62. Sta je akutna bubrezna insuficijencija?

-ABI je brzo gubljenje bubrežne funkcije u nekoliko dana ili sedmica sa nakupljanjem azotnih spojeva
u krvi (azotemija). Često je posljedica težih ozljeda, bolesti ili hirurškog zahvata, a ponekad i brzo
progresivnih primarnih nefropatija. Javljaju se mučnina i povraćanje koji napreduju do konvulzija i
kome ako se stanje ne liječi.Uzroci akutnog zatajenja bubrega (AZB) mogu se podijeliti u prerenalne,
renalne i postrenalne .U svim slučajevima dolazi kroz nekoliko dana do porasta kreatinina i ureje u
serumu uz poremećaje prometa tekućine i elektrolita. Najopasniji od tih otklona su hiperkalijemija i
preopterećenje tekućinom (mogući uzrok plućnog edema). Zadržavanje fosfata uzrokuje
hiperfosfatemiju. Drži se da hipokalcijemija nastaje zbog gubljenja sposobnosti sinteze kalcitriola u
zahvaćenim bubrezima, kao i zbog obaranja Ca fosfata u tkivima uslijed hiperfosfatemije. Acidoza je
posljedica nemogućnosti izlučivanja H iona. Pri nastupu uremije remeti se i zgrušavanje krvi, a zna se
javiti i perikarditis. Izlučivanje urina je različito i ovisi o vrsti i uzroku AZB.

63. Sta je akutni glomerulonefritis?

-AGN je upala glomerula koja dovodi do iznenadne pojave krvi u mokraći (hematurija), uz nakupine
crvenih krvnih stanica (cilindre) i različite količine bjelančevina u mokraći. Najcesce nastaje zbog neke
streptokokne upale (gnojna angina).

Klinička slika

Akutni GN - nastaje obično (1- 2 nedelje) posle streptokokne infekcije ždrijela ili kože. Uslijed
povećanja propustljivosti kapilarne membrane dolazi do pojave  proteina ( proteinurija) i eritrocita u
mokraći (hematurija), ekskrecija natrijuma, vode i azotnih jedinjenja koja se normalno izlučuju
mokraćom, pa se javlja oligurija, edemi  i azotemija (povećanje koncentracije azotnih jedinjenja u
plazmi). Zbog oštećenja krvnih sudova (vaskulitis) edemska tečnost je bogata proteinima. Smatra se
da  koncentracije aldosterona (zbog razvoja edema i smanjenja efektivnog volumena ekstracelularne
tečnosti) takođe učestvuje u nastanku retencije soli i vode. Gotovo uvijek javlja se i
umjerena hipertenzija (vjerovatno zbog povećanja volumena ekstracelularne tećnosti, a možda i zbog
vazospazma).

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, pregleda, ultrazvuka bubrega, ispituje se funkcija bubrega,radi se

pregled mokraće i biopsija bubrega.

Liječenje    

Važno je da bolesnik svo vrijeme bolesti miruje i ne izlaže se nepotrebnom dodatnom naporu.
Bolesnik dobija tečnost samo onoliko koliko i izgubi, što se mora pažljivo i precizno mjeriti. Pri
uzimanju hrane i određivanju dijete važno je zadovoljiti energetske potrebe organizma, ali treba
paziti da se pri tome ne unese previše soli i belančevina koje se ne mogu izlučiti putem bubrega. U
terapiji se koriste kortikosteroidi uz simptomatsku terapiju. Ako dođe do jakog pogoršanja, bolesnik
mora na hemodijalizu.
64. Hematurija?

-Hematurija je prisutnost krvi u urinu. Najcesce nastaje zbog prostatitisa, mokracnih kamenaca,
infekcije mokracnog sistema. U većini slučajeva se radi o prolaznoj mikrohematuriji koja je idiopatska
i prolazi spontano. Postoje i brojni specifični uzroci . Najčešći specifični uzroci donekle ovise o dobi,
no općenito su najčešći:

 Infekcija mokraćnog sustava

 Prostatitis

 Mokraćni kamenci (u odraslih)

O raku i bolesti prostate treba misliti uglavnom u bolesnika >50 god., premda se rak može razviti i u
mlađih bolesnika s čimbenicima rizika.

