Novi mediji digitalnog doba

Nada Zgrabljić Rotar

Sažetak
Internet je promijenio tradicionalne medije i omogućio promjenu publike od aktivne u

interaktivnu te time utjecao na stvaranje novih kulturnih obrazaca u sferi javne komunikacije.

Ovaj rad, s komunikološkog stajališta, daje kratki uvid u digitalnu kulturu novoga vremena

koju određuju pojmovi interaktivnost, konvergencija, virtualnost i novi mediji. Tradicionalni

mediji su zakonom regulirane institucije u kojima profesionalni stručnjaci uz pomoć

tehnoloških sredstava proizvode simboličke sadržaje za široki auditorij. Internet i

telekomunikacije omogućili su konvergenciju tradicionalnih medija i pojavu novih medija

koji su demokratizirali društvene procese i otvorile mogućnost za neslućene promjene u

medijskom komunikacijskom okružju.

Ključne riječi: medijska kultura, digitalna kultura, tradicionalni mediji, novi mediji, novi
novi mediji, interaktivna publika

Da će internet utjecati na medije i promijeniti sve što znači i sam medijski sustav i način

proizvodnje i konzumacije medijskih sadržaja, te da su to suštinske promjene koje valja

pratiti, znanstvenicima komunikološke discipline je postalo jasno početkom novoga

milenijuma. Da bi se ustvrdilo na koji će se način te promjene dogoditi osnovana je 2000.

godine istraživačka skupina COST A 20 koja je počela istraživanja pod nazivom Utjecaj

interneta na masovne medije (Impact of the Internet on the Mass Media). Skupina od 50

utjecajnijih europskih medijskih eksperata dobila je zadatak istražiti na koji će način internet


Dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, izvanredna profesorica, Odsjek za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u
Zagrebu, Borongajska cesta 83d, 10 000 Zagreb. E-adresa: nrotar@hrstud.hr.

1
utjecati na a) tiskane medije, b) televiziju i film, c) glazbu i radio. 1 Već je na početku rada

istraživačima postalo razvidno da ne postoji samo jedan način istraživanja utjecaja interneta

na masovne medije nego da se ta istraživanja mogu provoditi na mnogo različitih načina, uz

primjenu različitih metoda i teorijskih pristupa. Druga važna stvar koju su odmah istaknuli

bila je da se mediji razvijaju mnogo brže nego što ih istraživanja mogu pratiti te da zbog toga

svako istraživanje medija u ovome vremenu digitalne komunikacijske tehnologije uvijek malo

zaostaje za aktualnim komunikacijskim okružjem.

Istraživanje je bilo o tome što, kako i zašto utječe na promjene medijskog sustava pod

utjecajem interneta. Cilj je istraživanja bio odgovoriti na tri temeljna pitanja: 1. kako su

(tradicionalni) mediji reagirali na internet; 2. kako je publika reagirala i 3. kako se prema

novom izazovu postavila medijska industrija.

Drugim riječima, zadatak je bio istražiti što je novo internet donio u proizvodnji medijskih

sadržaja, znači u novinarstvu samom kao i u organizaciji posla, zatim je li i na koji način

internet utjecao na promjene publike i treće što je za medijsku industriju značila pojava

interneta u poslovnom smislu.

Zaključak je bio da je internet donio promjene koje je potrebno istraživati te da su te promjene

utjecale na kulturu komuniciranja i medijsku kulturu.

Medijska kultura

Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati.

Ona čini cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi kao što su obrasci mišljenja,

osjećanja i djelovanja zajednice ili društva ili pak izrazi tih obrazaca u materijalnim oblicima.

1
Skupina COST A 20 za radio pod nazivom Digital Radio Culture DRACE osnovana je 2004. i imala sam čast
biti dio istraživačkog tima. Voditelj je bio Lars Nyre. O rezultatima istraživanja objavljena je knjiga Digital
Radio in Europe (2009).

2
Kultura se kolektivno stvara i čuva, što znači da je kolektivni fenomen, a glavno je obilježje

kulture razmjena, dijeljenje s drugima, komunikacija. Stvara se u različitim simboličkim

sustavima, podložna je vrlo različitim vrijednosnim sudovima, dinamična je i promjenjiva.

