadnim
prostorima treba praviti jednu državu. Republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini ja smatram i
vidim kao zbir regija odnosno ovih srpskih autonomnih oblasti.
Smatram kao prelazno rješenje do je ... srpske države, drugo je sada pitanje zbog međunarodnog
faktora da se ovi krajevi kao što su Semberija i ostali možda ne mogu sadašnji politički faktori u Srbiji
ne žele da se to…… Malo je to nelogično da Semberija koja je isključivo srpski kraj ne veže se za
Srbiju. Zašto mi gospodo čuvamo brozovske granice Bosne. Mi tu se ne ponašamo racionalno to je čisti
srpski mazoizam. Nemamo nijednog ... realnog razloga da čuvamo granice. Bosna, kakva je to granica
između Krajine da kažem Kninske i Republike srpske i Krajine ove Bosanske ona je po sredini jedne
planine. ... misa- Golubica to su rođaci, braća ista prezimena iste familije i isto sve. Što ja moram da
skrenem ovde pažnju vama koji niste iz Bosanske krajine. I koji nemate ljude na frontu. Srpski narod i
u Srbiji i u čitavom svijetu, a pogotovu srpski narod u Bosanskoj krajini nema moralnog prava ni pred
narodom ni pred bogom da ostavi kninsku krajinu u slučaju agresije ustaša koja će vjerovatno doći
tamo možda za dva ili tri mjeseca. Pitanje je koliko je moralno pravo i da žrtvujemo Zapadnu
Slavoniju. Ako uopšte ima suludih ideja a ima da se žrtvuje. Mi tamo iz krajine moramo poštovati krv
onih momaka koji su nam izginuli. Mnogi od nas su bili na sahranama i o tome se mora voditi računa.
Kad nip red bogom niti pred bilo kim mi nemamo pravo to da žrtvujemo. Bolje je, ako je izbor, mada
znam da nema vise nebeske Srbije niti nebeskih Srba, ali mislim da je bolje ona Lazareva opcija nego
da kreknemo pred ustašama. Bez obzira na sav taj međunarodni drugi factor neće nas voliti Srbe niko
na svijetu kad mi ne znamo da zaradimo. Osim ako ne bi promijenili vjeru i prešli u katoličanstvo. To
je jedno. Druga stvar, samo još da kažem a to je mi znamo da će se uvoditi valuta. Zato nama treba
minister finansija, treba nam srpska narodna banka, treba nam srpski SDK. Pitanje je šta misli vojni
factor u ovim krajevima ovi komandanti korpusa koji nisu bili u sukobima gdje nije prečišćena Armija.
Oni koji su učestvovali u ratu oni znaju kakav je to bolan i mukotrpan posao čišćenja Armije od
izdajica, oficira i drugih nacionalnosti i srbo-komunista što kažu. Treća stvar na terenu zahvaljujući
kompletnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i pravnom vakumu mi ne priznajemo tu bosansku vlast a
nemamo druge postoji organizovan kriminal, postoje paravojne formacije. Pod hitno se mora imanovati
ministar pravosuđa, a i vojske rekao sam da se vidi s tim vojnim faktorom, a policija je posebno
pitanje. Mislim da ovaj ministarski savjet ja nisam bio na toj skupštini možda zato kažem možda ima
jedan zbir ljudi možda osim trojice ili četverice koji ne primaju platu od ove države, Alijine ove
muslimanske Bosne i Hercegovine. Ne može se gospodo moramo biti realni, ma koliko bili Srbi, ne
možemo mi za odnosno, do tri sata raditi za Aliju i ovoj vladi i primate platu a od tri sata raditi na
stvaranju srpskih institucija, gospodo to ne ide. Mi to htjeli ili ne htjeli. Da budem iskren sadašnje
rukovodstvo, rukovodeći ljudi u policiji koji su za vrijeme komunizma vjerovatno priveli veliki broj
Srba zbog samog spominjanja Broza upamtite šta sam rekao, i dajte Bože da se ja prevarim a imam
jedno iskustvo jer za promjenu jednog komandira Srbina za Srbina nama je trebalo 9 mjeseci. Kakve su
tu veze dragi Bog sam zna. Hoću da kažem da sadašnji rukovodeći ljudi u policiji nikada neće stvoriti
srpsku policiju. Nikada neće stvoriti policiju…
Moramo ljude koji nisu opterećeni nečim što je rekao gospodin Kuprešanin koja neće…..
odluku donositi. Ako nikom na svijetu ne treba ne treba ni nama. Prema tome smatram da moramo
imati ljude nezavisne. Ili ovi ljudi da ne rade ovi ministri da ne rade u ovoj Vladi Bosne i
Hercegovine…….
/Nastavak traka 9/
ĐURIĆ:
... I da nisu finansijski i ekscesiozno vezani za ovu muslimansko hrvatsku kako hoćete ili nove
ljude koji su neopterećeni s tim faktorom. Ako hoćemo to da radimo i da to činimo.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Ja bih molio da ovi sljedeći diskutanti budu kraći,
Izvolite!
BUHA ALEKSA:
Čini mi se kada čujete zaključke da neće biti više potrebe da nastavljamo ovu diskusiju koju
smo nekako naširoko čini mi se osnovali.
Skupština Republike Srpskog naroda Bosne i Hercegovine na sjednici od 26. 1.1982. godine,
usvojila je sljedeće zaključke:
1. Odluka o raspisivanju referenduma građana Bosne i Hercegovine koji bi bio osnova za