U svakoj životnoj dobi, uzrok mogu biti bolesti glomerula. One mogu predstavljati primarnu bolest
bubrega (stečenu ili nasljednu) ili biti posljedica mnogih uzroka, uključujući infekcije (npr. skupinom
A β–hemolitičnih streptokoka), bolesti vezivnog tkiva (npr. SLE u bilo kojoj životnoj dobi) i
krvnih poremećaja (npr. miješane krioglobulinemije, serumske bolesti). IgA nefropatija je širom
svijeta najčešći oblik glomerulonefritisa.

65. Sta su renalne kolike?

-Renalne kolike su pojava grčevite boli u predjelu urološkog sistema. Renalne kolike su bolna stanja
koja nastaju uslijed pokretanja kamena u bubregu. Bol je žestokog karaktera, obično promjenjive
jakosti, s navalama boli koje se javljaju nakon nekoliko sekundi ili minuta a pojačavaju se poslije
mehaničke provokacije (kretanje, fizički rad). Klinička slika

Veliki kamenci u bubregu ili nakapnici obično ne prave smetnje. Međutim, prolaz manjih kamenaca,
navlastito uz opstrukciju, uzrokuje značajne simptome s jakim bolovima, koje obično prate mučnina i
povraćanje, a ponekad i obilna hematurija. Bolovi (renalne kolike) su tipično žestoki, neizdrživi i
intermitentni; većinom nastaju u slabinama ili u predjelu bubrega i šire se po trbuhu uzduž uretera,
često u genitalnu regiju. Kamenci u distalnom ureteru ili mjehuru izazivaju suprapubične kolike uz
polakisuriju i tenezme.

Bolesnici su mahom iscrpljeni bolovima, često oznojeni i sivkasto–blijedi. Ne mogu mirno ležati, već
se stalno pomiču, grče i mijenjaju položaj. Trbuh je osjetljiv na palpaciju zahvaćene strane zbog
pritiska na već distendirani ureter, ali nema znakova nadražaja potrbušnice (osjetljivost na dodir,
rigidnost stijenke, odskočna bolnost).

Dijagnoza

Klinička slika je obično karakteristična, no slične simptome može uzrokovati apendicitis, kolecistitis,
ulkusna bolest, pankreatitis, vanmaterična trudnoća i disekcija aortne aneurizme.
Pri sumnji na renalnu koliku traži se analiza urina i jedan od slikovnih prikaza, a potvrdni nalazi
upućuju na traženje uzroka, uključujući ispitivanje sastava kamenca.

Analiza mokraće: Česta je makro– ili mikrohematurija, ali urin zna biti uredan i kraj brojnih
kamenaca. Javlja se piurija sa ili bez bakteriurije. U sedimentu se mogu naći kamenci i razne kristalne
tvari, ali sastav kamenca valja utvrditi kristalografijom. Jedini izuzetak predstavlja nalaz tipičnih
šesterokutnih kristala cistina u koncentriranoj i zakiseljenoj mokraći, koji su skoro dijagnostički za
cistinuriju.

Slikovne pretrage: Traži se spiralni CT bez kontrasta, kojime se utvrđuje smještaj kamenca i stupanj
opstrukcije. Osim toga, spiralni CT može otkriti i drugi uzrok tegoba (npr. aneurizmu aorte).

Liječenje

Kolika se može suzbiti opioidima, ali je i ketorolak, 30 mg IV, brzo učinkovit i ne sedira. Povraćanje se
obično povlači zajedno s bolovima, no ako potraje daje se jedan antiemetik (npr. metoklopramid, 10
mg IV).

Premda se tradicionalno preporučuje povećan unos tekućine (na usta ili IV), nije dokazano da se tako
ubrzava prolaz urolita.

