DJELOVANJE ELEKTRIČNE STRUJE NA ČOVJEKA

PROLAZ ELEKTRIČNE STRUJE KROZ LJUDSKO TIJELO

Električna struja može djelovati na čovjeka kada prolazi kroz njegovo tijelo. Budući da struja
može samo teći u zatvorenom strujnom krugu, čovječije tijelo mora postati dio strujnog kruga
da bi kroz njega potekla električna struja.Takav slučaj nastupa uvijek kada čovjek dođe u
situaciju da svojim tijelom dodiruje dvije tačke s različitim električnim potencijalom.

To se može desiti kada osoba dođe u dodir :

 s dva vodiča nekog strujnog kruga između kojih vlada potencijalna razlika,

 s jednim vodičem koji se nalazi pod naponom i sa zemljom,

 s nekim metalnim djelom električnog uređaja ili postrojenja koji je u normalnom pogonu
izoliran od napona, ali je došao pod napon uslijed grešaka na izolaciji,

 s uzemljivačem koji za vrijeme prolaza struje greške poprima previsok potencijal prema
zemlji,

 s dvije tačke na površini zemlje između kojih vlada potencijalna razlika uslijed prolaza
struje kroz zemlju.

U tim slučajevima napon koji vlada između bilo kojih dviju tačaka na ljudskom tijelu potjerat će
kroz tijelo električnu struju. Veličinu te struje možemo odrediti prilično tačno prema Ohmovu
zakonu. Jakost struje ovisit će o veličini napona i veličini otpora čovječijeg tijela prema izrazu:

It = Struja kroz tijelo u amperima

Ud = Dodirni napon, tj. napon koji vlada na krajevima ljudskog tijela, u voltima.

Rt = Otpor čovječijeg tijela, u omima.

OTPOR ČOVJEČIJEG TIJELA

1
Čovječije tijelo pruža stanovit otpor prolazu električne struje.

Otpor tijela ima karakter radnog otpora, a sastoji se iz dva dijela :

 unutarnjeg otpora tijela,

 otpora kože na mjestu ulaza i izlaza električne struje iz tijela.

Unutarnji otpor tijela kreće se u dosta uskim granicama od 500 – 800 oma i ovisi o individualnim
osobinama čovjeka.

Površinski sloj kože, epiderma, u debljini od 0,05 – 0,2 mm nema ni krvnih sudova, ni živaca pa
je možemo smatrati dielektrikom i ona je nosilac otpora. Otpor kože varira u veoma širokim
granicama od 0 – 100.000 oma.

Otpor čovječijeg tijela zavisi o slijedećim faktorima :

 Č i s t o ć a i v l a ž n o s t k o ž e. Epiderma je nosilac većeg dijela otpora čovječijeg

tijela i njeno stanje ima velik utjecaj. Oznojena ili ovlažena koža prestaje biti dielektrik
te otpor naglo pada na vrijednost od nekoliko stotina oma. Povrede kože takođe
smanjuju otpor ako struja prolazi kroz mjesto povrede. Razne kiseline, lužine i soli
uveliko smanjuju otpor kože.

 D e b lj i n a i ž u lj e v i t o s t k o ž e . Deblji sloj epiderme predstavlja svakako veći

otpor. Zbog nježne kože djeca imaju manji otpor kože i mnogo su osjetljivija na
djelovanje struje od odraslih osoba.

 O v i s n o s t o t p o r a k o ž e o n a p o n u. Otpor kože opada s rastućim naponom.

Ta ovisnost je prikazana na slici 1.

2
Kod vrijednosti napona od 200-250V otpor čovječijeg tijela iznosi oko 1000 oma. Tome je uzrok
proboj kože, kada koža prestaje biti dielektrik, jer je uslijed višeg napona probijena na više
mjesta.

 D u ž i n a t r a j a nj a p r o l a z a s t r u j e. Sa dužim prolazom struje kroz tijelo ono se

zagrijava, naročito na mjestima ulaza i izlaza struje kroz tijelo. To dovodi do pojačanog
znojenja, i time do smanjivanja otpora kože. Vremenski duži prolaz struje ima za
posljedicu propaljivanje kože, a to opet umanjuje otpor kože.

 J a k o s t s t r u j e. Veće struje jače i brže propaljuju kožu na mjestima prolaza i na taj

način osjetno se smanjuje otpor.

 K o n t a k t n i p r i t i s a k i p o v r š i n a e l e k t r o d a. Veći kontaktni pritisak

rezultira povećanjem dodirnih površina tijela s vodičem i time se smanjuje prolazni
otpor. Tako npr. otpor tijela koji je izmjeren kod laganog dodira s vodičem iznosi 3000
oma, a kod punog obuhvata elektrode i čvrstog kontakta padne na vrijednost od 1500
oma.

Uzimajući u obzir ove faktore i razne nepovoljne uvjete pretpostavlja se da otpor

čovječijeg tijela iznosi od 1000 – 2000 oma, i te vrijednosti uzimaju se kod razrađivanja
pojedinih zaštitnih mjera.

3
OTPOR ODJEĆE, OBUĆE I PRELAZNI OTPOR TLA

Okolnosti nisu uvijek tako nepovoljne da čovjek dodiruje dva vodiča i na taj način tijelo
primi cijeli napon koji vlada između ta dva vodiča. Mnogo su češći slučajevi da se dotiče
samo jedan vodič pa struja mora sebi tražiti povratni put preko zemlje.(slika 2). Pri tom
struja mora osim otpora ljudskog tijela, savladati još i ove otpore : Otpor čarapa, otpor
cipela i prelazni otpor tla na mjestu stajanja. Otpor ovih odjevnih predmeta može
varirati od nekoliko stotina do nekoliko stotina tisuća oma. Na slici 3. Prikazani su
rezultati ispitivanja otpora cipela s kožnatim i gumenim potplatama, koje je obavio W.
Koch ( L1).

SLIKA 2. DODIR FAZNOG VODIČA

ISPITIVANJE OTPORA CIPELA

VRSTA ĐONA STANJE OTPOR ( oma )

4
 Koža, tanka, šivana Suho 1 000 000
„ „ „ Đon malo nakvašen 260 000
„ „ „ Đon iznutra ovlažen 70 000
„ „ „ Đon 15 min. u vodi, iznutra
ovlažen 200
Gumeni đon, cipele nošene 1
godinu Suhe
„ Mokar đon
„ Mokar đon, cipela iznutra
„ mokra 2 000 000
Mokar đon, cipela iznutra 290 000
mokra, gornja koža Do
ovlažena 88 000

SLIKA3. REZULTATI ISPITIVANJA PRELAZNOG OTPORA CIPELA

Ako su odjeća i obuća suhe, onda njihov otpor može biti vanredno visok, te se na taj način
smanjuje struja koja prolazi kroz tijelo. Suprotno tome, u vlažnoj atmosferi se sasvim gubi otpor
odjeće i obuće, izuzev gumenih proizvoda na koje vlaga bitno ne utječe.

Prelazni otpor tla, također, može varirati u veoma širokim granicama, npr. Kod suhih drvenih
podova i preko 500 000 oma, a prelazni otpor betonskih ili zemljenih podova i metalnih
konstrukcija može biti neznatan i praktički zanemariv.

Visina prelaznog otpora tla u nekoj prostoriji jedan je od bitnih faktora na temelju kojih se
ocjenjuje stupanj opasnosti od električne struje u toj prostoriji. Što je prelazni otpor tla manji,
to su opasnosti veće, kao npr. u vlažnim i mokrim prostorijama, te na metalnim plohama.

DJELOVANJE ELEKTRIČNE STRUJE NA ORGANIZAM

Električna struja prolazeći kroz čovječiji organizam djeluje na slijedeće načine :

 TOPLINSKI – pri čemu se tijelo zagrijava naročito na mjestu ulaza i izlaza struje iz tijela,
do te mjere da nastaju teške vanjske i unutrašnje opekotine;

 MEHANIČKI – jer struje velikih jakosti razaraju tkivo na mjestima ulaza i izlaza iz tijela;

5
  HEMIJSKI – jer električna struja, prolazeći kroz krv, elektrolitički rastvara krvnu plazmu;

 BIOLOŠKI – Što se očituje skraćivanjem mišićnog tkiva, paralizom disanja, grčevima

krvotoka, treperenjem srčanih klijetki i nepovoljnim utjecajem na nervni sistem.

Sva ova djelovanja mogu dovesti do lakših ili težih povreda čovjeka, pa čak mogu izazvati i smrt.

J a k o s t s t r u j e. Na temelju raznih ispitivanja te analize povreda i smrtnih slučajeva ( L2 )

dobiveni su podaci o fiziološkom djelovanju električnih struja raznih jakosti na čovječiji
organizam, koji su prikazani u tabeli na slici 4.

Ova tabela je dana za prolaz struje od jedne ruke ka drugoj ruci, ili od ruke do noge. Iz pregleda
se vidi da je izmjenična struja opasnija od istosmjerne. Istosmjerne struje, koje su trostruko ili
četverostruko jače od izmjeničnih struja izazivaju približno iste fiziološke reakcije.

Značajna istraživanja na području ispitivanja djelovanja električne struje na čovjeka obavio je

S.Koepen sa suradnicima ( L2 ).

On dijeli ljudske fiziološke reakcije s obzirom na razne jakosti struje u četiri područja (slika 5).

Ova podjela izrađena je za izmjeničnu struju 50 Hz, za put struje od jedne ruke preko grudnog
koša do noge i u prosječnom trajanju prolaza struje od 1 sek.

Prvo područje obuhvata fiziološke reakcije pri jakostima struje do 25 mA, a karakterizirano je
lakšim smetnjama i bez opasnosti od smrti. Drugo područje obuhvata lakše i teže povrede, a pri
djelovanju struja tih jakosti registrirani su iako rijetko, i smrtni slučajevi. U treće područje
spadaju struje onih jakosti koje izazivaju teške povrede i smrt. Iznad jakosti struja od 3000 mA
počinje četvrto područje u kojem se prilično bitno razlikuju fiziološke reakcije čovjeka u
usporedbi s reakcijama sa strujama malih jakosti. Ne pojavljuje se smrtonosno treperanje
srčanih klijetki (fibrilacija srca) ali su veoma teške vanjske i unutrašnje opekotine.

T r a j a nj e p r o l a z a s t r u j e k r o z o r g a n i z a m. Veoma velik utjecaj na ishod povrede

ima trajanje prolaza električne struje kroz organizam. Što je duže vrijeme prolaza struje kroz
organizam, to je smrtna opasnost veća. U slučaju da struje teku u vrlo kratko vrijeme do 0,1
sec., obično nema težih posljedica. Na temelju raznih ispitivanja, analiza povreda i smrtnih
slučajeva došlo se do zaključka da su stanovite fiziološke reakcije srazmjerne umnošku struje i
vremena prolaza kroz tijelo.

DJELOVANJE STRUJE RAZNIH JAKOSTI NA ČOVJEKA

6
Struja mA Izmjenična struja 50 Hz Istosmjerna struja
0,6-1,5 Početak osjeta, lagano podrhtavanje prstiju Ne osjeća se

2-3 Jako podrhtavanje prstiju Ne osjeća se

5-10 Grčevi u rukama Svrbež, osjećaj zagrijavanja
Ruke se teško odvajaju od elektrode, snažni Jako zagrijavanje
12-15 bolovi u prstima i rukama, stanje se može trpjeti
5-10 sec.

Paraliza ruku, veoma jaki bolovi, otežano Jak osjećaj zagrijavanja,

20-25 disanje. početak kontrakcije mišića
ruku.

Paraliza disanja, početak treperenja srčanih Veoma jako zagrijavanje,

50-80 klijetki. kontrakcija mišićja, grčevi i
otežano disanje

Paraliza disanja, pri djelovanju dužem od 3 sec. Paraliza disanja

90-100 paraliza rada srca.

Iznad Paraliza disanja i rada srca pri djelovanju dužem od 0,1 sec., razaranje tkiva
3000 toplinskim djelovanjem struje.

SLIKA4. DJELOVANJE STRUJA RAZNIH JAKOSTI NA ČOVJEČIJI ORGANIZAM

Pri čemu je Q količina elektrike u As, I jakost struje u amperima, t vrijeme prolaza struje u
sekundama.

To znači da će struja od 70 mA ( efektivna vrijednost ) kroz 1 sekundu ili struja od 700 mA kroz
0,1 sekundu izazvati približno iste fiziološke reakcije.

Na temelju tog saznanja prikazana su na tabeli , slika 6. Krivulje jednakih djelovanja električne
struje u ovisnosti od trajanja prolaza struje i jakosti struje.

Linija „a“ odgovara izrazu :

I dijeli prije spomenuto područje I od područja II, a označava granicu između lakših i težih
povreda električnom strujom. To znači da će povrede, kod kojih umnožak struje i vremena ne
prelazi vrijednost od 21 mAs, biti lakše naravi. Linija „a“ lomi se kod vremena od 1 sekunde, što

7
znači da struje koje ne prelaze vrijednost od 21 mA i kroz duže vrijeme od 1 sekunde, neće
izazvati teške povrede.

FIZIOLOŠKE REAKCIJE KOD PROLAZA STRUJE KROZ ORGANIZAM

( VRIJEME PROLAZA CCA 1 SEC.)

Područje Jakost struje Djelovanje

Početak zamjećivanja do stanja u kojem se
I Do cca 25 mA samovoljno ne mogu ispustiti kontakti. Bez utjecaja

na rad srca i na nervni sistem.

