By: T.L.

*skripta je rađena je prema niže navedenoj knjizi (izdanje 2018.)

zajedno sa pripadajućim priručnikom (izdanje 2018.) te staroj skripti iz
Žute kopiraone + poneka bilješka sa predavanja, Sretno!
**nedostaje gradivo 297.- 301. str što je u skripti kod odgovarajućeg
poglavlja napomenuto
PS ispričavam se ukoliko naiđete na pokoji tipfeller ili grešku kojeg
drugog tipa

SINTAKSA PRAVA – Riccardo Guastini

Prijevod: Izv. prof. dr. sc. Luka Burazin

Uvod
Dva pristupa filozofiji (pozitivnog) prava

1. PRAVO, PRAVNA ZNANOST I FILOZOFIJA PRAVA

Filozofiju pozitivnog prava opisujemo prikazujući njene odnose:

a) sa samim pravom
b) s pravnom znanošću (jurisprudencijom)
1. PRAVO – skup onih normativnih akata koje se uobičajeno naziva 'zakonima'
– skup zakona u tehničkom smislu (akata zakonodavne vlasti)
– skup ustava (akata ustavotvorne vlasti)
– skup uredaba (akata izvršne vlasti)
2. PRAVNA ZNANOST – uobičajena uporaba označava skup sudskih odluka
– juris prudentia ili sapienta juris – pravno znanje ili znanost o pravu
– disciplina koju (obično) prakticiraju akademski pravnici (profesori prava) i
suci
3. FILOZOFIJA PRAVA – dva načina shvaćanja i prakticiranja odnosa između prava, pravne znanosti
i filozofije prava: 1) filozofija (poz.) prava kao meta-pravna znanost (meta-jurisprudencija)

2) filozofija (poz.) prava kao pojmovni laboratorij (konstruiranje pojmova)

- načini su spojivi!

- logička analiza pravničkog jezika

2. ORUĐA FILOZOFIJE PRAVA

1. DEFINICIJA – iskaz pomoću kojega se određuje značenje neke riječi ili složenog izraza (sintagme)
– ' x znači y' – x =definiendum (riječ ili sintagma koja se definira), y= definiens (izraz kojim
ga se definira)
– vrste: 1) Informativne – opisuju na koji način netko stvarno uporabljuje definirani izraz
(rječnici)
- mogu biti istinite ili neistinite (opisuju li istinito ili ne stvarnu jezičnu
uporabu) – ISTINOSNA VRIJEDNOST
- određuju značenje riječi, tj. pojma a ne stvari
 2) Stipulativne – A) predlažu uporabu postojeće riječi ili sintagme na nov način

B) preciziraju u odnosu na opću uporabu - redefinicije

C) kako upotrebljavati novostvorenu riječ ili sintagmu

- nisu istinite niti neistinite – NEMAJU istinosnu vrijednost

- gotovo uvijek redefinicije

2. RAZLIKOVANJE EMPIRIJSKIH I ANALITIČKIH ISKAZA

1) EMPIRIJSKI1 ISKAZ – a) odnosi na činjenice

b) može biti istinit i neistinit – ISTINOSNA VRIJEDNOST

c) istinit ili neistinit s obzirom na odnos prema svijetu – odgovara li činjenicama ili
ne ('Snijeg je bijel.' i 'Snijeg je crn.')

2) ANALITIČKI ISKAZ – a) ne odnosi se na činjenice

b) nužno istinit ili neistinit – NEMA istinosnu vrijednost

c) nužno istinit ili neistinit s obzirom na – 1) svoju logičku strukturu

- 2) značenje izraza koji ga tvore

- tautološki – nužno istiniti ('Nijedan neženja nije oženjen')

- samoproturječni – nužno neistiniti ('Pavao je živ i mrtav')

3. RAZLIKOVANJE JEZIKA I METAJEZIKA

- predmet jezika – činjenice; izvanjezična stvarnost

- značenje riječi (definicije)

- drugi iskaz izvora prava (ukidajuća norma)

- kada predmet jezika nisu izvanjezične stvari nego drugi jezik:

a) METAJEZIK – jezik kojim se izražavamo („Riječ 'mačka' ima pet slova.“)

b) JEZIK-PREDMET – jezik o kojem govorimo ( 'mačka' iz gornjeg primjera)

- metajezik je iznad jezika-predmeta u smislu što se odnosi na njega

4. RAZLIKOVANJE OPISUJUĆIH I PROPISUJUĆIH ISKAZA

- OPISUJUĆI ISKAZ – izražavanje i prenošenje informacija o svijetu

- jezik znanosti

- ISTINOSNA VRIJEDNOST

- spor o činjenicama (Kako stoje stvari?) – razrješiv, a rješenje je u proširenju ili

produbljenju spoznaja

1 Utemeljen na iskustvu
- PROPISUJUĆI ISKAZ – usmjeren na mijenjanje ponašanja ljudi

- jezik prava (i morala)