66. Sta je oligurija?

-Oligurija predstavlja 24 h izlučivanje manje od 500 ml mokraće kod odrasle osobe, odnosno <0,5
ml/kg/h u svakom uzrastu (<1 ml/kg/h u novorođenčadi).

Anamneza: Kod komunikativnih bolesnika izraziti nagon na mokrenje govori za opstrukciju izgonskog

trakta, dok žeđanje bez potrebe za mokrenjem ukazuje na depleciju volumena. Kod bolesnika sužene
svijesti (obično i kateteriziranih) nagli pad diureze uz normotenziju pobuđuje sumnju na začepljenje
ili izmještanje katetera, dok postupno smanjenje prije govori za ATN ili prerenalne uzroke.

Korisni su podaci u nedavnim medicinski relevantnim događajima, poput kretanja arterijskog pritiska,
hirurških intervencija, uzimanja lijekova ili primjene radioloških kontrasta. Nedavna operacija ili
trauma mogu izazvati hipovolemiju, dok nagnječenja ili duboke električne opekotine znadu
uzrokovati rabdomiolizu.

Fizikalni pregled: Treba tražiti elemente hipovolemije, sepse ili srčane dekompenzacije. Palpabilna
distenzija mokraćnog mjehura upućuje na izgonsku opstrukciju, a tamnosmeđa mokraća na
mioglobinuriju.

Pretrage: Prije daljnje obrade valja ispiranjem provjeriti prohodnost puta u svih kateteriziranih i onih
s ilealnim odvodom. U većine ostalih etiologija je klinički jasna (npr. šok, sepsa). U ostalih, osobito
onih s polimorbiditetom pretragama treba razlučiti prerenalne od renalnih (ATN) uzroka.

Liječenje

Tretiraju se utvrđeni uzroci; oslobađa se izgonska opstrukcija, nadoknađuje volumen ili popravlja rad
srca. Prekida se eventualno davanje nefrotoksičnih lijekova. Izbjegava se hipotenzija kako bi se
spriječilo daljnje oštećenje bubrega. Renalno insuficijentni bolesnici nerijetko zahtijevaju nadomjesno
liječenje, npr. kontinuiranu veno–vensku hemofiltraciju ili hemodijalizu.

67. Sta je anurija?

-Anurija je naziv koji opisuje smanjenje diureze na manje od 100 ml dnevno (unutar 24 sata).

Anurija – dijagnoza

Za dijagnosticiranje anurije i njezinog uzročnika važna je povijest bolesti i pregled svih

simptoma. Napomenite liječniku ako primijetite:

 zadržavanje tekućine u tijelu,

 promjene u apetitu,

 krv u urinu,

 umor ili

 bol u trbuhu.

Testovi potrebni za određivanje uzročnika anurije su:

 analiza urina – određivanje koncentracije Na (natrija) i kreatinina,

 analiza krvi – kompletna krvna slika,

 biopsija malog uzorka bubrežnog tkiva,

 MR ili CT pregled.

Anurija – liječenje

Liječenje anurije ovisi o njezinom uzročniku – usmjereno je na liječenje uzroka. Važno je savjetovati
se s liječnikom i na vrijeme otkriti uzrok.

Osobe koje imaju anuriju zbog dijabetesa trebale bi obratiti pozornost na kontroliranje količine

šećera u krvi. Važno je slijediti dijetu i uzimati lijekove koji su prepisani za dijabetes.

Osobe kod kojih je anurija uzrokovana bubrežnim kamencem ili tumorom najčešće su podvrgnute

kirurškim zahvatima, kemoterapiji ili radioterapiji kako bi se isti odstranili ili smanjili.

Kod osoba s visokim krvnim tlakom preporučuju se životne promjene kako bi se smanjio stres.
Također se preporučuje određena dijeta i tjelovježba.

Zatajenje bubrega se može liječiti dijalizom (uklanjanje viška tekućine i elektroliza krvi) ili
transplantacijom bubrega.
68. Sta je retencija urina?

