DRUGO POGLAVLJE TEFSIRA

NASTANAK I RAZVOJ TEFSIRA

Tefsir u vrijeme Poslanika a.s.

Od momenta kada je Allah dž.š. naredio svome Poslaniku da javno obznani ono što mu se objavljuje,
te da javno pozove u Islam, ni trena se nije dvoumio u tome te je sve ljude javno pozvao u Islam.
Vjernici koji su se odazvali tom pozivu i primili Islam okrenuli su se istinskom čitanju i izučavanju
Kur'ana. Zbog tog cilja su se okupljali u kući Erkama ibn ebi Erkama. Prirodno su poznavali arapski
jezik pa im je to uveliko pomoglo da shvate i razume Kur'an. Ni oni nisu bili svi na istom stepenju
znanja i poimanja pa bi jedni druge preispitivali kada im je nešto bilo nejasno. Poslanik a.s. bi
objašnjavao Kur'an onda kada bi za to bilo potrebe. Neki ajeti su mogli biti shvaćeni tek nakon
objašnjenja Poslanika a.s., kao što je npr. Način klanjanja namaza, iznos zekata, propsi hadždža itd.
Iz svega ovoga se vidi da je tefsir nastao i počeo već od prvih dana Islama, kroz iščitavanja i
tumačenja ajeta od strane Poslanika a.s. i ashaba.

Tefsir u vrijeme ashaba

Ashabi r.a. su se bavili tefsirom usmenim putem. Nije poznato da su zapisivali tefsir niti je nešto
ostalo zapisano od tefsira iz doba ashaba. Ashabi su nepoznata značenja Kur'ana tražili pomoću
poznavanja arapskog jezika, iskustva u razumijevanju Kur'ana kojeg su stekli od samog Poslanika a.s. i
intelektualnih sposobnosti koje su posjedovali.
Razlozi zbog kojih ashabi nisu pisali tefsir su:
1) Većina njih je bila nepismena, tj nisu znali ni čitati ni pisati
2) Sredstva edukacije većinom su im bila nedostupna
3) Sam Poslanik a.s. im je zabranjivao da pišu bilo šta osim Kur'ana.

Ashabi r.a. su pamtili tefsir kao što su pamtili i Kur'an. Ibn Mes'ud kaže: „Kada bi neko od nas naučio
10 ajeta, ne bi učio druge sve dok im ne bi zapamtio značenja i primjenio ih u praksi.“
Ovakvih predaja je mnogo, a sve one dokazuju da se ashabi r.a. nisu zadovoljavali samo pamćenjem
Kur'ana, već su pamtili i značenja ajeta i sve discipline neophodne da se razumije i shvati Allahova
poruka.
Najpoznatiji mufessiri ashabi su bili: Četvorica halifa, Ibn Me'ud, Ibn Abbas, Ubejj ibn K'ab, Zejd ibn
Sabit, Ebu Musa El Eš'ari, Abdullah ibn Zubejr, Enes ibn Malik, Abdullah ibn Omer, Džabir ibn
Abdullah, Abdullah ibn Amr ibn As, Aiša r.a. ...

Tefsir ashaba ima svoju posebnu vrijednost koju ne treba posebno isticati. Većina islamskih učenjaka
smatra da tefsir ashaba ima status merfu hadisa, ako se odnosi na povode Objave i na ono što se ne
može razumom pojmiti (gajb). Međutim, što se tiče njihova tefsira koji se razumom može shvatiti,
smatra se da ima status mevkuf hadisa, osim ako se ne pripiše Poslaniku a.s.
Neki učenjaci smatraju da se i takve predaje u tefsiru moraju prihvatiti, zbog toga što su ashabi ti koji
su najbolje poznavali arapski jezik, živjeli u vreme objave Kur'ana i imali zdravo poimanje.
Hafiz Ibn Kesir je rekao: „Ako ne nađemo tefsir u Kur'anu niti u sunnetu, konsultovat ćemo mišljenja
ashaba, jer su oni najznaniji o Kur'anu, živjeli su u vremenu Objave, imali su zdravo poimanje,
ispravno znanje i radili dobra djela. Ovako treba postupiti posebno kad se to odnosi na njihove
učenjake, poput četvorice imama, tj. četvorica prvih halifa i ostalih imama ashaba tefsira, poput ibn
Mes'uda r.a.“
Tefsir u vrijeme tabi'ina

