Edis Mekić Elvis Baraković

1 Matematička indukcija
Primjer 1.1 Dokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi

1 + 3 + 5 + · · · + (2n − 1) = n2 .

Rješenje:
1) Za n = 1 jednakost je očigledna jer je 2 · 1 − 1 = 12 = 1.
2) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k, tj. neka vrijedi

1 + 3 + 5 + · · · + (2k − 1) = k 2 .

3) Dokažimo da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1, tj. da vrijedi

1 + 3 + 5 + · · · + (2 (k + 1) − 1) = (k + 1)2 .
Dokaz:

1 + 3 + 5 + · · · + (2k − 1) + (2 (k + 1) − 1) = k 2 + (2 (k + 1) − 1) =
= k 2 + 2k + 1 = (k + 1)2 .

Dakle, jednakost vrijedi i za n = k + 1.

4) Na osnovu principa matematičke indukcije jednakost vrijedi za svaki
prirodan broj n.
Napomena: Jednakost kraće možemo zapisati
n
X
(2k − 1) = n2 . ♣
k=1

Primjer 1.2 Dokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi

 2
3 3 3 3 n (n + 1)
1 + 2 + 3 + ··· + n = .
2

Rješenje: 2
1 (1 + 1)
3
1) Za n = 1 jednakost vrijedi jer je 1 = = 12 = 1.
2
2) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k, tj. neka vrijedi
 2
3 3 3 3 k (k + 1)
1 + 2 + 3 + ··· + k = .
2

1
Edis Mekić Elvis Baraković

3) Dokažimo da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1, tj. da vrijedi

 2
3 3 3 3 (k + 1) ((k + 1) + 1)
1 + 2 + 3 + · · · + (k + 1) =
2
Dokaz:

13 + 23 + 33 + · · · + k 3 + (k + 1)3 =

2
k 2 (k + 1)2

k (k + 1) 3
= + (k + 1) = + (k + 1)3 =
2 4
k 2 (k + 1)2 + 4 (k + 1)3 (k + 1)2 (k 2 + 4 (k + 1))
= = =
4 4
(k + 1)2 (k 2 + 4k + 4) (k + 1)2 (k + 2)2
= = =
4 4
 2  2
(k + 1) (k + 2) (k + 1) ((k + 1) + 1)
= = .
2 2

Dakle, jednakost vrijedi i za n = k + 1.

4) Na osnovu principa matematičke indukcije jednakost vrijedi za svaki priro-
dan broj n.
Napomena: Jednakost kraće možemo zapisati
n  2
X
3 n (n + 1)
k = .
k=1
2

Primjer 1.3 Dokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi

1 1 1 n
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2n − 1) · (2n + 1) 2n + 1
Rješenje:
1) Za n = 1 jednakost vrijedi jer je
1 1 1 1
= = = .
3 1·3 2·1+1 3

2) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k, tj. neka vrijedi

1 1 1 k
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2k − 1) · (2k + 1) 2k + 1

2
Edis Mekić Elvis Baraković

3) Dokažimo da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1, tj. da vrijedi

1 1 1 (k + 1)
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2 (k + 1) − 1) · (2 (k + 1) + 1) 2 (k + 1) + 1
Dokaz:
1 1 1 1
+ + ··· + + =
1·3 3·5 (2k − 1) · (2k + 1) (2 (k + 1) − 1) · (2 (k + 1) + 1)

k 1
= + =
2k + 1 (2 (k + 1) − 1) · (2 (k + 1) + 1)
k 1 k (2k + 3) + 1
= + = =
2k + 1 (2k + 1) · (2k + 3) (2k + 1) · (2k + 3)
2k 2 + 3k + 1 (2k + 1) · (k + 1) (k + 1) (k + 1)
= = = = .
(2k + 1) · (2k + 3) (2k + 1) · (2k + 3) (2k + 3) 2 (k + 1) + 1

Dakle, jednakost vrijedi i za n = k + 1.

