BLAZENI ALOJZIJE

Urednikova riječ
Euharistijski kongresi u Crkvi u Hrvata (9)
Postupci za proglašenje blaženim
J. Langa i F. Kuharića
Narod vam to nikada neće zaboraviJi­
Kronika
U pandžama UDBE
Vranekovićev dnevnik
O sakrainentu sv. Reda
Draga braćo i sestre(...), tu su dva sakramenta koja odgovaraju dvama posebnim pozivima: to su sakramenti reda
i ženidbe. Oni predstavljaju dva velika puta preko kojih kršćanin može od svoga života učiniti dar ljubavi, po Kristovu
primjeru i u njegovo ime, i tako surađivati u izgrađivanju Crkve.
Red, podijeljen u tri stupnja: episkopat, prezbiterat i đakonat, sakrament je koji osposobljava za vršenje službe, koju
je Gospodin Isus povjerio apostolima da pasu svoje stado, u snazi njegova Duha i prema njegovu srcu. Pasti Isusovo sta­
do ne ljudskom snagom ili vlastitim silama, već snagom Duha Svetoga i prema njegovu srcu, Isusovu srcu koje je srce is­
punjena ljubavlju. Svećenik, biskup, đakon moraju pasti Gospodinova stado s ljubavlju. Ako to ne čini s ljubavlju, nema
koristi. I u tome smislu, služitelji koji su izabrani i posvećeni za tu službu nastavljaju u vremenu Isusovu prisutnost, ako
to čine snagom Duha Svetoga u Božje ime i s ljubavlju.
1. Oni koji su zaređeni bivaju postavljeni na čelo zajednice. »Biti prvi«, međutim, za Isusa znači staviti svoju vlast u
službu, kao što je on sam pokazao i učio učenike ovim riječima: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši
njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude
poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen,
nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge«(Mt 20,25-28; Mk 10,42-45). Biskup koji nije u službi zajednice
ne postupa dobro; svećenik koji nije u službi svoje zajednice ne postupa dobro, griješi.
2. Druga osobitost koja također proizlazi iz toga sakramentalnog jedinstva s Kristom jest velika ljubav prema Crkvi.
Sjetimo se onog ulomka iz Poslanice Efežanima u kojoj sveti Pavao kaže da je Krist »ljubio Crkvu te sebe predao za nju
da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da
bude sveta i bez mane«(5,25-27). Snagom reda služitelj predaje samoga sebe svojoj zajednici i ljubi je svim srcem: ona je
njegova obitelj. Biskup i svećenik ljube Crkvu u svojoj zajednici, snažno je ljube. Kako? Kao što Krist ljubi Crkvu. Isto to
će reći sveti Pavao o ženidbi: muž ljubi svoju ženu kao što Krist ljubi Crkvu. To je misterij velike ljubavi: misterij sveće­
ničke službe i ženidbe, dvaju sakramenata koji su put kojim obično osobe dolaze Gospodinu.
3. Apostol Pavao preporučuje učeniku Ti.mateju da ne zanemaruje već da, štoviše, sve više raspiruje dar koji je u
njemu i koji mu je podijeljen po riječi i polaganjem ruku(usp. 1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6). Kada se službu - službu biskupa,
službu svećenika - ne hrani molitvom, slušanjem Božje riječi, svakodnevnim slavljenjem euharistije i brižljivim i stalnim
pristupanjem sakramentu pokore, na kraju se neizbježno izgubi iz vida autentični smisao vlastite službe i radost koja
izvire iz dubokog zajedništva sa Isusom. Zaređeni služitelj, naime, zna da ima potrebu za stalnim obraćenjem i ustraj­
nim pouzdanjem u Božje milosrđe; a to je pouzdanje njegova snaga i ujedno vrijedan primjer koji može dati braći iz svoje
zajednice.
4. Biskup koji ne moli, biskup koji ne sluša Božju riječ, koji ne slavi misu svakoga dana, koji ne ide redovito na ispo­
vijed, i sam svećenik koji to ne čini, s vremenom gube zajedništvo s Isusom i postaju mediokritet koji nije dobar za Cr­
kvu. Zbog toga moramo pomagati biskupima i svećenicima da mole, da slušaju Božju riječ koja je svakodnevna hrana,
da slave svaki dan euharistiju i da se idu redovito ispovijedati. To je tako važno jer se tiče upravo posvećenja biskupa i
svećenika.
5. Zaključit ću s nečim što mi leži na srcu: ali što treba učiniti da bi se postala svećenikom, gdje se prodaju pristupni­
ce za svećeništvo? Ne. To se ne prodaje. To je inicijativa koju poduzima Gospodin. Gospodin zove. Zove svakog onog za
koga želi da postane svećenik. Možda ovdje ima mladića koji su osjetili u srcu taj poziv, želju da postanu svećenik, želju
da služe drugima u stvarima koje dolaze od Boga, želju da budu čitav život u službi poučavanja vjere, podjeljivanja sa­
kramenata krštenja, pomirenja, slavljenja euharistije, liječenja bolesnih ... i tako čitav život. Ako su neki od vas osjetili to
u srcu, to je zato jer je Isus to u nj usadio. Brižno čuvajte taj poziv i molite da raste i dadne ploda u čitavoj Crkvi.
 Urednikova riieč

»Kad se s Kristom trpi,

onda sve biva lako. «
Proslava Stepinieva 2014. pokazala je veliko štovanje, snažnu vjeru i kršćansku zahvalnost ovome
»najsvjetlijem liku Crkve u Hrvata«. Blaženi Alojzije Stepinac na oltarima brojnih župnih crkava i kapela,
bolnica i drugih ustanova, ,mm su imenom označene ulice, trgovi i raskršća pojedinih mjesta i gradova,
škole i ustanove, ima čudesnu snagu vođenja ljudskih srdaca k Bogu.
Nije riječ samo o simpatiji za njegovu osobu, nego je riiei o zbiljskom osvjedočenju da je on istinski
prijatelj Božji, svjedok Božji, pomoćnik u nevoljama, zaštitnik Crkve i na osobit naiin zaštitnik svog
hrvatskog naroda.

O
vogodišnja slavlja, osobito smislu to još nije čudo. Čudo će
brojnost vjernika u Kraši­ biti kad to proglasi za to nadlež­
ću i zagrebačkoj prvostolni­ na stručna komisija teologa, koji
ci, pokazala su da vjernici, unatoč će nakon proučavanja iste te me­
nedaćama i poteškoćama, snažno dicinske dokumentacije utvrditi
doživljavaju Stepinčevo iskustvo: uzrok i posljedicu, tj. da je moli­
»Tko se Boga boji, ne treba stre­ tva upravljena bl. Alojziju Stepin­
piti pred ljudima. « i »Nemojmo cu za ozdravljenje bila istodob­
se žalostiti zbog trenutne neima­ na s po život opasnom bolešću
štine jer Bog će nam u svojoj pro­ ozdravljenoga i da je uspješnost
vidnosti dati ono što nam bude te molitve pridonijela trenutnom,
trebalo i kad nam bude trebalo. « potpunom i trajnom ozdravlje­
Stoga je i osvjedočenje Božje­ nju. Dok se proučava prosudba
ga naroda u veličinu Stepinčeva medicinske komisije i očitovanja
duha postalo dio njegova vjernič­ molitelja za ozdravljenje na zago­
koga iskustva koje je on prorekao vor bl. Alojzija Stepinca, pozivam
riječima: »Kad se s Kristom trpi, sve čitatelje našega Glasnika da se
onda sve biva lako. « uključe u molitvu i preporuče bl.
Ovogodišnje Stepinčevo zabi­ Alojziju Stepincu osobito sve one
lježeno je po očitovanju kardinala nakane koje mogu pridonijeti nji­
Angela Amata, pročelnika Kon­ hovu obraćenju, obraćenju onih
gregacije za kauze svetaca, da je koji se u njihove molitve prepo­
»u petak [7. veljače 2014.J primio ručuju ili su Boga i Crkvu posve
medicinsku dokumentaciju koja zanemarili.
govori o izvanrednom događaju Pozivam čitatelje i sve one s
ozdravljenja na zagovor bl. Aloj­ kojima oni dolaze u dodir da ih
zija Stepinca«. Kardinal Amato potiču na vjernost Isusu, svetoj
nije govorio o čudu, ali je posvje­ Crkvi, da ustraju na duhovoj iz­
dočio o vrlo ozbiljnom uslišanju gradnji djece i mladih te hrvatskih
koje se dogodilo na zagovor bl. obitelji u kršćanskom duhu, jer su
Alojzija Stepinca, za koje liječni­ to vrijednosti za koje je živio i ju­
ci nemaju medicinsko obrazlo­ nački život položio bl. Alojzije.
ženje. Izmiče ljudskoj protuma­ Potičem isto tako da vjernici
čivosti i medicinska literatura ne osobno, obiteljski ili sa župom,
nalazi mu rješenja. U katoličkom hodočaste na Blaženikov grob

GLASNIK POSTULATURE BROJ 2 /2014 .

IIBLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC

i mole na nakane za posvećenje
osobnog, obiteljskog, župnog, bi­
skupijskog i svenarodnog života.
U molitvi sa svim čitateljima
i štovateljima bl. Alojzija Stepin­
ca postulator zahvaljuje svima
koji su njegov rad potpomaga­
li duhovno i materijalno. Osobi-
to od Stepinčeva proglašenja bla­ predočiti njegov sveti lik i svetost
ženim do danas. Neka im Bog svih onih koji su sjajna kruna sve­
svima bude nagrada, bl. Alojzije tosti Crkve zagrebačke.
uzor i zaštita, a Blaženika molim Pozivam sve čitatelje da i dalje
da u zagrebačkoj Crkvi pronađe šalju svoje članke, uspomene, fo­
novog urednika Glasnika koji će tografije, svjedočanstva, izvješća o
njegovim čitateljima pravodob­ primljenim uslišanjima i ozdrav­
no, cjelovito, istinito i objektivno ljenjima na ured Postulature ili
Glasnika. Kanonski postupak još
Mladi sveće­ nije dovršen, a ja ću biti najsretni­
nici, surad­ ji u doživljaju radosti Stepinčeva
nici blaženog
Alojzija Ste­ proglašenja svetim.
pinca, među Moleći njegov zagovor, od srca
kojima je i svima iskreno zahvaljujem i sve
njegov tajnik srdačno pozdravljam.
dr. Stjepan
Lacković U Zagrebu, na Uskrs,
20. travnja 2014.
dr. Juraj Bateija, postulator

MOLITVENA ZAJEDNICA BLAŽENOGA ALOJZIJA STEPINCA

Vet sedmu godinu u Zagrebu djeluje Molitvena zajednica blaženoga Alojzija Stepinca. To je skupina
katoličkih vjernika koja nastoji živjeti evanđelje nadahnuta primjerom bi. Alojzija Stepinca. Do sada se
u zajednicu uključilo oko 5000 molitelja. Ta naša brata i sestre nastoje molitvom, praćenom savjesnim
kršćanskim životom, pridonijeti vlastitoj osobnoj duhovnoj formaciji, a time i duhovnoj i moralnoj
obnovi Crkve u Hrvata i samoga hrvatskoga naroda, na temeljima četrnaeststolietne katoličke baštine.
Tko može postati članom i što čini član Molitvene • za svoje osobne nakane i potrebe
zajednice bl. Alojzija Stepinca? • za domovinu Hrvatsku i svakoga čovjeka
Svaki se kršćanin može uključiti u Molitvenu za­ • za očitovanje i potvrdu svetosti bl. Alojzija Ste­
jednicu blaženoga Alojzija Stepinca, koja promiče pinca u postupku njegove kauze za proglašenje
molitveni život, duhovne vrijednosti i širi Kristovu svetim.
ljubav u sva područja javnoga života, kako je to činio Uz molitvu svaki štovatelj bl. Alojzija Stepinca
i bl. Alojzije. uključen u ovu molitvenu zajednicu svojim radom
Prijavnica se može naručiti na sljedećoj adresi: nasto11:
• savjesno obavljati svoje svakodnevne obveze
Zajednica štovatelja • svjedočiti kršćanske istine u privatnom i javnom
BlAžENOGA AlOJZIJA STEPINCA životu
10000 Zagreb, Kaptol 31 • surađivati s Postulaturom u promicanju blaže­
tel. (01) 4894 879 nikova glasa svetosti
Svaki štovatelj blaženoga Alojzija Stepinca uklju­ • sudjelovati svakoga 10. dana u mjesecu u slavlju
čen u ovu molitvenu zajednicu moli: svete mise ili na molitvenom sastanku
• za čast i proslavu Isusa Krista i Katoličke Crkve • darom i žrtvom pridonositi uspješnom dovršet­
• za čvrstoću osobne vjere i vjernosti Isusu Kri­ ku postupka za proglašenje svetim bl. Alojzija
stu i Crkvi Stepinca.

S vjerom u Općinstvo svetih članovi »Zajednice štovatelja blaženoga Alojzija Stepinca« mole za svoje
potrebe i potrebe brate ljudi, osobito za ozdravljenje bolesnih i obraćenje nevjernika. Posebna nakana
njihovih pobožnosti je molitva da blaženi Alojzije Stepinac bude što prije proglašen svetim.
 »Ali, tama nije mogla
nadvladati svjetlo.«
U brojnim župama u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u Hrvatskim katoličkim misijama širom
svijeta na svečani način, devetnicama i trodnevnicama, spremao se i proslavio liturgijski blagdan bi.
Alojziia Stepinca 2014. godine. Svećenici i Božji narod sve više gledaju njegov lik proslavlien u slavi neba
ne gubeći iz vida ni njegovu mučeničku smrt i žrtvu, koja je dokončana 1 O. veljače 1960. u zatočeništvu
u Krašiću. Piše: dr. Juraj Batelja

O
sobito svečano trodnevni- ženi Alojzije bijaše mirisno zrno lo žarko sjati s lepoglavske Kal­
ca je proslavljena u zagre- soli i žarka svjetiljka. Izbaciše ga varije, pokušali su prigu šiti taj žar
bačkoj prvostolnici, gdje su iz njegova grada na Kalvariju Le­ konfinacijom u Krašiću. Ali, tama
misna slavlja, okruženi brojnim poglave, uz prethodni igrokaz na nije mogla nadvladati svjetlo. «
svećenicima, predvodili pomoć- prežalosnom sramotnom proce­ Drugog dana trodnevnice na­
ni biskupi mons. Mijo Gorski (7. su zločinačkog komunističkog kon mise u prvostolnici brojni
veljače), mons. Ivan Šaško (8. ve- režima. Njega su htjeli ukloniti s su se Blaženikovi štovatelji upu­
ljače) i mons. Valentin Pozaić (9. hrvatske pozornice, a druge pre­ tili prema dvorani Vijenac, gdje
veljače). Oslanjajući se na biblij- plašiti da ne idu putem odvažno­ su prisustvovali obilježavanju 20.
ska čitanja dana o svjetlu i soli, ga predvodnika, svjedoka Istine. obljetnice izlaženja Stepinčeva
biskup Pozaić je istaknuo: »Bla- A kad je njegovo svjetlo nastavi- glasnika.

GLA SNIK PO STULATURE BROJ 2 /2014 .

 ALOJZIJE STEPINAC
»Ovdje se obnavlja nacionalni
spomen prijeđenog puta, ute­
meljen na Bogu i njegovoj spa­
siteljskoj milosti, koja je djelo­
vala u našoj prošlosti. Stepinac
je polazište od kojega treba
uvijek iznova započinjati, na
njemu se treba nadahnjivati,
učvršćivati, orijentirati, da bi
nam se otvorili obzori buduć­
nosti. «
Sam blagdan svečano je pro­
slavljen u ponedjeljak 10. veljače
2014. Euharistijsko slavlje u za­
grebačkoj prvostolnici, u konce­
lebraciji s apostolskim nuncijem
u Republici Hrvatskoj nadbisku­
pom Alessandrom D'Erricom,
bjelovarska-križevačkim bisku­
pom Vjekoslavom Huzjakom,
zagrebačkim pomoćnim bisku­
pima Valentinom Pozaićem, Iva­
nom Šaškom i Mijom Gorskim te
s još oko 150 svećenika predvodio
je zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić. Gotovo šest tisu­
ća vjernika ispunilo je Stepinčevu
katedralu te prostor ispred nje.
Svečano je bilo i u Funtani,
gdje je u prepunoj crkvi misno
slavlje predvodio pazinski župnik
preč. Mladen Matika; u Ogulinu,
u crkvi bl. Alojzija Stepinca, misu
je predvodio i propovijedao novi
provincija! franjevaca trećoredaca
glagoljaša fra Nikola Barun; u Su-
Kard. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, iskazuje počast oltaru pred po­
četak euharistijske službe u zagrebačkoj prvostolnici na Stepinčevo 2014.
botici, u franjevačkoj crkvi misu
je predvodio subotički biskup
Ivan Penzeš; u Koprivnici misno
slavlje predvodio je varaždinski
biskup Josip Mrzljak; u Novskoj
misu je .rredvodio požeški biskup
Antun Skvorčević, koji je toga
dana blagoslovio i novu crkvu u
čast bl. Alojzija Stepinca; u Varaž­
dinu misno slavlje je predslavio i
propovijedao varaždinski biskup
Josip Mrzljak; na Bilom Brigu u
Zadru svečano večernje konce­
lebrirano misno slavlje predvo­
dio je zadarski nadbiskup Želimir
Puljić; u Požegi, u crkvi sv. Lovre,
euharistijsko slavlje kojim je iska­
zana počast drugom zaštitniku
Požeške biskupije, u koncelebra­
ciji s domaćim biskupom Antu­
nom Škvorčevićem, predvodio je
dubrovački biskup Mate Uzinić; u
Slavonskom Brodu večernje slav­
lje predvodio je Andrija Đaković,
župnik na Budainci; u New Yor­
ku, u hrvatskoj župi svetih Ćirila i
Metoda i sv. Rafaela, misu je pred­
vodio umirovljeni nadbiskup kar­
dinal Edwar Egan; u Stražemanu
misu je predvodio i propovijedao
dubrovački biskup Mate Uzinić;
u Krašiću je misno slavlje pred­
vodio i propovijedao mons. Juraj
Batelja; u Budaševu misno slavlje
predvodio je sisački biskup Vlado
Košić; u Kelkheimu misu u crkvi
sv. Dionizija predvodio je provin­
cija! Franjevačke provincije Pre­
svetoga Otkupitelja sa sjedištem
u Splitu fra Joško Kodžoman, u
novoj župi bl. Alojzija Stepinca u
Dugoj Resi i drugdje.
BI. Aloiziie Stepina, simbol je
hrvatskoga katoličkog identiteta
U propovijedi na Stepinčevo
2014. u zagrebačkoj prvostolnici
nadbiskup i kardinal Josip Boza­
nić predočio je bl. Alojzija Stepin­
ca kao simbol hrvatskoga katolič­
kog identiteta ovim riječima:
»Dragi vjernici, potrebno je
danas biti ovdje, uz blaženog
Alojzija, da bismo osjetili otkuca­
je povijesnog bila naših korijena,
da bismo osvježili tragove nade za
našu budućnost.
Naime, u razdoblju samoobra­
ne od komunističkog totalitariz­
ma, predvođen blaženim Alojzi­
jem, hrvatski je narod prošao hod
duhovnog sazrijevanja zahvalju­
jući kojemu nisu podcijenjene
bitne vrjednote za ljudski život, a
učvršćeno je uvjerenje da je jedini
Bog vrhovni jamac našega pojedi­
načnog i narodnog dostojanstva,
kao i naših prava. Stoga se ovdje
obnavlja nacionalni spomen pri­
jeđenog puta, utemeljen na Bogu
U subotu, 8. veljače hodočastili su u Krašić vjernici iz Kar­ Brojni svećenici sudjelovali su u proslavi Stepinčeva
lovca i Duge Rese. U sklopu molitvene devetnice obavljala 2014. u crkvi Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeroni­
se pobožnost križnoga puta, a onda je slijedilo slavlje svete ma u Rimu
mise. Fra Franjo Tomašević, dekan karlovačkog dekanata,
sudjelovao je u pobožnosti križnoga puta zajedno s mladi­
ma iz župe Krašić.

i njegovoj spasiteljskoj milosti,

koja je djelovala u našoj prošlo­
sti. Stepinac je polazište od koje­
ga treba uvijek iznova započinja­
ti, na njemu se treba nadahnjivati,
učvršćivati, orijentirati, da bi nam
se otvorili obzori budućnosti.
Dobro to zna naš hrvatski na­
rod. On čuva svoju memoriju
koja se ne može svesti samo na
nabrajanje određenih podataka.
Hrvatski narod ima duboku svi­
jest vlastitoga dostojanstva. Ta se
svijest oblikovala tijekom breme­
nite povijesti u obrani križa slav­
nog i slobode zlatne. Duša ovog
naroda zna kako se slavi i brani
život, kako se prihvaća smrt, kako
se čuva i cijeni obitelj te njeguju
rodbinske veze, kako se pomaže
potrebnima i siromašnima; ovaj
narod poznaje solidarnost, poštu­
je nedjelju, raduje se blagdanima i
slavljima, moli se Bogu i časti Pre­
svetu Bogorodicu Mariju.
To je hrvatski katolički identi­
tet. Njega je blaženi Alojzije opi­
sao ovako: »Nema sumnje, da je
jedna od najljepših odlika hrvat­
skog narodnog bića u prošlosti
bila nastojanje kako bi svoj na-
Vjernici su s radošću dočekali dan posvete svoje župne ckrve bl. Alojzija Ste­
pinca u Sunji na Stepinčevo, 10. veljače 2014.
rodni život doveo u sklad s nače-
lima objavljene istine Božje. I to Duša ovog naroda zna kako se
ne samo onda, kad je iz toga mo­ slavi i brani život, kako se pri­
gao izbijati koristi, nego i onda hvaća smrt, kako se čuva i cije­
kada mu je to bilo gorko« Q. Ba­ ni obitelj te njeguju rodbinske
telja - C. Tomić [prir.], Alojzije veze, kako se pomaže potrebni­
Kardinal Stepinac, nadbiskup za­ ma i siromašnima; ovaj narod
grebački, Propovijedi, govori, po­ poznaje solidarnost, poštuje
ruke [1941-1946], Zagreb 1996., nedjelju, raduje se blagdanima
str. 98). i slavljima, moli se Bogu i časti
Braćo i sestre, hrvatskom je Presvetu Bogorodicu Mariju.
identitetu suprotan importira­
ni, umjetni identitet, koji se u po­ privatnih sektora. Njegovi pro­
sljednje vrijeme uporno promiče, micatelji, nezadovoljni našom
a načinjen je navodno na temelju Domovinom, željeli bi reinter­
znanstvenih dostignuća, no skro­ pretirati njezinu povijest, iskriv­
jen je u stvari po potrebi i koristi ljujući našu prošlost. U suočenju s

GLA SNIK PO STULATURE BROJ 2 /2014 .

 ALOJ Z IJ E STEPINAC
Božji narod za vrijeme misnoga slavlja na blag­
dan Stepinčeva ispunio je krašićku crkvu
takvim ideologijama, duša hrvat­
skog naroda progovara kako nije
potrebno slušati one koji nastoje
zamijeniti stvarnost s idejama.
Naš narod ima dušu, i ako
govorimo o duši jednog naro­
da, mislimo na način kako se vidi
stvarnost, na način kako narod
spontano reagira, na kritičnu svi­
jest koju on nosi u sebi. Ta se svi­
jest osjeća, ona se očituje, samo je
potrebno dijeliti sudbinu naroda i
osjećati bilo njegova pulsa. Biti s
narodom, njemu pripadati, omo­
gućuje da se pravo shvati poruka
njegove povijesti, bitne oznake
njegova identiteta. «
Stepinfevo u Rimu
Hrvatska rimska zajedni­
ca svečano je obilježila 10. veljače
2014., liturgijski spomen i obljet­
nicu smrti blaženoga Alojzija Ste­
pinca. Koncelebrirano večernje
misno slavlje u hrvatskoj crkvi
sv. Jeronima u Rimu predvodio
je kardinal Angelo Amato, pro­
čelnik Kongregacije za kauze sve­
tih. U koncelebraciji je sudjelo­
valo sedamdeset svećenika među
kojima su bili: rektor Papinsko­
ga hrvatskoga zavoda sv. Jeroni­
ma msgr. Jure Bogdan, vicerek­
tor Marko Đurin, duhovnik p.
Mihaly Szentmartoni SJ, nekoli­
ko rektora papinskih rimskih za-
Požeški biskup Antun Škvorčević blagoslovio je u Sunji novu župnu
crkvu bl. Alojzija Stepinca na Stepinčevo, 10. veljače 2014.
Kardinal Angelo Amato predvodi
misno slavlje u crkvi Papinskog
hrvatskog zavoda sv. Jeronima u
Rimu, 10. veljače 2014.
voda, više profesora s crkvenih i
državnih sveučilišta u Rimu, sve­
ćenici studenti iz Zavoda sv. Jero­
nima, te drugi hrvatski svećenici
koji studiraju ili rade u Rimu. Bilo
je i više svećenika iz raznih naro­
da, štovatelja bl. Alojzija Stepinca.
Za ovu prigodu neki hrvat­
ski vjernici doputovali su iz Fi­
rence, Caserte i Napulja. Sv. misa
slavljena je na talijanskome jezi­
ku uz pjevanje hrvatskih liturgij­
skih pjesama. Misno slavlje ani­
mirao je zbor župe sv. Marka iz
Makarske, koji su došli u Rim za­
jedno sa svojim župnikom msgr.
Pavlom Banićem. Za orguljama je
bio Umberto Kostanić, a zborom
je ravnala s. Gracija Akmadžić.
Kardinal Amato propovijed
je započeo ovim riječima: » U
petak popodne izvijestio sam
Svetoga Oca kako su liječnici
ocijenili znanstveno neobjašnji­
vim predmnijevano čudo, koje
je predstavila Postulatura za
kanonizaciju blaženog mučeni­
ka Alojzija Stepinca, kardinala i
nadbiskupa zagrebačkog. Papa
Franjo se jako obradovao zbog
ovog važnog koraka. Potom mi
je rekao kako je već od mlado­
sti u Argentini pratio s velikim
zanimanjem zbivanja s hrvat­
skim mučenikom. Pri tome je
spomenuo i neke meni nepozna-
te pojedinosti. Unatoč tjelesnoj
klonulosti, njegov duh vjere za­
državao je lucidnost nepokole­
bljive vjernosti Evanđelju, koja
se nije slomila ni uslijed najo­
krutnijih mučenja. « U nastav­
ku propovijedi kardinal Amato
je govorio o značenju Stepinče­
va mučeništva, a osvrnuo se i na
mučeništva bl. Miroslava Bule­
šića te blaženih redovnica Drin­
skih mučenica, na čijim je beati­
fikacijama i sam sudjelovao kao
izaslanik Svetoga Oca.
Uz 80. obljetnicu lmenovanJa dr. AloJzlJa Steplnca nadbiskupom koadiutorom

»Zašto je, Gospode, izbor pao

na mene!«

BI. Alojzije Stepinac u šetnji Supetrom na Braču krajem siječnja 1938.

Ove godine, 28. svibnja 2014., navršava se 80 godina od imenovanja dr. Alojzija Stepinca nadbiskupom
koadjutorom s pravom nasljedstva zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera. Toj značajnoj obljetnici po­
svetit ćemo posebnu pozornost kako bi suvremeni čovjek u hrvatskoj javnosti imao prigode bolje upoznati
»najsvjetliji lik Crkve u Hrvala«. Mladi nadbiskup Alojzije Stepinac nije se bojao posla. Svjestan ljudskih
slabosti, svoje pouzdanje stavio je u Boga. To je u svom dnevniku posvjedočio ovim riječima:

»Od danas pocmJe pravi
'Trommelfeuer' cjelokupne štam-
pe po čitavoj Jugoslaviji o mome
imenovanju. Pače i inozemna
štampa po Njemačkoj, Austriji,
Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, itd.
piše o tome, kao da je došao ka-
kav Napoleon ili diplomata svjet-
skog glasa. Stotine hiljade brzo-
java i pisama stižu bez prestanka
sa svih strana. Nebrojeni usme-
ni čestitari, društva, korporaci-
je dolaze bez prestanka k meni
da me vide i da mi čestitaju. Gdje
su moji bezbrižni mladomisnički
dani, pomišljam u duši! O koliko
sam bio sretniji kad sam se igrao
kao nestašni dječak pučke škole i
gimnazije? Sad sam sluga svako-
me i to cijeli život. Nije mi žao ni-
malo što ću biti sluga svima, nego
se bojim da neću biti 'servus fide-
lis et prudens'. Ali što Bog dade!
Uzeo sam si za lozinku - In Te
Damine speravi! Moj položaj je
strahovito težak. Sav hrvatski na-
rod ogorčen je na današnji režim,
jer nasilja prevršuju mjeru. Nad-
biskup pak mora da računa sa dr-
žavnim vlastima bilo kakove mu
drago, jer Crkva nije političar. S
druge pak strane Crkva mora da
računa s osjećajima naroda, da ga
ne povrijedi, a na koncu ne mogu
ni ja zatajiti nikome za volju ono
što jesam - to jest Hrvat! Niti
mogu mirno šutiti na nasilja, koja
nisu u skladu sa kršćanskim mo­
ralom, i koja diraju u prava Cr­
kve katoličke. Koliko dakle sti­
ska i neprilika za mene. Moj život
biti će jedan križni put. Ja se bor­
be za prava Crkve ne bojim nima­
lo iako slaba ljudska narav ne voli
poteškoća.