-Retencija je zadrzavanje mokraće u mokracnoj besici, koje predstavlja nepotpuno pražnjenje

mjehura ili prestanak mokrenja, a može biti akutno ili kronično. Uzroci su smanjena kontraktilnost
mjehura, opstrukcija izgona, disinergija detrusor– sfinkter (nekoordinacija između kontrakcije
mjehura i relaksacije sfinktera) ili kombinacija navedenih čimbenika. Retencija je najčešća u
muškaraca, gdje bolesti prostate ili strikture uretre dovode do opstrukcije izgonskog trakta. U oba
spola mogu biti u pitanju lijekovi (posebno antikolinergici, uključujući i one bez recepta), teška
impakcija fecesa (koja povećava pritisak na trigonum mjehura) ili neurogeni mjehur uz dijabetes,
multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest ili raniji hirurški zahvat u maloj zdjelici s posljedičnom
denervacijom mjehura.

Retencija dovodi do polakisurije te hitne ili prelijevane inkontinencije. Može doći do bolne distenzije
trbuha. Kad se retencija razvija polako, obično je bezbolna. Dugotrajno zadržavanje mokraće
pogoduje urinarnim infekcijama i povećava tlak u mjehuru, što izaziva opstrukcijsku uropatiju. 

69. Sta je uremicna koma?

-Uremicna koma je krajni stadij uremije jest uremična koma zbog acidoze. Počinje mućenjem svijesti
bolesnika i on uskoro zapada u komatozno stanje. Ako se ne podvrgne hitnoj intervenciji krvni
pritisak počinje naglo padati i u roku od nekoliko sati pH krvi se snižava na oko 6,8 i nastupa smrt.

70. Sta je sok?

-Šok je stanje organizma s teškim poremećajem cirkulacije, koji dovodi do kritičnog smanjenja

snabdijevanja tkiva i organa krvlju (mozga, srca, bubrega, jetre) i nedovoljnog snabdijevanja stanica
kisikom. Na osnovu uzroka koji dovode do razvoja šoka:

 Kardiogeni šok nastaje uslijed akutnog popuštanja srca, koje se karakterizira malim

sistoličkim volumenom krvi (količina krvi koju srce izbaci u toku jedne sistole) i
nemogućnošću postizanja zadovoljavajućeg minutnog volumena srca.

 Hipovolemijski šok, kao posljedica krvarenja (hemoragični šok), gubitka volumena tekućina

(hipovolemijski šok) uslijed povraćanja, proljeva, nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini.

 Opstruktivni šok, uslijed nepotpunog začepljenja velikih krvnih žila, kao kod tamponade srca
(kompresija srca izljevom različite etiologije u perikard, koji spriječava normalno punjenje
srca u toku dijastole, raste pritisak u venama, smanjuje se sistolni i minutni volumen srca uz
smanjenje arterijskog pritiska i ubrzanje srčanog rada kao kompenzaciona reakcija srca na
poremećaj), tenzionog pneumotoraksa, masivne plućne embolije.

 Distributivni šok, kao posljedica oštećene mikrocirkulacije djelovanjem različitih toksina i

vazoaktivnih materija, kao kod sepse(septički šok), anafilaksije (anafilaktički šok), intoksikacije
(medikamentozni šok), miksedemska kriza i Adisonova bolest (endokrini
 šok), hipoglikemija (hipoglikemički šok, kod koga nije primarno oštećena mikrocirkulacija već
snabdijevanje stanica glukozom), povrede glave i leđne moždine (neurogeni šok).

 Anestezijski šok koji je uzrokovan anestezijom.

71. Sta je anafilakticki sok?

-Anafilaktički šok predstavlja maksimalni oblik rane alergijske reakcije s akutnom sistemskom
simptomatikom i mogućim smrtnim ishodom kod potpuno razvijenog šoka. Nastaje kod specifično
senzibiliziranog bolesnika (kada je bolesnik već prethodno bio u kontaktu s odgovarajućim
alergenom, te je došlo do nastanka preosjetljivosti) putem unosa antigena (većinom parenteralno -
injekcijom, infuzijom, ubodom insekta te rijetko peroralnim putem (prehrambene namirnice,
lijekovi).

