02 Zbirka Zadataka Elektrotehnika

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
SVEUILITE U ZAGREBU
Essert, Grilec, ili¢ :
Zbirka zadataka iz Elektrotehnike
zadaci za auditorne vjeºbe i pripremu ispita
Zagreb, 2011
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike
Stranica 2 od 147
Sadrºaj
1 Matlab: Elektrotehnika srednjo²kolske zike (EiM) 5

1.1 Osnove Elektrotehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2 Analiza strujnih krugova 15

2.1 Istosmjerna analiza, metode £vori²ta i petlji, KZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.2 Izmjeni£na analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3 Diferencijalne jednadºbe, prijelazne pojave 53

3.1 Diferencijalne jednadºbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
3.2 Prijelazne pojave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
4 Varijable stanja, RL, RC, RLC, Trofazni sustavi 75

4.1 Varijable stanja, RL, RC, RLC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
4.2 Trofazni sustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5 Filtri i frekvencijska analiza 91

5.1 Filtri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
6 Fizika poluvodi£a, diode 99

6.1 Fizika poluvodi£a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
6.2 Krugovi s diodama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
7 Tranzistori, ra£unsko poja£alo 113

7.1 Krugovi s tranzistorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
7.2 Krugovi s ra£unskim poja£alima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
8 Elektromagnetizam, karakteristike motora 135

8.1 Elektromagnetizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
8.2 Motori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
3
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike SADRAJ
Stranica 4 od 147
Poglavlje 1
Matlab: Elektrotehnika srednjo²kolske

zike (EiM)
5
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Osnove Elektrotehnike
1.1 Osnove Elektrotehnike
Primjer 1.1.1.
Napi²ite programski kôd za ra£unanje sile privla£enja dvaju to£kastih naboja, te nacrtajte graf
ovisnosti sile privla£enja o udaljenosti izmeu naboja.
Zadano:
r = 10−15 : 2 · 10−16 : 10−14 [m],
k = 8.99 · 109 [Nm2 /C2 ],
q1 = q2 = 1.6 · 10−19 [C],
k · q1 · q2
F = [N],
r2
gdje je r deniranje udaljenosti izmeu dvaju naboja s korakom 2 · 10−16 , k konstanta, q1
i q2 elektri£ni naboj a F sila privla£enja to£kastih naboja.
Rje²enje primjera 1.1.1
Matlab kôd
% Coulombov zakon
r=1e-15:2e-16:1e-14; %vektor polja udaljenosti izmedju dvaju naboja [m]
k=8.99e9 %konstanta za vakuum, tj.zrak [Nm^2/C^2]
q1=1.6e-19 %elektricni naboj q1 [C]
q2=q1 %elektricni naboj q2 [C]
F=k*(q1*q2)./(r.^2) %sila privlacenja dvaju tockasta naboja [N]
plot (r,F) %crtanje grafa udaljenost-sila
Zadatak:
• Objasniti vektorsko polje r
• Prikaz brojeva eksponentskom notacijom
• Zna£enje to£ke-zarez na kraju izraza
• Hadamard-ove operacije nad matricama (testirati s i bez to£ke)
• Crtanje grafa
Stranica 6 od 147
Primjer 1.1.2.
Napi²ite programski kôd za ra£unanje napona i snage uz zadane vrijednosti otpora R i vektora
struje I , te napravite matricu sol u kojoj su vrijednosti struje, napona i snage u zasebnim
retcima. Vrijednost otpora neka se unosi nakon upita "Unesi vrijednost otpora: "
Zadano:
R = 10 [Ω],
I = 0 : 2 : 10 [A],
V = I · R [V],
P = I 2 · R [W],
gdje su R vrijednost otpora, I vrijednosti struje, V vrijednosti napona a P vrijednosti

snage.
Matlab kod
% Racunanje napona i snage
R= input (’Unesi vrijednost otpora: ’) % npr. R=10, vrijednost otpora [Ohm]
I= 0:2:10 % vrijednosti struje u rasponu od 0 do 10 s korakom 2 [A]
V=I*R % racunanje napona
P=(I.^2)*R % izracun snage kvadriranjem matrica element s elementom (Hadamard)
sol=[I; V; P] % ispis vektora struje, vektora napona i snage jedan ispod drugoga
Stranica 7 od 147
Zadatak:
• Testirati vra¢anje gre²ke kod ra£unanja snage ako se ne koristi Hadamard (elementarno mnoºenje)
• Ispi²i sol po stupcima (sol = [I 0 V 0 P 0 ]), te ispi²i sol u jednom retku (sol = [IV P ])
Primjer 1.1.3.
Napi²ite programski kôd za ra£unanje kompleksnog broja Zrec (u pravokutnim koordinatama)

zadanog preko 5 kompleksnih brojeva Z1 , Z2 , Z3 , Z4 , Z5 . Izra£unajte modul i argument od Zrec u
polarnim koordinatama. Ispi²ite u command window-u tekst "Z u pravokutnim koordinatama je",
a ispod njega vrijednost Zrec , te isto tako nakon toga ispi²ite tekst "Z u polarnim koordinatama,
modul, kut u stupnjevima", a ispod njega vrijednosti traºenih elemenata modula i argumenta.
Zadano:
Z1 · Z2 · Z3
.
◦
Z1 = 3 + 4j, Z2 = 5 + 2j, Z3 = 2 · ej60 , Z4 = 3 + 6j, Z5 = 1 + 2j, Zrec =
Z4 + Z5
Matlab kod
Stranica 8 od 147
% Ova skripta racuna kompleksan broj Z i predstavlja ga u

% pravokutnim i polarnim koordinatama
clear a l l % brise sve varijable iz radne memorije matlaba
% unos 5 kompleksnih brojeva Z1.. Z5
Z1 = 3+4*j;
Z2 = 5+2*j;
theta = (60/180)* pi ; % kut u radijanima
Z3 = 2*exp(j*theta); % Z3=2*(cos(theta)+j*sin(theta))
Z4 = 3+6*j;
Z5 = 1+2*j;
% Z_rect je kompleksni broj izrazen u pravokutnim koordinatama
disp (’Z u pravokutnim koordinatama je’); % prikaz teksta pod navodnicima
Z_rect = Z1*Z2*Z3/(Z4+Z5); % izracun Z_rect
Z_rect % ispis Z_rect
Z_mag = abs (Z_rect); % modul kompleksnog broja Z_rect
Z_angle = angle (Z_rect)*(180/ pi ); % Kut u stupnjevima
disp (’Z u polarnim koordinatama, modul, kut’); % prikaz teksta pod navodnicima
Z_polar = [Z_mag, Z_angle] % ispis modula i argumenta
Zadatak:
• Objasniti dva prikaza kompleksnog broja (pravokutne koordinate i Eulerov prikaz) te njihov prikaz u
programskom kôdu
• Objasniti funkciju disp() i angle(), te pretvorbu radijane u stupnjeve (Zangle = angle(Zrect )*(180/pi);)
Stranica 9 od 147
Primjer 1.1.4.
Napi²ite programski kôd u obliku funkcije kojoj ¢e kao ulazni argument biti vektor r s vrijednos-
tima otpora R1 , R2 , . . . , Rn , a izlazni argumenti ¢e biti vektor od dva elementa, ekvivalentnog
serijskog (ekv _ser) i ekvivalentnog paralelnog otpora (ekv _par). Napisanu funkciju spremiti
pod nazivom ekv _otpor i ekstenzijom .m. Napi²ite kratku pomo¢ (help) za tu funkciju, tako da
se pri pozivanju pomo¢i (>> helpekv _otpor) ispi²e to ²to ste napisali.
Zadano:
Rekv.ser = R1 + R2 + . . . + Rn
1
Rekv.par =
1 1 1
.
+ + ... +
R1 R2 Rn
Matlab kod
function [ekv_ser, ekv_par] = ekv_otpor(r)
% Ovo je funkcija za racunanje ekvivalentnog otpora
% kod serijski i paralelno spojenih otpornika.
ekv_ser = sum (r); % serijski zbroj svih otpornika
Rp=1./r; % elementi paralelno spojenih otpornika
ekv_par=1/sum(Rp); % ekv. otpor paralelno spojenih otpornika
Zadatak:
• Objasniti deniranje funkcije (function)
• Spremanje funkcije pod kojim nazivom (ekv_otpor)
• Objasniti ulazni argument r (vektor)
• Komentari ispod deklaracije funkcije predstavljaju pomo¢ funkcije (help) - pozovi help iz command
prompta
• Pokazati da su izlazni argumenti nakon poziva funkcije ostali u memoriji za daljnji rad, a ako uklonimo
to£ku-zarez s istih varijabli unutar kôda funkcije vrijednosti ¢e se samo ispisati ali ne¢e ostati u memoriji
(testirati to s naredbom who).
Stranica 10 od 147
Primjer 1.1.5.
Napi²ite programski kôd za vremensku promjenu napona v(t) i struje i(t) u vremenu t od 0 do
20 [ms] , s vremenskim intervalom 1 [ms]. Na jednom grafu nacrtati ovisnost struje i napona
o vremenu, te ozna£iti graf naslovom, oznakama na x-osi i y-osi, a na mjesto uz svaku funkciju
na grafu upisati pripadaju¢i tekst "v(t)" i "i(t)". Krivulja napona neka bude u crvenoj boji
s nazna£enim zvjezdicama (*) na pojedinim to£kama, a krivulja struje u crnoj boji crtkano sa
kruºi¢ima (o) u pojedinim to£kama.
Zadano:
t = 0 : 10−3 : 20 · 10−3
v(t) = 10 cos(377 · t)
i(t) = 5 cos(377 · t + 60◦ ).
Matlab kod
% RL strujni krug
% struja i(t) i napon v(t) se prikazuju; t je vrijeme
t = 0:1e-3:20e-3; % vrijeme
v = 10* cos (377*t); % napon
a_rad = (60* pi /180); % kut u radijanima
i = 5* cos (377*t + a_rad); % struja
plot (t,v,’r-*’,t,i,’k--o’)
t i t l e (’Napon i struja u RL strujnom krugu’)
xlabel (’vrijeme [s]’)
ylabel (’Napon [v] i struja [mA]’)
text (0.003, 1.5, ’v(t)’);
text (0.009,2, ’i(t)’)
Stranica 11 od 147
Zadatak:
• Objasniti funkciju text() i promijeniti poloºaj upisa teksta na (0.002,4) i (0.018,-2)
Stranica 12 od 147
Primjer 1.1.6.
Napi²ite programski kôd za ra£unanje dvaju harmonijskih signala m(t) i c(t), te njihovog umno²ka
s(t). Vrijeme simulacije od 0 do 4π sekundi, s vremenskim korakom 0.05 sekundi. Nacrtajte na
jednom grafu (gure) vi²e podgrafova, tj. 4x2 podgrafa (koriste¢i funkciju subplot ()) na na£in
kako je prikazano na slici ispod i sa zadanim krivuljama na svakom podgrafu kako je zadano na
slici.
Zadano:
t = 0 : 0.05 : 4π
120π 240π
m(t) = 4 cos( t) + 2 cos( t)
360 360
10000π
c(t) = 10 cos( t)
360
s(t) = m(t) · c(t)
Matlab kod
% dva harmonijska signala m(t) i c(t)

% te signal njihovog umnoska s(t) ce biti prikazan na grafovima
t=0:0.05:4* pi ;
m=4* cos (120* pi *t/360)+2* cos (240* pi *t/360);
c=10* cos (10000* pi *t/360);
s=m.*c; % mnozenje dvaju signala element sa elementom
subplot (4,2,[1 3]) % stvara polja 4x2 za 8 podgrafa, prvi i treći spojeni
plot (t,m) % crtanje grafa na aktivni (prvi + treci) podgraf
subplot (4,2,[2 4])
plot (t,c)
subplot (4,2,[5 6])
plot (t,s)
subplot (4,2,7)
plot (t,m)
subplot (4,2,8)
plot (t,c)
Zadatak:
• Objasniti funkciju subplot()
Stranica 13 od 147
Stranica 14 od 147
Poglavlje 2
Analiza strujnih krugova
15
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Istosmj. analiza
2.1 Istosmjerna analiza, metode £vori²ta i petlji, KZ
Primjer 2.1.1.
Koju vrijednost mjeri voltmetar?
I 16 Ω I2 16 Ω
−
V +
24 V
+
− Ia V2 5.0 · Ia

24
I=
= 1.5A
16
1.5
I = Ia + I2 = Ia + 5Ia = 6Ia ⇒ Ia = = 0.25A, I2 = 5Ia = 1.25A
6
−16I2 − V2 = 0 ⇒ V2 = −16 · 1.25 = −20V
Ono ²to mjeri voltmetar je Vvolt = −V2 = 20V, jer je pozitivna stezaljka spojena na vi²i potencijal od
negativne stezaljke.
Primjer 2.1.2.
Koja je vrijednost varijable A CCCS izvora, ako ampermetar mjeri struju od 2 A ?
16 Ω 16 Ω
+
A −
2A
24 V
+
− A · Ia
Ia

IAmp 2
Ia − A · Ia + IAmp = 0 ⇒ A = +1= +1
Ia Ia
24
24 + 16Ia − 16IAmp = 0 ⇒ Ia = IAmp − = 2 − 1.5 = 0.5A
16
2 2 A
A= +1= +1=5
Ia 0.5 A
Stranica 16 od 147
Primjer 2.1.3.
Ampermeter mjeri struju 2.57 A. Izra£unajte:
a) Koliki je napon na otporniku od 8Ω serijski spojenom s ampermetrom?
b) Kolika je struja zavisnog strujnog izvora?
c) Koliku snagu ima naponski izvor?
d) U slu£aju da se zavisni strujni izvor odspoji, koliku bi struju pokazivao ampermetar?
e) Kolika bi u slu£aju d) bila snaga naponskog izvora?
8Ω 8Ω
+
A −
2.57 A
24 V
+
− 5.0 · Ia
Ia
R1 = 8 Ω R2 = 8 Ω
A
I = 2.57A
24 V
+
− 5.0 · Ia
Ia
a) VR2 = VB0 = IR2 = 2.57 · 8 = 20.56V
VB0 − V 20.56 − 24
b) ISI = 5Ia , Ia R1 + V = VB0 → Ia = = = −0.43 A
R1 8
ISI = −5 · 0.43 = −2.15 A
Provjera 1.K.Z.
Ia + ISI + I = 0
−0.43 − 2.15 + 2.57 ≈ 0
c) P = |V Ia | = 24 · 0.43 = 10.32 W
V 24
d) I0 = P = = 1.5 A
R 16
e) P 0 = V I 0 = 24 · 1.5 = 36 W
Stranica 17 od 147
Primjer 2.1.4.
Na naponski izvor unutarnjeg otpora Ru = 3Ω spojen je djelitelj napona (potenciometar) otpora

R = 100Ω. Na djelitelj napona treba spojiti ºarulju s oznakama 12 V, 36 W tako da svijetli punim
sjajem.
a) nacrtajte elektri£nu shemu spoja,
b) kolika struja te£e kroz ºarulju,
c) kako je pode²en klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju jakosti 3.3A,
d) kolika je elektromotorna sila izvora,
e) ho¢e li se struja iz izvora promijeniti ako ºarulju odspojimo i za²to?
a)
Ru a
+
E− b Rz
I2 I1
P 36
b) P = Uz I1 → I1 = = = 3A
Uz 12
c) I2 = I − I1 = 3.3 − 3 = 0.3A
Uc 12
Ucb = 12V → Rcb = = = 40Ω
I2 0.3
Rac = R − Rcb = 100 − 40 = 60Ω
d) E = IRu + IRac + Ucb = 3.3 · 3 + 3.3 · 60 + 12 = 219.9V
e) Ho¢e, struja se smanjuje, jer se ukupni otpor pove¢ava.

R > (Rac + Rz ||Rcb )
Stranica 18 od 147
Primjer 2.1.5.
Za zadani strujni krug na slici odredite:
9Ω Ia 7Ω
+
V −
+
72 V
+
− 12 Ω 36 Ω 9.5 · Ia −
a) Vrijednost struje Ia
b) Napon kojeg pokazuje idealni voltmetar
c) Kada bismo otpornik 7Ω kratko spojili, koliki bi napon pokazivao voltmetar?
d) Naite izvore energije u strujnom krugu i opi²ite ih (strujni ili naponski, zavisan(o £emu) ili
nezavisan).
e) Kolika struja prolazi kroz zavisni izvor?
72
a) I1 =
12 · 36
=4 A
9+
12 + 36
79 − 9 · 4
2.K.Z. : 72 − 9 · I1 − 36 · Ia = 0 ⇒ Ia = =1 A
36
b) Vvoltmetra = 9.5 · Ia = 9.5 · 1 = 9.5V
c) Vvoltmetra = 9.5V. Napon je isti kao u b),jer kroz idealni voltmetar ne te£e struja.
d) Izvor '72V' je naponski nezavisni, a '9.5Ia ' je naponski izvor zavisan o struji (CCVS-current controlled
voltage source)
e) Ne te£e struja, jer voltmetar ima beskona£an otpor.
Stranica 19 od 147
Primjer 2.1.6.
Zadan je strujni krug prema slici:
4 · Va
3Ω
+
12 Ω
36 V −
+ 1Ω Va
−
4Ω
+ A −
Odredite:
a) struju koju mjeri ampermetar,
b) napon na otporu od 12Ω,
c) kojem elektroni£kom elementu odgovara zavisni izvor u prikazanom spoju,
d) snagu na otporu od 4Ω .
36V
I= = 9A Va = −I · 1Ω = −9V
1Ω + 3Ω
Zavisni strujni izvor I = 4 · Va = 4 · (−9) = −36A ili okrenuti smjer zavisnog strujnog izvora uz I = 36A
a) 12 · x = 4 · (36 − x) slijedi x = 9A
pa je struja koju mjeri ampermetar = 36 − 9 = 27A
b) V12 = 9 · 12 = 108V
c) to je strujni, naponom upravljanji izvor, koji odgovara tranzistoru
d) P = I 2 · R = 2916W
Zadatak 2.1.1 Zadan je strujni krug prema shemi:
Stranica 20 od 147
16 Ω 14 Ω
12 V −
+ A · ia
ia
−
A +
-2 A
Odredite:
a) struju ia ,
b) poja£anje A zavisnog CCCS izvora,
c) snagu koju daje nezavisan izvor, te zavisan izvor,
d) snagu koja se tro²i na otporu od 14Ω,
e) koliku struju pokazuje ampermetar ako se zavisni izvor odspoji.
Rje²enje 2.1.1
a) ia = −1A, b) A = 3 AA , c) Pnez = 12W, Pzav = 84W, d) P14Ω = 56W, e) I = − 12

30 A.
Primjer 2.1.7.
Zadan je strujni krug prema slici:
2V
+
−
Ia 2Ω
+
A −
6Ω 0.75 A
Odredite (uz pretpostavku da su izvori i instrumenti idealni):

a) struju Ia ,
b) napon na stezaljkama strujnog izvora,
c) snagu na otporu od 6Ω,
d) koliku struju pokazuje ampermetar, ako se strujni izvor odspoji,
e) koliku struju pokazuje ampermetar, ako se naponski izvor kratko spoji?
Stranica 21 od 147
a) Nadomje²tanjem ampermetra kratkospojnikom kojim te£e struja koju ampermetar pokazuje, te pisanjem
jednadºbi strujnih petlji dobije se:
2V
+
−
Ia 2Ω
6Ω 0.75 A
2V
+
−
Ia i1 2Ω i2
6Ω 0.75 A
Odavde je o£evidno:
i2 = −0.75A i1 = −Ia
2 + 6i2 + 2(i2 − i1 ) = 0 ⇒ 2 + 6(−0.75) + 2(−0.75 − (−Ia )) = 0 ⇒ Ia = 2A
b) V2Ω = (i1 − i2 ) · 2 = (−2 + 0.75) · 2 = −2.5V
c) P = I 2 · R = 0.752 · 6 = 3.375W
d) Iamp = V
Ruk = 2
2+6 = 2
8 = 0.25A
e) A
0 0 0
2 · (Ia − Iamp ) = Iamp · 6 ⇒ Iamp = 0.5
Stranica 22 od 147
Primjer 2.1.8.
Zadan je strujni krug na slici. Idealan voltmetar pokazuje 3.27 V.
8Ω 2Ω
12 V
+
− 3 · Ia −
+
Ia
−
V +
3.27 V
Odredite:
a) snagu koju ima zavisni naponski izvor (CCVS),
b) struju Ia ,
c) snagu na otporniku otpora 2Ω,
d) struju kroz voltmetar,
e) struju nezavisnog naponskog izvora od 12V.
a) 12 + 8Ia + 3Ia = 0
11 = −1.09 A
Ia = − 12
P = V · I = (−1.09 · 3.0) · (−1.09) = 3.567 W
b) Ia = −1.09 A
c) 0 W jer je struja kroz otpornik jednaka 0 A
d) IV = 0 A
e) Iizvora = Ia = −1.09 A
Stranica 23 od 147
Primjer 2.1.9.
Zadan je krug na slici sa zavisnim strujnim izvorom:
8A 12 ·Ia
4Ω 4Ω
A
+ −
Ia
4Ω 4Ω
a) Koliku struju mjeri ampermetar (obratite pozornost na predznake)?

b) Kolika se snaga tro²i na otporniku R?
c) Ako se otpornik R odspoji, koliku ¢e struju tada mjeriti ampermetar?
d) Koliki je napon na stezaljkama strujnog izvora od 8 A?
e) Kolika je snaga strujnog izvora od 8 A?
a) Ia = −8/2 = −4A (dvije grane jednakog otpora)

12 · Ia 48
Iamp = =− = −24A
2 2
b) IR = Iamp
2
PR = IR · R = −(24)2 · 4 = 2304W
c) Iamp = (−12) · 4 = −48A
4·4
d) V =I ·R=8· = 8 · 2 = 16V
4+4
e) P = V · I = 8 · 16 = 128W
Stranica 24 od 147
Primjer 2.1.10.
Za strujni krug prikazan shemom odredite:
6Ω 15 Ω 5V 10 Ω
−
+
6Ω
+
10 V − 20 Ω 8Ω
I1 I2 + I3
− 4 Is
a) struju naponskog 10 V izvora IS (koja se koristi u naponskom zavisnom izvoru)

b) snagu koja se tro²i na otporu od 8 Ω
c) struju izvora IS ako se naponski izvor od 5 V odspoji iz strujnog kruga
d) struju izvora IS ako se naponski izvor od 5 V kratko spoji u strujnom krugu.
Kona£no rje²enje za a) i b) je:

I =
0.7205
0.4367
0.2293
Snaga potrosena na 8 ohm otporniku je 0.42 [W]
Struja koju daje 10V izvor je 0.72 [A]
Dakle IS = I1 = 0.72A.
P = 0.44W
Rje²enja za c) dobije se 5 V naponski izvor odspoji, pa ostaje samo jedna (prva) petlja iz koje se lako dobije:
IS = I1 = 10V/(6 + 20)Ω = 10/26 = 5/13A

