CRTANI FILMOVI

Profesor Baltazar
“Profesor Baltazar” je crtani film koji je namijenjeni djeci nižih dobnih skupina. Glavni lik je
profesor po imenu Baltazar koji na veoma smiješan te zabavan način uz pomoć svojih raznih
izuma, olakšava živote drugih ljudi iz Baltazar-grada. Crtani film je edukativnog karaktera jer
potiče djecu na razmišljanje. Profesor Baltazar kada mora smisliti neki izum, hoda naokolo i
samo razmišlja, u miru. Djeci prikazuje kako se treba primiriti (ponekd i osamiti se) da bi
mogli nešto osmisliti. Osnovna tema ovog crtanog filma jest prijateljstvo i pružanje pomoći
kada je nekome to potrebno. Profesor Baltazar je svakome uskočio u nevolji te se silno trudio
da bi mu pomogao. Putem tog crtanog filma djeca uče kako nešto riješiti, osmisliti nešto i sve
to na zabavan način. Tako da izradu nečega smatraju zabavom, a ne dosadnim poslom. Crtani
film Profesor Baltazar djecu potiče na stalno usavršavanje, na strpljivost, pomaganje drugima,
rad i predanost poslu. To su sve odgojne poruke koje bi trebale biti od koristiti u najranijoj
dobi, pa i u daljnjem životu.

Oggy i žohari
Oggy je mačak koji najradije bi dane provodio gledajući televiziju i jedući, ali ga neprestano
gnjavi banda od tri žohara: Joey, Marky i Dee Dee. Cijel crtani film prožet je borbama između
Oggya i žohara koji mu zagorčvaju život. U mnogim situacijama Oggyju pomaže i Jack, koji
je nasilniji i ćudljiviji od njega, a živciraju ga i žohari. Nažalost, ovo je primjer crtića koji na
razvoj djeteta može utjecati negativno. U fazi ranog djetinjstva djeca misle da je ono što se
odvija na televiziji stvarno, te ne razlikuju fantaziju i realnost. Crtani film prožet je scenama
nasilja i zlostavljanja čega možda u tom trenutku nismo ni svjesni jer to je samo crtić. Obično
djeca maštaju o životu kakvim žive njihovi junaci iz crtića te ih oponašaju bez obzira koliko
to ponašanje bilo loše i neprihvatljivo. Također, u crtanom filmu dominiraju jarke boje, brze
izmjene ritma radnje i bučna glazbena pozadina, kod neke djece može stvoriti tjelesni i
emocionalni nemir, strah ili noćne more. Ključnu ulogu u prevenciji nasilnog ponašanja
uzrokovanog gledanjem neprimjerenih medijskih sadržaja imaju roditelji. Potrebno je
ograničiti djeci vrijeme gledanja televizora i drugih uređaja, pogledati sadržaj prije nego se
pusti djetetu te usmjeravati djetetovu pažnju na stvari koje će doprinijeti kreativnosti, suradnji
i emocionalnom razvoju djeteta.
REKLAME

Svjedoci smo da su reklame prisutne u gotovo svim sferama javnoga života, od televizije i
interneta preko javnog prijevoza pa sve do ogromnih plakata i billboarda. Glavna im je zadaća
da privuku potencijalne kupce i zainteresirati ljude za neki proizvod ili uslugu. Praksa
pokazuje da je televizija najbolji medij za oglašavanje jer doseže do ciljane skupine. U našem
slučaju, ciljana skupina su djeca koja su od samog rođenja izložena televiziji i razvijaju
znatiželju što se događa unutar ekrana.
Program RTL Kockica koji je namijenjen mlađim uzrastima te pruža niz zabavnih i
edukativnih emisija. Sam program prožet je i blokovima reklama o raznim proizvodima,
najčešće igračkama. Veselim bojama, likovima i glazbom oglašivači uspješno dopiru do
dječjih umova. Tako se kod djece budi želja da ih posjeduju iako u većini slučajeva ne znaju
kako se proizvod koristi ili čemu služi. Od malena ih se uči da budu potrošači, najprije
pomoću roditelja, a kasnije da kupuju samostalno ono što požele. Problem se javlja i kada
dijete vidi neki reklamirani proizvod kod drugog djeteta, vrši pritisak na roditelja da mu
omogući taj proizvod jer i ono to mora imati. U većini slučajeva roditelji popuštaju u takvim
situacijama kako se ne bi osjećali krivima ako njihovo dijete nešto nema, a ostala djeca imaju.
U reklamama susrećemo igračke koje hodaju i pričaju, hranu koja leti i skače, žitne pahuljice
koje plešu dok ih dijete jede. Sve su to načini na koje se pokušava privući pažnja djeteta, a
ono vjeruje svemu i nije svjesno da to nije stvarnost. Tako imamo primjere gdje se dijete
razočara kada mu dođe igračka koja ne priča i ne hoda kao na reklami.
Nažalost, mlađi uzrasti nemaju mogućnost kritičkog razmišljanja kako bi mogli razlučiti neke
stvari. Zato je potrebno da roditelj kroz komunikaciju „pomogne“ djetetu da razlikuje što je
istina, a što laž u medijskom prostoru.