Mogući uzroci su:

o lijekovi (antibiotici, sulfonamidi, lokalni anestetici)

o serumi (gamaglobulin)

o otrovi insekata (pčele, ose, stršljeni, mravi)

o hiposenzibilizirajuće otopine (pr. alergeni polena prilikom primjene imunoterapije)

o hormoni (inzulin, estradiol, metilprednizolon)

o enzimi (streptokinaza, tripsin)

o prehrambene namirnice (orasi, brašno, mlijeko, riba, školjke, bjelanjak, kivi)

Među najčešće poznate uzročnike anafilaktičkog šoka ubrajaju se primjena penicilina (1 reakcija na
5000 ekspozicija), otrovi insekata i primjena radiokontrastnih sredstava. Unatoč tome manje od 10%
ovakvih reakcija završi letalno.

72. Sta je sinkopa?

-Sinkopa je iznenadni, kratkotrajni gubitak svijesti s gubitkom položajnog tonusa, nakon kojeg uslijedi
spontani oporavak. Bolesnik je nepomičan i opušten, obično hladnih ekstremiteta, slabog pulsa i
plitkog disanja. U većini slučajeva sinkopa nastaje zbog nedovoljne krvne opskrbe mozga. U nekim
slučajevima opskrba je dovoljna, no nešto u krvi nedostaje (O 2, glukoza ili oboje).

Nedovoljna opskrba mozga krvlju: Većina nedostatnosti u opskrbi mozga nastaje zbog smanjenog
srčanog minutnog volumena (MV).

Smanjeni MV može biti uzrokovan

  Srčanim poremećajima koji ometaju istjecanje krvi iz srca

 Srčanim poremećajima s disfunkcijom sistole

 Srčanim poremećajima s disfunkcijom dijastole

 Aritmijama (prebrzim ili presporim radom srca)

 Stanjima koja smanjuju venski povrat krvi u srce

73. Sta je konfuzno-oneiroidno stanje?

Naziv oneiroidno dolazi od grčke riječi oneiros, što znači san, jer ovo stanje ima dosta zajedničkog sa
snom.
Stanje je karakterizirano nesigurnom orijentacijom pacijenta. Bolesnik djeluje smeteno i zbunjeno,
teže prepoznaje osobe i predmete oko sebe, često zaluta, ima izražen osjećaj nesigurnosti i
neizvjesnosti. Takvi odnosi mogu biti podloga za nastanak fluidnih, nesistematiziranih i prolaznih
ideja odnosa. Pacijenti su naglašeno sugestibilni, afekt im je labilan. Oslabljena je kritička moć.
Konfuzno-oneiroidno stanje je kvalitativni poremećaji svijesti koji najčešće u podlozi ima organsku
patološku promjenu, no ponekad se takvo stanje može javiti kao odgovor na stresnu situaciju.

74. Sta je glavobolja?

-Pod glavoboljom se podrazumijeva bol u glavi, trajna ili povremena, rijetka ili učestala, difuzna koja
zahvaća cijelu glavu ili lokalizirana. Glavobolja se često javlja kao simptom koji otežava ili
onesposobljava bolesnika, no rijetko se radi o životnoj ugroženosti. Može biti primarni poremećaj,
kada je uzrok vaskularni (poremećaj u krvnim žilama) kao npr. migrena ili tenzijski (zbog mišićnih
kontrakcija) ili može biti sekundarni pokazatelj nekih drugih bolesti: intrakranijske infekcije ili tumori
(unutar lubanje), povrede glave, teška hipertenzija (povišeni krvni tlak), bolest vratne kralježnice,
očiju, nosa, ždrijela, zubiju, ušiju, cerebralna hipoksija (nedostatan dotok kisika u mozak). Glavobolja
može biti i nepoznatog uzroka. 