pretvaranje Bosne i Hercegovine u nezavisnu državu. Donesena je na neregularan način i bez prisustva
Srpskih poslanika kao akt legalnih predstavnika muslimanskog i hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini ona može eventualno obavezivati samo pripadnike ova dva naroda. Za Srpski narod Bosne
i Hercegovine ova odluka je ništavna. Ništavne su i neobavezujuće odluke kojima se za dalji rad
predstavnicima Bosne i Hercegovine u svim Saveznim organima i institucijama, te o smjeni guvernera
Narodne banke Bosne i Hercegovine. Stilski ćemo morati malo intervenisati.
2. Skupština Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini će nastojati da se na Konferenciji legitimnih
predetavoika tri državnotvorna naroda Bosne i Hercegovine postigne saglasnost već započetoj
demokratskoj transformaciji tri državotvorna naroda u pravcu iznalaženja najboljeg državnog rješenja
za svaki od ovih naroda. Ako bi to rješenje bilo zajedničko za svi tri naroda, onda bi za Skupštinu
Srpskog naroda bilo prihvatljivo demokratsko izjašnjavanje građana i naroda Bosne i Harcegovine na
referendumu na kome bi bio potvrđen postignuti sporazum.
3. Skupština Srpskog naroda Bosne i Hercegovine zadužuje Ministarski savjet radna tijela i
druge ovlaštene predstavnike Srpskog naroda Bosne i Hercegovine da pripreme Ustav i druge
odgovarajuće odluke i akta kojima će se u najskorije vrijeme regulisati dalje državno organizovanje
Srpskog naroda Bosne i Hercegovine.
4. Mjesto Republike Srpskog naroda Bosne i Hercegovine je u zajedničkoj državi Srpskog
naroda. Demokratska transformacija Jugoslavlje ili ostatka Jugoslavije mora da se provede paralelno sa
državnim organizovanjem cjelokupnog Srpskog naroda u srpsku Federaciju ili Savez srpskih država.
Predlažem da to budu četiri zaključka mi smo se trudili da to bude nešto između pravnog akta i
saopštenja za javnost dok sam ja ovo radio Vidoje se malo mrštio vjerovatno pravnici drugačije vide
cijelu stvar, a mi drugi evo na ovaj ili sličan način. Pa smo htjeli nekao da pomirimo ovaj da kažem
pravnički i ako hoćete politički aspekt da kažemo narodu ono što mu treba reći da to kažemo na način
koji bi imao rang ipak zaključka ili odluke bar u političkom smislu.
Hvala.
PREDSJEDAVAJUĆI :
Hvala gospodinu Buhi.
a imam jedan prijedlog da prije nego što bi ovo postali zaključci ove Skupštine da vidim ima li
primjedbi na ovo.
Izvolite!
DRAGAN KALINIĆ:
Jedan broj poslanika je otkrio i ono što sam i sam želio. Prije svega da se apsulutno slažem sa
nadopunom ovog posljednjeg zaključka koji je dao gospodin Buha. Ja mislim da on pogađa suštinu
stvari naime potpuno je sazrelo vrijeme da su se neke iluzije posljednjih mjeseci počele potpuno da
gube pored ostalog naša iluzija nas Srba da mi možemo sačuvati Jugoslaviju kao do sada mislim da je
ta iluzija na izvjestan način razbijena ovom posljednjom konvencijom o Jugoslaviji u Beogradu.
A moje je uvjerenje da su nakon preksinoćnje Skupštine nadam se i Muslimani izgubili iluziju da mogu
sačuvati Bosnu i Hercegovinu onako kakva je do sada bila. Hrvati se izgleda najbrže oslobađaju iluzija
oni su svoje iluzije raščistili 1971. i od tada gotovo 20 godina rade na stvaranju države koju evo sada
gotovo da su zaokružili. Dakle, slažem se sa tim zaključkom i mislim da je sazrelo vrijeme da mi
definišemo svoj globalni nacionalni interes na teritorijama gdje žive Srbi i da vam pravo kažem ja bi
čak predložio da mi što je moguće prije u Beogradu, ili možda u Sarajevu iniciramo jedan sastanak
srpskih predstavnika, poslanika ili kako ćemo ga već nazvati srpskih pametnih glava na kome ćemo tu
našu novu politiku vezano za okupljanje Srba ne u veliku Srbiju već okupljanje Srba u jednu Federaciju
srpskih zemalja do kraja definisati.
No zašto sam izašao, malo sam odužio htio sam možda da naše zaključke da dopunimo da to
bude neka druga vrsta zaključaka još sa dvije stvari.
1. Mi smo u jednoj velikoj diplomatskoj defanzivi naše ponašanje napolju traži bitne korekcije i
ja mislim na nas ovdje Srbe u Bosni i Hercegovini to je nečuven gospodin Silajdžić za tri dana avionom
koji je vjerovatno plaćen i od našega novca obiđe 5 prestonica dobije nekakvu vrstu međunarodne
satisfakcije za ono što traži. Niko se ne osvrće na to što smo oduzeli to pravo, a da ga u stopu ne slijede
naši ljudi. Bilo iz Ministarstva inostranih poslova ili naši ljudi koje smo mi ovdje zadužili na Srpskoj
Skupštini dа nas predstavljaju vani. Trebalo bi ići sistemom on iz kancelarije, a mi u kancelariju. Ako
nas ne puštaju onda Konferencija za štampu, ako je on u stanju za tri dana da obiđe 5 prestonica Srbi
koji su ovako vrlo energičan i uporan narod mogu 10 prestonica da obiđu. Sa našim novcem, znači mi
moramo prema inostranstvu za ovo što sada radimo potpuno promijenimo našu politiku i da mi radimo
ono što ovi rade. Muslimani i Hrvati. Znači da se izložimo međunarodnoj javnosti i da tumačimo to šta
radimo ovdje na unutrašnjem planu.
2. Ja ću reći nešto što će izgledati ovako malo čudno to nije neka moja orginalna ideja
spominjala se ona u srpskim krugovima, a to je ja nisam siguran da je baš naša orijentacija na okretanje
samo naših južnih i balkanskih i susjedima na međunarodnom planu najbolja varijanta za nas.
Uz dužno poštovanje podrške koju mi od takvih susjeda ili nekih od njih uživamo. Znate, meni
se čini da će kad tad doći da ćemo mi sa onima koji vode u Evropi glavnu riječ, a to je trenutno
Njemačka da ne kažem Austrija kao Srbi morati da sjednemo na razgovore, na pregovore da jedni
drugima pružimo izvjesnu vrstu garancije tamo gdje nam se interesi na tlu bivše Jugoslavije dotiču. To
su interesi koji idu sadašnjom ili nekom budućem granicom Hrvatske.
Ti interesi naši Srba naspram Njemaca kao uticajnog faktora u Evropi, mislim da bi trebali biti
razjašnjeni i ili međusobno definisani. Meni se čini da mi i kao Srbi iz Bosne i Hercegovine možemo u
tom smislu dosta toga da učinimo. Pa da vam pravo kažem da postaknemo neke naše zvanične
predstavnike da zauzmu jednu aktivniju ulogu u toj vrsti razgovora. Druga stvar za koju mislim da je
važno da uđe u naše zaključke ili neko naše opredjeljenje to je mislim da je sazrelo vrijeme obzirom nа
sve što se dešava da se redefiniše naš odnos sa Jugoslovenskom narodnom armijom, reći ću ovako u
jednoj najreducioarnijoj formi na bazi međusobnog političkog i da tako kažem egzistencijalnog
interesa. Ne bi htio šire na ovakom jednom javnom skupu eksplicirati šta to znači svi znate otprilike šta
bi to trebalo da znači, ali sa Jugoslovenskom narodnom armijom mislim da je sazrelo vrijeme da se
sjedne i razgovara na bazi kako sam rekao političkog i egzistencijalnog njihovog i našeg interesa. Što
prije te bolje. Jer se teritorija može braniti naravno na pravnički i na Ustavan način i da se brani i
određenom fizičkom silom oni koji nemaju takvu silu ili bi ta sila za njih mogla u izvjesnom trenutku
da postane sporna da oslonac na nju bude eventualno nesiguran itd. nisu u stanju da sačuvaju te svoje
teritorije i da održe vlast koju treba na tim teritorijama da uspostave jer mislim da mi sada trenutno
razgovaramo o tome kako na srpskim teritorijama jer odavde od Republičkog do nivoa mjesne
zajednice uspostavitinašu vlast i organizovati se da ta vlast profunkcioniše.
Hvala vam.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala gospodinu Kaliniću.