G LA S N I K P O S T U L AT U R E B R O J 2 / 2 0 1 4 .
 A L O J Z I J E S T E P I N A C
U Jugoslaviji vlada danas ma­
sonerija. Na žalost i u srcu hrvat­
skog naroda u Zagrebu ugnijez­
dila se ta paklena družba, leglo
nemorala, korupcije i svakog ne­
poštenja, zakleti neprijatelj Crkve
katoličke pa prema tome i hrvat­
skog naroda. Bez znanja i odo­
brenja masonerije ne može nit­
ko doći na uplivni kakav položaj.
Nije šala uhvatiti se s njom u ko­
štac, a ipak se mora u interesu Cr­
kve, naroda hrvatskoga i same dr­
žave Jugoslavije, ako misli i dalje
egzistirati. Jer ovo nasilje koje da­
nas vlada, podržava masonerija. A
nasilje vodi u propast. (Slijede dva
Od srca zahvaljujemo svim čitate­
ljima Glasnika koji su nam prosli­
jedili osobne sastavke ili članke već
objavljene o bl. Alojziju Stepincu
ili pak dokumente pronađene u pi­
smohranama raznih ustanova, a sve
sa željom da s njihovim sadržajem
upoznamo širi krug Blaženikovih
štovatelja.
»Moje imenovanje
jest za mene težak
križ. Križ pak valja
nositi prema pravi­
lima kršćanske sa­
vršenosti ne samo
patienter, nego
libenter et arden­
ter, a u savršenosti
nisam još ni toliko
napredovao, da bih
ga nosio patienter,
a kamo li još liben­
ter et ardenter. «
Činjenice potvrđu­
ju da je on križ Kri­
stov ponio i nosio
strpljivo, dragovolj­
no i gorljivo.
i pol crnim tušem precrtana retka.
Pretpostavljam da ih je precrtao
sam autor, jer je boja istovjetna
pismu, op. J. B.) ... ne vidim ni to,
kako bi hrv. narod mogao egzi­
stirati kraj ovakvih nasilja. Baš ta
nasilja dovela su već tako daleko
da najveći dio Hrvata već pomi­
šlja da kida sasvim sa ovom drža­
vom. Kako je prema tome težak
položaj nadbiskupa zagrebačkog
t. j. moj položaj u današnje doba!
Osim toga veliko pomanjkanje
klera i strahovita materijalna bi­
jeda, koja tišti kao mora sve slo­
jeve. Ne mogući više izdržati to-
like navale Čestitara pobjegao Sam
Svaki dopis na Postulaturu bl.
Alojzija Stepinca kojim se pri­
općuje primljeno uslišanje ili us­
pomena neka bude potpisan te
obilježen nadnevkom i mjestom
pisanja. Anonimna se pisma ne
arhiviraju. Vjernici koji žele
ostati anonimni neka to napo­
menu u dopisu.
u Brezovicu na nekoliko dana. « 1
Znao je da snaga za život pridola­
zi s Kristova križa i njegova pro­
bodenog Srca. Posvjedočio je to
u nagovoru kojim se predstavio
Crkvi zagrebačkoj prigodom če­
stitanja za imenovanje nadbisku­
pom koadjutorom 3. lipnja 1 934.:
»Moje imenovanje jest za mene
težak križ. Križ pak valja nosi­
ti prema pravilima kršćanske sa­
vršenosti ne samo patienter, nego
libenter et ardenter, a u savršeno­
sti nisam još ni toliko napredo­
vao, da bih ga nosio patienter, a
kamo li još libenter et ardenter. «
Činjenice potvrđuju da je on križ
Kristov ponio i nosio strpljivo,
dragovoljno i gorljivo. Kako je
to uspio? On sam nam to otkri­
va: »Ja sam na ovaj teški položaj
došao pokorivši se želji vrhovnog
poglavara sv. Oca. Zato velim - In
Te Damine speravi! - U Tebe se,
Gospodine, uzdam! Ufam se, da
će se onda i na meni ispuniti riječi:
Quoniam in me speravit, liberabo
eum, protegam eum, quoniam co­
gnovit nomen meum! - Izbavit ću
ga, jer me ijubi; zakrilit ću ga, jer
poznaje moje ime!« (Ps 90 (91,14)
Moja je nakana i cilj čist. Slijediti
nauku križa te bez ikakvoga stra­
ha braniti katoličku istinu!« Tu je
tajna njegove, ali i zalog naše gor­
ljivosti, pouzdanja i vjernosti.
(nastavlja se)
� v�: j EPINAC, Nadbiskup-koadju tor,
, ���r: :t ;�
ne
Hvala svim čitateljima,
štovateljima bl. Alojzi­
ja Stepinca u domovini i
širom svijeta za molitve
i darove te za nesebično
i velikodušno promica­
nje glasa svetosti i muče­
ništva kardinala Alojzija
Stepinca.
 Euharistiiski kongresi u Crkvi u Hrvala (9)

»Hostija sveta· Tebe sakriva

- al' vjera zbori: ovdje je Bog!«

}c·:
�·:

Hrvatski su se katolici u program međunarodnih euharistlJskih kongresa postupno ulivall i ostvarili

velebna djelo euharistijskoga pokreta, koji je Crkvi u Hrvata osvjetlao lice pred političkim protivnicima ko·
iih nije manjkalo. Također je učvrstio unutarnje jedinstvo katolika koje je, uslijed nasrtaja raznih, osobito
bezbožnih, ideologija i političkih prilika, bilo ugroženo.
U ovom broju Glasnika prisjetimo se EuharistlJskog kongresa u Varaždinu održanog 26. i 27. kolovoza
1922. Ovaj prikaz sažeo sam iz opsežnog prikaza objavlienog u knjizi koju sam objavio pod naslovom:
»Blaženi Alojziie Stepinac i grad Varaždin«, u Zagrebu, godine 2008., str. 37 .-56. Radi lakšeg čitanja ovdje
sam izostavio bilješke i popis literature.

Euharistiiski kongres u Varaždinu godine u Ljubljani održao mari­ bran je Varaždin. Premda se u
26. i 27. kolovoza 1922. janski kongres, dogovoreno je da početku razmišljalo da to bude
Nakon 26. Međunarodnog eu­ se euharistijski kongres održi u »trećoredski kongres« , dogo­
haristijskog kongresa u Rimu od Zagrebačkoj nadbiskupiji. vorom tajnika Saveza hrvatskih
24. do 29. svibnja 1922., na koje­ trećoredaca o. Ciprijana Lisi­
mu je zbog teških gospodarskih »Opći« Euharistiiski kongres ce i svećenstva grada Varaždi­
prilika sudjelovalo vrlo malo vjer­ Kad je Savez hrvatskih tre­ na na sastanku početkom srpnja
nika iz Kraljevine SHS, donesena ćoredaca odlučio godine 1922. 1922. u Varaždinu, dogovoreno
je odluka da se po uzoru na rim­ proslaviti 700. obljetnicu Reda je da to bude »opći« euharistij­
ski kongres sličan kongres održi euharistijskim kongresom, kao ski kongres. Budući da se radilo
i u Crkvi u Hrvata. Budući se te mjesto njegova održavanja iza- o susretu velikoga broja vjerni-

GLA SNIK POSTULATU RE BROJ 2 / 2014 .

 A LOJZIJ E STEPINAC
ka, svećenika prispjelih iz mno­
gih krajeva države, možemo taj
kongres uzeti za prvi euhari­
stijski kongres Crkve u Hrvata,
premda organizatori euharistij­
skog kongresa održanoga u Za­
grebu 18. i 19. kolovoza 1923.
godine zagrebački kongres bro­
je kao prvi nacionalni euharistij­
ski kongres, pravdajući tu odlu­
ku tvrdnjom da je onaj održan
1922. godine u Varaždinu bio
»samo za jedan dio naroda«.
Uspostavljanje i djelovanje
pripremnog odbora
Za uspješnu pripravu i pro­
slavu kongresa uskoro je us­
postavljen pripremni odbor, na
čiju je zamolbu uspostavljen i
širi odbor za pripremu kongre­
sa. Prema zapisu tajnika Miho­
vila Kanotija taj širi odbor sa­
činjavali su »zastupnici iz svih
slojeva: podžupan dr. Jambri­
šak, banskog stola vijećnik Car,
gradski načelnik Podgajski,
predsjednik sudbenog stola Lat­
ković, financijalni ravnatelj dr.
Radić, vijećnici Pongračić i Sza­
bo, kr. žup. fizik dr. Crkvenac,
odvjetnici dr. Šolc i dr. Pečornik
itd. te pročelnici mjesnih dru­
štava i ugledni građani i građan­
ke«. Ubrzo je odbor zamolio
nadbiskupa dr. Antuna Bauera
Kroničar je nadbisku­
pov pojavak na propo­
vjedaonici opisao ovim
rij ečima: »Srce muje od
zanosa i ganuća zaigra­
lo, kad je s visine zagle­
dao ovaj pobožni puk
svoj , kako je napunio
svetu kuću Božju, že­
ljan, da srce svoje ople­
meni na Euharističnom
Srcu Boga svoga. I go­
vorio je tako zanosno,
oduševljeno, iz puni­
ne svoga bogoljubnoga
srca k Sv. Euharistiji
da bude pokrovitelj kongresa i
da ga sam otvori. Nadbiskup je
spremno odgovorio na ovu mo­
lbu pismom 23. srpnja 1922.
Odbor je u zajednici sa Save­
zom trećoredaca razaslao pozive
na kongres župnicima Zagorja,
Međimurja, Prekomurja i Podra­
vine, a Slovenac kateheta Cajnko
na susjedne slovenske župe. Od­
bor je zamolio i dobio povlasti­
cu od 50 % popusta na prugama
državne željeznice. Istodobno je
potaknuo župnike i dušobrižnike
da »vjernicima protumače znače­
nje i važnost ovoga sastanka u po­
čast Isusu i porade za učestvova­
nje u što većem broju«.
Svećenstvo i narod jed­
instvenim su katoličkim
ponosom ispovijedali
vjeru i proslavljali Eu­
haristijskog Spasitelja
i svečanom procesi­
jom na završetku Eu­
haristijskog kongresa u
Varaždinu, 27. kolovoza
1922.
Otvaranje kongresa
Već u subotu 26. kolovoza vla­
kovi sa svih strana dolazili su pre­
puni tisuća sudionika, pa je toga
dana bilo u gradu oko 1 5.000 ho­
dočasnika. U 17 sati autom je iz
Zagreba stigao nadbiskup dr. An­
tun Bauer, a pratili su ga vladika
križevački dr. Dionizije Njaradi i
nadbiskupov tajnik dr. Antun Sla­
mić. Dočeku su nazočili predstav­
nici vojne, civilne i duhovne vla­
sti, koji su odmah nakon dočeka
pohodili i pozdravili najdražega
gosta.
U 19 sati u dupkom ispunje­
noj franjevačkoj crkvi svečano je
otvoren kongres. Zazvavši s pri­
sutnim vjernicima pomoć Boga
Duha Svetoga nadbiskup se u pot­
punom biskupskom ornatu uspeo
na propovjedaonicu. Kroničar je
nadbiskupov pojavak na propo­
vjedaonici opisao ovim riječima:
»Srce mu je od zanosa i ganuća za­
igralo, kad je s visine zagledao ovaj
pobožni puk svoj, kako je napu­
nio svetu kuću Božju, željan, da
srce svoje oplemeni na Euharistič­
nom Srcu Boga svoga. I govorio je
tako zanosno, oduševljeno, iz pu­
nine svoga bogoljubnoga srca k
Sv. Euharistiji te presvj. dr. Njara­
di reče: 'Još ga nisam slušao govo­
riti tako velikim žarom i ushitom!'
Govorio je o vječnom kraljevstvu
Euharističnog Isusa, o svećeniš-
 Euharistiiski kongresi u Crkvi u Hrvala (7)
-�

Djeca i mladež uključili su se u veličanstvenu procesiju Preko 20.000 vjernika okupilo se na prosla­
slaveći Euharistijskoga Kralja, na Euharistijskom kon­ vu Euharistijskog kongresa u Varaždinu,
gresu u Varaždinu, 27. kolovoza 1922. 27. kolovoza 1922.

tvu, koje je najnježnije vezano naosvanuo je obasjan suncem. Ci­

presv. Euharistiju. Napomenuo je, jeli je Varaždin poprimio sveča­ Govorio je o vječnom kraljev­
kako je najveća kazna jednom na­ no lice. Kuće, državne i privatne, stvu Euharističnog Isusa, o
rodu kad mu ponestaje svećenika osvanule su okićene trobojnicama svećeništvu, koje je najnježnije
i pozvao roditelje, da djecu svo­ hrvatskim i državnim. Već oko 7 vezano na presv. Euharistiju.
ju tako odgajaju te budu vrijedna sati po svim su se gradskim ulica­ Napomenuo je, kako je najveća
poziva Božjega, da uniđu u sve­ ma slijevale brojne, duge i nepre­ kazna jednom narodu kad mu
tište njegovo. Razlagao je, kako . gledne procesije, nijedna manja ponestaje svećenika i pozvao
vjera u Euharističnog Isusa ople­ od 1.000 ljudi. roditelje, da djecu svoju tako
menjuje srce čovjeka, kako ga čini Kroničar je izbrojio 28 pro­ odgajaju te budu vrijedna pozi­
dobrim članom i Crkve i države. cesija, koje su s barjacima, kipo­ va Božjega, da uniđu u svetište
'Želio bih', reče, 'da su sada ovdje vima, s pobožnom pjesmom na njegovo.
oni, koji upravljaju udesom našeg usnama i uzornim redom ulazile
naroda, pa da na svoje oči vide, što u grad. Za tu slikovitu i kršćan­
narodu najviše treba, za što se na­ Zborovanja i navještaj vjerskih
skom srcu pobudnu sliku valja istina
rod najviše oduševljava, što narod zahvaliti dekanima, župnicima i Oko 9 sati sve su ulice u sre­
najsi gurnije i trajno oplemenju- kapelanima, koji su svojim ugle­
.
Je ' .
«
dom, revnim radom te neumor­
dištu grada Varaždina bile ispu­
Nakon nagovora sam je Nad­ njene mnoštvom Božjega naroda.
nim propovijedanjem oduševili Računa se da je taj čas bilo blizu
biskup objavio dopuštenje da se u narod za ovu slavu.
najvećim gradskim crkvama kroz 50.000 ljudi. Došli su iz Varaž­
Iz te slikovitosti, reda i pobož­ dinske županije, Međimurja i su­
svu noć izloži Svetotajstvo na kla­ nosti moglo se zaključiti dvoje:
njanje i da se već od ponoći mogu sjednih krajeva Slovenije. Bilo
prvo - da su župnici i kapelani ui­ je predviđeno da se u 9 sati odr­
služiti sv. Mise i dijeliti pričest. I
stinu revno i neumorno djelovali
doista. Prostrane je varaždinske že zasebna staleška zborovanja u
među narodom, i drugo - da na­ pojedinim crkvama. Ispostavilo
crkve cijelu noć ispunjalo mnoš­ rod najradij'e sluša svoga duhov­
tvo pobožnoga svijeta. Narod se se kako su sve crkve premalene da
noga pastira i da u njega i opet ima prime sav taj svijet.
ispovijedao, sudjelovao u misnim najveće pouzdanje. Očevidac ka­
slavljima i slušao propovijedi, pri­ Pa ipak, nije se odustalo od pre­
teheta Mihovil Kanoti taj je sklad davanja predviđenih programom,
mao sv. Pričest, pobožno molio i popratio sljedećim riječima: »Jed­
pJevao. pa je u pavlinskoj crkvi, koju su
no i drugo utješno je za naša vre­ »dupkom « ispunile majke, govo­
mena, pa dao dobri Bog da sve­ rio preč. Matija Seigerschmid, žu­
Svecanosti na glavni kongresni ćenstvo gori još većom ljubavi za pnik u Mariji Bistrici, o Euharisti­
dan sv. vjerske ideale, a tu će ljubav ji i odgoju djece. Istodobno je još
Dan glavne kongresne sveča­ dobri naš narod malo po malo i većem broju majki izvan crkve s
nosti, nedjelja 27. kolovoza 1 922., htjeti i znati sve bolje uzvraćati. « prozora Djevojačke škole govo-

GLA S N I K P O S T U L A T URE BRO J 4 /201 3 .

II
B L AŽ E NI ALOJZIJ E ST E PINAC
Nadbiskup Bauer »je obašao
sve crkve, gdje su se držali zbo­
rovi i ostao je ugodno razdragan
nad bogoljubnošću i tolikim
brojem puka svoga. Napose ga
je do suza ganulo, kad je zagle­
dao one tisuće mladića, kojima
je u današnje razvratno doba
pomoć sv. vjere najpotrebnij a.
'Hvala Bogu', reče, 'samo kad
su i ovi u tolikom broju došli'. «
rio o. Milošević o Euharistiji i iz­
boru zvanja.
Budući da u župnu crkvu sv.
Nikole nisu mogli stati svi muže­
vi, kojima je na temu Euharistija i
život zborio isusovac o. Ilija Ga­
vrić, onim tisućama ispred župne
crkve i oko nje »vatrenom besje­
dom« je sa stubišta župnoga dvo­
ra o Euharistiji i smrtnom času go­
vorio franjevac Đuro Bencetić. U
prenapunjenoj franjevačkoj cr­
kvi djevojkama je istine vjere uz
temu o Euharistiji i ljubavi tuma­
čio kanonik čazmanski Ignacije
Debeljak, a kanonik zagrebačko­
ga Prvostolnoga kaptola mons. dr.
Milan Beluhan progovorio je dje­
vojkama o Euharistiji i nevinosti.
Tjeskobu Pripravnoga odbora
hoće li i mladića biti u znatnijem
broju da napune barem kapucin­
sku crkvu, razbistrila je njihova
brojnost. »Tih je bilo razmjer­
no još i najviše. « Pred crkvom
na Strossmayerovu trgu za
»oko najmanje 6000 mladića«
propovijedao je o Euharistiji i
značaju franjevac Grgo Pašalić,
a za njih »barem 2000«, koji su
se zbili u crkvi na temu o Eu­
haristiji i vjersko-prosvjetnom
radu, govorio je preč. Krešimir
Pećnjak.
Za više od 4000 hodočasnika
iz Slovenije u uršulinskoj je cr­
kvi govorio slavni govornik dr.
Anton Medved o temi Euharisti­
ja - vir srečnega življenja in sreč­
ne smrti.
Nadbiskup Bauer »je obašao
sve crkve, gdje su se držali zbo­
rovi i ostao je ugodno razdragan
nad bogoljubnošću i tolikim bro­
jem puka svoga. Napose ga je do
suza ganulo, kad je zagledao one
tisuće mladića, kojima je u današ­
nje razvratno doba pomoć sv. vje­
re najpotrebnija. 'Hvala Bogu',
reče, 'samo kad su i ovi u tolikom
broju došli'. «
Misna slavlje
Poslije završenih zborova sav
se narod skupio na Trgu slobo­
de na koji, prema svjedočanstvu
kongresnog kroničara, »može sta­
ti najmanje 25.000 ljudi«. Ali trg je
bio premalen. Ne samo trg, nego
i sve ulice što do njega vode bile
su pune svijeta. Gradska vijećnica
bijaše ukusno iskićena zelenilom i
vijencima, a pred njom je bilo po­
dignuto postolje s oltarom.
Točno u 11 sati na trg je do­
šao nadbiskup Bauer uz pratnju
križevačkoga vladike dr. Njaradi­
ja i mostarskoga biskupa Alojzi­
ja Mišića te brojne asistencije, da
s narodom najprije proslavi svetu
euharistijsku žrtvu. Oči svih na­
zočnih bile su upravljene prema
žrtveniku, a uza svu stisku vla­
dao je najveći mir, red i bogoljub­
nost. Za vrijeme euharistijskoga
slavlja svirala je vojnička glazba,
a počasni odred vojske oglasio se
na pozdrav trostrukim pucanjem.
Nakon sv. mise nadbiskup se po­
peo na cvijećem i sagovima urešen
balkon gradske vijećnice, i otuda
je svemu narodu podijelio papin­
ski blagoslov.
Klanjanje i teoforifka procesija
U 12 sati služena je po svim cr­
kvama tiha sv. misa i izloženo Sve­
totajstvo na klanjanje sve do 14
sati, kada se počela svrstavati sve­
čana procesija. U 15 sati iznio je
nadbiskup Svetotajstvo iz župne
crkve. Po osam ljudi u preko 3000
redova kretalo se u toj procesiji i
zapremilo prostor do 2 kilometra
duljine, tako da su se prvi vezali
sa zadnjima. Procesiji su poseban
čar davale bogato izvezene narod­
ne nošnje, oko 200 raznobojnih
barjaka, prelijepi i skladni napjevi
pobožnih pjesama, radosno bru­
janje zvona, skladno sviranje voj­
ne glazbe, duboka ozbiljnost i bo­
goljubnost sudionika.
Varaždinci su ostali ushićeni.
»Takova što Varaždin još nije vi­
dio! «, zapisao je kroničar.
Srce procesije bio je Euharistij­
ski Spasitelj, koga je pod prilika­
ma kruha nosio sam nadbiskup,
okružen nevinom dječicom, po­
časnom vojnom stražom, broj­
nom asistencijom 80 svećenika.
Iza nebnice koračali su predstav­
nici vojne i civilne vlasti, a vojska
je zaključila povorku.
'.Župe su bile svrstane abeced­
nim redom. Iza njih išli su Sloven­
ci, pa župa varaždinska sa svim
svojim svjetovnim društvima i
vjerskim udruženjima.
Završetak kongresnih svečanosti
Nakon što su sudionici proce­
sije i svijet koji je s pločnika mo­
litvom i pjesmom pratio procesi­
ju prispjeli na Strossmayerov trg,
s povišenog je mjesta nadbiskup
 Djeca u bjelini, vojnici i brojni vjer­
nici svrstali su se u svečanu proce­
siju kojom je završio Euharistijski
kongres u Varaždinu, 27. kolovoza
1922.

i što tješnju povezanost Slovenaca

podijelio blagoslov sa Svetotaj­
stvom. Uz pucnjeve počasne čete,
tihi cilik zvončića, a u najvećoj ti­
šini, mnoštvo se naroda spustilo
na koljena da se pokloni svome
Bogu i s ovoga svetoga događaja
ponese zalog njegova blagoslova.
U 17 sati bila je na prostoru
pred gombaonicom akademija s
pjevanjem i govorima. O euhari­
stiji i socijalnom pitanju govorio
je franjevac Teofil Harapin, a o
temi Koliko je Euharistija vrijed-
na časti govorio je arhiđakon go­
rički, kanonik dr. Mijo Medjimo­
rec. Biskup dr. Dionizije Njaradi
pozvao je slušatelje da tako mno­
go i dostojno ljube sv. Euharisti­
ju da se ta ljubav, ako ustreba, ne
umanji ni pred smrću.
Potom je Slovenac Kalan odu­
ševljenim govorom pozdravio
hrvatski narod i njegove sinove
koji su priredili tako sjajnu vjer­
sku manifestaciju i sve pozvao na
rad oko ostvarenja vjerskih ideala
i Hrvata.
Poslije završene akademije,
oko 19 sati, brojna skupina Za­
grepčana i pridruženih hodoča­
snika pošla je pred samostan se­
stara uršulinki, gdje je odsjeo
nadbiskup Bauer, te su pjevanjem
pjesama »Lijepa naša« , »Do ne­
besa« i »Hoćemo Boga « učinili
spontanu ovac1JU svomu natpa­
stlru.
Nadbiskup je izišao na ulicu
u nakani da s okupljenim vjer­
nicima podijeli svoje zadovolj­
stvo nad iznad očekivanja uspje­
lim kongresom i da ih potakne na
pripremu euharistijskoga kongre­
sa u Zagrebu. Učinio je to riječi­
ma: »Do vidova na godinu u Za­
grebu. «
(nastavlja se)

G ospodine, Bože naš, Ti si ma života na putu vječnoga spa­ tijela. Udijeli milost svećeničkih i
blaženom Alojziju Stepin­ senja. Po njegovu zagovoru udi­ redovničkih zvanja našoj župi, na­
cu dao milost čvrsto vjerovati u jeli milost svoga blagoslova našim šoj biskupiji i Crkvi u Hrvata.
Isusa Krista i spremnost trpjeti biskupima, svećenicima, redovni­ /Po njegovu zagovoru udijeli mi
za njega sve do mučeničke smrti. cima i redovnicama, svećeničkim milost ... I
Pomozi nam slijediti njegov pri­ i redovničkim pripravnicima, na­ Po Kristu Gospodinu našemu.
mjer i njegov nauk da bismo lju­ šim obiteljima, da budu čvrste u Amen.
bili Krista kako ga je on ljubio i vjeri i blagoslovljene novim i broj­ Nakon toga izmoli: Oče naš,
služili Crkvi kako joj je on služio nijim životima. Budi utjeha svim Zdravo, Marijo, Slava Ocu, sa za­
sve do darivanja vlastitoga života starijim osobama te pomoć bole­ zivom: Blaženi Alojzije Stepinče,
za nju. Njegova živa vjera u Isu­ snicima i patnicima. Očeve i maj­ moli za nas!
sa Krista i postojana ljubav prema ke, djecu i mlade očuvaj od unu­
Crkvi neka nas učvrste u borba- tarnjih i vanjskih pogibelji duše i

Sve čitatelje Glasnika i vu grobu, potičemo da se u

štovatelje bl. Alojzija Ste­
pinca koji su se pismenim
putem preporučili u zago­
vor bl. Alojzija Stepinca i
zatražili molitvu na njego-
molitvi sjedine sa svim nje­
govim štovateljima koji su­
djeluju u svetoj misi svakog
10. u mjesecu u zagrebačkoj
prvostolnici u 18 sati.

GLASN I K POSTULATUR E BRO J 2 / 20 1 4 .

II
B L A Ž E N I A L O J Z I J E S T E P I N A C

Proslavljena 20. obljetnica

Glasnika

Mons. Vlado Košić, biskup sisački predvodi euharistij­ Mr. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslov­
sko slavlje u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Ste­ nog sjemeništa u Zagrebu, obilježuje 20. obljetnicu izla­
pinčevo godine 2014. ženja Glasnika bl. Alojzija Stepinca

U organizadii Postulature blaženog Alojzija Stepinca i zagrebaikoga Nadbiskupskoga bogoslovnog sje­

meništa, u trodnevnid za Stepinievo 201 4., u subotu a. veliaie 2014., u dvorani Vijenac Nadbiskupskog
pastoralnog instituta, sveianom akademijom obilježena je 20 godina izlaženja »Glasnika Postulature bi.
Alojziia Stepinca«. U programu su dramskim prikazom i glazbenim toikama sudjelovali bogoslovi Nadbi­
skupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
Piše: dr. Juraj Batelja
Središnji dio akademije bio je kardinal« Alekse Benigara. Sa­ datku« bili zaduženi za nered,
scenski prikaz »Optuženi Stepi­ držaj predstavlja scenu sa suđe­ iskrivljavanje istine. Neki od
nac« što su ga izveli bogoslovi nja, odnosno donošenja presude njih su i sami već za vrijeme su­
pod vodstvom prefekta dr. Iva­ nadbiskupu Stepincu. Na zoran đenja vidjeli o kakvom je suđe­
na Dodleka. Prikaz su bogo­ način je prikazano kako je on nju riječ, no nisu se usudili radi­
slovi sami osmislili prema knji­ svojom mirnoćom blagotvorno ti po vlastitoj savjesti.
zi » Alojzije Stepinac, hrvatski djelovao na one koji su »po za-

