RADOVI HRVATSKOG DRUSTVA ZA ZNANOST I UMJETNOST III. (1995.) Uredni¢ko vijece: , Marko Beres, Marko Josipovic, Marko Sunji¢, Zeljko Ivankovié, Mirko Gruji¢. Glavni i odgovorni urednik: Marko Sunjié SARAJEVODesanka KOVACEVIC - KOJIC FRANJEVCI U GRADSKIM NASELJIMA SREDN- JOVJEKOVNE BOSNE * obimnoj literaturi o franjevcima u srednjovjekovnoj Bosni uoéeno je, izmedu ostalog, da su oni umjeli i znali da iskoriste pojavu i razvoj gradskih naselja u bosanskoj dréavi.' Kako je, prema regulama sv.Franje, njihovo osnovno naéelo “pokretljivost”, oni su rado i u Bosnu odla- zili u privredne centre, narogito u rudnike, gdje im se pruzala moguénost da utigu na okupljene rudare, trgovce i ostalo stanovnistvo. Nafa je namjera da u ovome izlaganju ukazemo na prisutnost, ulogu i znaéaj franjevaca u Zivotu srednjovjekovnih bosanskih gradskih naselja. Ovo izla- ganje se uglavnom zasniva na dubrovaékoj gradi, jer se iz nje moze najvise saznati o raznim vidovima njihovih svakodnevnih aktivnosti. I Pedeset godina poslije dolaska franjevaca u Bosnu osnovana je franjevatka vikarija kako bi se njihovom djelovanju dao jedan organizovaniji oblik. U Bosni iususjednim oblastima podizu se tada samostani, ali se ne moze poblize odred- iti kada su izgradeni. Najstariji je svakako franjevaéki samostan u selu Arnautovicima kod Vi- sokog (srednjovjekovno mjesto Mili) uz crvku sv.Nikole koju je podigao bosan- ski ban Stjepan IT. Isto tako, jedan od prvih samostana je Curia bani, kako se * Ovo je jedan od 40 referata podnesenih na znanstvenom skupu kojim je 18.-20.1V.1991 obiljezeno sedam stoljeéa bosanskih franjevaca. Svi referati su poslije izgorjeli (8.V1.1992.) sa zgradom Franjevacke teologije u Nedéaridima (Sarajevo). Naknadno je prikupljeno i ob- jauljeno samo 17 referata. Napokon smo dosli i do ovoga teksta pa ga sa zadovoljstvom donosimo. 18. Cirkovié: Istorija srednjovjekoune bosanske dréave, Beograd, 1964. 111., D.Kovatevié - Kojié: Gradska naselja srednjovjekoune dréave, Sarajevo, 1978., 284. Uspor: M.V.Batini¢: Djelo- vanje franjeugca u Bosni i Hercegovini, I, Zagreb, 1881.; J.Jelenié: Kultura i bosanski fran- jevei, I, Sarajevo, 1912.; D.Mandié: Franjevacka Bosna, Rim, 1968. 2 P-Andelié: Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovicima kod Visokog, GZM NS XVII Sarajevo, 33ponekad naziva franjevaéki samostan u Sutjesci, na 3to ukazuju i dosadasnja arheologka istrazivanja.® I pored naklnosti bosanskih vladara, u prve tri decenije po osnivanju bosankse vikarije, napori bosanskih franjevaca dali su veoma skromne rezu- Itate. Papa je jo8 u pogetku 1373. godine pisao da su gotovo svi stanovnici u Bosni “Sizmatici, heretici”, osim onih koje su franjevci obratili. Medutim, sedamdesetih godina XIV. vijeka dolazi do snaine katolicke ofanzive na Bal- kanskom poluostrvu, a franjevci su bili jedni od njenih glavnih nosilaca.* Tako, prema najranijem popisu franjevatkih samostana Bartolomeja Pi- zanskog iz. 1385/90. godine, na podrugju bosanske drZave, osim onih u Mila- ma i Sutjesci, franjevaéki samostani pominju se jo8 u Srebrenici i Olovu, znadi pored erkvenog i upravnog sredista i u dva rudnika.® Franjevcima je svakako isla na ruku i okolnost Sto su osnovna jezgra ovih naselja, bar u pocetku, bila sastavljena od rudara Sasa i dubrovatkih trgovaca, katolika, koji su u tudini ispovijedali svoju vjeru i vr8ili vjerske obrede po svojim obitajima. Pored svakodnevne saradnje i upuéenosti jednih na druge, Dubrovéani su pruzali franjeveima i razne vidove materijalne pomoéi. U svojim su testamen- tima ostavljali zamaine priloge pojedinim samostanima. Simon Dordié zavjeStao je 1387. godine samostanu male braée u Srebrenici 25 perpera srebreniékih gro’a i 4 gro8a za cipele.® Pa ipak, najveéi ugled uzivao je franjevacki samostan sv. Nikole u Milama, gdje se nalazilo sjediste vikarije, a ne franjevacki samostani u rudarskim na- seljima. Na ovo ukazuju i bogati pokloni Dubrovéana.’ Medu njima se posebno istige Mila’ Radomirié iz Podvisokog koji je ostavio erkvi sv.Nikole u Bosni, u Milama, 150 perpera, fra Martinu u Sutjesci 50, a fra Benediktu u Olovu 30 perpera.’ Prilikom izvrSenja njegovog testamenta 1398. godine gvardijan sv. Nikole, fra Ambrozije iz Senja, primio je u Du- 1962., 165.-167.; J.Kujundaié: O crkvi sv.Nikole u Visokom, Dobri pastir, XIX.-XX.Sarajevo, 1970., 171.-184.; PAndelié: Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973., 156., 226.-230.; PAndelié: Pogled na franjevacko graditeljstuo XIV. i XV. vijeka u Bosni, Radovi sa simpozi- Juma "Srednjovjekouna Bosna i evropska kultura”, Izdanje Muzeja grada Zenice III., Zeni- ca, 1973, 201.-202.; M.Anéié; Gdje je bio podignut prvi franjevazki samostan u srednjovjek- ounoj Bosni, Prilozi Instituta za istoriju, XX., 21., Sarajevo, 1985., 85.