- NEMAJU istinosnu vrijednost

- spor o normama i/ili vrijednostima (Što treba učiniti? Što je dobro?) – u pravilu
nerazrješivi; rješenje ovisi o argumentaciji i uvjeravanju

5.RAZLIKOVANJE MOTIVA I RAZLOGA

-MOTIVI – duševna psihička stanja; emocije, pobude, stavovi, osjećaji

- potiču imanje nekog vjerovanja, podupiranje neke tvrdnje ili donošenje neke odluke

- 'otkriće' – dolazak do odluke (sudac) - presuda

-RAZLOZI – jezični iskazi koji se javno iznose radi podupiranja ili opravdanja neke tvrdnje ili odluke;
pretpostavke rasuđivanja (slijed iskaza unutar kojega bar jedan iskaz služi kao zaključak – odluka)

- 'opravdanje' – rasuđivanje, tj. podupiranje odluke (zaključka) – obrazloženje presude

3. FILOZOFIJA PRAVA KAO FILOZOFIJA PRAVNE ZNANOSTI

- pravo, pravna znanost i filozofija prava nalaze se na trima jezičnim razinama
• PRAVO – jezik-predmet; diskurs normotvorca
- skup normativnih tekstova ili dokumenata (zakon, ustav, uredba)
• PRAVNA ZNANOST – metajezik; diskurs pravnika = analiza diskursa normotvorca
• FILOZOFIJA PRAVA – meta-metajezik; diskurs filozofa prava = analiza diskursa pravnika
- jezik-predmet je jezik pravne znanosti
- meta-pravna znanost – opisivanje i analiziranje diskursa i praktičnih radnji
pravnih znanstvenika i sudaca

4. FILOZOFIJA PRAVA KAO POJMOVNI LABORATORIJ

- odnos prava, pravne znanosti i filozofije prava:
a) pravna znanost je rad (tumačenje, pravno konstruiranje) kojim se odgovara na
pitanja „o pravu“ (Što se pravom određuje? Koji je normativni sadržaj pravnog
poretka?)
b) filozofija prava je pojmovni pothvat kojim se odgovara na probleme
formuliranja i organiziranja znanja – oblikovanje pojmova za opisivanje prava
(stipulativne definicije i redefinicije); rješenja utječu na način opisivanja prava
(a ne na utvrđivanje sadržaja!), ali imaju posljedice na sadržaj jer se problem
sastoji od: utvrđivanja valjanih ili postojećih pravnih normi (pojmovni problemi
ovise o različitoj uporabi riječi, tj. uporabljenim pojmovima)

Prvi dio
Jezik, norme, pravo
 I. Uporabe riječi „pravo“
- četiri različita konteksta te u svakom drugačije značenje
1. PRAVO U OBJEKTIVNOM SMISLU (law)
- skup pravila ili normi određene vrste usmjerenih na ponašanja ljudi
- njima se uređuje: a) suzbijanje ponašanja ocijenjenih društveno opasnima
b)raspodjela dobara i usluga pojedincima i skupinama
c) ustanovljivanje i dodijeljivanje javnih vlasti
- ovisno o kontektu „pravni“ može značiti: a) od prava, svojstven pravu, pripadajući pravu
b)na pravu, glede prava, koji se odnosi na pravo, koji
se tiče prava
- 'pravnim' se naziva jezik kojim je formulirano objektivno pravo (zakoni, ustav,uredbe) i jezik
kojim su napisani sveučilišni udžbenici iz prava (koji se odnose na pravo)
2. UNUTARNJA RAZDIOBA OBJEKTIVNOG PRAVA
- riječ 'pravo' označava skup normi (objektivnog prava države), ali i ukupnost samo jednog
dijela tog skupa (podskupa)
- npr. građansko pravo, trgovačko pravo, ustavno pravo, itd.
- diskurs normotvoraca (objektivno pravo) NIJE isto što i diskurs pravnika (pravna znanost)!
3. PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU – right
- označava nekom subjektu pripisanu mogućnost, dopuštenje ili vlast
- pripisana pravnim normama, tj. pravom u objektivnom smislu = subjektivno pravo logički je
ovisno o objektivnom pravu
4. PRAVNI AUTOMATIZAM
- automatizam nije određen prirodom stvari, već ako i samo ako tako propisuje neka pravna
norma (pravo u objektivnom smislu)
- pravni automatizam logički je ovisan o objektivnom pravu
II. O pravu i moralu
- kako razlučiti pravo (pravni poredak) od drugovrsnih normativnih poredaka?
- razlika prava i morala
1. „MORAL“
- 'moral' je dvosmislena imenica – a) pozitivni 'društveni' moral – skup vrijednosti, shvaćanja
dobroga, osjećaja pravednosti i pravila ponašanja u nekom društvenom okružju
b)idealni 'kritički' moral – skup vrijednosti, shvaćanja
dobroga, osjećaja pravednosti i pravila ponašanja poduprtih nekom moralnom doktrinom