PRIW MR. ANĐELKA KOŠĆAKA O NASTANKU I SADRŽAJIMA GLASNIKA SLUGE BOŽJEGA ALOJZIJA STEPINCA
I GLASNIKA BL. ALOJZIJA STEPINCA
Glasnik, glas, riječ, govor, Sjećam se svoga djeda - imao Glasnika kojega nisam nabavio i
razgovor, dijalog, istina! Da, isti­ je 80 godina - kada sam kao bo­ donio djedu i svima doma, a djed
na! To je prava istoznačnica za goslov druge godine donio doma me redovito po mom povratku
Glasnik bl. Alojzija Stepinca - prvi broj Glasnika, rekao mi je: u Zagreb na Bogosloviju upozo­
istina! I one 1994. - ratne, teške, »Sinek, dej mi našega kardina­ rio: »Nemoj pozabiti Glasnika ! «
ali hrvatske, slobodne Domovine, la ! « Potom ga privinuo k sebi i Naime, tek sam kasnije doznao
vidjevši Glasnik, mnogi su zasi­ poljubio ! Odmah mi je sve bilo da je njegov rođeni brat, ča­
gurno kliknuli: Konačno! jasno i nije bilo daljnjeg broja sni brat Isusovac Lojzek, posli-
�oglava �i i bog?slo� Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu na
lJetovanJ � na Ć10vu cesto su u svoje molitve uključivali u Krašiću zasužnje­
nog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca
je Drugoga svjetskoga rata, bio
na kratko vrijeme zatočen u sa­
rajevskom zatvoru između osta­
loga i zbog toga jer je svjedočio
o nevinosti zagrebačkoga nadbi­
skupa Alojzija Stepinca.
Nakon ovog osobnog susreta
s Glasnikom te na početku ovo­
ga prikaza Glasnika, koji će biti
tek djelomičan i u mnogo-čemu
manjkav, od obilja građe, doku­
menata, propovijedi objavljenih
u Stepinčevu glasniku - kako se
najčešće naziva današnji svečar -
odabrao sam nekoliko redaka iz
propovijedi prefekta kongregaci­
je za nauk vjere kardinala Josepha
Ratzingera održane 15. veljače
1998. godine u hrvatskoj crkvi sv.
Jeronima u Rimu:
U posljednjoj pjesmi Božanske
komedije (Raj XXXI, 103) Dante
govori o nekom pristiglom hodo­
časniku, možda iz Hrvatske, koji
je očaran Kristovom slikom uti­
snutom na Veronikinu rubcu, te
ne može svoj pogled drugamo, već
ga drži čvrsto upravljenim u Kri­
sta Gospodina. Ovaj anonimni
svakogodišnjega svetoga spomi­
njanja u misnim slavljima u do­
movini i svijetu 10. veljače, i četi­
ri godine nakon pada bezbožnoga
Danteov Hrvat ima za nas jed­
no ime: sluga Božji kardinal Aloj­ �?m:1nističkoga režima - glavnog
1 Jedmog optužitelja zagrebačko­
zije Stepinac, rođen prije stotinu
ga nadbiskupa - izlazi Glasnik
godina u Brezariću, župi Krašić,
da na javan, očit i zoran način, a
a umro 1 O. veljače 1960. godine.
ponajprije dokumentiran, iznosi
Uistinu je ovaj čovjek, ovaj sluga
Istinu kojoj se u komunističkom
Božji, držao pogled čvrsto uprav­
režimu trajno i beskrupulozno
ljen u Isusa, razmatrao o njemu,
nametala laž, izmišljotina i bez­
živio je u zrenju Krista i tako se
božnički otrov.
sve više neprestano suobličavao
Tadašnji zagrebački nadbiskup
Kristu, bivao preobražen u Kristu,
kardinal Franjo Kuharić, a danas
te i sam postao živa slika trpećeg
sluga Božji, u predgovoru prvoga
Krista s trnovom krunom i rana­
broja piše:
ma njegove muke.
U demokratskoj slobodi Hr­
Dragi prijatelji i štovatelji bla­
vatski je sabor proglasio proces i
ženoga Alojzija Stepinca, jedno
osudu zagrebačkoga nadbisku­
je sigurno: s Glasnikom je progo­
pa Alojzija Stepinca ništetnima.
vorila Istina, Istina za koju i s ko­
U toj se slobodi pojavljuje sada
jom ili bolje s kojim i za koga - za
Glasnik sluge Božjega kardinala
Isusa je Blaženik živio i svoj život
Alojzija Stepinca. Svrha je Glasni­
dao, a životom i nama utro put,
ka da naša vjemička i šira javnost
dao jasan primjer - i to primjer
što bolje upozna duhovni lik sluge
riječju i djelom - primjer krepo­
Božjega, da kroz Glasnik također
snoga, svjedočkog i mučeničkog
čuje njegove poruke i da bude po­
života.
ticana na molitvu za uspjeh pro­
Trideset četiri godine nakon
cesa. (.. .) kroz Glasnik sluga Božji
blažene smrti zagrebačkoga nad­
postaje opet među nama prisutan
biskupa i kardinala Alojzija Ste­
da nam bude bliz iz vječnosti kao
pinca, nakon isto toliko godina
što nam je bio bliz i za vrijeme
GLASN I K POSTULA T URE BRO J 2 /2014 .
svoje biskupske službe i svoje pat­
nje. Tako kardinal Franjo Kuha­
rić, danas sluga Božji.
Sluga Božji, a potom blaženik
Katoličke Crkve, Alojzije Stepi­
nac nije samo jedan u nizu pasti­
ra zagrebačke Crkve, on je više od
slike, modela i uzora, on je svako­
me katoliku, a ponajprije nama na
ovim hrvatskim prostorima, svje­
tlo, svjetlo Uskrsloga Pobjednika
- Viktora, on je svijetli lik Crkve
u Hrvata. U tome duhu i samim
time Glasnik je zauzimao poseb­
no važno mjesto - bio je i jest šti­
vo koje nas dovodi u neposredan,
direktan odnos s Blaženikom koji
se, kako stoji u prvoj »riječi ured­
nika« dr. Jurja Batelje - »upisao u
svijest i život svoje mjesne 1 opće
Crkve « .
Uloga Glasnika jest ponajpri­
je donositi vijesti o postupku i
razlozima uzvišenja sluge Bož­
jega odnosno blaženoga Alojzi­
ja Stepinca na čast oltara. Potom
Glasnik svojim sadržajem pruža
svjedočanstvo djelatne ljubavi i
milosti, koja se, kako ističe ured­
nik: »tako čudesno razmjenjuje
kroz molitvu u sjećanju i na usti­
ma, pri spomenu na nj na radnom
. .. . .
m1estu, na satu pov1Jest1, pn po-
hodu njegovu grobu, u obiteljskoj
molitvi. Glasnik bi želio ražariti
ideale rad kojih je on sluga Božji
radije odabrao umrijeti negoli po­
pustiti pred bezbožnom ideologi­
jom te tako poticati na rast ljuba­
vi, kojom je on gorio za Krista. «
Je li Glasnik postigao tu svr­
hu, taj cilj, to poslanje? - odgovor
je da!, uspio je u punom smislu te
riječi jer nije ostalo samo na rije­
či, nego se sve više oblikovalo dje­
lo, tj. poticao je čitatelje na djela.
Jedno od tih djela jesu molitvene
zajednice (pokrenute 2000. godi­
ne), organiziranje raznih tribina,
simpozija, kvizova, vjeronaučnih
olimpijada te još više - iako to nije
izravna zasluga Glasnika, ali sve
je to išlo ruku pod ruku - pojedi­
ne župne crkve, kapele, poklonci,
potom škole i druge javne ustano­
ve, trgovi, ulice, pjevački zborovi
i druga vjernička okupljanja, a da
ne govorimo o brojnim kipovi­
ma, oltarnim slikama, medaljama
i tako redom, koje nose ime za­
grebačkoga nadbiskupa i kardina­
la bl. Alojzija Stepinca.
Kakva je koncepcija Glasnika?
Pojedine su rubrike stalne od po­
četka izlaženja do danas, a tako­
đer su se pomno pratila značajna
događanja na razini opće i mjesne
Crkve, osobito one teme koje su
vezane uz proglašenje novih bla­
ženika i svetaca Katoličke Crkve,
te područja na kojima je i sam bla­
ženi Alojzije bio zauzet, što je i
on promicao i uz što je spremno
i svojim životom stao. Nemamo
ovom prilikom dovoljno vreme­
na zadržavati se na pojedinim ru­
brikama, osim tek ih nabrojiti.
Uz redovite rubrike kao što su
Urednikova riječ, potom Papina
riječ, te kronika događanja odno­
sno širenja glasa svetosti i vijesti iz
Postulature, valja svakako izdvo­
jiti sljedeće: Teološki podlistak,
Svjedočanstva koja su počela s hr­
vatskim (nad)biskupima i nastavi­
la sa svećenicima Stepinčevim su-
vremernc1ma te laicima; nadalje
kao važna rubrika jest od samo­
ga početka prenošenje Propovije­
di zagrebačkih nadbiskupa sa Ste­
pinčeva u Zagrebu i propovijedi s
mise Stepinčeva u hrvatskoj crkvi
sv. Jeronima, a također i iz rodne
Stepinčeve župe Krašić. Posebno
se mjesto u Glasniku pruža temi:
Dokumenti o životu i radu sluge
Božjega. (Između ostaloga ti su se
dokumenti u velikoj mjeri ticali
obrane Židova, iako ne samo njih,
dokumenti govore o velikom dje­
lovanju (zauzimanju) zagrebač­
koga nadbiskupa tijekom Drugo­
ga svjetskog rata za tisuće osoba
različitih narodnosti, vjeroispovi­
jesti i svjetonazora »koji svoj ži­
votni iskoračaj iz bunkera smrti ili
sablasti tamnice duguju ili zahva­
ljuju zagrebačkom nadbiskupu«;
osobito nam je danas vrijedan i
poticajan tekst kao i fotografi­
ja nadbiskupa Stepinca na ručku
s nezaposlenim radnicima 1938.
godine.
Iz kardinalove pismene ostav­
štine posebno mjesto zauzimaju
propovijedi kao »vrela duhovne
okrepe « , potom je tu rubrika Po­
vijesna sadašnjost gdje se posebno
ističe osvrt na život novoga hrvat­
skoga sveca Marka Križevčani­
na, a uz to je zanimljiv potpis pod
fotografij u koja prikazuje susret
kardinala Franje Kuharića i Sve­
toga Oca lvana Pavla II. u Košica­
ma. Naime, kardinal je pozdravio
Svetoga Oca i zahvalio mu rije­
čima: »Sveti Oče! Hvala Vam za
svetog Marka Križevčanina! No,
ima u Hrvatskoj još jedan muče-
nik ! « »Koji?«, upita Sveti Otac.
»Alojzije Stepinac! « odgovorio
je kardinal Kuharić. »Da! Alojzi­
je Stepinac! « prisjetio se Ivan Pa­
vao II.
Od drugih rubrika koji su
na razne poticaje i prigode našle
svoje mjesto u Glasniku svakako
treba spomenuti prikaze Euha­
ristijskih kongresa organiziranih
između dvaju svjetskih ratova,
koji su bili najmoćnije sredstvo
okupljanja Božjega naroda da
bude poučen u vjeri i ljubavi pre­
ma Bogu i čovjeku, a - ne manje
važno - ta su okupljanja (kongre­
si) sve više budila i snagu nacio­
nalnoga duha te stvaranje potreb­
noga samopouzdanja hrvatskoga
naroda. I druga, nezaobilazna ru­
brika, jest Vranekovićev dnev­
nik. Ta nas je rubrika, poput iz­
vrsnog dokumentarnoga filma,
unosila u konkretnu zbilju kra­
šićkoga zatočenika, a nerijetko
po tom smo dnevniku jasno mo­
gli raspoznati duhovna, emotivna
i mnoga druga stanja Stepinčeva
duha, srca i pameti te njegovu so­
cijalnu odnosno komunikacijsku
notu - njegovo vrjednovanje su­
govornika, bilo da mu je izravno
govorio ili pak pisao, a također i
njegov odnos prema sasvim obič­
nim stvarima i pojavama - kao
što su hrana, odmor, pa čak i od­
nos prema domaćim životinjama
- psu Campeku...
Bleiburg i njegove posljedi­
ce. Zapravo Glasnik se nepresta­
no zauzima, prati i diže glas za sve
nepravedno osuđene, pogubljene,
nestale, za sve one koji su iz svo-
jih čisto vjerskih, kršćanskih i do­
moljubnih uvjerenja, najčešće bez
suda i presude, »nestali u mraku
bezbožnoga komunizma«. Među
njima, kao po režim nepodobna
osoba, u prvome se redu ističe i
opširno prikazuje vlč. Vilima Ce­
celju.
Fotografije sve više prepozna­
jemo kao veliko blago - koje nam
progovara gotovo jače od teksta...
Vrlo jaka i dojmljiva fotografi­
ja jest ona sa spovodnih obreda u
katedrali, kada su svi htjeli doći do
mrtvoga Blaženikova tijela i dota­
knuti ga, a mnogi su se popeli na
gornji dio klupa da ga vide i da im
se ta slika kardinalova blaženog
počinka duboko usiječe u pamet
i srce. Razmatrajući lik kardinala
Stepinca, mogli bismo zaključi­
ti: pa taj se čovjek nije smijao, nije
na njegovu licu bilo vedrine, nego
svojevrsna ozbiljnost, oboren po­
gled i tako redom... međutim, to
je doista tako samo na prvi pogled
- ... možda i jest - bez vanjskog
izražaja i pokazivanja radosti smi­
jehom, ali iz njega i po njemu isi­
javala je sigurnost, toplina, zanos
za služenjem Kristu i Crkvi - i to
je osvojilo pozornost i dizalo duh
i srce okupljenih. Osim suvreme­
nih fotografija iz Blaženikova ži­
vota, u Glasniku su se našle i one
iz aktualnih događanja vezanih uz
širenje i podržavanja glasa sveto­
sti sluge Božjega, a također i crna
ratna događanja - srbo-četnička
razaranja hrvatskih svetinja, ba­
štine - i ono najbolnije - ljudi.
Ako malo pogledamo naslo­
ve pojedinih članaka, tada nam
GLA S N I K PO S TULATUR E
se nameće zaključak: devedese­
tih godina prošloga stoljeća ti su
naslovi odzvanjali drugačije, iako
nam i sada tih jakih riječi, naslo­
va ... poput uporišta sve više tre­
ba, a to su npr.: »Bedem Crkve
u Hrvata«, »Nevinoga proglasi­
še zločincem«, »Vjera kardina­
la Stepinca bijaše svjetlo u mra­
ku proteklih stoljeća«, »Srce koje
je ljubilo Boga i ljude ne može se
uništiti«; povezujući ili prevode­
ći oba Blaženikova imena kardi­
nal Franjo Kuharić kliknuo je u
Krašiću na velebnoj misi u prigo­
di 1 00. obljetnice Blaženikova ro­
đenja: »Alojzije - Viktor! Čist i
Pobjednik! « ... i tako redom. Sve
djeluje tako snažno, tako ljud­
ski i tako božanski, tako prožeto
vjerom, nadom i ljubavlju, da či­
tatelj prelistavajući, čitajući Gla­
snik, motreći fotografije, motre­
ći Blaženikov lik, kao da se nalazi
u nekom drugom svijetu - koji je
istina prividno siv, stvarno težak i
križevan, ali je zato smisleniji, vri­
jednosniji, ljudskiji, taj je svijet is­
punjen Duhom Božjim, i u svemu
se Bogu daje prednost.
Urednik je pomno pazio na
mnoge detalje, pa tako i na da­
tume izlaženja Glasnika - to su
svima znani 1 0. veljače (1 960.) -
dan Blaženikove smrti, 8. svibnja
(1 898.) - Blaženikov rođendan
i 1 1 . listopada (1 946.) - dan izri­
canja presude. Ti su dani zapravo
blagdani pobjede dobra nad zlom,
istine nad prijetvornošću.
Nemjerljivo najveći događaj
koji je privukao - rekli bismo
bez velikih pozivanja i agitiranja
B RO J 2 /2014 .
 ALOJ Z IJ E STEPINAC

- pola milijuna hrvatskih vjerni­ put pšeničnoga zrna 'pade na ze­ Nadalje, mnogi, kao suradnici
ka katolika - da budu u zajed­ mlju ' na ovu hrvatsku zemlju, te - bilo kao pisci tekstova, sugovor­
ništvu sa Svetim Ocem papom je, 'umrijevši, donio obilat rod. ' To nici, svjedoci, izvjestitelji i tako
Ivanom Pavlom II. - jest doga­ je poruka, i više od poruke - to je redom, potom tehnički urednici
đaj proglašenja blaženim sluge koncepcija života, to je put kojim ili povremeni lektori, uključiva­
Božjega Alojzija Stepinca. Stoga, valja ići. li su se u izradu i rad oko Glasni­
na koncu ovoga prikaza Glasni­ Na koncu izričem onu jed­ ka, ali onaj koji je od prvoga broja
ka, ne mogu ne istaknuti nekoli­ nostavnu, ali važnu riječ: od srca bio uz mons. Batelju, a reći ćemo
ko riječi iz propovijedi blaženo­ hvala postulatom i uredniku uz bl. Alojzija, bio je akad. Ante
ga pape Ivana Pavla II. izrečenih Glasnika mons. dr. Jurju Bate­ Stamać i Marina Čubrić, prof. -
u Mariji Bistrici: lji na darovanih 20 godišta Gla­ i Vama iskrena hvala na važnom
Ako pšenično zrno, pavši na ze­ snika - a to znači 80 brojeva lista lektorskom poslu.
mlju ne umre, ostaje samo; ako li koji su izašli u 60 izdanih časo­ Što reći na kraju: budimo i na­
umre, donosi obilat rod (Iv 12,20) pisa, a to pak znači preko 2600 dalje zauzeti promicatelji života i
[ ..].Nije li možda upravo to bila stranica štiva koje diže i ispunja djela bl. Alojzija Stepinca, zagre­
tajna i vašega nezaboravnoga i duh siromašna i bogata, učena i bačkoga nadbiskupa i kardinala
nezaboravljenog nadbiskupa kar­ neuka, štiva o onome čija »je sa­ Svete Rimske Crkve, rado čitaj­
dinala Alojzija Stepinca, kojega vjest čista« i čija savjest razbu­ mo Glasnik i druge potičimo na
danas motrimo u slavi blaženika? đuje savjest vjernika i nevjerni­ njegovo čitanje, odnosno i druge
On je na jedinstven način sudje­ ka, prijatelja i neprijatelja Crkve upoznajmo s likom bl. Alojzija i
lovao u Vazmenom Otajstvu: po- i Boga. Hvala Vam! približujmo im Blaženika.

OSVRT DR. JURJA BATELJE NA 20 GODINA IZLAŽENJA GLASNIKA SLUGE BOŽJEGA ALOJZIJA STEPINCA I
GLASNIKA BL. ALOJZIJA STEPINCA
Glasnik Blaženog Alojzija
Stepinca rađao se u okolnostima
stvaranja samostalne Republike
Hrvatske. On je jedan od prvih
plodova političkih promjena 90-
ih godina 20. st. u narodu i ze­
mlji Hrvata. U svojstvu promi­
canja postupka za proglašenje
svetim kardinala Alojzija Stepin­
ca činilo mi se tada uputnim pro­
glasiti javnim kanonski postupak
za Stepinčevo proglašenje sve­
tim. Naime, taj se postupak do
tada vodio pod strogom papin­
skom tajnom. Bilo je to vrijeme
kad su hrvatski vojnici na bojiš­
nicama nizali pobjedu za pobje-
dom, a jugonostalgičari nastoja­ uspJetl ostvarm SVOJ naum stva­
li zadržati komunistički režim. ranja hrvatske države.
Sjećam se tadanjih razgovora s Znakovita je bila i konstatacija
Jakovom Blaževićem, javnim tu­ dr. Miroslava Medura, ravnatelja
žiteljem RH, Josipom Hrnčevi­ udbaške ambulante u Zagrebu, da
ćem, javnim tužiteljem Jugosla­ »ondašnji napad i progon nadbi­
vije i jednim od pisaca optužnice skupa Stepinca i današnja agresi­
protiv nadbiskupa Stepinca, za­ ja na Hrvatsku proistječu iz istoga
tim s Nedom Milunovićem, su­ srpskog gena«.
cem istražiteljem, Markom Be­ Bile su to okolnosti zbog kojih
linićem, »narodnim herojem«, je kardinal i zagrebački nadbiskup
drugom Brankom Ilejem, jed­ Franjo Kuharić bio mišljenja da
nim od sudionika akcije u plje­ još nije sazrjelo vrijeme za časopis
nidbi Stepinčeva srca, i drugim koji bi pronosio slavu kardinala
miljenicima Komunističke par­ Alojzija Stepinca. Sa zahvalnošću
tije Jugoslavije. Njihovo mnije­ se sjećam konačnog njegova odo­
nje bilo je tada da Tuđman neće brenja i najave Glasnika: »Svim
štovateljima sluge Božjega Aloj­
zija Stepinca preporučam Gla­
snik da ga šire. A preporučam ga
također svim ljudima dobre volje
da ga čitaju kako bi što bolje upo­
znali njegov život i njegovu po­
ruku... Svrha je Glasnika da naša
vjernička i šira javnost što bolje
upozna duhovni lik sluge Božje­
ga, da kroz Glasnik također čuje
njegove poruke i da bude potica­
na na molitvu za uspjeh procesa. «
( Glasnik sluge Božjega Alojzija
Stepinca, 1. (10. veljače 1994.), br.
1., str. 3.).
Nastojao sam raznovrsnim ru­
brikama i tekstovima iz nauka bl.
Alojzija Stepinca javnosti prika­
zati njegov lik i djelovanje. Zbog
zlonamjerno prikazivanih činje-
. . .
mca u pvnost1 1 stvaranJU pro-
tucrkvenog raspoloženja dono­
sio sam i niz dokumenata koji su
dokaz Stepinčeva aktivnog udjela
u spašavanju stradalnika u Dru­
gom svjetskom ratu i poraću. On
ga je činio u skladu svoga posla­
nja i svojih ovlasti. Tome su pri­
donosile i rubrike »Svjedočan­
stva « i »Kronika« te bilješke iz
dnevnika što ga je vjerodostojno i
ustrajno ispisivao krašićki župnik
Josip Vraneković, mamo bilježeći
uvjete Blaženikova tamnovanja u
Krašiću.
Glasnik je u jednom razdoblju
imao nakladu 15 000 primjeraka,
danas izlazi u 8 000 primjeraka.
U ovoj svečanoj prigodi želim
zahvaliti svim suradnicima, oso­
bito dr. Josipu Sabolu koji je niz
godina vodio rubriku »Teološki
podlistak« , p. Celestinu Tomiću
koji je brojnim člancima javnosti
prikazivao moralnu veličinu kar­
dinala Stepinca kao nadahnuće za
vjerodostojan kršćanski život, i
brojnim dopisnicima iz domovi­
ne i inozemstva koji su obogaći­
vali sadržaj Glasnika i meni kao
uredniku pomogli da bude razno­
vrstan i što bliži čitateljima.
Sigu rno da bi Glasnik bio i
drugačije ostvarivan da je urednik
imao više stručne pomoći. Sada,
kada aktualni urednik prosuđuje
da je svoju trku dovršio, vrijeme
je da odgovorni promisle na koji
način osmisliti Glasnik nakon što
blaženi Alojzije bude proglašen
svetim.
U 20 godina objavljivanja Ste­
pinčeva glasnika nije sve išlo glat­
ko i bez poteškoća, ali u ovoj pri­
godi one ne zavrjeđuju pozornost
jer je učinjeno djelo nagrada za
žrtve i nerazumijevanja. Ipak bih
spomenuo Priopćenje za javnost
koje je Nadbiskupski ordinari­
jat u Zadru objelodanio 3. ožuj­
ka 1999. Naime, toga su se dana
svećenici Zadarske nadbiskupije
zajedno sa svojim nadbiskupom
mons. Ivanom Prenđom i mons.
Marijanom Oblakom, nadbisku­
pom u miru, okupili na svojoj re­
dovitoj mjesečnoj svećeničkoj re­
kolekciji. Nakon pokorničkog
slavlja održao sam predavanje na
temu Alojzije Stepinac, ispovjed­
nik - pokornik.
Nakon predavanja i plodne
diskusije predstavljen je javnosti
novi broj časopisa Glasnik Blaže­
ni Alojzije Stepinac. Radi se o gla­
sniku koji je do tada izlazio pod
GLA S N I K PO S T ULATURE
naslovom Sluga BožjiAlojzije Ste­
pinac i pripremao je proglašenje
blaženim Alojzija Stepinca. Tada,
pod novim naslovom časopis je
imao svrhu pripremiti Stepinčevo
proglašenje svetim. Predstavljaju­
ći glasnik »Blaženi Alojzije Ste­
pinac « mons. lvan Prenđa je ista­
knuo kako se radi o časopisu koji
svjedočanstvima i dokumentima
pronosi istinu o blaženom Alojzi­
ju Stepincu te je potaknuo sveće­
nike da svaka župa Zadarske nad­
biskupije prima taj glasnik kako
bi svi vjernici mogli doći do pra­
ve istine o osobi i djelu mučenika
i blaženika Alojzija Stepinca, koji
je »kompas « čovječanstva u XX.
stoljeću.
Odgovarajući na brojne upite
svećenika zašto hrvatska obavije­
sna sredstva, radio, televizija i ti­
sak prešućuju zasluge nadbisku­
pa Stepinca u spašavanju Židova,
Srba i svih stradalnika u Drugom
svjetskom ratu, a i u svjetskom ti­
sku čuju se optužbe protiv nad­
biskupa Stepinca, dr. Batelja je
odgovorio da je on u nekoliko
navrata zamolio HTV da snimi
emisiju koja bi svjetskoj javnosti
na temelju izvornih dokumenata
prikazala stvarni rad zagrebačkog
nadbiskupa Alojzija Stepinca, na
što ni do sada nije bilo pozitivnog
odgovora.
Vlč. postulator je izrazio ža­
ljenje što je HTV bez posebnog
obrazloženja skinula s programa
i jedini dokumentarni prilog uoči
prvog blagdana Alojzija Stepinca,
9. veljače 1999. godine. Osim toga
izrazio je nadu da će hrvatska jav-
BROJ 2 /2014 .
 A L O J Z I J E S T E P I N A C
·� Step1nac
� Il i ' ' ' ' ' • \ l fl l / l l f
nost ipak moći putem medija doći
i do uvida u činjenice vezane uz
istinito djelovanje Crkve u Dru­
gom svjetskom ratu. Ordinari­
jat Zadarske nadbiskupije nakon
ovoga susreta pripćio je javnosti
kako je svojim postupkom HTV
uvrijedio vjernike i učinio neprav­
du bl. Alojziju Stepincu.
Zahvaljujem stotinama i tisu­
ćama vjernika koji su kroz 24 go­
dine Postulaturi proslijedili svoja
svjedočanstva o primljenim usli­
šanjima ili ozdravljenjima na za­
govor sluge Božjega, a od godine
1998. blaženog Alojzija Stepin­
ca. Istodobno se ispričavam au­
torima brojnih pjesama čiji urad­
ci nisu objavljeni u Glasniku,
kao i umjetnicima čije slike Gla­
snik nije objavio. Učinjeno je to u
prosudbi da treba što više mjesta
posvetiti Stepinčevim tekstovi­
ma i stvaralaštvu jasne literarne i
umjetničke vrijednosti.
Osobita hvala župnicima koji
su omogućili svojim vjernicima
pristup do Glasnika. Nažalost,
tjeskobom me ispunjala svaka
obavijest župnika koji bi otkazi­
vali Glasnik uz napomenu da nje-
gov sadržaj tamošnje vjernike ne osobito večeras Nadbiskupskom
zanima. Svojim rubrikama i tek­ bogoslovnom sjemeništu, njego­
stovima Glasnik je želio biti po­ vu rektoru mr. Anđelku Košćaku,
veznica Stepinčevih štovatelja u prefektu dr. Ivanu Dodleku i bo­
domovini i diljem svijeta razasu­ goslovima, glumcima, pjevačima i
tih, a osobito promicanjem Mo­ tamburašima, za ostvarenje ovog
litvene zajednice bl. Alojzija Ste­ svečanog akademskog čina.
pinca, koja danas broji oko 6 000 Još jednom svima zahvalju­
članova. Uz objavljivanje Glasni­ jem i čestitam blagdan bl. Alojzi­
ka, pokrenut je i čitav niz publika­ ja Stepinca, Stepinčevo 2014. Ne
cija, knjiga i tekstova bl. Alojzija umanjujmo liturgijsko značenje
Stepinca, sa svrhom da se Božjem toga dana. A Glasnik neka i dalje
narodu omogući što bolje pozna- pronosi njegovu slavu - osobito
vanje njegove izvorne riječi. glas njegove svetosti i mučeništva
Ovo je prigoda zahvaliti svim - koji je temelj njegova čašćenja.
neimenovanim suradnicima koji Neka to bude što skorije, kao sve­
mogu biti ponosni što su samoza­ ca, na oltarima Katoličke Crkve.
tajno pridonijeli povijesnoj istini
i stvaranju izvora za 1stm1to, pra­ U glazbenom dijelu sudjelo­
vedno i objektivno vrjednovanje vali su Bogoslovski tamburaški
osobe blaženog Alojzija Stepinca. sastav pod vodstvom prof. Josi­
Uz zahvalu svima vama koji ste pa Škvorca i Oktet zagrebačkih
se večeras okupili na ovu prosla­ bogoslova pod vodstvom Leo­
vu 20. obljetnice opstojanja Gla­ narda Šardija, a program je vo­
snika blaženog Alojzija Stepinca, dila Tanja Baran.
na osobit način izričem pohva­ Programu je nazočio mons.
lu obitelji Ljubice i Josipa Solić, Valentin Pozaić, pomoćni bi­
koji su sva godišta Glasnika uzor­ skup zagrebački, brojni sveće­
no uvezali, s. Anđeliti Šokić koja nici i časne sestre te brojni što­
ga je uredovno otpremala, tiskari vatelji bl. Alojzija Stepinca.
Denoni, tehničarima i lektorima,
 Postupak za proglašenje blaženlm

Sluga Božji Franjo KUHARIĆ: Sluga Božji Franjo Kuharić među

Sjećanja na župnički život ,s,

Božjim narodom u Starom Petro­
vu Selu godine 1 980.

Donosimo sviedofanstvo sluge Božjega Franie Kuharica o vlastitom svetenllkom radu i pastoralnom žu·
pnllkom iskustvu. Sastavio ga je on sam, a objavljen je u kniizi Pod Okitem, (ur. D. PavlifeviO u Zagrebu
1993., str. 502.-512. Nakon što ga je nadbiskup Aloiziie Stepina, zaredio za svetenika u zagrebafkoj
prvostolnid 15. srpnja 1945., povjerena mu je služba kapelana u župi Radoboj, a od 28. kolovoza 1946.
nadbiskup Stepina, ga postavlja upraviteljem župe Rakov Potok i Pavufnjak. u službu je stupio fetiri dana
kasnije, ti. 1. rujna 1946.

N
akon tog trodnevnog ispiti- pinca i svećenike, ustrajao je, i ja Zanimljiv je bio treći član Par­
vanja pustili su me na miru sam priznao, ali kako sam rekao. tije, »Dragec« . S njim je bio ovaj
nekoliko mjeseci. Nisu po- Onaj koji je svjedočio, a bio je po­ slučaj. Za blagdan Svih svetih koju
kvarili moje božićno raspolože- reznik, da imam zato tako veliki godinu prije župljani popravljaju
nje. Konačno sam dobio poziv na porez jer sam svećenik, ustrajao je i kite grobove svojih pokojnika.
suočenje u Samoboru. »Đukica« i ja sam priznao da sam to kazao Tako je »Dragec« popravljao grob
je bio korektan, gotovo simpati- tvrdeći: »Možete li vi meni do­ svoje majke. Naišao sam i pozdra­
čan. Istražni sudac (ne spominjem kazati da vi nemate u svom pore­ vio ga. Kazao sam mu: »Nisam
prezime, bio je iz jedne naše župe znom uredu čovjeka koji si mene vidio vašega sina na vjeronauku!
na Kupi) bio je dosta grubo ner- hoće priuštiti baš kao svećenika?« Hoće li vas poštivati i popravljati
vozan. Suočenja nisu išla prema Vjernik, koji je trebao svjedo­ vam grob? Vidite, kako sve prola­
programu. Među svjedocima su čiti o mojim »antidržavnim« pro­ zi, pa moramo računati s Bogom
trojica bila članovi Partije, a jedan povijedima i o »divljem braku i s vječnošću!« To je bio sadržaj
naš vjernik. Onaj koji me je optu- pod vrbom« opozvao je to, makar našeg razgovora, a nikako spomi­
žio kako štampa laže jer sam pred je imao u zapisniku svoga sasluša­ njanje propasti države. Za taj sam
njim kazao prije devet godina da nja. Nije mi mogao u lice tvrditi razgovor bio već prije suđen od
papir svašta podnese s obzirom neistinu, a saslušavan je bio pod suca za prekršaje pod optužbom
na napadaje na nadbiskupa Ste- . pritiskom. da sam pravio moralni pritisak

