Osnove nosivih konstrukcija II

2. ANALIZA NAPREZANJA I DEFORMACIJA

2.1. Naprezanja

Utjecaj unutrašnjih sila na promatrani element ovisi o svojstvima materijala od kojeg je

element izrađen i dimenzijama elementa. Promatramo li dva elementa izrađena od istog
materijala, veću će silu moći preuzeti element većih dimenzija. Zbog toga se vrlo često pri
proračunu konstrukcije prikazuju naprezanja umjesto unutrašnjih sila u presjeku.

Naprezanje se može općenito definirati kao sila u presjeku elementa podijeljena s

površinom na koju djeluje. Jedinica za naprezanje je Pascal (Pa). Jedan Pascal je naprezanje
silom od 1N na površini od 1 m2 (1 Pa = 1 N/m2). Pascal je vrlo mala veličina pa se često
kao jedinica za naprezanje koristi megaPascal (1 MPa = 1 N/mm2).

Elementi u konstrukcijama su rijetko izloženi djelovanju samo jedne vrste sila. Na element
ravninske linijske konstrukcije kao jedne od jednostavnijih konstrukcija općenito djeluje
kombinacija uzdužne sile, poprečne sile i momenta savijanja. U prostornim konstrukcijama
stanje unutrašnjih sila je još složenije. Kao rezultat ovakvih djelovanja javlja se složeno
stanje naprezanja u presjeku koje se može podijeliti u dvije vrste: normalno naprezanje koje
djeluje okomito na ravninu promatranog presjeka i posmično naprezanje koje djeluje u
ravnini promatranog presjeka.

2.1.1 Normalno naprezanje

Promotrimo dio linijskog elementa izloženog djelovanju uzdužne sile N. Proračun

unutrašnjih sila linijskog elementa vršimo s pretpostavkom da su dimenzije poprečnog
presjeka elementa zanemarivo male u odnosu na njegovu duljinu. U stvarnosti poprečni
presjek ima konačne dimenzije koje treba uzeti u obzir pri proračunu naprezanja. Ako
presječemo element u presjeku x-x tada će se u promatranom presjeku kao rezultat
djelovanja uzdužne sile Nx javiti naprezanje σxx jednoliko raspoređeno po površini
poprečnog presjeka:

Nx
σ xx =
A
Osnove nosivih konstrukcija II

Prvi indeks određuje smjer vanjske normale na poprečni presjek, a drugi indeks smjer
naprezanja. Naprezanje σxx je normalno naprezanje koje djeluje u smjeru osi x u poprečnom
presjeku s vanjskom normalom u smjeru osi x.

Crtež. Normalno naprezanje u presjeku

Naprezanje ne mora uvijek biti jednoliko raspoređeno po površini poprečnog presjeka. U

tom slučaju uzimamo da na elementarnu površinu dA djeluje sila dNx pa je naprezanje dano
izrazom:

dN x
σ xx =
dA

Integracijom prethodnog izraza po površini poprečnog presjeka dobivamo ukupnu silu:

N x = ∫ σ xx dA
A

2.1.2 Posmično naprezanje

Unutrašnja sila u presjeku linijskog nosača se obično sastoji od uzdužne komponente Nx i

poprečne komponente Ty. Komponenta Nx uzrokuje normalno naprezanje, dok komponenta
Ty koja djeluje u ravnini poprečnog presjeka uzrokuje posmično naprezanje.
Osnove nosivih konstrukcija II

Crtež. Normalno i posmično naprezanje u presjeku

Pretpostavimo li da je naprezanje jednoliko raspoređeno po površini poprečnog presjeka,

dobivamo izraz za posmično naprezanje:

Ty
τ xy =
A

Ako u presjeku djeluje i poprečna sila u smjeru z, tada će postojati i posmično naprezanje u
istom smjeru:

Tz
τ xz =
A

Indeksi uz posmično naprezanje određuju se analogno kao i kod normalnog naprezanja. Prvi
indeks određuje smjer vanjske normale na poprečni presjek, a drugi indeks smjer
naprezanja.