2. MORAL V. PRAVO
- moral i pravo normativni su poretci ponašanja – skupovi pravila ili normi koji za predmet
imaju ponašanje ljudi
- dva razlikovna obilježja prava (u odnosu na moral): 1) po sadržaju – uređuje uporabu sile,
fizičke prisile
-tehnika postizanja željenog ponašanja putem
prijetnje prisilnim lišavanjem vlasništva, i/ili slobode, i/ili života
2) po strukturi – uređuje i svoje vlastito
stvaranje i primjenu (norme o ponašanju + norme o nadležnosti)

3. POJMOVNI ODNOSI?
- odnos između dvaju ili više pojmova, takav da se jednog ne može definirati bez upućivanja na
drugi/druge
- definicija – iskaz kojim se uspostavlja odnos između pojmova (definiranog i onih kojima se
definira)
- nužni i kontingentni odnosi – a) nužan - kada ne može NE postojati (neovisno o okolnostima)
-pojmovni odnosi
b)kontingentan - kada može postojati i ne postojati (ovisno o
okolnostima)
-činjenični odnosi
- između prava i morala pojmovni ili nužni odnosi?
1. JUSNATURALIZAM (pravni naturalizam) – potvrdan odgovor
-pravo je skup dobrih i pravednih normi, u
suprotnom nije pravo
2. JUSPOZITIVIZAM (pravni pozitivizam) – niječan odgovor
-pravo nije nužno dobro i pravedno, bitno da pripada
normativnom poretku (sa uređenom uporabom prisile te uređenim vlastitim stvaranjem i
primjenom)

4.ČINJENIČNI ODNOSI
- pravo pod utjecajem morala (NE nužno) u dva smisla:
1) sadržaj prava ovisi o kritičkom moralu normotvorca
2) sadržaj prava barem djelomično odražava društveni moral
- pravo može utjecati moral društva – novi zakoni mogu utjecati na promjenu društvenih moralnih
uvjerenja
III. Jezik prava
1. PRAVO KAO DISKURS
- kao skup zakona (u širem ili 'materijalnom' smislu)
- kao normativni ili propisujući (preskriptivni) sadržaj zakona, tj. značenje (ovisi o tumačenju)
- pravo je jezična pojava (iznimka – običajno pravo)
- diskurs normotvoraca ili zakonodavca
- diskurs – slijed iskaza; iskaz – slijed riječi koji ima sintaktički oblik i smisao
- pravo se sastoji od iskaza normativnog, ili propisujućeg, ili, još, direktivnog jezika
- razlika propisujućeg i opisujućeg jezika može se rasčlaniti s triju gledišta: pragmatičkog,
sintaktičkog i semantičkog
2. PRAGMATIKA PROPISUJUĆEG JEZIKA
- s gledišta radnje koja se izvodi izgovaranjem iskaza – jezični i nejezični akti
- nejezični akti – svi oni koji se ne mogu izvesti pomoću jezika; o njima se može govoriti, ali ih se
jezikom ne može izvršiti ('šećem', 'jedem')
- jezični akti – svi oni koji se izvode pomoću jezika, koji se izvršavaju izricanjem iskaza
('zapovijedam', 'obećajem')
- opisivanje i propisivanje različiti su jezični akti u funkcionalnom smislu – akt opisivanja –
oblikovanje i prenošenje vjerovanja, informacija, spoznaja - akt propisivanja –
upravljanje ljudskim ponašanjem, utjecanje na njega, njegovo mijenjanje
- isti iskaz (parafraziranjem) može se koristiti za izvođenje oba akta (propisivanje i opisivanje)
3. SINTAKSA PROPISUJUĆEG JEZIKA
- s gledišta riječi koje se uporabljuju i strukture iskaza (načinu na koji su riječi povezane)
- opisujući iskazi – indikativni glagolski oblik (iako ne nužno!) – nisu sami po sebi opisujući
- propisujući izkazi – imperativni glagolski oblik ili deontički oblik (iako ne nužno!) – nisu sami po
sebi propisujući
- deontički – iskazi u kojima se uporabljuje izraz „trebati“ ili drugi istoznačni izrazi ('obvezno',
'zabranjeno')
- sintaktički oblik nekog iskaza samo je znak ili indicija (ne i konačni dokaz) njegove opisujuće ili
propisujuće naravi