G LA S N I K P O S T U LAT U R E B R O J 2 / 2 0 1 4 .
II
BL AŽENI A L O J Z I J E STEP I NAC
Kardinal Franjo Kuharić za vrijeme pastirskog pohoda župi sv. Luke Ev. u
Novskoj okružen ministrantima, časnim sestrama Emilijom Ćuk i Miroslavom
Anišić iz Družbe kćeri milosrđa, tajnikom Ivanom Godinom i župnikom preč.
Josipom Lončarom
na roditelja da šalje dijete na vje­
ronauk. Bio sam tada osuđen na
globu ondašnjih pet tisuća dina­
ra. Žalio sam se s obrazloženjem
da je moja dužnost potaknuti ro­
ditelje na njihovu vjerničku duž­
nost ako su dijete dali krstiti, a to
nije nikakav pritisak. U žalbi sam
postavio pitanje: Da li su pozvani
na odgovornost svi nastavnici koji
zaista prijetnjama i kaznama pra­
ve ne samo moralni pritisak na kr­
štenu djecu da ne idu na vjerona­
uk? Platio sam i mislio da je s tim
svršeno!
Međutim, taj slučaj je bio po­
novno izvučen iz arhiva s dodat­
kom da sam kazao da će i ova
država propasti. »Dragec« je pot­
pisao zapisnik da sam govorio:
»Bogu se ti obrati jer sve prolazi i
ova će država propasti!«
Na suočenju »Dragec« je bio
pošten. Kazao je da sam govorio
kako sam sam priznao, ali da se
on ne sjeća da sam govorio o pro­
pasti države. Sudac se uzvrpoljio:
»Pa kako je to ušlo u vaš zapisnik
koji ste vi potpisali?« - »Dragec«
je odgovorio: »Ne znam!« Tako
je najvažniji svjedok za najvažni­
ju »krivnju« otkazao poslušnost.
Na izlasku mi je kazao: »Veleča­
sni, ne bih ja htio vama škoditi!«
- Odgovorio sam: »Nemate ni za
što!« Postali smo prijatelji jer sam
mu iskreno želio dobro. Svi su ti
protagonisti, koliko znam, već
pokojni. Nakon nekoliko mje­
seci dobio sam rješenje od tuži­
laštva da se postupak obustavlja!
Tako nisam završio u Staroj Gra­
diški u kojoj je čamilo godinama
stotinjak svećenika.
Sjećam se i tragičnog događa­
ja iz Rakova Potoka koji se zbio
u onim prvim godinama poslije
rata. Imao sam u Rakovu Potoku
crkvenog odbornika, Božu Do­
movića. Bio je to dobar čovjek.
Jednom je bio napadnut na cesti
i izudaran. Zatim je pala odluka
da ga se ubije. Asfaltirala se cesta
kroz Rakov Potok. Moj napadač
(namjerno ne spominjem ime) or­
ganizirao je među radnicima na­
pad na kuću Bože Domovića.
Opkolili su kuću. Domović se po­
vukao na tavan sa sjekirom. Vođa
»navale« dao je zapovijed jednom
radniku da ide na tavan. Kako se
ovaj penjao na tavan, Domović ga
je dočekao sa sjekirom i u obrani
ubio. Napadači su mrtvoga poku­
pili, odnijeli i ne znam što je bilo
poslije s tim mrtvacem. Nitko nije
ništa pitao ni Domovića. Nakon
nekoliko godina kazali su mu na
Osobito smo se rado okupljali
kod samoborskih franjevaca.
Bilo je duboko proživljeno za­
jedništvo u teškom vremenu,
ali naši su susreti bili vedri,
opušteni. To nas je zajedništvo
držalo. Imali smo međusob­
no povjerenje i iskreno smo
se voljeli. Možda su protivni­
ci mislili da mi samo plačemo
zbog poteškoća koje su nam na
razne načine stvarali, ali varali
su se. Bilo je tjeskobnih dana,
ali sve smo to podnosili u vjeri
i nadi.
UDBI u Samoboru: »Znate li da
ste ubili čovjeka?« - On je odgo­
vorio: »Znam samo to da sam se
branio !«
Prigodom jednog rokovskog
proštenja na Galgovu ubijen je
iz zasjede jedan dobar čovjek
i vjernik, činovnik. Zaboravio
sam mu prezime. Nikada nije
otkriven ubojica. U takvu vre­
menu osobito se rado sjećam
svojih svećenika susjeda: Galića
i Grulicha u Okićkoj Sv. Mari­
ji, Metoda Hrga u Sv. Nedjelji,
Viktora Vinceka u Lučkom, de­
kana u Brezovici, spomenutog
već Adolfa Dušića, pa župnika
u Rudama Rafe Košte, župnika
u Plešivici Franje Ljubetića koji
je bio gotovo na smrt istučen.
Osobito smo se rado okuplja­
li kod samoborskih franjevaca.
Bilo je duboko proživljeno za­
jedništvo u teškom vremenu, ali
naši su susreti bili vedri, opu­
šteni. To nas je zajedništvo dr­
žalo. Imali smo međusobno po­
vjerenje i iskreno smo se voljeli.
Možda su protivnici mislili da
mi samo plačemo zbog poteš­
koća koje su nam na razne na­
čine stvarali, ali varali su se. Bilo
je tjeskobnih dana, ali sve smo
to podnosili u vjeri i nadi.
Nadbiskup-koadjutor Franjo
Šeper odlučio je premjestiti me u
 Postupak za proglašenje blaženim
Pjevačka društvo »Slavuj « iz Pribića na
Rabu g. 1936. Župnik iz Pribića Stjepan
Mlinarić, zborovođa Ferdo Suhodob­
nik, kard. Franjo Kuharić, tada gimna­
zijalac; čuči u prvom redu s desna.
potresno »lijepo « . Toga je do­
sta bilo u Okiću ! Napustio sam
okićki kraj s neizbrisivim sje­
ćanjima, jer sam ipak tu proži­
vio punih jedanaest svojih mla­
dih svećeničkih godina. Kako
ne bih pamtio tih lijepih godina !
Jedan milicioner u Rakovu
Potoku, kratko vrijeme nakon
što sam došao u župu, kazao mi
je u razgovoru na cesti: »Pope,
najradije bih te uhvatio za noge
Samobor za subsidijara i za na­ Uz taj kraj me je vezala i pri­ i lupio o zid. « - Kazao sam mu:
sljednika samoborskom župniku roda. Od djetinjstva sam volio »To bi bilo točno po Ustavu ! « -
Stjepanu Kolanderu. Bilo je to u prirodu u svim njezinim mije­ Kazao je: »Tko će vam se moliti
jesen 1957. Dovršavalo se moje nama, pojavama, oblicima. Vo­ za 25 godina ? « Kazao sam: »Još
djelovanje u okićkom kraju. Se­ lio sam krajolike svoga rodnog više nego sada ! « Bio je uvjeren
lio sam 29. studenoga 1957. baš kraja pod Žumberkom. Volio da će vjera nestati u narodu i Cr­
na Dan Republike. Sve moje stva­ sam kao dijete promatrati žum­ kva će izumrijeti. Na tu njegovu
ri na jednim kolima lako je preve­ berački gorski lanac, koji stoji prognozu mislio sam u Mariji
zao (s jednim konjem) dragi moj kao veliki zid. Pitao sam se: Što Bistrici 9. rujna 1984. na prosla­
suradnik u Sv. Martinu Mijo Ho­ je s onu stranu. Volio sam pro­ vi Nacionalnog Euharistijskog
letić. Bio je sunčan, ali veoma hla­ matrati odlaske kola, automo­ kongresa. Tada smo doživjeli
dan dan. Bila je bura. Međutim, bila, autobusa bijelom cestom najbrojnije sudjelovanje hrvat­
u Samobor me je počeo seliti po­ sa svog brežuljka i maštao sam skih vjernika na Euharistijskom
rezni ured. Bio sam dužan veli­ o daljinama. Nisam ni slutio da slavlju, kakvo se nije dogodilo
ki porez. Nisam imao čime plati­ ću za iseljenim, ili na neki na­ u našoj povijesti. Ljudi su ipak
ti, a ni oni nisu imali što plijeniti. čin prognanim Hrvatima letjeti nastavili vjerovati i moliti, ma­
Nije lako siromahu, ali nije lako na obale svih oceana ! Volio sam kar je službena ideologija nasto­
ni moćnima sa siromahom. Ipak ljeta i zime, proljeća i jeseni. Sve jala nametnuti nevjeru.
su mi zaplijenili bicikl, nužno po­ je to bilo lijepo pod Okićem ! Bili smo pozivani na ispitiva­
kretno sredstvo u mom pastoral­ Kad sam kao gimnazijalac ma­ nja na UDBU kad god bi nas se
nom radu. Zapravo, po zakonu, štao i o svojoj budućnosti, želio htjelo za nešto okriviti. Na ta­
nisu ga smjeli plijeniti, ali uzeli su sam biti gorski svećenik među kvom jednom saslušanju u Sa­
ga i odnijeli u Samobor. Tako je jednostavnim ljudima, u lijepoj moboru kazali su mi: « Po va­
počela selidba. Kad sam to ispri­ prirodi, s dalekim vidicima. Mi­ šoj vjeri mi ćemo doći u pakao
čao svom kolegi Josipu Vraneko­ slio sam na Slavetić. koji ne vjerujemo, kako će to
viću, župniku u Krašiću, on je ka­ Providnost me je smjestila tamo biti ?« - Odgovorio sam:
zao Kardinalu. Kardinal je upravo više na istočnu stranu tih brego­ »To ćete vi vidjeti, ali ja vam to
dobio neki novčani dar, pa mi je va, blještavih u vedrinama, ali i ne želim. Mi smo dva svijeta: mi
poslao po župniku za onda veli­ prijetećih kad su smrkli u olu­ vjerujemo u Boga, vi ne vjeru­
ku svotu 40.000 dinara da si otku­ jama. Jednom sam za vijavice jete; vi meni želite zlo, ja vama
pim bicikl. pješačio iz Okićke sv. Marije u dobro. Tako se ne možemo su­
Tako je prolazilo u zgodama i Konščicu preko Klaka. Otišao sresti ! « Na te riječi nije bilo da­
nezgodama moje mlado svećeniš­ sam, usput, na Okić-grad i vidio ljeg komentara. Naša nada živi
tvo u okićkom kraju. Volio sam te kako vjetar nosi snijeg iz dubine od vjere u Boga koji je Ljubav
ljude, makar sam se znao na njih prema gore. U svakom vremenu (usp. 1 Iv 4,16).
i naljutiti. Osjetio sam da i oni i nevremenu otkrivao sam nešto
mene prihvaćaju. zanimljivo, a i u olujama nešto Zagreb, travanj 1993.

G L AS N I K P OS T ULA T URE BRO J 2 /2014 .

II
B L A Ž E N I A L O J Z I J E S T E P I N A C

Kardinal Franjo Kuharić potpisuje povelju

o preuzimanju naslovne crkve sv. Jeronima
Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u
Rimu, 19. veljače 1983.
U dosada prikupljenoj dokumentaciji o kardinalu Pranji Kuha­
riću nalaze se izvori ili preslici velikog broja pisama koja je on upu­
tio različitim naslovnicima ili su ih ljudi uputili njemu.
Između takovih pisama, za ovaj broj Glasnika izdvojio sam pi­
smo koje je uputio učitelju iz osnovne škole u Pribiću Perdi Suho­
dobniku 8. kolovoza 1995.

Zagreb, 8. 8. 1995. menuo sam u homiliji da ste svi­

Poštovani Perdo i Milica! rali violinu, da ste osnovali pje­
Jučer na blagdan sv. Siksta sla­ vački zbor s kojim sam i ja prije
vio sam Misu u Pribiću pa sam 57 godina putovao na Otok Rab i
se i Vas sjetio kao svoga učitelja prvi put vidio more. Ove godine,
u četvrtom i petom razredu puč­ nakon 57 godina bio sam služ­
ke škole. beno na Rabu kao nadbiskup i
Danas sam primio Vašu čestit­ kardinal. Kako su nepredvidivi
ku za moj jubilej pa Vam se sr­ Božji putevi i nedokučive Božje
dačno zahvaljujem. odluke! Kako je dobri Bog vodio
Kako je to bilo davno kad sam prošlost, tako neka vodi i buduć­
na Kostelu sjedio u školskoj klu­ nost! su crkve i kuće. Ali u ruke Božje!
pi. Što je sve odonda prošlo, koli­ Sigurno slušate i gledate o do­ Molimo za pravedan mir.
ko se toga dogodilo i promijenilo gađajima u Hrvatskoj da je oslo­ Vas oboje i Vašu djecu srdač­
u Hrvatskoj! bođena Banija, Kordun i Lika i no pozdravljam i želim Božji bla­
Ipak 50 godina nije malo vrije­ Dalmatinska Zagora. Ali bit će goslov
me ni u povijesti naroda, kamoli mnogo posla da se omogući pro­ f Franjo kard. Kuharić
u jednom osobnom životu. Spo- gnanicima povratak jer razorene nadbiskup

U utorak 1 1. ožujka 2014. u za­ unosi trpljenja i suze « , kardinal odnosa, za zdravim i čvrstim obi­
grebačkoj prvostolnici, na dvanae­ Bozanić je ustvrdio: »Bio je pastir teljima kao temeljnim zajednicama
stu obljetnicu smrti sluge Božjega u vremenima snažnih, ali prilično i Crkve i društva. «
kardinala Pranje Kuharića, euha­ jasnih podjela na ideološkoj razini.
ristijsko slavlje predvodio je za­ Uočavao je, prokazivao i uklanjao U rodnoj župi kardinala Franje
grebački nadbiskup kardinal Josip zlo koje je razdiralo obitelji, druš­ Kuharića i župnoj crkvi sv. Sik­
Bozanić, u koncelebraciji s varaž­ tveno tkivo i cijeli narod. Zalagao sta u Pribiću dvanaestu obljet­
dinskim biskupom Josipom Mrz­ se za evanđeosku istinu, znajući nicu smrti sluge Božjega kardi­
ljakom, vojnim ordinarijem Jur­ da samo ona ima snagu opstati, li­ nala Pranje Kuharića svečano
jem Jezerincom, zagrebačkim ječiti, davati snagu i tješiti. Danas euharistijsko slavlje u utorak 11.
pomoćnim biskupima Valentinom možemo reći da podjele nisu ne­ ožujka predvodio je svećenik
Pozaićem, Ivanom Šaškom i Mi­ stale, ali su drukčije naravi; razdori Dragutin Goričanec, duhovnik
jom Gorskim, te šezdesetak sveće­ nisu utihnuli, ali su dobili drukčije Caritasa Zagrebačke nadbisku­
nika. predznake, ideologije nisu uminu­ pije. Uz domaćeg župnika vlč.
Podsjećajući u propovijedi le, samo ih je zahtjevnije raščlani­ Stjepana Dijaneša suslavilo je
»da je kardinal Kuharić pozivao ti. No težnje ostaju važeće i danas. više svećenika, a u misnom slav­
na opraštanje i pomirenje, kako s Naše društvo i danas vapi za rado­ lju sudjelovao je znatan broj pri­
Bogom tako i ljudima, boreći se šću evanđelja, za solidarnošću koja bićkih župljana.
protiv svega što nagrđuje svijet te jedina može biti temelj pravednijih (nastavak slijedi)

Izdanja Postulature
Donosimo popis knjiga koje je o blaženom Alojziju Stepincu objavila Postulatura za njegovo
proglašenje blaženim i svetim, a svaki ih čitatelj Glasnika može naručiti na adresi Postulature:
Kaptol 1 8, pp 949, 1 0001 Zagreb:
• BARBOUR, H. Ch. i BATELJA, J., Svjetlo
na putu života, popravljena i prošireno iz­
danje (2007.) službenoga duhovnog životopi­
sa kardinala Alojzija Stepinca, nadbiskupa za­
grebačkoga, mučenika, uz njegovo proglaše­
nje blaženim (1998.) (50 kn + poštarina)
• Alojzije STEPINAC, nadbiskup zagrebač­
ki, Propovijedi, govori, poruke (1934.-1940.)
Priredio i predgovor napisao: dr. Juraj BATE­
LJA; proslov: dr. Ante MATELJAN, Zagreb,
2000. (100 kn + poštarina)
• BATELJA, J., Euharistijska evangelizacija
nadbiskupa Aloj zija Stepinca, izd. Postula­
tura za proglašenje svetim blaženoga Alojzi­
ja Stepinca i Glas Koncila, Zagreb, 2006. (180
kn + poštarina)
• BATELJA, J., Blaženi Aloj zije Stepinac i
grad Jastrebarsko. Euharistijski kongres
1 939. i pohod ratnoj siročadi 1 943., Zagreb,
2008., (30 kn + poštarina).
• Alojzije kard. STEPINAC, Propovijedi o
lurdskim ukazanjima; pozdravna slovo:
mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij; prire­
dio te uvodnim slovom i bilješkama popra­
tio dr. J. Batelja, Zagreb, 22008.; (50 kn + po­
štarina)
Preporučamo
• Alojzije kard. STEPINAC, Propovijedi bi. A.
Stepinca o sv. Josipu, Mala knjižnica Postu­
lature blaženoga Alojzija Stepinca: Propovije­
di iz sužanjstva, sv. 2.; pozdravna riječ: Kard.
Tomaš Špidlik; uvodne misli, bilješke, biblijska
kazala i kazalo imena sastavio J. Batelja; Za­
greb, 2009. (50 kn + poštarina)
• Alojzije kard. STEPINAC, Propovijedi
Presvetom Srcu lsusovu; proslov: mons.
Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebač­
ki; priredio te uvodnim slovom i bilješkama
popratio dr. J. Batelja; Zagreb, 2009. (50 kn
+ poštarina)
• BATELJA, J., Euharistijska evangelizacija
nadbiskupa Alojzija Stepinca, izd. Postula­
tura za proglašenje svetim blaženoga Alojzi­
ja Stepinca i Glas Koncila, Zagreb, 2006. ( 180
kn + poštarina)
• VRANEKOVIĆ, J., Dnevnik. Život u Kra­
šiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala
Alojzija Stepinca, Pozdravno slovo za knj igu
napisao je zagrebački nadbiskup i kardinal Jo­
sip Bozanić, a uvodne misli i bilješke dr. Ju­
raj Batelja; ilustracije su iz arhiva Postulature
(200 kn + poštarina)

U izdanju Postulature blaženog Alojzija Stepinca objavljena je prošle godine knjiga: BLA ŽENI
AL OJZI]E STEPINA C - Svjedok Evanđelja ljubavi. Zivotopis, dokumenti i svjedočanstva - prije,
za vrijeme i nakon Drugoga svjetskoga rata Quraj BATELJA); riječ je o trilogiji: Knjiga 1 - Životo­
pis; Knjiga 2 - Dokumenti I, br. 1. - 399. (193 3. - 1943.) i Knjiga 3 - Dokumenti II, br. 400. - 691.
(1944. - 1998.).
Ova zbirka p redočuje javnosti 691 dokument nadbiskupa Stepinca iz razdoblja od 1933. do 1998.
godine i svjedočanstva o njegovu spašavanju ugroženih ljudi, koji su bili žrtve represivnih režima,
žrtve gladi i vremenskih nep ogoda, stradalnici i žrtve rata. Među njima je velik broj Hrvata, Polja­
ka, Roma, Slovenaca, Srba, Zidova, ustaša, komunista (»crvenih«), muslimana, p ravoslavnih i drugih.
Trilogija se može kupiti u Muzeju bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 31, 10000 Zagreb, naručiti na adre­
si: Postulatura bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 18, p. p. 949, 10001 Zagreb (450 kn + poštarina) ili na tele­
fon (01 ) 48 94 879 te na e-mail adresu jbatelja@gmail.com. Čitatelji mogu nabaviti i samo prvu knjigu
troknjižja, koja je životopis bl. Stepinca nastao na temelju dokumenata objavljenih u ostalim dvjema
knjigama.

G L A SN I K PO STU L ATU R E BROJ 2 /2014 .

B L A Ž E N I A L O J Z I J E S T E P I N A C

,
POSTUPAK ZA PROGLAŠENJE BLAžENIM SLUGE BOŽJEGA JOSIPA LANGA
Pismo zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca kojim
izvješćuje Kongregaciju za kauze svetaca da kani uvesti
postupak za proglašenje svetim pomoćnog biskupa za­
grebačkog Josipa Langa, Zagreb, 23. svibnja 1943.

Čitateljima Glasnika bl. Alojzija Stepinca poznato je da

je u tijeku kanonski postupak za proglašenje blaženim i
svetim sluge Božjega Josipa Langa, pomoćnog biskupa
zagrebačkoga. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac,
nakon savjetovanja sa suradnicima u upravljanju Zagre­
bačkom nadbiskupijom, donio je 1. studenoga 1943. od­
luku koja je potom objavljena i u tisku o »prikupljanju
i predanju spisa sluge Božjega Josipa Langa«, a svećen­
stvu ju je i vjernicima obznanio sljedećim dokumentom:

Proglas
o sakupljanju pisama i spisa k 7 ......... �
dr. Josipa Langa, pomotnog biskupa �'<t''''I*' l'!.rtei,n.iii

zagrebackog

D
ne 1. studenoga 1924. umro
je u Zagrebu na glasu sveto­
sti pomoćni biskup dr. Josip
Lang. Budući da se glas o njego­
voj svetosti u hrvatskom narodu
do danas ne samo sačuvao, nego
sve više i raste, napose zbog izvan­
rednih uslišanja, koja se pripisuju
njegovom zagovoru, i jer toliki to
žele i traže, započet ćemo dijece­
zanski informativni proces u svr­
hu njegove beatifikacije.
Pozivam stoga temeljem ka­
nona 2043. Crkvenog zakonika
sve svećenike, redovničke oso­
be i sve vjernike, koji su u posje­
du bilo kojega pisma, propovije­
di ili kakovog drugog pismenog
sastavka dr. Josipa Langa, da to u
roku od tri mjeseca računajući od
dana potpisa ovoga proglasa do­
stave na adresu: »Povjereništvo
za proglašenje blaženim biskupa
dr. Josipa Langa«, Zagreb, Kaptol
29 ili meni izravno. Osim toga u
smislu kan. 2023. C. Z. pozivam
svakoga, komu je poznato nešto,
što bi se ozbiljno moglo iznije­
ti protiv krepostima spomenu­
toga sluge Božjega, da to meni
izravno pismeno saopći. Svi oni,
koji su stajali u vezi i poznanstvu
sa blagopokojnim biskupom, te
mogu posvjedočiti nešto o njego­
vim krjepostima, ako to nisu sa­
općili vlč. o. Josipu Vrbaneku, D.
I., koji je do sada te stvari teme­
ljem crkvene ovlasti prikupljao,
neka svoj izvještaj pošalju meni
ili na spomenuto Povjereništvo.
Redovničke osobe mogu to uči­
niti i preko svoga ispovjednika ili
. .
izravno pismeno pa i mimo zna-
nja svojih poglavara.
Ako je komu poznato, da net­
ko drugi posjeduje listove ili spise
dra Josipa Langa, neka to također
dojavi spomenutom Povjereniš-
tvu. Među spise, koje treba preda­
ti, spadaju i sastavci, koji su vjerno
bilježeni dok je Sluga Božji govo­
rio ili u pero kazivao. Ne mora­
ju se slati pisma, koja sadrže taj­
nu nečije savjesti. Tko želi, da mu
se pismo nakon dovršenog proce­
sa povrati, neka tu želju izrazi pri­
godom pošiljanja i naznači svoju
točnu adresu.
Određujem, da se ovaj proglas
pročita u svim crkvama, gdje se
vrši javno bogoslužje i da se oglasi
u svim redovničkim zajednicama.
Neka se oglas pričvrsti i na crkve­
na vrata.
Dano u Zagrebu, dne 1. stude­
noga 1943.
f Dr. Alojzije Stepinac, v. r. ,
nadbiskup zagrebački. 1
1 OKRUŽNICA, »Proglas o sakupljanj u pisama i spi­
sa dra Josipa Langa pomoćnog biskupa zagrebačkog, br.
6/BC/ 1 . srudenog 1 943.«, u: Službeni vjesnik Zag,�baćke
nadbiskupije, 31. (1 4. vel j ače 1 944.), br. 1 ., str. 1 6.-17. ; Ko ­
tolićki list, 94. (4. srudenog 1 943.), br. 44., str. 507.

U Arhivu Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, među dokumentima koje je za kanonski
postupak za proglašenje svetim sluge Božjega Josipa Langa prikupio mons. Gjuro Magjerec, rektor Zavoda
i postulator, nalaze se dva pisma mons. Karla Wojtyle, tada vikara Kaptola krakowskog, koji potvrđuju nje­
govu preporuku u molitve za ozdravljenje jedne majke i radosnu vijest da je ta majka ozdravila. Predmni­
jevam da se mons. Wojtyla, danas sveti Ivan Pavao II., uz zagovor Majke Božje preko mons. Magjerca pre­
poručio i u zagovor sluge Božjega Josipa Langa.

Propovijed mons. Juria Batelie u Krašiiu 1 O. veliale 2014.
»Samo Bog je velik i njegova Crkva!«
Predvoditelj misnoga slavlja na Stepinčevo, monsinjor Juraj Batelja, i 42 svećenika u vrijeme misnoga slavlja. Među
njima su i dvojica svećenika iz Slovenije, koji redovito dolaze u Krašić na blagdan Stepinčeva.
Draga braćo i sestre!
Poštovani gledatelji Hrvatske te­
1
levizije i slušatelji Hrvatskoga radija !
Evanđelist Ivan govori o pro­
. slavi Sina Čovječjega. Tko je
Sin Čovječji ?, pitali su Grci aposto­
le. Čuvši to, Isus se očitovao da je on
Sin Čovj ečji, i da će ga uskoro vidjeti
podignuta na prijestolje križa!
Blaženi Alojzije Stepinac riječ­
ju i životom uči da je Sin Čovječji,
Isus Krist, Sin Božji, koji je po Duhu
Svetome radi nas ljudi i radi našega
spasenja postao čovjekom, prošao
zemljom čineći dobro, trpio, umro
na prijestolju križa i uskrsnuo. Što­
više, on uči da »Isus svoje vjerne šti­
ti, Isus svoje vjerne brani, Isus svo­
jim vjernima pomaže, Isus svoje
vjerne tješi « . 1 »Zato je Isus « , nastav­
lja blaženi Alojzije, »kroz čitav život
naš program, Isus naša lozinka, Isus
naš cilj, Isus naše sve. A kad se odlu­
čimo za Isusa, onda to znači biti pot­
pun kršćanin. « 2
Dakle, naš nam Blaženik poru­
čuje da je Krist, Sin Čovječji, pobi-
1-!iman u čast Imena Isusova
2 Blaženi Alojzije STEPI AC, Homilije
za sve necfje/je i blagdane u godini, 1 . dio, Za­
greb, 1 957., sv. XXVII., propovijed XIII.,
str. 46.
_____Stepinievo 201 4. 11
jedio zlobu i zloću, laž i mržnju te
uskrsnućem od mrtvih svim ljudima
omogućio pristup slavi Božjoj . Isus
Krist je stijena na kojoj je sagrađe­
na sveta Crkva Božja, ne građevina
od kamenja, nego od jedinstva srda­
ca učvršćenih Duhom ljubavi i mira,
da bude »stup i uporište istine « ( 1
Tim 3,1 5). Zato joj je on dao cjelov
žrtve svoga života govoreći: »Samo
Bog je velik i njegova Crkva! ... Što
duže živim, to te više ljubim, Crkvo
sveta Božja ... Bijedni ovaj život rado
dajem. Kad bih mogao, dao bih i sto
2
života, samo da živi Crkva Božja. « 3
Čuli smo Isusove riječi: »Ako
• pšenično zrno pavši na zemlju
ne umre, ostaje samo, ako li umre,
donosi obilat rod. « U kolika je ljud­
ska srca zasađena zrno Božjeg iza­
branja, ali je bez svjetlosti, bez Bož­
je milosti, to zrno istrunulo, nestalo
bez ploda. Mi danas, okupljeni oko
oltara Gospodnjega i žrtve života
jednog Hrvata, kardinala Katoličke
Crkve, pokušavamo otvoreni Duhu
Božjemu razumjeti logiku umiranja
na zemlji da bi se živjelo u vječnosti.
Uočavamo potrebu smrti i njezino
3 Josip VRA EKOVl Ć, Dnevnik. Život II Kraši­
ć11 Zf''"Žf,jenog nt1dbisk11pa i kardinala Alojz!Ja Stepinca
(5.XJJ. 1951.-10.Jl. 1960.), Zagreb, 201 1 ., (unaprijed:
VRAN EKOVI Ć), 1 59.
GLA SNIK
značenje. Kad sijač baca zrno u ze­
mlju, raduje se jer sluti obilan rod. I
Isus umire! Bio je to čas pun svjetla,
plodnosti i radosti. Pao je u zemlju i
bio uzdignut sa zemlje. Logika je to
koju ljudski um teško shvaća, ali po­
učen vjerom spremno prihvaća. Bi­
jaše tako i u životu bi. Alojzija Ste­
pinca. Iz vjere u Sina Čovječjega
trpio je i blagoslivljao, sabirao po­
zitivne smjernice života i nadvlada­
vao negativne, osvjedočen da su vri­
jednosti vječnoga života vrjednije od
3
pratećih boli.
Stoga kršćanske duše Kristovim
• povjerenjem vrednuju i samu
činjenicu smrti. Poučen Evanđe­
ljem, blaženi nas Alojzije uči ovako:
tko živi pošteno i čestita, ne treba
se Boga bojati ni strepiti pred ljudi­
ma ni pred smrću. On je u Lepogla­
vi osluškivao iz susjednih ćelija jeca­
je i bolno stenjanje zatočenih ljudi.
Jednom, nakon što je vidio kako
odnose na ukop mrtve zatvorenike,
pohodila ga je njegova sestra Štefa­
nija, udana Štengel, i predala mu bu­
ket ruža. Pod dojmom nepravednih i
prinudnih udaraca kojima su ubijani
zatočenici reče joj: »Ovamo ne spa­
daju ruže, već trnje! « Štefanija svje­
doči: »Rekla sam mu: 'Šalju ti ih oni
koji te vole i koji misle na te.' Uzvra-
PO STULATURE BROJ 2 /2014 .
II B L A Ž E N I A L O J Z I J E S T E P I N A C

tio mi je: 'Ako se dogodi da ja ovdje

padnem, da ti ne bi palo na pamet da
me preneseš jer hoću da ležim na ro­
bijaškom groblju, među robijašima,
jer na dan suda digao se ja iz kraljev­
ske zlatne grobnice, iz dna oceana
ili središta robijaškog groblja, pred
Boga ću donijeti samo svoja dobra
djela.'« 4
Iz toga sučeljavanja sa smrću naš
je Blaženik po nunciju Hurleyju
poručio papi Piju XII.: »Sveti Oče!
Spreman sam umrijeti za Crkvu Ka­
toličku ne samo općenito govoreći,
nego za svaki kanon svete Majke Cr­
kve!« A danas nam bezbožci pod­
meću Crkvu bez kanona i zakona,
po svojoj mjeri i naumu, s ciljem da Vjernici su u znak pobožnosti i zahvalnosti na Stepinčevo 2014. doticali
posmrtnu masku kardinala Stepinca
je unište. Zato nećemo ni danas oti­
ći iz Krašića, a da ne obnovimo vjer­ hostija. Bio je to običan ciborij . No, o tim dnevnicima: »Nadam se da će
nost i ljubav papi Pranji kakvu je naš simbolika spomenutog kaleža sadr­ dnevnici opet doći na svoje mjesto.
Blaženik posvjedočio papi Piju XII., ži bolnu istinu progona Katoličke Pitat će se j ednog dana za njih. Mož­
jer u konačnici tu ljubav i vjernost ne Crkve i njezinih duhovnih pastira. da bude netko sretan da ih može vra­
iskazujemo ljudima nego Sinu Čo­ To nije nikome za pohvalu. To je za titi. To je kulturna i moralna sramo­
vječjemu, Kristu Gospodinu, nebe­ osudu! Govor o »Stepinčevu kale­ ta. To je najsramotnija otimačina.
skom Zaručniku Crkve, koju on u žu« oživljava rane pravnog i fizičkog Takva što ne bi se dogodilo u jednoj
5
kupelji krštenja i u sakramentu ispo­ ubojstva ne samo jednog nevinog kulturnoj zemlji. « Kako je proroč­
vijedi pročišćuje da bude čista i sve­ čovjeka, blaženog Alojzija Stepinca, kim duhom naš Blaženik predvidio

4
ta, bez ljage i bore. nego desetaka tisuća onih koji su ra­ vrijeme u kojem živimo! Nažalost,
Dragi vjernici! Još nam u ušima dije pošli u smrt za Isusa Krista, Sina ima i danas ljudi koji si tom otimači­

šao je čas da se proslavi Sin Čovječ­ božnom i nasilnom simbolu crvene

zvijezde.
5
• odzvanjaju Isusove riječi: »Do­ Čovječjega, nego se poklonili bez­ nom i sramotom žele Qsvjetlati lice .