Rje²enje za d) dobije se, ako se u jednadºbe ili (matricu) umjesto 5 V uvrsti 0 V (kratki spoj izvora).
Potpuni izvod dan je ispod:
Nadalje, za petlju 1 vrijedi:
−10 + 6I1 + 20(I1 − I2 ) = 0
26I1 − 20I2 = 10
za petlju 2:
15I2 − 5 + 6(I2 − I3 ) + 4IS + 20(I2 − I1 ) = 0
Stranica 25 od 147
²to se uvr²tenjem IS moºe malo skratiti:
−16I1 + 41I2 − 6I3 = 5
za petlju 3:
10I3 + 8I3 − 4IS + 6(I3 − I2 ) = 0
i kra¢enjem
−4I1 − 6I2 + 24I3 = 0
Kona£no, u matri£nom obliku:

    
26 −20 0 I1 10
 −16 41 −6   I2  =  5 
    
−4 −6 24 I3 0
Snaga potro²ena na 8 omskom otporu je
P = RI32 = 8I32
Matlab program za ra£unanje potro²ene snage i struje koju daje izvor je sljede¢i:
% ovaj program odredjuje snagu potrosenu na

% 8 ohm otporniku i struju koju daje
% 10V naponski izvor
%
% program racuna struje petlji, uz zadanu
% impedancijsku matricu Z i vektor napona V
%
% Z je impedancijska matrica
% V je vektor napona
% inicijalizacija matrice Z i vektora V jednadzbe
% ZI=V
Z = [26 -20 0;
-16 41 -6;
-4 -6 24];
V = [10 5 0]’;
% treba rijesiti struje petlji
I = inv (Z)*V
% potrosnja snage na 8 ohm otporniku je P
P = 8*I(3)^2;
% ispis rezultata
fprintf (’Snaga potrosena na 8 ohm otporniku je %8.2f [W]\n’,P)
fprintf (’Struja koju daje 10V izvor je %8.2f [A]\n’,I(1))
Stranica 26 od 147
Primjer 2.1.11.
Treba na¢i napone £vori²ta V1 , V2 , ..., V5 u strujnom krugu na slici:
10 Ia
V2 8Ω
+
−
V1 10 Ω V4 Ia
V3
5Ω
4Ω
5 Vb 2Ω V5 5A
+
− 24 V
O£evidno je:
Vb = V1 − V4
Koriste¢i Ohm-ov zakon:

V4 − V3
Ia =
5
Nadalje, primjenom KZ1 na £vori²tu 1, i nad£vori²tu 1-2 upravljivog izvora, dobije se:
V1 V1 − V4 V2 − V3
+ − 5Vb + =0
2 10 8
Uvr²tenjem Vb gornja jednadºba se pojednostavljuje:
−0.1V1 − 0.2V3 + 0.55V4 − 0.25V5 = 0
Upotrebmo KZ2 za £vori²te 3, dobije se:

V3 − V4 V3 − V2
+ −5=0
5 8
²to pojednostavnjeno izgleda ovako:
−0.125V2 + 0.325V3 − 0.2V4 = 5
Primjenom KZ2 za petlju 1, dobiva se
Stranica 27 od 147
−10Ia + Vb + 5Ia + 8(Ia + 5) = 0
a sreivanjem gornjih jednadºbi
−10Ia + Vb + 5Ia + 8Ia + 40 = 0
3Ia + Vb = −40
Daljnjim pojednostavljenjem dobivamo:

V4 − V3
3 + V1 − V4 = −40
5
tj.
V1 − 0.6V3 − 0.4V4 = −40
O£evidno je:
V5 = 24
²to u matri£nom obliku sve zajedno izgleda ovako:

    
−4.4 0.125 −0.125 4.9 0 V1 0

 −0.1 −0.2 0 0.55 −0.25 
 V2  
  0 

0 −0.125 0.325 −0.2 0 V3 = 5
    
  
    
 1 0 −0.6 −0.4 0  V4   −40 
0 0 0 0 1 V5 24
i zadovoljava model [Y ] · [V ] = [I]
Matlab program za rje²enje ovog sustava jednadºbi je:
Stranica 28 od 147
% Program odredjuje napone cvorista

% zadana je matrica admitancije Y i vektor struje I
% Inicijalizacija matrice Y vektora struje I s
% matricnom jednadzbom Y V = I
Y = [-4.4 0.125 -0.125 4.9 0;
-0.1 0 -0.2 0.55 -0.25;
0 -0.125 0.325 -0.2 0;
1 0 -0.6 -0.4 0;
0 0 0 0 1];
I = [0 0 5 -40 24]’;
% Rjesenje napona cvorista
fprintf (’naponi cvorista V(1), V(2), .. V(5) su \n’)
V = inv (Y)*I
Pozivom daje ove rezultate:
naponi cvorista V(1), V(2), .. V(5) su
V =
117.4792
299.7708
193.9375
102.7917
24.0000
Primjer 2.1.12.
Koriste¢i analizu petlji treba na¢i struju kroz otpornik RB . Nadalje, treba na¢i snagu koju daje
10-voltni naponski izvor.
10 Ω 15 Ω
RB = 5Ω
10 V
+
−
I
30 Ω 30 Ω
Koriste¢i analizu petlje i ozna£avaju¢i struje petlji kao I1 , I2 i I3 , dobija se sljede¢a shema:
Stranica 29 od 147
I2
10 Ω 15 Ω
I1
5Ω
10 V
+
−
I3
30 Ω 30 Ω
Primjetite da je I = I3 − I2 , te da je snaga izvora P = V I = 10I1 . Jednadºbe petlji su sljede¢e:
Petlja 1:
10(I1 − I2 ) + 30(I1 − I3 ) − 10 = 0
40I1 − 10I2 − 30I3 = 10
Petlja 2:
10(I2 − I1 ) + 15I2 + 5(I2 − I3 ) = 0
−10I1 + 30I2 − 5I3 = 0
Petlja 3:
30(I3 − I1 ) + 5(I3 − I2 ) + 30I3 = 0
−30I1 − 5I2 + 65I3 = 0
U
 matri£nom obliku
ove jednadºbe
  izgledaju ovako:
40 −10 −30 I1 10
−10 30 −5 =
  2  0 
I
    

−30 −5 65 I3 0
Matlab program za rje²avanje struja petlji I1 , I2 , I3 , struje izvora I i snage koju

daje 10-voltni naponski izvor je:
% Ovaj program odredjuje struju koja tece kroz

% otpornik RB i snagu koju daje izvor.
% On racuna struje petlji uz zadanu matricu impedancije Z i vektor napona V.
% Inicijalizacija matrice Z i vektora V
Z = [40 -10 -30;
-10 30 -5;
-30 -5 65];
V = [10 0 0]’;
% rjesenja za struje petlji
I = inv (Z)*V
% struja kroz RB
IRB = I(3) - I(2);
fprintf (’Struja kroz R_B je %8.3f Ampera \n’,IRB)
% izracunavanje snage koju daje izvor
PS = I(1)*10;
fprintf (’Snaga koju daje 10V izvor je %8.4f Wata \n’,PS)
Stranica 30 od 147
>> pr1_3
I =
0.4753
0.1975
0.2346
Struja kroz R_B je 0.037 Ampera
Snaga koju daje 10V izvor je 4.7531 Wata
Sli£no se analiziraju i krugovi sa zavisnim naponskim izvorima.
Primjer 2.1.13.
(Knjiga Elektrotehnika, primjer 2.4)

Treba na¢i napone u £vori²tima za krug prikazan shemom:
2Ω
Ix
10 Ix
V1 5Ω V2 V3 15 Ω
V4
+
−
5A 20 Ω 4Ω 10 Ω 10V
+
−
U
 matri£nom obliku to izgleda ovako:
   
0.75 −0.2 0 −0.5 V1 5
 −5 1 −1 5 V2   0 
     
 = 

 
−0.2 0.45 0.1667 −0.06667 V3   0 
0 0 0 1 V4 10
Matlab program za rje²avanje napona £vori²ta je:
Stranica 31 od 147
% program racuna napone cvorista

% zadana je admitancijska matrica Y i vektor struja I
% inicijalizacijska matrica Y i vektor I koriste oblik YV=I
% Y je admitancijska matrica
% I je vektor struje
%
Y = [0.75 -0.2 0 -0.5;
-5 1 -1 5;
-0.2 0.45 0.166666667 -0.0666666667;
0 0 0 1];
% vektor struje unosi se kao transponirani redcani vektor
I = [5 0 0 10]’;
% rijesi za napone cvorista
fprintf (’naponi cvorista V1, V2, V3 i V4 su \n’)
V = inv (Y)*I
Stranica 32 od 147
Primjer 2.1.14.
Za elektri£ni krug zadan shemom, treba na¢i napone V1 , V2 i V3 .
20 Ω
V1 10 Ω V2 40 Ω V3
5A 50 Ω 2A
Koriste¢i KZ1 i pretpostavljaju¢i da su struje koje napu²taju £vori²te pozitivne, vrijedi
za £vori²te 1:
V1 − V2 V1 − V3
+ −5=0
10 20
0.15V1 − 0.1V2 − 0.05V3 = 5
za £vori²te 2:
V2 − V1 V2 V2 − V3
+ + =0
10 50 40
−0.1V1 + 0.145V2 − 0.025V3 = 0
za £vori²te 3:
V3 − V1 V3 − V2
+ −2=0
20 40
−0.05V1 − 0.025V2 + 0.075V3 = 2
ili
 napisano u matri£nom 
obliku:
   
0.15 −0.1 −0.05 V1 5
 −0.1 0.145 −0.025 V2  = 0
    
−0.05 −0.025 0.075 V3 2
Stranica 33 od 147
Matlab program za rje²avanje gornje matrice izgleda ovako:
% program racuna napone cvorista

% zadana je admitancijska matrica Y i vektor struja I
% inicijalizacijska matrica Y i vektor I koriste oblik YV=I
Y = [ 0.15 -0.1 -0.05;
-0.1 0.145 -0.025;
-0.05 -0.025 0.075];
I = [5;
0;
2];
% rijesi za napone cvorista
fprintf (’Naponi cvorista V1, V2 i V3 su \n’)
V = inv (Y)*I
>> pr1_1
Naponi cvorista V1, V2 i V3 su
V =
404.2857
350.0000
412.8571
Stranica 34 od 147
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Izmjen. analiza
2.2 Izmjeni£na analiza
Primjer 2.2.1.
Kolika je snaga na otporniku R = 5Ω?
5Ω
Vs (t), V0 (t)
+ 8
6 Vs (t)
149.7 mF
+
Vs − V0
4
−
2
0 t [s]
1 2 3 4 5
Vs (t) = 5.31 cos(3t + 183 ) V ◦
−2
V0 (t)
V0 (t) = 2.16 cos(3t + 117◦ ) V −4
−6
P =?W
−8
5.31 2.16
Vs = √ ∠183◦ V, V0 = √ ∠117◦ V, ω=3 rad/s
2 2
√ ∠117◦
2.16
1 V0 0.97
Zc = ∠ − 90◦ = 2.2267∠ − 90◦ Ω, I= = 2
◦
= √ ∠207◦ A
ωC Zc 2.2267∠ − 90 2
2
0.97
2
P =I R= √ · 5 = 2.35 W
2
Primjer 2.2.2.
Kolika je vrijednost amplitude A ?
83.3 mF Vs (t), V0 (t)
8
+ 6
4
4H
+
Vs − V0 Vs (t)
2
−
0 t [s]
1 2 3 4 5
−2
◦
Vs (t) = 5.24 cos(3t + 67 ) V −4
V0 (t) = A cos(3t + 67 ) V ◦ −6
−8 V0 (t)
Stranica 35 od 147
1 1
Zc = −j = −j = −3.978j Ω
ωC 3 · 83.3 · 10−3
ZL = jωL = j3 · 4 = 12j Ω
Z = Zc + ZL = −3.978j + 12j = 8.023j Ω
√ ∠67◦
5.24
Vs 0.653
Vs = Z · I ⇒ I = = 2
= √ ∠ − 23◦ A
Z 8.023∠90◦ 2
0.653 7.8
V0 = I · ZL = √ ∠ − 23◦ · 12j = √ ∠67◦ V
2 2
Usporedimo sa izrazom na slici i vidimo da je amplituda A = 7.8 V
Zadatak 2.2.1 Kolika je vrijednost otpora R ?
R Vs (t), V0 (t)
8
+ 6
H 4
+
Vs − V0 3.76 Vs (t)
2
−
0 t [s]
1 2 3 4 5
−2
Vs (t) = 6.10 cos(1t + 183◦ ) V −4 V0 (t)
◦
V0 (t) = 3.67 cos(1t + 236 ) V −6
−8
Rje²enje 2.2.1
R=5Ω
Stranica 36 od 147
Primjer 2.2.3.
Zadan je izmjeni£ni strujni krug prema slici sa zadanim naponom izvora i naponom na zavojnici:
vs (t) = 7.28 cos(4t + 257◦ ) V 0.54 H v0 (t) = 4.254 cos(4t + 311◦ ) V
Izra£unajte:
a) struju u strujnom krugu,
b) srednju snagu naponskog izvora,
c) srednju snagu na otporniku,
d) radnu snagu na zavojnici,
e) faktor snage izvora
ω = 4 rad/s, ZL = jωL = j4 · 0.54 = j2.16
νs = VSM cos(ωt + αs ) = 7.28 cos(4t + 257◦ ) V
νo = VOM cos(ωt + αo ) = 4.254 cos(4t + 311◦ ) V
fazorski zapis:
VSM 7.28
Vs = √ ∠αs = √ ∠257◦ V
2 2
VOM 4.254
V0 = √ ∠αo = √ ∠311◦ V
2 2
√ ∠311◦
4.254
V0 1.969 I
a) I= = 2
◦ = √ ∠221◦ A = √M ∠αi
ZL 2.16∠90 2 2
i = 1.969 cos(4t + 221◦ ) A
VSM IM 7.28 · 1.969

b) Ps = cos (αs − αi ) = cos (257◦ − 221◦ ) = 5.8 W
2 | {z } 2 | {z }
ϕ 36◦
c) ista, radna snaga izvora jednaka je snazi na radnom otporu,
Stranica 37 od 147
d) P =0 W jer je kut izmedu napona i struje 90◦ na zavojnici
e) cos ϕ = cos(36◦ ) = 0.809
Primjer 2.2.4.
Potrebno je na¢i struju i(t) i napon na otporniku VR (t) pomo¢u fazora. Napon izvora je V (t) =
4.67 cos(3t + 105◦ ), a ostali podaci vidljivi su sa slike.
i(t) 4H
+ −
VL (t)
+ +
V (t) 3Ω VR (t)
−
Izmjeni£ni napon izvora: V (t) = 4.67 cos(3t + 105◦ )V ⇒ o£ita se ω = 3rad/s
4.67
Napon izvora u kompleksnoj ravnini: V = √ ∠105◦ V
2
Induktivni otpor: ZL = jωL = 12j = 12∠90◦ Ω
Omski otpor: ZR = R = 3 = 3∠0◦ Ω
2. Kirchoov zakon: V − I · ZL − I · R = 0
4.67 4.67 4.67

√ ∠105◦ √ ∠105◦ √ ∠105◦
V 2 2 2 0.378
I= = = = = √ ∠29.04◦ A
ZL + R 12j + 3 √ 12 12.37∠75.96 ◦
2
122 + 32 ∠ arctan
3
0.378 1.13
Napon na otporniku: VR = I · R = √ ∠29.04◦ · 3∠0◦ = √ ∠29.04◦ V
2 2
Stranica 38 od 147
Primjer 2.2.5.
Za izmjeni£ni krug na slici:
63.4 mF
R1 = 8 Ω
− va +
+
vs (t) = 6.80 · cos(2t + 97◦ ) V
+
− vu R2 = 6 Ω
−
Z = a + jb = R1 k1/jωC
a) izrazite vs (t) = 6.80 cos(2t + 97◦ )V kao fazorsku veli£inu

b) izra£unajte impedanciju Z paralelnog spoja kondenzatora i otpornika R1
c) izra£unajte vrijednost struje kroz izvor vs
d) izra£unajte fazorsku veli£inu napona Va (pripazite na pretpostavljeni polaritet )
e) izra£unajte prividnu snagu impedancije Z
6.8
a) Vs = √ ∠97◦ V
2
1 1
b) ZC = = = 7.88∠−90◦ Ω
jωC j · 2 · 0.0634
ZR = R1 = 8Ω
ZC · ZR 8 1 − j8ωC
Z= = · = 3.94 − 3.99j = 5.616∠ − 45.41◦ Ω
ZC + ZR 1 + j8ωC 1 − j8ωC
c) Zuk = Z + R2 = 3.94 − 3.99j + 6 = 9.94 − 3.99j = 10.717∠ − 21.91◦ Ω
6.8
√ ∠97◦
VS 2 0.634
I= = ◦
= √ ∠118.91◦ A
Zuk 10.717∠ − 21.91 2
0.634 3.566 3.566

d) Va = −Z · I = −(5.616∠ − 45.41◦ ) · ( √ ∠118.91◦ ) = − √ ∠73.59◦ = √ ∠ − 106.4◦ V
2 2 2

0.634 3.566
e) SZ = I · Va = √ · √ = 1.13VA
2 2
Stranica 39 od 147
Primjer 2.2.6.
Zadan je izmjeni£ni strujni krug na slici. Zadan je napon izvora vs (t) = cos(5t + 31◦ ). Ako je
napon v0 (t) = 4.20 cos(5t + 2◦ ), odredite:
L
R
− +
va (t)
+
+
vs (t) − v0 (t) 4Ω
−
a) fazor v0 (jω),
b) fazor va (jω),
c) vrijednost otpora R,
d) vrijednost induktiviteta L,
e) struju koju daje izvor.
Pretvaranjem veli£ina napona i impedancije kruga u fazore dobije se:

j5L
R
− +
Va (ω)
+
8.5 4.2
Vs (ω) = √ ∠31◦ V V0 (ω) = √ ∠2◦ V
+
− 4Ω
2 2
−
A potom se od paralelne kombinacije otpora i zavojnice dobije ekvivalentna impedancija:
Ze
− +
Va (ω)
+
+
Vs (ω) − 4Ω V0 (ω)
−
Stranica 40 od 147
1 1 1 1 1
Izraz za ekvivalentnu impedanciju: = + = −j
Ze (ω) R j5L R 5L
2.K.Z.: Vs (ω) − I(ω) · Ze (ω) − V0 (ω) = 0, I(ω) = V0 (ω)/4
4(Vs (ω) − V0 (ω))

Ze (ω) =
V0 (ω)
Uvr²tenjem fazora u gornju jednadºbu dobije se:
8.5 4.2
4( √ ∠31◦ − √ 4.2∠2◦ )
2 2
Ze (ω) =
4.2 ◦
√ ∠2
2
4((7.29 + j4.38) − (4.2 + j0.15))

=
4.2∠2◦
4(3.09 + j4.23) 4(5.25∠54◦ )

= ◦
=
4.2∠2 4.2∠2◦
4(5.24)
= ∠(54◦ − 2◦ ) = 4.99∠52◦ = 3.07 + j3.93 Ω
4.2
to uvr²tenjem u po£etni izraz za ekvivalentnu impedanciju daje:
1 1 1 1
−j = ◦
= ∠(0 − 52◦ ) = 0.20∠ − 52◦ = 0.123 − j0.158
R 5L 4.99∠52 4.99
Odavde su:
1 1
= 0.123 ⇒ R = 8.1Ω, 5L = ⇒ L = 1.27H
R 0.158
4.2
√ ∠2◦
V0 (ω) 2 1.05
I(ω) = = = √ ∠2◦ A struja izvora
4 4 2
1.05 5.23
Va (ω) = −I(ω) · Ze (ω) = − √ ∠2◦ · 4.99∠52◦ = − √ ∠54◦ V fazor Va (ω)
2 2
Stranica 41 od 147
Primjer 2.2.7.
Zadan je strujni krug na slici (maketa s laboratorijskih vjeºbi):
I1 R1 = 3.9 kΩ L = 9.26 H RL = 3.9 kΩ

+
I2
R2 = 4.7 kΩ C = 0.33 µF
I

IZVOR
a) Odredite struju I , ako je naponski izvor istosmjeran i iznosi Vs = 24 V.

b) U slu£aju da je naponski izvor izmjeni£an, kolika je efektivna vrijednost struje I2 ako je
efektivna vrijednost napona izvora Vs = 15 V, frekvencije 50 Hz?
c) Nacrtati vektorski dijagram struje i napona, te trokut impendancije za granu kojom te£e
struja I2 . Naputak: pretpostaviti fazni kut napona izvora 0◦ , te koristiti potrebne vrijednosti
iz a) i b).
d) Kojim broj£anim vrijednostima teºe kapacitivni i induktivni otpor, ako frekvencija izvora
f → ∞ Hz (f teºi beskona£nom), a kojima ako f → 0 Hz (f teºi nuli)?
e) Kolika se snaga tro²i na otporniku R2 ?
a) Struja te£e samo kroz granu 1, jer je kapacitivni otpor beskona£an pa struja kroz granu 2 ne te£e.
Vs Vs 24
I = I1 = = = = 3.077 mA
Ruk R1 + RL (3.9 + 3.9) · 103
1 1 1
b) Xc = = = = 9.645 kΩ
ωC 2πf C 2π · 50 · 0.33 · 10−6
p
|Z2 | = R22 + Xc2 = 10.73 kΩ
|Vs | 15
|I2 | = = = 1.398 mA
|Z2 | 10.73 · 103

−Xc −9.645
c) ϕ = arctan = arctan = −64◦
R2 4.7
Vs 15∠0◦
I2 = = = 1.397∠64◦ mA
Z2 10.73 · 103 ∠ − 64◦
Stranica 42 od 147
Trokut impendacija Vektorski dijagram

Im(Z2 )
I2
R2
Re(Z2 )
ϕ Vc
V R2
−ϕ
Xc
Vs
Z2
d) XL = ωL = 2πf L, limf →∞ (XL ) = ∞
f → ∞,
1 1
XC = = , limf →∞ (XC ) = 0
ωC 2πf C
XL = ωL = 2πf L, limf →0 (XL ) = 0,
f → 0,
1 1
XC = = , limf →0 (XC ) = ∞
ωC 2πf C
e) Na omskom tro²ilu su napon i struja u fazi
PR2 = VR2 · I2 = I22 · R2 = (1.398 · 10−3 )2 · 4.7 · 103 = 9.19 mW
Stranica 43 od 147
Primjer 2.2.8.
Jednadºbe koje uklju£uju integraciju mogu se u Matlabu rije²iti s pomo¢u dviju funkcija koje
izvode numeri£ku integraciju. To su quad i quad8 funkcije.
Zb
q= f unct(x)dx
a
Op¢i oblik funkcija s kojima se moºe na¢i q iz gornjeg izraza su:
quad (0 f unct0 , a, b, tol, trace)

quad8 (0 f unct0 , a, b, tol, trace)
gdje su:
funct ime m datoteke u kojoj je spremljena f unct(x)
a po£etna, donja granica integracije
b zavr²na, gornja granica integracije
tol tolerancija. Iteracije se nastavljaju sve dok relativna pogre²ka nije manja od tol. Pret-
postavljena vrijednost za tol je 1.0e-3
trace dopu²ta crtanje grafa koji pokazuje kako se integracija odvija.
Neka je v(t) = 10 cos(120πt + 30◦ ) i i(t) = 6 cos(120πt + 60◦ ) prema slici:
i(t)
+
+
v(t) Z

