Professional Documents
Culture Documents
Knjiiževnost 2. Kolokvijum-2
Knjiiževnost 2. Kolokvijum-2
Knjiiževnost 2. Kolokvijum-2
-Jezik književno umetničkog dela u stihovima i u prozi nazivamo pesničkim jezikom. Taj jezik razlikujemo od ostalih vidova izražavanja ne samo po načinu upotrebe, već i po cilju. Ako je književna vrsta umetnosti,
Jezik književno-umetničkog dela u stihovima i u prozi nazivamo pesničkim jezikom. Taj jezik razlikujemo od ostalih vidova izražavanja ne
samo po načinu upotrebe, već i po cilju. Ako je književnost umetnosti, onda i književni jezik u sebi nosi karakteristike umetnosti.
2. Šta je pesnički jezik?
To je jezik književno umetničkog dela koji može biti u stihu i u prozi. Predstavlja izraz ličnog umetničkog doživljaja i materijal kojim se gradi umetnička slika života, puna dubokih i mnogo mislenih načina.
Osnovne osobine pesničkog jezika: konkretnost, ekspresivnost, harmoničnost, ritmičnost, punoća značenja pesničkog jezika, simboličnost i
emocionalnost.
4. Konkretnost pesničkog jezika? (konkretnost i slikovitost?)
To je osobina koja izvire iz konkretno slikovitog karaktera. Jezikom pisac stvara konkretne slike koje nas sugestivno deluju, kazuju misao, piščevo osećanje o napisanom.
Pod njim u jeziku podrazumevamo sklad koji postoji između glasovne strukture reči sa jedne strane i između nekog misaonog značenja sa
druge strane. Najprirodnija ekspresija i zvuci u prirodi-onomatopejskim rečima (jaukanje)
Ona se ostvaruje između glasovne strukture reči na jednoj strani i emotivne boje i značenja na drugoj strani. Na primer: Ima oštrih, jakih, tamnih i neprijatnih gasova. Tu prirodu prenose na reč čiju glasovnu
-negativnu obojenost daje glas Ž (nož, lavež, grabež, bodež, trulež, laž, žalost)
Piščeva emocija je povezana je povezana sa njegovim mislima. Jer on ne može da razmišlja o životu, a da se ne uzbuđuje povodom toga. Pisac izražava na taj način što odstupa od običnog načina izražavanja.
Pesnička emocija i misao izražavaju se ritmički organizovanom govoru. Ritam odgovara raspoloženju koje obuzima pesnika pri stvaranju književnog dela. Utiče na čitaoce i njihova raspoloženja.
Pesnički jezik daje drugu dimenziju svakodnevnom jeziku čineći od njega novi vid jezika. Sadrži književna dela ima široko i mnogo misleno značenje i pojedine reči tog dela i pesničkog jezika u celini dobijaju
Harmoničnost se ogleda u skladnosti spoljašnje kompozicije, u rasporedu motiva, slika i likova, u organizaciji i ravnoteži rečenica ili stihova strukturi reči, u ritmu.
Književnik izražava svoju emociju sa umetničkom namerom da između njegove emocije i njegovog jezičkog izrza postoji sklad, saglasnost,
harmonija. Harmoničnost opažamo u svim književnim tekstovima. Pisac se izražava tako što harmoično stilizuje svoj poremećajni jezički
izraz.
10. Simboličnost pesničkog jezika?
Reč, rečenica ili slika preobražavaju se u pesničkom jeziku i primaju simbolička značenja. Reč više ne znači ono što je u njenom etimološkom značenju, nego sasvim drugo zahvaljujući jezičkom kontekstu pesničke
slike.