.
A imamo li pravo kao vjernici,
kao slobodni građani u slobod­
ji. U svim razdobljima svoga ze­
«
maljskog života Alojzije Stepinac Zašto se istovremeno iz udbaš­ noj Republici Hrvatskoj, postaviti i
poistovjećivao se s Kristom patni­ kih redova aktualiziraju Nadbi­ ovo pitanje: Gdje su tisuće pisama
kom i s njegovom proslavom, jer tko skupovi dnevnici koje je Udba bez kojima su vjernici svome, mržnjom
se s njime ne poistovJetl, ne može ući potvrde zaplijenila i na 55 godina i trpljenjem okovanom, nadbiskupu
u kraljevstvo nebesko. Tko nije ka­ otuđila? I ne samo dnevnike. Zagre­ Alojziju Stepincu u Lepoglavu slali
dar piti kalež muke Gospodnje, nije bačka nadbiskupija ni danas nije do­ potporu, utjehu, ohrabrenje, stvara­
pripravan da sjedne za stol vječne bila objašnjenje što je s dokumenti­ jući molitvenu povezanost i grade­
gozbe Jaganjčeve. Ovih se dana ras­ ma koje je Udba zaplijenila zajedno ći duhovno zajedništvo ? Što su sve
pisalo po novinama da je Udba sa­ s Nadbiskupovim dnevnicima. Što­ pretrpjeli oni koji su ta pisma posla­
čuvala »Stepinčev kalež«. Koliko više, Udba je te dnevnike neovlašte­ li? Nažalost, ni jedno od tih pisama
je poznato, posuđe za svetu misu u no prepisivala, filmirala, uništavala, nije našem Blaženiku uručeno. Dok
Lepoglavi doneseno mu je iz kape­ iz njih otuđila izvorne dokumente, ih je Udba u Zagrebu otvarala i pro­
le Nadbiskupskog dvora u Zagrebu. a u nj uvrstila fotokopije sa svojim vjeravala, istodobno je komunistič­
Misno vino slao je po stražaru lepo­ oznakama. Pri tom je ignorirala nji­ ki režim pred novinarima i stranim
glavski župnik, još živući, Mato Re­ hova zakonitog vlasnika i prekraja­ svijetom glumio pravdu i humanost.
pić. U sakristiji pavlinske crkve nije la njihov sadržaj s jedinom nakanom Gdje su pisma i stvari koje je Udba
bilo crkvenog posuđa. Gdje je Udba da ponizi Blaženikovu osobu. Kakve na putu ili u svom sijelu na Zrinjev­
zaplijenila spomenuti »Stepinčev ka­ li bezočnosti! Htjeli su tim dnevnici­ cu otuđila krašićkom župniku }osi­
lež« ? Zašto ga je zaplijenila? Ono ma napakostiti blaženom Stepincu pu Vranekoviću svukavši ga do gole
što je vraćena sluzi Božjemu Pra­ i što crnjim velom šutnje zaodjenu­ kože i zaplijenivši mu pisma ili daro­
nji Kuhariću kao » kalež« ne rabi se ti papu Pija XII. jer su otpalom sve­ ve koje je nosio za zatočenog Kar­
za misno slavlje, nego za čuvanje sv. ćeniku Palconiju s đavolskim naka­ dinala? Zašto ta pisma nisu vraćena
nama davali preslike iz spomenutih zakonitom nasljedniku ? Što je bila
dnevnika, ali samo pomno biranih i što jest sudbina tih pisama? A ona
4 Jura j BATELJ A, iivjeti iz vjere. D11hov11i lik i pa­ dokumenta! Kako ih je Bog posti­
stirska skrb ka1di11ala Alojzjja Stepinca, Zagreb, 1 990.,
dio! Obistinila se riječ bl. Stepinca 5 VRANEKOVTĆ, 23. prosinca 1 9 5 1 ., str. 52.
str. 256.-257.
 Stepincevo 201 4. li
I
su nama drago sjećanje, neuništivo vrijeme kad su komunistički prva­
kao i Stepinčevo srce koje je Udba Blaženi Alojzije nas opominje da ci nakon školovanja u Rusiji, na­
zaplijenila i spalila. Neuništive su u je Isus u najtežoj muci molio za kon Staljinove škole mržnje i smrti,
kostima blaženog Stepinca ostale i svoje mučitelje i one koji su mu prema svjedočanstvu lvana Supeka
otrovne supstancije kadmija, kroma, se rugali: »'Oče, oprosti im jer ne provodili svoj strateški plan: »Na
olova i arsena, koje su uništile njego­ znaju što čine!' Mi ne bismo bili brzinu u Hrvatskoj iskorijeniti radi­
vo tijelo, ali ne i ljubav. dostojni učenici svoga Učitelja ćevsku, [to znači narodnu, seljačku]
I mi vjerom u Isusa Krista Sina i katoličku tradiciju. « 12
Božjega opraštamo sva ta bezako­
kad ga ne bismo nasljedovali i u Što je bio njegov čas ? Iskorje­
nja jer je ljubav neuništiva, jer »Bog ljubavi prema neprijateljima. « njivanje poganskih običaja ubijanja
je ljubav « (1 Iv 4,8). Ali ne možemo nerođene djece, pijanstvo, proždr­
i nemamo pravo zanijekati istinu što ali [je] glavno da nisam osuđen u ime ljivost, nezakonito i protunaravno
i kako se dogodilo. Sveto pismo nas Presvetoga Trojstva za izdaju Cr­ suložništvo, idolopoklonstvo.
uči »istinovati u ljubavi « da bismo kve! « To je potvrdio i 3 1 . srpnja
8
Što je bio njegov čas ? Zapostav­
prispjeli do jedinstva vjere i spoznaje 1 952. rekavši: »Proglasili me zločin­ ljenom narodu pružiti utjehu i po­
Sina Božjega (usp. Ef 4,1 5). I blaže­ cem. Ali na Božjem sudu vidjet će se nos. Potpora izdanju »Hrvatske en­
ni Alojzije nas opominje da je Isus u da imena ratnih zločinaca drugačije ciklopedije « , povratak Višeslavove
7
9
najtežoj muci molio za svoje mučite­ glase nego na narodnim sudovima. « krstionice u domovinu, podizanje
lje i one koji su mu se rugali: »'Oče, Čuli smo Isusov vapaj : »Oče, domova za bolesnu i nezbrinutu dje­
oprosti im jer ne znaju što čine! ' Mi . izbavi me iz ovoga časa « (Iv cu, hrvatsku, židovsku i srpsku: Sv.
ne bismo bili dostojni učenici svo­ 1 2,27). Nije riječ o tragičnoj mo­ Male Terezije na Vrhovcu u Zagre­
ga Učitelja kad ga ne bismo naslje­ lbi, nego o potvrdi gorčine časa bu, u Poredju, u Klinča Selu, u Še­
dovali i u ljubavi prema neprijatelji­ čija je tragičnost nadvladana mol­ stinama, dom Gospe Lurdske u Za­
ma. Njima je vodič i lozinka mržnja. bom: »Oče, proslavi ime svoje! « (Iv grebu, internat Hrvatskog radiše u
Nama mora biti ljubav koja ostaje i 1 2,28). Ova nas evanđeoska poruka Zagrebu, paviljon Bolnice milosrd­
preko Groba, kad nema više mjesta stavlja pred dvije činjenice: čas i pro­ nih sestara u Vinogradskoj, Zaklad­
vjeri i ufanju, jer ćemo biti u posjedu slavu Sina Čovječjega, još više čas i na bolnica Rebro, Nacionalno sveti­
Onoga koga sad vjerom i ufanjem proslavu njegova učenika, svakoga šte Majke Božje Bistričke; svijest je

6
tražimo. « 6 vjernika, Alojzija Stepinca napose. to ljubavi prema hrvatskom narodu
Braćo i sestre! Kao sinovi i kće­ Što je bio njegov čas ? On je, naime, koja nadilazi političke zamisli i naci­
e ri Katoličke Crkve i hrvatskoga 20. veljače 1 958. rekao župniku Vra­ onalističke okvire svjestan da ga je tu
naroda s pravom ponavljamo Isuso­ nekoviću sljedeće: »Ako naglo ne u Brezariću, u Krašiću, rodila Hrva­
vo pitanje: »Zašto, Oče, ova gorka svrši moj život, vidim da ću mnogo tica majka i usadila mu u dušu ljubav
čaša boli?« Zašto se katoličke vjer­ patiti. Počela me boljeti i desna noga. prema svome narodu, katoličkoj vje­
nike opet ponižava tutorstvom onih Ali strpljivi moramo biti sve do pro­ ri i božanskoj istini, zasvjedočenoj u
koji su im radili o glavi ? Proničući lijevanja krvi. Da, ali to je kod mene krašićkoj himni: »Čuvaj, Bože sa vi­
zloću svojih progonitelja i uzimajući malo drukčije, i nasmiješi se rekav­ sine, ovu grudu djedovine, I Ovdje
u ruke kalež muke Gospodnje, bla­ ši: 'Sveci su prolili pet litara krvi - i se je mnogo dalo, za istinu umiralo. «
ženi je Stepinac posvjedočio: »Nije u raju su, a ja već trideset litara i još Što je bio njegov čas ? Djelima
nama zabranjena težiti za slavom jer sam jadni grešnik i borim se ... Gos­ ljubiti Boga i bližnjega svoga. Spaša­
je ta težnja srasla s našom dušom. Ali podine, zašto si to učinio ? - to ne vati srpske prognanike, poljsku dje­
tražiti slavu mimo volje Božje, traži­ smijemo pitati! ' «
10
cu i stradalnike u Crikvenici i diljem
ti slavu izvan Boga, tu se skriva gri­ Slično svjedočanstvo nalazi se hrvatske domovine, zauzimati se
7
jeh i čudnost! « O divne li nauke! zapisana u pismu p. lvanu Kukuli, za Židove i njihove bračne drugove
O sretnog li naroda kojemu pred­ provincijalu Družbe Isusove: »Ne katolike i nekatolike, uzdržavati uz
vodnici u vjeri utiru staze vječno­ sumnjam da će doći dani kada će za pomoć Caritasa više od 50.000 izbje­
sti pijući kalež muke Gospodnje, ne Crkvu Katoličku svanuti sigurna i glih slovenskih svećenika i vjernika,
iz metalnog posuđa, nego iz izvora potpuna sloboda, pa makar i ja mo­ štititi komunističke prvake i njihove
probodenog Isusova Srca koje, umi­ rao umrljati svoj kardinalski grimiz simpatizere, ideologe i diverzante.
rući poput zrna, donosi plod, život vlastitom krvlju. «
11
Četiri puta je intervenirao za osloba­
uskrsnoga jutra. Što je bio Alojzijev čas ? Zašto je đanje komunističke djelatnice Bran­
To će iskusiti svi koji mu nasto­ krvarilo njegovo srce? Bio je prvak ke Nemet, zaručnice inženjera Gol­
je biti vjerni. Suočen s takvim isku­ Katoličke Crkve i svjestan Hrvat u dsteina.
stvom blaženi je Alojzije posvjedo­ Što je bio njegov čas ? Čuva­
čio: » I mene su sudili - u ime naroda, 8 VRt\J'\J EKOVl Ć, str. 1 94. ti Božji zakon i jedinstvo Katolič­
9 VRANEKOV1 Ć, str. 1 09. ke Crkve s Petrovim nasljednikom
lO VRANEKOVl Ć, str. 600.
6 Pis11Jo )osipu Cj11ra1111, Krašić, 19. rujna 1 953. 11 Pis11Jo Jva,111 Kuku/i, K.rašić, 1 3. prosinca 1 952.,
7 Ho11Ji!ije za st,e 11edje!je i blagda11e krozgodi1111, sv. 11., u: Arhivu Postulature bi. Alojzija Scepinca, CP, sv. 1 2 Ivo Supek, K,ivovjemik na ljevici, Bristol, 1 980.,
ste. 1 09. XJ l., Ste. 1 72. Str. 1 45.

GLA SN I K PO STULATUR E BROJ 2 / 2 014 .

 L A Ž E N I A L O J Z I J E S T E P I N A C
u Rimu. Prosvjedovati protiv vođe­
nja naroda i države u propast, pro­
tiv jugofašista i bezbožnih komu­
nista, protiv nerazumnog ubijanja
svećenika i vjernika, uvijek braneći
vjeru u Sina Božjega, Sina Čovječje­
ga, osvjedočen »kad se s Isusom trpi
onda sve biva lako«. 1 3
A što je naš čas ? Danas, kad nas
bezbošci žele učiti ljubiti Crkvu, kad
nas agnostici poučavaju kako sluša­
ti papu, kad nas zabludjeli u kršćan­
stvu upućuju što i kako treba vjero­
vati, kada nas pritajeni i razotkriveni
komunisti žele poučiti koji socijal­
ni nauk zastupa Evanđelje. O tem­
pora, o mores! Ne veličaju oni papu
da uzdrže ljubav prema njemu, nego
da pridonesu podjeli Crkve nasto­
jeći učiniti razdor između pape i bi­
skupa. Dakle, naš čas je Stepinče­
va oporuka: čuvati živu vjeru u Sina
Božjega i do groba vjernost Crkvi
Katoličkoj, u zajedništvu s biskupi­
8
ma na čelu s papom.
Stepinčev čas nedjeljiv je od Isu­
e sova časa. I naš čas nedjeljiv je
od Stepinčeve žrtve. U svim kušnja­
ma i strahotama progona srce mu se
ispunjalo utjehom pomisli na Boga.
Taj njegov stav davao je snagu obe­
spravljenim vjernicima i svećenicima
logorašima koji su zbog vjernosti
Crkvi, svome svećeničkom pozi­
vu i služenju, čamili u Staroj Gra­
diški, Srijemskoj Mitrovici, na Go­
lom otoku i u tolikim mjestima što
ih je Udba osmislila s nakanom iz­
brisati Božje ime na zemlji, ponizi­
ti svećenička zvanje, katoličku vjeru,
dostojanstvo ljudske osobe. Taj čas
zagorčivao je režim neljudskim po­
stupcima prema svećeruc1ma i vjer­
nicima okivajući ih u lance, prisi­
ljavajući ih da leže prostrti na goloj
zemlji ili betonu, u čamotinji vlažne
paučine i ljudske izopačenosti, mje­
secima bez danjeg svjetla, danima
bez hrane, pod prisilom saslušavani i
psovkama vrijeđani jer su odbili pje­
vati pjesme svojim krvnicima.
Jačani Kristovom milošću i Ste­
pinčevim primjerom izdržali su čas
kušnje. Sačuvali su čast svoga zva­
nja, vjernost Krist Gospodinu i Cr­
kvi njegovoj . Znali su da je njihova
13 Katehetske propovijedi, sv. 1 ., Zagreb,
1 956 , str. 1 086v.
muka olakšana znojem Isusovim,
njihova čast uvećana bičevanjem
Isusovim, njihov ponos ovjenčan tr­
novom krunom Isusovom, njihovo
trpljenje olakšana križem Isusovim,
njihova patnja olakšana kaležom
muke Isusove.
Njima i nama ovdje okupljeni­
ma naš Blaženik dovikuje ohrabre­
nje kojim je ojačao vlč. Živka Mihe­
lića, upravitelja župe u Cerovcu, 1 1 .
srpnja 1 955. kad je, služeći se mišlju
sv. Bernarda, uskliknuo: »Bog skriva
ulje svoga milosrđa u posudici 'po­
uzdanja'. Dakle, pouzdanje, pouz­
danje! « 1 4 Živio je ono što je molio:
»In Te, Domine, speravi - U Tebe se,
9
Gospodine, uzdam! «
Za blaženoga Alojzija sve bija­
e še Božji dar i Božja milost. Zato
ga živom vjerom u Sina Božjega pre­
poznajemo kao prijatelja Božjega,
zaštitnika opće Crkve, ali i odvjet­
nika hrvatskoga naroda jer je on naš
ponos, naša svetinja, putokaz kojim
putem i na koji se način u protiv­
nostima svijeta čuvaju vjera, Crkva,
obraz, ponos, čast, čistoća, obitelj,
narod i domovina.
On je, videći himbu režima i po­
kušaje da ga privole na promjenu
stava, govorio: »Mislili su da će time
porasti u meni neka težnja za njiho­
vom slobodom ... No što je najvažni­
je: Što bi meni govorila moja savjest,
kako bi bolna bilo Svetome Ocu kad
bih na neki način izdao Božju stvar. ..
A nema druge nego trpjeti i moliti.
Tako je volja Božja. Ako treba, bo­
lje je časno poginuti nego sramot­
no ostati.« 15 Hvala Ti blaženi Aloj­
zije za ovaj nauk vjernosti Bogu do
smrti, do prolijevanja krvi. Koliko
li si puta kao sužanj, ovdje u Kraši­
ću, krijepio taj nauk vapajem: »Maj­
ko Božja, pomozi mi u ovaj čas ! «
ili ovim uzdahom: » Kako će žalo­
stan biti svršetak onih koji vrijeđa­
ju Tebe, Majku Spasitelja svijeta! « A
mi slaveći ovaj blagdan s pravom go­
vorimo: Blagoslovljen će biti svrše­
tak zemaljskoga života onih koji su
se poput Alojzija, živo i neustrašivo,
uzdali u Boga živoga!
14 Alojzije Viktor Stepioac, Pisma iz su­
žanjstva, Zagreb, 1 998. (nadalje: PISMI\),
str. 1 32.
15 VR!\N EKOVIĆ, str. 56.
Braćo i sestre! Sabrani na ovom
svetom mjestu i u slavlju Kristove
žrtve poslušajmo kako je na današ­
nji dan, pred 54 godine, umro onaj
koji se uzdao u Boga, naš blaženi
Alojzije. Župnik Vraneković svje­
doči: » U taj čas, bilo je oko 1 4 sati,
opazim kako mu je pogled umoran i
oči ne gledaju više onako svježe kao
do tada. Pet minuta za redom je po­
novio: 'Deo gratias! Bogu hvala ... '
Pogledao je, pritom se uspravio na
rukama, malo podigao prema slici
Gospinoj i glasno rekao: 'Blagoslov­
ljena Božj e ime', a onda: 'Fiat vo­
luntas tua! - Oče, budi volja Tvoja!'
Čvrsto je prihvatio upaljenu svijeću,
ali jer je klonuo, prišao sam da mu
podržavam svijeću. Sestre mole ...
plaču ... On nas pogledava kod pune
svijesti. Moli: 'Oče, budi volja tvoja!'
Bila je to zadnja riječ što sam od nje­
ga čuo. Još tri ili četiri bolna uzdisaja
i ispustio je dušu.
- Ovo je smrt Pravednika! - svi
tu ponavljamo: 'Bogu hvala! ' - 'Bla­
goslovljen Bog u svojim svecima'.
Kroz punih jedan sat držale su ča­
sne sestre naizmjence goruću svijeću
u mrtvoj ruci onoga, čija je duša već
tada - uvjereni smo - gledala puno
svjetlo, koje označuje goruća svijeća.
Ostali smo klečati i moliti. «
Braćo i sestre! I mi smo doš­
li moliti i proslaviti Boga. Radosno
kličemo sa župnikom Vranekovi­
ćem: Blagoslovljen Bog u svojim
svetima! Blagoslovljen Bog u bla­
ženom Alojziju Stepincu ! Molimo
i vjerujemo da će Bog providjeti da
ga što prije možemo blagoslivljati i
po svetom Alojziju Stepincu. Stoga
zahvalnog srca prihvatimo Alojzi­
jevo iskustvo vjere i života: »Pečat i
znamen križa uvijek je oznaka svih
pothvata Božjih«, 1 6 a »poteškoće se
mogu nadvladati vjerom u Raspeto­
ga Krista «. 17 Njemu slava i vlast u vi­
jeke vjekova. Amen.
dr. Juraj Batelja, postulator
1 6 Pismo s. Terezj;i Jadro, provincijalnoj gla­
vmici ss. karmelićanki Božanskog Srca Isusova,
Krašić, 1 6. kolovoza 1 955., u: PISMI\, str.
1 37.
1 7 Usp. Pismo Srećku Majstoroviću ojm.,
I<.rašić, 1 . listopada 1 954., u: PISMI\, str.
95.

CURI,\ i\lETROPOLl1':\X:\
Cl:..\CCJ\" ! L,':.:;J..,
fl,,,.,. . ,
Postupak za proglašenje blaženim
Metropolitanska kurija u Krakowu
Rim, 17. studenoga 1962.
Prečasni Oče!
Molim te uzdigni molitvu za jednu majku
četiriju djevojčica, četrdesetgodišnjakinju, iz
Krakowa u Poljskoj (za vrijeme posljednjega
rata 5 godina bila je u logoru u Njemačkoj),
nalazi se u teškoj opasnosti po zdravlje i za ži­
vot zbog raka, da bi Bog na nju i njezinu obi­
telj raširio svoje milosrđe po zagovoru BDM
[Blažene Djevice Marije].
U Kristu najodaniji
Carolus Wojtyla,
,-,,_ 06.,.,,.(; dt.y--t:·.,.·�, vikar Kaptola krakowskog,
,. � fh-.-;·1'1 /:\..
� Poljska
'f-;..,,,,, M . �
w', A.,,;-o-'0(-') �y.��·J Crll.(..1-V'UL><J Rim, Papinski poljski zavod
/ 1'.. r�� Piaza Romania 2A
Rim
r,v..,>"f'�·· <-y<'· r...e� <..
c.-dr,a,n.,,.. Q.z�"?-<-:... 2 A
i}_ ....,,.,_ "'-

Cl'RI.\ :\IJ:TROJ'OLIT.\:\".\
Cll.\C.:U\"J EXSJS

Pismo Karla Wojtyle mons. Gjuri Magjercu, postulato­

m za proglašenje svetim sluge Božjega Josipa Langa, za
molitve radi ozdravljenja na smrt bolesne majke; pismo
je sačuvano u arhivu dokumenata o dr. Josipu Langu u
Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.

Metropolitanska kurija u Krakowu

Prečasni Oče!
Žena koja stanuje u Krakowu, u Poljskoj, ;.._ .k ...,t;-
majka četiriju djevojaka, dana 21. studenoga .,- e...-t,.,.. ft��-7'T7 /;,_
prije kirurške operacije iznenadno je zadobila Vl "C. . .,._'u.,, C"t)-'1'-,u/. 6'.-. ,,....,_)

zdravlje zahvaljujući Bogu. Tebi prečasni Oče

jednako tako svesrdno zahvaljujem u njezino
ime, njezinoga muža i cijele njezine obitelji.
U Kristu
t Carolus Wojtyla, Zahvala Karla Wojtyle mons. Gjuri Magjercu, postula­
tom za proglašenje svetim sluge Božjega Josipa Langa,
vikar Kaptola krakowskog
za uslišane molitve i ozdravljenje na smrt bolesne maj­
Rim, 28. studenoga 1962. ke; pismo je sačuvano u arhivu dokumenata o dr. Josi­
pu Langu u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima
u Rimu.

I ·I ' . . I ' • li
Pozivam svakog čitatelja
Gospodine, Bože naš, ti si svome sluzi Josipu Langu udijelio milost da Glasnika da bude pronosi­
tvoju ljubav posvjedoči u žarkoj pobožnosti prema Presvetoj Euharistiji telj glasa svetosti ovog slu­
i prema Blaženoj Djevici Mariji te pomaganjem siromaha i odgojem bu­ ge Božjega i moli da Bog na
dućih svećenika i tako ga učinio sredstvom svoga milosrđa. Udijeli i nama njegov zagovor učini koji
milost da nas njegov život i primjer vode putem nasljedovanja tvoga jedi­ čudesan znak, kao potvr­
norođenoga Sina. Uzdigni, dobri Oče, svoga slugu na čast oltara i učini ga du da se Bogu u potpuno­
zaštitnikom našega puta prema tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. sti svidio.

GLA SNIK PO STULATURE BROJ 2 /2014 .

 Samoborski župnik Franjo Kuharić, svetojanski župnik Josip Gjuran i krašićki župnik Josip Vraneković te časne se­
stre (s lijeva stoje) Benigna Obreč, Marta Honorata Matica, majka vlč. Gjurana i č. s. Radomira, njegova rođena se­
stra, te časne sestre Marija Nikolina Vozelj i Antonija Salezija Golubić

Prije 50 godina umro je Josip

Vranekovič, župnik krašički ,u
Dana 26. srpnja 2014. navršava se 50 godina od blažene smrti krašitkog župnika Josipa Vranekovita. Od
5. prosima 1 951. do 10. veljače 1960. bio je domaćin zasužnjenoga nadbiskupa zagrebačkog dr. Alojziia
Stepinca, kojega je komunistički režim na montiranom sudskom postupku 11. listopada 1946. iz mržnje
prema Bogu i Crkvi osudio na 16 godina zatvora s prisilnim radom, a potom na 5 godina gubitka svih
građanskih prava. Naime, spomenutoga dana, nakon 5 godina tamnovanja u Lepoglavi, Komunistička
partija Jugoslavije i njezin voda Josip Broz Tita premjestili su ga na
izdržavanje kazne iz zatvora u Lepoglavi u kutni pritvor u Krašicu.
U sjećanju ljudi i na temelju strahujući od pakosti nekih ko­
sačuvanih dokumenata može se lega svećenika, koji su više vjero­
ustvrditi da je vlč. Josip Vrane­ vali partijskoj vlasti nego svojem
ković bio divna svećenička duša, nadbiskupu. Bio je poput Šimu­
uzoran svećenik u svakom pogle­ na Cirenca, pridržavao i pomo­
du, uzor vjernicima krašićke župe gao nositi križ svome nadbisku­
i svih župa u jastrebarskom deka­ pu Alojziju Stepincu, i 4 godine
natu, kao i uzor svećenicima ko­ nakon njegove smrti i sam se pre­
jima je u svojstvu dekanske služ­ selio u vječnost. U svojstvu pro­
be bio ne samo nadređeni nego micatelja postupka u proglašenju
je svima bio poslužitelj u ljubavi, svetim kardinala Alojzija Stepin­
pomoćnik u nevolji, drug u pat­ ca želim istaknuti da je Vraneko­
nji. On je bio jedina veza između vićeva žrtva isto tako sjajna kao
zasužnjenog nadbiskupa kardi­ Stepinčeva, premda, za sada, bez
nala Stepinca i središnjih ustano­ pokazatelja da bi bila obilježena
va nadbiskupije u Zagrebu. Svo­ svetokrugom.
ju službu vršio je vjerno, ne želeći - Preč. Josip Vranković u Krašiću
ru u čemu iznevJent1 povjerenje na svetkovinu Presvetoga Trojstva,
svoga nadbiskupa i postojano ne 1964., mjesec i pol prije smrti

Naime, životni, svećenički križ
nosio je hrabro i vjerno sve do smrti.
Kad su se početkom godine 1956. po­
javili prvi znakovi opake bolesti on je
bio odlučio otići k liječniku. Među­
tim, jer je u zakazani dan bila najav­
ljena pljenidba u župnoj kući jer nije
mogao platiti nepravedno nametnut
mu porez, odustao je od liječničkog
pregleda i sve svoje sile uporabio da
bude vjeran domaćin dragome go­
stu, svome nadbiskupu, učitelju, vođi
1 uzoru.
Vranekovićeva svećenička bašti­
na obvezuje na vjernost svećeničkoj
službi u ljubavi prema Crkvi u ra­
dosnom naviještanju evanđelja u ne­
umornoj katehizaciji i blizini vjerni­
cima.
Uz pastira koji svoj život daje za
ovce i on je postao žrtvom ljubavi.
Uz svetog pastira i on se posvetio.
Možda će u danima pred nama ja­
snije zasjati i ta zraka Božje svjetlo­
sti.
Imajući sve to u vidu donosim
u ovom broju Glasnika dva svje­
dočanstva o Josipu Vranekoviću:
svjedočanstvo njegova brata Alojza
Vranekovića, svjedočanstvo preč.
Josipa Gjurana. Ta svjedočanstva
su više o okolnostima njegova ži­
vota po njegovoj osobi, ali dovolj­
no rječita da se u njemu prepozna
vjeran učenik Kristov i svećenik
Stepinčeva duha.
U Zagrebu, 30. ožujka 2014.
dr. juraj Batelja, postulator
Josip Vraneković je sve svoje nade po­
ložio u Gospodina kako svjedoči tekst s
njegove mladomisničke spomen-sličice
Obljetnice
Svećenici su ponijeli lijes s
mrtvim tijelom krašićkog
župnika Josipa Vranekovića
iz župne crkve Presvetoga
Trojstva u Krašiću na žu­
pno groblje. Misu i homili­
ju održao je nadbiskup za­
grebački Franjo Šeper, koji
je u propovijedi istaknuo:
»Zagrebačka nadbiskupi-
ja ima mnogo dobrih sve­
ćenika. Ovdje leži jedan od
najboljih.« Obred ukopa na
groblju obavio je Vranekovi­
ćev kolega, pomoćni biskup
zagrebački Franjo Kuharić.
Dr. Juraj Batelja, postula­
tor Stepinčeve kauze više
puta upitao je nadbiskupa i
kardinala Pranju Kuharića:
»Je li istina da Vam je kod
ukopa župnika Vranekovi­
ća 'soli Deo' pao na Vrane­
kovićev lijes?« Nadbiskup i
kardinal Kuharić nikad nije
izravno odgovorio na ovo
pitanje, ali je barem tri puta
moj upit popratio riječima:
»Sigurno da mi je bilo žao
što je umro tako mlad«.
U· Gospodine.. pobži.!m sve svoje
nade . . . (Ps. 72, <;,'/)
USPOMENA
NA PRVU SVETU Ml>Ll

Samobor, 2,2,. Vll. 19451 ·

Svjedočanstvo Alojza Vranekoviča Josi p V ran �ko;vić . ;

mladomisnik
Gosp. Alojz Vranekovič, brat vlf. Josipa Vranekoviča, rođen godine 1932.,
predao je 22. ožujka 2014. u uredu Postulature pismeno očitovanje o svome
bratu Josipu Vranekovifu, svećeniku.
»Moj brat Josip rođen je 16. r. Kovačić. U tom braku bilo nas i ljubavlju prema Crkvi i oltaru.
ožujka 1921. godine. Naš otac je petero djece. Brat Josip bio je Rado je ministrirao župniku Jurju
Vid ženio se dva puta. U prvom drugi po redu, a ja zadnji. Kao Kocijaniću, koji je kasnije postao
braku s Anom r. Dubić imao je dječak bio je vrlo veseo, razigran, kanonikom.
sedmero djece. Kad je Ana umrla, spreman na šalu. Bio je izvrstan Vlč. Petar Kovačić, također
moj tata oženio se Apolonijom đak, a odlikovao se pobožnošću rodom iz Male Rakovice, župnik

G LASNI K POSTU LATU R E B ROJ 2 / 2014 .

 ALOJZ I J E S TEPINAC
župe Svete Obitelji u Zagrebu
bio mu je firmani kum. On mu
je trebao i propovijedati na mla­
doj misi, ali nakon što su ga ko­
munisti 1945. uhitili, osudili na
šest mjeseci zatvora, a potom na
žalbu vlč. Kovačića na nepraved­
nu kaznu, osudili na strijeljanje i
ubili ga, on nije mogao bratu odr­
žati željenu mladomisničku pro­
povijed.
Bio sam na svećeničkom ređe­
nju brata Josipa i aktivno sudje­
lovao u pripremi njegove mlade
mise koja je bila 22. srpnja 1945.
Brata Josipa i tadašnje ređeni­
ke zaredio je tadašnji zagrebač­
ki nadbiskup Alojzije Stepinac.
Prigodom objeda nakon ređenja,
Nadbiskup je ređenike upozorio
da su primili časnu i odgovornu
svećeničku službu, ali će je mora­
ti potvrđivati možda i u »krvavoj
kupelji«.
Prva župa koja mu je bila po­
vjerena bila je Noršić Selo iznad
Samobora. Nakon kratko vre­
mena premješten je za kapelana
u Dekanovec, a zatim u Nede­
lišće. Dok je bio kapelan u Ne­
delišću, u Noršić Selo, a zatim k
nama u kuću došao mu je poziv
da nastupi u vojnu službu. Vojsku
je služio u Nišu. Više puta mi je
govorio o progonu u vojci. Prati­
li su ga, špijunirali i lažno optuži­
li zbog politike, a on se politikom
Alojz Vraneković, brat pokojnoga krašićkog župnika Josipa Vranekovi­
ća, posvjedočio je 22. ožujka 2014. da je njegov brat »unatoč mučenjima
u vojsci sačuvao kršćansku vedrinu i svećenički optimizam«
nikad nije bavio. Uhitili su
ga i četiri mjeseca proveo je
u tamnici. Propovijedao mi
je o strašnim metodama mu­
čenja: jaka svjetla (reflekto­
ri), polijevanje vodom radi
priznanja onoga zbog čega
ga se optuživalo itd. Koliko
je to utjecalo na njegov or­
ganizam vidljivo je bilo po
tome što je on bio otišao u
vojsku bujne kose, a vratio
se ćelav. Sačuvana fotografi­
ja iz toga vremena na kojoj je po­
sve iscrpljen i izmršavio potvrđu­
je o posljedicama koje je pretrpio
u zatvoru. Unatoč tome sačuvao
je kršćansku vedrinu i svećenički
optimizam.
Nakon povratka iz vojske nije
se mogao vratiti u Nedelišće, nego
su ga poglavari poslali za župni­
ka u Krašić. Najprije je bio upra­
vitelj župe ( 1950.-1 953.), potom
župnik (1953.-1964.). Upravljao
je i župom sv. Mihaela u Gor­
njem Prekrižju (20. IV 1 950.-4.
IX. 1951.), te od 25. III. do 24. V
1952., kada je prekriški upravitelj
Mato Sakač boravio u jednomje­
sečnom zatvoru i dok nije došao
novi upravitelj Stjepan Petrović.
Kad je nastupio u službu u Kra­
šiću zatekao je vrlo teško stanje
materijalno i duhovno. Crkva je
bila u ratu teško oštećena, a i žu­
pna kuća je bila u derutnom sta­
nju. Sjećam se kad su mu jednom
zgodom izvršili potpunu pljenid­
bu svega u župnoj kući, podrumu
i dvorištu da je otac odredio i dao
mu je kravu da mogu imati mlije­
ka u kući (5 časnih sestara, zatoče­
ni kardinal Stepinac i brat Josip),
jer nisu smjeli ništa od ljudi pri­
mati. Kad sam godine 1953. došao
na <dopust> iz vojske u vojničkoj
uniformi došao sam u Krašić i za­
nimljivo je da me stražari, koji su
nadzirali kardinala, župnu kuću i
dvorište nisu legitimirali nego sam
jednostavno ušao u kuću. Sjećam
se da je i brat češće dolazio doma.
Svoje poteškoće, kao župnik i kao
domaćin zatočenog kardinala, ni­
kad nije govorio pred roditeljima
i pazio je da ih njegovo stanje i
progon ne bi ražalostili, ali je zna­
kovito da je meni vrlo otvoreno
znao govoriti što proživljava i u
kakvoj situaciji živi.
Osobito su me se dojmile nje­
gove pritužbe na progon koji je
provodila karlovačka i jaskan­
ska UDBA. Među progonitelji­
ma isticao se jedan iz karlovačke
UDBE. Ja mu neću spominjati
imena, ali bih mu rado u oči pred­
bacio da je neprimjereno hvaliti se
danas da je činio svećenicima do­
bra djela, a zapravo ih je žestoko
progonio jer nisu htjeli ući u sve­
ćeničko udruženje, a među pro­
goniteljima on je bio jedan među
prvima.
Isto tako, dojmljiva su mi bili
njegova očitovanja kako su ga do
gola pretraživali i tražili kako­
vu poštu ili koji dar koji bi nosio
Kardinalu iz Zagreba. A isto tako,
stalne pljenidbe i prijetnje što
neće surađivati s organima <na­
rodne vlasti>.
Još od mladih dana, moj brat
Josip bio je vrlo dobar i povjerljiv
s kolegom Franjom Kuharićem
koji je kao bogoslov, a kasnije kao
samoborski župnik često dolazio
u našu kuću. Znam da su obojica,
i moj brat Josip i Franjo Kuharić,
bili kandidati za pomoćne bisku­
pe u Zagrebu. Obojica su bili div­
ne svećeničke duše, oduševljeni
za Boga, vjerni Crkvi i zauzeti za
spasenje ljudskih duša. Ni u tako
osjetljivom pitanju, kao što je pi­
tanje da netko bude biskup, ni­
kad nisam primijetio da bi među
ovom dvojicom svećenika posto­
jalo bilo kakovo rivalstvo, ili na-