Medijska kultura dio je sustava kulturne tradicije društva, a odlikuje se upravo dinamičnim

razvojem, promjenama i simboličkim sadržajima, jednako kao i svaki drugi oblik kulturnog

nasljeđa. Možemo reći da je medijska kultura složen pojam koji se sastoji od pojmova: a)

bivanje u medijskoj komunikaciji, b) aktivno sudjelovanje u medijskoj komunikaciji, c)

pozitivan (etičan) odnos prema procesima medijske proizvodnje i konzumiranja medijskih

sadržaja. Medijska je kultura, dakle, aktivno i etično djelovanje u procesu medijske

komunikacije kojim se pridonosi kolektivnom činu javne razmjene dobara kako što su

informacije, umjetnički sadržaji i slično.

Kroz medije se prikazuju svi oblici društvenih ponašanja i kulturnih sadržaja. Kultura je

medijatizirana, što znači da između publike i realnosti interveniraju na svoj način mediji što

dalje znači da kultura u medijima nije realnost nego konstrukcija. Medijsku kulturu treba

razumjeti mnogo šire od medijskih sadržaja. Medijsku kulturu čine ljudi, ponašanje i predmeti

odnosno svi simbolički proizvodi i sve medijske djelatnosti kao komunikacija s korisnicima.

Medijska je kultura u stalnom procesu pretvaranja predmeta, umijeća, dobara i usluga u robu

na tržištu. Medijska industrija predstavlja u suvremenom svijetu jedan od najvažnijih i

najunosnijih poslova. Što je medijska industrija? Medijska industrija je oblik poduzetništva

koji uključuje filmsku industriju, radio i televizijski program, video, videoigre, glazbu,

tiskanja novina i knjiga i druge neosobne (non-personal) sadržaje (Kung i dr., 2008).

Medijska industrija regulirana je nacionalnim zakonodavstvom u skladu s europskim

standardima. Drugim riječima, ako govorimo o medijskoj industriji u našoj zemlji, onda to

znači da ima sva prava i obaveze koje propisuje Direktiva o AV medijima Europske komisije,

3
a to su prije svega medijska i kulturna raznolikost u proizvodnji medijskih sadržaja i zaštita

europskog odnosno nacionalnog kulturnog nasljeđa.

Kultura u medijima

U medijima se medijatiziraju svi oblici kulturnih izričaja, a mogu se razlikovati najmanje 4

tipa kulturnih područja. To su:

1. tradicionalna kultura (pučka, narodna)

2. elitna kultura

3. masovna kultura (popularna ili pop kultura)

4. digitalna kultura.

Svaki od tih fenomena pokriva posebno područje kulturne proizvodnje i definira se posebnim

aktivnostima, predmetima i djelatnostima.

Za tradicionalnu kulturu vezuju se običaji, nošnje, razna odjeća i rekviziti, glazba, govor,

usmena književnost, obredi i ponašanja. Dijelovi tradicionalne kulture su folklor, usmena

književnost, narodne pjesme, junački epovi, legende, mitovi, rituali, naivno slikarstvo i

kiparstvo, ručni radovi, hrana. Sve se to u narodu čuva, održava i prenosi s generacije na

generaciju, kako i riječ tradicionalno sama po sebi znači budući da dolazi od latinskog

traditio što znači prenošenje, predaja, predavanje.

Za elitnu kulturu vezuju se pojmovi kao ekskluzivnost, elitizam, odabrani dio društva,

posebna znanja, posebna edukacija. Elitna kultura manifestira se u sadržajima kao što su

književnost (poezija, romani, drame), klasična glazba i jazz, zatim kroz različite izvedbene

oblike, kazališne predstave, koncerte, opere, balete, promocije knjiga, umjetničke

4
performanse, specijalizirane kulturne radijske i televizijske programe. Tu umjetnost realiziraju

pisci, glumci, operni pjevači, umjetnici slikari i kipari, kritičari, a rekviziti i scenografija

drugačiji su od onih koji prate tradicionalnu umjetnost pa umjesto nošnji, elitna umjetnost

njeguje kostimografiju, modne performanse i specijalne oblike visoke mode. Za sve navedeno

potrebna je posebna i specijalizirana edukacija u različitim znanstvenim i umjetničkim

institucijama.