Izvolite!
RADOVAN KARADŽIĆ:
Samo bih htio da sugerišem i da predložim ako ja imam pravo da predložim ali da sugerišem da
gospodin Kalinić prihvati da ovo bude da se odnosi ne sam na Jugoslovensku narodnu armiju nego da
se kaže da Savezne institucije Savezne države Jugoslavije. Uključujući i Jugoslovensku narodnu
armiju. Sve da bude isto samo da se kaže institucije Savezne države Jugoslavije ili prije svega, oni su
obavezni da brane naše pravo da ostanemo u Saveznoj državi dok god mi ne odlučimo drugačije. A mi
smo jedanput odlučili da ostanemo u Saveznoj državi Jugoslaviji svaka Savezna institucija dužna je da
to naše pravo poštuje i mora da učiniti sve u operacionalnom ili u svakom drugom pogledu kako na
unutrašnjem planu tako i na vanjskom planu da se naše pravo da ostanemo u Saveznom državi ma kako
se ona zvala kasnije imamo mi pravo da promijenimo naziv države, nema nikakvog problema, ali je
pitanje kontinuiteta države nešto zašto smo mi zainteresovani i zašto smo glasali na Plebiscitu. Da li
ćemo mi poslije u dogovoru sa našim komšijama i partnerima nešto izmijeniti to će biti na bazi
dobrovoljnosti i opet potvrditi na referendumu. Ali mi smo obavezni prema našem Plebicitu da se
držimo Savezne države, a Savezna država mora da se drži nas odnosno mora da nam omogući to. Ne
smije ništa Savezna država da uradi kako bi nas isključila iz Savezne države. Bez naše volje.
Ovo bih samo ako Dragan prihvata da to bude njegov predlog, pošto ja nemam pravo.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala najljepša.
Ja bih zamolio gospodina Buhu da ove zaključke pribilježi pa da ih možemo dopuniti.