U slučaju nejednolike raspodjele naprezanja u presjeku, posmična naprezanja možemo

odrediti prema izrazima:

dTy dT
τ xy = , τ xz = z
dA dA

a odgovarajuće poprečne sile u presjeku integracijom po površini poprečnog presjeka:

Ty = ∫ τ xy dA , Tz = ∫ τ xz dA
A A

Umjesto oznaka τ xy , τ xz mogu se za posmična naprezanja koristiti i oznake σ xy , σ xz .

Osnove nosivih konstrukcija II

2.1.3 Prostorno stanje naprezanja

Promotrimo li tijelo u prostoru izloženo djelovanju vanjskih sila te ga prerežemo na dva

dijela, tada na presječnoj plohi djeluje vektor punog naprezanja kojeg možemo rastaviti na
komponentu naprezanja okomito na ravninu presjeka (normalno naprezanje) i komponentu
naprezanja u ravnini presjeka (posmično naprezanje).

Naprezanja na ravninu presjeka

Orjenitramo li ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z, dobit ćemo na svakoj od

tih ravnina tri komponente naprezanja, jednu normalnu i dvije posmične.

Promotrimo li diferencijalno mali trodimenzionalni element izrezan iz krutog tijela u

prostoru tada se na svakoj plohi elementa javljaju tri komponente naprezanja.
Osnove nosivih konstrukcija II

Crtež. Prostorno stanje naprezanja

Stanje naprezanja u prostoru potpuno je određeno s 9 komponenti naprezanja, tri normalne i

šest posmičnih komponenti, koje djeluju na tri međusobno okomite ravnine, a možemo ih
prikazati u obliku kvadratne matrice:

⎡σ xx τ xy τ xz ⎤ ⎡σ xx σ xy σ xz ⎤
[ ] ⎢
σ ij = ⎢ τ yx σ yy
⎥ ⎢
τ yz ⎥ = ⎢σ yx σ yy σ yz ⎥
⎥
⎢ τ zx τ zy σ zz ⎥⎦ ⎢⎣σ zx σ zy σ zz ⎥⎦
⎣
koju nazivamo matricom tenzora naprezanja ili kraće tenzorom naprezanja. Elementi jednog
retka matrice predstavljaju komponente naprezanja u jednoj ravnini. Normalna naprezanja
σ ii često označavamo s σ i , a posmična τ ij sa σ ij .

Komponente naprezanja σ ij su pozitivne ako djeluju u pozitivnim smjerovima koordinatnih

osi na površini s vanjskom normalom orjentiranom u smjeru koordinatne osi, odnosno ako
djeluju u negativnim smjerovima koordinatnih osi na površini s vanjskom normalom
orijentiranom suprotno od koordinatne osi. Komponenta naprezanja + σ ii djeluje u smjeru
vanjske normale pa je to normalno vlačno naprezanje, a − σ ii je normalno tlačno naprezanje.

Iz tijela u stanju ravnoteže izrežimo beskonačno mali prostorni diferencijalni element sa

stranicama dx, dy, dz. Pri homogenom stanju naprezanja na paralelnim stanicama
prikazanog diferencijalnog elementa djeluju komponente iste veličine. U općem slučaju
komponente naprezanja su neprekinute funkcije koordinata σ ij = σ ij ( x , y, z) pa na paralelnim

stranicama elementa ne djeluju komponente naprezanja jednakog iznosa. Razlika između

Osnove nosivih konstrukcija II

komponeti može se prikazati preko diferencijalnih prirasta naprezanja na razmacima dx, dy,
dz.