Odredite srednju snagu, RMS vrijednost od v(t) i faktor snage, koriste¢i:

analiti£ko rje²enje
numeri£ko rje²enje
Za program su potrebne tri m-datoteke s upisanim jednadºbama:
- za napon:
function vsq = voltage1(t)
% voltage1 ova funckija se koristi
% za definiranje napona
vsq = (10* cos (120* pi *t + 60* pi /180)).^2;
Stranica 44 od 147
- za struju:
function isq = current1(t)
% current1 - ova funkcija se koristi
% za definiranje struje
isq = (6* cos (120* pi *t + 30.0* pi /180)).^2;
- za snagu:
function pt = inst_pr(t)
% inst_pr - ova funkcija se koristi za definiranje
% trenutacne snage koja se dobiva kao umnozak
% sinusonog napona i struje
it = 6* cos (120* pi *t + 30.0* pi /180);
vt = 10* cos (120* pi *t + 60* pi /180);
pt = it.*vt;
Pozivom programa koji ra£una srednju snagu, RMS napona i faktor snage:
Stranica 45 od 147
% Ovaj program izracunava srednju snagu, rms vrijednost

% faktor snage koristeci quad funkciju. Usporedjuju se
% analiticko i numericko rjesenje.
%
% numericki racun
T = 2* pi /(120* pi ); % period sinusnog oblika
a = 0; % donja granica integracije
b = T; % gornja granica integracije
x = 0:0.02:1;
t = x.*b;
v_int = quad(’voltage1’, a, b);
v_rms = sqrt (v_int/b); % rms napona
i_int = quad(’current1’,a, b);
i_rms = sqrt (i_int/b); % rms struje
p_int = quad(’inst_pr’, a, b);
p_ave = p_int/b; % srednja snaga
pf = p_ave/(i_rms*v_rms); % faktor snage
%
% analiticko rjesenje
%
p_ave_an = (60/2)* cos (30* pi /180); % srednja snaga
v_rms_an = 10.0/ sqrt (2);
pf_an = cos (30* pi /180);
% rezultati se ispisuju
fprintf (’Srednja snaga, analiticki: %f \nSrednja snaga, numericki: %f \n’,
p_ave_an,p_ave)
fprintf (’\nRms napon, analiticki: %f \nRms napon, numericki: %f \n’,
v_rms_an, v_rms)
fprintf (’\nFaktor snage, analiticki: %f \nFaktor snage, numericki: %f \n’,
pf_an, pf)
dobije se:
>> pr3_1
Srednja snaga, analiticki: 25.980762
Srednja snaga, numericki: 25.980762
Rms napon, analiticki: 7.071068
Rms napon, numericki: 7.071068
Faktor snage, analiticki: 0.866025
Faktor snage, numericki: 0.866025
Vidi se da se s obje tehnike dobivaju isti rezultati.
Stranica 46 od 147
Primjer 2.2.9.
Usporedite poglavlje 3.6. iz knjige Elektrotehnika
Neka su za gore nacrtani krug zadani elementi: R1 = 20 Ω, R2 = 100 Ω, R3 = 50 Ω i

L1 = 4 H, L2 = 8 H, te C1 = 250 µF. Treba na¢i v3 (t) za ω = 10 rad/s.
a) vremenska domena
C1
R1 L1 L2
+
+
vs (t) = 8 cos (10t + 15◦ ) V R2 R3 v3 (t)
−
−
b) frekvencijska domena
1/ (j10C1 )
R1 j10L1 j10L2
V2
V1 +
+
Vs (t) = 8∠15◦ V R2 R3 V3
−
−
Ako su vrijednosti za R1 , R2 , R3 , L1 , L2 i C1 poznate, onda se napon V3 moºe izra£unati koriste¢i

analizu kruga. Ako se pretpostavi da je V3 jednak
V3 = Vm3 ∠Θ3 ,
onda je u vremenskoj domeni v3 (t) jednak:
v3 (t) = Vm3 cos (ωt + Θ3 )
Stranica 47 od 147
Koriste¢i analizu £vori²ta, dobiju se sljede¢e jednadºbe:
za £vori²te 1
V1 − Vs V1 − V2 V1 − V3
+ + =0
R1 j10L1 1
j10C1
za £vori²te 2
V2 − V1 V2 V2 − V3
+ + =0
j10L1 R2 j10L2
za £vori²te 3
V3 V3 − V2 V3 − V1
+ + =0
R3 j10L2 1
j10C1
Uvr²tavaju¢i vrijednosti elemenata u gornje tri jednadºbe i pojednostavljenje dobije se matri£na jednadºba:
    
0.05 − j0.0225 j0.025 −j0.0025 V1 0.4∠15◦
j0.025 0.01 − j0.0375 j0.0125   V2  =  0
    
 
−j0.0025 j0.0125 0.02 − j0.01 V3 0
Gornja matrica moºe se napisati kao:

[Y ] [V ] = [I]
iz koje se ra£una vektor [V ] koriste¢i Matlab-ovu naredbu:

V = inv (Y ) ∗ I
gdje je inv (Y ) inverzna matrica od matrice [Y ].
Matlab skripta koja rje²ava ovaj problem je:

% Ovaj program izracunava napon cvorista v3
% Y je admitancijska matrica
% I je matrica struje
Y = [0.05-0.0225*j 0.025*j -0.0025*j;
0.025*j 0.01-0.0375*j 0.0125*j;
-0.0025*j 0.0125*j 0.02-0.01*j];
c1 = 0.4*exp( pi *15*j/180);
I = [c1
0
0]; % vektor struje unesen kao stupcasti vektor
V = inv (Y)*I; % rjesava cvorisne napone
v3_abs = abs(V(3));
v3_ang = angle (V(3))*180/ pi ;
fprintf (’Napon V3, iznos: %f \nNapon V3, kut u stupnjevima:%f’, v3_abs, v3_ang)
a njenim pozivom dobije se:
>> pr3_2
Napon V3, iznos: 1.850409
Napon V3, kut u stupnjevima:-72.453299
Stranica 48 od 147
To zna£i da je u vremenskoj domeni napon v3 (t) jednak:

v3 (t) = 1.85 cos (10t − 72.45◦ ) V
Primjer 2.2.10.
Za strujni krug s dva izvora prikazan slikom treba na¢i struju i1 (t) i napon vc (t).
400 µF
4Ω 8 mH 10 Ω
i (t) 5 mH
+ +
5 cos 103 t V 2 cos 103 t + 75◦ V

6Ω
− −
+
vC (t) 100 µ F
−
Strujni krug se transformira u frekvencijsku domenu. Rezultiraju¢i krug prikazan je donjom slikom s impen-
dancijom izraºenoj u Ω-ima.
−j2.5 j8
4 10
j5
I1 I2
+ +
5∠0 ◦
V 6 2∠75◦ V
− −
+
VC −j10
−
Upotrebom analize petlji dobije se:

−5∠0◦ + (4 − j2.5) I1 + (6 + j5 − j10) (I1 − I2 ) = 0
(10 + j8) I2 + 2∠75◦ + (6 + j5 − j10) (I2 − I1 ) = 0

²to nakon pojednostavljenja izgleda ovako:
(10 − j7.5) I1 − (6 − j5) I2 = 5∠0◦
Stranica 49 od 147
− (6 − j5) I1 + (16 + j3) I2 = −2∠75◦

A u matri£nom obliku, ovako:
" #" # " #
10 − j7.5 −6 + j5 I1 5∠0◦
=
−6 + j5 16 + j3 I2 −2∠75◦
Gornja matri£na jednadºba moºe se napisati kao:

[Z] [I] = [V ]
Da bi se dobio vektor struje [I] potrebno je koristiti Matlab-ovu naredbu:

I = inv (Z) ∗ V
gdje je inv (Z) inverz od matrice [Z].

Napon VC moºe se dobiti kao:
VC = (−j10) (I1 − I2 )
Matlab program za ra£unanje I1 i VC je sljede¢i:

% Ovaj program racuna fazorsku struju I1 i fazorski napon Vc.
% Z je matrica impedancije, V je vektor napona, I je vektor struje
Z = [10-7.5*j -6+5*j;
-6+5*j 16+3*j];
b = -2*exp(j* pi *75/180);
V = [5
b]; % vektor napona u stupcastom obliku
I = inv (Z)*V; % rjesenje strujne petlje
i1 = I(1);
i2 = I(2);
Vc = -10*j*(i1 - i2);
i1_abs = abs(I(1));
i1_ang = angle (I(1))*180/ pi ;
Vc_abs = abs(Vc);
Vc_ang = angle (Vc)*180/ pi ;
% ispis rezultata
fprintf (’Fazor struje i1, iznosa: %f \nFazor struje i1, kut u
stupnjevima: %f \n’, i1_abs,i1_ang)
fprintf (’Fazor napona Vc, iznosa: %f \nFazor napona Vc, kut u
stupnjevima: %f \n’,Vc_abs,Vc_ang)
Pozivom programa dobiva se rje²enje:
>> pr3_3
Fazor struje i1, iznosa: 0.387710
Fazor struje i1, kut u stupnjevima: 15.019255
Fazor napona Vc, iznosa: 4.218263
Fazor napona Vc, kut u stupnjevima: -40.861691
To zna£i da je struja i1 (t) jednaka:

i1 (t) = 0.388 cos 103 t − 15.02◦ A

a napon vC (t):
vC (t) = 4.21 cos 103 t − 40.86◦ V

Stranica 50 od 147
Stranica 51 od 147
Stranica 52 od 147
Poglavlje 3
Diferencijalne jednadºbe, prijelazne

pojave
53
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Difer. jednadºbe
3.1 Diferencijalne jednadºbe
Primjer 3.1.1.
a) Ako je prijelazni proces opisan jednadºbom v0 (t) = 12 − 6e−0.35t V, kolika je stacionarna

vrijednost napona v0 (t)
b) Kolika je Laplaceova transformacija V0 (s) napona v0 (t) iz a).
c) Koliki je v0 (t), ako je napon V0 (s) jednak: V0 (s) = −10
s + 10
9
s+ 16
+ 12
s = 2
s + 10
9
s+ 16
.
a) v0 (t)t→∞ = 12 − 6e−∞ = 12 − 0 = 12 V
12 6
b) V0 (s) = − V
s s + 0.35
c) V
−9
v0 (t) = 2 + 10e 16 t
Primjer 3.1.2.
Potrebno je rije²iti nehomogenu diferencijalnu jednadºbu drugog reda
d2 y dy
+5 + 6y = 3 sin(t) + cos(t) s po£etnim uvjetima y(0) = 4, y 0 (0) = −1.
dt2 dt
1. na£in rje²avanja diferencijalne jednadºbe: Egzaktno
Ukupno rje²enje (partikularno + homogeno): y = yh + yp
• Traºenje homogenog rje²enja: ÿh + 5ẏh + 6yh = 0

yh = Keλt , ẏh = Kλeλt , ÿh = Kλ2 eλt
e (λ + 5λ + 6 = 0) ⇒ λ2 + 5λ + 6 = 0 ⇒ λ1 = −2, λ2 = −3
λt 2
homogeno rje²enje: yh = K1 eλ1 t + K2 eλ2 t , yh = K1 e−2t + K2 e−3t
• Traºenje partikularnog rje²enja: ÿp + 5ẏp + 6yp = 3 sin(t) + 7 cos(t)

yp = A sin(t) + B cos(t), ẏp = A cos(t) − B sin(t), ÿp = −A sin(t) − B cos(t)
(5A − 5B) sin(t) + (5B + 5A) cos(t) = 3 sin(t) + 7 cos(t)
5A − 5B = 3, 5B + 5A = 7 → A = 1, B = 52
partikularno rje²enje: yp = sin(t) + 52 cos(t)
• Traºenje ukupnog rje²enja: y = K1 e−2t + K2 e−3t + sin(t) + 52 cos(t)
Stranica 54 od 147
ẏ = −2K1 e−2t − 3K2 e−3t + cos(t) − 52 sin(t)

y(t = 0) = 4, ẏ(t = 0) = −1 → K1 = 445 , K2 = − 5
26
ukupno rje²enje: y = 44 −2t

5 e − 26 −3t
5 e + 2
5 cos(t) + sin(t)
Matlab kôd: simboli£ko rje²enje

%Rjesavanje diferencijalne jednadzbe drugog reda
clear % brisanje varijabli iz memorije
%simbolicko rjesavanje diferencijalne jednadzbe po nezavisnoj varijabli t
y=dsolve(’D2y+5*Dy+6*y=3*sin(t)+7*cos(t)’,’Dy(0)=-1’,’y(0)=4’)
t=0:0.01:30; % vektor vremenskih koraka
z=inline(y) % stvara funkciju u obliku z(t) iz simbolicke jedn. y
u=z(t); % izracunavanje funkcije z za vremenske korake t
plot (t,u)
2. na£in rje²avanja diferencijalne jednadºbe: Prijenosna funkcija
• Vremenska domena: ÿ + 5ẏ + 6y = 3 sin(t) + 7 cos(t), y(0) = 4, y 0 (0) = −1
• Laplaceova transformacija (tablice), vremenska domena ⇒ frekvencijska domena:

3 7s
s2 Y (s) − sy(0) − ẏ(0) + 5sY (s) − 5y(0) + 6Y (s) = +
s2 + 1 s2 + 1
(4s + 19)(s2 + 1) + 3 + 7s 4s3 + 19s2 + 11s + 22
Y (s) = =
(s2 + 5s + 6)(s2 + 1) s4 + 5s3 + 7s2 + 5s + 6
Budu¢i da je nazivnik polinom 4. reda onda on ima 4 pola tj. nulto£ke. Da bismo dobili polove tog polinoma
potrebno ga je izjedna£iti s nulom i rije²iti jednadºbu. Matlab tu moºe pomo¢i jer ima ugradjenu funkciju
residue() koja rastavlja razlomak na parcijalne razlomke. Polinom se u Matlab-u prikazuje kao vektorsko
polje njegovih koecijenata , npr. polinom u brojniku 4s3 + 19s2 + 11s + 22 ¢e biti num=[4 19 11 22]
i naziva se numerator, a u nazivniku s4 + 5s3 + 7s2 + 5s + 6 ¢e biti dem=[1 5 7 5 6] i naziva se
denominator.
Matlab kôd:
>> den=[1 5 7 5 6];
>> num=[4 19 11 22];
>> [R,P,K]= residue (num,den)
R =
-5.2000
8.8000
0.2000 - 0.5000i
0.2000 + 0.5000i
P =
-3.0000
-2.0000
-0.0000 + 1.0000i
-0.0000 - 1.0000i
K = [ ]
4s3 + 19s2 + 11s + 22 5.2 8.8 0.2 − 0.5i 0.2 + 0.5i

Y (s) = =− + + +
s4 + 5s3 + 7s2 + 5s + 6 s+3 s+2 s−i s+i
Stranica 55 od 147
• Laplace-ova transformacija (tablice), frekvencijska domena ⇒ vremenska domena:
Prvi £lan postaje (−5.2)e−3t , tre¢i (0.2 + 0.5i)eit itd., pa se dobije

44 −2t 26 −3t 2
y= e − e + cos(t) + sin(t)
5 5 5
Naravno, sve je to moglo pro¢i i jednostavnije koriste¢i Matlab funkciju ilaplace().
Matlab kôd: s-domena

syms s % postavljanje slova s kao simbolicke varijable
% inverzna Laplaceova transformacija
A=ilaplace((4*s^3+19*s^2+11*s+22)/(s^4+5*s^3+7*s^2+5*s+6))
v=inline(A) % od simbolickog izraza A stvara se funkcija v s parametrom vremena t
t=0:0.01:30; % vremenski korak t
v(t); % stvaranje vektora rjesenja dif.jed. za vremenske trenutke t
plot (t,v(t)) % crtanje v(t)
Primjer 3.1.3.
Za serijski RLC strujni krug, sklopka je zatvorena u trenutku t = 0. Po£etna energija u zavojnici
i kondenzatoru je jednaka nuli. Pomo¢u Matlaba potrebno je izra£unati napon na kondenzatoru
V0 (t) i struju i(t).
10 Ω 1.25 H
t=0 +
VS = 8 V 0.25 µF
+
− V0 (t)
Postavljanje diferencijalne jednadºbe serijskog RLC strujnog kruga koriste¢i 2. Kirchho-ov zakon:
Vs (t) = VR (t) + VL (t) + V0 (t)
dV0 (t) di(t)

i(t) = C , VR (t) = i(t)R, VL (t) = L
dt dt
di(t)
Vs (t) = i(t)R + L + V0 (t)
dt
d2 V0 (t) R dV0 (t) 1 VS (t)
diferencijalna jednadºba: + + V0 (t) =
dt2 L dt LC LC
1. na£in rje²avanja diferencijalne jednadºbe: Egzaktno
Ukupno rje²enje (partikularno + homogeno): V0 (t) = V0h (t) + V0p (t)
Stranica 56 od 147
d2 V0h (t) R dV0h (t) 1

• Traºenje homogenog rje²enja: + + V0h (t) = 0
dt2 L dt LC
λ1 = −4 + 1789i, λ2 = −4 − 1789i
homogeno rje²enje: V0h (t) = K1 eλ1 t + K2 eλ2 t

d2 V0p (t) R dV0p (t) 1 VS (t)
• Traºenje partikularnog rje²enja: 2
+ + V0p (t) =
dt L dt LC LC
partikularno rje²enje: V0p (t) = VS (t) = 8
• Traºenje ukupnog rje²enja: V0 (t) = K1 eλ1 t + K2 eλ2 t + 8

dV0 (t)
= λ1 K1 eλ1 t + λ2 K2 eλ2 t
dt
dV0 (0) dV0 (0) i(0) 0
V0 (0) = 0, = 0, jer je = = =0
dt dt C C
λ2 VS (t) 1 λ1 VS (t) 1
K1 = − = −4 + i, K2 = − = −4 − i
λ2 − λ1 112 λ2 − λ1 112
1 (−4−4789i)t 1 (−4−4789i)t
ukupno rje²enje: V0 (t) = −4e(−4+1789i)t + ie − 4e(−4−1789i)t − ie +8
112 112
2 −4t
tj. V0 (t) = 8 − 8e−4e cos(1789t) − e sin(1789t)
112
dV0 (t) dV0 (t)

• derivirnjem napona V0 (t) dobije se = 14311e−4t sin(1789t), te je struja i(t) = C , tj.
dt dt
i(t) = (0.25 · 10−6 ) · 14311e−4t sin(1789t)
Matlab kôd: simboli£ko rje²enje

Uc=dsolve(’D2Uc+10/1.25*DUc+(1/1.25/(0.25e-6))*Uc=8/1.25/0.25e-
6’,’DUc(0)=0’,’Uc(0)=0’)
vc=inline(Uc) %funkcija vc(t)
der= d i f f (Uc) %derivacija napona
Ic=inline(der); %funkcija Ic(t)
t=0:0.0001:1;
Vo=vc(t); I=0.25e-6*Ic(t); %napon na kondenzatoru i struja RLC kruga
subplot (2,1,1); plot (t,Vo) %crtanje Vo(t)
grid on; t i t l e (’Napon na kondenzatoru’)
xlabel (’Vrijeme [t]’), ylabel (’Napon Vc(t) [V]’)
subplot (2,1,2); plot (t,I) %crtanje I(t)
grid on; t i t l e (’Struja RLC kruga’)
xlabel (’Vrijeme [t]’), ylabel (’Struja I(t) [A]’)
2. na£in rje²avanja diferencijalne jednadºbe: Prijenosna funkcija
d2 V0 (t) R dV0 (t) 1 VS (t) dV0 (0)

• Vremenska domena: + + V0 (t) = , V0 (0) = 0, =0
dt2 L dt LC LC dt
Stranica 57 od 147
• Laplace-ova transformacija (tablice), vremenska domena ⇒ frekvencijska domena:

R 1 VS
s2 V0 (s) − sV0 (0) − V̇0 (0) + (sV0 (s) − V0 (0)) + V0 (s) =
L LC sLC
VS
V0 (s) =
LCs3 + RCs2 + s
Deniranjem konstanti i koriste¢i Matlab funkciju ilaplace() dobije se V0 (t)
Matlab kôd: s-domena

syms s %stvaranje simbolicke varijable s
%R-otpor, L-induktivitet, C-kapacitet, Viz-napon izvora
R=10; L=1.25; C=0.25e-6; Vs=8;
A=ilaplace(Vs/(s^3*L*C+R*C*s^2+s)) %pretvorba iz s -> t domenu
v=inline(A) %od simb.izraza rjes. A dif.jed. stvara se funk. s parmetrom t
i= d i f f (A); %deriviranje napona na kondenzatoru
ic=C*i; %racunanje struje RLC kruga
I=inline(ic) %stvaranje funkcije I(t)
t=0:0.0001:1; %vremenski korak t
v(t); I(t); %stvaranje vektora rjesenja dif.jed. za vremenske trenutke t
subplot (2,1,1); plot (t,v(t)) %crtanje v(t)
subplot (2,1,2); plot (t,I(t)) %crtanje I(t)
Stranica 58 od 147
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Prijelazne pojave
3.2 Prijelazne pojave
Primjer 3.2.1.
Kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora C?
C
Vs (t), V0 (t)
8
6
6Ω 4
+ vo − 2
t [s]
+ −1 1 2 3 4 5
vs − 6Ω −2
Vs (t)
−4
−6
V0 (t)
vs (t) = 8 − 15 u(t) V −8
v0 (t) = −3.5 + 7.5e−1.8t V, za t > 0
vs (t) = 8 − 15u(t) V
v0 (t) = −3.50 + 7.50e−1.8t V, t > 0
Za
t≤0
vs (t) = 8V, u(t) predstavlja jedini£ni skok
v0 (t) = 4V
Paralelni spoj: vc (t) = v0 (t)

dvc (t) v0 (t) dv0 (t) v0 (t)
1.K.Z. i(t) = ic (t) + i0 (t) = C + =C +
dt R dt R
2.K.Z.
vs (t) − v0 (t) − vR (t) = 0 ⇒ vs (t) − v0 (t) − i(t)R = 0
vs (t) v0 (t)
i(t) = −
R R
Izjedna£avanjem struja dobivenih iz oba K.Z. dobiva se dif.jed. kruga:
dv0 (t) v0 (t) vs (t) v0 (t)
C + = −
dt R R R
dv0 (t) v0 (t) vs (t)
+2 =
dt CR CR
Stranica 59 od 147
Za
t>0
vs (t) = 8 − 15 = −7V
v0 (t) = −3.5 + 7.5e−1.8t V
Laplaceova transformacija dif.jed. strujnog kruga:
dv0 (t) v0 (t) vs (t)
+2 =
dt CR CR
V0 (s) Vs (s)
sV0 (s) − v0 (0) + 2 =
CR s · CR
1 1
CR Vs (s)+ sv0 (0) CR (−7) +s·4
V0 (s) = 2 = 2
s(s + CR ) s(s + CR )
Laplaceova transformacija napona na kondenzatoru:
v0 (t) = −3.5 + 7.5e−1.8t
−3.5 7.5 −3.5 · 1.8 + 4s
V0 (s) = + =
s s + 1.8 s(s + 1.8)
Usporeivanjem dobivenih napona vidimo da treba vrijediti:
7 1
= 3.5 · 1.8 ⇒ = 0.9 ⇒ C = 185 mF
CR C ·6
2 1
= 1.8 ⇒ = 0.9 ⇒ C = 185 mF
CR C ·6
Primjer 3.2.2.
Naite vrijednost induktiviteta zavojnice (L) ako se nakon uklju£ivanja sklopke jakost struje
po£ne mijenjati u vremenu po funkciji navedenoj na slici. Koristite Laplace-ovu transformaciju.
i(t), A
t=0 16
i(t)
12
13 A 33 Ω L 8
i(t) 4
i(t) = 13 − 13e−0.35t A, za t>0 t [s]