Još podnošljive jakosti struja. Porast krvnog

II 25-80 mA pritiska, nepravilnosti u radu srca, reverzibilno

stanje mirovanja srca, iznad 50 mA gubitak svijesti,

paraliza disanja.

III 80-3000 mA Gubitak svijesti, prestanak rada srca, paraliza

disanja

IV Porast krvnog pritiska, reverzibilno stanje

Iznad 3000 mA mirovanja srca, aritmija, nadimanje pluća, u pravilu

gubitak svijesti.

SLIKA 5.Fiziološke reakcije ljudi u ovisnosti o jakosti struje

Linija „b“ koja odgovara vrijednosti :

predstavlja granicu smrtne opasnosti i dijeli područje težih povreda od područja koje je
karakterizirano sa smrtnom opasnošću. Kod povreda električnom strujom pri kojima umnožak
jakosti struje i vremena prolaza struje prelazi vrijednost od 71 mAs, može se očekivati i smrt
povrijeđenog. Linija „b“ ima lom pri vrijednosti struje od 60 mA i pri vremenu nešto većem od 1
sec. , a njen tok je dalje paralelan s vremenskom osi. To znači da pri strujama iznad 60 mA, a
koje traju duže od 1 sec. , postoji smrtna opasnost.

8
SLIKA 6.I-t DIJAGRAM FIZIOLOŠKIH REAKCIJA LJUDI.

UTJECAJ FREKVENCIJE

Kod industrijske frekvencije od 42 - 60 Hz ( kod nas 50 Hz ) čovjek u većini slučajeva može bez
posljedica podnijeti struje od 20 mA, dok su jače struje tih frekvencija opasne. Opasnost opada
s porastom frekvencije, ali tek iznad 1000 Hz, i to veoma sporo. Opasnost prijeti i pri strujama
od 10 000 Hz, ali je svakako manja. Kod struja vrlo visokih frekvencija, kao npr. 100 000 Hz
čovjek može podnijeti i 500 mA bez posljedica. Visokofrekventne struje od 500 000 – 1 000 000
Hz nisu opasne i koriste se za liječenje ( diatermija )

PUT PROLAZA STRUJE

Djelovanje električne struje na čovjeka je mnogo jače i opasnije ako struja prolazi kroz srce i
grudni koš. Najopasniji su slučajevi prolaza struje ruka – ruka, ruka- noga i glava – noga. Prolaz
struje iz noge u nogu je manje opasan, ali on može dovesti do težih ozlijeda i smrti.

INDIVIDUALNA SVOJSTVA ORGANIZMA

Na ishod povreda električnom strujom imaju, također utjecaj i individualna svojstva organizma,
i psihička priprema. Izvjesna ispitivanja su pokazala da psihička spremnost ima znatan utjecaj na
biološki efekt električne struje. Naime, čovjek nešto laganije podnosi prolaz električne struje

9
ako je psihički pripremljen na opasnost, jer čovjekova pažnja izaziva određenu odbrambenu
reakciju. Mnoge bolesti povećavaju čovjekovu osjetljivost na prolaz električne struje. Tako npr.
ljudi koji boluju od tuberkuloze ili bolesti srca mnogo su osjetljiviji i fiziološke reakcije kod njih
su mnogo jače. Povišeno znojenje i uživanje alkohola smanjuje otpornost organizma prema
prolazu električne struje.

ELEKTRIČNE POVREDE
Za čovjeka su opasne struje niskog i visokog napona. Kod niskog napona jakost struje koja
prolazi kroz tijelo čovjeka, rijetko će prijeći vrijednost od 500 mA, a kod struje visokog napona
ta struja može imati i nekoliko desetina ampera. Zato se i bitno međusobno razlikuju povrede
strujom niskog napona od povreda strujom visokih napona. Povrede,uzrokovane električnom
strujom niskog napona, dijelimo na dva osnovna oblika :

 ELEKTRIČNI UDAR, koji povređuje cijeli organizam i obično ne ostavlja vanjskih znakova,

 ELEKTRIČNE TRAUME, koje izazivaju vanjske mjesne povrede kao što su opekotine,
metalizacija kože i električni znakovi.

ELEKTRIČNI UDAR, je najopasniji oblik povrede električnom strujom i najčešće dovodi do smrti.
Nastaje kada električna struja prolazi kroz grudni koš i zahvata srce. Prevladavaju oštećenja
živčanog sistema i krvotoka. Nadražaj živčanog sistema manifestira se grčevima i lakšim i težim
poremećajima svijesti. Na krvnim sudovima, također, prouzrokuje grč koji izaziva naglo
povećanje krvnog pritiska. Smrt pri električnom udaru nastaje ili uslijed paralize disanja, ili
uslijed paralize rada srca, odnosno uslijed obojega istovremeno. Ako smrt nastaje uslijed
oštećenja centra za disanje, onda je tome najčešći uzrok pomanjkanje kisika u krvi, jer je zbog
grčenja pluća onemogućena razmjena plinova u plućima.

Prilikom prolaza struje kroz srce nastupa tzv. fibrilacija. To je takvo stanje srca kada ono
prestaje ritmički raditi kao jedna cjelina, već nastupaju odijeljena nekontrolirana titranja
mnogobrojnih vlakana srčanih mišića i to dovodi do prestanka njegovog rada. Ako brzo ne
nastupi defibrilacija, srce nije u stanju da tjera krv kroz organizam, kroz nekoliko minuta u
mozgu nastaju oštećenja i nastupa smrt.

ELEKTRIČNE TRAUME. Osim opekotina, električnih znakova i metalizacije kože, u električne

traume spadaju povrede očiju koje nastaju uslijed svijetlog djelovanja luka i povrede pri padu s
visine, kada je čovjek lišen svijesti zbog djelovanja električne struje.

 Električne opekotine nastaju kao rezultat toplinskog djelovanja električne struje.

Veoma opasne opekotine nastaju i zbog djelovanja električnog luka, npr. kod otvaranja
rastavljača pod opterećenjem. Posljedice ovakvih opekotina redovno su trajne. Ako je

10
 zahvaćen veći dio kože ili untarnji organi, često i naknadno može nastupiti smrt
povrijeđenog.

 Električni znaci(strujni biljezi) nastaju pri dobrom kontaktu tijela s provodnim

dijelovima na mjestu ulaza ili izlaza struje iz tijela. Rezultat su hemijskog i mehaničkog
djelovanja električne struje. Ne uzrokuju posebno bolesno stanje niti upalne procese i
redovno završavaju bez posljedica. Po vanjskom izgledu električni znaci su otekline,
neka vrsta ožiljaka žuto sive boje.

 Elektrometalizacija kože nastaje kao rezultat hemijskog i mehaničkog djelovanja

električne struje, a ispoljava se kao prekrivanje kože česticama metala, i po svom
karakteru ima isto djelovanje kao i opekotine.

Ova lokalna oštećenja prvenstveno se ispoljavaju kao opekotine, odnosno kao izgorena
mjesta, a ima i pojava nekroza(odumrlih dijelova tijela).

Kod prolaza većih struja i dužeg trajanja djelovanja tih struja dolazi do ugljenisanja
pojedinih dijelova tijela.

Naročito je opasno za povrijeđene pojavljivanje šoka. To je teška smetnja krvotoka i

živčanog sistema, a može nastupiti tek dan ili dva dana nakon povrede. Šokom
povrijeđena osoba je pri svijesti i njeno stanje neupućenima može izgledati
zadovoljavajuće, a ipak toj osobi prijeti smrt. Zbog toga je nužno da svaka povrijeđena
osoba bude liječnički pregledana.

Kao posljedice unutarnjih povreda mogu se pojaviti krvarenja, i to u toku prvih 14 dana.
Također je i utvrđeno da poslije električnih povreda može nastupiti uremija, unutarnje
trovanje raspadnim produktima uslijed oštećenja bubrega.

GRANICA OPASNOG NAPONA

Poznavajući djelovanje struja različitih jakosti na čovječiji organizam i prosječni otpor

čovječijeg tijela, možemo zaključiti koji je napon opasan za život čovjeka.

Da bi se zaštitilo zdravlje i život ljudi, propisi raznih zemalja određuju koji je napon opasan
kako bi se poduzele razne tehničke zaštitne mjere, ako postoji mogućnost da na čovjeka
djeluje takav previsok napon.

Važeći tehnički propisi određuju kao granicu opasnog napona 50 V.

U nekim posebno nepovoljnim uslovima(mokro tlo,metalne plohe) smatraju se i ovi naponi

previsokim, te se propisuju naponi 42 ili 24 V(ručne električne svjetiljke,dječije igračke).

11
PITANJA ZA PONAVLJANJE :

1) NAVEDI KARAKTERISTIČNE NAČINE KAKO MOŽE ČOVJEK DA DOĐE U DODIR S

NAPONOM.

2) NAVEDI IZ ČEGA SE SASTOJI OTPOR ČOVJEČIJEG TIJELA I KOLIKI MU JE IZNOS.

3) NAVEDI O ČEMU SVE OVISI OTPOR ČOVJEČIJEG TIJELA.

4) KOJA SU DJELOVANJA ELEKTRIČNE STRUJE PRI PROLAZU KROZ LJUDSKI ORGANIZAM .

5) KOJI SVE FAKTORI UTIČU NA TEŽINU I ISHOD KOD POVREDE ELEKTRIČNOM STRUJOM.

6) NAVEDI KARAKTERISTIČNE FIZIOLOŠKE REAKCIJE ČOVJEKA S OBZIROM NA JAKOST

STRUJE KOJA PROLAZI TIJELOM.

7) NAVEDI VRSTE POVREDA ELEKTRIČNOM STRUJOM.

8) ŠTA JE FIBRILACIJA SRCA.

9) KOJI JE NAPON OPASAN S OBZIROM NA RAZNE UVJETE OKOLINE.

IZVORI OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE

PODJELA OPASNOSTI S OBZIROM NA NAČIN POVREĐIVANJA

Kod rukovanja električnim napravama i strojevima, te kod rada na električnim instalacijama,

čovjek je izložen nizu opasnosti da bude povrijeđen električnom strujom. Opasnosti postoje i
onda kada čovjek boravi u blizini električnih postrojenja, jasno u stanovitim nepovoljnim
uvjetima. Da bi se što bolje moglo određivati i primjenjivati odgovarajuće zaštitne mjere,
nužno je opasnost podjeliti s obzirom na način povređivanja, tj. na način na koji čovjek dolazi u
dodir s djelovima postrojenja pod opasnim naponima.

Ako napravimo takvu podjelu dobivamo slijedeće izvore opasnosti :

 direktan dodir dijelova postrojenja pod naponom,

 približavanje djelovima postrojenja pod naponom,

 previsok dodirni napon kao posljedica kvara na izolaciji električnog uređaja,

12
  previsok napon dodira i koraka uvjetovan prolazom struje kroz neispravno oblikovanje
uzemljivača,

 Inducirani napon,

 prijelaz visokog napona na nisko naponska postrojenja,

 električni luk.

DIREKTAN DODIR POSTROJENJA POD NAPONOM

Kod direktnog dodira dijelova postrojenja pod naponom, s obzirom na izvjesne

specifičnosti, razlikujemo tri slučaja :

 direktan dodir dva vodiča pod naponom jednog električnog sistema,

 dodir vodiča pod naponom kod električnih mreža s direktno uzemljenom

neutralnom tačkom,

 dodir vodiča pod naponom kod električnih mreža s izoliranom neutralnom

tačkom.

D i r e k t a n d o d i r d v a v o d i č a nastupa kada čovjek bilo kojim dijelovima svog tijela

istodobno premosti dva fazna vodiča ili jedan fazni vodič i nul-vodič. Napon koji tada vlada
između oba vodiča, djeluje na tijelo čovjeka kroz koje će protjerati električnu struju. Oba slučaja
prikazana su na slici 7.

SLIKA 7. DODIR DVAJU FAZNIH VODIČA I DODIR FAZNOG NEUTRALNOG VODIČA

13
Budući da su otporni vodiči maleni i zanemarivi prema otporu ljudskog tijela, struja koja prolazi
kroz tijelo ovisna je jedino o naponu i otporu tijela. Uz fazni napon od 220 V i uz pretpostavljeni
otpor čovječijeg tijela u nepovoljnom stanju

Rt = 1000 oma dobijemo struju :

Ta jakost struje dovoljno je velika da izazove smrt uz trajanje prolaza i kraćeg od jedne sekunde.
Direktan dodir dva vodiča je jedan od najopasnijih oblika povređivanja i veoma često završava
smrću povrijeđenoga. Nezgode i nesreće ove vrste najčešće se događaju elektromonterima
kada rade nedozvoljeno pod naponom, ili ne primjenjuju zaštitna sredstva( zaštitne rukavice,
izolacione omotače i drugo).

DODIR VODIČA KOD UZEMLJENE NEUTRALNE TAČKE

Za raspodjelu električne energije na niskom naponu danas se najčešće upotrebljava trofazni

sistem s uzemljenim zvjezdištem transformatora ili generatora. Taj sistem omogućava da, osim
trofaznih trošila, imamo i jednofazna trošila koja se priključuju između faznog vodiča i nul-
vodiča. Jedna od karakteristika tog sistema je i ta da, kada fazni vodič dođe u dodir sa zemljom
onda je taj spoj sa zemljom ne samo zemljospoj već ujedno i kratki spoj te faze jer je struji
kratkog spoja omogućeno da proteče kroz zemlju i preko pogonskog uzemljenja na neutralnu
tačku izvora.

