ORTOGRAFSKA POBOLJŠANJA OSMANOVOG MUSHAFA

Osmanov Mushaf pisan je bez dijakritučkih tačaka i vokala, bez znaka za udvajanje suglasnika
(teštida) i znaka za spajanje slova (vasla), bez znaka za produženja volaka (medda) i vinjeta za
raspravljanje kur’anskih ajeta.

Na marginama Osmanovog Mushafa nije imao ni oznaka za džuzove, hizbove, niti oznaka za sedždu,
sektu itd..

Međutim nakon što je došlo do velikog miješanja Arapa, nakon islamskih osvajanja, sa drugim
narodima i jezicima, počela se ta izvornos gubiti, a čitanje Kur’ana bez vokala teško a u isto vrijeme
vrlo opasno.

Islamska ulema nije saglasna u tome ko je prvi počeo raditi na tome.

Mnogi od njih smatraju da je to bio Ebul- Esved ed Du’eli po naredbi Alije b. Ebu Tliba.

U ČEMU SE OGLEDA POBOLJŠANJE EBUL-ESVEDA ED-DU´ELIJA

Ogleda se u tome što je on izumio tačke kao oznake za vokale. Jedna točka iznad harfa označavala je
vokal fetha jedna točka ispod harfa označavala je vokal kesru, jedna točka s lijeve strane harfa
označavala je vokal damma, dok su dvije tačke jedna pored druge označavale sukun i tenvin.

PROCES USAVRŠAVANJA KUR´ANSKOG PISMA POSLIJE EBUL-ESVEDA

Poslije njega najhrabriji korak u tom pravcu napravio njegov učenik po imenu Nasr b. Asim za koga se
istinski može reći da je uveo reformu pisanja kur´anskih konsonanta, tj. Suglasnika kao i njegovog
pisanja općenito.

On je, naime, izumio tačke koje je uveo u kur´ansko pismo da bi se njima mogli razlikovati harfovi
slični po obliku.
Ipak, najznačajniji doprinos ovoj oblastidao je Halila b. Ahmed, koji je izvršio dotadašnjih oznaka za
vokale.

On je umjesto tačaka uveo nove oznake za obilježavanje harfova koje je uzeo od samih harfova.

On je faktički izumio osam novih znakova koji sve id danas, sa malom izmjenom,koriste.

Ti znakovi su :

Za fethu je uzeo položeni elif.

Za dammu je uzeo mali vav

Za kesru je uzeo položenu crtu slova ja.

Za sakin je uzeo glavu od slova ha kao kraticu od riječi hafif

Za sakin je uzeo je od početka slova šiin kao kraticu od riječi šedid

Za hemze je uzeo glavu od slova ain

Za dužinu je uzeo sitno napisanu riječ med

Za spajanje je uzeo sitno napisanu riječ salat

MUSHAFSKI PRAVOPIS

U arapskom jeziku možemo govoriti o tri vrste ortografije, tj. pravopisa:

Mushafski pravopis

Pravopisi koji se upotrebljava u metrici

Standradni pravopis arapskog jezika

Pravopisi kojim su u vrijeme Osmana, radijallahu anhu, prepisani Mushafi ima dosta odstupanja od
standardnog pravopisa arapskog jezika.

Taj Osmanki pravopis i dan- danas je sačuvan, negdje više negdje manje.

PORJEKLO OSMANOVOG PRAVOPISA

Prvo misljenje

Smatra da je osmanski pravopis nastao na tavkifi način, tj. Da je naređen Objevom.

To znači da nije dozvoljeno pisati ili štampati Kur´an nekim drugim pravopisom .

Drugo mišljenje

Mnogi islamski učenjaci smatraju da Osmanov pravopis nije nastao na tavkifi način, tj. diktatom
Objave, nego da je bio u to vrijeme standardni pravopis, tj. Pravopis koji je odabrao i odobri Osman,
radijallahu anhu, jer je bio poznat u to vrijeme, pa su ga muslimani i prihvatili.

Treće mišljenje
Zastupnici ovog misljenja smatraju da je Osmanov pravopis samo tehnički termin za pravopis tog
vremena kojim je napisan Mushaf.

Prema tome, dozvoljeno je pisati i štampati Kur´an drugim pravopisom ako je služben i poznat ,među
muslimanima.

DA LI U KUR´ANU POSTOJE STRANE RIJEČI I IZRAZI

Kur´an je objavljen na arapskom jeziku.

Postoje mnogobrojni ajeti koji potvrđuju da je Kur´an arapski u svojim sistemima: formi, stilu i
konstrukcijama i da je u njemu ne postoji ništa što se ne slaže sa metodama arapskog jezika,
njegovim riječima, rečenicama, stilu i obraćanju.

