Prijenosna računala

Marko Ivezić

U današnje vrijeme tehnologija se širi sve više i više. Točnije, razvija se, sve što
spada u tehnologiju postaje bolje i bolje, dolaze novi modeli svih tehnoloških
uređaja… Naravno, za ljude danas to je jako bitno jer se gotovo svi služimo
mobitelima, računalima, neki imaju i pametne satove koji isto tako računala u
manjem obliku. Komuniciramo preko njih, informiramo se i možemo znati
svaku bitniju novost par minuta nakon što se dogodi itd. Tehnološke tvrtke iz
dana u dan rade na tome da poboljšaju svoje uređaje kako bi se nama to više
sviđalo i kako bi nam svaki njihov uređaj bio što korisniji pa tako i duže trajao.
Takav nagli razvoj uređaja odnosno tehnologije bit će tema ovog eseja.
Analizirat ću nama najbitnije uređaja i obratiti više pažnje na njihove baterije
koje su također bitnije i bitnije.
U nove tehnologije ubrajamo sve vrste uređaja. To su računala, prijenosna
računala, televizori,U prijenosna računala spada više različitih uređaja. To su
laptopi, pametni telefoni, tableti i pametni satovi. Iako su neki od njih stvoreni
prije preko dvadesetak godina možemo ih svrstati u nove
tehnologije zbog njihovog neprestanog razvoja. Krenimo s
laptopima. Za ovu vrstu prijenosnih računala smatra se da je
stvorena oko 1981. godine. To je bio model Osborne 1. Imao
je mali 5-inčni ekran koji je izazvao revoluciju(današnji
prosječni pametni telefon ima skoro dvostruko veći ekran).
Bio je težak gotovo 11 kilograma. U njemu su bila dva floppy
drive-a i na njemu je bilo podosta aplikacija zajedno s kojima
je bio prodavan. Koštao je oko 1800 američkih dolara i
većina ga nije mogla tako lako priuštiti. Prije Osborne-a 1
postojao je i Dynabook(70-tih godina), međutim, to nije bio
laptop u potpunosti već vodilja ka laptopu. Dvije godine
nakon(1983), napravljen je prvi laptop koji je dizajnom
najsličniji današnjima. Zvao se Grid Compass. Imao je nešto veći
ekran od Osborne-a 1(300*240). Koštao je između osam i deset
tisuća američkih dolara. Rijetko tko ga je uopće želio zbog njegove
ogromne cijene, a njime se najviše služila vojska i NASA sa Space
Shuttle misijama. U osamdesetima je bilo mnogo modela a 1987.
godine, američka vojska ispisala je natječaj nakon kojeg se prodalo
više od dvjesto tisuća laptopa. Jedan od najprodavanijih bio je IBM
PC Convertible koji je imao 256kB memorije, LCD ekran i težio je
oko pet i pol kilograma. Nakon osnutka Apple-a, početkom
devedesetih predstavili su svoj drugi laptop po imenu Powerbook.
Dolazio je u tri modela:100, 140 i 170. Ta tri modela postavili su standarde
kojima se i danas vode proizvođači laptopa. Powerbook je imao prostor za
odmor ruke(prijašnje tipkovnice su bile skroz do donjeg ruba). Današnji
touchpad odnosno tadašnji trackball možemo zahvaliti baš ovim modelima.
Powerbook je bio toliko uspješan da je uzeo oko 40% udjela na tržištu laptopa i
Appleu je donio slavu nakon koje su oni počeli razvijati mnoge druge stvari.
Ugrađen mu je adapter za mreže Ethernet. Nakon Powerbooka na tržište je
došao IBM-ov još napredniji laptop po imenu ThinkPad 700. Njih se između
ostalog također može smatrati pionirima današnjih računala odnosno današnjih
laptopa. Imali su crveni „Track Point“ gumbić usred tipkovnice pomoću kojeg je
bilo moguće upravljati strelicom. Zaslon u boji od 10,4 inča, hard disk od
120MB kapaciteta i IBM 486 SLC procesor. NASI je služio u svemiru. Nakon
najvećih promjena u izgledima laptopa naslijedila je promjena specifikacija.
