Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehnički fakultet
Predmet: Inženjerska matematika 1
Studijska 2021/2022. godina

Rješenja zadataka za tutorijal 7

Zadatak 1
Primjenom pravila za izračunavanje izvoda, izračunati izvode sljedećih funkcija:
√
4
a) f (x) = 2 + x − x2 + x3 + 1 ;

x sin x2
b) f (x) = 2x tg x + ;
cos x
√
c) f (x) = logx 9 − x2 + ln(ln x).

Rješenje:

a) Poznato je da izvod stepene funkcije iznosi

[xa ]0 = axa−1 , (1)

te da se izvod složene funkcije računa kao

[u(v(x))]0 = u0v · vx0 . (2)

Neka je v(x) = x3 + 1, pa je u(v) = v 4 . Potrebno je izračunati

 3
u0v = 4v 3 = 4 x3 + 1 , (3)
vx0 = 3x2 , (4)

pa primjenom (2) slijedi

 4 0  3  3
x +1
3
= 4 x3 + 1 · 3x2 = 12x2 x3 + 1 . (5)

Konačno, izvod funkcije f je

1  3
f 0 (x) = √ − 2x + 12x2 x3 + 1 . (6)
2 x

b) Poznati su izvodi sljedećih funkcija:

[ax ]0 = ax ln a, (7)
0
[sin x] = cos x, (8)
0
[cos x] = − sin x, (9)
1
[tg x]0 = . (10)
cos2 x
Također, poznato je da se izvod proizvoda dvije funkcije određuje kao

[u(x) · v(x)]0 = u0 (x)v(x) + u(x)v 0 (x), (11)

1
 te izvod količnika dvije funkcije kao
#0
u0 (x)v(x) − u(x)v 0 (x)
"
u(x)
= . (12)
v(x) v 2 (x)
Na osnovu svega navedenog, izvod funkcije f postaje
1 sin x2 + 2x2 cos x2 cos x − x sin x2 · (− sin x)


0
f (x) = 2 ln 2 · tg x + 2 ·
x x
+ =
cos2 x cos2 x (13)
2x + sin x2 + 2x2 cos x2 cos x + x sin x2 sin x


= ln 2 · 2x tg x + .
cos2 x
c) Izvod logaritamske funkcije (po bazi e) je
1
[ln x]0 = . (14)
x
U slučaju da baza nije e, uvijek se može logaritam po bazi b svesti na prirodni logaritam prema
formuli
loge x ln x
logb x = = . (15)
loge b ln b
Tako, izvod funkcije f se svodi na
" √ #0
0 ln 9 − x2
f (x) = + ln(ln x) =
ln x
√
√ 1 · √−2x · ln x − ln 9 − x2 · x1 1 1
= 9−x2 2 9−x2
+ · = (16)
ln x √
2 ln x x
− x2 ln x − (9 − x2 ) ln 9 − x2 1
= + .
x(9 − x2 ) ln x
2 x ln x

Zadatak 2
Primjenom logaritamskog izvoda realne funkcije jedne realne promjenljive, izračunati izvod f 0 (x)
ako je
2
f (x) = xx ln xx .

Rješenje:

Data funkcija se može zapisati u obliku

 2
 2
ln f (x) = ln xx ln xx = ln xx + ln (ln xx ) = x2 ln x + ln(x ln x). (17)
Kada se dobivena jednakost diferencira po x, slijedi
f 0 (x) ln x + 1
= 2x ln x + x + , (18)
f (x) x ln x
pa uvrštavanjem izraza za f (x), dobiva se f 0 (x) kao
ln x + 1
!
0 x2
f (x) = x ln x x
2x ln x + x + . (19)
x ln x

Zadatak 3
Primjenom pravila o izvodu inverzne funkcije od realne funkcije jedne realne promjenljive, izračunati
izvod f 0 (x) ako je
f (x) = arccos x.