Kada čovjek, stojeći na zemlji, dodirne svojim tijelom jedan fazni vodič trofaznog sistema s
uzemljenom neutralnom tačkom, on će zatvoriti strujni krug i kroz njega će proteći struja(Sl.8).
U tom strujnom krugu koji se sastoji iz otpora faznog vodiča Rf, otpora čovječijeg tijela Rt,
prelaznog otpora čovječijeg tijela prema zemlji Rp i otpora uzemljenja neutralne tačke Rpz, fazni
napon tjera struju It koju računamo prema jednačini :

14
Budući da su otpor uzemljenja i otpor vodiča zanemarivo maleni u odnosu na otpor čovječijeg
tijela i prelazni otpor tla struja koja teče kroz čovječije tijelo ovisi samo od posljednja dva otpora
jer je Rf : Rpz<< Rt : Rp, to jednadžba glasi :

Otpor čovječijeg tijela nam je poznat i uzimamo da iznosi 1000 oma. Prelazni otpor između
čovječijeg tijela i zemlje može varirati u širokim granicama. On prvenstveno ovisi o tlu, npr. da li
je to zemlja, betonski pod ili parket. Prelazni otpor između tijela i zemlje, također ovisi o vrsti i
stanju obuće. Ako čovjek stoji s mokrom obućom na mokroj zemlji onda je prelazni otpor
praktički zanemariv, ravan nuli. Uvrstimo li za Rp=0 jednadžbu (6) dobivamo :

15
što je isti slučaj kao kod direktnog dodira faznog i neutralnog vodiča prema tome veoma
opasno. Kod suhih podova i parketa prelazni otpor tla može iznositi i nekoliko stotina tisuća
oma, pa će struja kroz tijelo biti veoma malena i time dakako i manja opasnost.

Stupanj opasnosti određuje se prema visini napona koji djeluje na ljudsko tijelo, odnosno prema
naponu koji to tijelo premosti. Taj napon naziva se dodirni napon, a definiran je kao pad napona
na otporu čovječijeg tijela kada kroz tijelo prolazi struja It i glasi :

što je dodirni napon veći, to će biti veća struja kroz tijelo, a posljedice za povrijeđenu osobu bit
će teže. Ako u jednadžbu 8 umjesto struje It uvrstimo jednadžbu 6 dobivamo :

Na taj način dobili smo izraz za dodirni napon kao funkciju faznog napona i prelaznog otpora tla.
Na slici 9. vidi se da je dodirni napon veći što je manji prelazni otpor tla. U najnepovoljnijem
slučaju, kada je prelazni otpor jednak nuli dodirni napon je jednak faznom naponu Ud = Up . U
najpovoljnijem slučaju kada bi prelazni otpor tla bio beskonačno velik, što bi odgovaralo
savršenoj izolaciji, dodirni napon bi poprimio vrijednost nula i kroz tijelo čovjeka ne bi tekla
nikakva struja pa ne bi bilo ni povreda. Na toj činjenici zasniva se npr. primjena zaštitnih
izolacionih podloga. Iz svega izloženoga slijedi da je opasnost od električne struje to veća što je
fazni napon veći, odnosno što je veći nazivni napon mreže i što je prelazni otpor tla manji.

16
Opasnost je također velika kada smo neposredno dobro uzemljeni, npr. ako jednom rukom
držimo za vodovodnu cijev ili instalaciju centralnog grijanja, a drugom rukom dođemo u dodir s
vodičem pod naponom. U takvom slučaju prelazni otpor tla ne postoji i na čovječije tijelo djeluje
puni napon koji se nalazi na vodiču, pa je to identičan slučaj s dodirom vodiča i nul-voda.

DODIR VODIČA KOD MREŽA S IZOLIRANOM NUL-TAČKOM

Kada nemamo rasvjetnog opterećenja i jednofaznih trošila odnosno kada za njih imamo
posebno odvojenu mrežu kao npr. U rudnicima, tada možemo za pogon električnih motora
upotrijebiti trofazni razvodni sistem bez uzemljenog zvjezdišta. Ako kod takve mreže s
izoliranim zvjezdištem čovjek stajeći na zemlji, dođe u dodir s faznim vodičem prividno izgleda
da strujni krug nije zatvoren i da struja ne može teći kroz tijelo. No ne smijemo zaboraviti da
vodiči električnih mreža nemaju savršenu izolaciju nego imaju stanovit odvod, a osim toga imaju
izvjestan kapacitet prema zemlji. Radi toga će svaki fazni vodič imati stanoviti izolacioni otpor
prema zemlji. Taj otpor odvoda označavamo Riz i možemo ga zamisliti kao da je koncentriran u
jednoj tački kao što je prikazan na slici 10. Isto tako i kapacitete vodiča prema zemlji možemo
zamisliti koncentrirane u jednoj tački i prikazati ih s jednim kapacitetom C. Razmotrimo li sada
dodir čovjeka s jednim faznim vodičem vidimo da je strujni krug zatvoren preko izolacionih
otpora Riz i preko kapaciteta C te struja može proteći kroz čovjeka u zemlju i iz zemlje preko
kapacitivnih izolacionih otpora na druge dvije faze trofaznog sistema.

Radi pojednostavljenja proračuna struje kroz tijelo čovjeka, poslužit ćemo se ekvivalentnom
shemom ovog strujnog kruga u kojoj smo sve izolacione otpore i kapacitete zamislili da su
koncentrirani u zvjezdištu izvora,u ovom slučaju transformatora (Sl.11).

17
 SLIKA 10. DODIR FAZNOG VODIČA KOD MREŽE S IZOLIRANOM NEUTRALNOM TAČKOM

Pretpostavlja se da su svi izolacioni otpori faznih vodiča međsobno jednaki i da su kapaciteti

vodiča prema zemlji međusobno jednaki. Ako koncentriramo sva tri izolaciona otpora faznih
vodiča nadomjestit ćemo ga jednim, ali koji ima trostruko manju vrijednost jer tri jednaka a
paralelno spojena otpora, daju trostruko manji ukupni otpor :

Kada nadomjestimo tri jednaka a paralelno spojena kapaciteta dobit ćemo trostruko veći
nadomjesni kapacitet :

Zbog pojednostavljenja računa, pretpostavit ćemo da je kapacitet veoma malen :

tada će kapacitivni otpor :

biti beskonačno velik te će struja zatvarati kroz izolacioni otpor Riz. Za izračunavanje struje koja
prolazi kroz čovječije tijelo,u ovom slučaju možemo pisati slijedeću jednačinu :

18
Ako uvrstimo da je i sredimo jednačinu stime da je dobivamo :

Uz pretpostavljeni približno konstantan otpor čovječijeg tijela Rt vidimo da će struja koja prolazi
kroz tijelo ovisiti o nazivnom naponu mreže i izolacionom otporu faznog vodiča. Tehnički
propisi za elektroenergetske instalacije traže da izolacioni otpor vodiča mora iznositi najmanje
1000 oma po jednom voltu nazivnog napona mreže, i to za svaki ogranak mreže .Prema tome
izolacioni otpor kod mreža s više ogranaka iznosi:

gdje je veliko U – napon mreže, a n – broj ogranaka mreže.

Za mrežu 380 Volti broj ogranaka n = 50 dobivamo :

I uz otpor čovječijeg tijela Rt = 1000 oma slijedi jakost struje :

Dakle, dobivamo jakost struje koja već može izazvati teže povrede čak i smrt ako prolazi kroz
čovjeka duže vrijeme.

Ako sada pretpostavimo da je izolacioni otpor beskonačno velik i izračunamo struju kroz tijelo
čovjeka koja se sada zatvara preko kapacitivnog otpora X C0 dobivamo :

a ako uvrstimo da je i oba člana desne jednačine pomnožimo s √3 te sredimo,

dobivamo :

19
 .

Za ilustraciju uzet ćemo kabelsku mrežu 380/220 V dugačku 1 km. Kapacitet jednog vodiča
prema zemlji iznosi C1 = 0,3 μF/ km. Ukupni kapacitet jedne faze je prema tome :

a kapacitivni otpor uz frekvenciju 50 Hz :

Uvrstimo li Xc=10.600 oma u jednačinu 1,dobivamo:

Kod niskonaponskog kabla sa naponom 380 V dugačkog 1km struja koja bi prošla kroz tijelo iznosila bi 60
mA što može izazvati teže povrede. Iz ovih primjera uuočava se da samo kod vrlo kratkih mreža ili malih
nazivnih napona tih mreža direktan dodir vodiča ne bi predstavljao veću opasnost. Kako u stvarnosti
imamo istodobno paralelno spojene i kapacitivne izolacione otpore, to će opasna struja poteći još kod
manjih napona, odnosno manjih dužina mreža. Također moramo imati na umu da s vremenom
izolacioni otpor vodiča opada i opasnost raste. Upravo zbog tih razloga i kod mreža s izoliranim
zvjezdištem direktan dodir vodiča pod naponom smatra se opasnim za život čovjeka, iako su opasnosti
nešto manje nego kod s uzemljenim zvjezdištem. Tek kod linijskih napona ispod 125 V osjetno se
smanjuje opasnost za čovjeka.

DVOSTRUKI ZEMLJOSPOJ U MREŽI SA IZOLIRANIM ZVJEZDIŠTEM

Kada u mreži s izoliranim zvjezdištem nastane zemljospoj jedne faze, tada je neposredni dodir
svake od ostalih dviju faza vrlo opasan. Isto tako opasan je dodir kućišta električnih strojeva ako
je oštećena izolacija jednog faznog namota, a istovremeno postoji već zemljospoj neke druge
faze. Takav slučaj prikazan je na slici 12. Kroz čovječije tijelo proteći će struja greške I g, a njena
veličina ovisit će o otporu čovječijeg tijela Rt, o prelaznom otporu Rp između čovjeka i zemlje te
prelaznom otporu Rzs. U tom slučaju na cijeli strujni krug djeluje linijski napon U, i vrijedi
jednačina :

20
Otpor zemljospoja je relativno malen i iznosi oko 5 oma pa ga možemo zanemariti. Ako čovjek
stoji na dobro vodljivom tlu onda je prelazni otpor tla zanemarljiv i linijskom naponu se
suprotstavlja samo otpor tijela. Kako je u slučaju zemljospoja napon zdravih vodiča prema
zemlji veći za 3 od faznog napona, to je ovaj slučaj čak i opasniji od dodira vodiča kod
uzemljene nul-tačke, jer će kroz isti otpor tijela protjecati za 3 puta veća struja. Opasnosti od
direktnih dodira vodiča pod naponom su velike, bez obzira na sistem uzemljenja zvjezdišta. U
pogonu treba spriječavati ovakve slučajeve odgovarajućim zaštitnim mjerama i to pravilnim
izoliranjem i zaštitom od slučajnog dodira.

SLIKA 12. STRUJA GREŠKI KOD MREŽE SA IZOLIRANIM ZVJEZDIŠTEM

OPASNOST PRIBLIŽAVANJA VODIČIMA VISOKOG NAPONA

Kod mreža visokog napona veoma je opasno ne samo dodirivanje vodiča već i približavanje
vodičima pod naponom na određenu kritičnu udaljenost. Čovjek stojeći na zemlji ima potencijal
zemlje a vodič pod naponom neki znatno viši potencijal prema zemlji, te između čovjeka, ako se
nalazi u blizini vodiča,i vodiča pod naponom postoji električno polje.To električno polje napreže
zrak koji u ovom slučaju služi i kao izolator. Što se čovjek više približava više vodiču to je
električno polje jače , a naprezanje zraka kao dielektrika je veće. Pri nekoj kritičnoj udaljenosti
doći će do električnog proboja zraka, nestat će električna iskra a može doći i do stvaranja
električnog luka.Struja poteče kroz tada vodljivi zrak i kroz čovjeka u zemlju. S obzirom na
visoke napone, i struje su relativno velike pa može doći do teških i smrtnih povreda čovjeka. Za
ilustraciju neka posluži jednačina prema kojoj se izračunava napon proboja zraka između dvije
šiljaste elektrode, od kojih je jedna zemljena a glasi :

21
Pri čemu je Uef -efektivna vrijednost izmjeničnog napona u kV, a „a“ razmak između šiljaka. Ova
jednačina vrijedi za razmake od 8-140 cm.

Tako npr. da dođe do proboja izmeđ šiljaka razmaknutih 10 cm potreban je napon od 45,6 kV.
Jasno je da razmaci koji se dopuštaju između čovjeka i vodiča moraju biti znatno veći jer oni
moraju sadržavati odgovarajući faktor sigurnosti i uzimati u obzir razne druge okolnosti.

PREVISOKI DODIRNI NAPON KAO POSLJEDICA KVARA NA IZOLACIJI TROŠILA

Veoma mnogo povreda električnom strujom događa se zbog oštećene ili neispravne izolacije
vodiča u električnim uređajima, pa kućišta i drugi metalni dijelovi tih uređaja poprimaju stanovit
napon prema zemlji. Ako dodirnemo takve dijelove električnih uređaja a da oni nisu uzemljeni
zatvorimo strujni krug, i struja može poteći kroz tijelo u zemlju i zatvoriti se preko pogonskog
uzemljenja zvjezdišta transformatora ili generatora(Slika 13). Zbog kvara na izolaciji vodiča
kućište dobiva prema zemlji napon kojeg nazivamo napon greške Ug. Veličina napona greške
ovisi o mjestu kvara na izolaciji nekog namota, a može poprimiti vrijednosti od nula pa do
punog faznog napona Uf. Na čovjeku koji dodiruje takvo kućište pod naponom djeluje napon
koji je dio napona greške, a nazivamo ga dodirnim naponom Ud(Slika 14 i 15).