−2 2 4 6 8 10 12
1. Kirchhoov zakon:
i1 (t) − i2 (t) − i(t) = 0
2. Kirchhoov zakon:
vR (t) = vL (t)
di(t)
vL (t) = L
dt
Stranica 60 od 147
vR (t) = R · i2 (t)
di(t) R R
Diferencijalna jednadºba kruga: + i(t) = i1 (t)
dt L L
R R I1 (s)
Laplaceova transformacija: sI(s) − i(0) + I(s) =
L L s
R I1 (s) R 13
I(s) = R
=
L s(s + L ) L s(s + R
L)
Zadani signal i(t) = 13 − 13e−0.35t u s-domeni:

13 13 13
I(s) = − = 0.35
s s + 0.35 s(s + 0.35)
Usporede se dobivene struje u s-domeni te se dobije induktivitet:

R 13 13
I(s) = = 0.35
L s(s + R
L ) s(s + 0.35)
R
= 0.35 ⇒ L = 94.2 H
L
Primjer 3.2.3.
Svi kondenzatori u nacrtanom spoju imaju kapacitet 1µF i prazni su u trenutku uklapanja sklopke
t = 0.
C1
t=0 R = 2 MΩ
E = 200 V
a) koliki je maksimalni iznos struje iz izvora i kad nastupa,
b) u kojem trenutku je napon na otporniku polovica napona napajanja,
c) koliki je iznos energije kondenzatora C1 nakon zavr²etka prijelazne pojave?
E 200
a) Imax = = = 100 µA, t = 0 s
R 2 · 106
Stranica 61 od 147
3 3 3
b) Cukupno = C = · 10−6 = µF
8 8 8
3
vc (t) = E 1 − e− τ , τ = R · Cukupno = s
t
4
t
t
E = vc (t) + vR (t) ⇒ vR (t) = E − E 1 − e− τ = Ee− τ

vR (t) E 3 1
t = −τ ln , za vR (t) = ⇒ t = − ln = 0.52 s
E 2 4 2
Q Cukupno · E E
c) EP =
3
=
3
= = 50 V
4
C C
2 2
EP 50
E1 = = = 25 V
2 2
C1 · E12 10−6 · 252

W = = = 0.3125 mJ
2 2
Primjer 3.2.4.
Na slici je prikazan strujni RC krug u kojem je kondenzator po£etno nabijen na vrijednost napona
VM i prazni se preko otpornika R.
Zadano: R = 2Ω, C = 5µF, VM = 15 V
R C v0 (t)
a) Naite vrijeme koje je potrebno da napon na kondenzatoru v0 (t) padne na 0.1Vm

b) Naite vrijednost struje za onu vrijednost napona v0 (t) u trenutku traºenom u a).
c) Skicirajte dijagram napona na kondenzatoru o vremenu, od t = 0 do vremenskog trenutka
dobivenog u a).
d) Napi²ite diferencijalnu jednadºbu strujnog RC kruga prikazanog na slici u a).

v0 (t) 0.1 · VM
a) = −RC ln(0.1) = 23µs
−t
v0 (t) = VM · e τ ⇒ t = −RC ln = −RC ln
VM VM
vR (ta ) v0 (ta ) 1.5

b) i(ta ) = = = = 0.75 A
R R 2
c)
Stranica 62 od 147
V0 (t)
VM
t
V0 (t) = VM · e− τ
0.1VM
t [s]
ta
dv0
d) 2.K.Z. −v0 (t) − vR (t) = 0, i(t) = C , Ohmov zakon: vR (t) = i(t) · R
dt
dv0 v0
i(t) · R + v0 (t) = 0 ⇒ + =0 , diferencijalna jednadºba RC strujnog kruga
dt RC
Primjer 3.2.5.
Kondenzator C = 1µF nabija se preko otpornika R = 10kΩ s izvora konstantnog napona
V = 100V . U po£etnom trenutku napon na kondenzatoru je 0 V .
a) kolika je vremenska konstanta spoja

b) koliki ¢e napon na kondenzatoru biti stotinku sekunde od po£etka nabijanja
c) izrazite struju nabijanja kao funkciju vremena
d) kolika se energija akumulirala u kondenzatoru do zavr²etka nabijanja
e) kolika se energija utro²ila na otporu tijekom nabijanja
a) τ = RC = 104 · 10−6 = 10−2 s
b) V
−t

vc (t) = V 1 − e τ = 100 1 − e−1 = 63.2

vR (t) V − vc (t) 1 V −t 100 −t

c) A
−t
i(t) = = = V − V + V e τ = e τ = 4 e 0,01
R R R R 10
CV 2 10−6 · 104
d) W = = = 0, 5 · 10−2 J = 5mJ
2 2
e) dWR = i(t)2 Rdt

t=∞
V 2 τ −2t V2 V 2 RC V 2C
mJ
R∞ R∞ V 2 −2t
WR = 0 i(t)2 Rdt = R 0 R2 e
τ dt =− e
τ = ·τ = = =5
R 2 t=0 2R 2R 2
Stranica 63 od 147
Primjer 3.2.6.
a) Naite diferencijalnu jednadºbu strujnog kruga nakon otvaranja sklopke izraºenu preko v(t).
b) Izrazite v(t) u frekvencijskoj domeni kao V (s) koriste¢i Laplaceovu transformaciju.
c) Koriste¢i rastav na parcijalne razlomke, te inverznu Laplaceovu transformaciju naite v(t),
a usporedbom s v(t) = 3 + 16e−0.3t V, za t = 0 naite vrijednost kapaciteta kondenz. C.
t=0
24 Ω
+
3V C 19 V
+ +
− v(t) −
v(t) = 3 + 16e−0.3t V, za t>0

v(t), V
20
16
12
4 v(t)
t [s]
−2 2 4 6 8 10 12
U trenutku nakon otvaranja skolopke kondenzator je nabijen na v(0) = 19 V, a promatra se samo RC krug
s naponskim izvorom VS = 3 V.
a) t>0 , sklopka isklju£ena
2.K.Z. −v(t) − i(t)R + VS = 0
dv(t)
i(t) = C
dt
dv(t)
v(t) + C R − VS (t) = 0
dt
dv(t) 1 VS (t)
+ v(t) = , v(0) = 19 V, VS (t) = VS · u(t) = 3 · u(t) , u(t) -jedini£ni skok
dt CR CR
b) Laplaceova transformacija:
Stranica 64 od 147
1 Vs
sV (s) − v(0) + V (s) =
CR s · CR
Vs
v(0)
V (s) = CR +
1 1
s s+ s+
CR CR
VS
v(0)
c) V (s) = CR +
1
1
s s+ s+
CR CR
| {z }
H(s)
VS
CR A B
H(s) = = +
1 s 1
s s+ s+
CR CR
VS

A = lim (s · H(s)) = lim  CR  = VS

 
s→0 s→0 1
s+
CR

1 VS
B= lim s+ · H(s) = lim = −VS
1 CR 1 s · CR
s→− s→−
CR CR
Vs
CR A B VS VS
H(s) = = + = −
1 s 1 s 1
s s+ s+ s+
CR CR CR
VS VS v(0) VS v(0) − VS 3 v(0) − VS 3 16

V (s) = − + = + = + = +
s 1 1 s 1 s 1 s 1
s+ s+ s+ s+ s+
CR CR CR CR CR
Inverzna Laplaceova transformacija:
1
v(t) = 3 + 16e− CR t
1
Usporedimo s v(t) = 3 + 16e−0.3t ⇒ = 0.3
CR
1 1
C= = = 0.1389 F
0.3R 0.3 · 24
Stranica 65 od 147
Primjer 3.2.7.
Za strujni krug prema slici:
a) Naite vrijednost struje i(t) i napona v(t) u vremenu t ≤ 0 .

b) Naite diferencijalnu jednadºbu strujnog kruga nakon otvaranja sklopke.
c) Izrazite i(t) u frekvencijskoj domeni kao I(s) koriste¢i Laplaceovu transformaciju.
d) Koriste¢i inverznu Laplaceovu transformaciju naite i(t) .
e) Naite v(t) .
t=0
v(t),V
5
4
R1 = 30 Ω R2 = 75 Ω 3
+ 2
1
Vs (t) = 24 V t [s]
+
− R3 = 15 Ω v(t) −1 2 4 6 8 10
L = 185 H -
a) t ≤ 0, sklopka uklju£ena
2.K.Z. VS (t) − 75I − 15I = 0 ⇒ I = 24

90 = 0.2667A
v(t ≤ 0) = I · R3 = 0.2667 · 15 = 4 V
b) t > 0, sklopka isklju£ena
2.K.Z. VS (t) − i(t) · (R1 + R2 + R3 ) − vL (t) = 0
di(t)
vL (t) = L
dt
VS (t) − i(t) · (R1 + R2 + R3 ) − L di(t)

dt = 0
di(t) (R1 + R2 + R3 ) VS (t)

+ i(t) = , i(0) = 0.2667A, VS (t) = VS ·u(t) = 24·u(t), u(t) jedini£ni skok
dt L L
Stranica 66 od 147
c) Laplaceova transformacija:
(R1 + R2 + R3 ) VS (t)
sI(s) − i(0) + I(s) =
L s·L
VS
L i(0) 0.1297 0.2667
I(s) = + = +
(R1 + R2 + R3 ) R1 + R2 + R3 s(s + 0.6487) s + 0.6487
s s+ s+
L L
d) Inverzna Laplaceova transformacija:

1 −0.6487t
i(t) = 0.1297 (1 − e ) + 0.2667e−0.6487t
0.6487
i(t) = 0.2 + 0.066e−0.6487t A
e) v(t) = i(t) · R3 = (0.2 + 0.066e−0.6487t ) · 15 = 3 + 1 · e−0.6487t V

Primjer 3.2.8.
t=0
17 A 20 Ω L
i(t)
a) Naite diferencijalnu jednadºbu strujnog kruga nakon zatvaranja sklopke.

b) Izrazite i(t) u frekvencijskoj domeni kao I(s) koriste¢i Laplaceovu transformaciju. Za t = 0,
i(t) = 0 A.
c) Koriste¢i rastav na parcijalne razlomke, te inverznu Laplaceovu transformaciju naite i(t).

d) Usporedbom izraza dobivenog iz c) i izraza i(t) = 17 − 17e−0.8t A, za t > 0 naite vrijednost
induktiviteta zavojnice L.
e) Koliki je iznos vremenske konstante RL kruga?
a) t > 0, sklopka uklju£ena

1.K.Z. is (t) − i(t) − iR (t) = 0
di(t)
vR (t) = R · iR (t), vL (t) = L ·
dt
Stranica 67 od 147
2.K.Z. vR (t) = vL ⇒ iR (t) = L di(t)

R dt
L di(t)
is (t) − i(t) − =0
R dt
di(t) R R
+ i(t) = is (t) , iS (t) = iS · u(t) = 17 · u(t), u(t) - jedini£ni skok
dt L L
b) Laplaceova transformacija:
R R IS
sI(s) − i(0) + I(s) =
L L s
R
IS
I(s) = L
R
s s+
L
R
IS A B
c) I(s) = L = +
R
R s
s s+ s+
L L
R
 
IS
A = lim (s · I(s)) = lim  L = IS
 
s→0 s→0 R
s+
L
R
 

R
IS
B = lim (s + ) · I(s) = lim  L  = −IS
 
R
s→− L L R
s→− L s
R
IS A B IS IS
I(s) = L = + = −
R s R s R
s s+ s+ s+
L L L
17 17
I(s) = −
s R
s+
L
Inverzna Laplaceova transformacija:
A
R
i(t) = 17 − 17e L t
Rt
d) Usporedimo dobiveni izraz i(t) = 17 − 17e L
, s izrazom i(t) = 17 − 17e−0.8t
⇒ R
L = 0.8 ⇒ L = 20
0.8 = 25 H
L 25
e) τ= = = 1.25 s
R 20
Stranica 68 od 147
Primjer 3.2.9.
a) Ako je prijelazni proces opisan jednadºbom v0 (t) = 12 − 6e−0.35t , kolika je stacionarna

vrijednost napona v0 (t).
b) Kolika je Laplaceova transformacija V0 (s) napona v0 (t) iz a).
2 10
c) Ako je napon V0 (s) jednak: V0 (s) = +
9
, koliki je v0 (t).
s
s+
16
a) v0 (t)t→∞ = 12 − 6−∞ = 12 − 0 = 12V

12 6
b) V0 (s) = −
s s + 0.35
c) 9
v0 (t) = 2 + 10e− 16 t
Primjer 3.2.10.
a) Naite diferencijalnu jedn. strujnog kruga nakon uklju£ivanja sklopke, izraºenu preko v(t).
b) Izrazite v(t) u frekvencijskoj domeni kao V (s) koriste¢i Laplaceovu transformaciju.
Po£etni uvjet napona v(t) o£itajte s dijagrama.
c) Koriste¢i rastav na parcijalne razlomke, te inverznu Laplaceovu transformaciju, naite v(t)
funkcijskog oblika v(t) = A + Be−a·t .
v(t),V
20 v(t) = A + Be−at
t=0
16
32 Ω 40 H
12
+
8
20 V 40 Ω 10 Ω
+
− v(t)
- 4
v(t) = A + Be −at
, za t > 0
t [s]
−2 2 4 6 8 10
Stranica 69 od 147
a)
vR2 (t) = Vs (t) = 20
diL (t)
−vR2 (t) + v(t) + vL (t) = 0 vL (t) = L ·
dt
dv(t) v(t) v(t)
−20 + v(t) + 4 · =0 iL (t) = =
dt R3 10
dv(t) 1 d v(t)
+ v(t) = 5 vL (t) = L ·
dt 4 dt 10
dv(t)
vL (t) = 4 ·
dt
b) v(0) = 4V - o£itano s dijagrama

dv(t) 1
α + v(t) = 5) - Laplaceova transformacija
dt 4
1 5
s · V (s) − v(0) + V (s) =
4 s
1 5 5 4
s · V (s) − 4 + V (s) = ⇒ V (s) = +
4 s 1 1
s s+ s+
4 4
c) Rastavi na parcijalne razlomke:
1 A B
G(s) = = +
s(s + 0.25) s s + 0.25
A, B =?
1 1
A = lim [s · G(s)] = lim = =4
s→0 s→0 s + 0.25 0.25
1 1
B = lim [(s + 0.25) · G(s)] = lim = = −4
s→−0.25 s→−0.25 s −0.25

1 1 4 4 1
V (s) = 5 · +4· =5· − +4·
1 1

1 s s + 0.25
s s+ s+ s+
4 4 4
20 20 4 20 16
V (s) = − + = −
s s + 0.25 s + 0.25 s s + 0.25
α−1 {V (s)} = v(t), - tablice,inverzna Laplaceova transformacija
v(t) = 20 − 16e−0.25t V
Primjer 3.2.11.
−j6
a) Odredite vrijednosti konstanti a i b, ako je: = −4 − j3
a + jb
b) Ako je prijelazni proces opisan jednadºbom v0 (t) = 12 − 6e−0.35t V, kolika je stacionarna
vrijednost napona v0 (t).
c) Kolika je Laplaceova transformacija V0 (s) napona v0 (t) iz b)
−10 10 12 2 10
d) Ako je napon V0 (s) jednak: V0 (s) = +
9
+ = +
9
, koliki je v0 (t).
s s s
s+ s+
16 16
e) Kojim parametrima £etveropola se najbolje moºe opisati bipolarni tranzistor, a kojima
FET?
Stranica 70 od 147
◦
−j6 6e−j90
a)
◦
a + jb = = −j143◦ = 1.2ej53 = 0.722 + j0.958
−4 − j3 5e
b) v0 (t)t→∞ = 12 − 6−∞ = 12 − 0 = 12V
12 6
c) v0 (t) = −
s s + 0.35
d) 9
v0 (t) = 2 + 10e− 16
e) Y - parametri, X - parametri
Primjer 3.2.12.

Za strujni krug na slici struja u po£etku kroz zavojnicu jednaka je nuli. Neka se u t = 0 sklopka
prebaci iz pozicije a u poziciju b i neka u njoj ostane 1 sekundu. Nakon 1 sekunde ka²njenja,
sklopka se prebacuje iz pozicije b u poziciju c, gdje trajno ostaje. Zada¢a je, nacrtati tijek struje
kroz zavojnicu u ovisnosti o vremenu.
50 Ω a 200 H
b
c
40 V 50 Ω
+
150 Ω
−
Stranica 71 od 147
%Rješenje za primjer 4.1.

%tau1 je vremenska konstanta kad je sklopka u poziciji b
%tau2 je vremenska konstanta kad je sklopka u poziciji c
%
tau1=200/100;
for k=1:20
t(k)=k/20;
i(k)=0.4*(1-exp(-t(k)/tau1));
end
imax=i(20)
tau2=200/200;
for k=21:120
t(k)=k/20;
i(k)=imax*exp(-t(k-20)/tau2);
end
%crta se struja
plot (t,i,’ob’)
axis ([0 6 0 0.18])
t i t l e (’Struja za RL krug’)
xlabel (’Vrijeme, s’)
ylabel (’Struja, A’)
Primjer 3.2.13.

Pretpostavimo da je C = 10µF. Treba Matlab programom simulirati napon na kondenzatoru, ako
je R jednak: a) 1.0kΩ b) 10kΩ c) 0.1Ω. Napon izvora Vs = 10 V.

%Nabijanje RC kruga
%
c=10e-6;
r1=1e3;
tau1=c*r1;
t=0:0.002:0.5;
v1=10*(1-exp(-t/tau1));
r2=10e3;
tau2=c*r2;
v2=10*(1-exp(-t/tau2));
r3=.1e3;
tau3=c*r3;
v3=10*(1-exp(-t/tau3));
plot (t,v1,’+’,t,v2,’o’,t,v3,’*’)
axis ([0 0.06 0 12])
t i t l e (’Nabijanje kondenzatora s 3 vremenske konstante’)
xlabel (’Vrijeme, [s]’)
ylabel (’Napon na kondenzatoru, [V]’)
text (0.03,5.0,’+ za R = 1 Kilohms’)
text (0.03,6.0,’o za R = 10 Kilohms’)
text (0.03,7.0,’* za R = 0.1 Kilohms’)
Stranica 72 od 147
Primjer 3.2.14.

Neka je priklju£eni napon pravokutni puls s amplitudom od 5 V i ²irinom 0.5 s. Ako je C = 10µF,
treba nacrtati izlazni napon v0 (t), za otpore R jednake a) 1000Ω i b) 10.000Ω. Crteº neka po£ne
u nula sekundi i zavr²i u 1 sekundi.

function [v, t] = rceval(r, c)
%rceval je funkcija za izračunavanje
%izlaznog napona zadanog vrijednostima
%otpora i kapaciteta.
%poziv [v, t]=rceval(r,c)
%r je vrijednost otpora(ohms)
%c je vrijednost kapaciteta(Farad)
%v je izlazni napon
%t je vrijeme koje odgovara naponu v
tau = r*c;
for i=1:50
t(i)=i/100;
v(i)=5*(1-exp(-t(i)/tau));
end
vmax=v(50);
for i=51:100
t(i)=i/100;
v(i)=vmax*exp(-t(i-50)/tau);
end
²to nakon poziva:
%Problem se rijesava pozivom funkcije

%rceval
%Izlaz se racuna za razlicite otpore
c=10.0e-6;
r1=2500;
[v1,t1]=rceval(r1,c);
r2=10000;
[v2,t2]=rceval(r2,c);
%iscrtavanje napona
plot (t1,v1,’*r’,t2,v2,’+b’)
axis ([0 1 0 6])
t i t l e (’odziv RC kruga na ulazni puls’)
xlabel (’Vrijeme, [s]’)
ylabel (’Napon, [V]’)
text (0.55,5.5,’* je za 2500 Ohms’)
text (0.55,5.0,’+ je za 10000 Ohms’)
Stranica 73 od 147
Stranica 74 od 147
Poglavlje 4
Varijable stanja, RL, RC, RLC, Trofazni

sustavi
75
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Varijable stanja
4.1 Varijable stanja, RL, RC, RLC
Primjer 4.1.1.
Potrebno je prikazati nehomogenu diferencijalnu jednadºbu drugog reda
d2 y dy
+ 5 + 6y = 3 sin (t) + 7 cos (t) s po£etnim uvjetima y(0) = 4, ẏ(0) = −1 u prostoru stanja.
dt2 dt
44 −2t 26 −3t 2
Egzaktno rje²enje: y = e − e + cos (t) + sin (t)
5 5 5
Prostor stanja: zapis diferencijalne jednadºbe drugog reda kao dvije prvog reda
Odabir varijabli stanja: x1 (t) = y(t), x2 (t) = ẏ(t)
Derivacije varijabli stanja:

ẋ1 (t) = x2 (t)
ẋ2 (t) = −5x2 (t) − 6x1 (t) + 3 sin(t) + 7 cos(t)
" # " #" # " #

ẋ1 (t) 0 1 x1 (t) 0
Matri£ni zapis prostora stanja: = + · (3 sin(t) + 7 cos(t))
ẋ2 (t) −6 −5 x2 (t) 1
Matlab kôd: rje²enje varijablama prostora stanja
Funkcija differ_ode.m prikazana je sljede¢im kôdom:

function ddx=differ_ode(t,x)
%D2y+5*Dy+6*y=3*sin(t)+7*cos(t)
ddx=[x(2);-5*x(2)-6*x(1)+3* sin (t)+7* cos (t)];
Skripta differ_script.m koja poziva funkciju differ_ode.m prikazana je sljede¢im kôdom:

tspan=[0 30]; % vektor koji sadrzi pocetnu i krajnju vrijednost iteriranja
y0=[4 -1]; % vektor pocetnih uvjeta varijable i njene derivacije
% numericko rjesavanje dif. jed. koja se nalazi u differ_ode.m
[t,y]=ode23(’differ_ode’,tspan,y0);
plot (t,y(:,1));
Stranica 76 od 147
Primjer 4.1.2.
Za serijski RLC strujni krug, sklopka je zatvorena u trenutku t = 0. Po£etna energija u zavojnici
i u kondenzatoru je jednaka nuli. Potrebno je izraziti napon na kondenzatoru v0 (t) i struju i(t)
kao varijable prostora stanja.
10 Ω 1.25 H
t=0 +
VS = 8 V 0.25 µF
+
− V0 (t)
Postavljanje diferencijalne jednadºbe serijskog RLC kruga
2. Kirchofov zakon: vs (t) = vR (t) + vL (t) + v0 (t)

dv0 (t) di(t)
i(t) = C , vR (t) = i(t)R, vL (t) = L
dt dt
di(t)
vs (t) = i(t)R + L + v0 (t)
dt
d2 v0 (t) R dv0 (t) 1 vs (t)
Diferencijalna jednadºba: + + v0 (t) =
dt2 L dt LC LC
Prostor stanja:
di(t) di(t) vs (t) R v0 (t)
2. Kirchofov zakon: vs (t) = i(t)R + L + v0 (t) ⇒ = − i(t) −
dt dt L L L
dv0 (t) dv0 (t) i(t)
Diferencijalna jednadºba kondenzatora: i(t) = C ⇒ =
dt dt C
Odabir varijabli stanja: x1 (t) = i(t), x2 (t) = v0 (t)
vs (t) R x2 (t)
ẋ1 (t) = − x1 (t) −
L L L
x1 (t)
ẋ2 (t) =
C
" # " #" # " #
ẋ1 (t) −R − 1
x (t) 1
Matri£ni zapis prostora stanja: = 1
L L 1
+ L vs (t)
ẋ2 (t) C 0 x2 (t) 0
Matlab kôd: rje²enje varijablama prostora stanja
Funkcija RLC_var.m prikazana je sljede¢im kôdom:
Stranica 77 od 147
function xdot=RLC_var(t,x)
R=10;L=1.25;C=0.25e-6;Vs=8;
A=[-R/L -1/L;1/C 0];
B=[Vs/L;0];
xdot=A*x+B;
Skripta RLC_script.m koja poziva funkciju RLC_var.m prikazana je sljede¢im kôdom:

clear
tspan=[0 1]; % pocetno i krajnje vrijeme integriranja
x0=[0 0]; % pocetni uvjeti za napon i struju
[t,x]=ode45(’RLC_var’,tspan,x0); % numericko rjesavanje difer. jednadzbe
subplot (2,1,1); plot (t,x(:,2));
subplot (2,1,2); plot (t,x(:,1));
Primjer 4.1.3.
Za strujni krug prikazan shemom:
+ vL (t) −
+ L +
i(t) vC (t) C R vR (t)

− −
a) Potrebno je napisati diferencijalne jednadºbe, izraºene preko vc (t) i iL (t), koje opisuju strujni
krug prikazan na slici. Koristite prvi i drugi Kircho-ov zakon.
b) Zapisati dobivene diferencijalne jednadºbe u matri£nom obliku prostora stanja, pri £emu
kao varijable stanja odaberite napon na kondenzatoru vc (t) i struju kroz zavojnicu iL (t), a
kao ulaz u sustav stuju i(t).
a) 1. Kircho-ov zakon: ic (t) = C dvdt

c (t)
= i(t) − iL (t) ⇒ dvC (t)
dt = 1
C iL (t) + 1
C i(t)
2. Kircho-ov zakon: vL (t) = L diLdt(t) = vC (t) − RiL (t) ⇒ diL (t)

dt = 1
L vC (t) − R
L iL (t)
" # " #" # " #

dvc (t)
0 − C1 vc (t) 1
b) Prostor stanja: dt
diL (t) = 1 −R
+ C i(t)
dt L L iL (t) 0 |{z}
| {z } | {z } | {z } | {z } u(t)
ẋ(t) A x(t) B
Stranica 78 od 147
Primjer 4.1.4.
Za strujni krug prikazan shemom:
+ vL (t) −
+ L +
i(t) vR (t) R C vC (t)
− −
a) Potrebno je napisati diferencijalne jednadºbe, izraºene preko vc (t) i iL (t), koje opisuju strujni
krug prikazan na slici. Koristite prvi i drugi Kircho-ov zakon.
b) Zapisati dobivene diferencijalne jednadºbe u matri£nom obliku prostora stanja, pri £emu
kao varijable stanja odaberite napon na kondenzatoru vc (t) i struju kroz zavojnicu iL (t), a
kao ulaz u sustav stuju i(t).
a) 1. Kircho-ov zakon: i(t) = iL (t) + iR (t)
2. Kircho-ov zakon: −vL (t) − vC (t) + vR (t) = 0
dvC (t)
Struja koja prolazi kroz zavojnicu i kondenzator: iL (t) = C
dt
diL (t)
Napon na zavojnici: vL (t) = L
dt
dvC (t) 1
Jednadºba 1: = iL (t)
dt C
Jednadºba 2:
diL (t) 1 diL (t) 1 1

= vL (t) ⇒ = (vR (t) − vC (t)) = (RiR (t) − vC (t))
dt L dt L L
diL (t) 1
= (Ri(t) − RiL (t) − vC (t))
dt L
diL (t) −R 1 R
= iL (t) − vC (t) + i(t)
dt L L L
" # " #" # " #
dvc (t) 1
0 v (t) 0
b) Prostor stanja: diLdt(t) = −1 −R C c
+ R i(t)
dt L L iL (t) L
|{z}
| {z } | {z } | {z } | {z } u(t)
ẋ(t) A x(t) B
Stranica 79 od 147
Primjer 4.1.5.
Na slici je prikazan strujni LC krug. Uzimaju¢i napon na kondenzatoru vC (t) kao prvu varijablu
stanja, te struju i(t) kao drugu varijablu stanja izrazite:
vC (t)
C2
L i(t)
vL (t)
C1
vS (t)
a) ekvivalentni kapacitet kondenzatora C preko C1 i C2

b) model strujnog kruga matri£no zapisan u prostoru stanja.
a) C = C1 + C2
b) 2.K.Z. vS (t) − vC (t) − vL (t) = 0 =⇒ vL (t) = vS (t) − vC (t)
dvC (t) dvC (t) i(t)

i(t) = C =⇒ =
dt dt C
di(t) di(t) vL (t) vS (t) − vC (t)

vL (t) = L =⇒ = =
dt dt L L
Odabir varijabli stanja: x1 (t) = vC (t), x2 (t) = i(t)
dvC (t) i(t) x2 (t)

ẋ1 (t) = =⇒ ẋ1 (t) = =
dt C C
di(t) vS (t) − vC (t) vS (t) − x1 (t)

ẋ2 (t) = =⇒ ẋ2 (t) = =
dt C L
 
" # 1 " #  
ẋ1 (t)  0 x1 (t) 0
= 1 C +  1  vS (t)
ẋ2 (t) − 0 x2 (t)
L L
Stranica 80 od 147
Primjer 4.1.6.
R L1 L2 i(t)
vR (t) vL1 (t) vL2 (t)
vS (t)
a) Naite diferencijalnu jednadºbu strujnog kruga (izraºenu preko i(t)).

b) Koriste¢i dobiveni izraz iz a) zapi²ite sustav u prostor stanja. Za varijablu prostora stanja
x(t) uzmite struju i(t), za promatrani izlaz sustava y(t) uzmite napon na zavojnici vL1 , a
za ulaz u sustav u(t) uzmite napon izvora vS (t)
c) Naite A, B, C, D matrice sustava, koriste¢i dobiveni izraz iz b).
a) 2.K.Z.: vS (t) − vR (t) − vL1 (t) − vL2 = 0
di(t) di(t)
vL1 (t) = L1 , vL2 (t) = L2 , vR (t) = R · i(t)
dt dt
di(t) di(t)
vS (t) − R · i(t) − L1 − L2 =0
dt dt
di(t) R vS (t)
+ i(t) =
dt L1 + L2 L1 + L2
di(t) vS (t) R
b) x(t) = i(t), ẋ(t) = = − x(t)
dt L1 + L2 L1 + L2

di(t) vS (t) R
y(t) = vL1 (t) = L1 · = L1 · ẋ(t) = L1 · − x(t)
dt L1 + L2 L1 + L2
⇒
R 1
ẋ(t) = − x(t) + vS (t)
L1 + L2 L1 + L2
R · L1 L1
y(t) = − x(t) + vS (t)
L1 + L2 L1 + L2
c) op¢i zapis sustava u prostoru stanja:
ẋ(t) = Ax(t) + Bu(t)
y(t) = Cx(t) + Du(t)
R 1 R · L1 L1
A=− ,B = ,C = − ,D =
L1 + L2 L1 + L2 L1 + L2 L1 + L2
Stranica 81 od 147
Primjer 4.1.7.

Neka je za shemu na slici vS (t) = 5u(t) gdje je u(t) jedini£na kora£na (step) funkcija, a elementi
su R1 = R2 = R3 = 10Ω, C1 = C2 = 5µF i L=10 H. Treba na¢i i nacrtati napon v0 (t) = y(t) na
otporniku R2 u intervalu od 0 do 5 s.
R1 R3
+ v0 (t) −
+ R2 +
+
vS (t) − v1 C1 v2 C2 L
− − i1 (t)
function vdot = diff3(t,v)

%
% Rjesenje skupa diff. jednadzbi prvog reda
% Funkcija diff3(t,v) se stvara da bi se
% izracunala diferencijalna jednadzba
% njezino ime u m-file jediff3.m
%
vdot(1) = -40*v(1) + 20*v(2) + 20*5;
vdot(2) = 20*v(1) - 20*v(2) - v(3);
vdot(3) = 0.1*v(2) -1000*v(3);
vdot=vdot’;
Da bi se dobio izlazni napon u intervalu 0 ≤ t ≤ 5 s, treba uo£iti da je izlazni napon: v0 (t) = v1 (t) − v2 (t)
Isto tako za t < 0, kora£ni (step) signal jednak je nuli, pa je: v0 (0) = v2 (0) = i1 (0) = 0.
Poziv programa:
% Analiza prijelaznog procesa RLC kruga upotrebom

% pristupa preko varijabli stanja
t0 = 0; tf = 2;
x0 = [0 0 0]; % pocetni uvjeti
[t,x] = ode23(’diff3’, [t0 tf], x0);
tt = length (t);
for i = 1:tt
vo(i) = x(i,1) - x(i,2);
end
plot (t, vo), t i t l e (’Analiza prijelaznog procesa RLC’)
xlabel (’Vrijeme, s’), ylabel (’Izlazni napon’)
Stranica 82 od 147
Primjer 4.1.8.

Za ve¢ analiziranu shemu na slici uz zadane vrijednosti R = 10Ω , L = 1/32 H, C = 50µ F
treba koristiti numeri£ko rje²enje diferencijalne jednadºbe za rje²avanje v(t). Treba usporediti
numeri£ko rje²enje s analiti£kim.
t=0
+
IS (t) R v(t) C L
−
Mogu se pisati jednadºbe stanja:
1
ẋ1 (t) = x2 (t)
L
IS 1 1
ẋ2 (t) = − x1 (t) − x2 (t)
C C RC
Neka se na£ini diff2.m datoteka s gornjim diferencijalnim jednadºbama:
function xdot = diff2(t,x)

% Rješenje diferencijalne jednadžbe drugog reda
% Funkcija diff2(x,y) stvara se da bi se dif. jednadzba rijesila
% Ime m-file je diff2.m
% Function se definira kao:
%
is = 2;
c = 50e-6; L = 1/32; r = 10;
k1 = 1/c ; % 1/C
k2 = 1/L ; % 1/L
k3 = 1/(r*c); % 1/RC
xdot(1) = k2*x(2);
xdot(2) = k1*is - k1*x(1) - k3*x(2);
xdot=xdot’;
Nakon toga treba pokrenuti program koji ¢e gornju datoteku pozvati:
Stranica 83 od 147
% Rješenje diferencijalne jednadzbe drugog reda

% Funkcija diff2(x,y) je stvorena da se rijese differencijalne jednadzbe
% Ime m-file s jednadzbom je diff2.m
%
% Analiza prijelaznog stanja RLC kruga upotrebom ODE funkcije
% Numericko rjesenje
t0 = 0;
tf = 30e-3;
x0 = [0 20]; % pocetni uvjeti
[t,x] = ode23(’diff2’,[t0 tf],x0);
% Drugi stupac matrice x predstavlja napon na kondenzatoru
subplot (211), plot (t,x(:,2))
xlabel (’Vrijeme, s’), ylabel (’napon na kondenzatoru, V’)
text (0.01, 7, ’Pristup s varijablama stanja’)
% Analiza prijelaznog procesa RLC kruga iz primjera 2.5
t2 =0:1e-3:30e-3;
vt = -6.667*exp(-1600*t2) + 26.667*exp(-400*t2);
subplot (212), plot (t2,vt)
xlabel (’Time, s’), ylabel (’Napon na kondenzatoru, V’)
Stranica 84 od 147
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Trofazni sustavi
4.2 Trofazni sustavi

Primjer 4.2.1.
Tro²ilo spojeno u zvijezdu s nulvodi£em ima po fazama impedancije razli£itih iznosa i kuteva:
1. Z1 = 50Ω ϕ1 = 0◦
f aza 2. Z2 = 100Ω ϕ2 = 30◦ induktivno
◦
3. Z3 = 100Ω ϕ3 = 30 kapacitivno
Ako je sustav priklju£enog napona simetri£an 220/380 V, 50 Hz:

a) prikaºite elektri£nu shemu tro²ila
b) kolike struje teku priklju£nim vodovima i kroz nulvodi£?
c) nacrtajte vektorski prikaz napona i pripadnih struja
d) kolika je ukupna radna snaga tro²ila
e) koliki potro²ak pokaºe trofazno brojilo radne energije za 1 sat?
a)
R
S
T
I1
0
I0 Z1
I3 I2
Z3 Z2
b)
V1 ∠0◦ 220∠0◦
I1 = = = 4, 4∠0◦ A
Z1 ∠0◦ 50∠0◦
V2 ∠240◦ 220∠240◦
I2 = = = 2.2∠210◦ A
Z2 ∠30◦ 100∠30◦
V3 ∠120◦ 220∠120◦
I3 = = = 2.2∠150◦ A
Z3 ∠ − 30◦ 100∠ − 30◦
Stranica 85 od 147
I0 = I1 + I2 + I3 = 4.4∠0◦ + 2.2∠210◦ + 2.2∠150◦ =
= 4.4 + (−1.9 − 1.1i) + (−1.9 + 1.1i) = 4.4 − 2 · 1.9 = 0.6∠0◦ A
I0 = I1 − I2 cos(30◦ ) − I3 cos(30◦ ) = 4.4 − 2 · 2.2 · cos(30◦ ) = 0.6A u smjeru V1
c)
V3
I3
ϕ3
I1 V1
ϕ2
I2
V2
d)
P = V1 I1 cos(ϕ1 ) + V2 I2 cos(ϕ2 ) + V3 I3 cos(ϕ3 ) =
= 220 · 4.4 cos(0◦ ) + 220 · 2.2 cos(30◦ ) + 220 · 2.2 cos(−30◦ ) = 1.8kW
e) W = P · t = 1.8 · 103 · 1 = 1.8 kWh
Stranica 86 od 147
Primjer 4.2.2.
Jalova snaga simetri£nog trofaznog tro²ila iznosi 200 kVAR uz induktivni cos ϕ = 0.8.
a) kolika je radna snaga
b) kolika struja te£e vodovima trofaznog priklju£ka ako je napon mreºe 380/220 V, 50 Hz
c) kolike kapacitete i u kakvom spoju treba priklju£iti uz tro²ilo da faktor snage postane
jednak 1
d) kolika je tada struja u napojnim vodovima
e) prikaºite odnose snaga trokutom snaga, a odnose struja i napona vektorskim dija-
gramom za b)
a)
PQ PQ 200 200
tan ϕ = ⇒P = = = = 266.6kW
P tan ϕ tan(arccos(0.8)) 0.75
b)
√ P 266.6 · 103
P = 3 · I · V · cos ϕ ⇒ I = √ =√ = 506.45A
3 · V · cos ϕ 3 · 380 · 0.8
c) U spoju tro²ila u zvijezdu:
√
V = 3 · Vf
Vf2 Vf2 Vf2
PQ = 3 · =3· 1 =3· 1 ⇒
XC ωC 2πf ·C
PQ 200 · 103
C= = = 4.38mF
3 · Vf2 · 2πf 3 · 2202 · 2 · π · 50
U spoju tro²ila u trokut:
Vf2
PQ = 3 ·
Xc0
0 PQ 200 · 103
C = = = 1.46mF
3 · Vf2 · 2π · f 3 · 3802 · 2π · 50
Stranica 87 od 147
d)
P
I=√ ; cos ϕ = 1
3 · V · cos ϕ
266.6 · 103
I=√ = 405A
3 · 380 · 1
e)
V3
I3
ϕ
PS
PQ
ϕ V1
ϕ
P
I2 ϕ I1
V2
Primjer 4.2.3.

Za uravnoteºeni Y-Y trofazni sustav prikazan shemom treba na¢i fazne napone VAN , VBN , i VCN .
110∠0◦ V 1+1j Ω 5+12j Ω
- + A N
I1
110∠−120◦ V 1-2j Ω 3+4j Ω

- + B
I2
110∠120◦ V 1-0.5j Ω 5-12j Ω

- + C
I3
Matlab program kojim se odreuju fazni naponi za ovaj krug je sljede¢i:
Stranica 88 od 147
% Ovaj program izracunava fazorski napon

% neuravnotezenog trofaznog sustava
% Z je impedancijska matrica
% I je vektor struje
Z = [6+14*j 0 0;
0 4+2*j 0;
0 0 6-12.5*j];
c2 = 110*exp(j* pi *(-120/180));
c3 = 110*exp(j* pi *(120/180));
V = [110; c2; c3]; % vektor napona
I = inv (Z)*V; % rijesiti metodom petlji
% izracunati fazne napone
%
Van = (5+12*j)*I(1);
Vbn = (3+4*j)*I(2);
Vcn = (5-12*j)*I(3);
Van_abs = abs(Van);
Van_ang = angle (Van)*180/ pi ;
Vbn_abs = abs(Vbn);
Vbn_ang = angle (Vbn)*180/ pi ;
Vcn_abs = abs(Vcn);
Vcn_ang = angle (Vcn)*180/ pi ;
% ispis rezultata
fprintf (’Fazorski napon Van,iznos: %f \nFazorski napon Van, kut u
stupnjevima: %f \n’, Van_abs, Van_ang)
fprintf (’Fazorski napon Vbn,iznos: %f \nFazorski napon Vbn, kut u
stupnjevima: %f \n’, Vbn_abs, Vbn_ang)
fprintf (’Fazorski napon Vcn,iznos:%f\nFazorski napon Vcn,kut u
stupnjevima: %f\n’,Vcn_abs,Vcn_ang)
Stranica 89 od 147
Stranica 90 od 147
Poglavlje 5
Filtri i frekvencijska analiza
91
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Filtri
5.1 Filtri
Primjer 5.1.1.
a) Koristeci Laplaceovu transformaciju zapi²ite napon izvora, te impedancije u s-domeni (vri-

jednosti su zadane na slici)
b) Nadite prijenosnu funkciju strujnog kruga
c) Prepoznaju¢i oblik ulaznog signala (izvora) nadite prijenosnu funkciju, a iz nje izracunajte
poja£anje i fazni pomak ulaznog signala za zadanu kutnu brzinu. Zaklju£ite ²to se dogaa
s frekvencijom na izlazu iz strujnog kruga (tj. ltra signala)
d) Koji je to tip ltra, te shematski prikaºite Bodeov dijagram (amplitudni i fazni).
e) Koriste¢i prijenosnu funkciju iz b) i napon izvora iz a) izrazite izlaznu veli£inu V0 (t) kao
funkciju vremena.
t=0 R = 103 Ω
+
+
VS = 3 cos(t) − −3
C = 10 F v0
−
3s
a) VS (s) = , ZR = R, ZC = 1
s·C
s2 + 1
b) Z = ZR + ZC
VS (s) = I(s) · Z 

V0 (s) ZC ZC
V0 (s)  VS (s) = Z = ZR +ZC
I(s) =
ZC
1
V0 (s) ZC s·C 1
H(s) = = = =
VS (s) ZR + ZC 1 1 + RC · s
R+
s·C
c) Vs (t) = 3 cos(t) → izmjeni£ni sinusoidalni signal, ω = 1[rad/sec]

s = jω
Kada uklju£imo sklopku (na slici) sinusoidalni izvor (ulaz) i promatrani napon na kondenzatoru (izlaz)
bit ¢e povezani prijenosnom funkcijom. Da bismo mogli koristiti zamjenu s = jω moramo pri£ekati
da i²¢eznu prijelazne pojava strujnom krugu, te da ulaz i izlaz budu samo £isto izmjenicne veli£ine.
Nakon zamjene s = jω prijenosne funkcije strujnog kruga u frekvencijskoj domeni, moºemo pratiti
kako izmjeni£ni ulazni signal na izlazu mijenja amplitudu i fazni pomak pri odreenoj frekvenciji.
1
H(s)s→jω = H(jω) =
1 + RC · jω
uvr²tavanje vrijednosti R i C:
Stranica 92 od 147
1
H(jω) =
1 + jω
1
za ω = 1 rad/s, H(jω)ω→1 =
1+j
op¢eniti prikaz prijenosne funkcije preko pojacanog i faznog pomaka:
H(jω) = αejϕ
α - poja£anje ulaznog signala
ϕ - fazni pomak ulaznog signala

1
α = |H(jω)ω→1 | =
= √ 1 1
= √ = 0.7071
1+j 2
1 +1 2 2
α[dB] = 20 · log(α) = 20 · log(0.7071) = −3

1
ϕ = arctan(H(jω))ω→1 = arctan = arctan(0.5 − 0.5j) = −0.785rad = −45◦
1+j
Kruºna frekvencija na ulazu i izlazu iz sustava ostaje ista, samo se mijenjaju amplituda i fazni pomak!
Odnos ulaza i izlaza za ω = 1 rad/s:

U laz Izlaz Izlaz
z }| { H(jω)ω→1
z}|{ z }| { z }| {
Vs (t) = 3 cos(t) → 3α cos(t + ϕ) = 2.12 cos(t − 45◦ )
d) Nisko-propusni RC ltar
Matlab kôd:
-----------------------------
>> G=tf([1],[1 1])
Transfer function:
1
---------
s + 1
>> omega=1;
>> [mag,phase] = bode(G,omega)
mag =
0.7071
phase =
-45
>> bode(G) \%prikazuje dijagram
>> grid
-----------------------------
Stranica 93 od 147
Bode Diagram
0
−10
Magnitude (dB)
−20
−30
−40
0
Phase (deg)
−45
−90
−2 −1 0 1 2
10 10 10 10 10
Frequency (rad/sec)
V0 (s) 1 1
H(s) = = =
Vs (s) 1 + RC · s 1+s
1 1 3s 3s
e) V0 (s) = Vs (s) = · =
1+s 1 + s s2 + 1 (1 + s)(s2 + 1)
traºenje nul-to£ki nazivnika:
s + 1 = 0 ⇒ s = −1
√
s2 + 1 = 0 ⇒ s1,2 = ± 1 = ±i
rastav na parcijalne razlomke:
3s 3s A B C
V0 (s) = = = + +
(1 + s)(s2 + 1) (s + 1)(s + i)(s − i) s+1 s+i s−i
traºimo A,B,C:
3s 3 −3
A = lim (V0 (s) · (s + 1)) = lim = =
s→−1 s→−1 (s + i)(s − i) (−1 + i)(−1 − i) 2
3s −3i 3i
B = lim (V0 (s) · (s + i)) = lim = =
s→−i s→−i (s + 1)(s − i) (−i + 1)(−i − i) 2 + 2i
3s 3i 3i
C = lim (V0 (s) · (s − i)) = lim = =
s→i s→i (s + 1)(s + i) (i + 1)(i + i) −2 + 2i
3i 3i
A = −1.5 , B= , C=
2 + 2i −2 + 2i
prikaz izlazne velicine:
A B C 1.5 B C 1.5 s(B + C) + i(C − B)