Težištem prostornog diferencijalnog elementa postavimo os z0 paralelno s osi z i postavimo

jednadžbu ravnoteže ΣM z0 = 0 . Moment u odnosu na os z0 dat će samo posmične

komponente naprezanja okomite na tu os prikazane na crtežu. Iz uvjeta ravnoteže ΣM z0 = 0

dobivamo:
dy ⎛ ∂τ xy ⎞ ⎛ ∂τ yx ⎞ dy
τ xy dy dz dx − τ xy dx dz + ⎜⎜ τ xy + dy ⎟⎟ dy dz dx − ⎜⎜ τ yx + dx ⎟⎟ dx dz = 0
2 2 ⎝ ∂x ⎠ 2 ⎝ ∂y ⎠ 2

Crtež. Posmična naprezanja na diferencijalnom elementu u ravnini xy

Ako se jednadžba podijeli s dx dy dz i zanemare diferencijalni prirasti u odnosu na osnovne
veličine τ xy i τ yx dobivamo:

τ xy = τ yx

Analogno bismo za ΣM x 0 = 0 i ΣM y0 = 0 dobili:

τ zy = τ yz , τ xz = τ zx

Općenito ove izraze možemo prikazati u obliku:

τ ij = τ ji , (i ≠ j; i, j = x , y, z )

Gornja jednadžba izražava zakon o uzajamnosti posmičnih naprezanja koji glasi:

U dvjema međusobno okomitim ravninama komponente posmičnih naprezanja
koje su okomite na presječnicu tih ravnina jednake su po iznosu i usmjerene su
prema presječnici tih ravnina ili od nje.
Kako su posmične komponente naprezanja s jednakim indeksima jednake, broj nezavisnih
komponenti naprezanja tenzora naprezanja se smanjuje s 9 na 6. Matrica tenzora naprezanja
ima oblik:
Osnove nosivih konstrukcija II

⎡σ xx τ xy τ xz ⎤ ⎡ σ x τ xy τ xz ⎤
[ ] ⎢
σ ij = ⎢ τ xy σ yy
⎥ ⎢
τ yz ⎥ = ⎢τ xy σy
⎥
τ yz ⎥
⎢ τ xz τ yz σ zz ⎥⎦ ⎢⎣ τ xz τ yz σ z ⎥⎦
⎣
Primjer:
Štap poprečnog presjeka površine A izložen je djelovanju uzdužne sile F. Potrebno je
izračunati normalno i posmično naprezanje u ravnini s normalom pod kutem ϕ u odnosu na
os štapa. Kod štapa izloženog djelovanju uzdužne sile naprezanja u presjeku su raspoređena
jednoliko po površini poprečnog presjeka.

φ
F F

A
a a

N
φ
R=

T
Crtež. Naprezanja u presjeku štapa

Vanjsku silu F možemo u poprečnom presjeku pod kutem ϕ prikazati kao zbroj normalne
komponente N = F cos ϕ i tangencijalne komponente T = Fsin ϕ . Naprezanju u presjeku
iznose:
F cos ϕ F
- normalno σ= N = = cos 2 ϕ
Aϕ A A
cos ϕ
Fsin ϕ F
- posmično τ= T = = sin ϕ cos ϕ = F sin 2ϕ
Aϕ A A 2A
cos ϕ
Uvrštavajući različite vrijednosti za kut ϕ vidljivo je da normalno naprezanje opada s
povećanjem kuta ϕ. Najveće normalno naprezanje je u poprečnom presjeku okomitom na os
štapa (ϕ=0°) i iznosi σ = F / A . Posmično naprezanje raste s povećanjem kuta ϕ od 0° do 45°.
Najveće je u poprečnom presjeku pod kutem od 45° i iznosi τ = 0.5F / A . S daljnjim
povećavanjem kuta posmično naprezanje opada.
Osnove nosivih konstrukcija II