-113. 3 PAndelié: Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 165.-170.; 201.-205.; PAndelié: Pogled na franjevatko graditeljstvo, 204. 4 J.Sidak: Franjevatka "Dubia” iz 1372/3 hao izvor 2a povijest Bosne, Studije o “erkvi bosan- skoj” i bogumilstuu; Zagreb, 1975., 235.-236. 5 J.Jelenié; Kultura i bosanski franjevei I., 37.,; D.Mandi¢: Franjevacka Bosna, 37.-38., 228.- 243. 6 Historijski arhiv u Dubrouniku (HAD): Testamenta Notariae (Test. Not.) 7, fol.195’, 31.VIII. 1386. 7 U junu 1367. godine Malo Vijece donijelo je odluku da se posalje 100 lakata rase franjeveima su.Nikole u Bosni; J.Gelcich: Monumenta Ragusina IV., Zagreb, 189., 95., 25.VI. 1367. Andr- ija Gundulié zavjestao je samostanu sv.Nikole u Milama 6 litara srebra. Test. Not. 4, fol 106., 7.X1.1377. Radiga Markovié, Dubrovéanin koji je umro u Visokom, ostavlja erkvi su.Nikole 20 perpera i jednog konja. 1b.8., fol.92., 30.1. 1397. 8 Test. Not. 8., fol, 106°, 10.VII.1397. 34brovniku od izvrgioca testamenta darovani iznos, a istovremeno je to uéinio u svojstvu rektora crkve male braée u Sutjesci, kao i kustosa i rektora samo- stana erkve male braée u Kamenici, odnosno Olovu.’ Dubrovatki izvori iz druge polovine XIV. vijeka potvrduju navode Barto- lomeja Pizanskog o broju i rasporedu franjevatkih samostana na prostoru bosanske drzave, kao i o mjestu koje je medu njima zauzimao samostan sv. Nikole u Milima. Poéetkom XV. vijeka uslovi za rad franjevaca su bili tedki, ali su se uskoro, u drugoj i narocito treéoj deceniji XV. vijeka znatno poboljali. Kralj Tvrtko IT. je Stitio i pomagao rad franjevaca, a docnije ih je i kralj Tomas veoma favori- Poslije popisa Bartolomeja Pizanskog iz 1385. godine, prve slijedece podat- ke o franjevaékim samostanima u Bosni donose turski izvori iz druge polov- ine XV. vijeka. Po njima, pored veé poznatih u Sutjesci, Srebrenici i Olovu, franjevaéki samostani se javljaju u Fojnici, Kreevu, Visokom i Zvorniku, kao iudrugim mjestima.” Veéinu njih navodi i Luka Vading, hroniéar franjevatkog reda iz XVIII. vijeka.” Mnogo pouzdanije i pribliznije datiranje o nastanku novih samostana u prvoj polovini XV. vijeka pruzaju oporuke pojedinih Dubrovéana. U njima se po prvi put pominju franjevacki samostani, i to u Podvisokom (1414.), u Zvorni- ku (1423.), Fojnici (1442.), Kregevu (1449.), Vranduku (1440.), i Boboveu (1449,)." Dakle, u prvoj polovini XV. vijeka novi franjevacki samostani se podizu u gradskim naseljima s jakim dubrovatkim naseobinama, to jest u srednjoj Bosni (Podvisoki, Fojnica, Kreevo) i srednjem Podrinju (Zvornik). Vazno je skrenu- ti paznju i na éinjenicu da se Podvisoki, kao i rudnici Fojnica i KreSevo, pom- inju veé u drugoj polovini XIV. vijeka, ali da do podizanja franjevatkih samo- stana dolazi tek u vrijeme njihovog privrednog procvata."* S druge strane, nije sluéajno &to se franjevacki samostani u Visokom i Zvorniku javijaju ranije nego u Fojnici i KreSevu jer su ova mjesta bila centri trgovine veé tokom prve tri decenije XV. vijeka, dok Fojnica i KreSevo to postaju kasnije, tek poslije tridesetih godina XV. vijeka. ° U Fojnici je bilo i redovnica koje su, bez sum- nje, pripadale franjevackom redu. 9 HAD: Distributiones Testamentorum (Dist.Test.) 6, fol.2 12.X. 1398. Ovo je prvi put da se Olovo spominje kao sjediste kustodije. Uspor.D.Mandi¢, Franjevacka Bosna, 231. 10 S.Cirkovié, 285.-286., 319.-320. Uspor.P.Zivkovié, Jakou Markijski i bosanski franjevcci (Pokuéaj reformiranja bosanskih franjevaca), Istorijski Zbornik, god.V., br5., Banja Luka, 1984, 169.-182.; P.Coshovié: Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443.-144., Banja Luka, 1988., 11.-189. 1 AHandiié: Najraniji turski izvori o rudnicima i trgavima u Bosni, Prilozi, Institut za istor- iju X/2, Sarajevo, 1974., 160.-161. 12 L.Wadding: Annales Minorum, tXV., 1933., 396.-398. 13 D.Kovaéevié - Koji¢: Gradska naselja, 285.-286. Uspor.nap. 47. 14 Isto, 30., 33.-34., 39. 15 Isto, 156.-164. Uspor. D.Kovaéevié - Kojié: Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godisnjak 35Na osnovi podataka pojedinih hronigara franjevackog reda, samostan u Milama se identifikuje s franjevatkim samostanom u Podvisokim, pa se u istorijskoj literaturi postavlja pitanje njihovog medusobnog odnosa. Medutim, Dubrovéani koji Zive u Visokom bogato daruju sv.Nikolu i franjevacki samo- stan u Milama, a pored toga posebno govore o crkvi i franjevatkom samo- stanu u Podvisokim, i to samo u razmaku od Sest godina. Prema tome, oni ne izjednaéuju Podvisoki i Mile. Zbog toga je sasvim prihvatljivo gledigte da je upravo u vrijeme naglog privrednog razvoja od potetka XV. vijeka, u Podvi- sokim bio podignut novi franjevaéki samostan. * Radié MiSetié, Dubrovéanin iz Fojnice, zavje8tao je po 5 dukata crkvama u Olovu, Vranduku i Boboveu za izgradnju kuéa za stanovanje male braée. Franjevatki samostan u Olovu pominje i Bartolomej Pizanski. Crkva sv.Marije i franjevaéki samostan u Podvranduku poznati su takode i iz ugovora sklopl- jenog 1462. godine u Sibeniku izmedu gvardijana Stjepana, i Sibeni¢kog ki- para Ivana Hreliéa. Zbog nejasne stilizacije u pomenutom testamentu, nismo sigurni je li ba’ u Bobovcu postojao franjevacki samostan.'