Da bismo odredili o čemu sve ovisi dodirni napon primjenit ćemo nadomjesnu šemu tog
strujnog kruga(Slika 16).

SLIKA 13. DODIR KUĆIŠTA MOTORA KOD PROBOJA IZOLACIJE.

Strujni krug priključenog trošila sastoji se iz otpora faznog vodiča R f, otpora trošila R i otpora
nul-vodiča R0, a na te otpore djeluje fazni napon Uf i izaziva proticanje pogonske struje I . Mjesto
kvara neka se nalazi na jednom dijelu otpora R tako da otpor od mjesta kvara do nul-vodiča ima
vijednost X ∙ R , kod čega je 0 ≤ X ≤1. U krugu greške nalaze se u seriju spojeni : otpor izolacije R iz
na mjestu kvara, otpor čovjeka Rt , prelazni otpor između čovjeka i zemlje Rp i otpor pogonskog

22
uuzemljenja Rpz. U tom strujnom krugu djeluje napon greške Ug i izaziva protjecanje struje
greške Ig.

SLIKA 14. DODIRNI NAPON KOD OŠTEĆENOG NAMOTA MOTORA

Pad napona u dijelu pogonskog strujnog kruga i u strujnom krugu greške jednak je i možemo ga
izračunati ovako :

Iz ove jednačine izračunamo struju greške koja prolazi i kroz čovječije tijelo :

Pogonska struja I određena je jednačinom :

I ako taj izraz uvrstimo u jednačinu 21 dobijemo :

Otpor Rf, R0, Riz i Rpz su veoma maleni u usporedbi sa otporima Rt i Rp i možemo ih zanemariti, te
konačno dobivamo izraz za struju greške koja je ujedno i struja koja prolazi kroz tijelo čovjeka:

23
Dodirni napon je onaj napon koji djeluje na ljudsko tijelo i jednak je padu napona na otpor
čovječijeg tijela Rt, a izračunavamo ga prema izrazu :

Dodirni napon u prvom redu ovisi o mjestu kvara na izolaciji trošila. Ako je kvar na početku
otpora R , npr. na početku namota motora, onda će biti X=1, i napon greške će imati vrijednost
punog faznog napona Uf. Jednačina 25 tada glasi :

U ovom slučaju dobivamo isti izraz za dodirni napon kao i kod direktnog dodira faznog vodiča
pod naponom pa, prema tome, postoji ista opasnost. Kod određivanja zaštitnih mjera moramo
pretpostaviti ovakav najnepovoljniji slučaj. Ponovo se uočava veliki značaj prelaznog otpora tla
na stepen opasnosti. Dodir kućišta motora s probijenom izolacijom i nekim većim prelaznim
otporom tla(Slika 14) očito je manje opasan nego istodobni dodir neispravne svjetiljke i
vodovodne instalacije(Slika 15). Pojava opasnih dodirnih napona najčešće je uzrokovana
starenjem ili oštećenjem izolacije, nestručnom montažom i popravcima te kada na uređajima
nisu provedene odgovarajuće zaštitne mjere.

Previsoki dodirni napon može se eliminirati s nizom zaštitnih mjera koji djeluju tako da stave
defektni strujni krug van napona ili pak manje dodirnih napona na neopasni iznos ispod 65 V,
odnosno 50 V.

24
PREVISOKI NAPONI DODIRA I KORAKA KAO POSLJEDICA STRUJE KROZ UZEMLJIVAČ

Opasni naponi mogu se pojaviti na uzemljivačima ili na površini zemlje oko njih ako kroz takve
uzemljivače teče velika struja u zemlju. Struja greške protječe zemljom u svim smjerovima
radijalno od uzemljivača, a njena prostorna raspodjela i njena gustoća ovise o obliku
uzemljivača, specifičnom otporu tla te udaljenosti od uzemljivača(Slika 17).

U neposrednoj blizini uzemljivača gustoća struje je velika, a opada sa udaljavanjem od

uzemljivača jer prolazu struje stoje na raspolaganju sve veće površine zemlje. Prolazeći kroz
zemlju struja stvara pad napona u njoj jer zemlja pruža stanovit otpor proticanju struje. Usljed
toga će uzemljivači doći na jedan viši potencijal Uz prema dalekoj neutralnoj zemlji, koja je
dovoljno daleko od uzemljivača. Taj potencijal može se izračunati uz poznatu struju greške I g i
otpor uzemljivača Rpz :

25
Pojedini slojevi zemlje u neposrednoj blizini uzemljivača imaju veće otpore, a u tom slučaju je
veća gustoća struje, te se ukupni potencijal uzemljivača ne raspoređuje ravnomjerno u zemlji s
udaljenošću od uzemljivača, već je potencijal pojedinih tačaka zemlje daleko veći u blizini, a
manji na većim udaljenostima od uzemljivača.Posljedica toga jeste da razne tačke
zemlje,različito udaljene od uzemljivača,poprimaju i različite potencijale prema dalekoj
neutralnoj zemlji.

Od interesa je raspodjela potencijala na površini zemlje gdje se kreću ljudi. Na slici 18.
prikazana je raspodjela potencijala na površini zemlje oko štapnog uzemljivača u homogenom
tlu. Mjesta tik uz uzemljivač imaju najveći potencijal koji je ujedno i potencijal uzemljivača. Sa
udaljavanjem od uzemljivača potencijal pojedinih tačaka naglo opada, a zatim su promjene sve
manje i manje. Krivulja koja pokazuje tok potencijala na površini zemlje pokazuje da se
potencijal raspoređuje u obliku lijevka i zato takvu raspodjelu nazivamo potencijalni lijevak.
Raspodjela potencijala na površini zemlje važna je zbog potencijalnih razlika(napona) koje mogu
djelovati na ljude u blizini uzemljivača, kada kroz uzemljivače protiče struja greške. Pri tome
razlikujemo napon dodira koji nastaje kad čovjek odmaknut od uzemljivača dodirne uzemljivač i
svojim tijelom premosti dvije tačke različitih potencijala, i napon koraka koji nastaje kada čovjek
hoda u blizini uzemljivača i svojim korakom premosti dvije tačke različitog potencijala. Napon
dodira mjerimo između neke tačke na uzemljenim djelovima postrojenja i neke tačke na tlu, s
tim da je horizontalna udaljenost između tih dviju tačaka 1 metar. Napon koraka mjerimo
između tačaka na površini zemlje koje su takođe međusobno udaljene 1 metar.

26
Napon koraka mjerimo između dviju tačaka na površini zemlje koje su,također,međusobno
udaljene 1 m.Previsoki, a time i opasni naponi dodira mogu nastupiti u nisko naponskim i visoko
naponskim postrojenjima ako uzemljivači imaju prevelike otpore. Kod nisko naponskih
postrojenja pad napona na uzemljivačima ne smije biti veći od 50 V.

Opasni naponi koraka pojavljuju se u visokonaponskim postrojenjima gdje su struje greške veće
a time i potencijal uzemljivača veći. U visokonaponskim postrojenjima dozvoljavaju se i veći
naponi dodira i koraka od 50 V, ali kroz veoma kratko vrijeme, ali se postavlja zahtjev da zaštitni
uređaji isklapaju veoma brzo struju greške.

Opasnosti previsokih napona dodira i koraka postaje i kod gromobranskih instalacija ako se za
vrijeme prolaza struje groma dodiruju dijelovi gromobranskih instalacija, ili hoda u neposrednoj
sredini gromobranskih uzemljivača, jer struje groma podižu potencijal tih uzemljivača na vrlo
visoke iznose.

INDUCIRANI NAPON

Kod rada u blizini visokonaponskih postrojenja, a posebno kod radova na vodovima koji su
paralelno položeni sa dalekovodima visokog napona i u postrojenjima gdje zbog tehnološkog
procesa teku struje vanredno velike jakosti, postoji opasnost od induciranih napona. Kao što je
poznato iz osnova elektrotehnike u nekom namotu ili čak u vodiču može se induucirati napon
ako je taj napon ili vodič obuhvaćen promjenljivim magnetskim poljem što se stvara u nekom
drugom strujnom krugu.

Za ilustraciju problema neka posluže dva paralelno vođena dalekovoda,prikazana na slici 19.
Jedan od njih neka bude visokonaponski dalekovod a drugi niskonaponski vod. U slučaju da na
dalekovodu visokog napona padne vodič na zemlju ili da dođe do preskoka preko izolatora,
27
poteći će relativno velika struja greške onim vodičem dalekovod na kojem se nalazi kvar. Ta
izmjenična struja greške stvara oko vodiča izmjenično magnetsko polje. Ako je paralelno tom
dalekovodu položen na malom odstojanju drugi vod, to će izmjenično magnetsko polje
obuhvatiti vodiče drugog voda i u njima inducirati neki napon. Ako se npr. na tom
niskonaponskom vodu izvode radovi u iskopčanom stanju, a sa neuzemljenim vodičima radnici
koji tokom rada obuhvataju vodiče mogu u tom trenutku biti izloženi električnom udaru, i mogu
biti oboreni sa stupa ako nisu propisno vezani sigurnosnim opasačem.

Ovako inducirani naponi ovise o veličini struje koja stvara magnetsko polje, a zatim
međusobnom razmaku oba dalekovoda i o ukupnoj dužini paralelnih dionica dalekovoda. Slične
opasnosti prijete kod razvlačenja metalnih užeta i žica u neposrednoj blizini visoko naponskih
postrojenja u dalekovodima. Vrlo visoki, a time i opasni inducirani naponi mogu se takođe
pojaviti na vodovodima uslijed pražnjenja naelektriziranih oblaka ako se se takovi naelektrizirani
oblaci nalaze iznad vodova u trenutku izbijanja.

SLIKA 19. INDUCIRANI NAPONI KOD PARALELNIH VODOVA

PRELAZ VISOKOG NAPONA NA POSTROJENJE NISKOG NAPONA

Osim opasnosti direktnog dodira vodiča ili opasnosti previsokih napona dodira i koraka, postoji
u postrojenjima i opasnost uslijed prelaza visokog napona na postrojenja niskog napona. Takvi
slučajevi doduše su rijetki, ali postrojenja moraju u tom pogledu također biti zaštićena.
Najpoznatije su dvije mogućnosti prelaza visokog napona na postrojenja niskog napona i to :

 međusobni proboj između namota transformatora koji napajaju niskonaponsku mrežu,

 M

 međusobni dodir vodiča zračnih mreža s različitim naponima.

28
U oba slučaja ako nisu provedene određene zaštitne mjere, može doći do razaranja
postrojenja, požara i teških povreda osoblja koje u tom trenutku rukuje električnim
uređajima.

OPASNOST ELEKTRIČNOG LUKA

Električni luk je samostalno izbijanje u plinovima koji nastaje između dvije elektrode a
oblikuje se veoma velikim gustoćama struje i malim naponom potrebnim za održavanje
luka. Električna struja prolazi od jedne elektrode na drugu posredstvom metalnih para.
Karakteristike električnog luka su visoka temperatura i jaka svjetlost.

Električni luk najčešće nastaje :

 razdvajanjem kratkospojenih elektroda kada kroz njih teče struja(npr.prekidanje

strujnog kruga otvaranjem rastavljača),

 uslijed proboja zraka kao izolatora između vodiča pod naponom i ostalih dijelova
postrojenja odnosno zemlje.

Unatoč korisnoj primjeni električnog luka kao npr. Zavarivanje, elektrolučne peći,
lučnice za rasvjetu, električni luk, ako se pojavi neželjeno, ostaje jedna od
najvećih neprijatelja električnih postrojenja jer svojom toplinom uništava
postrojenja i izaziva prenapone.

Električni luk djeluje veoma štetno na ljudski organizam zbog isijavanja

ultraljubičastih i infracrvenih zraka i svoje vanredno visoke temperature.
Najčešće povrede, izazvane lukom su opekotine i oštećenja očiju.

Nizom zaštitnih mjera spriječava se nastajanje električnog luka i njegovo štetno

djelovanje.

PODRUČJE I STUPANJ OPASNOSTI

U prethodnim poglavljima određeni su i klasificirani izvori opasnosti od udara

električne struje, koji postoje kod radova na električnim instalacijama, pri
rukovanju aparatima na električni pogon ili pak prilikom boravka i kretanja u
električnim postrojenjima.Vidljivo je da skoro u svim slučajevima prijeti opasnost
od udara električne struje ako ne primjenjujemo određene zaštitne mjere.

29
Stupanj opasnosti nije svagdje i u svim okolnostima jednak. On ovisi o visini
napona koji može djelovati na ljudsko tijelo, odnosno o naponu kojeg tijelo
premosti, dakle dodirnom naponu. U ponekim slučajevima on ovisi još i o
naponu koraka.

O veličini mogućeg dodirnog napona ovisi i primjena odgovarajućih zaštitnih

mjera. U prostorijama gdje je dodiri napon malen nisu potrebne posebne
zaštitne mjere, a tamo gdje dodirni napon može biti velik, moramo se pobrinuti
za već sigurnost posebnim zaštitnim mjerama.

U prvom redu, s obzirom na stupanj opasnosti, razlikujemo instalacije niskog

napona od 250 V prema zemlji, te instalacije i postrojenja visokog napona iznad
1000 V.Predmet naših razmatranja su instalacije niskog napona.