2.1.4 Ravninsko stanje naprezanja

Tenzor naprezanja: [σ ] = ⎡⎢στ

ij
xx τ xy ⎤ ⎡ σ x
=
σ yy ⎥⎦ ⎢⎣τ yx
τ xy ⎤
σ y ⎥⎦
⎣ yx

Jednadžbe transformacije
y
Jednadžbe transformacije služe za
t
φ određivanje naprezanja u proizvoljnom
B
smjeru ako su poznate komponente
σx naprezanja u dva međusobno okomita
σn

τxy smjera.
n
τnt

φ OA = AB ⋅ sin φ
O τ yx A x
OB = AB ⋅ cos φ
σy

Uvjeti ravnoteže:

∑X = 0; σ x ⋅ 0B + τ xy ⋅ 0A = σ n ⋅ AB ⋅ cos φ − τ nt ⋅ AB ⋅ sin φ
⇓
σ x ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin φ = σ n ⋅ cos φ − τ nt ⋅ sin φ (1)

∑Y = 0 ; σ y ⋅ 0A + τ xy ⋅ 0B = σ n ⋅ AB ⋅ sin φ − τ nt ⋅ AB ⋅ cos φ

σ y ⋅ sin φ + τ xy ⋅ cos φ = σ n ⋅ sin φ + τ nt ⋅ cos φ (2)

Iz (1) i (2) slijedi sustav od 2x2 jednadžbi:

cos φ ⋅ σ n − sin φ ⋅ τ nt = σ x ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin φ
sin φ ⋅ σ n + cos φ ⋅ τ nt = σ y ⋅ sin φ + τ xy ⋅ cos φ
DET(S) = cos 2 φ + sin 2 φ = 1
Osnove nosivih konstrukcija II
Rješenje sustava:

σ n = σ x ⋅ cos 2 φ + σ y ⋅ sin 2 φ + τ xy ⋅ sin 2φ

σy − σx
τ nt = ⋅ sin 2φ + τ xy ⋅ cos 2φ
2
π
analogno je: φ1 = +φ
2
σ t = σ x ⋅ sin 2 φ + σ y ⋅ cos 2 φ − τ xy ⋅ sin 2φ
σy − σx
τ tn = ⋅ cos φ + τ xy ⋅ sin 2φ
2

Smjerovi i veličine glavnih naprezanja

Traži se kut φe=α za koji su normalna naprezanja σn i σt ekstremna. To je kut za koji je
τ nt = τ tn = 0 .
τ nt = 0 ; σy − σx ⎛ π⎞
sin 2φ e = − τ xy cos 2φ e Kutovi α i ⎜ α ± ⎟ određuju pravce
2 ⎝ 2⎠
2τ xy glavnih naprezanja.
tg 2φ e =
σx − σy
Pravci glavnih naprezanja nazivaju
1 2τ xy se glavnim osima naprezanja.
α = φ e = arctg
2 σx ⋅ σy

Pravci na kojima ne djeluje posmično naprezanje nazivaju se glavne osi naprezanja, a

normalna naprezanja koja djeluju na tim pravcima nazivaju se glavna naprezanja i
označavaju s σ1, σ2.

Veličine glavnih naprezanja: σ1 = max, σ 2 = min, σ1 ≥ σ 2

2
σx + σy ⎛ σx − σy ⎞
σ1 = σ (α) = + ⎜⎜ ⎟⎟ + τ 2xy
2 ⎝ 2 ⎠
2
⎛ π ⎞ σx + σy ⎛ σx − σy ⎞
σ2 = σ ⎜ α − ⎟ = − ⎜⎜ ⎟⎟ + τ 2xy
⎝ 2⎠ 2 ⎝ 2 ⎠

Zbroj normalnih naprezanja u bilo koja dva okomita smjera:

σ n + σ t = σ x ⋅ cos 2 φ + σ y ⋅ sin 2 φ + τ xy ⋅ sin 2φ + σ x ⋅ sin 2 φ + σ y ⋅ cos 2 φ − τ xy ⋅ sin 2φ
= σx + σy
σ n + σ t = σ x + σ y = σ1 + σ 2 = I1 I1 – prva invarijanta naprezanja
Osnove nosivih konstrukcija II
2
σy Dijagonala posmika – pravac koji spaja vrhove
σ2
τ yx 1
B
σ1 kvadrata prema kojem djeluju posmična naprezanja τxy