Izvolite!
VOJISLAV MAKSIMOVIĆ:
Dame i gospodo, ja sam zaista mislilo da će proći jedan skup na kome ja ne moram da govorim
i vjerujte mi da se vrlo nelagodno osjećam ovdje kada sam za govornicom naše Skupštine.
Mnogo mi je lakše i mnogo sam više motivisan u onoj u koju više nikada ne bi poželio da
uđem.
Zato neću govoriti o onome što su već neki ja u cjelini prihvatam ove zaključke koje je
predložio gospodin Buha.
Veoma su mi se dopale i prihvatam naknadna razmišljanja i predloge gospodina Kalinića, i
veoma mi je drago da se nezavisni poslanici potpuno ravnopravno i sa puno entuzijazma učini potpuno
ravnopravno i sa puno entuzijazma uključuju u rad Srpske Skupštine. U smislu poboljšanja nekih od
elemenata koji ulaze u zaključke rekao samo nešto. Čini mi se da bi ovdje trebalo razdvojiti zaključke i
odluke. Ovdje ima elemenata za zaključivanje, a zaključci su za mene manja formalno gledano
kategorija od odluke. Ovdje ima potrebe da se donošenje decidnih pravno formulisanih odluka kоје bi
bile publikovane u našem službenom Glasniku čiji ste vi danas prve primerke dobili. Da to ostane ne
samo dokaz našeg zaista legalnog parlamentarnog rada nego i za buduću istoriju. Zato mislim da bi ova
grupa za zaključke trebalo možda da učini napora i da formuliše i neke od odluka koje bi se bili
izdvojeni iz ovih zaključaka. Ima zato više potrebe i neću vas mnogo zadržavati. U cjelini gledano u
ovim zaključcima dobrom dijelu osim onim što je naknadno dodao gospodin Buha, pokazuje se
prevelika suzdržanost. Ja sam za malo decidnije, detaljnije i probranije riječi koje bi pokazao naš
veoma negativan neprihvatljiv odnos prema svemu onome što su oni uradili na nastavku ove sjednice.
Prema tome u stilskom smislu dodavanje nekih adekvatnih riječi pooštrio bih ja naš stav.
Ja ovdje ne prihvatam bilo kakvo pravno suzdržavanje ja od naših pravnika ne tražim da me
sputavaju u kršenju zakona nego da mi pomognu da ja te zakone kršim. Jer mi slušajući te zakone i
slušajući naše pravnike doveli smo sebe do jedne inferiozne pozicije da ustvari često naše krupne ideje
ne dobiju i adekvatnu pravnu usmjerenost. Zato i ovo treba da imaju u vidu oni koji su pripremali ovaj
tekst zaključaka. Mislim da ovdje u zaključcima nije naglašeno dovoljno autonomnosti, puna
autonomnost da li u nekoj vrsti preambule uz pojedine te odluke autonomnost Srpske Skupštine. Mi
autonomno razmišljamo i donosimo autonomne zaključke. Isto tako nije naglašeno dovoljno činjenica i
fakat da se oni uspostavljaju Republiku Srpskog naroda i da ona ovdje bude u ovim zaključcima
detaljnije i bolje pomenuta. U vezi sa zaključcima odnosno, u vezi sa onim zaključkom koji daje neke
obaveze ministarskom savjetu ja bih dodao decidan stav na zahtjev i Ministarski savjet čijoj sam ja
sjednici prisustvovao i zaista sam bio zadovoljan njenim konstutivnim radom. Da taj savjet odmah na
prvoj sjednici izdvoji i imenuje tri resora. Tri osnovna resora koji su nama u ovom trenutku potrebni.
To je ze narodnu odbranu, za inostrane poslove i unutrašnje poslove. Normalno mislim na izdvajanje iz
postojećeg kruga ili ljudi koji su bili već članovi ministarskog savjeta. Istina formalno pravno gledano
nama su oni bili dužni i razgovor je bio takav dužni bili da nam već danas predlože koje bismo mi
ovdje imenovali. Jer je to u nadležnosti naše Skupštine. Ali bez ta tri resora mi ne možemo uraditi ništa
prema tome naše funkcionisanje naše izvršne vlasti je u ovom trenutku formalno. Ja ga bar još ne
vidim.
Ja sam veoma zadovoljan jednim razumnim i vođenjem tog savjeta i veoma dobrim sadržinama
ne tom savjetu našoj Vladi. Valjda sam ja možda manje tražio jer sam prvi put u životu bio na sjednici
neke Vlade a drago mi je što je to bilo baš Srpska.
Vezano je za ovo što su već rekli gospoda Kalinić i Karadžić sa našim odnosom prema
Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Naš narod je zbunjen tim odnosom kod nas vlada dobrim dijelom
nepovjerenje u ponašanje te armije, na osnovu iskustava koje je ona koje mi imamo koji su se veoma