Masovna kultura je urbana kultura koja je nastala s pojavom medija i mlađa je od

tradicionalne i elitne kulture. Usko je vezujemo uz medije, uz pojavu filma, radija i televizije.

Na neki način suprotna je elitnoj po svojoj demokratičnosti i dostupnosti svim slojevima

društva bez obzira na znanje, obrazovanje, društveno podrijetlo, materijalni status. Nastaje

daleko od formalnih institucija društva, daleko od fakulteta, škole, crkve, muzeja. Dostupna je

i privlačna velikom broju ljudi, proizvodi masovne kulture uglavnom su stereotipizirani i

standardizirani te time prilagođeni širokoj publici. Ipak, pop kultura nije ni jednostavna ni

jedinstvena, nju odlikuje eklektičnost, sastoji se od različitih stilova, žanrova, oblika i

pravaca. Na mnogo načina masovna kultura pridonosi modernizaciji i demokratizaciji društva

kao i društvenom bogatstvu. Pop kultura ili masovna kultura posebno je zanimljivo područje

istraživanja u današnjem vremenu novih medija. Ona već poduže nije više sotonizirano

područje ljudske djelatnosti ni prijetnja elitnoj kulturi kako su to mislili predstavnici. Od

teoretičara Frankfurtske škole pa sve do danas, traju suprotstvaljena mišljenja o tome hoće li

masovna kultura uništiti kulturu uopće, je li ona štetna i opasna za razvoja duhovnosti i

umjetničkog izraza. Spominju se trash proizvodi medijske industrije, kič, trivijalnost i

banalnost. No s druge strane, masovna kultura je nastala kao opozicija elitnoj, kao potreba

naroda za svojim izražavanjem u području umjetničkog i ona je ljudima potrebna. Osim toga,

masovna kultura ili pop kultura proizvela je mnogo vrhunskih umjetnika i u slikarstvu i u

kiparstvu i u glazbi i u drugim umjetnostima, bez kojih bi svijet bio mnogo siromašnije

5
mjesto. Engleska kraljica je odlikovala Beatlese i Mary Quant, a Akademija je Bobu Dylanu

dodijelila Oscara. Masovna kultura je često otpor prema institucionalnoj mainstream kulturi i

nedostupnoj elitnoj kulturi i ima svoje važno mjesto u demokratskim procesima društva.

Digitalna kultura

Digitalna kultura je kultura našega vremena, kultura digitalnog doba, kultura novoga milenija.

Ona je „dio kulture društva, dio kulturne politike društva te označava proces transformacije

same ideje kulture u društvu“ (Zgrabljić Rotar, 2011: 38). Vezuje se uz tehnologije i

komunikacijski tehnološki napredak. Digitalna kultura spaja sve vrste umjetnosti i predstavlja

specifičan način konzumacije kao i proizvodnje kulturnih sadržaja. Digitalna kultura, kao i

elitna, također pretpostavlja specifičnu vrstu obrazovanja. Građani bez potrebne edukacije,

kao i kod elitne kulture, ne mogu ostvariti pravo sudjelovanje u procesima nove digitalne

kulturne scene. Neki od pojmova koji određuju digitalnu kulturu su: virtualnost, mobilnost,

konvergencija, interaktivnost, digitalizacija, nova publika, novi mediji, medijska industrija,

medijska revolucija.

Konvergencija je kompleksan pojam digitalne kulture. Knjiga Ambivalence Toward

Convergence. Digitalization and Media Change donosi različita multidisciplinarna teorijska

istraživanja koja iz perspektive društvenih znanosti, kulturalnih studija, semiotike lingvistike i

filozofije povijesti ideja, različito pristupaju tumačenju toga pojma. Konvergencija medija je u

najjednostavnijem tumačenju komunikacijske discipline omogućena spajanjem triju platformi:

broadcastinga (emitiranja radija i televizije), interneta i telekomunikacija. Pri tome se događa

preoblikovanje u nove izričaje i sadržaje, sasvim nova vrijednost i kvaliteta. Novine koje su

konvergirale u portal, nisu više stare novine, nego jedan novi mediji s novim osobinama iako

