Vožnja beskonačnom podzemnom željeznicom

Ideja da imamo pristup slikama iz kolektivnog nesvjesnog, pa čak i da

možemo posjetiti paralelne svjetove snova nije ništa prema zaključcima
drugog istaknutog istraživača na kojega je utjecao holografski model.
On je Stanislav Grof, voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za
psihijatrijska istraživanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research
Center) i profesor asistent psihijatrije na Medicinskom fakultetu John
Hopkins. Poslije više od trideset godina proučavanja neuobičajenih stanja
svijesti, Grof je zaključio da su istraživački putovi dostupni našoj
psihi preko holografske međupovezanosti više nego golemi. Praktički su
beskrajni.
Grof se za neuobičajena stanja svijesti počeo zanimati pedesetih godina
kada je u Institutu za psihijatrijska istraživanja (Psychiatric Resarch
Institute) u rodnom Pragu ispitivao kliničku upotrebljivost halucinogena
LSD-a. Svrha njegova istraživanja bila je odrediti može li LSD imati neku
terapeutsku primjenu. Kada je Grof započeo s istraživanjem, većina je
znanstvenika na iskustva pod utjecajem LSD-a gledala isključivo kao na
stresnu reakciju mozga na škodljivi kemijski spoj. Međutim, kada je Grof
proučio zapise o iskustvima svojih pacijenata nije pronašao dokaze za
bilo kakvu ponavljajuću stresnu reakciju. Umjesto toga, bila je uočljiva
jasna veza koja se protezala kroz svaku od pacijentovih seansi. "Činilo
se da iskustveni sadržaj nije nepovezan i nasumičan, nego da predstavlja
postupno otkrivanje sve dubljih razina nesvjesnog.", objašnjava Grof.
To je ukazivalo na činjenicu da seanse s LSD-om imaju važne posljedice
za praksu i teoriju psihoterapije, te je Grofu i njegovim kolegama
dalo poticaj koji su trebali da nastave s istraživanjem. Rezultati su bili
zapanjujući. Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om može ubrzati
psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za liječenje mnogih
poremećaja. Traumatična sjećanja koja su pojedince progonila godinama
izašla bi na vidjelo i bivala razriješena, a ponekad je čak dolazilo i do
izlječenja teških bolesti kao što je shizofrenija. No, još neobičnije bilo je
to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiču njihovih
bolesti i ulazili u područja nepoznata Zapadnoj psihologiji.
Jedno uobičajeno iskustvo bilo je ponovno proživljavanje osjećaja
kako je biti u majčinoj utrobi. Grof je u početku mislio da su ta iskustva
samo rezultat mašte pojedinaca, no kako su i dalje dokazi prikupljani,
uvidio je da je poznavanje embriologije inherentno u tim opisima često
daleko nadilazilo obrazovanje pacijenata s tog područja. Pacijenti su
točno opisivali neke značajke rada srca svojih majki, prirodu akustičnih
pojava u potrbušnoj šupljini, specifične detalje koji se tiču cirkulacije
krvi u posteljici, pa čak i detalje o različitim staničnim i biokemijskim
procesima koji su se odvijali u tijelu. Opisivali bi, osim toga, najvažnije
misli i osjećaje koje je njihova majka proživljavala tijekom trudnoće, kao
i događaje, kao na primjer, fizičke traume koje je iskusila.
Kad god je to bilo moguće, Grof je istražio njihove tvrdnje i u nekoliko
ih je prilika ispitivanjem majki i drugih uključenih osoba uspio
potvrditi. Psihijatri, psiholozi i biolozi koji su tijekom svoje obuke za
program (svi terapeuti koji su sudjelovali u istraživanju također su morali
proći nekoliko seansi psihoterapije s LSD-om) proživjeti sjećanja iz
vremena prije rođenja bili su isto tako zatečeni očitom autentičnošću tih
iskustava.
Najviše su zbunjivala iskustva u kojima se činilo da se svijest pacijenata
proširila izvan uobičajenih granica osobnosti i istraživala kako je to
biti drugim živim bićima ili čak predmetima. Na primjer, Grof je imao
pacijenticu koja je odjednom poslala uvjerena da je preuzela identitet
ženke pretpovijesnog gmaza. Ne samo da je opisala kako je to biti zatvoren
u takvom obliku, nego je i primijetila da su joj seksualno najuzbudljiviji
dio anatomije mužjaka iste vrste obojene ljuske na njegovoj glavi.
Iako žena prije toga nije imala nikakva znanja s tog područja, Grofov
razgovor sa zoologom kasnije mu je potvrdio da kod određenih vrsta
gmazova obojena područja glave zaista igraju važnu ulogu pri seksualnom
uzbuđivanju.
Pacijenti su se također mogli «spojiti» na svijest svojih rođaka i predaka.
Jedna žena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri godine,
i točno je opisala zastrašujući događaj koji je u to vrijeme zadesio
njezinu majku. Žena je opisala i kuću u kojoj je njezina majka živjela kao
i bijelu pregačicu koju je nosila - sve detalje majka je kasnije potvrdila
i priznala da nikada prije nije govorila o tome. Drugi pacijenti dali su
jednako točne opise događaja koji su se zbili precima što su živjeli prije
više desetljeća ili čak stoljeća.