1
Rješenja kvadratne jednačine 2k 2 + 3k
 + 1 = 0 su brojevi k1 = − 2 i
1
k2 = −1, pa je 2k 2 + 3k + 1 = 2 · k + · (k + 1) = (2k + 1) · (k + 1) .
2
4) Na osnovu principa matematičke indukcije jednakost vrijedi za svaki priro-
dan broj n.
Napomena: Jednakost kraće možemo zapisati
n
X 1 n
= . ♣
k=1
(2k − 1) · (2k + 1) 2n + 1

Primjer 1.4 Dokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi

12 22 n2 n (n + 1)
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2n − 1) · (2n + 1) 2 (2n + 1)
Rješenje:
1) Za n = 1 jednakost vrijedi jer je

1 12 1 · (1 + 1) 1
= = = .
3 1·3 2 · (2 · 1 + 1) 3

2) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k, tj. neka vrijedi

12 22 k2 k (k + 1)
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2k − 1) · (2k + 1) 2 (2k + 1)

3
Edis Mekić Elvis Baraković

3) Dokažimo da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1, tj. da vrijedi

12 22 (k + 1)2 (k + 1) ((k + 1) + 1)
+ + ··· + = .
1·3 3·5 (2 (k + 1) − 1) · (2 (k + 1) + 1) 2 (2 (k + 1) + 1)
Dokaz:
12 22 k2 (k + 1)2
+ + ··· + + =
1·3 3·5 (2k − 1) · (2k + 1) (2 (k + 1) − 1) · (2 (k + 1) + 1)

k (k + 1) (k + 1)2
= + =
2 (2k + 1) (2 (k + 1) − 1) (2 (k + 1) + 1)
k (k + 1) (k + 1)2
= + =
2 (2k + 1) (2k + 1) (2k + 3)
k (k + 1) (2k + 3) + 2 (k + 1)2 (k + 1) (k (2k + 3) + 2 (k + 1))
= = =
2 (2k + 1) (2k + 3) 2 (2k + 1) (2k + 3)
(k + 1) (2k 2 + 3k + 2k + 2) (k + 1) (2k 2 + 5k + 2)
= = =
2 (2k + 1) (2k + 3) 2 (2k + 1) (2k + 3)
(k + 1) (k + 2) (2k + 1) (k + 1) (k + 2) (k + 1) ((k + 1) + 1)
= = = .
2 (2k + 1) (2k + 3) 2 (2k + 3) 2 (2 (k + 1) + 1)

Dakle, jednakost vrijedi i za n = k + 1.

Rješenja kvadratne jednačine
 2k2 + 5k + 2 = 0 su brojevi k1 = − 21 i k2 = −2,
1
pa je 2k 2 + 5k + 1 = 2 · k + · (k + 2) = (2k + 1) · (k + 2) .
2
4) Na osnovu principa matematičke indukcije jednakost vrijedi za svaki priro-
dan broj n.
Napomena: Jednakost kraće možemo zapisati
n
X k2 n (n + 1)
= . ♣
k=1
(2k − 1) · (2k + 1) 2 (2n + 1)

Primjer 1.5 Dokazati da za svaki prirodan broj n vrijedi

3 5 2n + 1 1
+ + ··· + 2 =1− .
4 36 n2 (n + 1) (n + 1)2
Rješenje:
1) Za n = 1 jednakost vrijedi jer je
2·1+1 1 1 3
2 =1− 2 =1− = .
12 (1 + 1) (1 + 1) 4 4

4
Edis Mekić Elvis Baraković

2) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n = k, tj. neka vrijedi

3 5 2k + 1 1
+ + ··· + 2 =1− .
4 36 k 2 (k + 1) (k + 1)2

3) Dokažimo da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1, tj. da vrijedi

3 5 2 (k + 1) + 1 1
+ + ··· + 2 2 = 1− .
4 36 (k + 1) ((k + 1) + 1) ((k + 1) + 1)2

Dokaz:
3 5 2k + 1 2 (k + 1) + 1
+ + ··· + 2 + =
4 36 k 2 (k + 1) (k + 1)2 ((k + 1) + 1)2

1 2 (k + 1) + 1
= 1− 2 + =
(k + 1) (k + 1)2 ((k + 1) + 1)2
1 2k + 3
= 1− 2 + =
(k + 1) (k + 1)2 (k + 2)2
(k + 2)2 − (2k + 3) k 2 + 4k + 4 − 2k − 3
= 1− = 1 − =
(k + 1)2 (k + 2)2 (k + 1)2 (k + 2)2
k 2 + 2k + 1 (k + 1)2
= 1− = 1 − =
(k + 1)2 (k + 2)2 (k + 1)2 (k + 2)2
1 1
= 1− 2 = 1− .
(k + 2) ((k + 1) + 1)2

Dakle, jednakost vrijedi i za n = k + 1.

4) Na osnovu principa matematičke indukcije jednakost vrijedi za svaki priro-
dan broj n.
Napomena: Jednakost kraće možemo zapisati
n
X 2k + 1 1
2 =1− 2. ♣
k 2 (k + 1) (n + 1)
k=1