Simbolom nazivamo svaki znak koji označava neku složenu apstraktnu ideju. Simbolizacija jezika se stvara tako što se pesnikove misli i
emocije pretvaraju u konkretne slike koje zrače mnogim značenjima. U simboličkom načinu izražavanja se ujedinjuju dve osnovne osobine
umetničkog načina saopštavanja, a to su: konkretnost slike i emocionalnog značenja -------
11. Pojam stilistike?
Stilistika je jezička nauka koja proučava: vrednost stila, emotivne osobine jezika, sklad između misli, osećanja i namere onog ko se služi jezikom. Stilistika posmatra jezički izraz koji je sastavljen od samih reči, ali i od
svih elemenata govora (gestikulacija, jačina, brzina izgovora, ritma) i od emocije kojim se taj izraz izražava.
Stilistika je nauka koja proučava vrste i vrednosti stila emotivne osobine jezika, sklad između misli, osećanja i namere onoga ko se služi tim
jezikom.
12. Šta je stilistika?
Stilistika ocenjuje koliko je jedan jezički izraz u skladu sa onim što je htelo reći. Ona je deo nauke o književnosti jer otkriva bogatstvo značenja koja jezik u književnom delu dobija. Utvrđuje sklad piščeve misli i
osećanja.
13.Šta je stil?
Stil je način izražavanja. Može se govoriti o: individualnom stilu (jednog pisca), stil književnog pravca, stil književnog roda ili vrste.
Pod stilom podrazumevamo jedinstvo svih mislilačkih, osećajnih, duhovnih sposobnosti jednog pisca izraženih u njegovom delu jedinstvenim jezikom koji je svojstven tom piscu.
Pesnički simbol ima skriveno značenje ali kontekst dela razotkriva to skriveno značenje. Simbol u nama pokreće neka ranija saznanja i osećanja koja nam pomažu za prikazivanje njenog značenja. Simbol je uvek
To su osobine jezika koje se koriste i temelje na saznajnim čulima. Pesnička slika je pesničko crtanje, rečima kojima se izražavaju svoja osećanja . Mogu biti: mirisna, taktilna, slušna i vizuelna
17.Definiši sledeće stilske figure: poređenje, metonimija, gradacija, onomatopeja, aliteracija?
Poređenje: jedan od osnovnih i najčešćih figura i sastoji se od tri člana: predmet koji se poredi, zajedničke osobine oba, predmet s kojim
poredimo prvi.
Metonimija: upotreba reči u prenosnom značenju, prema poređanim stvarima.
Gradacija: stilska figura kojoj se osećanja i pesničke slike ređaju postepeno
Onomatopeja: davanje glasova u prirodi. Najstarija stilska figura
Aliteracija: ponavljanje istih suglasnika i suglasničkih grupa glasova u više reči. Javlja se često sa asonancom čime se postiže milozvučnost.
Ponavljanje istih samoglasnika u nizu reči ili samom samoglasniku
Personifikacija: mrtvim stvarima ili apstraktnim pojmovima se pričaju ljudske osobine
Metafora: prenosno značenje reči i zavisila je od konteksta
Alegorija: prošireno metaforičko kazivanje
Kontrast: poređenje po suprotnosti
Hiperbola: preoveličavanje osobina predmeta
18. Navedi nazive i opiši dva najpoznatija stiha srpske narodne poezije:
To su lirski deseterac i lirski deveterac
Epski deseterac: deset slogova, stalna cenzura, posle četvrtog sloga, četvrti i deseti slog nikada nisu naglašeni, akcenat u većini pada na
neparne slogove
Lirski deveterac: ima celu cenzuru posle petog sloga, a svaki polu stih mu se raspada na dve akcentske celine, dvosložnu i trosložnu ili
obrnutu.
19. Šta je sonet?