Druga iskustva sadržavala su pristup rasnim i kolektivnim sjećanjima.
Pojedinci slavenskog podrijetla iskusili su kako je bilo sudjelovati u osvajačkim
pohodima Džingis-Kanovih mongolskih hordi, plesati u transu
s Bušmanima iz pustinje Kalahari, prolaziti ritual inicijacije australskih
Aboridžina, te kako je bilo umrijeti kao obredna žrtva Asteka. I u ovom
slučaju opisi su često sadržavali opskurne povijesne činjenice i razinu
znanja koja je uglavnom bila posve nepovezana s pacijentovim obrazovanjem,
rasom i prijašnjim doticajem s temom. Na primjer, jedan je neuki
pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipatska
praksa balzamiranja i mumificiranja, uključujući opis oblika i različitih
značenja amuleta i pogrebnih kutija, popis materijala korištenih pri
pričvršćivanju mumijine odjeće, veličinu i oblik mumijinih zavoja, te druge
ezoterične aspekte egipatskih pogrebnih službi. Drugi su se pojedinci
pak 'ugodili' na kulture Dalekog istoka, te ne samo da su davali impresivne
opise o tome kako je to posjedovati japansku, kinesku ili tibetansku psihu,
nego su i prenosili različita taoistička, odnosno budistička učenja!
U stvari, činilo se da uopće ne postoje granice onoga na što su se
Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama s LSD-om. Činilo se da su
kadri spoznati kako je biti bilo koja životinja, pa čak i biljka, na evolucijskom
stablu. Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica, atom, termonuklearni
proces unutar Sunca, svijest cjelokupnog planeta, pa čak i
svijest čitavog svemira. Nadalje, pokazali su sposobnost transcendiranja
prostora i vremena, tako da su povremeno iznosili nevjerojatno točne
informacije iz budućnosti. Što je još zanimljivije, ponekad su tijekom
svojih mentalnih putovanja susretali vanzemaljske inteligencije, neutjelovljena
bića (op. prev. - bića van utjelovljenja/inkarnacije), duhovne
vodiče s "viših razina svijesti" i druge nadljudske entitete.
Ispitanici su, osim toga, povremeno putovali u ono za što se činilo
da su paralelni svjetovi i druge razine stvarnosti. U jednoj posebno iscrpljujućoj
seansi mladić koji je patio od depresije našao se u nečemu što
je izgledalo kao druga dimenzija. Bila je sablasno osvijetljena i, premda
nikoga nije mogao vidjeti, osjećao je da je prepuna neutjelovljenih bića.
Iznenada je tik do sebe osjetio prisutnost koja je, na njegovo iznenađenje,
započela s njim telepatski komunicirati. Zamolila ga je da stupi u
vezu s parom koji živi u moravskom gradu Kromerizu i javi im da je
njihov sin Ladislav dobro zbrinut i da je dobro. Potom mu je dala ime,
adresu i telefonski broj bračnog para.
Ti podaci ni Grofu ni mladiću nisu govoriti ništa i činili su se potpuno
nepovezani s mladićevim problemima kao i samim liječenjem. Pa ipak,
Grof ih nije uspijevao izbaciti iz glave. "Nakon nešto oklijevanja i pomiješanih
osjećaja, konačno sam odlučio napraviti ono zbog čega bi me
moji kolege sigurno bili ismijali da su saznali za to." - kaže Grof. "Došao
sam do telefona, okrenuo broj u Komerizu i upitao mogu li razgovarati
s Ladislavom. Na moje zaprepaštenje, žena na drugoj strani linije počela
je ridati. Kada se malo smirila, isprekidanim mi je glasom rekla: 'Naš sin
nije više s nama; preminuo je, izgubili smo ga prije tri tjedna' ."
Šezdesetih godina Grofu je ponuđen posao u Centru za psihijatrijska
istraživanja u Marylandu (Maryland Psychiatric Research Center) te se
preselio u Sjedinjene Države. I ovaj je Centar provodio kontrolirane studije
psihoterapeutske primjene LSD-a, tako da je Grof bio u mogućnosti
nastaviti svoja istraživanja. Osim ispitivanja učinaka opetovanih seansi
s LSD-om na pojedincima s različitim mentalnim poremećajima, Centar
je također proučavao učinke na «normalne» dobrovoljce - liječnike,
medicinske sestre, slikare, glazbenike, filozofe, znanstvenike, svećenike i
teologe. Grof je ponovno otkrio kako se neprestano ponavlja isti fenomen.
Kao da je LSD ljudskoj svijesti omogućio pristup nekoj vrsti beskonačnog
sustava podzemne željeznice, labirintu tunela i prolaza koji su se
nalazili u podzemnim predjelima svijesti, labirintu koji je doslovce sve u
svemiru povezivao sa svim ostalim.