Razlikujemo suhe, vlažne i mokre prostorije, a osim toga treba voditi računa u
vrsti tla, te o mogćnosti dodira metalnih dijelova postrojenja koji eventualno
mogu doći pod napon u slučaju kvara na izolaciji vodova ili uređaja. Kod
utvrđivanja stupnja opasnosti treba razmotriti i mogućnost istodobnog dodira
električnih instalacija i dobro uzemljenih metalnih djelova, kao što su vodovodne
cijevi, cijevi centralnog grijanja i slično. Povećanu opasnost predstavlja rad na
metalnim plohama sa električnim alatima, kao što su bušilice i brusilice. Veći
stupanj opasnosti predstavljaju električna postrojenja u podzemnim rudnicima, i
na izvedbu tih izolacija postavljaju se strožiji zahtjevi.

Posebnu grupu sačinjavaju prostorije u kojima postoji opasnost od požara ili

eksplozije a mogu ih izazvati i električni uređaji.

Pojedine zaštitne mjere se mogu upotrebljavati u svakom slučaju. Svaka zaštitna

mjera odgovara svojoj svrsi pri određenim uvjetima. Zato moramo pobliže
upoznati zaštitne mjere i međusobno ih usporediti.

30
 PITANJA ZA PONAVLJANJE

1) NAVEDITE IZVORE OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE.

2) O ČEMU SVE OVISI STRUJA KROZ ČOVJEČIJE TIJELO KOD

DIREKTNOG DODIRA VODIČA POD NAPONOM U MREŽAMA SA
DIREKTNO UZEMLJENOM NUL-TAČKOM

31
3) NAVEDITE O ČEMU SVE OVISI STRUJA KOJA PROTJEČE KROZ
ČOVJEČIJE TIJELO U PODRUČJU DIREKTNOG DODIRA VODIČA POD
NAPONOM KOD IZOLIRANIH SISTEMA.

4) ČEMU SE SASTOJI OPASNOST PRIBLIŽAVANJA VODIČIMA

VISOKOG NAPONA.

5) ŠTA JE TO NAPON GREŠKE, A ŠTA JE DODIRNI NAPON.

6) NAVEDITE O ČEMU SVE OVISI VELIČINA DODIRNOG NAPONA.

7) ŠTA JE TO POTENCIJALNI LIJEVAK OKO UZEMLJIVAČA I KAKO

NASTAJE.

8) ŠTA JE TO NAPON KORAKA .

9) GDJE SU NAJISTAKNUTIJE OPASNOSTI INDUCIRANIH NAPONA.

10) KAKO DJELUJE ELEKTRIČNI LUK NA ČOVJEKA.

11) ŠTA SVE UTJEČE NA STUPANJ OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE.

32
 TEHNIČKA SIGURNOST

( RADNI UVJETI )

FAKTORI KOJI UTIČU NA SIGURNOST

Postizavanje određene sigurnosti kod primjene električne energije kao i kod drugih oblika
opasnosti – složen je problem i ovisi o nizu faktora. Sve te faktore možemo svrstati u dvije
osnovne grupacije, a to su radni uvjeti i radni postupci. Osigurati odgovarajuće radne uvjete koji
pružaju dovoljnu tehničku sigurnost, znači izraditi dobar projekat, obaviti pravilan izbor opreme
i materijala, izvesti solidnu i kvalitetnu montažu, te ispravno održavanje i rukovanje uređajima,
a sve u skladu s propisima i standardima uz primjenu odgovarajućih tehničkih zaštitnih mjera.

I kod postizavanja čak i visokog stupnja tehničke sigurnosti moramo također postići i siguran
način rada dakle moramo usvojiti takve radne postupke koji će pridonijeti sigurnijem radu.

Usvajanje i provođenje sigurnog načina rada zahtjeva upoznavanje radnika s opasnostima, sa

zaštitnim mjerama s pravilnim načinom rada;dakle sve to traži određenu poduku,provjeravanje
znanja i uvjeravanje u neophodnost takvog načina rada.

Kada nam primjene tehničkih zaštitnih mjera ne pružaju dovoljno sigurnosti, a to će biti česti
slučaj kod radova na električnim instalacijama, neophodna je upotreba ličnih zaštitnih
sredstava, kako bismo postigli zadovoljavajuću sigurnost.

Utjecaj svih navedenih faktora prikazan je shematski na slici 20.

PROJEKTIRANJE I KONSTRUKCIJA

Tokom izrade projekta treba obratiti posebnu pažnju na sigurnost pogona i ljudi. Pravodobnim
uočavanjem opasnosti i predviđanjem odgovarajućih zaštitnih mjera ušteđuju se novčana
sredstva i izbjegavaju mnoge kasnije dorade. Nažalost, danas se još uvijek ne posvećuje
dovoljna pažnja sigurnosti pri radu prilikom projektiranja, što dovodi do niza poteškoća
prilikom naknadnih neophodnih rekonstrukcija.

OPREMA I MATERIJAL

33
Problem sigurnosti u električnim postrojenjima zavisi prvenstveno o kvaliteti ugrađene
električne opreme i materijala koji treba da udovoljavaju zahtjevima tehničkih propisa i
standarda.

Današnji razvoj tehnologije izrade električne opreme i instalacionih materijala, te razvoj

metoda ispitivanja kvalitete tih materijala, omogućava da se na najmanju mjeru svedu izvori
opasnosti koji nastaju uslijed nedostataka u električnoj opremi i materijalu. Od naručioca
opreme i izvođača traži se čvrsta dosljednost i ne smije se ugrađivati ona oprema i materijal
koji ne odgovaraju tehničkim propisima i standardima.

MONTAŽA – nedovoljno stručna i loša montaža veoma je čest uzrok raznih nezgoda. Niti jedno
postrojenje ne bi smjelo biti pušteno u pogon a da prethodno nisu provjerene ispravnosti i
kvaliteta izvedbe svih predviđenih zaštitnih mjera.

ODRŽAVANJE – električni uređaji i instalacije, a naročito njihova izolacija o kojoj u najvećoj mjeri
ovisi sigurnost pogona, veoma su osjetljivi na vlagu, visoke temperature, na hemijske utjecaje,
mehanička oštećenja i na nečistoću. Nužno je da se sa električnim trošilima i instalacijama
postupa sa najvećom pažnjom i da se redovno i stručno održavaju kako bi se trajno sačuvali u
ispravnom stanju. Treba osigurati stalnu i sistemsku kontrolu ispravnosti električnih uređaja i
instalacija te zaštitnih mjera.

RUKOVANJE - osoblje koje rukuje električnim aparatima ili radi na električnim postrojenjima
mora biti dobro upućeno u pravilno rukovanje, u izvore mogućih opasnosti i mora poznavati
zaštitne mjere. Često dolazi do nezgoda kada se nestručno osoblje upušta u popravke
električnih uređaja.

34
SLIKA 20. FAKTORI KOJI UTIČU NA SIGURNOST

LIČNA ZAŠTITNA SREDSTVA

Kod radova na električnim postrojenjima primjenjene tehničke mjere sigurnosti ne pružaju

uvijek dovoljnu sigurnost pa je nužna primjena ličnih zaštitnih sredstava. Lična zaštitna sredstva
moraju biti svrsishodno izabrana, a njihova primjena mora biti obavezna. Naročitu pažnju treba
obratiti sistematskoj kontroli ispravnosti ličnih zaštitnih sredstava.

PRINCIPI TEHNIČKIH ZAŠTITNIH MJERA

Uporedo sa razvojem primjene električne energije uvode se tehničke zaštitne mjere da bi se

uklonile opasnosti koje sa sobom nosi upotreba električne energije.

Spriječavanje povređivanja ljudi električnom strujom moguće je u osnovi na dva načina, i to

tako :

 da se onemogući dodir čovjeka sa bilo kojim djelovima postrojenja pod naponom,

 Ili da se ograniče jakosti struja i vrijeme prolaza struja kroz čovječije tijelo na bezopasne
veličine.

Očito je da kod prvog načina želimo izbjeći da na čovjeka djeluje napon, bilo da
onemogućimo direktan dodir vodiča, bilo da uklonimo mogućnost da čovjek svojim
tijelom premosti dvije tačke različitih potencijala. Taj način pruža daleko najveću
sigurnost ali često neće moći biti u cijelosti primjenljiv iz tehničkih ili ekonomskih
razloga. Zbog toga je razvoj tehničkih zaštitnih mjera išao i u drugom smijeru, sa
tendencijom održavanja visine napona koji može djelovati na čovjeka. Time se na
bezopasne veličine ograničavaju struje koje prolaze kroz tijelo. Spoznaja da je stepen
povreda čovjeka električnom strujom ovisan o protoku struje i vremena prolaza struje
kroz tijelo, vodi ka razvoju zaštitnih mjera sa brzim isključivanjem defektnih strujnih
krugova.

Nužno je potrebno istaknuti da je izolacija električnih aparata i postrojenja neophodan

uvjet za njihov dobar i bezopasan rad.

Sa sve boljom kvalitetom i pouzdanošću izolacionih materijala smanjivat će se i opasnost

kod primjene električne energije.

35
ZAŠTITA OD SLUČAJNOG DODIRA DJELOVA POD NAPONOM

Najveća opasnost kod rada sa električnim aparatima i kod radova na električnim

uređajima i postrojenjima prijeti od direktnog dodira vodiča ili ostalih djelova
postrojenja koji se nalaze pod naponom. U takvim slučajevima uz malo nepovoljnije
uvjete, na čovječije tijelo djeluju puni fazni ili linijski napon. Zbog tih razloga neophodno
je izvesti električne instalacije, uređaje i aparate tako da je onemogućen direktan dodir s
dijelovima pod naponom.

Spriječavanje ove vrste opasnosti postiže se zaštitom od slučajnog dodira. Naziv

„slučajan dodir“ označava da se spriječava nehotičan, slučajan dodir dijelova pod
naponom čak i od osobe neupućene u opasnosti od električne struje.

Zaštita od slučajnog dodira dijelova pod naponom postiže se :

 Izoliranjem svih djelova postrojenja koji se nalaze na dohvatu ruke-

odgovarajućom izolacijom , pravilno dimenzioniranom, otpornom na razne
štetne utjecaje.

 Postavljanjem djelova postrojenja izvan domašaja ruku. Smatra se da su izvan

domašaja ruku oni djelovi pod naponom koji se od mogućeg stajališta nalaze na
visini 2,5m iznad tog stajališta ili su udaljeni 1,25m, naniže ili horizontalno od tog
stajališta(Slika 21).

Polaganje golih vodova dopušteno je na tim udaljenostima samo onda ako ne

postoji mogućnost da ljudi kod nošenja vodljivih predmeta dotaknu te vodove.

 Odgovarajućom ugradnjom djelova pod naponom npr. zatvoreni ormarić

za glavni priključak i brojilo na privremenim radilištima.(Slika 22).

 Zaštitnim mrežama i pregradama.

 Prevlake vodiča izolacionim lakom i emajlom, iako odgovaraju

pogonskom naponu, ne smatraju se u pogledu dodira dovoljnom
izolacijom.

36
 SLIKA 21.POSTAVLJANJE GOLIH VODOVA U ZGRADAMA

Zaštitne mreže i pregrade moraju biti pouzdano učvršćene i mehanički

otporne.

Mreže i perforirane ploče smatraju se dovoljnom zaštitom samo onda ako kroz njih ne možemo
dotaknuti djelove pod naponom sa ispitnim prstom(JUS N.A.5.020). Zaštita od slučajnog dodira
nije potrebna na električnim uređajima sa nazivnim naponom do 42V ako je takav uređaj
napajan iz izvora koji je pouzdano galvanski odvojen od višeg napona (npr. zaštitni
transformator,akumulatorska baterija,galvanski elementi).

ZAŠTITA OD PREVISOKOG NAPONA DODIRA

Dodirnim naponom smatra se napon čijem djelovanju može biti izvrgnut čovjek kada dodiruje
metalne djelove električnog postrojenja koji su uslijed kvara na izolaciji došli pod napon.

U najnepovoljnijim slučajevima dodirni napon može biti jednak naponu prema zemlji dotičnog
sistema, i pri tom opasnost nije ništa manja od opasnosti direktnog dodira vodiča pod
naponom.

Prema našim tehničkim propisima smatra se previsokim, odnosno opasnim svaki napon preko
65V. Kod posebno loših uvjeta kao što su velike i uzemljene metalne konstrukcije ili prostorije
sa mokrim i vodljivim podovima i zidovima zatim kod dječijih igračaka, smatraju se opasnim
dodirni naponi veći od 42, odnosno 24V. U rudnicima sa podzemnom eksploatacijom zbog
lošijih uvjeta dozvoljava se dodirni napon 50V.

37
U pravilu posebne zaštitne mjere od dodirnog napona nisu potrebne u prostorijama u kojima
napon prema zemlji ne prelazi gore navedene iznose. Zaštitne mjere od previsokog napona
moraju se primjenjivati u pravilu u svim prostorijama gdje dodirni napon prelazi vrijednost od
65V, odnosno 50V. Od tog zahtjeva izuzimaju se instalacije i trošila u suhim stambenim i
poslovnim prostorijama u kojima pod nije provodan, u kojima nema na dohvat ruke uzemljenih
metalnih konstrukcija(vodovodne,plinske cijevi i sl.) i u kojima nije moguć istovremeni dodir
dvaju električnih trošila.