* O samostanima u gradskim naseljima zapadne Bosne, gdje nisu zalazil dubrovacki trgovci, slabije smo obavijeSteni. Dubrovacki vlastelin Mihailo Andrije Sorkoéevié 1421. godine sastavio je testament u Livnu, lezeci kod fran- jevaca (in luogo di fratri di san Francesco). A franjevci u Jajcu nisu Zivjeli u samostanu kako je to propisano.” U Drijevima, éuvenom trgu na uSéu Neretve, s jakom dubrovatkom naseobi- nom, veé se sredinom XIV. vijeka javlja crkva sv.Vida, a erkva sv.Marije od 1434. godine. Dubrovéani su pored lokalnih, darivali crkve u Ljubukom, Stocu i Dubrovniku, dok franjevaéke samostane ne pominju.2" Jedino su upravnici drustua istori¢ara BiH XVL, Sarajevo, 1965., 19.-35.: D.Kovaéevi - Koji¢: Fojnica u sredn- jem vijeku "Fojnica kroz vijekove”, Fojnica, 1987., 35.-62. 16 Radié Misetic, dubrovatki trgovac u Fojnici je ostavio tri dukata da se podijele trima re- dovnicama. Test. Not. 14,, fol. 123', 19.VI.1449. 17 Marin Junija Buni¢é: Dubrovéanin iz Podvisokog, ostavlja 1407. maloj braéi u samostanu Mile u Bosni u gotovom 100 perpera, s tim da ih moraju potrositi za izgradnju spavaonica. Sedam godina kasnije, Stefan Lukarevié ostavlja maloj braéi iz Podvisokog u Bosni, 2a njihove potrebe, 15 perpera. D.Kovaéevi¢ - Kojié, Gradska naselja, 285., 286., 289., 290. 0 arheoloskim nalazima crkve i franjevacke kuée na Klisi u Podvisokim. PAndelié Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko, 1984., 250.-252. 18 Test.Not. 14, fol. 123’, 19.VI.1449. D.Kovacevié - Kojié: Gradska naselja, 289. Uspor.S.Jaliman: Vranduk kroz istoriju, Zenica 19 Test. Not. 11, fol. 49.-50., 23.VI. 1421. 20 G.Cremosnik; Ostaci arhiva bosanske franjevatke vikarije, Radovi nautnog drustva BiH III, Sarajevo, 1956., 32.-35.; J.Kujundéié, Srednjoujekoune crkve u Jajeu, Dobri pastir XI. XXIL, Sarajevo, 1972., 273.-284.; PAndelié: Pogled na franjevacko graditeljstvo, 202.-203. 21D. Tosi¢, Trg Drijeva u srednjem vijeku, Sarajevo, 1987., 249.-250.; Uspor. D.Kovacevié - Kojié: o naselju Drijeva i njegovom polozaju, Godisnjak drustva istori¢ara BiH XXI.-XXVIL, Sara- Jevo, 1976., 32.-33. 36carine i carinici u Drijevima izdvajali 1 do 3 modija soli za potrebe franjevaca u Humu, Bi&¢u, Imotskom, Ljubuskom i Konjicu.” U dubrovaékim se izvorima nalaze podaci 0 jo3 nekim franjevatkim samo- stanima, van gradskih naselja, a na podrudju dananje Hercegovine. U junu 1383. godine gvardijan samostana male braée “castri Novi de Narento” pri- mio je 5 perpera zavijestanih testamentom jednog Dubrovéanina za radove na erkvi, Time se potvrduje glediste da se franjevatki samostan Novi, iz pop- isa Bartolomeja Pizanskog, nalazio kod grada Novog, na desnoj obali Neretve, u Zupi Luci. Medutim, ranije pomenuti franjevacki samostan u Bi8cu, na podrugju danagnjeg Mostara, navodi se 1433. u jednom testamentu i kao Novi u Bi8¢u, te su prema tome postojala dva samostana sa nazivom Novi, jedan u Zupi Luci a drugi u Biséu.* Ovim se ne iscrpljuju razni podaci u vezi sa franjevaékim samostanom u Bi8éu. Flora Marina, Zena pokojnog Nikse Ostojica, ostavila mu je 5 perpera.® “Frater Nicola de Bisce de Xachum ordinis fratram minorum et gvardianus dicti loci de Bisce” primio je 1452. godine 20 perpera iz zaostavatine Vlatka Bogdanoviéa.* Dvadeset godina ranije Ostoja Radosalié iz. Drijeva u svom testamentu navodi da mu je Radak Ketié “omo deli fra menori in Xachum” ostao duzan jo8 18 gro’a.”" Tako dubrovaéki izvori ukazuju i na, dosad nepoznate, franjevatke samos- tane (Bi8ée, Novi de Bisce, Bisce de Xachum i ranije pomenuti Hum).”* Pored toga &to u okolini dana&njeg Mostara ima vi8e lokaliteta izvedenih od naziva Hum, ne izgleda vjerovatno da su tri franjevacka samostana (Novi u Bi&¢u, Zahum, Hum) bila tako blizu jedan drugom.” Vjerovatno se radi o tri naziva za isto mjesto. U svakom sluéaju dubrovacki izvori najée8¢e pominju franjevee u Biséu na podrugju danagnje Hercegovine, bilo da se radi o samom Bi8¢u ili s podacima 22 D.To’i¢: Trg Drijeva, 197. 23 Dist. Test. 3, fol.19., 27.VI.1383.; D.Mandi¢: Franjevacka Bosna, 228.-230. 