75. Sta je koma?

-Koma je najteži kvantitativni poremećaj svijesti koji može trajati godinama. Zahtijeva posebnu
stručnu njegu. U komi pacijent je bez svijesti i ne reagira čak i na najjače bolne podražaje.
Neurološkim pregledom se ustanovljuju ugašeni mišićni refleksi i nereagiranje zjenica na
svjetlost. Refleks gutanja je ugašen, očuvane su jedino vitalne funkcije (disanje i krvotok), koje mogu
biti povremeno poremećene. Stupanj dubine kome se najčešće utvrđuje vrijednošću Glasgowske
skale kome (GCS), a u novije vrijeme i specijalnom skalom tzv. FOUR (Full Outline of
UnResponsiveness), koja je jako precizna i praktična. Koma je posljedica teškog poremećaja funkcije
vitalnih organa (središnji živčani sustav, srce, pluća, bubrezi, endokrini poremećaji) izazvani različitim
noksama kao što su traume, trovanja, infekcije, poremećaji cirkulacije, metabolizma, tumori i dr.

76. Sta je urtikarija?

-Urtikarija je dermatoza obilježena pojavom urtika (promjena poput uboda insekta) koje brzo nastaju
i nestaju (obično tokom 24 sata) uz izražen intenzivan osjećaj svrbeža. Moze biti alergijska i
nealergijska. Urtikarija nastaje zbog otpuštanja histamina, bradikinina, kalikreina i drugih
vazoaktivnih tvari iz mastocita i bazofila u površnom sloju dermisa, što dovodi do intradermalnog
edema uslijed dilatacije kapilara i vena, a ponekad i do leukocitne infiltracije

Zbivanje može biti imunološki posredovano ili neimunološke prirode.

Imunološki posredovana aktivacija mastocita obuhvaća

 Reakcije preosjetljivosti tipa I, kod kojih se IgE protutijela vezana za alergen vežu za
površinske receptore na mastocitima i bazofilima

 Autoimune bolesti, kod kojih protutijela protiv IgE receptora funkcionalno križano povezuju
receptore za IgE i uzrokuju degranulaciju mastocita

Neimunološka aktivacija mastocita obuhvaća

 Neposrednu nealergijsku aktivaciju mastocita raznim tvarima i lijekovima

 Tvarima i lijekovima izazvanu inhibiciju ciklooksigenaze koja aktivira mastocite nepotpuno

razjašnjenim načinima

 Aktivaciju tjelesnim ili emocionalnim podražajima; način nastanka nije potpuno razjašnjen ali
vjerojatno uključuje otpuštanje neuropeptida koji djeluju na mastocite

Etiologija

Urtikarija se dijeli na akutnu (trajanja <6 tj.) i kroničnu (trajanja >6 tj.); akutni slučajevi (70%) su češći
od kroničnih (30%).

Akutna urtikarija najčešće nastaje zbog

 Reakcija preosjetljivosti tipa I

Ponekad je moguće utvrditi najvjerojatniji uzrok (npr. lijek, namirnicu, ubod kukca, infekciju).

Kronična urtikarija najčešće nastaje zbog

 Idiopatskih uzroka

 Autoimune bolesti

Hronična urtikarija često traje mjesecima i godinama, povlačeći se konačno a bez da je pronađen
uzrok.

77. Sta je epilepticni napad?

-Epileptički napadi su poremećaji mozga koji nastaju zbog kratkotrajnih, učestalih pražnjenja nervnih
ćelija. Epilepsije su ponovljeni epileptički napadi bez prepoznatljivog uzroka, u vrijeme njihovog
nastupanja. Živčane stanice mozga međusobno komuniciraju putem molekula (tvari) zvanih
neurotransmiteri. Prilikom otpuštanja neurotransmitera nastaju elektro-hemijski signali koji se
prenose s jedne na drugu stanicu (neurone). Epileptički napad je klinička manifestacija prekomjernog,
abnormalnog i hipersinkronog izbijanja kortikalnih neurona određene regije ili šireg područja
mozga. Sukladno tome, epilepsija je stanje u kojem postoji rizik ponavljanja epileptičkih napadaja.