2
Rješenje:

Neka je y = arccos x, odakle slijedi

x = cos y, y ∈ [0, π]. (20)
Izvod inverzne funkcije x(y) po y je
dx
= − sin y, (21)
dy
odakle slijedi izvod funkcije y(x) po x kao
dy 1 1
=− = −p . (22)
dx sin y 1 − cos2 y
Kada se 20 uvrsti u prethodnu relaciju, dobiva se izvod funkcije f u obliku
dy 1
f 0 (x) = = −√ . (23)
dx 1 − x2

Zadatak 4
Izračunati izvod yx0 = dy
dx parametarski zadate funkcije kao

x(t) = t − sin t, y(t) = 1 − cos t, t ∈ R.

Rješenje:

Neka se unutar izraza za izvod

dy
yx0 = (24)
dx
brojnik i nazivnik prošire, tako da se podijele sa dt, čime se dobiva
dy d
dy (1 − cos t) sin t
yx0 = = dt = dt = , (25)
dx dx d 1 − cos t
(t − sin t)
dt dt
što predstavlja traženi izvod parametarski zadate funkcije.

Zadatak 5
Izračunati izvod yx0 = dy
dx implicitno zadate funkcije kao

y q
arctg − ln x2 + y 2 = 0.
x

Rješenje:

Ako se cijela jednakost derivira po x, smatrajući da je y = y(x), slijedi

1 y0x − y 1 2x + 2yy 0
· − · =0
1+ x y
2
x2 x2 + y 2 2 x2 + y 2
p p
(26)
x y y x
 
0
=⇒ y − 2 − 2 − 2 =0
x +y
2 2 x +y 2 x +y 2 x + y2

3
 x−y x+y
=⇒ y 0 · = 2
x +y
2 2 x + y2
x+y
=⇒ y 0 = ,
x−y
čime je dobiven traženi izvod implicitno zadate funkcije.

Zadatak 6
Približno izračunati vrijednost izraza
s
2.0203 + 4
A= ,
2.0202 − 1
te uporediti je sa stvarnom vrijednosti koja iznosi A ≈ 1.99356.

Rješenje:

Neka se posmatra funkcija s

x3 + 4
f (x) = (27)
x2 − 1
i njen izvod s
1x2 − 1 3x2 x2 − 1 − 2x x3 + 4



f 0 (x) = · . (28)
2x3 + 4 (x2 − 1)2
Izvod funkcije f u tački x0 se po definiciji može izračunati kao
f (x0 + ∆x) − f (x0 )
f 0 (x0 ) = lim (29)
∆x→0 ∆x
ili kao
f (x) − f (x0 )
f 0 (x0 ) = lim . (30)
x→x0x − x0
Ako se zanemari limes, onda se za male vrijednosti ∆x može izračunati približna vrijednost izvoda u
tački x0 kao
f (x0 + ∆x) − f (x0 )
f 0 (x0 ) ≈ , (31)
∆x
odakle slijedi1
f (x0 + ∆x) ≈ f (x0 ) + f 0 (x0 )∆x. (32)
Sada je očigledno da je pogodno izabrati x0 = 2, pa vrijednost funkcije f i njenog izvoda f 0 u toj tački
postaju:
s
23 + 4
f (2) = = 2, (33)
22 − 1
s
1 22 − 1 3 · 22 · 22 − 1 − 2 · 2 · 23 + 4 1



0
f (2) = · =− . (34)
2 2 +4
3
(2 − 1)
2 2 3
Izborom ∆x = 0.02 (što se ovdje može smatrati dovoljno malim brojem) uz x0 = 2, relacija (32) daje
približnu vrijednost izraza A koja iznosi
1
A = f (2.02) ≈ f (2) + f 0 (2) · 0.02 = 2 − · 0.02 = 1.993̇. (35)
3
1
Na narednom tutorijalu će biti pokazano da se ova aproksimacija također može dobiti uzimajući prva dva člana
Taylorovog reda funkcije f u okolini tačke x0 .

4
Kada se izvrši poređenje sa stvarnom vrijednosti (približno 1.99356), vidi se da se odstupanje javlja
tek na četvrtoj decimali.

Zadatak 7
Odrediti jednačine tangente i normale na krivu y = x3 + x2 + 1 u onim njenim cjelobrojnim
tačkama koje zadovoljavaju svojstvo da je y = 3x.