Islamski učenjaci saglasni su u tome da je Kur´an objavljen na arapskom jeziku ali nisu saglasni da li u
njemu ima nearapskih riječi i izraza.

Po tom pitanju oni zastupaju dva pravca:

Prvi pravac

Zastupa ga većina islamskih učenjaka, na čelu sa Ebu Bekrom ibn Tjjibom, Tberijem, Bakillanijem i
drugim islamskim autoritetima.

Oni smatraju da je Kur´an sav arapski i da u njemu ne postoji strane riječi i izrazi.

Međutim, ako se i nađe u njemu po koji strani izraz i riječ, oni u biti nisu strani.

Drugi pravac
Zastupaju ga neki islamski učenjaci koji smatraju da u Kur´anu postoje neke riječi i izrazi koji nisu
arapski, ali da su oni neznatni i ne utječu na jezičku arapsku izvornost Kur´ana.

ŠTA SE PODRAZUMJEVA POD PREVOĐENJEM?

Doslovno prevođenje.

Pod ovim prevođenjem se misli na prenošenje riječi sa jednog jezika na drugi, tako da sistemi,
redosljedi i konstrukcije jezika sa kojeg se prevodi budu autentične istima i jeziku na koji se prevodi.

Tefsirsko, ili prevođenje po značenju i smislu

To je prevođenje u kojem se objašnjavaju značenja govora jednog jezika sa drugim jezikom, ne

ograničavajući se sa redoslijedom riječi orginala, niti poštivanjem sistema orginalnog jezika.

DA LI JE DOZVILJENO KUR´AN PREVODITI DOSLOVNO?

Iz navedenog se zaključuje da je doslovno prevođenje Kur´ana zabranjeno zbog toga što je

nemoguće. Kur´an je Allahov govor nadnaravan po smislu i po iskazu i za čitanje je obećana posebna
nagrada.

Doslovno prevođenje nije dozvoljeno zbog sljedećih razloga:

Jer drugi jezici nemaju izraze, forme i zamjenice koje bi mogle u potpunosti zamijeniti iste u
arapskom jeziku

Jer se ograničavanjem na formu iskrivljuju i ograničavaju kur´anska značenja i uzrokuje nered i

nedoumice u smislu i redoslijedu.
PREVOĐENJE PO ZNAČENJU

Časni Kur´an kao i svaki knjževni govor na arapskom i drugim jezivima imaju dva značenja:

Osnovno/primarno i sporedno/sekundarno

Pod osnovnim ili primarnim značenjem misli se na značenje koja podjednako poima svako ko načelno
poznaje svoj jezik, značenje njegovih riječi, sintagmi i sklopova.

Pod primarnim ili sekundarnim značenjem misli se na specifično slogove po kojima se stil govora
uzdiše i radi kojih je Kur´an postao nadnaravan.

Prevođenje sekundarnih Kur´anskih značenja je težak posao, jer kao što smo rekli, ne postoji drugi
jezik koji bi mogao potražiti sva značenja Kur´anskog teksta koji je potražio arapski jezik.

Tefsirko prevođenje Kur´ana

Doslovno prevođenje Kur´ana je nemoguće i zabranjeno je, a prevođenje sekundarnih značenja Kur
´ana je nemoguće, a osnovnih ili primarnih teško ili opasno, što znači da je tefsirsko prevođenje
obavezno radi objašnjenja i dostavljanje Kur´anskih poruka ljudima.

UČENJE PRIJEVODA KUR´ANA U NAMAZU

Islamski pravnici saglasni su u tome da je zabranjeno učiti prijevod Kur´ana na bilo kojem jeziku i bilo
gdje, tj. i u namazu i van namaza.

Međutim, postoje neke dileme, proturiječnosti i neusklađenosti u mišljenjima hanefijiskih pravnika

Malikijska pravna škola

Nije dozvoljeo učiti Kur´an na ne arapskim jezikom.

Čak nije dozvoljeno donijeti početni tekbir namaza sa nekom drugom riječju ili sinonimom u
arapskom jeziku

DA LI JE DOZVOLJENO U NAMAZU UČITI ZIKR NA NEARAPSKOM JEZIKU?

Obavezne namaske zikrove zabranili su učiti u prijevodu Malik, Ishak i Ahmed u svom
najvjeredostojnijem predanju.

A to su dozvolili Ebu Jusuf, Muhamed i Šafija.

Neobavezni namaski zikrovi se, također ne uče u prijevodu kod Malika, Ishaka i nekih šafijskih
pravnika.

Prema tome, ko bi ih učio u prijevodu namaz bi mu bio pokvaren.