Sonet je pesnička kompozicija italijanskog poretka koji se sastoji od 14 dvanaesterca raspoređenih u 2 katrena i dva terceta
20. Kakve mogu biti reči?
Prema rednom broju stihova koji se rimuju:
Parna (kada se rimuju dva uzastopna stiha)
Ukrštena (kad se rimuju 1 i 3, 2 i 4 stih)
Obgrljena (kada se rimuju 1 i 4, 2 i 3 stih)
Mogu biti i:
Pravilna (ako se glasovno poklapaju svi glasovi)
Čista (ako se akcenat poklapa)
Bogata (ako podudaranje počinje i pre naglašenog vokala)
Tužna (ako je podudaranje samo u jednom slogu)
Ženska (ako je podudaranje u dva sloga)
Diktilska (ako je podudaranje u tri sloga)
21. Stilske figure?
Poseban oblik i način izražavanja u pesničkovom jeziku, ogledaju se u upotrebi reči sa prenosnim značenjem, kao i zvukovnom
naglašavanju reči sa misaono emocionalnim značenjem sadržine, što se dolazi iz pesnikove želje da što konkrednije i dublje izrazi svoje
misaono-emocionalne sadržaje
22. Versifikacija jeste nauka o ritmu u stihovima. 3 vrste versifikacije: metriči kvantitativni,silabički i tonski
23. Heksimetar-najpoznatiji stih u antičkoj književnosti
24. Strofa: dva ili više stihova ujedinjena istom ritmičkom organizacijom.
25. Strofe mogu biti: monostih: strofa jednog stiha; Distih: strofa od dva stiha; Tercet: strofa od tri stiha; Katren: strofa od četiri stiha;
Kvinta: strofa od pet stiha; Sekstina: strofa od šest stiha; Septima: strofa od 7 stiha; Oktava: strofa od 8 stiha; Nona: strofa od 9 stiha;
Decima: strofa od 10 stiha
26. Sonet: strofa od 14 stihova, sastavljena od 2 katrena i 2 terceta
27.Rima: je glasovno podudaranje koje se javlja na kraju dva ili više stihova.
28.Vrste rime: -Parna: rimuju se dva uzastopna stiha (AA): U meni cvile duše milionA, moj svaki uzdah svaka suza bonA njihovim bolom
vapija i tište. -Ukrštena: rimuju se 1 i 3 stih i 2 i 4 stih (TEČE, GRUBIH, VEČE, LJUBIH); -Obgrljena: rimuju se 1 i 4 stih i 2 i 3 stih (SRCA, GOLE,
DOLE, GRCA) -Nagomilana: ostvaruje se na sredini i na kraju jednog stiha: Dva doba da idem u gob; -Muška rima: podudaranje u jednom
slogu LUG-DRUG; -Ženska rima: podudaranje u dva sloga RUŽA-LUKA; -Diktilska rima: podudaranje u tri sloga HALJINA-DALJINA;
-Opkoračenje: javlja se u stihu, nastaje kada se misao iz jednog stiha prenosi u naredni stih.
29. Apostrofa: obraćanje (pesnikovo) uvek je u vokativu, nevažno da li je reč o živom ili neživom. Predstavlja prekriveno ismevanje: Samo ti nastavi da se svađaš (prestani da se svađaš)
30. Cenzura: je pauza u stihu. U epskom je posle četiri sloga,a u lirskom desetercu posle 4 sloga; Dva-su-bora (pauza) naporedo rasla, me-đu nji-ma (pauza) tankovrha je-la (primer za epski); Haj-de de-voj-ko u na-
31. Bugarštica: Od glagola (tužiti, plakati). Stih od 15 ili 16 slogova sa pauzom (cenzurom) posle 7 sloga; Dva li-sta si-ro-ma-ha (pauza) du-go vre-me dru-go-va-la
32. Trohejski osmeraci (simetrični osmerci): osi su sa centurom posle cetvrtog sloga (4+4)
33. Simetrični i nesimetrični mesterac: simetrični (3+3, 2+4, 4+2) i nesimetrični (5+3, 3+5)
34. Umetnička poezija: sedmerac; heksametar (16); jedanaesterac (5+6); deveterac; jampksi deseterac (5+5)
Stilske figure:
-Asonanca: često javljanje vokala u stihu ili rečenici kako bi se postigla veća zvučnost: Iza šuma, iza gora, iza reke, iza mora
-Aliteracija: ponavljanje suglasnika u stihovima ili rečenicama zbog postizanja veće zvučnosti: na vrh brda, vrba mrda
-Onomatopeja: označavanje glasova iz prirode: fijuče vetar, gavran grakoće, bum-tras, ha-ha-ha, šuma šuš
-Anafora: ponavljanje istih reči na početku dva ili više stihova u pesmi: Đe si bila, zvezdo Danice?