Rješenje:

Tačke na datoj krivoj koje zadovoljavaju svojstvo da je y = 3x (leže na pravoj y = 3x) se dobivaju iz
uslova
x3 + x2 + 1 = 3x
=⇒ x3 + x2 − 3x + 1 = 0 (36)
√
=⇒ x1 = 1, x2,3 = −1 ± 2.
Naravno, x1 ∈ Z, dok x2,3 ∈
/ Z. Da bi se odredila tangenta u tački x1 , potrebno je znati njen koeficijent
nagiba/smjera kt , a on odgovara upravo izvodu date krive u toj tački, koji iznosi

kt = y 0 (x1 ) = 3x2 + 2x = 3 · 12 + 2 · 1 = 5. (37)

x=x1 =1

Znajući da tangenta prolazi kroz tačku (x1 , y1 ) = (1, 3), onda se njen odsječak na y-osi može odrediti
kao
nt = y1 − kt x1 = 3 − 5 · 1 = −2, (38)
pa jednačina tangente poprima oblik

y = kt x + n = 5x − 2. (39)

Koeficijent smjera normale se određuje iz uslova kt · kn = −1, pa je

1 1
kn = − =− . (40)
kt 5
Odsječak normale na y-osi iznosi

1 16
nn = y1 − kn x1 = 3 + ·1= , (41)
5 5
pa jednačina normale ima oblik
x 16
y = kn x + nn = − + . (42)
5 5

5
 Zadatak 8
Ispitati diferencijabilnost funkcije f (x), zadate grafički na slici 1, na intervalu x ∈ (−4, 4).

Slika 1: Grafik funkcije f (x)

Rješenje:

Data funkcija može se zapisati analitički kao

− 4x − 16, −4 < x < −2,





x 3 , −2 ≤ x < 0,


f (x) = (43)
x


2
0 ≤ x < 2,

4x − 8 2 ≤ x < 4.



U kritičnim tačkama (onim koje spajaju dvije restrikcije) x ∈ {−2, 0, 2} izvod se mora odrediti posebno:

• U tački x = −2 lijevi i desni izvod po definiciji iznose:

f (x) − f (−2) − 4x − 16 + 8 − 4
(x+2)

f−0 (−2) = lim = lim = lim = −4, (44)
x→−2− x − (−2) x→−2− x+2 x→−2− x+
 2

f (x) − f (−2) x3 + 8 (x
+2)(x
 2 − 2x + 4)
f+0 (−2) = lim = lim = lim = 12. (45)

x→−2+ x − (−2) x→−2+ x + 2 x→−2+ x+2

U slučaju kada je funkcija neprekidna u tački gdje se traži izvod (kao što je ovdje slučaj u tački
x = −2), onda se lijevi i desni izvod mogu jednostavnije odrediti kao:

f−0 (−2) = lim f 0 (x) = lim [−4x − 16]0 = lim −4 = −4, (46)
x→−2− x→−2− x→−2−
h i0
f+0 (−2) = lim f 0 (x) = lim x3 = lim 3x2 = 12. (47)
x→−2+ x→−2+ x→−2+

Pošto su lijevi i desni izvod različiti, to funkcija f nije diferencijabilna/glatka u tački x = −2.

• U tački x = 0 funkcija f je neprekidna, pa se lijevi i desni izvod mogu odrediti kao:

h i0
f−0 (0) = lim f 0 (x) = lim x3 = lim 3x2 = 0, (48)
x→0− x→0− x→0−
h i0
f+0 (0) = lim f 0 (x) = lim x2 = lim 2x = 0. (49)
x→0+ x→0+ x→0+

Kako su lijevi i desni izvod jednaki i konačni, to funkcija f jeste diferencijabilna u tački x = 0.