σx S α σx Maksimalno naprezanje ima pravac koji leži

τ xy τ xy
između dijagonale posmika i algebarski većeg
σ1
A
τy x
normalnog naprezanja.
σy σ2

Smjerovi i veličina maksimalnih posmičnih naprezanja:

π
Nalaze se pod kutom β = α −
4
σ − σ2 (σ x − σy )
2

τ max = 1 = + τ 2xy
2 2

Mohr-ova kružnica naprezanja

Grafička konstrukcija za transformaciju naprezanja i određivanje smjerova i veličine
glavnih naprezanja.
τ
2
σ2 σy
τyx 1

σ1

σx S α σx α 2α
τxy τxy σ
σ1
τyx σ2
σy

σ1+σ2 σ1 - σ2
2 2
Osnove nosivih konstrukcija II

Posebni slučajevi naprezanja

JEDNOOSNO STANJE NAPREZANJA τ

σy =0 τ max = σ
2

2β
σx S β = 45 σx
β

σ
σ y =0
τmax σx σ x = σ1
σy = 0 2

IZOTROPNO STANJE NAPREZANJA /TLAČNO, VLAČNO/

τ Mohr-ova kružnica
σy=σ
degenerira u točku.

σx=σ σx=σ Nema glavnih osiju.

Nema posmika.
σy=σ σ1 = σ 2 =σ σ

ČISTI POSMIK σ x = σ y = σ

σy

τ
a
τ τ τ Max= σ
a1
π/2 + γ
π/2 − γ
d1 d 0 b b1
σx σx σy σx

c1
τ τ
c

σy
Osnove nosivih konstrukcija II

2.2. Pomaci i deformacije

Djelovanje sila na tijelo izaziva pomicanje tijela koje možemo pratiti u odabranom
koordinatnom sustavu preko komponenti pomaka u = u ( x , y, z), v = v( x , y, z), w = w ( x , y, z)
u smjeru odgovarajućih koordinatnih osi.

y Fn

V
Fi
p
u
A
v w
F1 r
V1
r1

j
0 i

k F2 x

Ukupan pomak može se izraziti kao zbroj komponenti:

r r r r r r r
δ = u + v + w = u⋅ i + v⋅ j + w ⋅k

Pored pomaka moguće je pratiti i deformaciju tijela. Promjena razmaka među promatranim
točkama tijela A i B naziva se apsolutna deformacija dužine AB. Važnija veličina od
apsolutne deformacije je relativna deformacija koja predstavlja promjenu udaljenosti
među točkama podijeljenu s početnom duljinom.

Kao što naprezanja mogu biti normalna i posmična tako postoji normalna i posmična
relativna deformacija. Promotrimo štap izložen djelovanju uzdužne vlačne sile.

∆l/2 lx ∆l/2

Crtež. Deformiranje štapa izloženog djelovanju uzdužne sile

Štap se uzdužno rasteže za veličinu ∆lx i istovremeno se poprečno sužava, ali ćemo u ovom
trenutku to zanemariti. Ako početnu duljinu štapa označimo s lx, a produljenje (apsolutnu
∆l x
deformaciju) s ∆lx, veličina ε xx = naziva se relativna normalna deformacija. Kako
lx
Osnove nosivih konstrukcija II

normalno naprezanje izaziva samo promjenu duljine štapa, neće doći do promjene kuta
među slojevima koji se pomiču.