tjecanje. Odlikovali su se samo u
što vjernijoj službi Isusu, i vjerno­
sti Crkvi njegovoj.
Na odmaku od 50 godina od
bratove smrti mogu prenijeti svoj
osobni osjećaj, a taj je, vjerujem, i
stav čitave naše obitelji i rodbine,
da smo ponosni što je on bio tako
dobar i vjeran svećenik. Uvijek
sam svoga brata gledao kao neu­
mornoga borca za istinu, pravdu
i vjeru i čvrsto povezanoga s Isu­
som. Zato sam mu i na grob dao
postaviti pločicu ovoga sadržaja:
<Ovdje očekuje uskrsnuće, vjeran
Vlč. Josip Gjuran, roden godine 1922., a za svetenika zareden godine 1948., bio je istodobno župnik u
Sv. Jani dok je Josip Vranekovit bio župnik u Krašitu. štoviše, Vranekovit je preč. Gjuranu bio dekan.
u uspomenama preč. Gjurana, koje te postulator donijeti u posebnoj kniizi, nalazi se i svjedočanstvo o
imenovanju Josipa Vranekovita krašitkim župnikom. Nakon što je proveo nekoliko dana za Svijetnicu
godine 1950. u Sv. Jani preč. Gjuran svjedoči:
»S ne baš sjajnim utiscima do­
šao sam generalnom vikaru bi­
skupu dr. Lachu i obrazložio mu
svoje raspoloženje jučerašnjim
iskustvom:
'U tu Svetu Janu idem samo
ako zbilja moram!'
Potom mi je biskup rekao
neka se vratim u Kloštar Podrav­
ski i čekam njegov dekret.
U međuvremenu se dogodilo
nešto neočekivano. Dana 4. velja­
če 1950. iznenadno je u Krašiću
umro župnik Andrija Barišić pa
mi je generalni vikar biskup Josip
Lach poslao brzojav neka mu od­
mah odgovorim: da li bi umjesto
u Svetu Janu radije išao u Krašić?
Premda mi se u Svetoj Jani nije baš
ništa svidjelo, biskupu sam poslao
kratak brzojav: 'Ići ću kamo me
Vi pošaljete, ali ja bih radije išao u
Svetu Janu! ' Svoju odluku kasnije
sam si potkrijepio riječima: 'Duh
Gospodnji nije mi dopustio pre­
mještaj u Krašić!'
Štoviše, kad sam ja - niti ne
sluteći Božje planove - odbio bi-
Kristov svećenik Josip Vraneko­
vić, 1921.-1 964. <
Njegova vjernost došla je na
provjeru ubrzo nakon svećenič­
kog ređenja, jer su ga već na služ­
bi u Noršić selu tamošnji domaći
komunisti nakanili bili ubiti. Što­
više, već su ga bili skinuli do gola
i osobita je Božja intervencija da
nisu izvršili svoju zločinačku na­
kanu. Uvijek me je kopkalo zašto
mi o tome nikad nije rekao ni rije­
či. A nakon što sam to naknadno
saznao od pouzdane osobe upitao
sam ga: <Brate, je li istina da su te
skupovu ponudu za Krašić, bi­
skup je odlučio u Krašić posla­
ti nešto malo starijeg i iskusnijeg
svećenika vlč. Faustina Čubranića
koji je tada bio kapelan u Vrbov­
cu. Čubranić je osobno primio
dekret za Krašić u uredu gene­
ralnog vikara i vlakom se vratio u
Vrbovec, ali ga je na kolodvoru u
Vrbovcu dočekala Udba i uhitila,
odvela u zatvor i Čubranić je ću­
bio u zatvoru ne znajući razlog.
Niti su ga saslušavali niti optuži­
li. . .
U međuvremenu je Duh Bož­
ji izveo i treći čudesni zahvat: iz
vojarne JNA u Nišu dozvao je
Josipa Vranekovića, Čubraniće­
vog kolegu, koji je bio na odslu­
ženju 'vojnog roka'. Vraneko­
vić se želio vratiti u N edelišće i
tamo nastaviti svoju kapelansku
službu, ali generalni vikar je re­
kao: 'Ne vraćaš se u Nedelišće,
nego ideš za župnika u Krašić ! '
Sredinom ožujka godine 1950.
Vraneković je preuzeo upravu
župe Krašić, a toga istoga dana
GLA SNIK PO STULATUR E BRO J
Oblietnice
•
u Noršić selu svukli i htjeli ubi­
ti?>. Ostao je vrlo iznenađen da ja
to znam i zamolio me da ga nikad
više o tome ne pitam mu o tome
govonm.
U našoj kući u Maloj Rakovici
imamo mali obiteljski kućni olta­
rić sa slikama Bl. Alojzija Stepinca
i brata Josipa, pred kojima se če­
sto i rado molimo jer vjerujemo
da oni koji su zajedno trpjeli na
zemlji iz slave neba mogu pomo­
ći nama koji se još uvijek borimo
na zemlji. «
U Zagrebu, 22. ožujka 2014.
Alojz Vraneković
Čubranića je Udba - bez ikakve
isprike - pustila iz zatvora. Duh
Gospodnji nije ni njemu dopu­
stio premještaj u Krašić!
Tako ie Duh Božji odlučio: niti
ja, niti Cubranić nismo bili pri­
kladni za Krašić i za preteški križ
onih 10 godina!
A ni tobože 'sveznajuća i
svemoćna Udba' ni Partija, vje­
rojatno ni sam Josip Broz tada
još nisu ni slutili, da će pod kraj
te iste godine - opet po Božjem
planu - morati nadbiskupa Ste­
pinca premjestiti iz Lepoglave u
Krašić.
Duh Božji je odredio, da
baš mladi svećenik Vraneković
bude su-patnik najvećem i naj­
dražem Nadbiskupu-mučeni­
ku, predvodniku svih hrvatskih
mučenika od stoljeća sedmog
sve do naših dana ! Župnik Vra­
neković doista je podnio mno­
go teških muka, i umro je ubrzo
nakon Kardinala-nadbiskupa.
Mučenički . . . «
(nastavlja se)
2 / 2014 .
�
B L A Ž E N I A LO J Z I J E s r ,_
P_I_
N_A_c
_________�---------------�

Blaženi Aloiziie Stepinac

u Sv. Križu nad Jesenicama <3>
O Nadbiskupovu boravku u Sv. Križu
nad Jesenicama opširnije su pisali
vli. Pavao Jesih, svećenik Zagrebačke
nadbiskupije, u knjizi »Crvena ruža
na oltaru«. Biografska pripovijest,
objavljena u Winnipegu (SAD)
godine 1950. i Velimir Deželic, sin, u
knjizi »Kakvi smo bili? Zapisi mojoj
unučadi. život zagrebačke obitelji od
1827. do 1953.cc, Knjiga li., Zagreb,
2011. Za čitatelje Glasnika probran
smo u nastavku iz knjige »Kakvi
smo bili? Zapisi mojoj unučadi...«
nekoliko Deželicevih misli o naporima
nadbiskupa koadjutora Alojzija Stepinca
Bl. Alojzije Stepinac dolazi na blagoslov kuće za odmor obitelji o čuvanju glasa svetosti dr. Josipa
Deželić u Sv. Križu nad Jesenicama, 28. srpnja 1936.
Langa, pomoćnog biskupa zagrebačkog.
Piše: dr. Juraj BATELJA

čuvanje i promicanje glasa
svetosti biskupa Josipa Langa
»Prvi moj izravni susret s koa­
djutorom i odulji stvarni razgo­
vor bio je kad me je pozvao k
sebi i povjerio mi da se pobrinem
kako bi se dolično priredila ko­
memoracija desetgodišnjice smrti
posvećenog zagrebačkog bisku­
pa dra. Josipa Langa. Želio je da
to ne bude običajna <akademija>
sa stereotipnim uvodnim preda­
vanjem iza kojega slijedi dugi niz
deklamacija i glazbenih točaka
s još kojim gimnastičkim nastu­
pom <orlova> i <orlića>. Nasmiješio
se blago: <Želio bih nešto drugo,
ali ne znam kako bi to bilo, zato
sam pozvao u pomoć vas, klarisi-
me. Vi ste bili tajnik blagopokoj­
nog biskupa dr. Langa dok je on
bio predstojnik Katoličke akci­
je, to jest, <Hrvatskog katoličkog
narodnog saveza>. Vi ste ga revno
posjećivali, referirali mu o katolič­
kom pokretu, kad je već ležao teš­
ko bolestan i do pred samu smrt.
Vi ste Zagrepčanin i najbolje zna­
te kako su Zagrepčani cijenili sve­
ti život i kako se sjećaju svoga bi­
skupa Langa. Naročito želim da
komemoracija bude u rukama na­
ših katoličkih laika!>
Bio sam počašćen pozivom i
povjerenjem - ali mi je zadana i
teška zadaća. Vremena sam imao
mjesec i pol do Svih Svetih (1.
XI.), ali sam pola mjeseca smiš-
ljao uzalud kakva da bude kome­
moracija. Tada sam slučajno nai­
šao na riječ 'litomontaža', kratica
za literarnu, književnu montažu,
koju su (majstori režije Rusi) pri­
redili nekom književniku: tako
da su iz ulomaka njegovih rado­
va predočili slavljenikovu ličnost,
a glazba je bila prikladna 'zvučna
kulisa' uz recitaciju teksta! Heu­
reka! Našao sam rješenje! Sjećao
sam se nekih propovijedi i govora
pokojnog biskupa dr. Langa. Jed­
ne nježne predbožićne školskoj
djeci; pa jedne seljacima u Šesti­
nama ili Remetama; i izvrsne so­
cijalne radništvu. Znao sam da je
biskup Lang sve svoje propovi­
jedi pisao, pa naučio napamet, ali

radi sigurnosti napisane držao na
rubu ograde propovjedaonice. Pi­
sao je svaku propovijed, jer se za
mladih dana suviše pouzdavao u
svoje pamćenje, pa jednom izgu­
bio nit govora i stoga se teško ka­
jao. Golemu zbirku svojih pisanih
propovijedi oporučio je blagoko­
pojni biskup spiritualu Krešimiru
Pećnjaku, i kod njega ću ih naći,
a neće mi biti teško naći željeno,
jer svaka propovijed ima naslov
kome je namijenjena. Smišljeno,
učinjeno! Prof. Luka Perinić (u
'Obitelji', godište 1934., str. 947.)
ovako je pisao o toj priredbi:
'Prigodom desete godišnjice
smrti biskupa Langa, čija uspo­
mena još svježa živi među vjerni­
cima grada Zagreba - priređeno
je 23. XL 1935. vrlo uspjelo spo­
men-veče s litomontažom dra.
Velimira Deželića, sina. Velika
dvorana Glazbenog zavoda bila je
dupkom puna prijatelja, znanaca,
učenika i štovatelja omiljelog bi­
skupa, pravog apostola Kristova,
koji je svojim svetim životom go­
vorio i propovijedima ostavio iza
sebe svijetli trag u dušama sviju
koji su ga poznavali i slušali. Bi­
skup dr. Lang ostavio je i veliko
mnoštvo zapisanih propovijedi i
rasprava, koje pokazuju cjelovi­
tu fizionomiju njegove duševno­
sti i njegovih nastojanja. Iz te bo­
gate građe dr. Deželić je savjesno
povadio ulomke za svoju ingeni­
oznu književnu montažu, gdje se
nižu riječi samoga biskupa i po
njima dobiva njegov duševni por­
tret.
Autor je izabrao šest glavnih
značajki biskupa Langa i svaku
od njih stavio u usta drugom licu:
Svećeniku, Djetetu, Učiteljici,
Milosrdnoj ženi, Socijalnom rad­
niku i Seljaku. Sam autor dr. De­
želić bio je lektor, koji je zgodnim
načinom povezivao te raznolike
emanacije djelovanja jedne jedin­
stvene ličnosti. Namjesto da nam
Povijesni kutak
govori na široko o bisku­
pu Lan gu kao svećeni­
ku-propovjedniku, iza­
brao je autor jednu tako
dubokoumnu, a tako sli­
kovitu i lirsku biskupovu
propovijed (u odlomku) i
iznio ju je u nježnom di­
jalogu između svećenika
(dr. Marka Kiša) i Dje­
teta (Danica Kajin) nad
Djetetom Isusom u jasli­
cama. Dovoljan je bio taj
moment da se dočara lik
biskupa, dobrog, osjećaj-
nog, jednostavnog i du­
bokoumnog. No cijeli je
njegov život bio dosljed­
na služba Gospodu, zato
je u svim glavnim prav­
cima njegove djelatnosti
trebalo bar istaknuti cje­
lovitost njegove ličnosti
pred očima slušatelja. -
Biskup Lang je dugogo­ Slika bl. Alojzija Stepinca u spomenaru ne­
dišnji kateheta i odgojio kadašnje vikendice obitelji Deželić u Galici
je čitav niz uzornih učite­ nad Jesenicama
ljica, pa su upravo ganut­
ljive bile uspomene jedne
takve učiteljice, njegove učenice Biskup dr. Lang ostavio je
(Adela Pech) o njegovom odgoj­ i veliko mnoštvo zapisanih
no nastavničkom radu. O njego­ propovijedi i rasprava, koje
voj dobroti, shvaćanju bijednih i pokazuju cjelovitu fiziono­
nevoljnih, o njegovoj karitativnoj miju njegove duševnosti i
akciji, govorila je njegovim riječi­ njegovih nastojanja. Iz te
ma Milosrdna žena (Marija Mli­ bogate građe dr. Deželić je
narić). O njegovim modernim, savjesno povadio ulomke
suvremenim nazorima o obite­ za svoju ingenioznu knji­
lji, narodu i državi, o problemima ževnu montažu, gdje se
socijalnim koji su danas tako važ­ nižu riječi samoga biskupa
ni i neodgodivi govorio je (i opet
i po njima dobiva njegov
biskupovim riječima) Socijalni
duševni portret.
radnik (dr. Ilija Seder). A o stavu
biskupa Langa prema najvećem
staležu hrvatskog naroda - našem Autor je pozornicu zami­
seljaku, govorio je jednostavno i slio kao kutak crkve s baroknom
jedro (i opet samim biskupovim propovjedaonicom, na kojoj sto­
riječima) Seljak CTosip Grahek). ji svećenik; s klecalom, na kojem
Na taj način u živoj slici uskrsnu o se nalaze ostala lica u osvjetljenju
je pred nama čitav Langov lik, te svijeće; pa stalkom za lekturu (au­
nam se činilo kao da ga još uvijek tora) i dva stupa između kojih je
imamo živa među nama. bijeli zid za projekcije. Paljenje
GLA S NIK P O STULATUR E BR O J 2 / 2014 .
 A L O J Z I J E S T E P I N A C

Oltar sv. Križa u župnoj crkvi u Golici nad Je­ Kapelica sv. Josipa u Golici nad Jese­
senicama gdje je bl. Alojzije Stepinac kroz tri nicama koju je nadbiskup Alojzije Ste­
tjedna slavio sv. misu pinac blagoslovio godine 1936.

voštanih svijeća i zvukovi orgu­ formu svoga stvaranja Nadbiskup koadjutor je čestitaju­
lja uveli su nas u pobožno raspo­ gdje se dramatika dodiruje s glaz­ ći rekao: 'Dali ste nam uvijek žive
loženje. I dolazili su akteri kao u bom i projekcijom i čini da sa­ riječi i drage uspomene na bisku­
crkvu tiho, pobožno da nam pri­ držaj raznolikim putevima ulazi pa dr. Josipa Langa! Hvala vam!'
1
kažu biskupa. Harfa (Lujza Ho­ u duše prisutnih i djeluje snaž­ Tek tada su slušatelji zapljeskali. «
lubova), violončelo (Viktor Boić) no i neodoljivo, dočaravajući vrlo (nastavlja se)
i orgulje (prof. Matija lvšić) pra­ uspješno ozbiljnost koju mašta s
o / • V • )

tile su diskretne riječi aktera, a OSJeCaJem cuva u uspomem.

projekciju, uspomene na neza­ Iz dvorane su slušatelji izlazi­
boravnog biskupa priredili su dr. li kao s pobožnosti u dvoumici bi
Stjepan i Domagoj Markulin. li smjeli pljeskati. Zato su prilazili 1 Velimir DEŽELIĆ, sin, Kakvi smo bili?
Zapisi mojoj unučadi. Život zagrebačke obite/ji
Dr. Velimir Deželić, sin, ovim autoru i toplo mu bez riječi, pru­ od 1827. do 1953. Knjiga I I . , Zagreb, 201 1 . ,
nam je djelom dao jednu novu žali ruke. Stotinu zahvalnih ruku. str. 1 1 75. - 1 1 77.

OBAVIJEST ČITATELJIMA GLASNIKA

Vjernici koji na Blaženikov zagovor budu uslišani - zadobiju tjelesno ili duhovno ozdravljenje ili
koju osobitu milost - neka opis uslišanja i cjelovitu liječničku dokumentaciju dostave na adresu:
dr. Juraj Batelja, postulator
Kaptol 18, p. p. 949
10001 ZAGREB

U Muzeju bl. Alojzija na Kaptolu 31 možete nabaviti medalju bl. Alojzija - odlivenu u srebru ili
bronci, uokvirenu staklenim okvirom - koja može biti dragi dar ili uspomena. Cijena je 150 kn.
 Narod vam to nikada neće zaboraviti

Narod vam to nikada

Vlč. I van Miletić predvodi misno slavlje na Antunovo 13. lipnja 1941. u Goraždu na rijeci Drini

nete zaboraviti
Zbog sustavne šutnje u hrvatskoj društvenoj javnosti, moguće i politifkom moći nametnutoj, nastavljamo
u našem Glasniku rubriku »Narod vam to nikada neće zaboraviti«. Bez ikakve namjere da se bilo koga
ozloglašuie ili nerazumno optužuje dužni smo čuvati svijest o ljudima koii su svoje živote utkali u slobodu
Crkve i samobitnost hrvatskog naroda. Naime, ti su svećenici vršili svoju dužnost prema Bogu i vlastitome
narodu u razdoblju kad su tzv. »antifašisti« stvarali, prema riječima Josipa Broza Tita u razgovoru
s nadbiskupom Steplncem 4. lipnja 1945., »južnoslavensku zajednicu naroda na temeliu bratstva i
jedinstva«, dok su zastupnici hrvatske države i njezine samostalnosti tada bili proglašavani veleizdaiicama i
neprijateljima naroda, odvodeni na vojne i prijeke sudove, na dugogodišnja tamnovania ili ubijeni.

Dr. Fran BINIČKI

Rođen je 11. srpnja 1875. u selu
Mušaluk u Lici, od oca Marka i
majke Ane, rođ. Borčić. Gimnaziju
je završio u Gospiću, a bogoslovi-
ju je studirao u Senju i u Innsbru-
cku, gdje je i doktorirao. Godi-
ne 1899. zaređen je za svećenika.
Prvo je bio kapelan u Novom Vi­
nodolskom, zatim je dugi niz go­
dina bio profesor na bogosloviji u
Senju, pa župnik u Širokoj Kuli i,
na kraju, župnik u Ličkom Osi-
ku, gdje je služio preko dvade­
set godina, sve do svoje mučenič-

GLA S NIK PO S TULATURE BROJ 2 /2014 .

I A L O J Z I J E S T E P I N A C

ke smrti. Bio je povjesničar, pjesnik, prozaist, s�oga jasnog kršćanskog i nacionalnog

publicist, književni kritičar, političar. Govo­ stava robijao je u Kraljevini SHS i Kra­
rio je 12 jezika, a pisao na pola od toga. Napi­ ljevini Jugoslaviji, a kad su partizani s
sao je mnogo knjiga, a još više članaka. U radu komunističkim vođama zauzeli Gos­
za spasenje duša nikada se nije štedio kao ni pić 4. travnja 1945. dr. Binički dospio
onda kad se trebalo izložiti i založiti za svoj je u zatvor gdje je teško mučen, obo­
hrvatski narod. Bio je branitelj od suvremenih lio od tifusa i u prebijenom stanju pu­
zabluda, osobito glasan, snažan i nepopustljiv šten iz zatvora. Od posljedica mučenja
kad su bila u pitanju kršćanska načela. Zbog umro je 1. svibnja 1945.

Fra Ante CVITANOVIĆ

Rođen je 17. ožujka 1889.
u Podaci u okolici Makarske,
od oca Stjepana i majke Jele,
rod. Visković. Poslije završe­
na školovanja (Sinj, Visovac,
Makarska), 1913. zaređen je
za svećenika. Bio je kapelan
u Sinju, prefekt u sjemeništu
i nastavnik u gimnaziji. Zatim
je bio kapelan u Imotskom te
župnik u Drveniku, Otoku,
Baškoj Vodi i u Potravlju.
Partizan Maruško Vuković
je, prema vlastitom prizna­
nju, ispucao u fra Antu sto­
tinjak metaka. Ubijen je vje­
rojatno 27. listopada 1944. na
Vagnju, prijevoju na Kameš­
nici.1
Anto BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij
XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 1 34.-135.

Don Srećko LOVRETIĆ

Rođen je 2. travnja 1911. u Mo­ obavljao je u župama Vrsi, Vi­
latu, na istoimenom otoku, od oca njerac i Luka na Dugom oto­
lvana i majke Antice, rođ. Mračić. ku, gdje je ostao do svoje mu­
Gimnaziju je polazio u Šibeniku i u čeničke smrti. Partizani su ga
Splitu, a teologiju je studirao u Spli­ ubili 1942. godine. Objesili su
tu i u Ljubljani. Za svećenika ga je ga na jarbol, okrutno mučili i
1935. u šibenskoj katedrali sv. Jako­ tijelo mu bacili u more. 1
va zaredio šibenski biskup dr. Je-
ronim Mileta. Svećeničku službu 1 Anto BAKOVIĆ, Hrvatski 111artirologij XX.
stoljeća, Zagreb, 2007., str. 399.

Don lvan MILETIĆ

Rođen je 6. rujna 1913. u Starom Petrovu Selu u Sla­
voniji. Gimnaziju je polazio u Novoj Gradiški, u Brodu
na Savi i u Visokom. Godine 1934. upisao je bogosloviju
u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1939. godine. Bio je
župnik u Višegradu, Goraždu, Foči, Rogatici i Čajniču,
te kapelan u Bijeljini. 1

1 Anto BAKOVIĆ, Hrvatski 1/Jartirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 442.-443.

Rođen je 25. svibnja 1919.
u Kravarskom kod Velike
Gorice, od oca Mate i majke
Ane, rođ. Matušin. Pučku
školu polazio je u Kravar­
skom, a gimnaziju i bogo­
sloviju završio je u Zagre­
bu. Za svećenika ga je 1944.
zaredio nadbiskup Alojzi­
je Stepinac. Bio je kapelan u
Odri kod Zagreba. Ustrije­
lili su ga pripadnici Udbe 4.
svibnja 1946. godine.
Cijeneći žrtvu vlč. Po­
voljnjaka kardinal Stepinac
Je u pismu svećenicima zare­
đenima godine 1944., napi­
sanom u Krašiću, u travnju
1 954, o desetoj godišnji­
ci ređenja posvjedočio da je
vlč. Stjepan Povoljnjak bio
»sveta svećenička duša, ko­
jeg sam bio odredio za stu­
dij u Rimu i onda za svoga
tajnika, ali ga eto ubiše kao
pseto, ni kriva ni dužna, bez
ikakve istrage, a po bijelome
danu na očigled svijeta. Mo­
gao sam s ponosom referira­
ti o njemu Svetoj Stolici, kad
·e ubijen« .
Narod vam to nikada nete zaboraviti
Vlf. Stjepan POVOLJNJAK
Preč. Ladislav Loina, sve­
ćenik Zagrebačke nadbisku­
pije, o njemu je posvjedočio:
»Vlč. Stjepana Povoljnjaka,
odranskoga kapelana ubili
su u Odri. Pošto ga je nad­
biskup Stepinac htio posla­
ti na studij u Rim, trebala
mu je putovnica, koju mu je
mogla izdati jedino udbaš­
ko-policijska vlast u Velikoj
Gorici. On je došao i zatra­
žio od šefa Udbe, Z. K., iz
Buševca, doseljenika (dao
zatvoriti vlastitu mater jer
je išla u Pokupsko jer da se
tamo ukazuje Isus! A UD­
BAši progonili vidioce i za­
ntiželjnike), da mu dadu pu­
tovnicu. Šef Udbe poslao
ga je svojoj ženi M. koja je
kao djevojka živjela u Kra­
varskom i bila školska pri­
jateljica Povoljnjaka, ali za­
grižena partijka. Vlč. Đuro
Makarević, župnik u Vu­
kovini, baš tada je bio na
UDBi i čuo je prepiranje iz­
među vlč. Povoljnjaka i M.
Ona je njemu predbacivala
da je fašista i ustaša, jer da
je vodio društvo Srca Isu­
sova. A on je njoj rekao da
je komunistica i vodila ko­
munističku omladinu. Ona
je odgovorila: 'Od mene ne­
ćeš dobiti putovnicu!' On je
otišao kući i drugi dan išao
je u Odru, jer je bio imeno­
van blizu Zagreba da si lak­
še pribavi putovnicu. Kad je
sišao s vlaka u Odri, među
pstalim putnicima koji su
GLASN I K
išli u Odru, nalazio se
muškarac, jače konstrukc1J ,
koji je išao neposredno iza
Povoljnjaka. Kad su došli na
početak sela Odre, taj prati­
lac uhvatio je Povoljnjaka za
prsa i počeo ga vući u kuku­
ruze. Ovaj se branio. Među­
tim nepripravan od fizički
jačeg, koji ga je odvukao u
kukuruze, kojih 20tak me­
tara od ceste i tu su ljudi čuli
dva rafala iz strojnice. Kad
Je ispucao 1zgovono Je riječi:
'To ti je putovnica za Rim!'
Ja sam to saznao od čovje­
ka, moga susjeda, koji se to
drugima nije ufao ispričati,
nego meni na samrtničkoj
postelji. «
»Ubijen je potpuno nevin«
U pismu koje je nadbi- .
skup Alojzije Stepinac u
proljeće 1946. uputio mons.
Josephu Hurleyu, apostol­
skom nunciju u Beogradu,
spomenuo je i Povoljnja­
kovu žrtvu: »Prije nekoliko
dana, na očigled ljudi, u 7,30
sati poslije podne, na po­
dručju župe Odra, Zagrebač­
ke nadbiskupije (udaljena 15
km od Zagreba) policijska
postrojba 'OZNA', ubila je
mladog svećenika Stjepana
Povoljnjaka. Ubijen je pot-
puno nevm, 1z mržnje pre­
ma vjeri, jer je bio svećenik
sveta i besprijekorna života.
Ubijen je kao pas, bez bilo
kakvog procesa, bez ikakva
dokaza. «
P OSTULATURE B ROJ 2 2 01 4 .
BLAŽEN I ALOJZ I J E STEPINAC

Don lvan Tlčlć

Rođen je 11. svibnja 1908. u Preku na otoku Ugljanu.
Pagu, od oca Ante i majke Lucije, Godine 1939. premješten
rođ. Špero. Osnovnu školu _eolazio u rodni Pag kao župni po­
je u Zadru, a gimnaziju u Sibeni­ moćnik tamošnjem župni­
ku. Bogosloviju je studirao u Spli­ ku don Anti Baniću. Ondje
tu. Za svećenika je zaređen 1933. u ostaje do svoje mučeničke
Sukošanu, a prvu sv. misu slavio je smrti. Partizani su ga stri­
u rodnome Pagu. Bio je upravitelj jeljali 1943. godine. 1
župa Radošić i Žirje, zatim župni
pomoćnik u šibenskoj župi Dolac
te katedralnoj župi sv. Jakova, pa 1 Anto BAKOVIĆ, Hrvatski martirologjj XX. stoljeća, Zagreb, 2007., str.
upravitelj župe Vrpolje i kapelan u 657.-658.

Don Stjepan TOMAŠEV

Rođen je 21. prosinca 1912. u
Bačkom Brijegu, u općini Sombor.
Za svećenika je zaređen 17. listopa­
da 1937. u Dubrovniku. Kao sveće­
nik služio je u župama Smokovlja­
ni i Ošlje.
Potkraj 1944. povlačio se s
ostalima prema Zagrebu i Au­
striji, gdje mu se izgubio sva­
ki trag. 1
1 Anto BAKOVIĆ, Hrvatski fllartirologjj XX.
stoljeća, Zagreb, 2007., str. 662.

Fra Paškal VELIĆ

Rođen je 19. kolovoza 1914. u Vržeralama, u župi
Podhum kod Livna, od oca Jure i majke Anđe, rođ. Kli­
šanin. Poslije završene klasične gimnazije upisao je stu­
dij teologije u Sarajevu, koji je nastavio u Lyonu u Fran­
cuskoj, Monchengladbachu u Njemačkoj i u Ljubljani.
Godine 1939. zaređen je za svećenika. Služio je kao kape­
lan u Kreševu i u Ljubunčiću te kao župnik u Vidošima. 1

1 Anto BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX.. stoljeća, Zagreb, 2007., str. 774.

u Zaprešicu predstavljena
knjiga »Kardinale, hvala«
U prepunoj dvorani Kluba umi­
rovljenika u Zaprešiću 8. velja­
če 2014. predstavljena je knjiga »Kar­
dinale, hvala« autora Ilije Nikolića,
vjeroučitelja i trajnog đakona koji niz
godina aktivno djeluje u župi sv. Pe­
tra apostola Zaprešić. Knji gu su pred­
stavili s. Cecilija Horvat, vlč. Damir
Ocvirk, vlč. Ivan Frkonja i autor !li­
ja Nikolić. Predstavljači su pohvalili
Nikolićevu zauzetost u župi kao i rad
članova Molitvene zajednice bl. Aloj­
zija Stepinca koji su iznjedrili udrugu
»Stepinčeva oaza mira«. Istaknuta je i
vrijednost Dodatka u knjizi, u kojem
posebne molitve, pjesme i litanije bl.
Alojzija pozivaju sve župljane na za­
uzetiju molitvu i što veće pouzdanje u
Stepinčev zagovor.
Kronika li
Proslava 350. obljetnice samostana
benediktinki u Hvaru
U z blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače, benedik­
tinke u Hvaru proslavile su 350. obljetnicu utemelje­
nja svoga samostana, sjećajući se svojega dolaska iz Paga u
Hvar 1664. godine. U sklopu jubilarne godine sestre bene­
diktinke proslavile su i 15. obljetnicu posvete oltara u svo­
joj obnovljenoj samostanskoj crkvi u koji su ugrađene moći
hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca. U sklopu proslave
velike obljetnice u Hvaru bila je upriličena trodnevnica od
7. do 9. veljače s bogatim programom.
Kako bi što iscrpnije upoznale sudionike slavlja i ostale
posjetitelje s likom blaženika Stepinca, benediktinke su za­
jedno s Postulaturom bl. Alojzija Stepinca i Hvarskom bi­
skupijom pripremile izložbu fotografija pod nazivom »Ste­
pinčevim stazama po Svetoj zemlji« autora Clauda Grbeše,
likovni postav uredila je Maja Juras, u postavu Maje Juras,
koju je u gradskoj Lođi, u petak 7. veljače 2014., otvorio
hvarski biskup Slobodan Štambuk. U večernjem misnom
slavlju pjevao je hvarski katedralni zbor, a na misi su sudje­
lovati svećenici i vjernici iz Hvara, Brusja, Grablja, Milne,
Vrisnika i Vrboske.

