Sveučilište

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Kolegij: Hrvatski jezik II

Jednostavne rečenice
Seminarski rad

Profesor: Student:

svibanj 2011.
 Sadržaj

1. Uvod…………………………………………………………………...………….……3
2. Rečenica………………………………………………………………………….…….4
3. Podjela rečenica………………………………………………………………………..4
4. Jednostavna rečenica…………………………………………………………………...5
5. Rečenični dijelovi…………………………………………………………………...…6
6. Zaključak……………………………………………………………………………….7
Literatura…………………………………………………………………………………...8

2
 1. Uvod

Rečenice koje nisu polazište sklapanju i u diskurz se povezuju nesklopljeno zovu se

jednostavne rečenice. Jednostavne se rečenice svojom strukturom sastoje samo od
dijelova osnovnoga gramatičkog ustrojstva: ili samo od predikata, ili od subjekta i
predikata, ili od subjekta i predikata kojima su pridodani priložna oznaka i objekt.

Takve su:

Svitalo je. (S. Novak)

Umirih se. (V. Nazor)
Dječak ušuti. (P. Šegedin)
Prosto zrakom ptica leti. (D. Demeter)
Nekoć je na otoku biosamostan. (A. Šoljan)
Voda zabrunda na rešou. (R. Marinković)
Žetva preobrazi ženu. (M. Peić)
Nijagara te vabi sebi iz dubina. (A.Tresić Pavičić)

3
 2. Rečenica

Rečenica je osnovna sintaktička jedinica. Najčešće se definira kao skup riječi kojim se izriče
obavijest odnosno je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu
obavijest.Rečenica je jezična jedinica koja ima značenje i čije je gramatičko ustrojstvo
potpuno.

Nauk koji proučava rečenicu zove se sintaksa (grč. Syntaksis=sređivanje)

Realizacija rečenice u govoru naziva se iskaz. Iskaz se koristi u komunikaciji, odnosno u

konkretnim situacijama. Zbog toga on ima smisao, a gramatičko mu ustrojstvo ne mora biti
potpuno jer smisao može biti sadržan u kontekstu.

Rečenica je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo neku cjelovitu obavijest.
Svojstva rečenice su :

 Članjivost - može se rastavljati na sastavne djelove

 Modalnost - prenosi obavijest o vremenu i načinu zbivanja radnje

 Ciljna usmjerenost (priopćajna svrha) - govori što izražava rečenica

 Obavijesnost - sastoji se od dijela koji sadrži novu obavijest (rema) i dijela koji govori
nešto već poznato (tema)

Rečenica se sastoji od rečeničnih djelova dakle članova rečeničnog ustrojstva, a to su:

subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija.

3. Podjela rečenica

Postoje dva načina podjele rečenica. Prva, jednostavnija je po priopćajnoj svrsi, na upitne,
usklične i izjavne, ovisno o tome izražavaju li neko pitanje, naredbu (ili iznenađenje, uzvik
itd) ili neku izjavu.

Druga podjela je s obzirom na sastav na:

1. Jednostavne rečenice - imaju samo jedan predikat. One se dalje dijele na:

a) Neproširene rečenice su rečenice koje imaju samo subjekt i predikat.

Npr. Ante čita.

Kiša pada.
Josip spava.

4
b) Proširene rečenice su rečenice koje imaju subjekt, predikat i dodatke (druge rečenične
djelove).

npr. Ante čita knjigu.

2. Složene rečenice – to su rečenice koje imaju dva ili više predikata.

One se dijele na:

a) Nezavisno složene rečenice koje se sastoje od dvije ili više jednostavnih rečenica koje
mogu stajati zasebno.

b) Zavisno složene rečenice koje se sastoje od dvije ili više jednostavnih rečenica koje ne
mogu stajati zasebno. Jedna od njih je glavna rečenica koja može stajati samostalno, dok su
druge zavisne, te rečenice ne mogu stajati samostalno,one proširuju glavnu rečenicu.