6
je zadržao i neke osobine staroga. Blog koji nastao iz dnevnika, novi je izraz i novi medij i

tako dalje. /

P. David Marshall u svojoj knjizi Nova medijska kultura (2004) piše kako New York Times

svakoga utorka posvećuje jednu rubriku novim tehnološkim uređajima digitalnog doba,

digitalnim gadgetima, najnovijim generacijama mobilnih telefona, novim računalnim

programima. Opisuje ih se, analizira i raspravlja o njihovim funkcijama, načinima primjene,

koristima koje donose, cijenama. Pri tom je, primjećuje Marshall, unatoč tome što je to za

čitatelje vrlo korisno i edukativno, kritička analiza tih novih tehnoloških komunikacijskih

ponuda vrlo „leight“ dok najveći dio članka slavi tehnologiju i „kult novoga“ (2004: 29).

Marshall smatra da je to s jedne strane, samo nastavak tradicionalnog odnosa prema

tehnologiji - nova otkrića uvijek su bila izraz superiornosti modernog nad nečim

tradicionalnim! S druge strane moderna tehnologija je veliki posao tzv. informacijskog

kapitalizma u kojem živimo, pa se kritika novih komunikacijskih sredstava ne podržava jer su

potrebni motivirani potrošači.

Nova publika

Marshall (2004) na tragu postmodernih teorija zaključuje da je digitalna kultura označila „kraj

publike“.2 Publike u smislu slušatelja nekog koncerta, gledatelja predstave, radijske ili

televizijske publike, publika kao masa medijskih korisnika. „Ta je masa bila na neki način

problem za ozbiljnu elitu jer ju je trebalo voditi, štiti i i povremeno joj jednostavno govoriti

što treba raditi!“ (Ferguson, 2004: 137). Ien Ang (1996) u svojim studijama i istraživanjima

javnosti ističe da je bilo važno štiti mase, ali jednako toliko i prodavati im proizvode, odnosno

da je zadatak medija i marketinškog sektora bio „prodavati publiku“ kao dio iznimno

2
Tarde je 1903. godine definirao publiku kao „grupu kod koje je kao rezultat duhovnog utjecaja došlo do
psihičkog sjedinjavanja bez fizičkog zbližavanja kakvo se javlja kod gomile“! (Antonjina Kloskovska, 1995)

7
vrijednog potencijala svakog masovnog medija, a to se osiguravalo čitanošću, slušanošću i

gledanošću programa (Ferguson, 2004: 142). Interaktivnost je koncept koji pri tom ističe

razliku između aktivne i interaktivne publike, odnosno između ideje aktivnosti i

interaktivnosti. Pojam aktivna publika više je povezan s tradicionalnim medijima, upravo

zbog toga što se pretpostavlja da se tradicionalni mediji obraćaju skupini koja im na neki

način pripada duhovno ili idejno te aktivno prati i momentalno ili s odgođenim djelovanjem

odgovara na primljene sadržaje. U digitalnom vremenu publika nije više „masovna publika“

koja prima informacije iz jednoga izvora nego se sastoji od mnoštva pojedinaca ili grupa sa

specifičnim interesima, ponašanjima i navikama korištenja medija. Nova publika je publika

sasvim drugačijeg identiteta i subjektiviteta. Ključni pojam za razumijevanje nove publike je

pojam interaktivnosti. Pojam interaktivnosti je prema Marshallu (2004) „jaka metafora kojom

se opisuje nova medijska kultura“, a njezina je snaga u tome što označava završetak modela

tradicionalnog autoritarnog širenja informacije kakav poznajemo da je bio putem tiska, radija

i televizije. Dvije su osnovne komponente pri tom najvažnije: 1. dokidanje autoriteta koji

distribuira informaciju 2. više jednakosti među korisnicima. Interaktivnost označava na neki

način nastavak interpersonalne komunikacije u novom okružju i uz pomoć novih tehnologija.

Pri tom ne treba zaboraviti snagu medijske industrije novoga doba koja koristi interaktivnost

kao marketinški koncept da bi naglasila stil modernog života i modernog građanstva, što je

opet u svrhu prodaje modernih tehnoloških naprava i medija (Marshall, 2004:15).