Nakon što se Islam proširio na razne strane svijeta, ashabi su se razišli po tim krajevima radi
podučavanja Islamu i Kur'anu. Oni su novim muslimanima otvorili svoja srca i duše i ponudili svo
znanje koje su preuzeli od Poslanika a.s. Tako su u raznim krajevima nastale prve škole tefsira.
Tabi'ini su se u svome tefsiru oslanjali na slijedeće izvore:
1. Na sam Kur'an, jer on ponekad tumači sam sebe
2. Na Poslanikov a.s. tefsir kojeg su ashabi prenijeli od Poslanika a.s.
3. Na tefsir koga su preuzeli od svojih učitelja ashaba r.a.
4. Na ono što se preuzelo iz židovske i kršćanske tradicije (Israilijati)
5. Na svoja promišljanja i proučavanja Allahove knjige (Idžtihad)

Poslanik a.s. i ashabi r.a. nisu protefsirili cijeli Kur'an, već samo onaj dio koji je njima bio nejasan, jer
su ga većinu shvatali. Poslije njih su se nejasnoće u Kur'anu svakodnevno povećavale te se tako
povećavala i potreba za tefsirom i tumačenjem od strane tabi'ina i pored toga što su one u vrijeme
Poslanika a.s. bile jasne. Na taj način se povećao obim tefsira Kur'ana s obimom povećanja tih
nejasnoća.

Da li je Poslanik s.a.w.s. protefsirio cijeli Kur'an?

Islamski učenjaci po ovom pitanju imaju 2 stava:

Prvi stav:
Smatra se da je Poslanik a.s. protumačio ashabima cijeli Kur'an. Glavni pobornik ovog mišljenja je Ibn
Tejmijje. Svoje stavove temelje i brane raznim ajetima, ali i predajama ashaba poput one kada kažu
da kada nauče 10 ajeta ne bi dalje učili dok im ne bi naučili značenja i primjenili ih u praksi. Također
je nelogično da jedan narod čita knjigu iz određene oblasti npr iz medicine, a da je ne razumije. A
puno neprihvatljivije je da se ne razumije Kur'an koji je uputa i spas čovječanstva.

Drugi stav:
Smatra se da je Poslanik a.s. protefsirio samo mali dio Kur'ana. Ovo mišljenje zastupaju El Hubi i
Sujuti. Svoje stavove temelje na raznim dokazima kao što je predaja od Aiše r.a. da je rekla: „Poslanik
a.s. je objasnio samo mali broj ajeta koje mu je objasnio Džibril.“
Također svoj stav brane time, da je Poslanik a.s. objasnio cijeli Kur'an, onda njegova dova upućena
Allahu za Ibn Abbasa ne bi imala nikakvog smisla, jer bi tada svi ashabi podjednako znali značenje
Kur'anskih ajeta, a poznato je da je Poslanik a.s. dovio Allahu za Ibn Abbasa r.a. da mu da
razumijevanje vjere i znanje u tefsiru.

Međutim ova 2 mišljenja su ekstremna i isključiva. Smatramo da je najispravnije reći da je Poslanik

a.s. protumačio mnogo Kur'ana. Treba istaći da nije protumačio cijeli Kur'an, što potvrđuje činjenica
da u Kur'anu postoje ajeti čije značenje zna samo Allah dž.š, da ima ajeta čija značenja znaju samo
učenjaci, da ima ajeta čija značenja znaju samo Arapi na osnovu svog jezika, i da ima ajeta čija
značenja razumije svako ko je obdaren razumom.

Najpoznatije škole tefsira u vrijeme tabi'ina su:

Škola Ibn Abbasa u Mekki

Za Ibn Abbasa je Poslanik a.s. dovio Allahu da ga poduči tefsiru i da mu da razumijevanje vjere.
Škola Ubejj ibn Ka'ba u Medini
Ubejj ibn Ka'b je bio jedan od pisara Objave i jedan od imama u kiraetu. To mu je potvrdio i sam
Poslanik a.s. kada je rekao: „Najbolje poznaje od vas kiraet Ubejj ibn Ka'b.“

Škola ibn Mes'uda u Kufi

Za njega je Poslanik a.s. rekao: „Ko želi da uči Kur'an onako kako je objavljen, neka ga uči kiraetom
Ibn Umm Abda.“ Tj. na način na koji je učio Ibn Mes'ud.
Treba napomenuti da su učenjaci Mekke, Medine i Kufe bili najznaniji u tefsiru.