0 gradu Novom.; ‘M.Dinié: Trg Drijeva i okolina u srednjem vijeku, GNC XLVI, Beograd, 1938., 111. Ima jos jedan podatak za koji nije sigurno da se odnosi na ovaj samostan. Frater Givchus ordinis ‘minorum de monasterio de Novin? Dist. Test. 4, fol. 169 b, 13.X1. 1382. 24 Dekusa, Zena Mateja de Bizia ostavila je franjevcima "de Novi in Bisce” 15 perpera. Test. Not. 12, fol.54, 12.11.1433. 25 Test.Not.II, fol. 142’, 22.VII.1426. O franjeveima u Biséu uspor.nap.22 (Cons.Min. 4,254, 5.V1.1429.) 26 Dist.Test. 14, fol.195, 1.11.1452. 27 Test.Not. 12, fol.46.-47’, 28.XI. 1432. Ouaj podatak kao i one u nap.30, 34 ustupio mi je prof. S.Cirkovié, na éemu mu se najtoplije zahvaljujem. 28 Uspor.nap.22.-27. Franjevei iz Huma (de Chelmo): Cons. Min.7, fol.170’, 14.XI.1437. O franjevackim samostanima u Hercegovini uspor: Hercegovina prije sto godina ili Sematizam fra Petra Bakule, Mostar 1970. Sematizam hercegovatke provincije, Mostar, 1977. 29 Sematizam fra Petra Bakule, 97, 99.; P-Andelovié: Bisée i Blagaj, politi¢ki centar humske zemlje u srednjem vijeku, Hercegovina 1, Mostar, 1981., 56., 66. 37u vezi s njim. Ima vijesti éak io izvodenju gradevniskih radova na ovom sa- mostanu. U aprilu 1428. godine dubrovatka vlada je odobrila dvojici kupara da mogu iéi u sluzbu kod franjevaca u Bie da prave crijepove.” Posebno treba ukazati na veé ranije pomenuti podatak iz 1452. godine koji pominje gvardijana “dicti loci de Bisce”. U dubrovackim izvorima se termin “locus”, bar u pogledu mjesta srednjovjekovne Bosne, primjenjuje i javlja kao opti naziv u najgirem znaéenju, ali se pod ovim pojmom uvijek podrazumije- va naselje u cjelini.' Dakle, sredinom XV. vijeka, tada veé u naselju Bi8cu, nalazio se franjevacki samostan. Vrlo je vjerovatno da se prije toga javljao pod raznim imenima (fratres minorum Novi de Bisce, Xachum, Bisce de Xachum). Ova razmatranja, zasnovana na dubrovackoj gradi, treba uzeti u obzir pril- ikom arheologkih istrazivanja i blize ubikacije franjevatkog samostana u Biséu. Isto tako ne mogu se zaobiéi prilikom razmatranja veé poznatih gledista 0 postojanju uzeg podruéja pod imenom Humska zemlja ili Hum.’* Inaée Bi8ée, podrugje danainjeg Mostara na lijevoj obali Neretve, politi¢ki je centar Humske zemlje u srednjem vijeku, ato je svakako bilo od znaéaja i za razvoj samostana. Poznato je da su stonskoj kustodiji pripadali franjevaéki samostani iz Hum- ske zemlje, ali se medu njima do sada ne pominje samostan u Bi&cu.” Tim prije je vrijedniji dubrovacki podatak iz 1424. godine koji potvrduje da je ion pripadao ovoj kustodiji* I Izgradnju franjevatkih samostana i crkava su organizovali i nadgledali franjevei, uz veliku materijalnu pomoé i zalaganje Dubrovéana, Primorski gra- ditelji i majstori, narocito iz Dubrovnika, odlazili su u Bosnu na poziv poje- dinih gvardijana. Ostalo je saguvano vise ugovora sklopljenih sa raznim dubrovaékim majstorima koji su radili na franjevaékom samostanu i crkvi swMarije u Srebrenici, Neki od ovih graditelja i majstora su vrlo poznati. Takav je, na primjer, pomenuti Ivan Hrelié iz Sibenika, uéenik velikog umjetnika Jurja Dalmatinca.** Franjevaéki samostani su se sastojali od erkve i spavaonice, za éiju izgrad- nju Dubrovéani esto ostavijaju poklone. Arheoloski nalazi pokazuju da su 30 S.Cirkovié: Proizvodnja, zanat, tehnika u srednjovjekounoj srpskoj dréavi, Opeke srpskih srednjovjekounih manastira, Posebna izdanja SANU; Beograd, 1989., 17. Test.Not. 14, fol. 111 - 113, 430. 31 Uspor. nap. 26. D.Kovatevié - Kojié: Gradska naselja, 141.-142. 32 Uspor. 26, 27.V.Trpkovié: Humska zemlja, Zbornik Filozofskog fakulteta, Beograd, 1964., 257.-259. PAndeli¢: Bixée i Blagaj, 61.-63. 33 D.Mandié: Franjevatka Bosna, 238.-239. 34". frater Simon est custos ipsius ordinis in Stagno cum cuius custodia sunt fratres minores de Bisce”. Dist. Test. 8, fol. 158., 25.1.1424. Fra Simun se pominje i 1434. godine. D.Mandi¢: Franjevatka Bosna, 239, 35 U Dubrouniku je 1413. ugovoreno s duojicom kamenara da.u Srebrenici dourée zidanje jedne 38crkve gradene u gotiékom stilu s relativno sirokom i dugom ladom i velikim horom, te prema tome imaju odlike propovjednikih crkava karakteristiénih za franjevatko graditeljstvo u Evropi onoga vremena.” U parnici srebreniékih franjevaca pominje se klaustrum i sakristija, te je prema tome franjevaéki samostan u Srebrenici u gradevinskom pogledu imao klasiéan oblik, Sto za ostale nije dokazano.*” Jedini oéuvani erkveni zvonik imala je samo erkva u Jajcu, u literaturi poznat kao toranj sv.Luke. Ove crkve po gradovima bile su uglavnom izgradene od kamena u kreénom malteru, a najéesée su posvecene kultu sv.Marije, inate vezanom za franjevacki red. Unutra&njost pojedinih crkava bila je ukraSena freskama poput franjevacke crkve. sv.Marije u Olovu, crkve u Jajcu, kao i unutra&njosti kapele na Bobovcu.