Blaženikove moti u oltaru Predstavljen

župne crkve u Zaiezdi životopis
N a svetkovinu Blagovijesti, u utorak 25. ožujka
2014., zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bo­
zanić posvetio je posvetio novi ambon i oltar u župnoj
»EI cardenal
Stepinac«
crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zajezdi. Ti­
jekom misnoga slavlja kardinal Bozanić je u novopo­ Preč. Mladen Ma­
svećeni oltar položio moći blaženog kardinala Alojzija tika predvodi sve­
Stepinca. ----------------- čano misno slavlje
u prepunoj crkvi u
Funtani na Stepin­
čevo 2014.

U Kaštel Sućurcu su 13. veljače

I mladi vjernici, u pratnji svojih roditelja, uče istinu o bl.
Alojziju Stepincu u Zaprešiću prigodom posvete nove župne
crkve i oltara u koji su položene moći bl. Alojzija Stepinca,
26. svibnja 2013. godine.
1914. predstavljene dvije knjige
argentinske spisateljice hrvatskoga po­
drijetla Carmen Verlichak (Vrljičak):
» Hrvati u Argentini« i » El cardenal
Stepinac«. Knjiga »El cardenal Stepi­
nac« prva je knjiga o kardinalu Stepin­
cu objavljena na španjolskome jeziku.
O knjigama su govorili Mladen Vuko­
vić, novinar-urednik na Radio Splitu, te
prof. Ljubomir Gudelj, kustos u Mu­
zeju hrvatskih arheoloških spomenika.
Predstavljanje je organizirala Gradska
knjižnica Kaštela.

G L A SNIK POSTULATU R E B R OJ 2 /2014 .

BLAŽ E NI ALOJ Z IJ E ST E PINAC

Molitva za žrtve protukrštanske mržnje u Gvozdanskom

Bistu bl. li ga kao zločinački, genocidan,
Alojzija Ste­ teroristički.. , fašistički, klerofa­
pinca va­
trogasci iz šistički, ustaški narod, sa <Živom
Budaševa ustaškom gujom u njedrima>,
ponijeli su u kako i danas neki kažu.
župnu ckrvu Puno puta u svojoj povije­
njemu po­ sti hrvatski je narod morao po­
svećenu, 10. stavljati to bolno Isusovo pita-
veljače 2014.
. z V V 0
nJe: < asto, ce . > .. , 1 ono s1uzi•
O )

velikog svećenika: <Zašto me

udaraš . . . ? Ako sam krivo re­
kao, dokaži da je krivo, ako li
z
pak pravo i istinito, zašto me

U
V V • / V
nedjelju 12. siječnja 2014. z1v10 i njegove Crkve, koju je udaras. > . . . asto, t1suce zasto.. ,
)

u župnoj crkvi Sv. Filipa i
Jakova u Gvozdanskom misno
slavlje u spomen na 436. obljet­
nicu herojske obrane hrvatskih
ognjišta i kaštela Gvozdansko
te slavne pogibelji branitelja te
utvrde, 13. siječnja 1578. godi­
ne, misno slavlje predvodio je
šibenski biskup Ante Ivas u za­
jedništvu s domaćim biskupom
V ladom Košićem i brojnim
svećenicima. Uz domaće vjer­
nike obilježavanju ovog jedin­
stvenog događaja u hrvatskoj
povijesti odazvali su se i pred­
stavnici Hrvatske vojske, bra­
nitelji, predstavnici udruga pro­
izašlih iz Domovinskog rata i
brojni hodočasnici pristigli iz
cijele Hrvatske.
U homiliji biskup Ivas je
istaknuo kako nije čudo da po­
vijest naše Crkve i naroda, kao i
povijest mnogih kršćanskih na­
roda, protječe u znaku Kristova
života, istine i puta koji je on
ustanovio da na njegovoj Rije­
či gradi bolji svijet i Kraljevstvo
Božje na zemlji.
»'Jednako tako, nastavio je
biskup Ivas, nije čudo da je cijela
naša narodna povijest i u znaku
križa njegova, pod kojim je i
naš narod prolazio svoje teške,
Getsemanske ure i krvave križne
putove .. , živio vremena teških
pitanja, koja je postavljao sebi,
svijetu i Bogu. Onako kako je Isus
pitao Oca u krvavom znoju pod
maslinama: >»Da li je moguće da
me mimoiđe čaša ova, Oče?> « ...
Postavljali smo ih i u vremenima
teških narodnih lutanja, nesna­
laženja.. , nesloge, razdora, izdaj­
ničkih Judinih poljubaca, teških
borbi i lažnih optužbi od svoje
vlastite djece i roda, a još više od
izroda .. , od svojih glavara narod­
nih i svećeničkih . . . U vremeni­
ma kad su ga izvodili na sudove
Pilatima, tuđincima, nasilnicima
i lopovima svjetskim: i optuživa-
muče nebrojene hrvatske gene­
racije, do danas? . . . Zašto, Ava­
rima i Ugrima? Zašto Osmanli­
jama i Turcima? Zašto Krbava i
Udbina, naša krvava sudbina?
Zašto naš vapaj i krik Europa
nije htjela čuti . . . ? Ni Austrija ni
Mleci? Tek Papa hrvatskim juna­
cima poručuje: vi ste <antemurale
Christianitatis> . . . I pod Sigetom,
Zrinski pita: <O zašto moram ja,
ah, žrtvovat dijete, ženu?> I od­
govara ponosno: <U boj, u boj!
Tako meni Boga velikoga, brani­
ti ću Siget svojom krvlju. Osta­
vit vas braćo nikad neću, dok u
meni živo srce bije . . . Junaci moji
vrijede, Hrvati vijek su prvi: Za
dom, za rod ne štede prolijevat
svoje krvi.. , za dom, za rod . . . !>
I pođoše na još jednu Kalvari­
ju, na križ, u smrt, vjerujući da se
tako ulazi u slobodu uskrsnuća,
kako nas je Krist učio i prvi po­
kazao put! Njegov Sveti Duh je
bio naša snaga i nadahnuće. «

Preporučamo: BLAŽENI ALO]ZIJE STEPINAC - Svjedok Evanđelja ljubavi, prvu knjigu tri­
logije koja opisuje karitativni rad bl. Alojzija Stepinca. Dobro će doći djelatnicima Karitasa i svakom
čovjeku dobre volje koji želi upoznati napore bl. Stepinca u navještaju evanđeoske ljubavi i vršenju kr­
šćanske djelotvornosti. Cijena: 100 kn (+ poštarina). Naručuje se na adresi Postulature bl. Alojzija Ste­
pinca, Kaptol 18, 10000 Zagreb.

»Stepinfev dan« u Brezovici
U treću korizmenu nedje­
lju, 23. ožujka 2014., pro­
slavljen je Stepinčev dan u župi
Uznesenja Blažene Djevice Ma­
rije u Brezovici. Glavni organi­
zator svečanosti bio je domaći
župnik preč. Tomislav Vuković,
župljani, župni zbor i Karmel
bosonogih karmelićanki.
Bila je to prigoda da postula­
tor mons. Juraj Batelja na teme­
lju liturgijskih čitanja vjernicima
predoči lik bl. Alojzija Stepinca i
značenje njegove kanonizacije za
vjernički život i hrvatski narod­
ni identitet za koji se on borio i
stradao. Svečanosti su pridonijeli
brojni ministranti, ne samo ma­
leni, nego i srednjoškolci, a žu­
pni zbor je biranim liturgijskim
kompozicijama obogatio slavlje.
Nakon mise postulator je progo-
Prije sto godina umro je pjesnik
Antun Gustav Matoš
Na proslavi »Stepinceva dana«
u Brezovici 23. ožujka 2014.
bilo je govora o pohodu Alojzija
Stepinca župi Brezovica, ali i o
boravku u Brezovici hrvatskog
pjesnika, novelista, feljtonista,
esejista i putopisca Antuna
Gustava Matoša
N aime, neki su župljani bili
na spomen-misi u crkvi
sv. Marka u Zagrebu prigodom
100. obljetnice Matoševe smrti,
pa su i ovom prigodom aktua­
lizirali lik ovoga hrvatskog pje­
snika. Tijekom toga razgovora
došlo se do spoznaja koje mogu
biti vrlo zanimljive čitateljima
Glasnika, a mons. Juraj Batelja,
promicatelj kanonskog postup­
ka za proglašenje svetim kardi­
nala Alojzija Stepinca, ovako ih
je formulirao:
vorio o značenju čudesnih usliša­
nja u kanonskim postupcima za
uzdignuće na čast oltara nekog
sluge ili službenice Božje. Tom
prigodom postulator je vjerni­
cima predstavio i monografiju
» Bogorodica zaštitnica u Hrvata.
Teološki i povijesno-umjetnički
pristup« koja je nedavno objav­
ljena. Štoviše, tu je knjigu po­
stulator napisao u koautorstvu
s mag. pov. umj. Petrom Batelja,
proučavajući Marijansku teološ­
ku misao i pobožnost bl. Alojzi­
ja Stepinca, koji je bio svjestan:
»Što ćemo više i istinski ljubiti
Mariju, što ćemo više za Mariju
živjeti: toliko će više u nama biti,
živjeti i rasti Isus Krist. «
Nakon Mise postulator se
zadržao s predstavnicima župe
u podužem razgovoru t1Je-
Stara kurija
u Brezovici
»Antun Gustav Matoš ro­
đen je Srijemu, u Tovarniku, 13.
lipnja 1873. On sam za sebe reče
da je 'Bunjevac porijeklom, Sri­
jemac rodom, a Zagrebčanin od­
gojem'. Gimnaziju je pohađao
u Zagrebu, potom studirao na
Vojnom veterinarskom fakulte­
tu u Beču. Nakon što je dezer­
tirao iz vojske u Austriji bježi u
Srbiju, najprije u Šabac, a zatim
u Beograd, gdje je kroz tri godi­
ne uzdržavao svirajući violonče­
lo i pišući novinske članke, kriti­
ke, priče i romane.
Od godine 1898. godine živi
u '.Ženevi, a od 1899. u Parizu,
gdje će kroz pet godina napisa­
ti najznačajniji dio svoje proze.
Godine 1908. nastanio se u Za­
grebu gdje je pisao pripovijetke,
feljtone i putopise, pjesme, kriti­
ke i polemike. Cijeli je život bio
izrazito domoljuban, a u politi-
GLASN I K POS T ULA T URE
Kronika
kom kojega
su obnovlje­
ne brojne us­
pomene na
boravak u
Brezovici hr­
vatskog pje­
snika Antu­
na Gustava
Matoša, a po­
tom se postu­
lator susreo
u Karmelu sa
sestrama bo­
sonogim kar­
melićankama gdje je nastavljena
proslava »Stepinčevoga dana« u
razmatranju, razgovoru i pjesmi.
ci je bio naklonjen Stranci pra­
va. U književnost je ušao 1892.
pripoviješću Moć savjesti, a pri­
povijetke je objavio u zbirkama:
Iverje, 1899; Novo iverje, 1900;
Umorne priče, 1 909. godine.
Proslavio se putopisima, osobito
opisom pejsaža (Oko Lobora).
Pisao je ljubavne .i domoljubne
. .
pJesme, a u mnogima Je zap1sao
svoje duboko religiozno uvje­
.
renje. Svojim stvaralaštvom tr­
gnuo je hrvatsku književnost iz
letargije provincijalizma i uveo
je u maticu svjetske pisane riječi.
Premda u antologiju Hrvat­
ske duhovne lirike, koju je ure­
dio Đuro Kokša i objavio u
Rimu godine 1968., nije uvršte­
na ni jedna Matoševa pjesma,
ipak držim da je Matoš pjesnik
iznimne poniznosti, duhov-
BRO J 2 /201 4 .
II BLA Ž EN I ALOJZ I JE STEP I NAC
nog senzibiliteta i religiozne kr­
šćanske tankoćutnosti. Slaveći
spomen-misu za Antuna Gusta­
va Matoša u crkvi sv. Marka 13.
ožujka 2014. pomoćni biskup za­
grebački Valentin Pozaić istaknuo
je da je Matoš 'darivao najbolje od
Boga primljenih talenata. Njegov
lik i danas sja, a riječ njegova dira
srce'.
Religiozni i filozofski vid u
književnosti Antuna Gustava
Matoša u posebnoj knjizi prika­
zao je Emil Čić (Zagreb, 2006.).
Prozborio je o njegovoj religo­
znosti i Rajmund Kupareo u knji­
zi »Umjetnik i zagonetka živo­
ta. Ogledi iz estetike « (Zagreb,
1982.). Doista, u Matoševim pje­
smama nalazimo izričaje koji po­
kazuju intimu njegove duše i ti­
traje njegove religioznosti poput
'u ljevici Bogorodice oživio i pro­
cvao je ljiljan', njeno je 'srce lju­
tim mačem probodeno', 'iz Srca
Isusovog, krvavim trnjem ure­
šenog i izbodenog, gori i suklja
plamen u žaru sloge', 'viši život',
'tajna duše', 'ljudski nemir', 'duša
traži Boga da ga moli', 'izgublje­
ni raj', 'život - to je duša', 'gri­
zodušje', 'prvi grijeh - Adamov',
'zavist Kainova', govor o 'kljaka­
vom moralu gradskih cinika', 'o
danu srdžbe - Dies irae', o Mag­
daleni pokornici, o Bogu, o sv.
Petru apostolu, o Judinom gla­
su, o 'duši koja jeca psalam Ve­
likoga petka', o kajanju 'koje ti­
šti u veče', o 'sedam rana Božjih',
'o mladom suncu' iz Zaharijinog
hvalospjeva Blagoslovljen Gospo­
din Bog Izraelov, o proslavi Mla­
doga Kralja, Krista Gospodina, o
čijem se rođendanu smije moliti
da se na »našu Hrvatsku kojoj se
još ne nađe Spasitelj premda joj se
našla Kalvarija sa svojim mučnim
putima i križevima« .
Osobito poglavlje Matoševog
zanimanja jest ljubav prema do­
movini koju je vidio na vješalima,
suhu kao prut, obješenu neko-
Antun Gustav Matoš
me za volju (1909. ). Zlokobnu
slutnju nad propašću domovine
izrekao je riječima: 'Domovino
moja, tvoje sunce pada, ni umri­
jeti za te Hrvat snage nema, dok
nam stranac, majko, tihu pro­
past sprema.' (Stara pjesma)
Ljubav prema hrvatskom na­
rodu, vidjevši Hrvate da su 'za­
dnji, robovi bez vlasti, osuđeni
pasti i propasti bez časti', oči­
tovao je i kudeći 'plitke novi­
nare', 'lude poslanike', politi­
čare 'trošne perjanice', 'pučke
sramotnike', 'demokratske fić­
firiće', 'umne mule' koji domo­
vinu dovode pred uzdah: 'Jao,
jao!' ustvrdivši da se preobražaj
može dogoditi iz zbilje Vazma
(usp. pjesma Mora).
Ne čudi Matoševa religiozno
iskustvo i literarno stvaralaštvo.
Njegov otac August bio je po­
znati zagrebački učitelj i orguljaš
kod Sv. Marka, a on sam često je
boravio kod svoga rođaka, An­
tuna Pinterovića, župnika u Bre­
zovici, koga je od milja zvao uja­
kom. Vjerujem da je utjecaj toga
plemenitog svećenika snažno
utjecao na formiranje Matoševe
osobnosti. Naime, u pripovijesti
'Župnik PinteroviĆ>, koju je na­
pisao 11. veljače 1910. svjedoči:
'Nije na mene i druge djelovao
Pisao je ljubavne i domoljubne
. . . .
pJesme, a u mnogima Je zap1-
sao svoJe duboko religiozno
UVJerenJe.
toliko riječima koliko vlastitim pri­
mjerom i pouke koju je pružao nje­
gov dom i čista hrvatska sredina gdje
sam prvi puta shvatio nauku hrvat­
skog pejsaža i riječ hrvatske zemlje:
onu harmoniju dojmova što ih pru­
ža polje, drvo, selo, rijeka i ladanje,
ono sveto i najviše osjećanje jedin­
stva sa zemljom i narodom što se
zove Domovina.'
Uz ovu stotu obljetnicu Mato­
ševe smrti čitateljima Glasnika do­
nosim Matoševu pjesmu Pri svetom
kralju s osvjedočenjem da je krik
Tome Bakača istoznačan onome ko­
jim je Alojzije Stepinac u svoje doba
učio istinskoj ljubavi prema Bogu i
svojemu narodu i njegovoj neovi­
snosti od stranih gospodara. To Kr­
leža i njegovi marksisti nikad nisu
mogli razumjeti dok su baš tu hrvat­
sku nacionalnu i katoličku baštinu
nerazumno razarali. «
Pri svetom kralju
Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!
(Antun Gustav Matoš, »Izbor iz
djela«, Katarina Zrinski,
Varaždin, 2008., str. 1 52.)
 Preporulamo

Blaženi Alojzije Stepinac u viziji Roma;

Aleks ORŠOŠ, 6. razred OŠ Petrijanec;
vjeroučiteljica Kristina ČAČIĆ

DAROVI ZA POKRIĆE TROŠKOVA U POSTUPKU PROGLAŠENJA SVETIM

Bl. ALOJZIJA STEPINCA
Nakon objavljivanja zadnjega broja Glasnika svoj dar za P?kriće troškova u postupku za prnglašenje
svetim kard . Alojzija Stepinca uručili su ovi darovatelji: Jure DZAJA - Stobreč; Irena SLIŠKOVIC - Trilj;
'.Župa - Mandaljena; Danica ANDREŠIĆ - Zagreb; Marčela ČOGA - Funtana; obitelj NOGOLICA -
Metković; Hodočasnici iz Boke Kotorske sa župnikom preč. Kurečićem; Mirjam LOVRIĆ-CAPARIN
- Liibeck; Dragutin KUČAN - župik u Krašiću; obitelj DROPULČIĆ - Klinča Sela; N. N.; obitelj GA­
LOVIĆ; T. J.; obitelj EŠKINJA; obitelj BUDIMIR - Malmo; Rudolf BANEK; Molitvena zajednica Sv.

•••
Nikole Biskupa - Jastrebarsko; Josip BELAVIĆ; Nikola BIĆANIĆ - Zagreb .

Uplatu i pretplatu za Glasnik i svoj dar za pokriće troškova u postupku za proglašenje svetim kar­
dinala Alojzija Stepinca možete poslati preko Zagrebačke banke na ime:
Postulatura kard. Stepinca i kunski račun: 2360000-1 101605758
ili iz inozemstva i domovine u devizama na sljedeći konto:
ZAGREBAČKA BANKA d. d. - ZAGREB
SAMOBORSKA 1 45 - HRVATSKA
SWIFT: ZABAHR 2X
KORISNIK: NADBISKUPIJA ZAGREBAČKA
POSTULATURA BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
KAPTOL 3 1 - ZAGREB
IBAN: HR 40 23600001 101605758

G LA S N I K P O S TU L ATUR E BRO J 2 /20 1 4 .

BLAŽ E N I ALOJZ I JE ST E P I NA C

u pandžama UDBE ,n Pripremio: clr. Juraj Batelja

Bl. Alojzije Stepinac s

djecom prigodom po­
svete nove župne crkve
sv. Marije Pomoćnice na
Knežiji, 27.veljače 1937.

Budući da se u hrvatskoj javnosti sve češće humanizira Titov diktatorski režim i komunistička strahovlada,
odlučio sam iz prikupljene dokumentarije u postupku za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca
hrvatskoj javnosti predočiti dokumente koji oslikavaju pravo stanje stvari. činim to iz ljubavi prema
svome hrvatskom narodu i njegovoj povijesti, koja se ne smije pisati na temelju »humaniziranih«
deklararija, »retuširanja« te »nesvrstanih« odnosa prema istini. Nije nakana ovog niza dokumenta da
se bilo koga proziva, već da se na temelju činjenica donese istinit, pravedan i objektivan povijesni sud o
vremenu progona Katoličke Crkve, u kojem je najprepoznatliivija žrtva blaženi Alojzije Stepinac.
Tekstovi se, radi potpunog dojma autentičnosti, tiskaju u neredigiranom obliku. Jezik i pravopis ostaju
izvorni; izmijenjena slova dj u d, Msgr u mons., Dok. u dok., te ujednafeno pisanje pojmova krizma
(Krizma) i crkva (Crkva), itd.

9. Izvještaj šibenskog biskupa ćirila Banica svetoj Stoliri o svome radu, o stanju Šibenske
biskupije te o prilikama Crkve u Jugoslaviji, bez datuma, predmnijevam, krajem godine 1954.

Upo z oren s am bio s više s trana , da t rebam poći u Rim, ad l imina , te po­
da stri j et i i zvj ešta j o stan j u š iben s ke dij eceze . I zvj ešta j sam i z radi o
već pred s koro godinu dana s odgovo rima Sv . Kon s i s t . Kongregaci j i na 1 0 0
upita . T ra ž i o sam o d Drž . vlasti da mi do zvole poći u Rim, a d l imina , na
što mi j e odgovoreno da mi se us kraćuj e do zvola za put u Rim »po privat­
nom , pos l u« . U žalbi sam naveo da ne idem po privatnom pos l u , već da i z ­
vršim kanon s ki propi s , a l i j e i žalba b i l a odbivena .
Upo z oren s am o kori s t i da , o s im ove relaci j e Sv . Kongregac i j i Kon z i sto­
r i j alnoj , nap i š em i i zvj eštaj o sadašnj em položaj u Crkve u š ib . b i s kupi ­
j i t e uopće o položa j u Katol i č ke Crkve u Jugo s l avi j i . Pri znaj em, da mi j e
to vrlo te š ko , radi moj eg zdravs tvenog stan j a , a to bi opet b i l o moguće
prikazati j edino , ako se p r i ka ž e ra zvoj događa j a , koj i ima j u naj ve ću va ž ­
n o s t z a Kat o l i čku Crkvu u š ib . b i s kup i j i i uopće u dr žavi . T o su događa j i
u ve z i s p i t anj em socij alnog os iguranj a , svećeni ka , svećen ičkih stalaš kih
udru ženj a , pouke dj ece u vj eronauku , s p i tanj em unutrašn j e g dj elovanj a
b i s kupa u š ibens koj b i s kupi j i i uopće odnos i zmeđu Crkve i Države .
 U pandžama UDBE

1 . - Kad j e svr š i o drug i svj e t s ki rat ( z apravo bio na samom svo j em z avr­
_š e t ku ) , bila j e god . 1 9 4 5 . u Spl i t u imenovana prva hrva t s ka vl ada u Fede­
rat ivnoj . Jugo s l avi j i . T o j zgodi j e prisus tvovao š iben s ki b i s kup mon s . Mi ­
l e t a i o s t a l i dalmatins ki b i s kupi , o s im spl i t s ko g , mons . Bone fačića , koj i
n i j e b i o po zvan . Mons . Mileta j e kan i o predati u svoj e ime i u ime š iben­
s kog svećens tva posebnu prigodnu i z j avu , ( dok/ 4 5 - br . 1 ) . Budući , j e i z j a­
va glasila i u ime svih b i s kupa primors kih b i s kupi j a , a usprotivio j oj s e
s p l i t s ki b i s kup mons . Bone fač i ć , n i j e uopće ni p redana .
Prig?dom ovog progl a š en j a prve hrva t s ke vl ade pri sutni b i s kupi su mor a l i
s lušati t e š ke pri j e kore na račun katol i č kog svećens tva . Radi toga se mon s .
Fu lgo s i , generalni v i kar spl i t s ke b i s kupi j e , neopa z i ce uklonio .
I z a toga su b i l i dobri odno š a j i i zmeđu š ibens kog b i s kupa i hrva t s ke fede­
r a l ne Vlade . Dana mu j e svota od 5 0 0 . 0 0 0 dinara kao potpora z a s j emeni š t e .
Kad se mons . Mi leta t e š ko razbo l i o , pos lao j e Preds j edn i k hrva t s ke vla­
de , dr . Bakari ć , posebnog l i j ečn i ka - speci j al i s tu iz Zagreba , ne bi l i bi­
s kupa i z l i j ečio .
I z a smrti mons . Mi lete i z abran j a mons . Pian z a kapto l s kog vi kara te j e
upravl j ao š ibens kom b i s kupi j om od 1 9 4 7 . - 1 9 5 1 . , kad j e mons . Ban i ć b i o u
l ipn j u preuzeo š iben s ku b i s kupi j u kao apo s t o l s ki admi n i s t rator . I z a vr i j e ­
me uprave mons . Piana , kapto l s kog vi kara , b i l i su dobri odno s i i zmeđu Crkve
i državnih vlasti u Š iben s ko j b i s kupi j i . Mons . P ian j e pokaz ivao s klonost
da se osnuj u druš tva kato l i č kih sveće n i ka , što j e vl ada s a svoj e s t rane
uvi j ek ž e l j e l a i pomaga l a .
2 . - U tom pravcu j e radio i mons . Ri t i g , mi n i s t a r u hrva t s ko j vladi . On j e
god . 1 9 4 9 . pos ebno došao u Spl i t radi o s n ivanj a svećeničkog udru ženj a . Ni s am
b i o po zvan na taj s a s tana k , a l i su mi spl i t s ki svećen ici re kli neka svakako
pođem i pošao s am . Mons . R i t i g j e na s a s tanku uvj eravao svećens tvo kako mo­
raj u o sudi ti svoj e dr ž an j e za vrij eme borbe , a da s ada treba j u surađivat i s
vl adom . - Provinci j al franj evaca u Spl itu , o . Karlo Nol a , pristao j e na t o , a
b i l i su s kloni i neki drugi . Ja s am ka zao da mi n i j e smo kompetentni o t om
ra spravl j at i ; u tu j e svrhu trebalo na s a s tanak pozvati spl i t s kog b i s kupa .
Ritig j e odvratio : »Mi nećemo da tu sudj e luj e b i s kup , ve ć neka to do l a z i
odozdo , o d svećen i ka . « Odgovor i o s am , da ta kav p r i j edlog j a n e prihvaćam ,
j er da u tome ne ž e l im surađiva t i be z b i s kupa ; tome se odmah pridru ž i o i
mons . Fulgo s i , pa i preč . kanon i k Luger . Dr . Ri tig se radi toga u z ru j ao ;
h t i o j e polemi z i rat i , a l i j e s koro odu s tao i rekao : »Vidim , da s e danas ne
će n i š t a post ignuti , pa ćemo o tome govoriti drugi put . «
Nama j e b i l o očito , da se ide z a osnivanj em sveć . udru ženj a , koj e bi po­
c j epal o Crkvu , j e r bi o s l ab i l o t i j e sne ve ze svećens tva sa svo j im b i s kupom .
( Divide et impera ! )
Us koro z at im b i l o j e u Bosni zatvoreno vi še f ranj evaca i ima l i s u doći
pod kazneno progons tvo . Da s e toga o s l obode , o s nova l i su Svećen i č ka udru-
. ž en j e »Dobri pas t i r« . Osnivačkoj s kupš t i n i u Saraj evu prisustvovao j e fra­
n j evački provinci j al iz S p l i t a O . Nola i o s t a l i smo preneraženi zbog n j e ­
govog govora na toj s kup š tini ( dok/ 5 0 - br . 2 ) . Dapače j e Nola i z radio i
posebni · l e t a k , u koj em opravdava svoj s tav ( do k / 5 0 - br . 3 ) Govor No le i
odnosni l � tak dobro ilustrira j u s tav f ranj evaca u Bosni , a i j ednog di j e l a
f ranj evaca u Dalmac i j i .

GLASNIK POSTULATURE BRO J 2 /2 0 1 4 .