Nakon što je osobno proveo više od tri tisuće seansi s LSD-om (svaka
je trajala minimalno pet sati), i proučio zapise o više od dvije tisuće
seansi koje su proveli njegovi kolege, Grof je postao čvrsto uvjeren da je
na tragu nečeg izuzetnog. "Nakon mnogo godina muke i zbrke s koncepcijama,
zaključio sam da podaci ukazuju na hitnu potrebu za drastičnom
revizijom postojećih paradigmi psihologije, psihijatrije, medicine i,
najvjerojatnije, znanosti općenito." - ističe Grof. "Mislim da sada nema
nikakve dvojbe da je naše današnje razumijevanje svemira, prirode stvarnosti,
a posebice ljudskih bića površno, netočno i nepotpuno."
Kako bi opisao takve fenomene iskustava u kojima svijest nadilazi
uobičajene granice osobnosti, Grof je skovao izraz transpersonalno, a potkraj
šezdesetih udružio se s nekoliko drugih, slično mislećih stručnjaka,
uključujući psihologa i pedagoga Abrahama Maslowa, kako bi utemeljio
novu granu psihologije nazvanu transpersonalna psihologija.
Ukoliko naš dosadašnji pogled na stvarnost ne može objasniti transpersonalne
događaje, koje bi ga novo shvaćanje moglo zamijeniti? Grof
vjeruje da je to holografski model. Kako ističe, sve kljucne karakteristike
transpersonalnih iskustava - osjećaj da su sve granice samo privid,
manjak razlikovanja između dijela i cjeline, te međusobna povezanost
svih stvari - kvalitete su koje bi čovjek očekivao pronaći u holografskom
svemiru. Osim toga, smatra da uvijena priroda prostora i vremena u holografskoj
domeni objašnjava nevezanost transpersonalnih iskustava za
uobičajena prostorna i vremenska ograničenja.
Grof smatra da i gotovo beskonačan kapacitet za pohranu i dohvat
podataka također objašnjava činjenicu da vizije, fantazije i drugi psihološki
«geštalti» (op. prev. - od njemački gestalt što znači 'cjelina' ili
'oblik'; u geštalt psihologiji) sadrže ogroman broj podataka o osobnosti
pojedinca. Jedna jedina slika doživljena tijekom LSD seanse može sadržavati
podatke o općenitom životnom stavu pojedinca, traumama koje
je iskusio tijekom djetinjstva, podatke o tome koliko samopouzdanja
posjeduje, što osjeća prema svojim roditeljima, a što prema svom braku.
Sve to može biti sadržano u općenitoj metafori jednog prizora. Takva su
iskustva holografska po još jednom svojstvu, a to je da mali dio prizora
može sadržavati čitav zbir informacija. Stoga primjena slobodne asocijacije
i drugih analitičkih tehnika na detaljima prizora može prizvati
daljnju poplavu podataka o danom pojedincu.
Holografska ideja može poslužiti kao model za kompozitnu narav arhetipskih
slika. Kao što Grof primjećuje, holografija omogućava upotrebu
niza ekspozicija (op. prev. osvjetljenja), kao na primjer, slike svakog
člana velike obitelji, na istom komadu filma. Kada se to napravi, razvijeni
komadi filma sadržavat će sliku pojedinca koja ne predstavlja nijednog
od Članova obitelji, nego sve njih istovremeno. "Te istinski kompozitne
slike predstavljaju izvrstan model za određenu vrstu transpersonalnog
iskustva, kao što su arhetipske slike Kozmičkog Čovjeka, Žene, Majke.
Oca, Ljubavnika, Prevaranta, Budale ili Mučenika." - objašnjava Grof.
Ako se svako osvjetljavanje napravi pod donekle drukčijim kutom,
umjesto da proizvede kompozitnu sliku, film stvara niz holografskih slika
koje se naizgled transformiraju jedna u drugu. Grof vjeruje da to
ilustrira još jedan aspekt vizionarskog iskustva - tendenciju nebrojenih
slika da se razvijaju u brzom slijedu, tako da se svaka pojavljuje i odmah
potom rastvara u sljedeću, kao da se radi o magiji. Smatra da uspjeh
holografije u modeliranju toliko mnogo različitih aspekata arhetipskih
iskustava ukazuje na to da postoji duboka veza između holografskih
procesa i načina nastanka arhetipova.
Doista, Grof smatra da dokazi o uvijenom, holografskom redu izlaze
na površinu gotovo svaki puta kada netko iskusi neuobičajeno stanje
svijesti:
Bohmov koncept uvijenih i odvijenih redova, i zamisao da neke
važne aspekte stvarnosti ne možemo iskusiti i proučavati u uobičajenim
okolnostima od neposredne su važnosti za razumijevanje
neuobičajenih stanja svijesti. Pojedinci koji su iskusili različita
neuobičajena stanja svijesti, uključujući i dobro obrazovane i
napredne znanstvenike iz različitih znanstvenih disciplina, često
govore da su bili ušli u skrivena područja stvarnosti koja su se
činila autentičnima i u jednom smislu implicitna, i nadređena,
svakodnevnoj stvarnosti.