** Crkvene horove u drvetu izgradivali su ponekad poznati dubrovacki majstori. Pored fresaka u crkvama su se nalazili razni umjetnicki predmeti i slike. Kotoranin Lovro Dobriéevié, duborezac i slikar, najistaknutiji umjetnik Pri- morja onoga vremena, obavezao se franjevackoj vikariji da od polovine marta 1460. godine napravi dva velika poliptiha u izrezbarenom i pozlaéenom okvi- ru. Uskoro je naruéen i tre¢i poliptih, koji je Lovro Dobrigevié zavrsio 1462. godine, Tako su djela dubrovaékog gotickog slikarstva ukraSavala bosanske erkve i samostane.* Tome su doprinosili i pojedini vjernici svojim poklonima. Radonja Milojevi¢, trgovac, sklopio je 1495. godine ugovor sa slikarom Stjepa- nom Ivanoviéem da mu naslika u KreSevu jednu ikonu za oltar s tri figure i ukrasima, i to na dasci, kao Sto je obigaj."* Poput ikona i mnogi predmeti umjetnickog zanata vremenom su dobrim dijelom propali te o njima saznajemo ponesto tek iz pisanih izvora. Najéesée se pominju krstovi. Franjevei su ih, kao i crkveni pribor, poruéivali u Du- crkve. M.Dini¢: Za istoriju rudarstva u srednjovjekounoj Srbiji i Bosni, Posebna izdanja SANU, Beograd, 1955., 94. Dvojica dubrovackih kamenara i jedan kamenorezac otisli su u maju 1453. u Srebrenicu da zidaju jednu crkvu i da obavljaju razne poslove po zelji guard: ijana i ostalih fratara. HAD: Diversa Notariae (Div.Not.) 38., fol.52, 5.V.1453. Zidar Radié Obradovié sagradio je "unam capellam cum volta de petra et calee” u erkvi sv.Marije u Sre- brenici i garantovao da ¢e se dréati dvadeset godina. I pocethom XVI. vijeka dogradivao se franjevatki samostan. M.Dinié: Za istoriju rudarstva, I., 95., Uspor.C.Fiskovié: Dalmatins- hi majstori u srednjovjekounoj Bosni i Hereegovini, Radovi sa simpozijuma "Srednjoujekov- na Bosna i evropska kultura”, Idanja Muzeja grada Zenice III, Zenica, 1973., 150., 151., 158. 36 PAndelié: Pogled na franjevacko graditeljstvo, 201.-206. Isti, Doba srednjoujekoune bosan- ske dréave, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984., 479.-482. 37 HAD: Diversa Cancellariae (Div.Cane.) 44, fol.4, 5.11. 1427. UsporS.Cirkovie: Jedna 38 Z.Kajmakovié: Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1971., 79.; P. Andelié: Bob- ovac i Kraljeva Sutjeska, 75.-78. 39 U februaru 1493. godine dubrovatki duborezac Petar Radojkovié odlazi u fojnicki samostan da izradi hor i obavi ostale potrebne radove; C-Fiskovié: Dalmatinski majstori, 185.-186. 40 J.Tadié: Grada o slikarskoj skoli u Dubrovniku XIIL-XVI. veka, I. Posebna izdanja SAN, Beograd, 1952., 205.-213. Uspor. C.Fiskovié: Dalmatinski majstori, 182.-183. 41 HAD: Mobilia 14, fol.87’, 28.IV. 1495. UsporS.Tihié: Stare slike i predmeti umjetnog obrta u franjevatkom samostanu u Fojnici, Nase starine IV., Sarajevo, 1957., 77.-78; K.Misilo: His 39brovniku kod poznatih zlatara.? Posebna painja se poklanja crkvenoj odje¢i, koja je ponekad bila bogata i rasko&na. Tomko Berzi¢é, Dubrovéanin iz Sre- brenice, zavjeStao je znatnu kolitinu srebra da se napravi jedna sveéeniéka oprema za sluzbu u srebreni¢koj crkvi.“* Tako su erkve i franjevatki samostani u bosanskim gradskim naseljima bili bogato opremljeni svim sto je uobigajeno i potrebno. O tome svjedodi i naredba pape Pavla II. iz 1463. godine crkvama i samostanima u kré¢anskim zemljama oko Bosne da vrate bosanskim franjevcima sve one knjige, kaleze, erkvenu odjecu, erkveni pribor i arhivalije, koje su franjevei za vrijeme prova- la Turaka, a narotito prilikom osvajanja Bosne, prenijeli u samostane okolnih kr8éanskih zemalja.* I pored raznih pustogenja, u riznicama bosanskih sa- mostana, prema izvje&tajima franjevaékih vizitatora, jo8 u prvoj polovini XVII. vijeka saéuvalo se mnogo dragocjenih crkvenih predmeta.*® Prema dosadagnjim arheoloskim istrazivanjima franjevacki samostani su se nalazili uglavnom neéto dalje od centra, blize rubu naselja, odnosno kod gradskih kapija, naravno u onim mjestima gdje ih je bilo.*® Takode, treba imati u vidu da su se uz franjevaéke samostane, ali odvojeno od njih, nalazili i lep- rozoriji, skloni8ta za gubavee, a ovi nisu mogli biti u samom sredi’tu grada. Krajem srednjeg vijeka leprom unakazenih bolesnika bilo je na citavom Balkanskom poluostrvu, u unutrasnjosti i u Primorju. Izgleda da u Bosni lep- rozorija nije bilo sve do XV. vijeka. Mila’ Radomirié iz Podvisokog 1397. god- ine ostavlja poklone samostanima u Bosni, a leproznim u Dubrovniku.*” Medutim, u prvoj polovini XV. vijeka leprozoriji se spominju u svim vecim bosanskim naseljima, posebno rudarskim, i to u Srebrenici, Fojnici, Visokom, Kregevu i Jajcu. Izdrzavani su éesto milostinjom Dubrovéana nastanjenih u Bosni.