4. SEMANTIKA PROPISUJUĆEG JEZIKA

- s gledišta značenja – 1) istinosna vrijednost ili 2) imaju li riječi uporabljenje u formulaciji iskaza
referenciju ili ne
- parafraziranjem opisujućeg i propisujućeg iskaza ('Ubojice su kažnjeni' i 'Ubojice treba kazniti')
pokazuje se da iskazi imaju zajedničku referenciju; ali drugačiji smisao (spram istog stanja stvari
se odnose na različite načine)
- za opisujući se iskaz može reći je li podudaran sa činjenicama ili ne, a za propisujući ne može
- iskazi od slušaoca zahtijevaju različitu reakciju
- opisujući iskazi – pokušavaju se prilagoditi svijetu, „zbilji“; govore o svijetu kakav jest
-imaju referencu
-IMAJU istinosnu vrijednost
-izražavaju sud (propoziciju) – reakcija = vjerovanje da je istinit (ili neistinit)
- propisujući iskazi – nastoje da se svijet prilagodi njima; da taj svijet promijene
-imaju referencu
-NEMAJU istinosnu vrijednost
-izražavaju propis (preskripciju), zapovijed, naredbu ili normu – reakcija =
pokoravanje (ili nepokoravanje)

5. PRAVO KAO PROPISUJUĆI DISKURS

- pravo čini propisujući diskurs u tom smislu što:
a) barem neki od iskaza koji ga čine propisujući u užem smislu – norme u užem smislu
b) dok su preostali iskazi funkcionalno ovisni o propisima – norme u širem ili općenitom smislu
- dva razreda iskaza unutar pravnog diskursa (podsjetnik: beskonačan slijed iskaza):
a) razred propisujućih iskaza u užem smislu
b) razred svih preostalih iskaza
IV. Norme
1. UOBIČAJENA UPORABA IZRAZA „PRAVNA NORMA“
- pravna norma – svaki iskaz koji se susreće u izvorima prava
- dva podrazreda pravnih normi – norma u užem smislu
-norma u širem smislu
- norma u užem smislu – a) propis (zapovijed učiniti ili propustiti)
b)s pogodbenom strukturom („ako Č, onda P“)
c) čiji je sadržaj opći i apstraktan