Budući da se ovi izuzetni uvjeti rijetko gdje mogu ispuniti, možemo utvrditi da su zaštitne mjere
protiv previsokog napona praktički svagdje potrebne. Spriječavanje previsokog napona dodira
možemo postići na slijedeći način :

 S m a nj i v a nj e m n a z i v n o g n a p o n a. Nazivni napon mreže može se izabrati

tako nisko da ni u kojem slučaju kroz čovječije tijelo ne proteče opasna struja. Npr.
primjena m a l o g n a p o n a.

 Z a š t i t n o i z o l i r a nj e. Ako električna trošila ili pak zidove i podove presvučemo sa

visokovrijednom izolacijom, dovoljno otpornom na mehanička oštećenja, kroz čovječije
tijelo neće prolaziti opasna struja.

 I z j e d n a č a v a nj e p o t e n c i j a l a. Međusobnim povezivanjem svih metalnih

dijelova, koje je moguće dotaći, sa kućištima električnih trošila unutar pogonske
prostorije onemogućava se da čovjek svojim tijelom premosti tačke različitih
potencijala.

38
 G a l v a n s k o o d v a j a nj e. Štićeno trošilo napaja se iz posebnog transformatora ili
generatora i na taj način galvanski potpuno odvojeno od ostale električne mreže.
Trošilo je priključeno sa kratkim i dobro izoliranim kabelom, a nijedan aktivni dio tog
strujnog kruga ne smije biti uzemljen. Kod takve izvedbe oštećenje izolacije ne može
dovesti do opasnog dodirnog napona.

 I s k lj u č i v a nj e d e f e k t n i h s t r u j n i h k r u g o v a. Ako u jednom strujnom

krugu mreže nastupi spoj sa masom, odnosno zemljom taj defektni strujni krug
isključuje se posredstvom osigurača, sklopki ili releja.

 K o n t r o l a s t a nj a i z o l a c i j e m r e ž e. Posebnim relejima stalno se kontrolira

izolacioni otpor mreže i u slučaju njegovog smanjenja ispod dozvoljenih granica dolazi
do signalizacije, odnosno isklapanja defektnog djela mreže.

Našim propisima predviđeno je 8 zaštitnih mjera od previsokog dodirnog napona, koje

možemo sa obzirom na način djelovanja podjeliti u tri grupe :

I. G r u p a – bez uređenja za isklapanje struje greške :

 zaštitno izoliranje,

 mali napon,

 zaštitno odvajanje;

II. G r u p a – s uređajima za isklapanje struje greške :

a) Isklapanje osiguračima

- zaštitno uzemljenje,

- nulovanje,

b) Isklapanje zaštitnim sklopkama:

- zaštitna naponska sklopka,

- zaštitna strujna sklopka;

III. G r u p a-s uređajem za kontrolu stanja izolacije mreže :

- sistem zaštitnog voda.

39
Primjena ovih zaštitnih mjera ovisit će o traženom stepenu sigurnosti, o uvjetima koji vladaju u
štićenom objektu i o troškovima izvedbe.

ZAŠTITNO IZOLIRANJE

Opasnost od previsokog napona dodira možemo spriječiti na taj način da električno trošilo
opremimo povrh pogonske izolacije, posebno još i dodatnom zaštitnom izolacijom, i to tako da
ne možemo dodirnuti vodljive dijelove, koji u slučaju kvara na pogonskoj izolaciji mogu doći
posredno ili neposredno pod napon.

Osim zaštitnog izoliranja u ovu zaštitnu mjeru spada i zaštitno izoliranje stajališta, kojim se
spriječava da se pri dodiru dijela pod naponom zatvori strujni krug preko čovjeka.

Zaštitno izpliranje trošila izvodi se na dva načina :

- Oblaganjem izolacionim materijalom svih metalnih djelova koji u slučaju

kvara dolaze posredno ili ne posredno pod napon(Slika 23). Kod manjih
električnih trošila, kao što su sušila za kosu, brijaći aparati, brusilice, ova
se zaštitna mjera izvodi na taj način da se kompletno kućište aparata
izrađuje iz čvrstih i trajnih izolacionih materijala. Spajanje kućišta s
unutarnjim djelovima trošila posredstvom metalnih vijaka treba da je
tako izvedeno da se ne može prenijeti napon na vanjsku stranu kućišta.

- Ugrađivanjem dodatne izolacije između vanjskog metalnog kućišta i

unutarnjih djelova trošila. Ovo se postiže ugradnjom izolacionih
umetaka između kućišta i ostalih djelova, u prenosnike i osovine.
Priključak ovako štićenih trošila izvodi se pomoću gipkih izoliranih
priključnih vodova koji nemaju zaštitnih vodiča, a fiksno su učvršćeni na
trošilu. Takvo trošilo nema na sebi utičnice. Utikači ovakvih priključnih
vodova izrađuju se po obliku kao utikači sa zaštitnim kontaktom, tako da
se mogu utaknuti u obične i u utičnice sa zaštitnim kontaktom.

Dodatna zaštitna izolacija mora biti punovrijedna, trajna i otporna pod

svim uvjetima. Lakiranje, emajliranje i slično ne smatra se dodatnom
zaštitnom izolacijom. Trošila kod kojih je provedena zaštitna izolacija
treba da su obilježena posebnim znakom.

ZAŠTITNO IZOLIRANJE STAJALIŠTA, primjenjuje se samo kod električnih naprava koje su fiksno
montirane i prema tome nepomične. Provodni pod i svi provodni djelovi koji su neposredno
spojeni sa zemljom a nalaze se na dohvat ruku, moraju biti obloženi izolacionim materijalom.

40
Izvan dohvata ruku smatraju se oni provodni djelovi koji se od stajališta nalaze na visini od 2,5
m. Ili su udaljeni 1,25m naniže, odnosno u vodoravnom smjeru.

Izolacione prevlake moraju biti fiksno učvršćene na podlogu i moraju biti dovoljno velike, tako
da trošilo možemo dodirnuti samo sa izoliranog stajališta. Širina izolacione podloge ne smije biti
manja od 1, 25m.

Ako sa stajališta možemo istovremeno dodirnuti više električnih uređaja, onda treba njihove
metalne dijelove, koji mogu doći pod napon međusobno galvanski spojiti.

Ako je zaštitno izoliranje pravilno izvedeno, pruža vanredno veliku sigurnost. U zadnje vrijeme
naglo se širi primjena zaštitnog izoliranja trošila, naročito zbog svoje sigurnosti i relativno malih
troškova.

SLIKA 23. ZAŠTITNO IZOLIRANJE

MALI NAPON

U vrlo teškim uvjetima rada gdje je stupanj opasnosti velik, kao što su radovi sa električnim
uređajima na metalnim konstrukcijama, garažama i slično, najdjelotvornija zaštitna mjera je
mali napon jer on sam po sebi isključuje svaku opasnost.

Upotrebljava se standardni napon od 24 ili 42 V. Uz pretpostavljeni otpor čovječijeg tijela od

1000 oma, ovi naponi mogu izazvati struje od 24 mA ili 42 mA, što je ispod smrtne
opasnosti(Sl.24).

41
Mali napon možemo dobiti iz slijedećih izvora :

- akumulatorske baterije,

- galvanskog članka,

- motor-generatora,

- pretvarača sa odvojenim namotima,

- zaštitnog transformatora,

- transformatora za dječije igračke.

Najčešće za dobivanje malih napona služe z a š t i t n i t r a n s f o r m a t o r i koji trebaju biti

građeni prema posebnim propisima. Sekundarni namot mora biti odvojen od primarnog
namota, a u slučaju kvara u transformatoru sekundarna strana transformatora ne smije
poprimiti viši primarni napon. Osim toga takav transformator mora biti siguran i u slučaju
kratkog spoja, tako da struje kratkog spoja ne mogu oštetiti namote. Njegova vanjska
karakteristika krivulja U=f(I) mora biti padajuća.

Primjena štednih transformatora u svrhu dobivanja malog napona je zabranjena.

Svi djelovi pod naponom , pa i oni na sekundarnoj strani zaštitnog transformatora moraju biti
zaštićeni od slučajnog dodira.

Prema pravilu se zaštitni tarnsformator montira fiksno. Svi njegovi metalni dijelovi koji bi mogli
doći pod napon primarne strane, moraju biti štićeni od previsokog napona dodira i to onom
zaštitnom mjerom koja se primjenjuje u mreži iz koje se ovaj transformator napaja.

42
Ako je zaštitni transformator prenosiv, onda se mora primjeniti zaštitno izoliranje kao zaštitna
mjera od previsokog dodirnog napona. Zaštitni transformatori smiju se graditi do snage 5000
VA, a najviši primarni napon smije biti 500 V. Transformatori za dječije igračke grade se do
snage 200 VA,s najvišim mogućim primarnim naponom od 250 V a sekundarnim od 24 V.

Dijelovi strujnog kruga malog napona ne smiju se uzemljiti, niti spajati sa uređajima višeg
napona.

Priključak uređaja malog napona na zaštitni transformator ili drugi izvor izvodi se u pravilu
utičnicama koje se nalaze na izvoru malog napona. Utikači za priključak uređaja malog napona
trebaju biti izgrađeni drugačije nego utikači za normalni pogonski napon, tako da se utikač za
mali napon ne može nikada utaknuti u utičnicu normalnih pogonskih napona.Takav utikač
obično ima koncentrične kontakte ili tri čepa posebno razmještena.

Mali napon prvenstveno se primjenjuje za ručne svjetiljke, električni alat i dječije igračke.
Primjena ove, inače veoma efikasne zaštitne mjere dosta je ograničena jer se mogu priključiti
samo uređaji malih snaga i na male udaljenosti. Za priključak većih snaga morali bismo imati
velike presjeke vodiča, a što je veoma neekonomično.

ZAŠTITNO ODVAJANJE

Kod ove zaštitne mjere strujni krug nekog trošila, na kome želimo provesti zaštitu od previsokog
napona dodira, galvanski odvojimo od ostale električne mreže pomoću t r a n s f o r m a t o r a z
a g a l v a n s k o o d v a j a nj e(Slika 25). Zaštitno djelovanje ove tehničke mjere zasniva se na
slijedećem :

Ako u takvom galvanski odvojenom strujnom krugu i nastupi kvar na izolaciji, a čovjek dotakne
dio uređaja koji je zbog tog kvara došao pod napon, kroz čovjeka će poteći relativno malena i
bezopasna struja greške jer se ona zatvara samo preko kapacitivnih otpora i otpora izolacije
priključnog kabela trošila. Kako kapacitivni i izolacioni otpori kabela prema zemlji opadaju sa
većim dužinama kabela, to se kod primjene ove zaštitne mjere dozvoljavaju samo kraći
priključni kabeli od transformatora do trošila.

Veća struja greške, a time i veća opasnost, moguća je samo onda kada istovremeno nastupi
dozemni spoj priključnog kabela sa probojem izolacije na trošilu. Vjerovatnost takvog slučaja bit
će mala ako se priključuje samo jedno trošilo na transformator za galvansko odvajanje, a to
propisi zahtjevaju, i ako se upotrebljava pojačana izolacija priključnog kabela. Stalno treba
kontrolirati ispravnost priključnog kabla.

43
S transformatorom za galvansko odvajanje smije se napajati samo jedno trošilo nazivne struje
najviše 16A.

Sekundarni strujni krug ne smije biti nigdje uzemljen niti vezan sa ostalim djelovima instalacije.
Posebnu pažnju treba obratiti na sprečavanje oštećenja priključnog kabla.

Napajanje transformatora za galvansko odvajanje dozvoljeno je iz mreže sa najvišim naponom

od 500 V. Sekundarni napon transformatora može imati najviše 380 V, dok je u podzemnim
rudnicima taj napon ograničen na 125 V.

Kućište fiksno montiranog transformatora za galvansko odvajanje mora biti zaštićeno mjerom
koja se primjenjuje u mreži iz koje se taj transformator napaja.

Ako je transformator za galvansko odvajanje prenosiv, onda mora biti zaštićen zaštitnom
izolacijom. Priključak trošila obavlja se utičnicom bez zaštitnog kontakta, a zabranjena je
primjena produžnih priključnih naparava sa metalnim kućištem.

Kod radova u kotlovima, na metalnim konstrukcijama i većim metalnim masama, treba kućište
trošila galvanski vezati posebnim vodičem za metalne dijelove na kojima radnik stoji. Presjek
takvog zaštitnog vodiča mora biti jednak presjeku vodiča zaštitnog kabla. Kod radova ne velikim
metalnim masama, transformator za odvajanje mora stajati izvan metalnih masa.

Ova zaštitna mjera upotrebljava se u teškim uvjetima rada jer pruža veliku sigurnost ali je
veoma skupa jer svako trošilao treba svoj zasebni transformator za odvajanje.

ZAŠTITNO UZEMLJENJE

Zaštitno uzemljenje izvodi se spajanjem kućišta trošila i svih ostalih metalnih dijelova električnih
naprava sa uzemljivačem koji bi mogli doći pod napon usred proboje izolacije. Ova zaštitna

44
mjera primjenjuje se kod mreža s direktno uzemljenom neutralnom tačkom. U slučaju kvara na
izolaciji poteći će struja greške, koja mora biti dovoljno velika da izazove pregaranje najbližeg
osigurača ili okidanja automata, koji će na taj način isklopiti defektni strujni krug i spriječiti
održavanje previsokog dodirnog napona na provodnim djelovima trošila i instalacije.