Svaki novi laptop imao je veći i bolji ekran, bolji procesor, više RAM i ROM
memorije… Cijena im se smanjivala i sve više i više ljudi je imalo svoje vlastite
laptope. To se sve nastavilo do danas. U ovo vrijeme laptopi su ustvari jako
jeftini koliko se god nama činili skupi. Ovisno o cijeni, imaju odlične specifikacije
i generalno su jako brzi. Naravno, puno su nam potrebniji nego što su bili
ljudima prije. Mlade generacije ih koriste svugdje. Nose ih u kafiće, u školu, na
putovanja i ostalo. Laptopi su danas uglavnom svima dostupni i skoro svi ih
možemo priuštiti. Kao i ostali uređaji služe nam za komunikaciju, posao, školu,
igrice i mnoge druge stvari. Baterije kod laptopa nisu napredovale kao one kod
mobilnih uređaja. Današnji laptopi imaju bateriju koja je ugrađena unutar
njega. Na taj način proizvođači nam daju do znanja kako ne moramo toliko više
brinuti o baterijama. Nisu toliko skupe i lako ih je zamijeniti u odnosu na starije
baterije koje su koštale jako puno. Baterije u laptopima svake godine ojačavaju
i svaki novi model laptopa što opet također ovisi o cijeni ima jaču bateriju od
svog prethodnika. Vijek baterija u današnjim laptopima je oko 4-7 godina.
Njihova autonomija izražava se u Wh(vat-satima) Uz laptope postoje i pametni
telefoni koji su zajedno s njima jedna od najvažnijih uređaja običnog modernog
čovjeka. Njihova povijest krenula je 1956. godine Ericssonovim prvim
mobitelom. Prije njih su postojali i analogni mobilni telefoni koji su radili na
principu radio prijamnika. Kodirali su informacije i na taj način radili. Nakon
toga Nokia je 1964. godine napravila prvi mobitel koji je služio u vojne svrhe.
Nakon propalog pokušaja Japana da naprave prvi komerijalni mobilni to su
zajednički uspjele Danska, Finska, Norvešla, Švedska i Island 1981. godine pod
nazivom NMT(Nordic Mobile Telephone). Uređaj je bio vrlo skup i zbog toga ga
je rijetko tko mogao priuštiti. Dvije godine nakon, kao i kod laptopa, 1983.
godine američko Vijeće za telekomunikacije(FCC) odobrilo je proizvodnju
motorolinog mobitela pod nazivom DynaTAC 8000x(„cigla“). Time je započela
revolucija bežične komunikacije. Zbog tog uređaja broj korisnika mobilne
telefonije dosegao je brojku od 2,5 milijarde. 1992. godine Nokia opet
objavljuje jedan od svojih mobitela. Zvao se Nokia 1011, napravljen je za
masovnu proizvodnju jer su ga ljudi uglavnom mogli priuštiti. Također, jako
bitno za mobitele i daljni razvoj istih, Nokia 1011 podržavala je mogućnost
primanja SMS poruka, ali ih nije mogla slati što će se kasnije popraviti. Pojavom
legendarne Nokie 3310 koja je prodana u 126 milijuna primjeraka javlja se
mogućnost igranja tada četiti igrice(Snake II je bila najpoznatija) i mogućnost
pisanja SMS-ova. Koristila je bateriju po imenu BLC-2. One nisu bile toliko jake
međutim Nokia 33100 nije niti trebala previše energije tako da je mogla ostati
napunjena i preko dva dana. Nakon nje, vrlo brzo dolazi mobitel po imenu J-
SH04 koji je dobio kameru. Ona je doduše imala samo 0,1 megapiksela, ali je
bila vrlo važna za daljnji razvoj kamera na mobitelima. Mobiteli su se nakon
toga naravno dograđivali i dolazili su noviji i bolji modeli. 2007. Apple je kao i
kod laptopa napravio potpuno drugačiju viziju na svijet mobitela. Napravili su
prvi mobitel sa zaslonom koji je bio osjetljiv na dodir. Pored toga imao je niz
drugih aplikacija i mogućnosti. Alarm, Bilješke, Kalendar, Kamera i Galerija,
Internet(Safari), Karta i navigacija, Ipod i još neke manje bitne. Baterija se nije
mogla izvaditi kao i kod mobitela koji su napravljeni prije njega nego se morao
otvarati alatom. To nije stvaralo problem jer je imao sasvim dovoljnu bateriju
za rad koji je morao i mogao obavljati. Apple-ov uređaj je bio velika
nadogradnja u svijetu mobitela. Nakon njega i druge kompanije koje proizvode
mobitele počele su raditi uređaje sa zaslonom osjetljivim na dodir. Naravno,
skoro svaki novi od tih uređaja bio je bolji od prijašnjeg najboljeg. Takva
proizvodnja dovela nas je do današnjih pametnih telefona s toliko puno
mogućnosti da ih je teško uopće nabrojati. Imaju odlične kamere koje snimaju
vrlo detaljno, velike i vidljive zaslone u boji, hrpu aplikacija koje dolaze s njima i
koje se kasnije mogu instalirati, dugotrajne baterije koje mogu izdržati gotovo