2. NORMA KAO PROPIS

- norma je propis, zapovijed – propis može označavati: akt, iskaz i značenje
a) propis kao akt – akt propisivanja = normativni akt
 -jezični akt (čin) namijenjen usmjeravanju ljudskog ponašanja, upravljanju njime,
utjecanju na njega i njegovu mijenjanju
b) propis kao iskaz – propisujući iskaz kojim se izvodi jezični akt = normativna odredba
-koji: 1) se odnosi na ponašanje (radnju ili propuštanje)
2) to ponašanje kvalificira kao obvezno ( obvezna radnja = zapovijed;
obvezno propuštanje = prohibicija ili zabrana) ili trebano; pokoravanje zapovijedi = izvršavanje,
pokoravanje zabrani/prohibiciji = pridržavanje
c) propis kao značenje – sadržaj akta propisivanja, značenje popisujućeg iskaza koje je rezultat
tumačenja istoga = norma
-normi NEMA bez akata propisivanja, niti normi ima bez propisujućih iskaza
(iznimka običajnopravne norme)
3. NORMA KAO PROPIS S POGODBENOM STRUKTUROM
- pogodbeni iskaz u kojem se navodi što treba učiniti ili propustiti ako se ostvare određene
okolnosti
- pravne norme = pogodbeni ili hipotetički propisi ('ako činjenične okolnosti onda pravna
posljedica')
- sastavni elementi pogodbenog ili hipotetičkog iskaza (ako č, onda p):
a) antecedent (protaza)/ Č – dio iskaza u kojemu se određuje uvjet
-razred činjeničnih okolnosti – činjenično stanje
- predmet uređivanja (Što je uređeno?)
b) konsekvent (apodaza)/ P – dio iskaza u kojemu se utvrđuje posljedicu
-razred pravnih posljedica
-način uređivanja (Kako je uređeno?)
4. NORMA KAO OPĆI PROPIS
- opći propis = pravilo ponašanja (ali 'pravilo' ≠ pojedinačni propis)
- pojedinačni propis – konkretno činjenično stanje (ubojstvo Marka od strane Luke)
- opći propis – apstraktno činjenično stanje (sva ubojstva)
- opći propis = nužno (logički razlozi) pogodbeni ili hipotetički karakter
- opća je ona norma koja je upućena nekom razredu subjekata
5.NORMA KAO APSTRAKTNI PROPIS
- apstraktnost u dva smisla:
a) propis je apstraktan kada apstrahira iz razreda činjeničnih stanja (općost!) – u ovom slučaju
apstraktan = opći
-apstraktna je ona norma kojom se propisuje neki razred radnji
b) propis je apstraktan kada određuje u pogledu budućih činjeničnih stanja, tj. NIJE
retroaktivan
- norme su opći i apstraktni propisi (apstraktni u drugom smislu, b) )
6. ODREĐIVANJE V. RJEŠAVANJE
- pojam apstraktnosti (b) omogućuje razliku:
a) odrediti – za buduće vrijeme – pro futuro (odrediti, u preventivnom i općem smjeru, dati
pravilo djelovanja)
-odlučiti ex ante u odnosu na razred budućih činjeničnih stanja (nj. nastupanje se pretpostavlja)
- norme – antecedent = buduće kontingentne činjenice
b) riješiti – za prošlo vrijeme – pro praeterito (riješiti, slučaj po slučaj i konkretno)
-odlučiti ex post facto u odnosu na točno određene okolnosti koje su već nastupile
- rješidba – antecedent = činjenice koje su već nastupile
- konsekventi norme i rješidbe oboje se odnose na buduće ponašanje
V. Vrste normi
 1. NORME U OPĆENITOM (ŠIREM) SMISLU
- iskazi koji nisu propisujući (ali ni opisujući)
- vrste normi u općenitom smislu:
a) norme o nadležnosti – kojima se ustanovljuje tijelo vlasti, nekom subjektu dodjeljuju nadležnost
stvaranja i ukidanja drugih normi ili njihova primjenjivanja
-funkcija: dodijeljuje se vlast stvaranja i ukidanja propisa
npr. članak 71. i 81. Ustava Republike Hrvatske
„ Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici
Hrvatskoj. “
„ Hrvatski sabor: - odlučuje o donošenju i promijeni ustava
-donosi zakone (...) „
b) dopuštajuće norme – kojima se određeno ponašanje kvalificira kao dopušteno, neobvezno ili
slobodno (dopušteno i neobvezno)
-izvršavaju funkciju: 1) (prešutnog) ukidanja postojećih propisa ili
(prešutnog) ograničavanja njihova dosega
2) zabranjivanja podređenom tijelu normativne vlasti
da stvara buduće propise
npr. članak 42. Ustava Republike Hrvatske
„ Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom. „
c) definirajuće norme – kojima se određuje značenje neke riječi ili sintagme koja se uporabljuje u
formulaciji drugih normi
-funkcija: preciziranje značenja drugih propisa u kojima se uporabljuje
definirani izraz
npr. članak 2., stavak 1., točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
„ 'kolnik' je dio cestovne površine namijenjen u prvom redu za promet vozila, s jednom
prometnom trakom ili više prometnh traka. „
d) tumačeće norme – kojima se određuje značenje nekog iskaza uporabljenog u formuaciji neke
ranije norme (zakoni o „autentičnom tumačenju“)
-funkcija: određivanje sadržaja postojećih propisa
npr. na temelju članka 80. Ustava Republike Hrvatske i članka 116. Poslovnika Hrvatskog sabora,
Hrvatski sabor na sjednici 6. veljače 2009. daje:
„VJERODOSTOJNO TUMAČENJE – u dvojbi je li rok iz članka 13. stavka 1. Zakona o
izborima zastupnika u Hrvatski sabor prekluzivan (peremptoran) ili instruktivan utvrđuje se da je
taj rok prekluzivan i propuštanjem podnošenja pisanog zahtjeva za nastavljanje obnašanja
zastupničke dužnosti u tom roku znači gubitak prava za podnošenje toga zahtjeva. „ +
obrazloženje
e) upućujuće norme – kojima se činjenično stanje ne uređuje neposredno, nego se organe
primjene (sudove, javnu upravu) upućuje na to u kojim drugim izvorima ili odredbama trebaju
tražiti uređenje dotičnog činjeničnog stanja
-funkcija: upućuje se organe primjene na to koje propise trebaju primijeniti
npr. članak 472., stavak 1. Zakon o trgovačkim društvima
„ Na likvidaciju društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 368.,
stavka 3., članaka 369.-370. i članaka 372.-384. ovog Zakona. „
f) norme o sposobnosti djelovanja normi – kojima se (u vremenu i prostoru) ograničavaju pravni
učinci drugih normi
-funkcija: određuju doseg sposobnosti djelovanja
propisa
npr. članak 90., stavak 5. Ustav Republike Hrvatske
 „ Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno
djelovanje. „
g) norme o sukobima između normi – kojima se, za slučaj postojanja dviju nespojivih normi,
organima primjene ukazuje na to kojoj normi treba dati prednost i primijeniti je
-funkcija: ukazuje se organima primjene na to kojim
propisima treba dati prednost u slučaju sukoba između više propisa
npr. članak 12., stavak 3. Zakona o obveznim odnosima
„ Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su primjenu
ispunjene pretpostavke ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu. „
h) ukidajuće norme – kojima se (ne posve točno) 'ukida' sposobnost djelovanja neke već postojeće
norme (pazi! ukinute norme zadržavaju sposobnost djelovanja u odnosu na činjenična stanja
nastala prije njihova ukidanja!)
-funkcija: ukidanje sposobnosti djelovanja postojećih propisa
npr. članak 394., stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
„ Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti sljedeći zakoni:
-Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, br.
53/91.) (...) „