Odnos nove publike prema medijima se promijenio. Mediji potiču na razmišljanje, razgovor i

akciju što se vidi po mnogim oblicima novih načina komuniciranja s publikom omogućenim u

medijskim prostorima.

8
 tradicional
ni mediji

konvergira društvene
ni mediji mreže

Slika 1. Javna komunikacija

Slika sugerira da se u javnoj komunikaciji jedan dio publike koristi tradicionalnim medijima

(tisak, radio, televizija), dio konvergiranim medijima (portali, televizija na zahtjev, radio na

zahtjev) te dio koji se koristi društvenim mrežama. Kao što je prikazano na Slici 1. mediji ne

funkcioniraju odvojeno u javnoj komunikaciji, oni su u suodnosu i nadopunjavaju se u svojoj

funkcionalnosti. Medijski korisnici ne koriste uvijek sve medije, kao što ni svi korisnici ne

koriste sve medije. Dio njih koristi samo dva oblika informiranja i komuniciranja (primjerice

tradicionalne medije i konvergirane medije), drugi dio koristi samo društvene mreže i možda

televiziju (tradicionalni medij) a najveći dio možda najčešće koristi samo jedan od mogućih

9
načina komuniciranja (studentima je to često Facebook). Prema poznatoj teoriji korištenja

medija i nagrade (uses and gratification theory) ljudi koriste medije iz različitih razloga: kako

bi zadovoljili svoje kognitivne potrebe, emotivne potrebe, potrebe integracije u društvo i

potrebe za zabavom i opuštanjem.

Tradicionalni i konvergirani mediji uspješno mogu zadovoljiti potrebe za znanjem i

informacijama, društvene mreže bolje ispunjavaju potrebu socijalizacije, a konvergirani

mediji potrebu za zabavom i kreativnošću.

Ovakvu raznolikost medija i medijske komunikacije omogućila je komunikacijska tehnologija

i digitalizacija.3 Internet kao nova platforma omogućio je stvaranje konvergiranih medija –

portala, televizije na zahtjev, radija na zahtjev. Oni su donijeli raznolikost u medijski sustav.

Mediji digitalnog doba

Digitalno doba ili informacijsko doba donijelo je slobodu širenja i primanja informacija u

umreženom društvu posredstvom interneta. Zahvaljujući internetu to vrijeme obiluje

raznolikim medijima. Da bismo bolje prikazali svu raznolikost novoga medijskog okružja

moguće je podijeliti ih u ove skupine:

1. tradicionalni mediji

2. konvergirani mediji, novi mediji

3. novi novi mediji.

Tradicionalni i konvergirani tradicionalni mediji definiraju se kao masovni mediji. Internet i

novi mediji to nisu, ali jesu mediji za masovnu komunikaciju. Masovni mediji su institucije,

3
Digitalizacija, kojom se analogni signal pretvara u digitalni, predstavlja matematičku redukciju različitih vrsta
medijskih izričaja kao što su videozapisi, tonski zapisi, fotografije, govor, tekst i slično u binarni sustav. Time
omogućava drugačiju pohranu tih sadržaja za koju je također potrebno primjereno stručno znanje.

10
zakonski reguliran izvor informacija u kojem djeluju medijski stručnjaci prema svojim

profesionalnim, specijaliziranim strukama (novinari, urednici, snimatelji, spikeri, tehničari) te

uz pomoć tehnoloških sredstava proizvode različite simboličke sadržaje koje distribuiraju iz

jednoga izvora udaljenom i heterogenom auditoriju (ili čitateljstvu). Masovne medije odlikuje

periodičnost izlaženja i urednička djelatnost te raznolik sadržaj.

Internet nije reguliran, a ni ne zapošljava ljude koji svakodnevno uređuju neki program ili

sadržaje. To je platforma na kojoj postoje razni mediji. Internet je omogućio da tradicionalni

mediji konvergiraju i dobiju neke nove vrijednosti na temeljima starih odlika. Pojavili su se

portali, televizija na zahtjev (čime je vrijeme kao komponenta televizijskog emitiranja

svladano, pa dnevnik ili bilo koju emisiju korisnici mogu gledati kad god požele, što do

pojave interneta i digitalizacije nije bilo moguće). Omogućeno je da vijesti stižu do korisnika

praktički u istom trenutku kad se događaj zbio, što je također prije bilo nemoguće itd.