V0 (s) = + + =− + + =− + =
s+1 s+i s−i s+1 s+i s−i s+1 (s + i)(s − i)
1.5 s(B + C) + i(C − B)
− +
s+1 s2 + 1
Stranica 94 od 147
3i 3i
B+C = + = 1.5
2 + 2i −2 + 2i
3i 3i
C −B = − 2+2i = −1.5i
−2 + 2i
1.5s 1.5 1.5
V0 (s) = + −
s2 + 1 s2 + 1 s + 1
inverzna Laplaceova transformacija (iz s-domene u t-domenu)
V0 (t) = 1.5 cos(t) + 1.5 sin(t) − 1.5e−t
Matlab kôd:
-----------------------------
>> syms s
>> Vo=ilaplace(3*s/((1+s)*(s^2+1)))
Vo =
-3/2*exp(-t)+3/2*cos(t)+3/2*sin(t)
-----------------------------
Da bismo usporedili rezultate iz c) i e) trebamo ih zapisati u istom obliku:
iz c):
V0 (t) = 2.12 cos(t − 45◦ ) = 2.12{cos(t) cos(−45◦ ) + sin(t) sin(−45◦ )} =
= 2.12{0.7071 cos(t) − 0.7071 sin(t)} =
= 1.5 cos(t) + 1.5 sin(t)
iz d):
V0 (t) = 1.5 cos(t) + 1.5 sin(t) − 1.5e−t
signali iz c) i d) se razlikuju u prijelaznoj pojavi −1.5et koja i²£ezava s vremenom.
Primjer 5.1.2.
a) Ako je izvor napona izmjeni£na veli£ina s mogucno²¢u promjene frekvencije, naite pri-
jenosnu funkciju strujnog kruga prikazanog na slici.
b) Koji je to tip ltra?
c) Shematski prikaºite Bodeov dijagram za ovaj ltar.
C L
+ +
Vi R V0
− −
Stranica 95 od 147
a) 
Vi = (Z1 + Z2 )I  Z1 + Z2
V0 V = V0
I=  i Z2
Z2
V0 Z2 R RC · jω
H(jω) = = = =
Vi Z1 + Z2 1 LC · (jω)2 + RC · jω + 1
( + jωL) + R
jωC
b) Pojasno propusni ltar

c) Shematski prikaz ¢e izgledati sli£no sljede¢em. Ovdje ce se koristiti vrijednosti za to£no crtanje Bodeovog
dijagrama.
iroko pojasno-propusni ltar (R = 1000Ω):
Matlab kôd:
-----------------------------
>> R=1e3,C=10e-6,L=5e-3
R =
1000
C =
1.0000e-005
L =
0.0050
>> G=tf([R*C 0],[L*C R*C 1])
Transfer function:
0.01 s
-----------------------
5e-008 s^2 + 0.01 s + 1
>> bode(G)
-----------------------------
Bode Diagram
0
−10
Magnitude (dB)
−20
−30
−40
−50
90
45
Phase (deg)
−45
−90
0 1 2 3 4 5 6 7
10 10 10 10 10 10 10 10
Frequency (rad/sec)
Usko pojasno-propusni ltar (R = 10Ω):
Matlab kôd:
Stranica 96 od 147
-----------------------------
>> R=10,C=10e-6,L=5e-3
R =
10
C =
1.0000e-005
L =
0.0050
>> G=tf([R*C 0],[L*C R*C 1])
Transfer function:
0.0001 s
-------------------------
5e-008 s^2 + 0.0001 s + 1
>> bode(G)
-----------------------------
Bode Diagram
0
−10
Magnitude (dB)
−20
−30
−40
−50
90
45
Phase (deg)
−45
−90
2 3 4 5
10 10 10 10
Frequency (rad/sec)
Stranica 97 od 147
Stranica 98 od 147
Poglavlje 6
Fizika poluvodi£a, diode
99
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Fizika poluvodi£a
6.1 Fizika poluvodi£a
Primjer 6.1.1.
S jedne se strane granice u silicijskoj diodi dopiraju akceptori u gusto¢i NA = 5 · 104 cm−3 , a s
druge donori s gusto¢om ND = 1017 cm−3 .
a) koja strana sadrºi n-tip, a koja p-tip poluvodi£a; u koju ¢e stranu (p ili n) osiroma²eno
podru£je zadirati dublje i za²to,
b) koliki je na prijelazu iznos kontaktnog potencijala ako intrinsi£na gusto¢a iznosi ni = 1.5 ·
10
10 cm −3
, a termi£ki se napon procjenjuje na VT = 26mV,
c) ako pri propusnoj polarizaciji od 0,5 V kroz diodu te£e 1 mA, kolika je struja zasi¢enja ove
diode uz pretpostavku da za emisijski koecijent vrijedi n =1?
a) strana s donorima je n-tip, a strana s akceptorima je p-tip; zbog nn ∼

= ND i p p ∼
= NA , vrijedi pp nn
i osiroma²eno podru£je dublje ulazi u p podru£je.
5 · 1014 · 1017

NA ND
b) VC = VT · ln = 0.026 · ln = 0.68 V
n2i (1.5 · 1010 )2

VD VD
c) Iz ID = IS e izlazi IS = ID e− = 10−3 · e−( 0.026 ) = 4.45 · 10−12 A.
0.5
nVT nVT
Primjer 6.1.2.
Izra£unajte vodljivost i otpornost intrinsi£nog silicija uz ni = 1 · 1010 cm−3 , ako su pokretljivosti

cm2 cm2
µn = 1400 , µp = 450 .
Vs Vs

σi = q (ni µn + pi µp ) = 1.6 · 10−19 1010 · 1400 + 1010 · 450 = 2.96 · 10−6 Scm−1

ρ = σ1 = 0.338 · 106 Ωcm
Primjer 6.1.3.
Silicij je dopiran s gusto¢ama 1013 cm−3 donora i 9 · 1012 cm−3 akceptora. Ako je intrinsi£na
gusto¢a ni = 1.52 · 1010 cm−3 , izra£unajte gusto¢u elektrona i ²upljina na 300 K.

Kako donori prevladavaju nad akceptorima, materijal ¢e biti n-tip s gusto¢om elektrona
n = ND − NA = 1013 − 9 · 1012 = 1012 cm−3 .
Iz pn = n2i dobiva se:
n2i (1.52 · 1010 )2
p= = = 2.31 · 108 cm−3
n 1012
Stranica 100 od 147

Primjer 6.1.4.
Silicijski pn prijelaz sadrºi u p-podru£ju 2 · 1016 cm−3 akceptora, dok je u n-podru£ju 1016 cm−3
akceptora i 1017 cm−3 donora. Neka je na temperaturi 300 K intrinsi£na gusto¢a ni = 1·1010 cm−3 .
a) Izra£unajte ravnoteºnu gusto¢u elektrona i ²upljina u p-podru£ju, te u n-podru£ju.
b) Izra£unajte kontaktni potencijal na spoju.
a) Ravnoteºne gusto¢e
u p-podru£ju pp = NA = 2 · 1016 cm−3

n2i 1020
np = = = 5 · 103 cm−3
pp 2 · 1016
u n-podru£ju nn = ND − NA = 9 · 1016 cm−3

n2i 1020
pn = = = 1.11 · 103 cm−3
nn 9 · 1016
b) Kontaktni potencijal jednak je
kT pp nn 1.38 · 10−23 · 300 2 · 1016 · 9 · 1016
VC = ln 2 = ln = 0.783V
q ni 1.6 · 10−19 (1010 )2
Primjer 6.1.5.
Prijelaz pn u siliciju (ni = 1010 cm−3 ) sastoji se od p-podru£ja s 1016 cm−3 akceptora i n-podru£ja
s 5 · 106 cm−3 donora.
a) Izra£unajte kontaktni potencijal VC ovog pn spoja,
b) izra£unajte ukupnu ²irinu osiroma²enog podru£ja ako priklju£eni napon VS poprima vrijed-
nosti 0, 0.5 i -2.5 V, a za silicij vrijedi εr = 11.8, εo = 8.85 · 10−12 m
F
, εs = εo · εr
c) izra£unajte maksimalni iznos elektri£nog polja u osiroma²enom podru£ju pri istim naponima,
d) izra£unajte potencijal uzduº osiroma²enog podru£ja u n-tipu poluvodi£a pri istim naponima.

kT NA ND
a) Kontaktni potencijal se ra£una iz: VC = ln = 0.7621V
q n2i
s
2εo εr 1 1
b) irina osiroma²enog podru£ja w iznosi w= + (VC − VS )
q NA ND
w(VS = 0V) = 0.3455 µm
w(VS = 0.5V) = 0.2026 µm
w(VS = −2.5V) = 0.7148 µm
Stranica 101 od 147

2(VC − VS )
c) Elektri£no polje E ima maksimalni iznos E = −
w
V
E(VS = 0V ) = −4.4144 µm
V
E(VS = 0.5V ) = −2.5871 µm
V
E(VS = −2.5V ) = −9.1268 µm
qND x2n NA
d) potencijal uzduº osiroma²enog podru£ja u n-tipu poluvodi£a iznosi Vn = gdje je xn = w .
2εs NA + ND
xn (VS = 0V) = 0.0576 µm Vn (VS = 0V) = 0, 127V
xn (VS = 0.5V) = 0.0338 µm Vn (VS = 0, 5V) = 0, 0437V
xn (VS = −2.5V) = 0.1191 µm Vn (VS = −2, 5V) = 0, 5437V
Primjer 6.1.6.
U silicijskom pn spoju p -podru£je sadrºi 2 · 1016 cm−3 akceptora, a n-podru£je sadrºi 1016
cm−3 akceptora i 1017 cm−3 donora. Intrinsi£na gusto¢a pri 300 K neka iznosi ni =1,52·1010 cm−3 .
a) Izra£unajte ravnoteºne gusto¢e elektrona i ²upljina u p -podru£ju i u n -podru£ju.

b) Izra£unajte kontaktni potencijal na spoju.
c) U kojem smjeru djeluje elektri£no polje na pn spoju?
d) U koji ¢e tip poluvodi£a osiroma²eno podru£je zadirati dublje?
e) U kojem ¢e smjeru te¢i struja ako se pn spoj vanjskim naponom propusno polarizira?
a) za p-podru£je:
NA ∼= pp = 2 · 1016 cm−3
2
n2i 1.52 · 1010
np = = = 1.1552 · 104 cm3
pp 2 · 1016
za n-podru£je:
ND − NA ∼ = nn = 1017 − 1016 = 9 · 1016 cm−3

2
n2i 1.52 · 1010
pn = = = 2.567 · 103 cm−3
nn 0.9 · 1017
kT pp nn 1.38 · 10−23 · 300 2 · 1016 · 0.9 · 1017

b) Vc = ln 2 = ln = 258.75 · 10−4 · 29.684 = 0.768 V
q ni 1.6 · 10−19 1.522 · 1020
c) u smjeru n→p
d) slabije dopirano, dakle u p-podru£je
e) smjeru p→n
Stranica 102 od 147

Primjer 6.1.7.
Kod reverznog napona 10 V i pri temperaturi 25◦ C struja diode iznosi 1 µA. Kolika je pri istom
naponu struja na 100◦ C? Empiri£ka konstanta n iznosi 1.

i25 −10−6
25 C: Is25 =
◦
V = −10 ≈ 10−6 A → IS25 ≈| i25 |
e nVT
−1 e
1·25.7·10−3 −1
IS (t2 ) = IS (t1 ) eks (t2 −t1 ) gdje je kS = 0.072 K1
Is100 = Is25 e0.072(100−25) = 10−6 · 221.4 = 221.4 µ A
V −10

i100 = IS100 e nVT − 1 = 221.4 · 10−6 e 1·32.17·10−3 − 1 ≈ −221.4 · 10−6 A
kT 1.38 · 10−23 · (100 + 273)

VT (100) = = = 32.17 · 10−3 V
q 1.6 · 10−19
Primjer 6.1.8.
Neka je u silicijskom pn -spoju gusto¢a akceptora 3 · 1018 cm−3 u p -tipu, a gusto¢a donora 1016
cm−3 u n -tipu. Intrinsi£na gusto¢a neka iznosi 1.5 · 1010 cm−3 . Treba izra£unati:
a) kontaktni potencijal na 300 K,

b) gusto¢e manjinskih nosilaca u p -tipu i n -tipu,
c) koji tip poluvodi£a zadire osiroma²eno podru£je ja£e i koji je tome razlog?
!
kT NA ND 1.38 · 10−23 · 300 3 · 1018 · 1016
a) Va = ln 2 = −19 ln 2 = 0.842 V
q ni 1.6 · 10 1.5 · 1010
10
2
n2 ∼ NA |= 1.5 · 10
b) pp · np = n2i → np = i =| pp = = 0.75 · 102 cm−3
pp 3 · 1018
2
n2i 1.5 · 1010
pn · nn = n2i → pn = =| nn ∼
= ND |= = 2.25 · 104 cm−3
nn 1016
c) ja£e zadire u slabije dopirano podru£je, ovdje je to n-tip. Razlog je nabojska ravnoteºa iona s obje
strane granice.
Stranica 103 od 147

Primjer 6.1.9.
Za strujni krug prema shemi (VCC =5 V, R=1 kΩ) treba na¢i struju kroz diodu. Poznata su dva
para vrijednosti struje i napona diode: za ID =0.2 mA napon VD iznosi 0.67 V, dok za ID =10 mA
napon iznosi 0.772 V.
R ID
D
+
− VCC VD
−
Rje²enje primjera 6.1.9 VD

Iz modela za propusno podru£je I = Is e (1), uz VT =26 mV moºe se na¢i n=1.0028 i IS = 1.38 · 10−15 A.
nVT
U shemi prema 2.K.Z. vrijedi ID = V R−V (2), iz £ega se ne moºe analiti£ki jednostavno izraziti struja, jer
CC D
je VD transcedentna funkcija od ID . Dobar je postupak iteracija. Pretpostavi li se i prvom koraku VD =0.6

V, struja prema (2) iznosi 4.4 mA. Uvr²tenje te struje u izraz (1) daje napon VD =0.7506 V. Uvr²tenje tog
napona u (2) daje struju ID = 5−0.7506
1kΩ = 4.2 mA s kojom se u (1) dobiva VD =0.749 V. Sljede¢i iteracijski
korak prakti£no je nepotreban, jer ne daje promjene. Alternativa ovom postupku je gra£ko rje²avanje, koje
daje dobar uvid, ali skromnu to£nost, uglavnom zbog nedostatnog poznavanja karakteristike diode.
Dioda D
ID
Otpornik R
V
VD VCC
Pitanja i odgovori
1. Kolika je maksimalna vrijednost priklju£enog napona VS u propusnoj polarizaciji diode?
Kad napon VS nadma²i vrijednost kontaktnog napona VC , struja naglo raste na velike iznose. Moºe se
uzeti da na pn spoju ostaje kontaktni napon VC , a razlika do VS su padovi napona na ostalim dijelovima
kristala. Dioda se zagrijava, a kod prevelike struje pregara.
2. to je diodni temperaturni koecijent?
∆vD
TC = |i =const. Omjer promjena propusnog napona diode vD i pripadne promjene temperature
∆T D
T. Vrijedi pri unaprijed odreenoj struji iD . Za Si diode iznosi oko -2 mV
K
3. Za²to se u zaporno polariziranoj diodi prakti£no sav priklju£eni napon nalazi na osiro-
ma²enom podru£ju?
Ostali dijelovi kristala su visoko vodljivi i mala zaporna struja na njima ne stvara padove napona.
4. Za²to se osiroma²eno podru£je pro²iruje kad se diodi pove¢ava zaporni napon?
Povisuje se potencijalna barijera, pove¢ava elektri£no polje, pove¢ava se prostorni naboj, ²to se moºe
posti¢i samo zahva¢anjem ve¢e dubine u kristal.
Stranica 104 od 147

5. Kako se raspodjeljuje struja na struju ²upljina i struju elektrona uzduº pn spoja?

U podru£jima daleko od pn prijelaza prevladava struja ve¢inskih nosilaca, elektrona u n-podru£ju i ²u-
pljina u p- podru£ju. Pri prijelazu mijenjaju se gusto¢e nosilaca, pa i karakter struje (vidi sliku)
Gusto¢a struje−A/cm2
2.5E-0.6 J
p Jn
2.0E-0.6
1.5E-0.6
1.0E-0.6
5.0E-0.7
Pozicija−µm
0.0E-0.0
-20 -10 0 10 20
6. to je kapacitivna dioda (varikap)?

Dioda namijenjena ulozi promjenjivog kapaciteta u zapornoj polarizaciji. Pri promjeni napona mijenja
se iznos nepomi£nog prostornog naboja i dioda posjeduje kapacitet (kapacitet osiroma²enog podru£ja).
S povi²enjem priklju£enog zapornog napona kapacitet opada. Varikap se koristi najvi²e u visokofrekven-
cijskoj tehnici.
Stranica 105 od 147

Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Diode
6.2 Krugovi s diodama
Primjer 6.2.1.
Omski otpor od 100Ω i dioda serijsku su spojeni i priklju£eni na harmoni£ki napon efektivne
vrijednosti 380 V.
a) skicirajte spoj,
b) koliki je srednji iznos napona na tro²ilu,
c) koliku srednju struju mora podnijeti dioda,
d) za koliku vr²nu struju treba biti graena dioda,
e) koliki napon u reverznom smjeru mora podnijeti dioda?
a)
VS = 380V R = 100 Ω
√
VM 380 2
b) vRsr = = = 171 V
π π
VRsr 171
c) Isr = = = 1.71 A
R 100
√
VM 380 2
d) IDmax = = = 5.37 A
R 100
√
e) Vreverz = VM = 380 2 = 537.4 V
Stranica 106 od 147

Primjer 6.2.2.
√
Na spoj prema slici priklju£i se napon v(t) = 100 2 · sin(100πt) V. Dioda je idealna.
v(t) R
a) Kolika je srednja vrijednost napona na tro²ilu pri uklju£enoj sklopki,

b) kolika je ta vrijednost pri isklju£enoj sklopki,
c) kolika je efektivna vrijednost napona na tro²ilu kad je sklopka uklju£ena,
d) kolika je ta vrijednost kad je sklopka isklju£ena,
e) skicirajte ovisnost napona anode prema katodi diode o vremenu za slu£aj d).
a) vRsr = 0 V
√
VM 100 2
b) vRsr = = = 45 V
π π
√
100 2
c) VRef = √ = 100 V
2
√
VM 100 2
d) VRef = = = 70.7 V
2 2
e)
VAK
Stranica 107 od 147

Primjer 6.2.3.
U strujni krug moºe se sklopkom S uklju£iti dioda £iju idealiziranu karakteristiku prikazuje slika.
a) Kolika struja te£e krugom ako je sklopka isklju£ena, a VS = 24 V ,
b) kolike su struje kroz R1 ,R2 i diodu ako se sklopka uklju£i (napon napajanja isti),
c) isto kao pod b) ali uz suprotni polaritet napona napajanja,
d) koja je tjemena vrijednost struje kroz R1 ako se sklopka uklju£i, a napon napajanja
VS = 12 sin(100πt) V?
R1 = 100 Ω R2 = 20 Ω I
S
VS
0 1 2 V [V]
a) VS = 24 V
VS 24
I= = = 0.2 A
R1 + R2 120
VD = 1 V
VR2 = 1 V
VR1 = VS − VR2 = 23 V
VR1 23
b) IR1 = = = 0.23 A
R1 100
VR2 1
IR2 = = = 0.05 A
R2 20
ID = IR1 − IR2 = 0.18 A
VS
c) IR1 = IR2 = = 0.2 A
R1 + R2
ID = 0 A
VS = 12 · sin(100π · t)
(VR1 )M (VS )M − VD 12 − 1
d) (IR1 )M = = = = 0.11 A
R1 R1 100
Stranica 108 od 147

Primjer 6.2.4.
Kroz omsko tro²ilo priklju£eno na jednofazni poluvalni ispravlja£ prema shemi te£e struja efek-
tivnog iznosa 10 A. Dioda je idealna.
380 V R
a) Izra£unajte otpor tro²ila R,

b) koju vr²nu, srednju i efektivnu struju mora podnijeti dioda,
c) koji zaporni napon mora podnijeti dioda,
d) koliku energiju mora dati izvor za 1 sat?
a) IRef = 10 A
VSef = 380 V
√ √
VRM VSef · 2 380 2
R= = = = 26.87 Ω
IRM 2 · IRef 2 · 10
b) IM = 2 · IRef = 2 · 10 = 20 A
IM 20
Ief = = = 10 A
2 2
IM 20
Isr = = = 6.36 A
π π
√ √
c) Vzapor = VM = 2 · VSef = 2 · 380 = 537.4 V
d) t = 1 h
2
W = IRef · R · t = 102 · 26.67 · 1 = 2.687 kWh
Stranica 109 od 147

Primjer 6.2.5.
Za svaki od spojeva (s idealnom diodom) skicirajte stati£ku karakteristiku I = f (V )
I
+−
V V0
R
I I
V V
a) b) c)
I I
R = ctgϕ
ϕ ϕ
⇒
V V
I I
ϕ
⇒
V ϕ V
I I
⇒
V0 V V0 V
Stranica 110 od 147

Primjer 6.2.6.
Neka je na strujni
√ krug s idealnom diodom prema shemi priklju£en napon
Vs (t) = 220 · 2 sin(100πt) V
A B
+
Vs − 100 Ω
a) skicirajte prostoru£no u mjerilu napon vBC = f (t),

b) skicirajte napon vBA = f (t),
c) za koji iznos vremena t napon vBA postiºe prvi put pozitivnu tjemenu vrijenost,
d) kolika je sredanja vrijednost struje kruga,
e) koliki je najve¢i napon mora u ovom spoju podnositi dioda?
a)
vBC [V]
√
220 2
10 20 30 40 t [ms]
b)
vBA [V]
√
220 2
10 20 30 40 t [ms]
c) t = 15 ms
√
IM VM 220 2
d) Isr = = = = 0.99 A
π πR π · 100
√
e) VM = 220 2 = 311.1 V
Stranica 111 od 147