negativno ispoljili u njenom ponašanju u Sloveniji i Hrvatskoj. Mi nećemo i ne smijemo dozvoliti
ponavljanje tih njenih grešaka i trebalo bi nešto učiniti da ta armija koja je barem iz mojih nekih
saznanja i u kontraktima samo zbunjena i ne zna šta treba da radi. Trebali bi učiniti da i ona malo bude
trezvenija i razumija. Za nekoliko dana ili možda mjesec ona će napustiti Makedoniju dolje bukvalno
razvaljuju te vojne objekte i nose sve što mogu jer su već izgubili puno toga u Hrvatskoj i Sloveniji.
Zato čini mi se da bi Skupština ova direktno trebalo da obaveže ministarski savjet u ovom slučaju za
mene je najvažnije predsjednik Ministarskog savjeta da on stupi u naše ime sa našim ovlaštenjem u
prave kontakte sa armijskim vrhom na ovome našem prostoru. Znači ovdje mislim prije svega na
osnovu armijske oblasti i nadležne oficire riječ je kako se ja ne varam 7 korpusa uključi i Kninski gdje
se nalaze armijska vrhuška. To je zadatak koji treba da uradi naš Ministarski savjet. Jа sam uvjeren da
oni znaju ne samo njima prenijeti ono što mi želimo od armije, nego sigurno da su oni i pravi partneri
da bi mi ovdje poslanici bili oslobođeni prvo od individualnih kontakata na koje smo prisiljeni u raznim
krajevima Bosne i Hercegovine da se tu da određeni legalitet našem ministarskom savjetu i da armija
tačno zna ko je njoj ovdje partner s kime će ona da razgovara.
To je neko moje razmišljanje povodom ovih zaključaka oprostite ako sam malo pretjerao.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala lijepo.
Ja bih zamolio prof. Maksimovića i prof. Buhu da nam malo i Kalinića da definišu one tačke 4 i
dalje odnosno ovih zaključaka.
U međuvremenu prof. Miljanović.
……
(Slijedi traka 10)
(MILJANOVIĆ):
...gospodine predsjedniče, gospodine predsjedavajući, dame i gospodo, braćo i sestre, ja sam se davno
javio, ali sigurno mi nije tačno napisano ime, pa ću sada samo dati nekoliko prijedloga:
1. Da u zaključcima konstatujemo kao Skupština srpskog naroda da se Evropa ta demokratska,
ta Evropa polisa itd. ponijela veoma pristrasno prema srpskom narodu u BiH jer mu je namijenila status
nacionalne manjine. Ja želim da upozorim da je čak član Predsjedništva i potpredsjednik SDP dr
Lagumdžija na onom sastanku vlasti i Opozicije na tu činjenicu ukazao, pa mi moramo tu činjenicu
konstatovati i izraziti apsolutno neslaganje s tim.
2. Smatram da u zaključcima treba naglasiti jeste o statusu trupa Ujedinjenih Nacija da one kako
smo već rekli dolaze na liniju razdvajanja ali da njihovo prisustvo ni u kom slučaju ne remeti
uspostavljanje srpske vlasti na odgovarajućim teritorijama da je to sinekvanon njihovoga prisustva.
Dalje smatram to nije za zaključke, ali apsolutno u našoj strategiji mora biti prisutno. Da u
preispitivanju spoljne politike trebamo do kraja ispitati pokret nesvrstavanja i uspostavljati buduće
srpske zemlje, uspostavljati odnose sa onim zemljama gdje to nalaže naš ekonomski interes kao
vrhunski interes a nikakve planetarne ambicije jednog samozvanog lidera siromašne male balkanske
zemlje. Veoma podržavam ono što je govorio kolega Bogić, naime, da svaku odluku koju donosimo
moramo sagledati njene ekonomske efekte. Smatram da u ovome prelomnom istorijskom času za naš
narod posebno moramo sagledati ponašanje inteligencije, po titulama koje posjedujemo mi ovdje
prisutni, ova je Srpska Skupština visokointeligentna, a da podsjetimo i na to da je i Sveti Sava u koga
se kunemo i poštujemo i volimo i molimo visoki intelektualac bio mjereno evropskim mjerilima onoga
i sadašnjeg vremena, ali mi ne možemo zaboraviti da među srpskim intelektualcima postoje i oni o
kojima piše bar u našoj strategiji o tome moramo voditi računa Dragoš Kalajić, moramo sa žaljenjem
zaključiti da danas i u ovom delu Evrope fenomen izdaje intelektualaca karakteriše isključivo srpsku
kulturu što delimično objašnjava i velike poraze srpskih interesa od spoljnopolitičkog do vojnog polja.
Hvala.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala lijepo.
Momo Vuković.
MOMO VUKOVIĆ:
Gospodine predsjedavajući, poštovana gospodo.