* Vodeéi raéuna o skloniStima za gubavce (ustanovama sa izvjesnom sanitarnom funkeijom), franjevci su svakako mnogo doprinosili poboljSavanju zdravstvenih prilika u bosanskim gradskim naseljima. torijski predmeti i spomenici kulture hod franjevaca u Bosni i Hercegovini, Dobri pastir X., Sarajevo, 1961., 22. 42 D.Kovatevié-Kojié: Gradska naselja, 296. 43 Test.Not.9, fol.59-60, 9.1.1404.; M.Dini¢: Za istoriju rudarstva, I. 95. 44 G.Cremosnik: Ostaci arhiva bosanske franjevacke vikarije, 45.-46. Uspor.K.Misilo: Historijs- hi predmeti i spomenici kulture kod franjevaca, 1.-58. 45 Prema kazivanju franjevca Pavia iz Rovinja 1640. godine, sakristije samostanske crkve u Fojnici i Olovu bile su prebogate srebrenim predmetima i raskoinom crkvenom odjeéom. C.Zlatovié: I2vjestaj o Bosni 1640. Pavla iz Rovinja, Starine JAZU XXII, Zagreb, 1890., 22. 46 PAndelié: Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 156., 258., J.Kujundaié: Srednjovjekoune erkve u Jajcu, 278. 47 Test Not. 8, fol. 106’, 10.VII. 1397. 48 S.Cirkovié-D.Kovaéevié: Zdravstvene prilike u srednjoujekounoj bosanskoj drzavi, Acta his- torica medicinae, pharmaciae, veterinae, X-2, 1970., 96. Uspor. D.Kovaéevié-Koji¢: Gradska naselja, 275. 40Tit Dubrovaéki izvori sadrze poneki novi podatak o vikarima bosanske vikar- ije, naroéito o duzini trajanja njihovih funkcija. Medutim, za na’ problem za- nimljiviji su podaci o franjeveima u samostanima bosanskih gradskih nasel- ja. Prema jednom zapisu u knjizi raéuna splitskih opéinskih blagajnika iz 1348. godine, gvardijan Bosne, odnosno samostana sv. Nikole u Milama, bio je fra Nikola.*® Kao starjedina ovog samostana javlja se 1398. godine fra Ambrozije iz Senja, a, rektor samostana u Sutjesci, istovremeno je bio kustos i rektor samostana u Olovu.” U Srebrenici se 1376. godine nalazio kapelan, prezbiter Marko, (capella- nus fori Srebrenice), ali nije poznato koju je crkvu ili kapelu opsluzivao.* Najpotpuniji uvid u zajednicu srebreni¢kih franjevaca pruzZa jedan dosad neiskoristen dubrovatki dokumenat koji je prof. S.Cirkovié iscrpno obradio u svojoj studiji “Jedna parnica srebreniékih franjevaca”. U ovom sporu poimeniéno je navedeno devet Ijudi, a tu je vjerovatno bilo i drugih franjevaca koji nisu bili umijeSani, pa prema tome ni spomenuti u navedenom procesu. Sudeéi po imenima i nadimcima veéina ovih franjevaca su domaéi ljudi iz blige ili dalje okoline, a samo se za jednog moze pouzdano zakljuéiti da je stranac, vjerovatno iz Ugarske (fra Silvan de Cheri). Izgleda da je tridesetih godina XV. vijeka veé prodlo razdoblje u kome su franjevci u Bosni bili pretezno misionari, stranci. Uoéljiva je takode velika pokretljivost medu Glanovima franjevaéke zajednice u Srebrenici. Iz ove parnice, kao i iz drugih dubrovaékih podataka, saznaje se ne&to vise o starjeginama srebrenitkog samostana.® Fra Silvan je bio gvardijan i viceg- vardijan u periodu prije 1423. godine, a zatim fra Martin od 1423. do 1427. i jo8 najvige deceniju poslije toga. Fra Mihoé se javlja 1436. a onda 1444. Dubrovéanin frater Johannes de Zammagno. U deceniji uoci pada Srebrenice pod Turke gvardijan je bio fra Franéesko, doma¢i Govjek. Poznata su imena nekoliko franjevaca zaduzenih za Cuvanje sakristije sa samostanskim dragocjenostima.** Franjevci su u Srebrenici imali nesumnjivo brojnu i snaznu zajednicu, Oni su, izmedu ostalog, davali petat srebreni¢koj crkvi do te mjere da je u jednom testamentu nazvana crkvom svetog Franje, iako je nesumnjivo bila posvecena sv. Mariji, kao i ostale franjevaéke crkve u Bosni i Srbiji.* 49 M.Antié: Gdje je bio podignut prvi franjevatki samostan, 97. 50 Uspor.nap.9. 51 MDinié; Za istoriju rudarstva, I. 95. 52 S.Cirkovié; Jedna parnica srebreni¢kih franjevaca, 35.-36. 53 U testamentu Fumie, uxoris Nixe Maclovich, donosi se nekoliko imena franjevackih starjesina, ali se ni za jednog ne zna je li se nalazio na éelu franjevackog samostana u Srebrenici. Test.Not 10, fol.66', 20.V. 1414, (1.X.1416.). Uspor. $.Cirkovié; Jedna parnica srebreniskih franjeva ca, 39. 54 S.Cirkovié, Jedna parnica srebrenickih franjevaca, 32-33, 35-36. 55 Test.Not. 11, fol. 149’, 9.XI.1426. 8.Cirkovié, Jedna parnica srebrenithih franjevaca, 37. 41Prilikom jednog spora nastalog 1423. godine kada su franjevci iz Zvornika odbili da vrate Dubrovéanima robu kod njih deponovanu, pisano je “fratri Petro custodi conventus fratrum minorum” u Zvorniku.* Ovaj podatak upuéuje na pretpostavku da je Zvornik postao sjediste kustodije ranije nego Sto se o tome dosad pisalo."” Fra Vladislav, gvardijan olovskog samostana, sudjelovao je 1465. godine u sastavijanju jednog cirografa. Veé je ranije spomenut fra Stjepan, gvardijan u Vranduku.