S obzirom na način uzemljivanja, razlikujemo dvije vrste zaštitnog uzemljenja :

- U z e m lj e nj e p o m o ć u p o j e d n i n a č n i h u z e m lj i v a č a,
kada je jedno ili više trošila povezano zaštitnim vodičem na posebni,
odvojeni uzemljivač;

- U z e m lj e nj e p o m o ć u z a j e d n i č k o g u z e m lj i v a č a, kada su
kućišta trošila vezana zaštitnim vodom na jedan skupni, zajednički
uzemljivač(kao što je npr.vodovodna mreža,olovni plašt kabela ili
posebno položen trakasti uzemljivač) a na taj isti zajednički uzemljivač
spojeno je i pogonsko uzemljenje nulte tačke transformatora.

ZAŠTITNO UZEMLJENJE SA POJEDINAČNIM UZEMLJIVAČEM

Na slici 26. prikazan je shematski spoj zaštitnog uzemljenja sa pojedinačnim uzemljivačem.

Metalno kućište električnog trošila neposredno je uzemljeno sa uzemljivačem čiji je otpor R z. U
slučaju proboja izolacije jedne faze na trošilu prolazi struja greške I g iz faznog vodiča kroz kućište
trošila, preko uzemljivača u zemlju, zemljom do pogonskog uzemljivača R pz u transformatorskoj
stanici te preko zvjezdišta transformatora i faznog namota nazad u fazni vodič. Prema tome
struja prolazi zatvorenim strujnim krugom usled djelovanja faznog napona. Struja greške
prolazeći kroz otpor zaštitnog uzemljivača, stvara pad napona, te uzemljivač i kućište zaštićenog
trošila dobivaju prema dalekoj zemlji napon greške :

Ako čovjek dodirne kućište koje se nalazi pod naponom greške, poteći će struja greške paralelno
kroz zaštitno uzemljenje i kroz čovječije tijelo. U jednoj grani imamo otpor zaštitnog uzemljenja
Rz, a u drugoj grani spojen u seriju otpor čovječijeg tijela Rt s prijelaznim otporom čovjeka
prema zemlji Rp.(Slika 27).

Struju koja prolazi kroz čovječije tijelo možemo izračunati prema poznatoj jednačini :

Dodirni napon koji vlada u čovječijem tjelu iznosi :

45
Uvrštavanjem jednačine 29 u jednačinu 30 dobivamo izraz za dodirni napon u ovisnosti o
naponu greške, otporu čovječijeg tijela i prelaznom otporu tla :

Ako je prelazni otpor tla neznatan kao što je to u vlažnim i mokrim prostorijama ili ako čovjek
istovremeno dodiruje kućište i neke druge uzemljene metalne predmete, onda možemo
zanemariti vrijednost prijelaznog otpora čovjeka prema zemlji Rp ≈ 0, pa je dodirni napon
jednak naponu greške :

Prema zahtjevima naših propisa dodirni napon ne smije biti veći od 50V . Kada struje greške
naraste do tolike vrednosti da bi dodirni napon bio veći od 50 V, osigurač mora isklopiti. Zato
moramo zahtjevati da bude :

Pri čemu je Io Isklopna struja najbližeg osigurača ili automata. Iz toga proizlazi zahtjev za
dimenzioniranje otpora pojedinačnog uzemljivača :

Rz≤50V

Rastalni osigurači i automati isključuju strujni krug kada struja koja prolazi kroz njih, naraste
na višestruku vrijednost u odnosu na nazivnu struju osigurača. Vrijeme koje prođe od nastanka
kvara pa do trenutka pregaranja osigurača, veoma je ovisno o jednakosti struje. Brzi osigurač
nazivne struje od 16A pregorjet će u vremenu od 0,1 sec. pri prolazu peterostruke nominalne
struje, a pri struji 2,5 puta većoj od minimalne struje, tek nakon 10 sec. Tromi osigurači
isklapaju, u usporedbi sa brzim osiguračima, znatno sporije pri istom višekratniku nominalne
struje. Tako npr. tromi osigurač minimalne struje 16A pregara pri struji 2,5 puta većoj od
nominalne tek nakon 60sec., a pri peterostrukoj nominalnoj struji za jednu sekundu.

Vidimo da je od velike važnosti određivanje isklopne struje osigurača i automata, kako za

dimenzioniranje otpora uzemljivača, tako i za trajanje previsokog napona dodira.

Isklopnu struju računamo prema izrazu :

46
 gdje je In – nazivna struja osigurača, a k-višekratnik nazivne struje, koji se dobiva prema
slijedećoj tabeli :

Otpor uzemljivača računa se prema jednačini :

i on ne smije prelaziti vrijednosti dobivene ovim izrazom, jer se u tom slučaju mogu pojaviti
dodirni naponi veći od 65V i isklapanje kvara uslijedit će nakon nedozvoljeno dugog vremena.
Budući da struja greške prolazi i kroz uzemljivač pogonskog uzemljenja, taj će uzemljivač
također, poprimiti neki potencijal prema zemlji. Potencijal tog uzemljivača ovisi o jakosti struje
greške i otporu uzemljivača.

Kako je na pogonsko uzemljenje vezan i neutralni vodič, to će i on poprimiti isti potencijal. Zbog
sigurnosti ljudi, ne smije se dozvoliti da neutralni vodič i pogonski uzemljivač poprime veće
napone od dozvoljenog dodirnog napona, tj. od 65V. Dakle, neophodno je i otpor pogonskog
uzemljivača dimenzionirati prema tom zahtjevu, i on mora uznositi :

47
pri čemu se za In uzima nazivna struja osigurača onog štićenog trošila koje ima najjače osigurače
u cijeloj mreži.

Na temelju ovih zahtjeva možemo izračunati maksimalno dozvoljene otpore uzemljivača za

pojedine nazivne struje osigurača, a ti iznose :

Uočljivo je da ovi zahtjevi za dimenzioniranje otpora uzemljivača zahtjevaju vanredno niske

otpore, što je u praksi veoma teško postići. Zbog toga mogućnost primjene ove zaštitne mjere je
ograničena samo na trošila manjih snaga koja nemaju osigurače jače od 10A.

ZAŠTITNO UZEMLJENJE POMOĆU ZAJEDNIČKOG UZEMLJIVAČA

Kod razdjelnih mreža niskog napona u čim se blizinama nalaze razgranate vodovodne mreže ili
je pak ta niskonaponska mreža izvedena kablovima sa metalnim plaštem, mogu se te
vodovodne cijevi ili metalni plaštevi kablova upotrijebiti za uzemljenje trošila i za pogonsko
uzemljenje. Na taj način su izbjegnute poteškoće koje su vezane uz postizavanje niskih otpora
kod pojedinačnih uzemljivača. Kao zajednički uzemljivač može, također, poslužiti i posebno u tu
svrhu ukopna željezna pocinčana traka. Kod ove vrste zaštitnog uzemljenja treba i pogonsko
uzemljenje spojiti na isti skupni uzemljivač. Na slici 28. prikazan je shematski spoj ove zaštitne
mjere. U slučaju proboja izolacije struja greške će proteći od faznog vodiča preko kućišta trošila
na skupni uzemljivač, zatim kroz skupni uzemljivač u zemlju na zvjezdište transformatora, te
nazad u fazni vodič. Struja greške, osim što prolazi kroz skupni uzemljivač teći će dijelom i kroz
zemlju. Struja greške mora i u ovom slučaju biti dovoljno velika da izazove brzo pregaranje
osigurača defektnog trošila i na taj način spriječi održavanje previsokog dodirnog napona.

Za veličinu struje greške mjerodavan je sada ukupni otpor petlje(zamke) R pe kroz koji prolazi
struja greške, i fazni napon mreže.

Računski je dosta teško obuhvatiti ove otpore, pogotovo paralelne otpore vodovodnih cijevi i
zemlje, ali se iz raznih mjerenja vidi da se prelazni otpor rasprostanjene vodovodne mreže kreće
u granicama od 0,5 do 2 oma, a otpori dozemnih vodiča maksimalno do 0,5 oma. Na temelju
toga mogu se očekivati otpori petlje u granicama od 1 do 3 oma.

48
SLIKA 28. ZAŠTITNO UZEMLJENJE SA SKUPNIM UZEMLJIVAČEM

Za ispravno izvođenje ove zaštitne mjere otpor petlje ne smije biti veći od

Pri čemu je Uf – fazni napon(napon prema zemlji) u mreži.

Faktor k dobiva se iz tabele 1.

Otpor petlje treba bezuvjetno izmjeriti prije stavljanja postrojenja u pogon. Ako bi otpor petlje
bio prevelik za pojedine jače osigurače onda za zaštitu tih trošila treba primjeniti neku drugu
zaštitnu mjeru, npr. zaštitnu naponsku sklopku.

Kod primjenjivanja vodovodne mreže za zajednički uzemljivač, posebno pažnju treba obratiti na
mogućnost prekidanja galvanske mreže sa raznim izolacionim umecima.

Kod zaštitnog uzemljenja sa zajedničkim uzemljivačem postavlja se zahtjev da ukupni otpor

zajedničkog uzemljivača ne promašuje iznos od dva oma, kako bi se onemogućilo da se kod
zemljospoja jedne faze ostali fazni vodiči poprime veći napon od 250V prema zemlji.

Ispravno spajanje metalnih kućišta trošila izvodi se tako da se oni galvanski povežu
posredstvom zaštitnih vodiča na zaštitne uzemljivače. Ni u kom slučaju ne smijemo dozvoliti
serijsko spajanje štićenih trošila na zaštitni vodič(Slika 29).

Za ispravno djelovanje zaštitnog uzemljenja važna su svojstva i stanje zaštitnih vodiča. Ako se
zaštitni vodič prekine, zaštitna mjera postaje nedjelotvorna i u slučaju kvara pojavit će se
nedozvoljeno visoki naponi dodira. Najveća opasnost je u tome što nepostojenje ili prekid

49
zaštitnog vodiča ne utiče na normalni pogon i zato se teže zapažaju nedostaci ovakve vrste.
Zbog tih razloga treba osigurati povremenu kontrolu ispravnostizaštitnih vodiča, zemljovoda i
uzemljivača.

Zaštitni vodiči i zemljovodi trebaju biti stalno položeni, osim kod prenosnih trošila, koja moraju
u priključnom hodu imati poseban vodič koji služi kao zaštitni vodič.

Zaštitni vodič i zemljovode treba ispravno dimenzionirati. Tehničkim propisima za izvođenje

elektroenergetskih instalacija u zgradama propisani su najmanji dozvoljeni presjeci zaštitnih
bakrenih vodiča. Pregled dozvoljenih presjeka dat je u tebeli I priloga.

Ako su zaštitni vodiči od istog materijala kao glavni vodiči, onda se presjek zaštitnih vodiča
odabire tako da oni imaju otpor manji ili jednak otporu propisanog bakrenog vodiča. Ako su
zaštitni provodnici izolirani, oni se po boji moraju razlikovati od ostalih vodiča i po pravilu
trebaju biti obojeni žuto i zeleno.

Zaštitno uzemljenje pojedinačnog uzemljivača danas se rijetko primjenjuje, izuzev za manja

pojedinačna trošila. Uzemljenje sa zajedničkim uzemljivačem je više u upotrebi, pogotovo tamo
gdje stoji na raspolaganju vodovodna mreža. U tom slučaju je to dosta jeftina zaštitna mjera .
Potrebno je naglasiti da kod obje vrste zaštitnog uzemljenja ne možemo spriječiti pojavu
visokog dodirnog napona, već samo ograničavamo njegovo trajanje. Vrijeme trajanja
eventualno višeg dodirnog napona ovisno je o vremenu isklapanja osigurača ili automatskih
osigurača, i može u nekim nepovoljnim prilikama iznositi do 3 sec.

NULOVANJE

Nulovanje kao zaštitna mjera veoma je rasprostranjeno, a sastoji se u tome da metalna kućišta i
ostale provodne djelove trošila koji nisu pod naponom, galvanski povežemo neutralnim
vodičem razvodnog sistema kao što prikazuje slika 30.
50
Kod nulovanja upotrebljavamo neutralni vodič kao povratni vodič za struju greške. Električna
zbivanja su slična kao kod uzemljenja sa zejedničkim uzemljivačem. U slučaju proboja izolacije
na trošilu, struja greške protječe kroz zatvoreni strujni krug koga sačinjavaju fazni vodič-kućište
trošila – neutralni vodič-zvjezdište transformatora – fazni vodič.

Zaštitu od previsokog napona dodira postižemo istom onda ako uslijed prolaza struje greške
kroz osigurač(odnosno zaštitnu sklopku) štićenog trošila ovaj osigurač pregori i prekine strujni
krug odmah po nastanku kvara.

Budući da kroz zaštite uzemljivanjem neutralni vodič redovno ima manji otpor od zaštitnog i
pogonskog uzemljenja, možemo očekivati da će zbog djelovanja faznog napona teći dovoljno
velika struja greške koja će izazvati djelovanje zaštitnih elemenata. Kod nulovanja struja greška
je ujedno i struja jednofaznog kratkog spoja,a njena veličina ovisi o faznom naponu i ukupnom
otporu gore navedenog strujnog kruga tj. o otporu petlje Rpe. Nulovanje se najviše upotrebljava
u razdjelnim mrežama, a može se primjeniti ako je zvjezdište transformatora ili generatora
direktno uzemljeno. Nulovanje je samo na prvi pogled jednostavna zaštitna mjera, ona krije
dosta opasnosti ako se ne ispune određeni uvjeti.