Ja bih prvo izrazio slaganje sa prof. Maksimovićem jer i ja ne pravnik vidim da u ovim
zaključcima ima i odluka i zaključaka pa bih preporučio da to pravnici očiste, prema tome očiste
zaključke od odluka, i da odvojimo to.
Drugo, mi imamo danas - danas smo dobili Službeni glasnik Srpskog naroda u BiH gdje stoji na
kraju da je list upisan u evidenciju javnih glasila. Predlažem da se ovaj službeni glasnik i svi naredni
dostavlja Skupštini SFRJ, Predsjedništvu SFRJ, SSNO-u i SIV-u. Prema tome, jer imamo zaključke
koji se na njih direktno odnosi i s druge strane želim drugi predlog da reafirmišemo naše predloge,
zaključke i preporuke iz ovog glasnika i onoga koji treba da se objavi, jer imamo obaveze. Želio bih
odmah da se osvrnem na ovu treću po redu odluku. Odluku o davanju ovlaštenja za prestavljanje i
zaštitu interesa srpskog naroda u BiH. Ja mislim da izražavam vašu želju, želimo da na sljedećoj
sjednici Predsjedništva Jugoslavije vidimo Radovana Karadžića kao našeg predstavnika, a ne da nam
sjedi na Televiziji Bogić Bogičević i da se predstavlja, jer smo to pravo oduzeli tom čovjeku i svim
ostalim ovim pomenutim, prema tome gospodin je tu Simović on je, on nas treba predstavljati u SIV-u,
prema tome želimo naše predstavnike da vidimo u tim organima.
Zbog toga sam i predložio da se ovaj Glasnik dostavi svim organima.
Hvala.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Možemo li ovo odmah praktički staviti? Ima li nekog iz Redakcijskog odbora.