* Ivan nazvan Prozob, naveden je 1435. godine kao gvardijan dvaju mjesta, Dezevice i Fojnice.®” U Fojnici je jo8 po imenu poznato nekoliko gvardijana. To su Vlaho, Dubrovéanin (1445.), i Vladislav, bez oznaéenog porijekla (1449.). Ponovo se na éelu franjevatkog samostana u Fojni- ci 1461. godine nalazi jedan Dubrovéanin - Gabrijel Milatovié. Poslije pada Bosne pod Turke kao gvardijan fojniékog samostana spominje se 1473. godine fra Ivan.® Sve ovo kao i drugi podaci, upucuje na zakljuéak da su srebrenigki i fojnigki samostani u prvoj polovini XV. vijeka imali najbrojnije zajednice i najveci ug- led u odnosu na ostale frenjevatke samostane u Bosni. U tom svjetlu zaniml- jiva je Ginjenica da upravo Dubrovéani iz Srebrenice i Fojnice ostavljaju bogate poklone ne samo lokalnim veé i erkvama u okolnim pa éak i udaljenim mjesti- ma. Tako, na primjer, Dubrovéani iz Fojnice daruju erkve i franjevee u Podvi- sokim, Podkregevu, Boboveu, Olovu i Vranduku. Oni opet iz Srebrenice i Zvorni- ka rado ostavijaju poklone katolitkim crkvama i samostanima u rudarskim mjestima preko Drine, u srpskoj drzavi, i to crkvi sv. Marije u Crnéi i erkvi u Krupnju. Cak je Dabidiv Latinica iz Srebrenice zavjeStao crkvi sv. Venere kod Beograda éetiri litre srebra."" Ova brojna darivanja mogla bi se na prvi pogled objasniti éinjenicom da su se upravo u Srebrenici i Fojnici nalazile najjaée dubrovatke kolinije, ali se mora uzeti u obzir da je Dubrovéana bilo mnogo iu drugim mjestima, narodito u Podvisokim i Zvorniku. Zbog toga je vjerovatnije da su upravo uticajni lokalni franjevacki samostani imali u tome odluéujucu ulogu. Time su oni doprinosili Sirenju katoliéanstva i na Sirim prostorima. Pored veé spomenutih priloga u noveu, odje¢i i plemenitim metalima, Dubrovéani su ponekad ostavljali franjevaékim samostanima i dio rudarske proizvodnje. Jedan alan éuvene i bogate porodice Latinica zavjestao je erkvi svMarije u Srebrenici svake nedelje kablié najbolje rude, Petko Pribojevié, 56 HAD: Lettere e commissioni di Levante (Latt. di Lev.) 8, fol.53;-54., 21.1V.1423. Uspor. D.Kovacevié-Kojié: Zvornik (Zvonik), 30.-31 57 Prilikom preuredivanja Bosanske vikarije 1448. godine Zuornik postaje sjediste kustodie. D.Mandié: Franjevatka Bosna, 243. 58 Div.Not.50, fol.32-33, 11.V.1465, S.Jaliman: Vranduk, 36. 59 E.Fermedzin: Acta Bosnae potissimum ecclesaistica, MSHSM XXIII, Zagreb, 1982., 150., 17XII 1435. Samostan u Deéevici nije poznat iz dubrovatkih izvora. Uspor. D.Mandi¢; Franjevatka Bosna, 231. 60 Test. Not. 13, fol215., 24.1V.1445.; ib.14, fol. 123', 19.VI. 1449; ib.17, fol.130°-131’, 8.1V.1461.; ib.21, fol.67, 10.X.1473. 61 D.Kovatevi¢-Kojié: Gradska naselja, 288. 42zlatar, ostavlja sv. Mariji jednu desetinu od onoga Sto se dobije u njegovim rudnicima, Isto to éini istaknuti srebreni¢ki trgovac Paoko Stipasinovié.” Fran- jevci u Fojnici bili su vlasnici topioniékih kola, a prema izvjeStaju apostolskog vizitatora o stanju bosanskih franjevackih samostana oko godine 1450. Imali su izvjesne prihode i od Zeljeznih kola, koja nisu bila u njihovom posjedu.** Franjevei su tako raspolagali raznovrsnim oblicima prihoda i imov- ine.* Ponekad su to éak i nekretnine.* Izgleda da su franjevci u Srebrenici raspolagali znatnim materijalnim sred- stvima, jer su se bavili kreditnim poslovima, &to je inaée u suprotnosti sa odredbama franjevackog reda. U Vijecu umoljenih 15. marta 1436. godine donesena je odluka da se pige bosanskom vikaru u vezi sa nekakvim novotar- ijama male brace u Srebrenici protiv dubrovackih trgovaca, a njihovih duznika (contra mercatores nostros et eorum debitorum).** Franjevaéki su samostani bili vazna pribjeziita za dubrovatke trgovee u bosanskim gradskim naseljima. Oni su kod njih rado ostavljali svoja dobra na éuvanje. U jednom pismu franjevei istiéu da se ne éude ovoj praksi, jer su oni dostojni svakog povjerenja.” Veé ranije smo govorili o parnici izmedu srebreni¢kih franjevaca i dubrovackih trgovaca prilikom preuzimanja njihove robe deponovane u lokalnoj sakristiji. Bilo je ovakvih sluéajeva i u drugim mjestima. Godine 1426, doslo je do velikog spora kada su franjevei iz Zvorni- ka odbili da vrate novac, tkanine i ostale stvari koje je Dubrovéanin Petroje Tlié kod njih pohranio.” Franjevci se javljaju kao svjedoci i izvr8ioci testamenata Dubrovéana, sas- tavljenih u bosanskim gradskim naseljima,” pa ih éak ponekad i liéno pisu. ‘Tako je, na primjer, Gabriel, gvardijan fojnicki, svojom rukom, éirilicom napisao 1462. godine testament dubrovatkog trgovca Milete Radiéeviéa.” Pred fran- jeveima su se takode sklapali kreditni i drugi poslovi. Tonko, brat Bozidara Supari¢a, vratio je dug Mileti Radicevicu u prisustvu veé spomenutog fojni¢kog gvardijana Gabrijela i Dubrovéanina Mihaila Rasti¢a.” U samostanu Olovo sastavljen je 1465. godine kirograf pisan éirilicom, i potom zapeéacen pecatom fratra Nikole, “poStovanog bosanskog vikara”, i peéatom fratra Vladislava, gvardijana olovskog samostana.”