-Epifora: ponavljanje istih reči na kraju više rečenica ili stihova: Kuli vojsku, koliko ti drago, pod Stalaća kada je tebi drago, udri Stalać koliko ti drago.
-Simploha: Povezivanje više stiha figura npr. (Anafora i Epifora) u istoj rečenici ili rečeničnom nizu, odnosno na početku i na kraju stiha. Dakle ova stilska figura nastaje spajanjem anafore i epifore: Može biti da je
-Palilologija (Anadiploza) Ponavljanje jedne ili reči na kraju jednog i na početku narednog stiha: Kada ujutru bijeli dan osvane, Dan osvane i ogrije sunce
-Refren: Predstavlja ponavljanje jedne ili više reči određenih delova stihova ili celih stihova: Santa Maria della Salute
-Metafora: Reči sa prenošenim značenjem: Kao u Disovoj pesmi: Među svojima. Obraćajući se ženi on govori Maja zvezda, moj života, moj predele mladi.
-Poređenje: Se sastoji od tri člana predmet koji se poredi, 2. poredbena reč (kao, poput, nalik i slično) i u 3. predmet sa kojima se poredi: Vredna kao pčela
-Metonimija: zamena jedne reči nekom novom na osnovu neke logičke povezanosti: Digao si sidro (otišao); Hoće hleb bez motike (bez muke), čita Tolstoj (njegova dela), pušim Drinu (vrsta cigara)
-Personifikacija: Vrste metafore u kojoj se predmetima i stvarima pripisuje osobine živih bića: Nema potok beži, hladne stene zaplakale
-Eufelizam: Ublažavanje nečeg što je ružno: Muškare stare, a žene se menjaju. Zaobilazi u istinu (umesto laže), zauvek zaspio (umesto umro), sišao sa uma (umesto poludeo)
-Epitet: pridev upotrebljen uz imenicu u odnosnom ili prisvojnom značenju: Bio je visok, vitak, uvek nasmejan i lep čovek.
-Simbol: sastoji se od reči reči koja upućuje na neki apstraktni pojam: srce (ljubav), gavran (nesreća), lanac (ropstvo) + mogu biti izraženi u vidu ličnih imena odnosno ličnosti: Miloš Obilić (junaštvo), Vuk
Branković (izdaja)
-Alegorija: proširena metafora, nastaje preneseno značenje proširi na čitavu sliku, strofu ili celo delo
-Retorsko pitanje: Kada se jedna misao kaže u obliku pitanja na koje se ne očekuje odgovor, pošto se njime u stvari i ništa ne pita, već se se samo izražava uzbuđenje.
-Kontrast (antiteza): poređenje po suprotnosti: Tresla se gora, rodio si miš. Na jezeru med, a na srcu jad.
-Hiperbola: predstavlja preoveličavanje: Kada je viđen gđe se smije mlada, svijet mi se oko glave VRTI. Rijekom krivca poljem teče.
-Gradacija: Rađanje svih jačih utisaka (osećanja) od slabijem ka jačem: Za Đurđem je kosu odrezla, za đeverom lice izgubila, a za bratom oči izvadila, kosa reže, kosa opet raste, lice grdi, a lice izrasta, a oči ne
-Ironija: stilska figura u kojoj se rečima daje suprotan smisao od onoga koji imaju kao svoje osnovno značenje.