4. Jednostavna rečenica

Osnovno ustrojstvo rečenice tvore predikat, subjekt, objekt i priložne oznake. Rečenica ne
mora uvijek sadržavati sve dijelove rečeničnog ustrojstva.

Rečenica u kojoj se osnovno rečenično ustrojstvo pojavljuje samo jedanput zove se

jednostavna rečenica.

Npr. Gori.
Ide vlak.
Knjiga je napisana.

Jednostavna rečenica u kojoj se ni subjekt ni predikat ne pojavljuju s dopunom zove se

neproširena rečenica.

Npr. Krov titra.

Krov – subjekt, titra - predikat

Rečenica u kojoj se bilo predikat, bilo subjekt pojavljuje s kojom dopunom zove se proširena
rečenica.

Npr. Njegova prijateljica Maja voli cvijeće.

Njegova prijateljica - dopune subjektu, Maja – subjekt, voli – predikat, cvijeće – dopuna
predikata

5
U proširenoj rečenici može biti više atributa, i može biti više raznovrsnih glagolskih dopuna:
objekt + priložna oznaka, priložna oznaka vremena + priložna oznaka mjesta, priložna oznaka
vremena + priložna oznaka načina itd.

U jednostavne rečenice ubrajamo i slijedeće rečenice:

Rečenice s neizrečenim subjektom, u kojima subjekt nije izrečen.

Npr. Stoji na prozoru. (On)

Besubjektne rečenice su rečenice koje nemaju subjekt. U besubjektnim rečenicama glagol je

uvijek u 3. licu jednine , a često ima česticu se. U rečenici s neizrečenim subjektom subjekt se
prepoznaje iz glagolske osobe , a u besubjektnoj se ne može prepoznati. Ni rečenica s
neizrečenim subjektom ni besubjektna rečenica nema riječ u službi subjekta.

Npr. Mir posvuda.

Neoglagoljene ili krnje rečenice su rečenice s neizrečenim predikatom. Značenje razumijemo

iz govorne situacije, a njima se služimo kada je glagol poznat iz prethodne rečenice u kojima
nema glagola.

Npr. Dobra večer! Laku noć! U pomoć! Opet onaj tvoj zvižduk s Bukovca.

Rečenice s više istovrsnih dijelova.

Npr. Svirao si violinu. Svirao si glasovir. = Svirao si violinu i glasovir.

5. Rečenični dijelovi

Rečenica je dakle niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest.
Rečenica se sastoji od rečeničnih dijelova (članova rečeničnog ustrojstva), a to su:

Subjekt je vršitelj predikatne radnje.

Predikat je temeljni rečenični dio koji otvara mjesto ostalim rečeničnim dijelovima.
Objekt je predmet glagolske radnje.
Priložna oznaka označava okolnost glagolske radnje.
Atribut i apozicija su dopune imenici.

6
 6. Zaključak

Rečenicu sa jednim predikatom nazivamo jednostavna rečenica. Rečenica koja se sastoji samo
od temeljnih rečeničnih dijelova, subjekta i predikata, naziva se jednostavna neproširena
rečenica. Rečenica je neproširena i kada se sastoji i samo od predikata. Subjekt i predikat
uvijek se slažu u glagolskoj osobi. To je slaganje temeljni rečenični odnos. Iz glagolske osobe
prepoznaje se subjekt, ako je subjekt imenica, može se zamijeniti osobnom zamjenicom.
Jednostavne rečenice s dopunama nazivamo jednostavne proširene rečenice. Dopune su
dodatci temeljnim rečeničnim dijelovima subjektu i predikatu.

7
Literatura:

1. Težak, S., Babić, S. „Gramatika hrvatskoga jezika“ Zagreb, Školska knjiga, 1996.
2. Silić, J., Pranjković, I. „Gramatika hrvatskoga jezika“ Zagreb, Školska knjiga, 2005.
3. Rihtarić, A. i dr. “Hrvatski ja volim 7“ Zagreb, Profil International, 2009.
4. Barić, E. i dr. „Hrvatska gramatika“ Zagreb, Školska knjiga 1997.
5. http://www.hrvatskijezik.eu/?q=node/109