* Tako postepeno, pojedini franjevei preuzimaju ulogu javnih lica koju su ranije u Bosni imali samo kraljevi pristavi i pristavi oblasnih gospodara. 62 Test.Not.12, fol.24’-25, 30.IV. 1431.; fol. 154’- 155, 26.XI. 1436; ib. 15, fol. 125.-126., 23.XII. 1454. Uspor.D.Kovaéevié-Koji¢; Gradska naselja, 285. 63 HSabanovi¢: Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV. stoljeca, Istorijsko-pravni zbornik L., sv.2., Sarajevo, 1949., 186., br:3.; V.Miholji: Povijest Zeljeza i Zeljeznog obrta u Bosni, Zenica, 1969., 42. 64 O tome govore i Dubrovéani u pismu Jakovu Markijskom iz 1438. godine, u home su zahtjevali da se vrati oduzeta imovina bosanskim franjevcima, a sastojala se, izmedu ostalog, od rud- nika, hrane, odjeée, kuéa, vinograda. P.Zivkovié: Jakov Markijski, 181. 65 Tako, na primjer, Dubrovéanin Petroje Ili¢ ostavlja crkvi sv. Marije u Zvorniku jedan svoj mali vinograd na Kozjem Brdu. D.Kovatevi¢-Kojié: Zvornik (Zvonik), 30. Inaée, nije bio neuobicajeno da franjevci raspolazu nekretninama. Tako je 2. novembra 1465. godine ugar- 43S obzirom na to da su franjevatki samostani igrali vaZnu ulogu u Sirenju pismenosti, u njima je, pored molitvenika, moralo biti i ostalih knjiga.”* Mar- tin Nikole Derdagevié obavezuje se Viahu Bobaljeviéu da ée mu po dolasku u Podvisoki u roku od petnaest dana platiti, preko svoga kompanjona, 13 duka- ta za jednu knjigu koju prodaje fra Viaho.” Kako je veé spomenuto, u naredbi pape Pavla II. iz 1496. godine, spominju se knjige i arhivalije iz bosanskih franjevackih samostana koje su, za vrijeme turskog osvajanja, prenesene u samostane okolnih krséanskih zemalja.”* Kada se sve ovo uzme u obzir, razumljivo je &to se smatra da je katolicka sredina rudarskih gradova uticala i na formiranje nekih humanistiékih in- telektualaca, poput Martina Segona u Novom Brdu i poznatog filozofa i teologa Jurja Dragisi¢a iz Srebrenice koji je, moZda, upravo u srebreniékom samo- stanu dobio prve podsticaje za svoj intelektualni razvoj.”” Nagli razvoj gradskih naselja u prvoj polovini XV. vijeka doprinio je daljem Sirenju i jacanju franjevackog reda u Bosni. Prema dubrovackim izvorima, franjevci su, uza svoje osnovne obaveze, preduzimali i ditav niz drugih djelat- nosti. Time su otvorili vrata novim kulturnim uticajima i doprinijeli opéem napretku sredine u kojoj su Zivjeli. U srednjovjekovnim bosanskim gradskim naseljima, zapravo, franjevci su se uglavnom bavili svim onim djelatnostima koje ¢e odrediti njihov plodni rad na ovim prostorima, u izmijenjenim uslovi- ma i stoljecima kasnije. ski kralj Matija Korvin dao na udivanje fratru Aleksandru tri sela u Luci, u Humskoj zemlji. L.Thalloczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Munchen und Leipzing, 1914., 426., 66 HAD: Consilium Rogatorum (Cons. Rog.) 6, fol.40, 15.IIL 1436. 67 Lett. di Lev.9, fol.83’, 2X. 1426. 68 Uspornap.40. Stefan Bobaljevic je bio deponovao 43 litre srebra kod franjevaca u Srebrenici. HAD: Debita Notariae (Deb. Not.) 14,fol.199,, 1.VIL.1428 69 D.Kovacevié-Kojié; Zvornik (Zvonik), 30.-31. 70 Paoko Stipasinovié napisao je u Srebrenici svoj testamenat u prisustvu fra Pavla, inade nje- gova "padre spiritual” i fra Antonija iz Bosne, Test.Not 16, fol. 125.-126., 23.XII.1454. Fra Vladislav, gvardijan, bio je izvrsilac testamenta i "padre spiritual” Radiéa Misetica koji je umro u Fojnici. Test.Not. 14, fol. 123’, 19.VI.1449. Ima jos ovakvih primjera. 71 Test. Not.17, fol.130’-131’, 8.1V.1461 72 Isto. 73 Div.Not.50, fol. 32-33°, 11.V.1465. Uspor. D.Kovatevié - Kojié: Gradska naselja, 186.-187. 74 Petko Pribojevié, dubrovatki zlatar; nastanjen u Srebrenici, ostavio je 1436. godine crkvi suMarije u Srebrenici, 18 dukata za jedan brevijar. Test.Not. 12, fol. 154'-155., 26.XI.1436. 75 Div.Not.16, fol. 151, 6.XI.1429. U Dubrovniku su 1470. godine prodate éetiri knjige kupliene u Jajcu za vrijeme turske vlasti od nekih janjiéara, ali nije poznato je li ove knjige potiéu iz samog Jajca ili su ih mozda janjigari sa sobom donijeli. Div.Not.55, fol. 12, 5.XII.1470. Uspor D. Kovaéevi¢-Kojié: Gradska naselja, 341 76 Uspor.nap.32. 77 S.Cirkovié: Unfulfilled Autonomy: Urban Society in Serbia and Bosnia, The Urban Society of Eastern Europe in Premodern Times, Berkeley-Los Angeles-London, 1987., 169. O¥.Dragisicu: Z.Sundrica: Duro Dragisié i Dubrovnik, “Dubrovnik” XXV, 1982., 4, 11-41; M.Pantié: Knjizevnost Dubrounika i franjevei, Samostan Male brace u Dubrovniku, 1985., 297.-303. 44