Status tabi'inskog tefsira

Islamski učenjaci po tom pitanju nemaju jedinstven stav.

Jedni smatraju da se te predaje ne prihvataju, jer tabi'ini nisu bili svjedoci Objave, niti su se odlikovali
osobinama koje su krasile ashabe r.a., i zato postoji veća mogućnost da pogriješeu svom shvatanju i
poimanju Kur'ana nego kod ashaba.
Međutim, većina mufessira smatra da se njihov tefsir prihvata, jer su ga oni u većini preuzeli od
ashaba.
Najprihvatljivije je mišljenje da se njihov tefsir treba uzeti ako po njemu postoji konsenzus, ili ako se
odnosi na stvari koje su gajb i ne mogu se razumom dokučiti. Ako se tabi'ini usaglase po nečemu,
onda to postaje obaveznim, a ako se ne usaglase, onda ta njihova mišljenja nisu obavezna ni za njih
ni za one poslije njih.
U ovom periodu tefsir još nije bio zapisan, i bio je pomiješan sa drugim Kur'anskim disciplinama, kao
što su nauka o povodima objave, mekkanski i medinski ajeti itd.
U ovom periodu se povećao i broj ehlul kitabija (sljedbenika ranijih objava) koji su primili Islam, i tako
se putem njih prenijelo mnogo israilijata. Od njih su najpoznatiji: Abdullah ibn Selam, Ka'b El Ahbar,
Vehb ibn Munebbeh i drugi.

Period zapisivanja tefsira

Početak perioda zapisivanja tefsira desio se na kraju emevijske i na početku abasijske vladavine.
Nauka tefsira je prošla kroz slijedećih nekoliko faza zapisivanja:

- Faza zapisivanja tefsira zajedno sa hadisom -

U ovoj fazi tefsir je bio jedno od poglavlja hadisa. Nema samostalnih djela tefsira u kojima bi bio
objašnjen cijeli Kur'an.
Najpoznatiji mufessiri ovog perioda su: Jezid ibn Harun Es Sulemi, Sufjan ibn Ujejne, Ruh ibn Ubade
El Basri i drugi.
Od njihovih djela do nas nije došlo ništa osim nekih predaja koje se prenose od njih.

- Faza odvajanja tefsira od hadisa i nastanak tefsira kao samostalne nauke -

U ovoj fazi su njeni predstavnici napisali samostalna tefsirska djela u kojima su protefsirili cijeli
Kur'an.
Najpoznatiji mufessiri ovog perioda su: Ibn Madže, Ibn Džerir Et Taberi, Ibn ebi Hatim, ibn Hibban, El
Hakim i drugi.
Taberijev tefsir je najstariji tefsir iz ovog perioda koji je u cijelosti prenesen i sačuvan.
Nakon ovog perioda pojavili su se mufessiri koji nisu izlazili iz okvira tradicionalnog tefsira, ali su
skratili lance prenosilaca u svojim tefsirima, sakupili razna mišljenja bez pripisivanja njihovim
autorima, i na taj način su se pomiješale vjerodostojne predaje sa nevjerodostojnim.
Nakon ovog perioda nauka tefsira nailazi na težak period, gdje se pojavljuju mezhebi, povećava se
razilaženje među učenjacima, mufessiri se počinju oslanjati na lična poimanja i razmišljanja. Svaki
mufessir je nastojao svoj tefsir ispuniti naukom u kojoj se posebno isticao. To je sve dovelo da čisto
racionalni tefsir prevlada nad tradicionalnim.
Tek u 20.st. su se pojavile nove vrste tefsira, u kojima su njihovi autori zanemarili jalove rasprave
koje su odlikovale klasične tefsire i svoju pažnju usmjerili na goruća savremena pitanja. Od
najpoznatijih tefsira ove vrste su: tefsir Dževahiri, tefsir Menar i tefsir Zilal.