Gospodin Ijačić.
IJAČIĆ:
U vezi sa ovim zaključcima i sam zaključak je nekakav akt, ali ovdje nema ništa što smo mi
tamo raspravljali što zaslužuje bilo koji naziv kao akt, jer mi ne donosimo tamo nikakve akte, nego se
izjašnjavamo o aktima drugih.
Zato molim vas nemojte insistirati ni odluka ni ovo ni ono, čak mislim da bi bilo bolje stavovi.
To su stavovi Skupštine ili saopštenje naše, nemojte insistirati da nešto zovemo aktom što nije pravni
akt, nije naš akt ako kažemo da njihov akt o opozivanju naših predstavnika u federaciji ne valja, nego je
to naše izražavanje našeg stava upoznavanje isto je tako i za one druge stvari. Nemojte insistirati.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Hvala lijepo.
Ja naravno nisam pravnik ali Skupština može da donosi i deklaracije, rezolucije, preporuke,
odluke i zaključke prema Poslovniku Skupštine koji smo prihvatili a ako nije u suprotnosti sa našim
poslovnikom.
Prema tome to može da bude deklaracija, zaključak, preporuka, odluka ili zaključci, to je ono
što Skupština može da donese. Pa bih molio imamo još gospodina Veselinovića, pa poslije molim,
odustajete. Molio bih profesora Buhu da vidim jesu li definisali zaključke, odnosno prof. jer bih htio da
stavim, nismo završili moramo usvojiti zaključke, oni postaju sastavni dio kada ih usvojimo.
Molio bih zbog toga da dopunjene zaključke stavimo na glasanje.
Prije zaključenja članovi Ustavne komisije da ostanu ovdje da se dogovore. Ja bih molio da ne
pravimo pauzu profesor Buha će doći sada da redigovane zaključke da to možemo usvojimo zaključke
da to možemo da usvojimo, jer to je suština današnjeg rada.
Treba nam definitivni tekst da ih možemo usvojiti.
BUHA:
Ja naravno sumnjam da sam udovoljio visokim zahtjevima svoga kolege Maksimovića što se
tiče stila i ove leksike kojom je trebalo pojačati ove zaključke teško je kad jednom pređe ruka popraviti
ono što je prvi put zapisano, ali i u tome pogledu čini mi se bar nešto uradili uz ovu prvu tačku smo
dodali još jednu rečenicu koja pojačava ono do čega nam je stalo.
Ja ne bih da čitam 1., 2. i 3. tačku izuzev nekih stilskih poboljšanja nije došlo do bitnije izmjene
teksta, ali bih zato pročitao još jedanput tačku 4. i tačku 5.
Tačku 4. zbog toga što mi se učinilo da je to stav koji je veoma naišao na odziv ovdje kod
poslanika a tačku 5. zato što je prethodno nismo čuli u definitivnoj verziji.
Mjesto Republike Srpskog naroda BiH je u zajedničkoj državi srpskog naroda, to je tačka 4.
Demokratska transformacija Jugoslavije mora da se provede paralelno sa državnim organizovanjem
cjelokupnog srpskog naroda u Srpsku Federaciju ili Savez srpskih država.
5. Neophodno je da se odmah redefiniše odnos prema jugoslovenskim saveznim institucijama, a
prije svega prema JNA na bazi obostranih političkih i egzistencijalnih interesa.
To je kao što vidite ova formulacija koju je sa ovoga mjesta predložio kolega Kalinić. Ja ne bih
tome dodavao nikakve pojedinosti ne bih išao na konkretizaciju, jer je priroda teksta takva. Vidjeli ste
od početka da smo išli na to da kažemo načelno ono što mislimo i načelno ono što je naše stanovište, a
uz ovo načelno bilo je naravno kazano masa ideja i predloga koji idu na konkretizaciju je li ovoga do
čega nam je stalo, ja vas molim da ostanemo pri ovom tekstu za ovu priliku i za ovu svrhu.
Ja se nadam da smo mi načisto šta treba uraditi za 14 dana odnosno šta treba početi raditi već
od sutra, kazano je to sa ovoga mjesta neke stvari se uz to i podrazumijevaju odnosno neke su stvari i u
onome što nije izričito kazano implicirane.
Ako ste istoga mišljenja, onda da usvojimo ove zaključke glasanje?
Meni se čini da je baš ova riječ "mjesto Republike srpskog naroda BIH" je u zajedničkoj državi
srpskog naroda.
Pa dajte bolji.
"Republika srpskog naroda treba da se nalazi u zajedničkoj državi srpskog naroda".
Može li tako?
PREDSJEDAVAJUĆI:
Ja bih molio da ako imamo primjedbi pa da to vidimo prije nego što stavimo na glasanje.
BUHA:
Što vam smeta ovo mjesto, nije mjesto mišljenja u smislu lokaliteta, nego u smislu jednog
državnog situiranja. Nije ovo nikakav ustavni akt, pa da moramo baš tražiti pravi terminus tehnikus.
_____________:
(Govori s mjesta)
BUHA:
Bolje je neka se sprovede. To se podrazumijeva. Ne bih ja to, ne bih to stavljao.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Ja bih da vidimo ima li?
BUHA:
Stilski ćemo još jedared ovo pročistiti.
PREDSJEDAVAJUĆI:
Ima li primjedbi na zaključke?