2. FRAGMENTI NORMI
- norme u općenitom (širem) smislu nisu podložne ni pokoravanju ni kršenju – ne usmjeravaju
ponašanje
- funkcionalno su ovisne o propisima – izvršavaju neku funkciju u odnosu na propise
- nisu 'autonomne' norme, nego fragmenti propisa s kojima se povezuju
- npr. norma o nadležnosti = fragment svih propisa koje je stvorilo njome ustanovljeno tijelo vlasti

3.UTEMELJUJUĆE NORME
- one norme kojima se zapravo nikome ništa ne propisuje – nisu podložne pokoravanju ili kršenju –
nego se njima neposredno szvara neki pravni učinak
- dva tipa utemeljujućih normi:
1) one za koje se čini da se ne mogu povezati sa oblikom pogodbenog iskaza: definirajuće,
ukidajuće, norme o autentičnom tumačenju
2) ako imaju pogodbenu strukturu, u konsenkventu ili uopće ne sadrže deontičke izraze ili
sadrže 'dopušteno' ili 'neobvezno' – institucionalne činjenice (brak, vlasništvo, pravosuđe,
zakonodavstvo)

npr. 1) članak 87., stavak 4. Kaznenog zakona

„ Vojna osoba je djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i
namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske. „

2)članak 117., stavak 3. Obiteljskog zakona

„ Punoljetna je osoba koja je navršila osamnaest godina života. „

4.NORME I METANORME
- dva načina upotrebe izraza 'metanorma':
1) u užem smislu svaka norma koja za predmet ima:
a) druge norme (npr. retroaktivnost)
b) druge odredbe (ukidajuća)
2) u širem smislu norme koje za predmet imaju:
 c) normativne akte

npr. a) članak 88., stavak 2. Ustava Republike Hrvatske

„ Uredbe na temlju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag. „

b)članak 394., stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

„ Stupanjem na snagu ovog Zakona stavljaju se izvan snage odredbe sljedećih članaka
zakona: (...) „

c)članak 81. Ustava Republike Hrvatske – naveden ranije pod normama o nadležnosti

5. PRIMARNE NORME I SEKUNDARNE NORME

- primarne norme – norme o ponašanju; kojima se građanima pripisuju ili nameću subjektivni
pravni položaji (prava, obveze,..)
- sekundarne norme – metanorme u širem smislu o stvaranju i primjeni prava; kojima se
dodijeljuju vlasti (zakonodavna, izvršne, sudske,..) i uređuje njihovo izvršavanje
-norme o proizvodnji prava
npr. članak 37. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
„ Vozač je dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da, s
obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa, ne izazove opasnost i ne ometa
druge vozače. „ – primarna norma
članak 149. Ustava Republike Hrvatske
„ O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih
zastupnika. „ – sekundarna norma
6. FORMULIRANE NORME I NEIZRAŽENE NORME
- formulirane norme – one koje su izrijekom iskazane ili formulirane u nekoj normativnoj odredbi
- neizražene norme – izvedene iz formuliranih normi na temelju argumentacijskih postupaka
(logičkih/deduktivnih, pseudologičkih-analogija,..)
-svaka neizražena norma plod je konstruktivnog rasuđivanja tumača
npr. formulirane – svi prethodno navedeni primjeri
neizražene – neizražena načela – načelo pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja, jasnoće i
određenosti zakonskih odredaba,...

