[IZNENAĐUJUĆI UČINAK OKSITOCINA NA OVISNOST O KOKAINU]

Istraživački tim s Medicinskog sveučilišta u Južnoj Karolini (MUSC) objavio je u

časopisu Psychopharmacology da je oksitocin različito učinkovit u liječenju
ovisnika o kokainu koji imaju povijest traume u djetinjstvu, ovisno o kojem je
spolu riječ.
Pokazalo se da oksitocin ima terapijski učinak kod ovisnosti, na način da smanjuje
žudnju koja može rezultirati recidivom, a istovremeno smanjuje moždanu aktivnost
udruženu sa stresom. Unatoč prethodnim istraživanjima koja govore o terapeutskom
potencijalu oksitocina, još nije poznato kako oksitocin utječe na žudnju ukoliko je
u vidokrugu pribor za uzimanje kokaina i kakve su spolne razlike.
Da bismo razumjeli ulogu oksitocina u ovisnosti, važno je razumjeti promjene koje
se mogu dogoditi u mozgu kao odgovor na okolišne čimbenike. Izuzetno traumatični
događaji poput traume u djetinjstvu mogu dovesti do posttraumatskog stresnog
poremećaja, što može promijeniti neuronske veze unutar mozga. Ovisnost može dovesti
i do promjena u moždanim konekcijama, a područja koja se mijenjaju traumom i
ovisnošću mogu se preklapati.
Amigdala, regija u mozgu koja doživljava ove promjene, bogata je oksitocinskim
receptorima i može postati hiperreaktivna kao odgovor na stres. Iako se pokazalo da
oksitocin smanjuje aktivnost amigdale kao odgovor na stresnu reakciju, manje je
poznato kako oksitocin može utjecati na žudnju za kokainom kod ovisnika.
Kako bi testirali odgovor na žudnju, MR-om je snimano 67 sudionika dok su gledali
slike pribora za uzimanje droge uz slike više svjetovnih predmeta. Pregled slika s
priborom za drogu doveo je do "osvjetljenja" amigdale kod muških ovisnika, što je
povezano s porastom žudnje za kokainom. Sudionici su potom dobili oksitocin ili
placebo, a mjeren je učinak na amigdalu.
Kod muškaraca s poviješću traume, odgovor je bio predvidljiv. Oksitocin je smanjio
aktivnost unutar amigdale, kao i žudnju koju su pojedinci osjećali zbog kokaina,
što je u skladu s prethodnim studijama koje su pokazale terapeutski učinak hormona.
Iznenađujuće, to nije vrijedilo za žene s poviješću traume. Dok su amigdala muških
ovisnika o kokainu postala vrlo aktivna kao odgovor na vizualne znakove droge, žene
ovisnice o kokainu s poviješću traume pokazale su malu aktivnost.
"Kad su žene s traumom gledale pribor za kokain na placebu, za početak nisu imale
snažan odgovor, što je bilo iznenađujuće", kaže Joseph. "Zapravo, liječenje
oksitocinom dovelo je do pojačanog i pogoršanog odgovora u mozgu na pribor za
droge."
Povijesno gledano, žene ovisne o kokainu imaju lošije rezultate liječenja od
muškaraca. Ova studija jasno ukazuje na potrebu da se posebno izdvoje traume
izazvane promjenama u mozgu, da se istraži kako se one razlikuju po spolu kako
bismo bolje razumjeli kako utječu na ovisnost. Liječenje žena s poviješću traume u
djetinjstvu oksitocinom može povećati aktivnost amigdale i žudnju, što potencijalno
dovodi do veće učestalosti recidiva.
"Iako više muškaraca koristi kokain, on uistinu ima razornije učinke na žene u
recidivu i one su mnogo osjetljivije na kokain", kaže Joseph.
Joseph vidi nekoliko uvjerljivih objašnjenja za iznenađujuće rezultate studije da
je spol važan kada je u pitanju odgovor ovisnika o kokainu s poviješću traume na
liječenje oksitocinom. Muškarci su možda osjetljiviji na vizualne znakove pribora
za uzimanje droga i žudnju koju oni izazivaju. Suprotno tome, žene su možda
osjetljivije na znakove „povezane sa stresom“, poput vizuala koji se odnose na
prošle traume, koji bi mogli povećati odgovor amigdale. Alternativno, žene bi u
amigdali mogli imati pojačani odgovor na stres i žudnju kao rezultat promjena koje
bi se mogle dogoditi kao odgovor na početnu hiperreaktivnost izazvanu traumom.
Međutim, kako je ova studija gledala samo na znakove droge i reakciju na žudnju,
ove se hipoteze moraju vrednovati u budućim studijama.
Postojeće terapije za ovisnost možda nisu razvijene da prate kako spol utječe na
reakciju na liječenje, što djelomično objašnjava veću stopu neuspjeha u liječenju
kod žena. Bolje razumijevanje zamršenosti traume, ovisnosti i spolnih razlika moglo
bi pomaknuti istraživače korak bliže prema pronalaženju učinkovite i
personalizirane terapije za svakoga.
"Potraga za lijekom za liječenje ovisnosti o kokainu do danas nije bila uspješna",
kaže Brady. "Istraživanje podskupina pojedinaca, poput osoba s traumom u
djetinjstvu, i lijekova s novim mehanizmom djelovanja, poput oksitocina, ključan su
za korak naprijed."