PRVI UVJET NULOVANJA

U slučaju nastajnja kratkog spoja na bilo kojem mjestu u električnoj mreži između faznog i
neutralnog vodiča, mora poteći struja greške koja je jednaka ili veća od isklopne struje najbližeg
osigurača ili sklopke, i koja će izazvati pregaranje tog osigurača ili isključivanje sklopke.

Prema tome presjeci vodiča između transformatora i trošila moraju biti tako dimenzionirani da
je ispunjen uvjet :

51
Taj uvjet će biti ispunjen kada je :

Za odabiranje višekratnika „k“ vrijedi ista tabela kao kod zaštitnog uzemljenja.

Također je izbjegnuta opasnost pojave potencijalnih razlika između kućišta strojeva i zemlje
uslijed pada napona duž nul-vodiča.

Sistem nulovanja s posebnim zaštitnim vodičem omogućava primjenu i strujnih zaštitnih sklopki
bez posebnih pregradnji.

ZAŠTITNA NAPONSKA SKLOPKA

Djelovanje zaštitne naponske sklopke sastoji se u tome da se pomoću naponskog releja kontrolira napon
na kućištima štićenih trošila koji bi se pojavio u slučaju proboja izolacije.

Ako napon između kućišta i zemlje prođe određenu granicu, relej pomoću sklopke isklapa defektno
trošilo.

Shema spoja zaštitne naponske sklopke prikazana je na slici 39. Između mreže i štićenog trošila(1)
ugrađuje se zaštitna sklopka(2) koja mora biti ispravna dimenzionirana s obzirom na karakteristike
trošila. Naponski relej(3) aktivira isklapanje zaštitne sklopke ako se na njemu pojavi napon viši od
određene vrijednosti. U slučaju kvara na trošilu kućište poprima neki napon prema zemlji. Taj napon će
izazvati proticanje struje greške kroz zaštitni vodič(7) nadnaponski relej(3) dozemni vodič(8) i pomoćni
uzemljivač Rp0 u zemlju. Struja greke prolazeći kroz svitak releja, izaziva isklapanje sklopke ako napon
greške Ug pređe predviđenu vrijednost.

Vremena isklapanja zaštitnih naponskih sklopki veoma su kratka i ne smiju biti veća od 0,1 sec.

Osjetljivost zaštitne naponske sklopke podešava se veličinom prelaznog otpora pomoćnog uzemljivača.
Za isklapanje pri naponu od 24V prijelazni otpor pomoćnog uzemljivača mora iznositi 200 oma, za napon
50V treba biti 600 oma, a za napon 65V otpor ne smije preći iznos od 800 oma.

52
Prilikom montaže i u pogonu treba spriječiti premošćenje relea s vodljivim metalnim djelovima jer se
time onemogućava ispravan rad relea. Takvo premošćenje relea nastupit će ako je kućište štićenog
trošila vodljivo spojeno sa dozemnim vodičem.

Upravo zato dozemni vodič mora biti izoliran i mehanički zaštićen u cijevi, ili izveden kao vodič kabla.
Presjek dozemnog vodiča mora biti najmanje 1,5mm 2 kod bakrenih, a 2,5mm2 kod aluminijskih vodiča.

Pomoćni uzemljivač mora u pravilu biti izveden kao posebni uzemljivač i ne smije se nalaziti unutar
naponskih lijevaka drugih uzemljivača. Taj se zahtjev postavlja zato da ne bi pomoćni uzemljivač došao
pod napon u slučaju greške na nekom drugom trošilu, i uslijed toga dovelo do nepotrebnog isklapanja
trošila. Na slici 40 prikazan je takav slučaj. Između kućišta štićenog trošila i pomoćnog uzemljivača vlada
napon Ue koji može aktivirati izbacivanje sklopke. Zbog toga može biti pomoćni uzemljivač udaljen
najmanje 10m od drugih uzemljivača.

Ponekad može biti otežana izvedba pomoćnog uzemljivača, kao npr. u stambenim blokovima i
tvornicama. Tada možemo kao pomoćni uzemljivač upotrijebiti vodovodnu mrežu, ako smo sigurni da na
taj način nećemo premostiti naponski svitak zaštitne naponske sklopke štićenog trošila.

53
Pomoćne uzemljivače možemo izvesti kao :

- štapne, iz cijevi najmanjeg promjera ½“, ukopane najmanje 1,5m duboko,

- pločaste, najmanjih dimenzija 50x50 cm.

- trakaste, najmanje dužine 10m.

Zaštitni vodič može biti go ili izoliran. Zaštitne vodiče možemo polagati neizolirane samo onda ako ne
prijeti opasnost da se premosti naponski svitak.

Presjek zaštitnog vodiča iz bakra mora biti najmanje 1,5mm 2, a ako je zaštitni vodič iz aluminija onda
njegov presjek ne smije biti manji od 2,5mm 2.

U slučaju kada se jednom zaštitnom naponskom sklopkom štiti više trošila, a jedno od tih trošila je dobro
uzemljeno preko metalnih konstrukcija onda presjeci svih zaštitnih vodiča ne smiju biti manji od
polovice presjeka faznog vodiča najjačeg trošila. Na slici 41. Prikazan je takav slučaj. Pretpostavimo da
dođe do proboja izolacije na većem trošilu koje je osigurano osiguračem od 60A, ali tako da struja greške
ne bude veća od 50A. Osigurač tog trošila neće pregorjeti, pa će struja greške trajno teći u zemlju preko
dobrog uzemljenja drugog trošila. Ako je otpor uzemljenja metalne konstrukcije relativno nizak, npr. R z
= 0,5 oma onda će pad napona iznositi :

54
Taj napon je ujedno i dodirni napon. Ako je rele podešen da proradi kod napona dodira iznad 65V, rele
neće proraditi i struja greške može stalno teći u zemlju. Ukoliko bi zaštitni vodič imao presjek samo 1,5
mm2 prijeti direktna opasnost pregaranja zaštitnog vodiča i uslijed toga može doći i do požara.

Primjena zaštitne naponske sklopke dolazi u obzir u onim postrojenjima gdje je naročito opasna pojava
previsokog napona dodira,ili u mrežama gdje je provedeno nulovanje,a pojedini uređaji ne zadovoljavaju
uvjete nulovanja.

Kod primjene zaštitne naponske sklopke u nulovanim mrežama, pomoćni uzemljivač naponskog svitka
mora biti izveden kao posebni uzemljivač. Kao zaštitni vodič koristi se neutralni vodič. Takav spoj
prikazan je na slici 42. Zaštitna naponska sklopka u nulovanim vodičima mora isključivati i neutralni
vodič.I kod mreža sa zaštitnim uzemljenjem mogu se koristiti zaštitne naponske sklopke za štićenje
pojedinih trošila kod kojih se ne mogu ispuniti svi uvjeti za uspješno izvođenje zaštitnog uzemljenja.
Zaštitne naponske sklopke izvode se sa zaštitnom izolacijom. One moraju imati ugrađenu napravu za
ispitivanje ispravnosti rada sklopke, kojom se u pravilu jednom mjesečno obavlja ispitivanje.

55
ZAŠTITNA STRUJNA SKLOPKA

U novije vrijeme se sve više primjenjuje spoj sa zaštitnom strujnom sklopkom kao zaštitna mjera protiv
previsokih napona dodira. U usporedbi s naponskom zaštitnom sklopkom, strujna sklopka ima više
prednosti, a to su : veoma velika osjetljivost, odsustvo poteškoća za smještaj pomoćnog uzemljivača i
mogućnost selektivnog podešavanja zaštitnih strujnih sklopki u mreži. Zaštitna strujna sklopka isključuje
defektno brojilo iz pogona čim se na njemu pojavi previsok dodirni napon. Zaštitna strujna sklopka
isključuje defektno trošilo iz pogona čim se na njemu pojavi previsoki dodirni napon.Zaštitna strujna
sklopka, kao što je vidljivo iz slike 43, sastoji se iz jednog transformatora s kružnom jezgrom kroz koju su
provučeni vodiči za napajanje štićenog trošila i oni sačinjavaju primarni namot transformatora.
Sekundarni namot transformatora namotan je na magnetsko jezgro i spojen sa svitkom za isključivanje
sklopke. U normalnom pogonu jednofaznog trošila struja koja dolazi trošilu, jednaka je struji koja izlazi iz
trošila. Magnetizirajuća djelovanja obadv iju struja su suprotna i u jezgri transformatora ne stvara se
magnetski tok, sekundarni svitak je bez napona i kroz svitak relea za isključivanje ne protječe struja.
Nastupi li proboj izolacije štićenog trošila poteći će struja greške kroz pomoćni uzemljivač u zemlju.
Uslijed tog nastaje razlika struja u veličini koja dolazi i odlazi iz trošila. Diferencijalna struja stvara u jezgri
transformatora magnetski tok koji inducira napon u sekundarnom svitku, a taj napon uzrokuje
protjecanje sekundarne struje kroz sekundarni namot i svitak relea za isključivanje. Ukoliko je greška
struje dovoljno velika u odnosu prema udešenju svitka doći će do isklapanja sklopke.

Kod trofaznih trošila princip rada ovog spoja je isti, samo što kroz jezgru transformatora prolaze sva tri
fazna vodiča i nul-vodič. U normalnom pogonskom stanju suma svih struja je jednaka nuli pa nema
diferencijalne struje ni prerade relea.

U slučaju kvara na trošilu pojavljuje se diferencijalna struja koja aktivira rele za isklapanje na isti način
kao i kod jednofaznih trošila.

Danas se proizvode strujne zaštitne sklopke sa vanredno velikom osjetljivošću za isklapanje struje
greške od 30mA. Normalno se sklopke proizvode za struje greške 0,1; 0,3; 0,5; i 1 A.

Otpor pomoćnog uzemljivača Rp0 određuje se, s obzirom na struju greške koju treba isklopi zaštitna
sklopka, i s obzirom na dozvoljeni napon greške prema jednačini :

Pri čemu je I0 struja kod koje reagira rele za isklapanje. Tako npr. za rele sa isklopnom strujom 0.5 A i
dozvoljenim dodirnim naponom 65V dobivamo otpor pomoćnog uzemljivača :

Ovakve vrijednosti otpora uzemljivača postižu se relativno lagano sa jeftinim i jednostavnim

uzemljivačima i to daje također izvjesnu prednost ovoj zaštitnoj mjeri.

56
 Vrijeme isklapanje struje zaštitne sklopke je 0.1 sec. Ako u električnoj mreži primjenimo više strujnih
zaštitnih sklopki potrebnu selektivnost iskapčanja postižemo stepenovanjem jačina struja iskapčanja i to
tako da u smjeru prema transformatorskoj stanici ugrađujemo sklopke s većim strujama isklapanja.
Električno trošilo ili dio električne instalacije koji je štićen strujnom zaštitnom sklopkom ne smije biti
nulovan. Ako se u nulovanim mrežama pojedina trošila štite zaštitnom strujnom sklopkom onda treba
sve zaštitne vodiče tih trošila odvojiti od nul-voda i uzemljiti kućišta preko posebnog uzemljivača.
Upotreba strujnih zaštitnih sklopki u nulovanim mrežama dodvodi do primjene posebnog petog vodiča,
koji ima svrhu zaštitnog vodiča.

Dozemni vodiči mogu biti goli ili izolirani. Presjek mehanički zaštićenih dozemnih vodiča mora biti
najmanje 1.5 mm2 za bakrene, a 2.5mm2 za aluminijske vodiče. Mehanički nezaštićeni bakrenidozemni
vodiči moraju imati presjek najmanje 4 mm2.

Strujne zaštitne sklopke moraju imati zaštitnu dodatnu izolaciju. Svaka strujna sklopka mora, također
imati uređaj za provjeravanje ispravnosti djelovanja, a kontrolu treba obavljati u pravilu svakih mjesec
dana.

Primjena vrlo osjetljivih strujnih zaštitnih sklopki pruža vanredno veliku sigurnost jer te sklopke
onemogućavaju da struje teku kroz čovječije tijelo duže od 0.1 sec. Strujne zaštitne sklopke sa velikom
osjetljivošću mogu u nekim slučajevima djelovati i kao efikasno zaštitno sredstvo kod slučajnog dodira
dijelova pod naponom.

ZAŠTITNO UZEMLJENJE IZOLIRANIH SISTEMA

Poznato i pod nazivom s i s t e m z a š t i t n o g v o d a, primjenjuje se isključivo u mrežama sa izoliranim

zvjezdištem u kojima ni jedna tačka mreže u normalnim pogonskim uslovima nije posredno niti
neposredno uzemljena. Takav sistem može se prema tome primjeniti samo za samostalne
potrošače(veće tvornice,rudnici) koji se napajaju iz vlastitog niskonaponskog generatora ili
transformatora s odvojenim namotima.

Zaštitno uzemljenje izoliranih sistema, čiji princip spajanja prikazuje slika 44. sastoji se u slijedećem : svi
metalni djelovi postrojenja koji bi uslijed kvara mogli doći pod napon, ili koji su pristupačni dodiru
moraju biti neposredno spojeni na jedan sabirni zaštitni uzemljeni vod. Uz ovakvo uzemljenje obavezna
je primjena posebne kontrolne naprave, tzv. m r e ž n o g k o n t r o l n i k a, koji trajno pokazuje
izolaciono stanje mreže i signalizira smanjenje otpora izolacije vodiča kao i proboj izolacije vodiča.

57