VI. Norme o ponašanju

1. DEONTIČKI NAČINI
- norme o ponašanju su sve one čijim se konsekventom (..onda P) neko ponašanje kvalificira kao
obvezno, zabranjeno, dopušteno ili neobvezno - deontički načini (modaliteti) – mogu se
prevesti izrazom 'dužnost'/'obveza'
- konsekventi normi o ponašanju = deontički načini + sudovi (izrazi koji određuju ponašanje)
- zapovjedne norme – one kojima se kvalificira obvezno ili zabranjeno ponašanje (zapovijedi i
zabrane)
- dopuštajuće norme – one kojima se kvalificira dopušteno ili neobvezno ponašanje (dopuštajuće
norme i norme neobvezivanja) – u jakom smislu!
-pazi! isti izrazi za referiranje na činjenicu nepostojanja zapovijednih normi
– u slabom smislu!

2. ZNAČENJE DEONTIČKIH IZRAZA

- tri zapažanja potrebna za razjašnjenje deontičkih izraza:
 1) -deontički izrazi služe za kvalificiranje ljudskih ponašanja
-nedostaje im semantička referenca
-služe uspostavi normativne veze između subjekta (adresata) i ponašanja (predmeta norme)
2) -ne mogu definirati pomoću nedeontičkih izraza (činjenični izrazi)
-interdefinibilni – definirati se mogu samo jedan pomoću drugoga
3) -za definiranje deontičkih izraza treba odustati od definiranja jednoga i njime definirati
ostale (pomoću negacije) - „nedopušteno je da ne..“ ; „nedopušteno je da..“ ; „dopušteno je
da ne..“

3.LOGIČKI ODNOSI IZMEĐU DEONTIČKIH IZRAZA

1) -dopušteno i nedopušteno su međusobno isključivi
-ponašanje ne može istodobno biti dopušteno i nedopušteno
2) -ponašanje istodobno ne može biti dopušteno i zabranjeno
-uporaba dopuštenja = kršenje zabrane; pridržavanje zabrane = ne upotreba dopuštenja (ne
može ga se pridržavati, niti kršiti)
3) -ponašanje ne može istodobno biti obvezno i neobvezno
-uporaba neobvezanosti = kršenje obveze; pridržavanje obveze = ne upotreba neobveze (ne
može se pridržavati, niti kršiti)
4) -ponašanje ne može istodobno biti zabranjeno i obvezno
-izvršenje jedne bilo bi kršenje druge
5) -obvezno implicira dopušteno
-ako je radnja obvezna, dopušteno ju je izvršiti
6) -dopuštenje i neobveznost su spojivi
-dopuštenje činiti + dopuštenje ne činiti (neobvezanost) = 'sloboda'

4. ZAPOVJEDNE NORME I DOPUŠTAJUĆE NORME U NORMATIVNIM SUSTAVIMA

- zapovjedne i dopuštajuće norme izvršavaju različite funkcije u normativnim poredcima
- na razini običnih normi o ponašanju upućenih građanima:
a) zapovjedne norme – glavna funkcija (utemeljujuća funkcija) – ne postoji normativni
poredak bez zapovjednih normi
b) dopuštajuće norme – sporedna funkcija (dvosmisleno):
1) načelo lex posterior – kvalificiranje nekog isprva obveznog ili
zabranjenog ponašanja dopuštenim ili neobveznim = ukidanje ili
otklanjanje norme kojom je ono bilo zapovijeđeno
2) načelo lex superior (hijerarhijski poredane norme) – ako se krutim
ustavom neko ponašanje kvalificira kao dopušteno, neustavan će i
stoga nevaljan biti zakon kojim se to ponašanje nastoji zabraniti
- na razini normi o proizvodnji normi (normi o normativnim aktima):
a) dopuštajuće norme – glavna funkcija
-sredstva za ustanovljenje normativnih vlasti (npr. zakonodavne)
b) zapovjedne norme – sporedna funkcija
-služe ograničavanju ili razgraničavanju dodijeljene normativne vlasti
(npr. ograničenje zakonodavne vlasti)