cijeli dan i mnogo drugih. Većina mobitela koristi litijske baterije kao i prije,
točnije litij-ionske baterije. One su kao i kod laptopa u svakom novom mobitelu
poboljšane. Prosjek kapaciteta baterije u današnjim pametnim mobitelima jest
4000mAh, dok najjače baterije imaju tzv. radni mobiteli kao npr. CAT ili
Ulefone. Ulefone-ove model BV9100 ima jednu od najjačih baterija. Njen
kapacitet iznosi čak 13000mAh. To je dovoljno da mobitel može raditi preko 4
dana ukoliko ga ne koristimo previše vremena dnevno. Kao i kod svih uređaja,
baterije nisu doživotne. Jedan od glavnih razloga kupnje novog mobilnog
uređaja je problem s baterijom. Današnji mobiteli dolaze s nama savršenom
baterijom koja ih drži na radu po cijeli dan. Ali, one se za otprilike već dvije
godine korištenja uređaja krenu brže trošiti. Naravno, za to nisu krivi samo naši
uređaji nego i mi, točnije način kako se brinemo o samom uređaju odnosno
njegovoj bateriji. Slično kao mobiteli rade i tableti. Prođimo kroz njihovu
povijest. Prvi tablet nastao je 2000. godine. Napravio ga je Microsoft. Imao je
zapravo vrlo velik zaslon s dosta mogućnosti. Možda čak i važniji bio je tablet iz
2010. godine. Za njegov nastanak nije bila zaslužna tvrtka Apple iako i ona ima
velik udjel u svijetu tableta. Kasnije ću reći zašto. Taj prvi tablet napravljen je od
strane Samsunga. Galaxy Tab 7.0 imao je Exynos procesor s jednom jezgrom
koji je radio na 1GHz i dolazio sa 7-inčnim TFT LCD ekranom. Rezolucija ekrana
je bila 1024*600 piksela. Operacijski sustav tog tableta bio je Android 2.2
Froyo. Nakon njega napravljeni su slični modeli s većim zaslonima. Razvoj
tableta nastavio se i naravno kao i uvijek Apple je morao napraviti i svoj tablet
odnosno kako ga oni nazivaju, Ipad. Iako dosta ljudi misli da izum Ipad-a nije bio
toliko važan, on ustvari jest. Bio je dosta napredan naspram tableta prije njega.
Imao je veći i vidljiviji ekran, više memorije(4 ili 8 GB), jači i brži procesor i bolju
kameru. Današnji razvoj tableta je ustvari jako loš za računala(laptope). Tableti
su manji, lakši su za nositi, a iz dana u dan nude sve više i više mogućnosti. Jako
su brzi, jednostavni za koristiti, izvrsne veličine, ali kao što sam već rekao,
glavna prednost je ta što su kompaktibilni. Napajanja tj. baterije kod tableta su
gotovo iste kao i kod mobitela. Razlika je ta što imaju veći kapcitet što je i
normalno budući da je tablet veći uređaj od mobitela pa mu treba i više
energije za rad. Također, kako su tableti relativno nova stvar, jedini napredak
kod njihovih baterija je bio već spomenuti kapacitet. Na kraju su došli i pametni
satovi koji su uz tablete „najmlađi“ od ovih nabrojanih vrsti računala. Iako se
hardverski razlikuju, većina pametnih satova sadrži LCD ili QLED ekran. Svi
imaju Bluetooth(povezivanje s mobilnim uređajem), Wi-Fi(pristup internetu i
aplikacijama za koje je on potreban) i GPS(lokacija). Mnogi misle da su pametni
satovi zapravo napravljeni unutar zadnjih destak godina. Njihov razvoj je
zapravo započeo 1972. godine kada je kompanija Hamilton Watch napravila
svoj prvi pametni sat zvan Pulsar. On nije imao mnogo mogućnosti, ali se po
svojim tehnološkim mogućnostima dosta razlikovao od običnih satova. Kasnije
je Hamilton Watch preuzela kompanija Seiko koja je nastavila razvoj pametnih
satova. Njihov model RC 1000 je bio prvi koji se mogao povezati s računalima, a
predstavljen je 1984. godine. Razvoj pametnih satova nije bio ni blizu jednak
kao danas. 2013. godine po mišljenju stručnjaka se pojavio pametni sat od
kojeg je krenuo njihov nagliji razvitak. To je bio TrueSmart od kompanije
Omate. Do danas su pametni satovi vrlo puno napredovali. Svi imaju već
nabrojane opcije(Bluetooth, Wi-Fi, GPS), mogućnost spremanja slika, opcije za
„zdrav život“(mjerenje koraka, pulsa itd.). Najpoznatiji pametni satovi u
današnje vrijeme su modeli od Apple-a i Samsunga. Baterije u pametnim
satovima nisu velike(100-700mAh), ali ne moraju ni biti jer su to vrlo mali
uređaji koji ne trebaju veće baterije od ovih(veće baterije možda ne bi niti stale
u kućišta kakva su sad). Iako imaju jako puno opcija i mogućnosti, njihove
baterije traju po 2-5 dana što opet naravno ovisi o vremenu rada i korištenja.