Stranica 112 od 147

Poglavlje 7
Tranzistori, ra£unsko poja£alo
113
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Tranzistori
7.1 Krugovi s tranzistorima
Uputa za rje²avanje strujnih krugova s BJT
1. primijeniti 2.K.Z. na strujni krug koji uklju£uje priklju£ke baze i emitera (2.K.Z.-BE)
2. primijeniti 2.K.Z. na strujni krug koji uklju£uje priklju£ke kolektora i emitera (2.K.Z.-CE)
3. pretpostaviti da je BJT u zapiranju (cut-o) i struja ib = 0, jer je to najjednostavnija varijanta, te
izra£unati primjenom 2.K.Z.- BE napon vBE
(a) ako ra£un daje vBE < 0.7 V (za silicij), pretpostavka zapiranja BJT je potvrena, ib = 0, a napon
vBE jednak je upravo izra£unatom. Treba staviti ic = ib = 0 i primjenom 2.K.Z.-CE izra£unati
vCE .
(b) ako je vBE > 0.7 V (za silicij), pretpostavka zapiranja BJT nije potvrena, treba staviti vBE = 0.7
V i izra£unati struju ib prema 2.K.Z.-BE.
4. pretpostaviti da je BJT u unaprijednom-aktivnom, dakle linearnom podru£ju, i staviti iE ∼
= iC = βiB .
Prema 2.K.Z.-CE izra£unati vCE .
(a) ako je vCE > 0.7 V (za silicij), pretpostavka unaprijedno-aktivnog podru£ja je potvrena.
(b) ako je vCE < 0.7 V, BJT nije u unaprijedno-aktivnom podru£ju, ve¢ u zasi¢enju. Treba staviti
vCE = vCEsat i pomo¢u 2.K.Z.-CE izra£unati iC . Ne vrijedi vi²e iC = βiB .
Stranica 114 od 147

Primjer 7.1.1.
Treba izra£unati parametre u strujnom krugu s BJT prema shemi. Neka je β =100.
12 V
1 kΩ
iC
40 kΩ iB +
vCE
+
vBE − −
4V
+
−
iE
1. 2.K.Z.-BE: 4 = 40 · 103 · iB + vBE
2. 2.K.Z.-CE: 12 = 103 · iC + vCE
3. (a) Pretpostavka zapiranja, iB = 0 A, u 2.K.Z.-BE daje vBE = 4 V , ²to je ve¢e od 0.7 V i pretpostavka
se odbacuje.
(b) Za BJT u aktivnom podru£ju uvr²tava se vBE = 0.7 V u 2.K.Z.-BE radi nalaºenja iB .
4 − 0.7
iB = = 82.5 µA.
40 · 103
Dalje vrijedi:
iC = β · iB = 100 · 82.5 · 10−6 = 8, 25 mA
Te iz 2.K.Z.-CE:
vCE = 12 − 103 · 8.25 · 10−3 = 3.75 V
Kako je vCE > 0.7 V, pretpostavka unaprijedno-aktivnog podru£ja je potvrena.
Stranica 115 od 147

Primjer 7.1.2.
S vrijednostima iz prethodnog zadatka prikaºite odnose u izlaznom krugu gra£ki.
Uputa : Izlazne karakteristike tranzistora su gra£ki prikaz iC = f (vCE ) uz parametre iB . Za
izlazni krug vrijedi 2.K.Z.-CE
vCC = vCE + iC · RC
gdje je vCC napon napajanja u izlaznom krugu, a RC kolektorski serijski otpor. Jednadºba je
linearna (pravac), a moºe se izraziti u segmentnom obliku:
vCE iC
+ vCC = 1
vCC RC
gdje su u nazivnicima odsje£ci na osima iC i vCE . Par vrijednosti (iC , vCE ) na sjeci²tu pravca i
vrijede¢e izlazne karakteristike (odreene strujom baze) ostvaruje radnu to£ku.
iC [mA]
12
VCC
= 8.25 iB = 82.5[µA]
R
3.75 12 vCE [V]
Zadatak 7.1.1 Neka je u krugu prema shemi β = 100 . Treba na¢i sve parametre kruga.
12 V
1 kΩ
iC
40 kΩ iB +
vCE
+
+ 0.7 V − −
4V −
1 kΩ
iE
Rje²enje 7.1.1
vBE = 0.7 V
Stranica 116 od 147

iB = 24 µA
iC = β · iB = 2.4 mA
= iC = 2.4 mA
iE ∼
vCE = 7.2 V
vC = 9.6 V, vRC = 2.4 V, vE = 2.4 V, vB = 3.1 V
Primjer 7.1.3.
Silicijski tranzistor ima strujno poja£anje β = 100.
a) Skicirajte izlazne karakteristike u pribliznom mjerilu (ordinata: struja kolektora do 50 mA,
apscisa: napon kolektora-emiter do 30 V).
b) Ako je napon napajanja VBB = 20 V, ucrtajte pravac radnog otpornika od 800 Ω.
c) Je li struja baze IB = 0.5 mA dovoljna da tranzistor za radni otpornik djeluje kao uklju£ena
sklopka.
d) Kolika je minimalno potrebna struja baze da se ostvari zahtjev iz c) ?
e) Koliki je napon izmeu baze i emitera kad tranzistor vodi?
a)+b)
iC [mA]
50 iB = 0.5 [mA]
40 iB = 0.4 [mA]
30 iB = 0.3 [mA]
VBB
= 25 iB = 0.25 [mA]
R
20 iB = 0.2 [mA]
10 iB = 0.1 [mA]
10 20 30 40 vCE [V]
c) Zasi¢enje, dovoljna je.
d) iB ' 0.25 mA
e) vBE ' 0.7 V
Stranica 117 od 147

Primjer 7.1.4.
To£ka mirovanja tranzistorskog poja£ala na slici je odreena s VCE = 6 V.
+12 V
RB 1 kΩ
iB (t)
Vizl
B = 100
a) Izra£unajte vrijednost otpora RB .

b) Prostoru£no u mjerilu skicirajte izlaznu karakteristiku tranzistora, te ucrtajte pravac otpora
i ozna£ite radnu to£ku.
c) Odredite vremensku ovisnost izlaznog napona Viz (t), ako se promjene struje baze u to£ki
mirovanja odvijaju po zakonu iB (t) = IBm · sin(ωt), (IBm = 30 µA), kolika je najve¢a
vrijednost IBm (pod c)) da ne bi do²lo do rezanja izlaznog signala?
a) 12 − RC · iC − vCE = 0 ⇒ 12 − 103 · iC − 6 = 0 ⇒ iC = 6 mA
iC 6 · 10−3
iB = = = 60 µA
B 100
12 − iB · RB − vBE = 0 ⇒ 12 − 60 · 10−6 · RB − 0.7 = 0
RB = 188 kΩ
b) Izlazna karakteristika tranzistora:
Stranica 118 od 147

iC [mA]
12 iB = 120 [µA]
1
9 iB = 90 [µA]
2
6 iB = 60 [µA]
3 iB = 30 [µA]
3
3 6 9 12 vCE [V]
1 2
3
c) iB = iBs + iBp = 60 · 10−6 + 30 · 10−6 sin(ωt) = 60 + 30 sin(ωt) µA
iC = iB · B = 6 + 3 sin(ωt) mA
vCE = 12 − RC · iC = 12 − 103 (6 · 10−3 + 3 · 10−3 sin(ωt)) = 12 − 6 − 3 sin(ωt) = 6 − 3 sin(ωt) V
Viz = −3 sin(ωt) V , jer kondenzator ne propu²ta istosmjernu komponentu napona.

VCC 12
iBzas ≈ = 2 = 120 µA, iB = iBs + iBm ≤ iBzas
B · RC 10 · 103
iBm ≤ iBzas − iBs = 120 · 10−6 − 60 · 10−6 = 60 µA, iBm sin(ωt) = 60 sin(ωt) µA
Primjer 7.1.5.
Tranzistor u ulozi sklopke napaja se s 12 V preko kolektorskog tereta od 100 Ω.
a) Nacrtajte spoj,
b) koliki je pribliºni iznos struje tereta u stanju isklju£ene sklopke,
c) kolika je ta struja u stanju uklju£ene sklopke,
d) kolika je minimalno potrebna struja baze ako je faktor stati£kog strujnog poja£anja β = 200,
e) koliki je napon izmeu baze i emitera kad tranzistor vodi?
a)
Stranica 119 od 147

RC = 100 Ω
IC
12 V
+
−
IB
b) Ic ≈ 0 A
c) vCE ≈ 0 V
12 12
12 − iC RC − vCE = 0 ⇒ iC = = = 0.12 A
RC 100
iC 0.12
d) iB = = = 0.6 mA
β 200
e) vBE ≈ 0.7 V
Stranica 120 od 147

Primjer 7.1.6.
Za sklop sa silicijskim tranzistorom prema slici odredite:
+12
RC 1 kΩ
150 kΩ RB
B = 100
a) napon na tro²ilu RC ,
b) napone VCE , VBC ,
c) struju emitera i snagu koju tro²i tranzistor,
d) iznos otpora RB da bi tranzistor radio u zasi¢enju.
a) 12 − RB iB − VBE = 0 ⇒ 12 − 150 · 103 · iB − 0.7 = 0

iB = 75.3 µA
iC = i · B = 75.3 · 10−6 · 100 = 7.53 mA
vC = iC · RC = 7.53 · 10−3 · 103 = 7.53 V
b) vCE = 12 − vC = 12 − 7.53 = 4.47 V

vBC = vBE − vCE = 0.7 − 4.47 = −3.77 V
c) iE = iC + iB = 7.53 · 10−3 + 75.3 · 10−6 = 7.6053 mA
PT = iB · vBE + iC · vCE = 75.3 · 10−6 · 0.7 + 7.53 · 10−3 · 4.47 = 34 mW
12
d) vCE ≈ 0 V ICzas = = 12 mA
103
ICzas 12 · 10−3
iB ≥ = = 120 µA
B 100
12 − iB RBzas − vBE = 0
RBzas · iB = 12 − vBE ⇒ RBzas · 120 · 10−6 ≤ 12 − vBE

12 − 0.7
RBzas ≤ = 94.2 kΩ
120 · 10−6
Stranica 121 od 147

Primjer 7.1.7.
U spoju sa silicijskim tranzistorom kroz svjetle¢u diodu te£e struja 5 mA, a na njoj postoji napon
1.6 V.
+6
R C
βF = 200
B
E
a) Koliki je iznos otpora R,

b) koliki su naponi VBO , VCE , VCB i VBC
c) kolika je snaga zagrijavanja tranzistora.
Napomena: prema emiterskoj struji moºe se zanemariti struja baze.
iC 5 mA vR 3.7
a) iE = iC = 5 mA, iB = = = 25 µA, R = = = 148 kΩ
βF 200 iB 25 µA
vR = vCC − vBE − vE = 6 − 0.7 − 1.6 = 3.7 V
b) vBO = vBE + vEO = 0.7 + 1.6 = 2.3 V
vCE = vCC − vE = 6 − 1.6 = 4.4 V
vCB = vCC − vBO = 6 − 2.3 = 3.7 V
vBC = −vCB = −3.7 V
c) | {z }
= 22 mW
P = iC · vCE + iB · vBE = 5 · 10−3 · 4, 4 + 25 · 10−6 · 0, 7 ∼
Zanemari se
Stranica 122 od 147

Primjer 7.1.8.
U spoju sa silicijskim tranzistorom struja potrebna za privla£enje releja iznosi 30 mA.
+ VCC
300 Ω
R
βF = 200
10 V
+
−
a) Kolika je najmanja vrijednost napona napajanja VCC pri kojem je mogu¢e privla£enje releja?
b) Kolika je pritom minimalna potrebna struja baze?
c) U kojim se granicama smije pri tome nalaziti vrijednost otpora R, ako struja baze ne smije
biti ve¢a od 1 mA?
d) Ako otpor R ima polovicu najve¢e vrijednosti iz c), a napon napajanja VCC iznosi 24 V,
koliki su kolektorska struja IC i napon izmeu kolektora i emitera VCE u radnoj to£ki?
e) Skicirajte u mjerilu (prostoru£no) izlazne karakteristike tranzistora, ucrtajte radni pravac
za a), te radni pravac za d) i ozna£ite radnu to£ku iz a), te radnu to£ku iz d).
a) To je onaj VCC koji omogu¢uje kroz RRC struju Ipr . Tranzistorska sklopka mora biti
uklju£ena: VCE ≈ 0.
VCC = Ipr · RRC + VCE → VCC = 30 mA · 0.3 kΩ = 9 V
IC 30 mA
b) IBmin = = = 0.15 mA
βF 200
VS − VBE
c) VS = IB R + VBE = |VBE ∼= 0.7 V | → R = , IBmin = 0.15 mA, IBmax = 1 mA
IB
VS − VBE 10 − 0.7 10 − 0.7
Rmax = = = 62 kΩ, Rmin = = 9.3 kΩ ⇒ 9.3 kΩ ≤ R ≤ 62 kΩ
IBmin 0.15 mA 1 mA
Rmax 62
d) R= = = 31 kΩ, VCC = 24 V
2 2
VS − VBE 10 − 0.7
IB = = = 0.3mA, IC = βF IB = 200 · 0.3 = 60 mA
R 31 kΩ
VCE = VCC − IC RRC = 24 − 60 · 0.3 = 6 V
Stranica 123 od 147

e)
IC [mA]
80
d)
60 iB = 0.3 mA
40
a)
iB = 0.15 mA
20
VCE [V]
6 12 18 24
Primjer 7.1.9.
Zadan je strujni krug s tranzistorom kao na slici dolje desno. Izlazne karakteristike tranzistora
gra£ki su prikazane na lijevoj slici. Uz zadane RD = 100 Ω, VGG = 2.2 V, VDD = 6 V odredite:
iD [mA]
D
100 vGS = 2.8 V RD
+
80 vGS = 2.6 V G
vDS iD
60 vGS = 2.4 V + −
40 vGS = 2.2 V vGS
VGG − S VDD
20 vGS = 2.0 V
2 4 6 8 10 vDS [V]
a) tip tranzistora
b) parametre radnog pravca te skicirajte pravac u mjerilu na grafu izlaznih karakteristika
tranzistora (na sliku gore lijevo)
c) gra£ki radnu to£ku i ucrtajte je na isti graf kao iz b)
d) snagu tranzistora za radnu to£ku iz c)
e) podru£je djelovanja tranzistora (npr. zapiranje ili ...) za radnu to£ku iz c).
a) n-kanalni oboga¢eni MOSFET
b)
Stranica 124 od 147

iD [mA]
100 vGS = 2.8 V
80 vGS = 2.6 V
60 vGS = 2.4 V
40 vGS = 2.2 V
20 vGS = 2.0 V
2 4 6 8 10 vDS [V]
Zbog toga ²to je struja na vratima ig = 0 A, slijedi da je napon izmeu G i S tranzistora jednak
vGS = VGG = 2.2 V.
Da bi se odredili parametri radnog pravca potrebno je postaviti 2.K.Z. za strujni krug: VDD − RD iD −
vDS = 0. Iz ove jednadºbe moºemo na¢i to£ku na apscisi (odaberemo iD = 0 A, dobivamo vDS =
VDD = 6 V) i to£ku na ordinati (odaberemo vDS = 0 V, dobivamo iD = VDD /RD = 6/100 = 0.06 A,
tj. 60 mA). Ucrtamo radni pravac izmeu tih to£aka.
c) Pogledaj graf izlaznih karakteristika tranzistora pod b). Za radni napon vGS = VGG = 2.2 V, radni
pravac sije£e krivulju vGS = 2.2 V na poloºaju: vDS = 2 V i iD = 40 mA.
d) Ptr = iD · vDS = 40 mA · 2 V = 80 mW
e) zasi¢enje.
Stranica 125 od 147

Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Ra£. poja£ala
7.2 Krugovi s ra£unskim poja£alima
Primjer 7.2.1.
U spoju prema shemi OP se napaja s ±20V. Vrijednosti otpora su Ri = 20 kΩ, Rf = 40 kΩ,
RL = 10 kΩ, VS = 5 V.
Ri Rf
+ V −
+ + +
− VS
V0 RL
a) kako se naziva spoj,

b) koliki je iznos izlaznog napona V0
c) koliko je naponsko poja£anje,
d) u kojim se granicama moºe mijenjati napon VS da poja£alo ostane izvan zasi¢enja,
e) uz VS = −5 V u kojim se granicama moºe mijenjati Rf da poja£alo ne ue u zasi¢enje?
Uputa:

Rf
−Vzas
 kada − VS < −Vzas
Ri



 R R
V0 = −
f
VS kada − Vzas < − f VS < Vzas
 R i Ri
Rf

kada −


Vzas
 VS > Vzas
Ri
a) Invertiraju¢e poja£alo
V0 Rf Rf 40
b) =− ⇒ V0 = −VS · = −5 · = −10 V
VS Ri Ri 20
V0 −10
c) = = −2
VS 5
Rf
d) −|Vzas | < V0 < |Vzas | ⇒ −|Vzas | < − VS < |Vzas |
Ri
|Vzas | · Ri Ri
> VS > − |Vzas |
Rf Rf
Stranica 126 od 147

20 · 20 20
> VS > − · 20 ⇒ 10 > VS > −10 V
40 40
e) VS = −5 V
Rf −|Vzas | |Vzas |
−|Vzas | < − VS < |Vzas | ⇒ Ri > Rf > · Ri
Rc VS VS
20 20
− · 20 > Rf > · 20
−5 −5
80 > Rf > −80 kΩ, pri £emu realizacija preko otpornika treba zadovoljavati Rf ≥ 0 slijedi ⇒
80 > Rf ≥ 0 kΩ
Primjer 7.2.2.
Neka su u spoju prema shemi R1 = 20 kΩ, R2 = 50 kΩ, R3 = 100 kΩ, Vin1 = −1 V , Vin2 =
0.5 sin(ωt) V.
R3
R1
Vin1
−
R2 V0
+
Vin2
a) kako se naziva spoj,

b) izrazite izlazni napon V0 ,
c) skicirajte ga u mjerilu,
d) do koje se vrijednosti moºe pove¢avati amplituda napona Vin2 , ako je napon napajanja
operacijskog poja£ala ±20 V ?
a) Zbrajalo (sumator)
Vin1 Vin2 V0
b) i1 + i2 = i3 ⇒ + =−
R1 R2 R3

Vin1 Vin2
V0 = −R3 +
R1 R2
100 100
V0 = − · (−1) − · (0.5 · sin(ωt)) = 5 − 2 · 0.5 sin(ωt) = 5 − sin(ωt) V
20 50
c)
Stranica 127 od 147

V0 [V]
7
6 V0 (t) = 5 − sin(ωt)
5
4
3
2
1
t
0
Vin2 (t) = 0.5 sin(ωt)
-1
Vin1 = −1
15
d) V0 = ±20 V ⇒ 5 − 2VM 1 = 20 ⇒ VM 1 = − |VM 1 | < |VM 2 |
2
25 15
5 − 2VM 2 = −20 V ⇒ VM 2 = V VM 1 = − V
2 2
VM 2
z }| {
VM 1 25
z }| { V0 (t) = 5 − 2 · (− ) sin(ωt) [V]
15 2
V0 (t) = 5 − 2 · (− ) sin(ωt) [V]
2 30
20 rezanje signala
20
10
5 10
0 t 5
0 t
-10
-10
-20
-20
Stranica 128 od 147

Primjer 7.2.3.
Neka se u spoju prema shemi OP napaja s ±20 V.
Ri Rf
+ V −
+ +
+
− VS V0 RL
a) koji je naziv spoja,

b) ako je Ri = 20 kΩ, Rf = 40 kΩ, koliki je iznos VS ako je V0 = 12 V
c) za Ri = 15 kΩ, i Rf = 45 kΩ u kojim se granicama iznosa VS ne dogaa zasi¢enje,
d) koji se najve¢i iznos poja£anja moºe posti¢i pri Rf < Ri ?
a) Neinvertiraju¢e poja£alo

V0 Rf V0 12
b) = 1+ ⇒ VS =
Rf
=
40
=4V
VS Ri
1+ 1+
Ri 20
c) −|Vzas | < V0 < |Vzas |

Rf
−|Vzas | < 1+ VS < |Vzas |
Ri

45
−20 < 1+ VS < 20
15
−20 < 4VS < 20
−5 < VS < 5 V
Rf
d) 1+ ≈ 1 + (∼ 1) ≈ 2
Ri
Stranica 129 od 147

Primjer 7.2.4.
Dokaºite da za spoj naponskog poja£ala na shemi vrijedi za naponsko poja£anje g
V0 Rm RL
g= = Av
VS Rs + Rm Rout + RL
RS Rout
+ V −
+ +
+ +
− VS Rin Vin − AV · Vin V0 RL
− −
a) Strujni krug 1

VS − i1 Rs − Vm = 0
Vin Rs
Vin VS − Rs − Vin = 0 , VS = Vin +1
Vin = i1 · Rin ⇒ i1 =  Rin Rin
Rin
Vin 1 Rin
= = (1)
VS Rs Rs + Rin
+1
Rin
b) Strujni krug 2
Av Vin − i2 Rout − V0 = 0
V0
i2 =
RL

Rout
Av Vin = V0 +1 (2)
RL

Rin Rout
(1) → (2) Av VS = V0 +1
Rs + Rin RL
V0 Rin RL
= Av · ·
Vs Rs + Rin Rout + RL
Stranica 130 od 147

Primjer 7.2.5.
i0
U spoju s idealnim operacijskim poja£alom treba odrediti izlazni napon v0 i strujno poja£anje .
is
+
− v0
+
−
+
is Rs vp +
RF = (K − 1)R1 RL
vn R1
i0
− −

Sva struja izvora prolazi kroz otpor Rs , pa su na neinvertiraju¢em i invertiraj¢uem ulazu naponi
R1 v0
vp = Rs is vn = v0 =
R1 + Rf K
Zbog virtualnog kratkog spoja ulaza operacijskog poja£ala ovi su naponi jednaki, te izlazi v0 = KRs is
v0 i0 KRs
Kako je po Ohmovom zakonu i0 = , dobiva se poja£anje Ai = =
RL is RL
Stranica 131 od 147

Primjer 7.2.6.
Navedite naziv spoja i izrazite ovisnost izlaznog napona o ulaznom za sljede¢e spojeve s idealnim
operacijskim poja£alom:
a)
vin 20 kΩ 50 kΩ
− vout
+
b)
1 µF
vin 20 kΩ
− vout
+
c)
1 µF
vin 20 kΩ
− vout
+
a) invertiraju¢e poja£alo,
Rf 50 · 103
vout = − vin = − = −2.5 vin
Rin 20 · 103
b) integrator
1 R 1 R R
vout = − vin dt = − vin dt = −50 vin dt
Rin C 20 · 103 · 10−6
c) derivator
dvin dvin dvin
vout = −Rf Cin = −20 · 103 · 10−6 = −0.02
dt dt dt
Stranica 132 od 147

Primjer 7.2.7.
Na jedan ulaz zbrajala priklju£i se harmoni£ki napon v1 , a na drugi ulaz konstantni istosmjerni
napon v2 . Ako graf prikazuje v0 (t),
v1 (t) R1 = 2 kΩ RF = 6 kΩ
v2 (t)
− vo (t)
R2 = 1 kΩ
+
vo (t) [V]
5 10 15
0 t [ms]
-2
-3
-4
-6
a) izrazite v1 (t),
b) koliki je napon v2 ,
c) kolika je frekvencija f1 ,
d) koliki efektivnu vrijednost ima v1 ,
e) kolika je maksimalna trenutna snaga na otporu R = 100 Ω na koji se priklju£i v0 (t)?