6
 • Pošto je funkcija f prekidna u tački x = 2, onda ona sigurno nije diferencijabilna u toj tački.
Zaista, lijevi i desni izvod iznose:
f (x) − f (2) x2 − 0 4
f−0 (2) = lim = lim = = −∞, (50)
x→2− x−2 x→2− x − 2 0−
f (x) − f (2) 4x − 8 − 0 4(
x−
2)
f+0 (2) = lim = lim = lim = 4. (51)
x→2+ x−2 x→2+ x−2 x→2+ x−2


Konačno, može se zapisati da izvod funkcije f iznosi

− 4, −4 < x < −2,




3x2 , −2 < x < 0,

f 0 (x) = (52)


2x 0 ≤ x < 2,

4 2 < x < 4,


pa se zaključuje da je data funkcija diferencijabilna za x ∈ (−4, −2) ∪ (−2, 2) ∪ (2, 4).

Zadatak 9
Ispitati diferencijabilnost funkcije f (x) = | sin x|.

Rješenje:

Data funkcija može se zapisati u obliku

sin x, 2kπ ≤ x < π + 2kπ,
(
f (x) = k ∈ Z, (53)
− sin x, π + 2kπ ≤ x < 2π + 2kπ,
odakle se uočavaju kritične tačke x ∈ {2kπ, π+2kπ}. Međutim, data funkcija je periodična sa osnovnim
periodom T = π, pa je dovoljno posmatrati samo kritične tačke koje se nalaze na tom periodu. Npr.
za x ∈ [0, π) postoji samo jedna kritična tačka, x = 0, u kojoj je funkcija neprekidna, pa se lijevi i
desni izvod mogu odrediti kao:
f−0 (0) = lim f 0 (x) = lim [− sin x]0 = lim (− cos x) = −1, (54)
x→0− x→0− x→0−

f+0 (0) = lim f 0 (x) = lim [sin x]0 = lim cos x = 1. (55)
x→0+ x→0+ x→0+

Budući da se lijevi i desni izvod razlikuju, onda funkcija f nije diferencijabilna u x = 0, pa ni u bilo
kojoj tački x = kπ, dok u svim ostalim tačkama jeste diferencijabilna, pri čemu njen izvod iznosi
cos x, 2kπ < x < π + 2kπ,
(
0
f (x) = k ∈ Z. (56)
− cos x, π + 2kπ < x < 2π + 2kπ,

Zadatak 10
Odrediti vrijednost realnih parametara a, b i c za koje je funkcija

ax2 + bx + c, x ≤ 2,
(
f (x) =
ax + c, x>2

a) svuda neprekidna;

b) svuda diferencijabilna.

7
Rješenje:

a) Lijevi i desni limes funkcije f u kritičnoj tački x = 2 iznose:

 
f− (2) = lim f (x) = lim ax2 + bx + c = 4a + 2b + c, (57)
x→2− x→2−

f+ (2) = lim f (x) = lim (ax + c) = 2a + c. (58)

x→2+ x→2+

Da bi funkcija bila neprekidna u x = 2, lijevi i desni limes moraju biti jednaki, pa slijedi

4a + 2b + c = 2a + c
=⇒ 2a = −2b (59)
=⇒ (a, b, c) = (t, −t, c), t ∈ R.

U ostalim tačkama (za x 6= 2) funkcija je svakako neprekidna, jer se sastoji od restrikcija koje
su elementarne funkcije.

b) Pošto se žele odrediti parametri a, b i c tako da funkcija bude diferencijabilna, onda se pret-
postavlja da je neprekidna u tački x = 2 (tj. da je b = −a), pa lijevi i desni izvod postaju:
h i0
f−0 (2) = lim f 0 (x) = lim ax2 − ax + c = lim (2ax − a) = 4a − a = 3a, (60)
x→2− x→2− x→2−

f+0 (2) = lim f 0 (x) = lim [ax + c]0 = lim a = a. (61)

x→2+ x→2+ x→2+

Konačno, da bi data funkcija bila diferencijabilna u tački x = 2, mora biti ispunjen uslov

3a = a
=⇒ a = 0 (62)
=⇒ (a, b, c) = (0, 0, c).

U ostalim tačkama (za x 6= 2) funkcija je svakako diferencijabilna, jer se sastoji od restrikcija

koje su diferencijabilne funkcije.