Koriste se male litijske baterije s kapacitetom već napisanim. Ovo su sve
karakteristike opisane kroz povijest nabrojanih računala. Ona se danas razvijaju
jako brzo. Svake godine dolazi preko 30 modela različitih pametnih telefona kao
i ostalih. Vrlo bitna komponenta kod svih njih je baterija zbog toga što pokreće
sve te uređaje. Iako je već nešto rečeno o njima analizirat ćemo je detaljnije.
Većina baterija u nabrojanim uređajima su litijske. One su bile razvijane od kad
su se po prvi put pojavile na tržištu. Imaju određeni kapacitet koji je najvažnija
komponenta kod baterije za nas i naše uređaje. Taj kapacitet se stalno
pokušava povećati koliko god može. Proizvođači proizvode nova kućišta za
baterije i čine ih boljima. To je i način kako povećavaju autonomiju određene
baterije. Pored razlike između autonomije baterije postoji razlika i razlika u
gabaritu baterije. One baterije koje izlaze van gabarita uređaja zovu se
„extended“ baterije. One su najčešće neznatno skuplje u odnosu na
standardne, a pružaju znatno veću autonomiju i zbog toga se preporučuju.
Također, kod baterije na bilo kojem uređaju bitno je gledati orginalni kod te
baterije koji je jedinstven i postoji samo za tu bateriju. Litijske baterije koje ti
uređaji koriste nikada ne bi trebale biti jako pregrijane, ne bi trebale biti bušene
niti gnječene jer su to tri najštetnije stvari za njih. Također još jedan problem
kod njih je taj što bi se kada ispraznimo bateriju do kraja, odmah trebali staviti
na punjenje. Iako se baterije nakon par godina počinju sve više i više prazniti
postoji rješenje i za to. Napravljene su mobilne baterije(Powerbank-ovi) koji
ovisno o svome kapacitetu mogu puniti naše uređaje kada nemamo punjač ili
utičnicu(potreban nam je jedino kabel koji smo dobili za punjnje uređaja). Uz
autonomiju i kapacitet baterije postoje još dva važna parametra, a to su:
energetska gustoća odnosno omjer sadržane električne energije i mase
baterije(za Li-ion baterije ona iznosi između 150 i 250 Wh/kg) i
impedancija(ununtarnji otpor). On određuje koliko energije baterija može
odjednom isporučiti. Današnji proizvođači baterija uglavnom izrađuju takve
baterije koje će trajati malo dulje nego što njihove garancije isteknu(to je svima
dosta poznat marketinški trik) i na takvo što bi uvijek trebali biti oprezni.

Iz svega ovoga možemo zaključiti koliko je tehnologija napredovala kroz

povijest te koliko će i nastaviti napredovati. Ako bolje pogledamo, samo razvoj
mobitela i laptopa čini nove tehnologije sve boljima, a ukoliko u obzir uzmemo i
ostalu tehniku vidjet ćemo koliko je zapravo napredna u potpunosti. Radi se na
poboljšanju svih komponenti koje služe uređajima za rad. Baterije koje su
najdetaljnije opisane od svih drugih komponenti postaju jače i bolje, ali i dalje
dosta brzo počinju biti kvarljive, točnije, brže se prazne.