RF RF 2π 6 6
v0 = − v1 − v2 = 3 sin t − 3 = − v1 − v2 = −3v1 − 6v2
R1 R2 0.01 2 1
2π 2π
a) −3v1 = 3 sin t → v1 = −1 sin tV
0.01 0.01
3
b) −6v2 = −3 → v2 = = 0.5V
6
1
c) T = 0.01s ⇒ f= = 100Hz
T
vM 1
d) vf = √ = √ = 0.707V
2 2
v2 (−6)2
e) v0max = −6V P = = = 0.36W
R 100
Stranica 133 od 147

Primjer 7.2.8.
U strujnom krugu prema shemi operacijsko poja£alo je idealno. Naite ovisnost V0 = f (∆R).
R R + ∆R
− V0 (t)
R
+
+
V −
R

V V V0 − V
V0 = A(V+ − V− )V+ = · R = V− = V + I · R = V + R
R+R 2 2R + ∆R

V V0 − V V RV0 − RV
V0 = A −V −R =A − − =
2 2R + ∆R 2 2R + ∆R
−2RV − ∆RV − 2RV0 + 2RV ∆RV A RV0 A
=A =− −
2(2R + ∆R) 2(2R + ∆R) 2R + ∆R
RA ∆RV A
V0 + V0 = −
2R + ∆R 2(2R + ∆R)
2R + ∆R + RA ∆RV A
V0 =−
2R + ∆R 2(2R + ∆R)
∆RV A ∆RV
V0 = − = −
2(2R + ∆R + RA) 2R ∆R
+ +R ·2
A A
∆R
za | A = ∞ |⇒ V0 = − V
2·R
Provjera:
V0 = A · (V+ − V− )
V V0 − V −∆R · V − 2R · V0
V+ − V− = −V −R· =
2 2R + ∆R 2(2R + ∆R)
ako je A → ∞ onda
−∆R · V − 2R · V0
V+ − V− → 0 ⇒ =0
2 · (2R + ∆R)
∆R · V
−∆R · V − 2R · V0 = 0 ⇒ V0 = −
2R
Stranica 134 od 147

Poglavlje 8
Elektromagnetizam, karakteristike
motora
135
Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Elektromagnetizam
8.1 Elektromagnetizam
Primjer 8.1.1.
U zatvorenoj feromagnetskoj jezgri srednje duljine 0.3 m na koju je namotano 500 namota postiºe
se maksimalna indukcija 1.5 T kad se na zavojnicu priklju£i napon 220 V/50 Hz. Ako se svi gubici
zanemaruju,
B [T]
1.5
1
0.5
H
1000 2000 [A/m]
a) koliki je presjek jezgre,

b) koliki je tjemeni iznos struje kroz zavojnicu,
c) koliki je relativni premeabilitet materijala jezgre s B = f (H) prema grafu?

√
EM 220 2
a) EM = N ωΦM = N ωBM A =⇒ A = = = 13 cm2
N ωBM 500 · 2π · 50 · 1.5
HM l 1000 · 0.3
b) Iz I M N = HM l slijedi IM = = = 0.6 A
N 500
B 1.5
c) µr = = = 1194
µ0 H 0.4π · 10−6 · 103
Primjer 8.1.2.
Bakrenim vodi£em ( ρ = 0.0175 Ωmmm ), radijusa 2 mm te£e struja I

2
Na polovici radijusa jakost magnetskog polja iznosi 1000 A/m.
a) kolika je jakost magnetskog polja na udaljenosti 50 cm od osi vodi£a?

b) kolika je jakost elektri£nog polja u vodi£u?
A
a) H1 (r1 = 1 mm) = 1000
m
R0 = 2 mm
Stranica 136 od 147

I · r1
H1 = , r 1 ≤ R0
2πR02
R0 I
H1 (r1 = )= =⇒ I = H1 · 4πR0
2 4πR0
I
b) H2 (r2 = 50 cm) = , r2 ≥ R0
2πr2
H1 4πR0 A
H2 = =8
2πr2 m
V l·ρ
c) E= , V = I · R, R =
l A
V I ·R I l·ρ I ·ρ H1 · 4πR0 · ρ
E= = = · = =
l l l A A R02 π
1000 · 4 · 2 · 10−3 · 0.0175 V
E= = 0.035
22 m
Primjer 8.1.3.
Zatvoreni se magnetski krug sastoji od dva dijela razli£itih materijala. Dio 1 je srednje duºine
magn. silnica 20 cm, presjeka 4 cm2 , rel. permeabilnosti 2000, a dio 2 srednje duºine 5 cm,
presjeka 4 cm2 i relativne permeabilnosti 200.
a) Kolika struja treba te£i kroz 600 namota uzbudne zavojnice tog magnetskog kruga, ako u
dijelu 2 treba postojati indukcija 0.3 T?
b) Koliki je magnetski otpor tog kruga?
a) l1 = 20cm, A1 = 4cm2 , µr1 = 2000
l2 = 5cm, A1 = 4 cm2 , µr2 = 200
N = 600
B2 = 0.3T
MMS NI
φ= =
Rm 1 l1 1 l2
· + ·
µ1 A1 µ2 A2
| {z } | {z }
Rm1 Rm2
NI B2 A2
φ = B2 · A2 =⇒ B2 · A2 = =⇒ I = (Rm1 + Rm2 )
Rm1 + Rm2 N
l1 l1 20 · 10−2 A
Rm1 = = = −7 −4 = 1.99 · 105
µ1 A1 µ0 µr1 A1 4π · 10 · 2000 · 4 · 10 Vs
Stranica 137 od 147

l2 l2 5 · 10−2 5 A
Rm2 = = = −7 −4 = 4.973 · 10 V
µ2 A2 µ0 µr2 A2 4π · 10 · 200 · 4 · 10 S
0.3 · 4 · 10−4
I= (1.99 + 4.973) · 105 = 0.139 A
600
A
b) Rm = Rm1 + Rm2 = 6.972 · 105
Vs
Primjer 8.1.4.
Zra£na zavojnica s L = 10 mH i R = 10 Ω sadrºi magnetsku energiju od 0.1 J.
a) kolika istosmjerna konstantna struja te£e zavojnicom,

b) nakon kojeg vremena iza kratkog spajanja zavojnice struja pada na stoti dio iznosa iz a),
c) koliku magnetsku energiju jo² tada sadrºi zavojnica?

r r
L · I2 2W 2 · 0.1
a) W = =⇒ I = = = 4.47A
2 L 10 · 10−3
I
b) I1 = = 44.7 mA
100
I0 = I = 4.47 A

t i (t) L i (t)
i(t) = I0 e τ =⇒ t = −τ ln =− ln
I0 R I0
10−2

L I1
t (I1 ) = − ln ln (0.01) = 4.6 ms
=−
R I010
2
L · I12 10−2 · 44.72 · 10−3
c) W = = = 10−5 J
2 2
Primjer 8.1.5.
Kroz 800 namota namotanih na nemagneti£no tijelo oblika torusa srednje duºine 0.25 m i presjeka
50 cm2 te£e struja I = 10 A.
a) Koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici,

b) koliki je induktivitet zavojnice,
c) koliku magnetsku energiju sadrºi zavojnica,
d) ako je otpor zavojnice 10 Ω, koliko vremena treba da nakon kratkog spajanja zavojnice
struja kroz nju padne na polovicu.
Stranica 138 od 147

a) N = 800, l = 0.25m, A = 50cm2 , I = 10A
N ·I 800 · 10 A
H= = = 32
l 0.25 mm
2
µ · N2 · A 4π · 10−7 · 8002 · 50 · 10−2
b) L= = = 16.1mH
l 0.25
L · I2 16.1 · 10−3 · 102
c) W = = = 0.81J
2 2
t
− L
d) i (t) = I · e τ ,
τ=
 R
I
16.1 · 10−3

I L 2 L
t = − ln   = − ln (0.5) = − ln (0.5) = 1.1ms
2 R I R 10
Primjer 8.1.6.
Maksimalna indukcija 1.2 T dopu²ta se u toroidnoj jezgri srednje duljine 0.3 m na koju je namotano
500 namota. Zavojnica se priklju£i na 220 V/50 Hz. Pri zanemarivim gubicima:
a) koliki je presjek jezgre,
A
b) ako je pri maksimalnoj indukciji u jezgri iznos magnetskog polja 1000 , kolika maksimalna
m
struja te£e zavojnicom,
c) koliki je relativni permeabilitet jezgre?
a) Bm = 1.2 T, l = 0.3 m, N = 500, Vs = 220 V, fs = 50 Hz

dφ dφ
e = −N , φ = φm cos(ωt), = −ωφm sin(ωt)
dt dt
EM sin(ωt) = −N · (−ωφm sin(ωt))

EM = N · ω · φm
√
φm EM 200 2
A= = = = 16.5 cm2
Bm N ωBm 500 · 2π · 50 · 1.2
A
b) Hm = 1000
m
N · im Hm · l 1000 · 0.3
Hm = ⇒ im = = = 0.6 A
l N 500
c) Bm = µ0 µr Hm
Bm 1.2
µr = = = 955
µ0 Hm 4π · 10−7 · 1000
Stranica 139 od 147

Primjer 8.1.7.
Kroz bakreni prsten promjera 10 cm i presjeka 1 mm2 prolazi magnetsko polje s promjenjivom
indukcijom B = 1 − e−t .
Kolika je struja u prstenu u trenutku t=2.5 s?

B = 1 − e−t T
D = 10 cm
Ωmm2
Ap = 1 mm2 , ρ = 0.0175
m
D2 π
e dφ 1 A dB dB
i= =− · =− =− 4
R dt R R dt ρ · Dπ dt
Ap
D · Ap dB D · Ap d
i=− · =− · (1 − e−t )
4ρ dt 4ρ dt
DAp −t
i=− e
4ρ
0.1 · 1 −2.5
i(t = 2.5s) = − e = −0.1173 A
4 · 0.0175
Primjer 8.1.8.
Izra£unajte kutnu brzinu i broj okretaja u minuti svitka u kojemu se inducira harmoni£ki napon
frekvencije 50 Hz kad rotira u homogenom magnetskom polju.

rad
ω = 2πf = 2π · 50 = 314
h s i s
n = 50 s−1 · 60 = 3000 min−1

min
Primjer 8.1.9.
Prikaºite dijagramom kako se vremenski mijenja napon induciran u svitku od 60 namota povr²ine
0.2 m2 koji se u magnetskom polju indukcije 0.8 T okre¢e 1000 puta u minuti.

dφ d d
e = −N = −N (B · A · cos(α)) = −N BA (cos(α))
dt dt dt
dα
e = N BA sin(α) · = N BAω · sin(α)
dt
|{z}
ω
e = N BAω sin(ωt) V
Stranica 140 od 147

1000 100 rad

ω = 2πf = 2π · = π
60 3 s

100 100
e = 60 · 0.8 · 0.2 · π · sin π·t
3 3
e = 1005 sin(104.7 · t) V
2π
T = = 0.06 s
ω
e [V]
1005
0 t [s]
0.03 0.06
−1005
Primjer 8.1.10.
Na feromagnetsku jezgru magnetskog kruga konstantnog presjeka i srednje duljine magnetskih
silnica l namotane su zavojnice s N1 i N2 namota. Iz izvora konstantne struje kroz zavojnicu s
N1 namota pusti se struja I1 i postigne indukcija B1 .
a) Nacrtajte pripadnu shemu,

b) izrazite relativni permeabilitet magnetskog kruga pomo¢u zadanih veli£ina,
c) ako se dodatno kroz zavojnicu N2 pusti struja I2 , kolika ¢e biti nova indukcija?
a)
I1
N1 N2
b) I1 N1 = H1 l
B1
H1 =
µ0 µr
B1 l B1 l
I1 N1 = ⇒ µr =
µ0 µr µ0 · I1 · N1
Stranica 141 od 147

B
c) H · l = I1 N1 ± I2 N2 , B = µ · H = µ0 µr H ⇒ H =
µ0 µr
B·l
= I1 N1 ± I2 N2
µ0 µr
I1 N1 ± I2 N2
B= · µ0 µr = B1 ± B2
l
Primjer 8.1.11.
Na toroidnu jezgru od feromagnetskog materijala prema slici namotana je zavojnica. Krivulja
magnetiziranja zadana je grafom. Treba na¢i:
B [T]
l = 0.5 m
R
1.5
20 V
1.0
N = 1000 0.5
A = 100 cm 2 A
H
1000 2000 m
a) koliki je iznos magnetske indukcije B i toka Φ u jezgri ako je R = 80 Ω,

b) koliki bi trebao biti R da tok u jezgri bude 15 mWb,
c) koliki treba biti R da bi se odrºao magnetski tok od 15 mWb ako se u jezgri na£ini raspor
²irine δ =1 mm. Pretpostavlja se da je indukcija u zra£nom rasporu ista kao u jezgri.

V 20 I ·N 0.25 · 1000 A
a) Ra = 80Ω, I = = = 0.25 A, H = = = 500
Ra 80 l 0.5 m
Iz grafa: Ba = 0.5 T
Φa = Ba · A = 0.5 · 10−2 = 5 mWb
Φb 15 · 10−3
b) za Φb = 15 mWb → Bb = = = 1.5 T
A 10−2
A l · Hb 0.5 · 2000
Iz grafa: Hb = 2000 → Ib = = =1 A
m N 1000
V 20
Rb = = = 20 Ω
Ib 1
c) Φc = Φb = 15 mWb, Bc = Bb = 1.5 T, δ = 1 mm
X Bc Bc Bc
Ic · N = Hi · li = lz + δ = Hb · lz + δ
i
µz µ0 µ0
Bc 1.5
Hb · lz + δ 2000 · 0.5 + · 10−3
µ0 0.4π · 10−6
Ic = = = 2.19 A
N 1000
Stranica 142 od 147

V 20
Rc = = = 9.13 Ω
Ic 2.19
Stranica 143 od 147

Essert, Grilec, ili¢ : Zbirka zadataka iz Elektrotehnike Motori
8.2 Motori
Primjer 8.2.1.
Kad se nezavisno uzbueni istosmjerni motor priklju£i na istosmjerni izvor 200 V i mehani£ki
optereti, armaturom te£e struja 10 A, a broj okretaja iznosi 50 rad/sek. Otpor armature iznosi
0.4 Ω. Mehani£ki gubici, gubici u £etkicama i ºeljezu, te utjecaj reakcije armature zanemaruju se.
a) Koliki moment razvija motor?
b) Koliki bi broj okretaja imao ovaj motor bez optere¢enja (vrijedi KE = KM )?
c) Koliki je potezni moment ovog motora kad se priklju£i na 200 V?
d) to bi se dogaalo s motorom kad bi se uzbudna struja po£ela smanjivati?
e) Koliki bi bio napon na stezaljkama motora ako bi se pri nepromijenjenom broju okretaja i
pri istoj armaturnoj struji koristio kao generator?
a) Pel = Pg + Prot
Pg = I 2 RA = 102 · 0.4 = 40 W
Pel = V IA = 200 · 10 = 2000 W
Prot = Pel − Pg = 2000 − 40 = 1960 W
Prot 1960
M= = = 39.2 Nm
ω 50
E
b) ω0 = , E = V = 200V, jer je IA = 0
KE φ
M 39.2 Nm
M = KM φIA → KM φ = = = 39.2 = KE φ
IA 10 A
200 rad
ω0 = = 51.02
3.92 s
V 200
c) Mp = KM φIK , IK = = = 500 A
RA 0.4
MP = 3.92 · 500 = 1960 Nm
d) Prema E = KE φω porasti ¢e ω da se odrºi isti E

e) motor: E = V − I · RA = 200 − 10 · 0.4 = 196 V
generator: V = E − I · RA = 196 − 10 · 0.4 = 192 V
Stranica 144 od 147

Primjer 8.2.2.
Trofazni asinkroni motor s vanjskom karakteristikom prema slici priklju£uje se na trofaznu mreºu
380 V, 50 Hz.
M [Nm]
50
40
30
20
10
n
500 1000 1500 [min−1 ]
a) koliko pari polova i koliko polova ima taj motor,

b) koliki su iznosi poteznog i prekretnog momenta i na kojim iznosima klizanja,
c) ako se moment optere¢enja moºe izraziti s Mt = 0.01n, a linearni dio karakteristike motora
s M = −0.3n + 450,(M u Nm, n u min−1 ), kolika je brzina vrtnje i koliko iznosi klizanje u
stacionarnom pogonu (tada je Mt = M ),
d) kolika je tada snaga motora,
e) ako se zanemare svi gubici i pretpostavi cos ϕ = 0.75, koliku struju uzima tada motor iz
mreºe?
60f
a) Iz grafa: ns = 1500 min−1 , iz p = izlazi p = 2, a broj polova iznosi 4.
ns
b) Iz grafa: MP = 20 N m, a Mpr = 50 N m. Pripadne brzine su np = 0 min−1 i npr = 1125 min−1 , te su

n −n 1500 − 1125
prema s = s pripadna klizanja sp = 1 i spr = = 0.25.
ns 1500
c) Mt = M ⇒ 0.01n = −0.3n + 450 ⇒ n = 1451.6 min−1 , a pripadno klizanje s = 0.032.
2πn
d) Iz P = ωM , ω = , M = 0.01n proizlazi P = 2206.6 W.
60
√
e) Iz P = 3 · V I cos ϕ proizlazi I = 4.47 A.
Stranica 145 od 147

Primjer 8.2.3.
M
C
Mc
B
Mc A
D
2
E
0 ns ns n
2
a) Kojoj vrsti motora pripada nacrtana karakteristika, koje su dvije osnovne izvedbe tog motora
i treba li taj motor priklju£iti na istosmjerni ili izmjeni£ni izvor,
b) denirajte pojam klizanje i napi²ite matemati£ki model,
c) kojoj to£ki karakteristike pripada potezni moment, a kojoj prekretni moment,
d) kako se naziva stanje motora kada radi u to£ki E,
e) koje su to£ke grani£ne za podru£je zaleta,
f) u kojem podru£ju karakteristike ovaj motor normalno radi,
g) ²to se dogaa kad se u stacionarnom radu motora pove¢a moment tereta,
h) kolikim momentom ubrzanja kre¢e ovaj motor iz mirovanja, ako je optere¢en konstantnim
Mc
momentom tereta ,
2
i) za²to ovaj motor ima u pokretanju najve¢u struju,
j) u £emu bi se razlikovao motor kojem pripada izvu£ena karakteristika od motora kojem
pripada crtkana karakteristika ako su iste vrste i grae?
a) asinkroni sustav, kavezni i kolutni, izmjeni£ni

ns − n
b) omjer razlike sinkrone brzine i brzine rotora prema sinkronoj brzini s = .
ns
c) potezni M(A), prekretni M(C),
d) sinkronizam,
e) A-C,
f) podru£ju C-E,
g) radna to£ka pomakne se prema C, ²to zna£i da se brzina smanji (neznatno)
Stranica 146 od 147

Mc
h) Mu = M (A) − ,
2
dφ
i) inducirani je napon rotora najve¢i zbog najve¢eg , struja sekundara je najve¢a pa je i primarna
dt
najve¢a,
j) crtkanu karakteristiku dao bi motor s ve¢im otporom rotorskog namota (ili kaveza).
Stranica 147 od 147

02 Zbirka Zadataka Elektrotehnika

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

02 Zbirka Zadataka Elektrotehnika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Essert, Grilec, ili¢ :

Zbirka zadataka iz Elektrotehnike

zadaci za auditorne vjeºbe i pripremu ispita

1 Matlab: Elektrotehnika srednjo²kolske zike (EiM) 5

2 Analiza strujnih krugova 15

3 Diferencijalne jednadºbe, prijelazne pojave 53

4 Varijable stanja, RL, RC, RLC, Trofazni sustavi 75

5 Filtri i frekvencijska analiza 91

6 Fizika poluvodi£a, diode 99

7 Tranzistori, ra£unsko poja£alo 113

8 Elektromagnetizam, karakteristike motora 135

Matlab: Elektrotehnika srednjo²kolske

1.1 Osnove Elektrotehnike

r = 10−15 : 2 · 10−16 : 10−14 [m],

k = 8.99 · 109 [Nm2 /C2 ],

q1 = q2 = 1.6 · 10−19 [C],

Rje²enje primjera 1.1.1

• Objasniti vektorsko polje r

• Prikaz brojeva eksponentskom notacijom

• Zna£enje to£ke-zarez na kraju izraza

• Hadamard-ove operacije nad matricama (testirati s i bez to£ke)

gdje su R vrijednost otpora, I vrijednosti struje, V vrijednosti napona a P vrijednosti

Rje²enje primjera 1.1.2

Napi²ite programski kôd za ra£unanje kompleksnog broja Zrec (u pravokutnim koordinatama)

Rje²enje primjera 1.1.3

% Ova skripta racuna kompleksan broj Z i predstavlja ga u

Rje²enje primjera 1.1.4

• Objasniti deniranje funkcije (function)

• Spremanje funkcije pod kojim nazivom (ekv_otpor)

• Objasniti ulazni argument r (vektor)

Rje²enje primjera 1.1.5

Rje²enje primjera 1.1.6

% dva harmonijska signala m(t) i c(t)

• Objasniti funkciju subplot()

Analiza strujnih krugova

2.1 Istosmjerna analiza, metode £vori²ta i petlji, KZ

Rje²enje primjera 2.1.1

Rje²enje primjera 2.1.2

Rje²enje primjera 2.1.3

a) VR2 = VB0 = IR2 = 2.57 · 8 = 20.56V

Na naponski izvor unutarnjeg otpora Ru = 3Ω spojen je djelitelj napona (potenciometar) otpora

Rje²enje primjera 2.1.4

Rac = R − Rcb = 100 − 40 = 60Ω

d) E = IRu + IRac + Ucb = 3.3 · 3 + 3.3 · 60 + 12 = 219.9V

e) Ho¢e, struja se smanjuje, jer se ukupni otpor pove¢ava.

Rje²enje primjera 2.1.5

b) Vvoltmetra = 9.5 · Ia = 9.5 · 1 = 9.5V

e) Ne te£e struja, jer voltmetar ima beskona£an otpor.

Rje²enje primjera 2.1.6

c) to je strujni, naponom upravljanji izvor, koji odgovara tranzistoru

Zadatak 2.1.1 Zadan je strujni krug prema shemi:

a) ia = −1A, b) A = 3 AA , c) Pnez = 12W, Pzav = 84W, d) P14Ω = 56W, e) I = − 12

Odredite (uz pretpostavku da su izvori i instrumenti idealni):

Rje²enje primjera 2.1.7

b) V2Ω = (i1 − i2 ) · 2 = (−2 + 0.75) · 2 = −2.5V

Rje²enje primjera 2.1.8

c) 0 W jer je struja kroz otpornik jednaka 0 A

a) Koliku struju mjeri ampermetar (obratite pozornost na predznake)?

Rje²enje primjera 2.1.9

a) Ia = −8/2 = −4A (dvije grane jednakog otpora)

c) Iamp = (−12) · 4 = −48A

a) struju naponskog 10 V izvora IS (koja se koristi u naponskom zavisnom izvoru)

Rje²enje primjera 2.1.10

Essert, Grilec, ili¢ :

1 Matlab: Elektrotehnika srednjo²kolske zike (EiM) 5

• Objasniti deniranje funkcije (function)

a sreivanjem gornjih jednadºbi