Predlažem da izneseni tekst zaključaka usvojimo.
Ko je za?
Hvala lijepo?
Ima li neko protiv?
Ima li uzdržanih?
Konstatujem da su zaključci koje je komisija predložila Skupštini Srpskog naroda Bosne i
Hercegovine usvojeni.
Hvala lijepo.
Pošto se više nije prijavilo diskutanata, zaključujem rad 6. sjednicu Srpskog naroda i 7. sjednicu
zakazat ćemo pismenim putem.
Hvala lijepo.
Sjednica je završila sa radom u 16 sati.

Sjednica

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Sjednica

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sjednica

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VI SJEDNICA SKUPŠTINE SRPSKOG NARODA

Magnetofonski snimak sa VI sjednice Skupštine

SA 6. SJEDNICE SKUPŠTINE SRPSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE

/održane 26. januara 1992. godine/

Sjednici predsjedava Momčilo Krajišnik, predsjednik Skupštine.

Otvaram 6. sjednicu Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine.

Konstatujem da je prisutno 55 poslanika i da imamo kvorumi da možemo punovažno donositi

1. Analiza rada zasjedanja 9. sjednice Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercerovine i

Za riječ se javio gospodin Zekić.

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, draga braćo i sestre.

Ja ću kratko, mi moramo pustiti poslanike zaista, alihoću da ukažem na nekoliko stvari.

Gospodine predsjedniče, kolege poslanici,

Ima riječ gospodin Nedić.

... a onda gospodin Vještica.

Hvala lijepo, gospodin Vještica, a da se gospodin Novaković pripremi.

Novaković, zamolio bih da se pripremi gospodin Čizmović.

Poštovani predsjedniče, poštovane dame i gospodo,

Dobro, ako je kojim slučajem i donijela onda je dobro.

Ja bih želio pravno da ispravimo da ispravimo prijedlog odluke.

Ja se izvinjavam, jedno što je ovdje problematično i sadržajno (ne)formalno (da) odlukama se

Evo gospodin Čančar, pа dа pokušamo donijeti, sasvim je primjedba u redu, zaključak je da je

Dame i gospodo kolege poslanici,

Možemo li takav zaključak donijeti.

Moram dati jednu ispravku.

Gospodine Zekiću izvoli.

Gospodine samo da se razumijemo. Ovo je zaključak da Ministarski savjet pripremi predlog za

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

Buha, Ijačić i Zekić.

Hvala gospodine Nediću.

Riječ ima Ljubo Bosiljčić.

Hvala lijepo. Gospodin Buha.

Hvala lijepo gospodine. Gospodin Dragan Đurić.

1. Odluka o raspisivanju referenduma građana Bosne i Hercegovine koji bi bio osnova za

Hvala gospodinu Kaliniću.

Ja bih zamolio gospodina Buhu da ove zaključke pribilježi pa da ih možemo dopuniti.

(Slijedi traka 10)

Gospodine predsjedavajući, poštovana gospodo.

Možemo li ovo odmah praktički staviti? Ima li nekog iz Redakcijskog odbora.

Ima li primjedbi na zaključke?

You might also like