Konvergirani mediji, nastali na platformi interneta su novinski portali, radio na zahtjev,

televizija na zahtjev i slični koji omogućavaju korisnicima komunikaciju s medijem, ali još

uvijek imaju osnovne odlike masovnih medija – regulirani su zakonima, periodično proizvode

medijske sadržaje za publiku, imaju uredništvo (urednika) žive od publike i oglašavanja ili

sličnih izvora sredstava. Oblik komuniciranja je jedan-prema- mnogima.

Novi mediji promijenili su paradigmu tradicionalne komunikacije jedan prema mnogima u

komunikaciju jedan prema jednome: e-mail, videoigre, blog, web, komuniciraju izravno sa

svakim korisnikom.

Novi novi mediji – Wikipedija, YouTube, Facebook, Twitter i druge društvene mreže nastale

su na platformi interneta, a odlika im je da su njihovi korisnici istovremeno i proizvođači

sadržaja. Ti mediji počivaju na ideji društvene inteligencije koja oblikuje sadržaje u toj

komunikaciji mnogi- prema- mnogima.

11
Stalno nastaju još noviji novi mediji i nalaze svoju veliku publiku. Primjerice Foursquare

(nastao 2008) zapošljava 200 ljudi i pomaže zainteresiranima pronaći mjesto za izlazak,

najbolji restoran u nekom gradu. Pinterest je nastao 2009. i funkcionira kao oglasna, virtualna

ploča s pribadačama, na koju korisnici, a to su najčešće žene od 28−45 godina, dodaju

različite sadržaje koje su našle na internetu a vezani su uz uređivanje doma.

U tu skupinu spada i WikiLeaks, fenomen digitalnog doba koji je promijenio koncept

suvremene politike i istraživačkog novinarstva. Osnovao ga je Julian Assange, australski

novinar koji je donio novu viziju internetskog aktivizma i pokazao moć otvorenog i

slobodnog interneta u kreiranju novi oblika istraživačkog novinarstva i demokracije.

Kao i u drugim društvenim diskursima i u području medija dogodile su se mnogobrojne i

nepovratne promjene. Moraju se stalno istraživati, analizirati i kritički vrednovati u novim

načinima proizvodnje medijskih sadržaja. Digitalno doba proizvelo je novu publiku koja treba

nova znanja i vještine za komunikaciju u sve atraktivnijim medijima koje nudi medijska

industrija. Kako prostor digitalne komunikacije raste, smatraju Schmit i Cohen (2014)

mijenjat će se naše shvaćanje gotovo svakoga aspekta života, od svakodnevnih sitnica do

temeljnih pitanja identiteta, sigurnosti i komuniciranja te stoga preporučuju da budućnost

shvatimo kao vrijeme u kojem ćemo morati živjeti.

Literatura

Ferguson, R. (2004). The Media in Question. London: Arnold.

Gere, C. (2008). Digital Culture. London: Reaktion Books.

Hartley, J. (2007). Kreativne industrije. Beograd: Clio.

Kung, L., Pickard, R. G, Towse, R. (2008). The Internet and the Mass Media. London: Sage.

12
Marshall, D. P. (2004). New Media Culture. London: Arnold.

McChesney, R. W. (1999). Rich Media Poor Democracy. Chicago: University of Illinois

Press.

McLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija. Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga.

Schmidt, E. i J. Cohen (2014) Novo digitalno doba. Zagreb: Profil.

Storsul, T. i D. Stuedahl (2007) Ambivalence Toward Convergence. Digitalization and Media

Change. Goeteborg: Nordicom.

Zgrabljić Rotar, N. (2011). Masovni mediji i digitalna kultura, u: Zgrabljić Rotar, N. (ur.),

Digitalno doba. Zadar − Zagreb: Sveučilište u Zadru i Naklada medijska istraživanja, 25−51.

13