Položaj prije deformiranja

Položaj nakon deformiranja

Crtež. Normalna deformacija štapa

Na slijedećem crtežu prikazana je pravokutna ploča koja je zglobnim ležajevima vezana s

podlogom i opterećena posmičnom silom na gornjem rubu.

ly

ux

Crtež. Deformiranje pravokutne ploče izložene posmičnoj sili

Dimenzije ploče uslijed djelovanja zadane sile se ne mijenjaju, međutim cijela ploča se
posmično deformira na način da dolazi do međusobnog klizanja horizontalnih slojeva te do
promjene kuta među stranicama.

međusobno
pomicanje slojeva

Crtež. Posmično deformiranje pravokutne ploče

Ovakva deformacija naziva se kutna deformacija ili relativna posmična deformacija i
predstavlja relativnu promjenu kuta među stranicama u odnosu na početni pravi kut.

ux
γ ≈ tg γ xy =
ly
Osnove nosivih konstrukcija II

U prostoru su deformacije funkcije pomaka u, v, w u smjeru tri međusobno okomite

koordinatne osi i općenito su male u odnosu na dimenzije konstrukcije, mijenjaju se od
točke do točke pa se izražavaju u obliku derivacija.

Relativnu normalnu deformaciju u smjeru koordinatnih osi x,y,z označavamo s εxx, εyy, εzz, a
relativnu posmičnu deformaciju u koordinatnim ravninama s γxy, γyz, γzx. Pored ovih oznaka
u analizi kutnih deformacija upotrebljavaju se oznake:

1 1 1
ε xy = γ xy ; ε yz = γ yz ; ε zx = γ zx
2 2 2

Tenzor deformacija u prostoru je oblika:

⎡ε xx ε xy ε xz ⎤
⎢ ⎥
ε = ⎢ε yx ε yy ε yz ⎥
⎢ ε zx ε zy ε zz ⎥
⎣ ⎦
Slično kao i kod naprezanja vrijedi uzajamnost posmičnih deformacija ε ij = ε ji , i, j = 1,2,3 .
Veza između relativnih deformacija i pomaka izvest će se za pravokutnu ploču smještenu u
ravnini x-y. Promatrani problem je dvodimenzionalan.
y

C’

D’
dy D C

β
v α B’
⋅dx
∂x A’
v A B x
0 dx
u
u u+ ⋅ dx
∂x
∂u
- relativna promjena pomaka ″u″ u x smjeru
∂x

∂u
u+dx − u
∂x ∂u
Normalna deformacija: ε xx = =
dx ∂x
∂v
v + dy − v
∂y ∂v
Analogno je ε yy = =
dy ∂y
Osnove nosivih konstrukcija II

∂v ∂v
dx
∂v ∂u
tan α = ∂x = ∂x ≈ za ε xx << 1 ; tan β =
∂u 1 + ε xx ∂x ∂y
dx + dx
∂x

Posmična deformacija (ukupna promjena kuta):

∂v ∂u
γ xy = tan α + tan β = +
∂x ∂y
1 ⎛ ∂v ∂u ⎞
ε xy = ε yx = ⎜⎜ + ⎟⎟
2 ⎝ ∂x ∂y ⎠

Analogno izvedenim izrazima za relativne deformacije u ravnini, za diferencijalno mali

element u prostoru dimenzija dx-dy-dz i komponente pomaka u, v, w u smjeru koordinatnih
osi x-y-z relativne normalne deformacije su prikazane izrazom:
ε xx = ∂u ; ε yy = ∂v ; ε zz = ∂w
∂x ∂y ∂z
a posmične deformacije:
∂v ∂u ∂w ∂y ∂u ∂w
γ xy = + ; γ yz = + ; γ zx = +
∂x ∂y ∂y ∂z ∂z ∂z

Primijetimo da u slučaju slobodnog pomicanja konstrukcije može doći do translacijskih

pomaka i rotacija, ali pri tome ne dolazi do deformacije konstrukcije. Deformacija se
događa samo u uvjetima spriječenih pomaka odnosno rotacija.
Primjer translatornog pomaka (nema deformacija):

δt

Primjer rotacijskog pomaka (nema deformacija):