BLAŽEN I A L OJZ I JE STEPINAC

3 . - Dn-e 1 7 . I I I . 1 9 5 0 . bio sam uhapšen i podvrgnut i spi­

t ivan j u neprekidno : 2 4 sata . To kom saslušavan j a došao j e u
· i s t ra ž nu sobu Mirko Rončevi ć , š e f Uprave Države Be zbednosti
( UDB-e ) , pa j e prstom udario par puta u z id i dobacio mi :
»Don Ć i ro , V i ste ovako tvrd . . . « Odvrat i o s am mu : »Zar mi ­
s l i te , da sam tup kao taj z id?« - »Znate Vi dobro , što mi-
s l im ! _ Vi ste otporan saradn j i s nama ; Vi ste vođa onog di j e la svećenstva ,
koj e se tome protivi . « Odvratio sam : » I s t i na j e , da sam prot ivan sa radn j i
s vama , a l i j a n i sam vođa . Vođa svećens tva u b i s kupi j i j e b i s kup ! « - »Ka­
žete da ne mo žete s nama sarađivat i . A, kako to mogu bosanski fran j evc i ? «
- Odvrat i o s am mu : »Nemoj te mi s l i t i , da franj evci u z vas pri s taj u . Oni mi­
s l e , da će vas prevarit i , a vi mi s l ite da ćete prevariti n j ih . « Rončević
će mi tada : »A što vi m i s l ite : Tko će koga prevari t i ? « Odgovo rio sam : »Vi
ste ih ve ć p revari l i , kad su pri stal i na ono , što n i j esu smj e l i učiniti ! «
Mirko Rončevi ć se tada od srca nasrni j ao .
B i o sam bačen u tamn icu i u z atvoru UDB-e ostao sam 1 0 0 dana . Bio sam
u podzemnoj će l i j i i zmeđu petor ice I n forrnbi rovaca , potpun ih bezvj eraca .
Jedan od stražara j e kazao : » Znamo mi , gdj e ćemo ga st rpati . « Jedan od
z atvoreni ka , među ko j e sam do šao , kasn i j e mi j e ka zao : »Mi s l i o sam da su
Vas p o s l a l i da nas i spovj edi t e , pa sam im ops ovao . . . , a l i kad sam vidio
da pod rukom nosite komad kruha , više n i šta ni sam shvaćao . . . » - Prvih 1 5
dana b i l a j e traj na debata o vj e ri i Crkvi , a i za toga srno b i l i drugovi .
Prema meni su b i l i učtivi i n i kada mi n i su dopuštal i da č i s t im ć e l i j u . Le­
ž a l i srno na da s ki , a j a s am imao laki pokrivač . Mol io sam da mi od kuće
do zvo le primi ti j o š j edan pokriva č , a l i mi j e to b i l o odbi j ena . - Kad su
u maj u nado š l i topl i j i dan i , premj e s t i l i su nas i z prij ašnj e ćel i j e . Sada
sam b i o u sobici u podkrovl j u , a ko j a ni j e imala prozora prema vani , nego
samo prema hodn i ku . B i l a j e tu s i lna sparina , a u sobici nas j e b i l o se­
dam . Jedni srno mogl i s t i s nuti le žati na u zdignutom podu , a drugi i spod ,
j e r n i j e b i l o prostora .
I za 1 0 0 dana b i l a j e rasprava na sudu . Sudac i st ra ž i t e l j prat i o me j e
na kamionu i kazao mi j e , da ću b i t i osuđen na godinu dana p r i s i lnog rada
be z l i šenj a s l obode . - Kad j e svr š i la rasprava , bio sam osvj edočen, da ću
b i t i r i j ešen a l i j e presuđeno onako , kako mi j e i s traž itelj unapri j ed ka­
zao . Pre suda j e glas i la na ka znu radi propusta što n i s am p r i j avi o j ednog
mo j eg učen i k a , koj i j e učinio ka žnj ivo dj e l o prot iv dr žave .
Mo j a ž a lba j e odbij ena i morao s am nastup i t i pri s i l n i rad 2 . X I . 1 9 5 0 .
Kako mi j e svaki dan i s tra žnog z atvora uračunat za 3 dana pris i lnog rada ,
imao sam i ć i na rad svakog dana , o s im nedj e l j e , sve do Bogoj avl j en j a 1 9 5 1 .
Počet kom Kori zme obo l i o sam na očima i pošao sam u bolnicu . S redinom Ko­
ri zme upitala me j e Apos t . Nunc i j atura , da li prista j em da budem nas l ov­
ni b i s kup apo s t . admin i s t rator š iben s ke b i s kupi j e . Znao sam, da me čeka j u
teški dani , a l i sam pristao . Z a b i s kupa sam b i o i z abran 2 8 . I I I . , a po­
svećen sam 2 7 . V . 1 9 5 1 . u spl it s ko j katedral i . Narodne vl a s t i su za moj e
po svećen j e do znale tek u predvečerj e i svećen i ku , koj i im j e to j avio , re­
kli su : »Da srno zna l i nazad 3 dana , ne bi Bani ć bio b i s kup ! « - Na ređenj e
j � Mon s : Oddi po zvao b�s kupa hvars kog i š iben s kog kapto l s kog vi kara Mons .
P iana , a l i s e ovaj ni j e oda zvao ; dapače j e re kao i kanoni cima ne ka n i t ko
ne i de na po svećen j e , a odvraćao j e i časne ses tre neka ne prisustvuj u u
katedral i do lasku novog b i s kupa .
 II
����������������U_D_an_d_ža_m_a_U�DB_E_

Mon s . Oddi mi j e rekao neka č im pri j e preu zmem dij e�ezu i to s am u č i n i o ,

na 1 . V I . 1 9 5 1 . Dio svećenstva rado m e primi o , dok j e Mons . P i a n čak po�u­
. šao ome s t i moj e preuz iman j e di j ece z e , j e r da nemam Bu le Sv . Stol ice . Kad
s am paka.z ao. pi smo Nunc i J ature , da se kanons ka preu z imanj e di j e ce z e mo že u
ovom s lučaj u obaviti i be z Bule , to j e doi s t a i učinj eno .
Prema že l j i mons . Oddi -a odmah s am obavi j estio Komi s i j u za vj e r s ke po­
s l ove o svoj em imenovanj u i preu z ima n j u uprave Š ibens ke b i s kupi j e ( do k/ 5 1
- br . - 4 ) ; primio s am i odnosni odgovor i s te Komi s i j e , u ime Vlade NR Hr­
vat s ke , a potp i s an od mons . Ritiga ( dok/ 5 1 - br . 5 )
4 . � Odmah po moj em do l a s ku u Š iben i k sve organi zaci j e Nar . Fronte z au­
z e l e s u protiv mene nepri j ate l j s ki s tav . Na nj ihovim s a s tanc ima nepres tano
su me klevetal i , da s am u s t aš a , da s am s arađivao s okupatorima i nepr i j a­
t e l j ima , da s am čak učestvovao u borbi prot iv NOV-e .
Netom s am preuzeo upravu di j e ce z e , upravio sam dne 1 3 . VI . 1 9 5 1 . prvu
okru ž n i cu svećens tvu u koj o j s am ih potaknuo na vršenj e svećeni čkih du žno­
sti te im s tavio na s rce , neka ne z aborave du žnosti vlast itog posvećenj a .
Uz to s am ih upo zorio da su du ž n i p o š t ivat i i civilne vlasti i pokoravati
im se , u kol i ko n j ihove odredbe ne bi b i l e u prot ivno sti s naravn im i po­
z i t ivn im Bo ž j im zakonom . U toj okru ž n i ci s am kazao i ovo : »Pri l i ke , u ko­
J ima mi imamo razviti svoj rad, vr l o s u t e š ke . Naše su crkve do sta pra zne ;
nema v i š e ne kadanj eg intere s i ran j a z a propovi j edi ; z a ručnici se u s t ruča­
vaj u s kl op i t i crkveni brak; mnogi u s kraćuj u svoj oj dj eci kršten j e i svoj im
mrtvima c r kveni pogreb ; p r i s tupan j e j e svetim sakrament ima sve nehaj n i j e ,
a pravi kršćan s ki ž ivot sve r j eđi . Dok be zbo žnici bezob z i rno nas tupa j u u
borbu protiv Boga , vj ere i sve te C r kve , dotle j e naše s t ado z a s t ra š eno i
sve j e to man j i broj j unaka spremnih j avno p r i z nati svoj e vj e r s ko osvj e­
dočen j e , pa do pot rebe i t rpj e t i z a Kri s ta . Uz to nam j e onemogućena o rga­
n i z ovanj e vj ern i ka u kato l i č ka dru š tva , pris tup u š kolu j e vrlo ograničen
i s kučen , a katoličke š t ampe s koro i nemamo . - Mnoge su nam crkve poruše­
ne , ž up s ke kuće zapa l j ene ili od drugih zauzete . « - Pozvao s am svećenike
na rad » j er će uve l i ke z avi s i t i baš o našem radu i zauz imanj u , da l i će s
ovog teritori j a i š če z nuti kršćan s ka kultura i l i će pak s ada šnj a , i buduća
poko l j enj a o s tati vj erna Bogu i sve t o j katol i čkoj Crkvi . «
Dne 7 . s rpn j a upravio s am o kru ž n i cu i vj ernicima i tu s am se s a ž a l ošću
potu ž i o na vj e r s ko stanj e u b i s kupi j i , ali s am i i s taknu o , što me napu­
n j a u t j ehom , pou zdanj em i vese l j em . - »Prva takva činj enica j e s t : vraća­
n j e l j udi k Bogu . - Prigodom mog prvog pontifikal a u Š ibeniku , dne 3 . VI . ,
s t olna j e crkva sv . Ja kova b i l a dupkom puna vj ern i ka . Pomno s am promat rao
n j ihove poglede , i z ra z l i ca i držan j e , pa s am iz svega j asno razab rao ,
kako n j ihove duše gladuj u i žeđa j u z a Bogom . « - »Druga činj enica , koj a nas
napunj a ne s amo ve se l j em nego i pono s om j e s t ta, što j o š uvi j e k imamo mno ­
g o krš ćana , koj i n i j esu s agnu l i svog k o l j ena pred Baalom i krivim bogovi­
ma , koj i se n i j e s u dal i z ave s t i l a žnim i l a s kavim obe ćanj ima , n i t i su pri­
grl i l i krivih nauka , već s u ostali vj erni Gospodinu Bogu i svetoj C r kvi .
To su j unaci , s l ični mučen i c ima prvih s t o l j eća , i oni su uvi j e k spremni
odreći se pri j e svega nego l i svete vj ere i svog kršćans kog o svj edočen j a .
Sveta s.� Crkva s ova kvom svoj om dj ecom pono s i , a Spa s itelj im j e I su s već
pripravio vij enac nebe ske nagrade , koj i im n i t ko ne će moć i oteti . «
Pr i j e mj eseca l i s topada po zvao s am , okru ž n i com br . 7 9 8 . , vj ern i ke neka
kro z taj mj esec z a j ednički mo l e sv . Ru žari j , da bi se očuval a vj era . U t om

G LA S N I K P O S T U LAT U R E B R O J 2 / 2 0 1 4 .
 B L AŽEN I ALOJZIJ E STEPINAC

s am poz ivu re kao i ovo : » Poput Kri s ta znoJ l se i danas Sveta Crkva kr­
vavim znoj em, kad promatra kako j e mal a k s a l a vj era , ohladi la l j ubav ,
·nemoral z ahvatio š i roke ra zmj ere . Ona prož ivl j uj e t e š ke čas ove , j.er
o t iml j u �j �cu s n j e z inih maj č ins kih grudi i odgaj aj u u be zbo žnom duhu .
Svećeni ke i b i s kupe kleveću te ih progl a šu j u z ločincima , svetog Oca
Papu napada j u . Dapače , ustaj u protiv s amog K r i s ta i Oca n j egova ht i j u­
ć i i s �o r i j eniti sve ono , š t o j e Bož j e . «
Gornj e ci tate i z okru ž n i ce sve ćens tvu i vj ernicima naveo s am zato
š t o su upravo odlomke iz spomenutih mo j ih o kru žnica citirali u dnev­
n o j štampi i u č l ancima , u koj ima su me ž e s t o ko napadal i , kao na pr .
u Vj e sn i ku od 2 4 . X I . 1 9 5 1 . ( dok/ 5 1 - br . 6 ) , a pogotovo u Š ibens kom
l i s tu od 1 2 . VI I I . 1 9 5 3 . ( dok/ 5 3 - br . 7 . )
Napadaj i na mene n i s u b i l i s amo u novi nama . - Preds j edn i k Oblasnog
NO-a za Dalmac i j u , Vicko Krstulovi ć , u svoj em govoru na mi t i ngu u Spl i ­
t u dne 2 7 . X . 1 9 5 1 . klevetao me j e , d a s am b i o u s t a š ki aktivi s t a , t e
da s am u svo j im okru žni cama po z ivao svećens tvo neka vj e r s ke o s j ećaj e
s e l j a ka kor i s te na t o , da ih pods tre kiva j u na nei zvrš ivanj e obave z a
prema z a j edn i c i , te ih po z iva j u na nei zvrš ivanj e obave z a na selu i n a
razbi j anj e z adruga . - Dop i s om B i s kups kog Ordinarij ata br . 8 7 3 . od 3 0 .
X . 1 9 5 1 . ( do k / 5 1 . , br . 8 . ) odgovor i o s am Vicku Krstu l oviću i i z j avio ,
da su n e i s t i n i t i nj egovi navodi , koj i su s e odno s i l i na mene . Odgovo­
rio mi j e br . 3 0 3 6 / 5 1 Obl a snog NO-a za Da lmac i j u ( dok/ 5 1 - br . 9 ) od
2 . X I . 1 9 5 1 . Vicko Krs tulovi ć tu obra z la ž e svoj govor i ponovno i zvr­
će činj enice tvrdeći da s am kaž n j en za krivično dj elo protiv naroda
i dr ž ave , a i krivo me optu ž uj e da s am a kt ivno pomagao i surađivao s
u s t a š kim pokretom . Konačno tvrdi : »Ja sno se vidi od kada s te Vi do š l i
na du žnost taj n i ka Š iben s ke b i s kupi j e , da s t e s talno radi l i i i zvrša­
val i z adat ke Vati kana , a uj edno radi l i protiv današn j eg poretka u z e ­
ml j i . « Odgovo rio s am mu 7 . X I . 1 9 5 1 . ( dok/ 5 1 - br . 1 0 ) i obj a s n i o da
n i s am bio o s uđivan radi krivi čnog dj e l a , nego s amo zbog propu s t a , što
n i j e sam pri j avio čin mog bivšeg učen i ka . Osvrnuo s am se u odgovoru i
na druge nj egove tvrdnj e , a na koncu s am rekao : »Pr igovarate mi napo­
kon , da s ta l no radim i i zvrš avam z adat ke Vat i kana - Ako pod ovim ri j e ­
č ima ra zumi j evamo , da naučavam i s te vj e r s ke i s t ine i propov i j edam i s t a
moralna nače l a , kako i h naučava Sv . Otac te provodim u dj elo prop i s e
kanons kog p rava i odredbe Sv . S t o l i ce , ko j e su u ovom pogledu i z dane
za č i t avu Katol i č ku Crkvu - onda j e točno da i zvršavam z adat ke Vat i ­
kana . Ako p a k gornj im r i j eč ima c i l j ate na neku drugu aktivno s t , onda
i z j avl j uj em da j a n i j e s am n i ka kve druge z adat ke i zvrš ivao , n i t i su mi
i kada t a kovi z adatci uopće i b i l i povj eravani . «
Na govor Vicka Krstul ovića potu ž i o s am se Preds j edn i š tvu Vlade NRH ,
pre ko Vj e r s ke komi s i j e , br . 1 0 0 7 . od 2 3 . X I I . 1 9 5 1 . ( dok/ 5 1 - br . 1 1 ) .
U tom spi s u sam i z nio i napada j e na bi s k . palaču ( razbi j an j e stakala
i _s � . ) ; što smatram, da j e b i l a po s l j edica navedenog govo ra Vicka Kr­
s tu l ovića .

I_
 U pandžama UDBE

5 . - Ukratko , sve više j e dola z i lo do napadaj a na mene i agit i ranj a na

s a s tancima , a očito j e b i l o , da j e sve to radi moj eg stava prema sveće­
n i č kim udru ženj ima .
Već sam pod br , 2 . - naveo nastoj anj e dr . Rit iga da bi oduševio sve ­
ćen i ke z a udruženj a be z i mimo b i s kupa . Čemu s e j e spl i t s ko svećens tvo
b i l o oduprlo . Državne v l a s t i s u , međutim, za t im stalno i š le . Tako u god .
1 9 5 0 . posto j i u Bosni i Hercegovini s t a l e š ka svećenička udruženj e »Do­
bri Pastir« , u S loven i j i Ć i r i l -Metods ko druš tvo , a i u I s t r i udru ž i l o se
svećens tvo u Ć i r i l -Metods ko druš tvo u Paz inu .
O t im druš tvima bio j e j ugos l aven s ki epi s kopat i z j avio da svećen i cima
»Non expedit« učlanivati se u ta kva udru ž enj a . - Kad sam preuzeo upravu
Š iben s ke b i s kupi j e , dobar dio svećens tva bio j e s klon upi sati se u sta­
l eš ka udru ženj e i u s o c i j a l no o s iguran j e . Svećenstvu sam j a sno dao do
znanj a , da sam prot ivan udru ž en j u svećeni ka bez b i s kupa i protiv b i s kupa ,
a što se tiče socij a lnog os iguranj a , da Ordinari j at nema s reds tava da b i
o s i gurao svoj e svećenike , t j . z a nj ih d a bi plaćao mj esečne doprinose z a
s o c . os iguranj e . Us koro smo os nova l i di j ece zanski bolesni čki fond , koj i
j e bio dovo l j an z a pokr i će troškova l i j ečenj a n a š ih svećen i ka (ma l i mj e­
s ečni doprinos dava l i su s ami svećen i c i i crkovinarstva poj edinih župa ;
b i l a j e to neka , a l i sasvim dovo l j na , vrsta samopomoć i ) .
O socij al nom os iguranj u svećen i ka trebao j e raspravl j ati Po s l ovn i od­
bor B i s k . konferenci j e god . 1 9 5 1 . - U Slu žbenom l i s tu FNRJ od 2 3 . V .
1 9 5 1 . obj el odanj ena j e , naime , uredba »O soci j a l nom os iguranj u svećeni­
ka« . Svećeni c i su se mog l i s o c i j alno o s igurati a ko vrhovni upravni organ
poj edine vj erske zaj edn i ce ( Crkve ) zakl j uč i o tome ugovor sa Savj etom z a
narodno zdravl j e i socij a l nu po l i t i ku Vl ade FNRJ . U tom s lučaj u , u po­
gledu prava i du žnosti na teme l j u s o c i j a l nog o s i guranj a , svećen i c i bi se
t re t i r a l i kao namj ešten i c i odnosnih vj ers kih z a j ednica .
Dne 1 7 . I X . 1 9 5 1 . Mons . Miho Puš i ć , hvars ki b i s kup , predl o ž i o j e Pred­
s j edn i š tvu B i s k . Kon ferenc i j a , da bi Poslovni odbor BK uzeo u pretres p i ­
tanj e socij a lnog os iguran j a svećen i ka . Mons . Uj č i ć j e 2 0 . I X . 1 9 5 1 . od­
govorio Mons . Puš iću , da j e doi s t a mi s l io sa zva t i u spomenutom p i tanj u
Poslovn i odbor BK , a l i »ex prudentia p i tao sam p ri j e sve Ordinari j e , što
mi s l e o stvari . S koro svi su odgovori l i , da ne reflektiraj u na os igura­
n j e« ( dok/ 5 1 - br . 1 2 ) .
Pod konac mj eseca l i s topada s kup i l i smo se u Sp l i tu dalmatins ki b i ­
s kupi , d a pitanj e prouč imo . Doš l i smo d o zakl j učka , da j e samo plaćanj e
o s iguranj a dosta povo l j n o , j e r z a svećen i ke i z nosi samo 1 2 % , dok druge
u s t anove za svoj e namj e š teni ke plaća j u 2 5 , 5 - 3 2 , 2 % , a l i stvar ipak od­
b ivamo , j er : a ) Ordinar i j ati nema j u s reds tava za plaćanj e os iguran ina i
' b ) radi di sciplin s kih ra z l oga , koj i su o č i t i .
Uto , kao što su već b i l a osnovana s t a l e š ka svećenička udruženj a u S l o ­
veni j i t e B o s n i i Hercegovin i , stalo se tokom godine 1 9 5 2 . radi t i o k o
toga � d a se u Hrvatskoj i u osta l im kraj evima osnuj u naj pri j e » I ni c i j a­
t ivn i odbori« z a osnivanj e s t a l e š kih svećeničkih udru ženj a .
· ( nastavi t će se )

GLA S NIK PO S TULATU R E B ROJ 2 /2 0 14 .

B L A Ž EN I A L OJZIJ E STEPI N AC

1 o. Pismo mons. Josipa Pavlišiča, vršitelja dužnosti Ordinarija Senjsko-modruške biskupije,

kojim opominje jednoga od svojih svećenika da ne sudjeluje u radu CMD-a jer će mu u protivnom
zabraniti vršenje svećeničke službe

B I SKUPSKI ORDINARI JAT

SENJSKO-MODRUŠKI
B r . 1 9 6 / 5 3 /R
· Ri j e ka , dne 1 0 . VI I I . 5 3 .

Ve l e č a s n i go spodine !
Dob i l i s te našu opomenu br . 1 7 / 5 3 / R od dne 2 6 . I I . 1 9 5 3 .
Poznato �i j e da ste toj opomeni i s t avu Vašeg Ordinari j a često pri­
govar a l i i vl ada l i se, te radi l i kao da s e to Vas ne t i če . Takav s tav u
s tvari , ko j e j e od ve l i ke va ž n o s t i z a integritet kat o l i č ke vj e re i z a spa­
s en j e neumr l ih duš a , n i j e pohvalan za katol i čkog svećen i ka .
Mo l im Vas kao svoj e naj dra že i n a j mi l i j e , budite razborit i .
Prudentes s i cut serpentes . Vaš a razboritost i mudro s t neka se o s l an j a
ne na p o l i t i čke pri l i ke , već na vj ečnog Boga i na N j egovu Crkvu , koj oj j e
Bog povj e r i o da čuva vj eru i ćudo ređe z a spasenj e vj ečno neumrlih du ša .
Ako Vam neki bezvj erac danas nešto obećava , naro č i t o u mate rij alnom po­
gledi budite uvj ereni da to ne čini iz l j ubavi prema Vama , a j o š man j e i z
l j ubavi prema Kat o l i č koj C r kvi ; manevar s e s a s t o j i u tom, da s e Kat o l i č ka
C r kva , s e n s i n ... ine sen s u , t j . malo po ma l o , s koro neopa z i ce , ru š i pomo­
ću onih, koj i bi j e mora l i čuvati , na ime pomoću s amih svećen i ka . Čitan j e
s amo ate i s t i č kih novina i štampe , onemogućavanj e d a s e poznaj e kato l i č ko
mi š l j enj e , vr l o pogodno dj e luj e u tom pravcu i naivn i svećenici nasj eda­
j u . Vama j e dobro poznato , da j e b i s kupa l ako kr i t i z i rati , j er se ne će
bran i t i onim metodama , koj ima se z nadu bran i t i i ne samo bran it i , drugi .
B i t ću Vam z ahva lan z a svaku korisnu opa s ku i primj edbu , ali da idete pu­
tem z ab lude , ne ću do zvo l i t i pod ni kakvu c i j enu .
Mo l im Vas i opomin j em , da napu s t i te svako dj e l ovan j e u ve z i sa tako­
zvanim udru žen j em katol ičkih svećen i ka . Ako ne b i s te p o s l u š a l i ni ove po­
novne opomene obavj e š tavam Vas , da bih s a ž a l o š ću bio pri s i l j en suspen­
dirati Vas a divin i s .
Uvj e ren s am da to ne ž e l i t e ni Vi s ami , a l i mo j a j e du žno s t , da Vas u
s av j e s t i opomenem, Va ša j e du žnost da u s avj e s t i s lu š ate . Nemoj mo se po­
ve s t i z a onima , koj i danomice govore i pišu o miru , a spremaj u naj straš­
n i j e oru ž j e z a rat . Tako i Vi : nemoj te govo r i t i o vj ernosti Crkvi , nego
to po ka ž i te činj enicama .
Trpl j en j e i muke , koj e ne ćemo i zbj eći , kratko g su roka , a rados t što
ih Bog sprema poslušnima o s ta j u uvi j e ke .
t Jos ip Pavl i š i ć , v . r .
v- . d . Ordinari j a

Svećenici Ozaljskoga dekanata sa svojim vjernicima i pjeva­

čima sudjelovali su u molitvenoj devetnici u petak 7. veljače
2014. Misno slavlje predvodio je preč. Josip Jakovčić.
 Vranekovičev dnevnik

Krašić, 18. siječnja 1960. usque ad consummationem saeculi3 - a znamo, da je

Carissime! Krist Bog, onda nije teško pogoditi, tko će iznijeti
Primio sam Vaše cijenjeno pismo sa čestitkom k konačnu pobjedu u svijetu.
Božiću, kao i knjige, što ste mi poslali. Hvala na sve­ Danas se Krista Gospodina rado uvrštava u car­
mu. I ja želim Vam u Novoj Godini obilje milosti stvo priča, kao da tobože nikada nije ni postojao. Ali
Božje, da ustrajete na dobrom putu. će se jednoga dana pokazati kao luda i opasna priča
Čuli ste sigurno i Vi, kako se vode procesi na sve negiranje Kristove egzistencije i poricanje Njegova
strane protiv katoličkog klera, a i sami pišete, kako božanstva. »Ego Dominus, extra Me non est Deus!«
Vas gone globama, zastrašivanjima svake vrste itd. 4 Zemaljski bogovi od mesa poslužit će kao hrana cr­
Međutim, kad netko kao argumente za istinitost vima, dočim regni Christi non erit finis !
svoje teze rabi tamnice, strijeljanja, prisilne radove, Uz blagoslov i pozdrav u Gospodinu
globe, prijetnje i slične stvari, onda je to slabi znak + Alojzije kard. Stepinac
istinitosti dotične ideje. Istina takvih stvari ne treba. nadbiskup zagrebački
Zato je Kristova stvar i mogla prodrijeti po svem
svijetu i uzdržati se do današnjega dana, makar nema 1 1 . Ili. 1 954. (nastavak)
iza sebe nikakve fizičke sile. Kristovo Evanđelje Čim je matura svršila, odmah, istoga dana u
privlačit će i dalje sve što se dobra i plemenita nađe kasarnu u Karlovac. Navratim se još kući, da uzmem
U SVlJetu. nešto rublja. U licu sam oslabio, ali u tijelu sam bio
Pišem svima svećenicima, koji mi se javljaju: ču­ jak i ništa - sposoban. Iz Karlovca krenemo na Ri­
vati se svake prave političke akcije, pa se onda ne bo­ jeku. Vrućina palila, da smo jedva izdržali. Na Rijeci
jati nikoga. Blago Vama, ako trpite radi propovjeda­ odsjedosmo u hotelu. Ali u Karlovcu nas već obukli
nja istine Evanđelja! u vojničko odijelo i dali nam puške. Nemaš pojma
1
Pozdravite, data occasione, svu tamošnju braću tu još ni o čemu. U hotelu smo spavali do 9 sati uju­
svećenike. Moje zdravlje je uvijek vrlo kolebljivo. tro. To ti je bila vojska! Ali što! Sve đaci - fakini ...
Već su mi istočili 35 litara krvi i tko zna koliko će još ništa ne znaju o novom životu, pa se ni ne boje.
još. Ali, kad bi baš i čuli, da sam završio život ov­ U 9 sati se gospoda lijepo dignu, ali sada si zaže­
dje, ni časa se ne pokolebati u pouzdanju u Boga, ljeli malo vidjeti grad. Ja sa dvojicom odšećemo, do­
koji bdije nad svojom Crkvom. Mi smo i tako servi đemo na obalu, a sve u uniformi. Bome se mi svukli
inutiles,2 pravi branitelj Crkve Božje jest Krist, koji i udari kupati se. Sve je to vidio zapovjednik škole.
ju je i osnovao. Ako On kaže - Ego vobiscum sum Zapamti nas i najavi kod kasarnske straže. U 11 sati

1 Kad se pruži prilika. 3 »Ja sam s vama do svršetka svijeta.«, Mt 28, 20.
2 Sluge beskorisni, usp. Lk 1 7, 1 0. 4 »Ja sam Gopsodin, osim mene Boga nema.«, Iz 45, 5.

G LA SNIK POSTULATUR E B ROJ 2 /2014 .

II
BLAŽENI ALOJZIJ E STEPINAC

svršimo kupanje. Pođemo prema
hotelu. Ali kako? - Uzmemo si
poslužitelja, koji nam nosio kofe­
re po gradu. Iz hotela idemo pre­
ma školi, ali eto dežurnoga - i vodi
nas ravno na raport. Mi se samo
nasmijemo. Ta što nam još može!
Stojimo pred oberstom. Grdi nas
na njemačkom jeziku i slijedi ka­
zna: 7 dana kasarnskog zatvora.
A što će mi i to! Nikakva kazna!
Nasmijemo se. I to smo podni­
jeli. Svejedno nam je bilo: zatvor
ili ne-zatvor, jer jednako ćemo na
frontu. Neki bi si i zaželio zatvor,
samo da ne pođe na ratište.
Jednom nas je nekoliko išlo po
gradu. Sretnemo tu nekog stari­
jeg gefreitera. Šta ćemo i toga po­
zdravljati, mislimo si? Ali on pred
nas, vrati nas, i mi smo ga morali
pozdraviti. Pravo ti bilo - mislim
si ja - kad ne znaš reda, da pozdra­
viš gefreitera Ferenze-Joške! «
1 2. 111. 1 954.
Kod večere. Sestra u Zagrebu
sve lijepo obavila. [ ... ]' je odgovo­
no.
- »Hvala Bogu , da sam na vri­
jeme mogao očitovati svoje mi­
šljenje o socijalnom osiguranju.
Sve će biti dobro, kako mi javlja­
ju. Sutra ću vam dati jedno i drugo
pismo. Sad ću biti malo mirniji. «
Javim Eminenciji, da je pre­
uzv. Banić konačno stigao na svo­
je mjesto u Šibenik. Kad je pred
mjesec dana krenuo iz Zagreba, u
Drnišu ga vlast zaustavila i ne daje
1 lspod precrtavanja tintom prepoznaje se upisa-
na prezirne Bakšić.
mu naprijed. Do sada se zadržao budete li plesali kako oni hoće,
u Splitu. umirove Vas. Po zakonu sada
- »Znači, da ih nešto žulja - ne možete aktivno vršiti službu.
veli E. - inače ga ne bi pustili, po­ Kuda to vodi? Umirovili bi brzo
&_otovo, kad mi kažete, da će i dr. agilne mlade svećenike. A onda
Celik brzo na svoje mjesto u Ba­ bi išli dalje. Ako se netko ogri­
nju Luku. « ješio o zakon ili bude kažnjen -
uzmu mu penziju. Na kraju na
13. 111. 1954. čemu ste? Ništa ne biste imali od
Javlja mi [...] 2 i Lončar, da ih
te jadne njihove penzije nego to,
ima, koji su zagrijani za socijalno
da su vas zarobili. Osim toga Vi
osiguranje. Tu je i L. Radičević.
ćete svaki mjesec uplaćivati, a do­
Argumentiraju isti, da su penzije
biti ništa! Ja sam odmah uočio, da
Mif-a nedostatne, a osim toga osi­ tu mnogo toga nije u redu. Osim
gurani svećenici neće plaćati po­ toga, kad bi im to uspjelo, a na­
rez od usluga. Na to mu Lončar dam se da nikako neće, jer su oba
lijepo odgovorio, da nama penzi­ biskupa protiv toga, oni bi imali
ja gotovo ni ne treba. Neka svaki krasnu legitimaciju red vanjskim
p
župnik do smrti ostane na svom svijetom. Rekli bi: 'Sta rogoborite
mjestu. Kad postane nemoćan, protiv nas ! Pa uredili smo pitanje
pošaljemo mu mladog upravitelja Crkve u zemlji! '
i zajedno budu tamo.
Makar, uvjeren sam, stvar neće
- »To i ja zastupam - nastavlja uspjeti, ali su veliku pogrešku na­
Eminencija. Samo treba imati lju­ činili, što su u Službenom vjesni­
bavi i biti Božji čovjek, pa će ići. « ku dali onu obavijest. Svećenstvo
A onda, nastavlja Lončar, sad već danas znade u Zagrebu i dalje
će i onako biti porez po katastru, će se brzo proširiti što ja o tome
pa i taj drugi argumenat otpada. mislim. Ali ovi će nesretnici citi­
Više nisam htio o tome govori­ rati Službeni vjesnik, rastrubiti
ti, a i inače sam dosta rezerviran to po stranom svijetu. Tu su im i
na konzistoru, jer UDB-a sve do­ metodisti, koji će rado preuzeti tu
zna o čemu raspravljamo. Jučer je ulogu. Slično sam se obratio i na
baš Lach i Radičević pregovarao s Rusana u Remete, da saopći kleru
predstavnicima Doz-a. Ali uvjeti u nadbiskupiji, da bježi od UDB­
su i materijalni i moralni takovi, e kao od vatre. I pronio se taj glas,
da će stvar svečano propasti. te sam već za tri dana dobio pi­
- »Promislite - veli mi Emi­ smo od Vinka Komeričkoga iz
nencija - oni traže, da mogu umi­ Desinića, koji mi javlja: 'Mi smo
roviti svećenika, kad oni žele. čuli i razumjeli.' A Vi sami i sestre
Osigurate se, i Vi ste u klopki. Ne molite, da i ova bura prođe. I kod
djece još više proširite živu kruni­
2 lspod precrtavanja tintom prepoznaje se upisa- cu. Naša je nada u Bogu i Presve­
no prezime Bakšić. toj Majci Božjoj. «

lm ressum
Časopis Blaženi Alojzije Stepinac (skraćeno: Blaž. Alojzije Stepinac) glasnik je Postulature za proglašenje svetim blaženoga
Alojzija Stepinca i časopis njegovih štovatelja, Kristovih vjernika i ljudi dobre volje.
God. XXI. (201 4.), 8. svibnja • Broj 2 • Cijena: 10 kn; za inozemstvo 4 eura ili 8 USD • Glasnik izlazi četiri puta godišnje s do­
puštenjem crkvenih poglavara. • Izdavač: Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Kaptol 3 1 - p. p. 949 10001 Zagreb
Uređuje i odgovara: dr. Juraj Batelja, Kaptol 1 8, p. p. 949, 1 0001 Zagreb
Adresa uredništva: Postulatura bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 1 8, p. p. 949, 1 0001 Zagreb; telefon (01 ) 4814920; faks: 481 492 1 ;
Spomen-zbirka i z ostavštine bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 3 1 , p . p. 949, 1 0001 Zagreb, telefon: (01) 4894879 ili
e-mail adresa: jbatelja@grnail.com Kad se u našem Glasniku spominju riječi »čudo«, »svetost«, »svetac« i sl., u duhu je to cr­
kvenih propisa i treba ih razumjeti u smislu običnoga ljudskog izražavanja. Konačan sud o tome izreći će Crkva.
Lektura: akad. Ante Starnać, Marina Čubrić, prof. Tisak: DENONA d.o.o., Zagreb
Sv enici Karlovačkog de a i
župe 131. Alojzija Stepinca iz Duge Rese oko
oltara u vrijeme misnoga slavlja, 8. veljače
2014.

Vjernici Karlovačkog dekanata i Duge Rese

u krašićkoj crkvi Presvetoga Trojstva u su­
botu 8. veljače 2014. ,Među njima je bilo oko
: h d čas ika đešaka.