5. ZAPOVJEDNE NORME I SANKCIONIRAJUĆE NORME

- sankcija – prisilno oduzimanje nekog dobra (život, sloboda, vlasništvo)
- između zapovijedh normi, zapovijedi i zabrana, i sankcija – dvostruki logički odnos:
 1) zabrane i sankcije – kaznenopravne norme redovito su formulirane kao sankcionirajuće
norme – povezuju neko ponašanje sa sankcijom
-upućene organima primjene (sucima) – zapovijedaju sucima
sankcioniranje ubojstva
-zabrana ili zapovijed ne činiti logički je implicirana u sankcionirajućoj
normi
-sankcija je dovoljan uvjet zabrane – ne postoji sankcija bez zabrane
2) zapovijedi i sankcije – može li se reći da netko ima obvezu (činiti ili ne činiti) ako za kršenje
norme kojom je ona nametnuta ne postoje posljedice?
-ako propuštanje nekog ponašanja nije sankcionirano, onda to
ponašanje nije obvezno – sankcija je nužan uvjet zapovijedi
- zapovijed (zabrana) i sankcija međusobno se impliciraju
npr. zapovjedna norma – članak 19., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
„ Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni
na zakonu. „
sankcionirajuća norma – članak 133., stavak 1. Kaznenog zakona
„ Tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način
uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. „
6.UPORABA I NAVOĐENJE DEONTIČKIH IZRAZA
- izraz se može uporabiti u - upravnom govoru (za označavanje što taj izraz znači) – uporabljen
-neupravnom govoru (za izvješćivanje i citiranje govora drugih) –
naveden; uporabljen u navodnicima
- u iskazu zakonodavca – izraz je uporabljen – njime se izravno propisuje (normativni smisao)
- u iskazu suca ili pravnog znanstvenika – izraz je naveden – ponavlja zakonodavni propis ili
izvještava što je zakonodavac propisao (spoznajni diskurs)
7. DEONTIČKI ISKAZI U SPOZNAJNOJ FUNKCIJI
- analiza značenja obveze:
1) prediktivna teza – aspekt realističke teorije pravne znanosti – propisujuća filozofija znanosti
(metaznanost) – model znanosti prilično različit od njihove stvarne znanstvene prakse
- spoznajni iskazi u kojima se uporabljuje izraz 'obveza' bili bi posve
činjenični sudovi
-vjerojatnosna uvjetna predviđanja ili prognoze podložna provjeravanju ili
opovrgavanju
- postoji pojmovni (nužan) odnos između obveze i sankcije
- zadaća pravnih znanstvenika – proučavanje ponašanja sudaca (sudskih
odluka) i formuliranje provjerljivih predviđanja glede njihovih vjerojatnih budućih odluka
- realisti – norma postoji kada je predvidivo da će je sudovi ubuduće
primjenjivati
2) normativna teza – aspekt normativističke teorije pravne znanosti – opisujuća metaznanost
-spoznajni iskazi u kojima se uporabljuje izraz 'obveza' bili bi egzistencijalni
sudovi glede (postojanja) normi – rasčlanjenje i objašnjenje intelektualnih radnji (već
izvršavanih) pravnih znanstvenika
- NE postoji nužni pojmovni odnos između obveze i sankcije
- zadaća pravnih znanstvenika – opisivanje sadržaja normi
- normativisti – norma postoji kada je valjano donesena

VII. Načela

1. PRAVILA V. NAČELA
- svaki pravni pravni sustav uključuje dva tipa normi:
1) pravilo – pogodbeni iskaz koji povezuje neku pravnu posljedicu s nekim razredom činjenica
('Ako Č, onda P.')
2) načelo – svaka norma koja ima ove dvije značajke:
a) temeljni karakter
b) obilježena je osobitim oblikom neodređenosti

2. NAČELA KAO TEMELJNE NORME

- odnosi se na 'položaj' norme u pravnom poretku
- one norme koje uključuju vrijednosti (dobra vjera, pravna sigurnost,..), osjećaje pravednosti,
političke odluke
- načela su temeljne norme u smislu:
a) daju temelj i/ili vrijednosno opravdanje drugim normama
b) nemaju ili ne zahtijevaju nikakav vrijednosni temelj, nikakvo opravdanje jer ih se doživljava
kao „pravedne“ i „ispravne“
- određenom pravnom poretku bitne su za njegov identitet ili vrijednosnu fizionomiju
npr. članak 159., stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
„ Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je
dosjelošću u vlasništvo trotekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset
godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. „
3. NAČELA KAO NEODREĐENE NORME
- odnosi se na sadržaj normi i/ili njihovu logičku strukturu
- svaka pravna norma je nodređena u smislu što nema jasno određeno područje primjene
- tri oblika neodređenosti načela:
1) načela kao norme sa otvorenim činjeničnim stanjem – otvoreni antecedent – kada u normi
nisu iscrpno nabrojane činjenice u nazočnosti kojih nastupa odgovarajuća pravna posljedica
-otvoreno tek primjerično nabrajanje
2) načela kao „otklonjive“ norme – otklonjive ili derogabilne
-dopušta implicitne iznimke, koje nisu utvrđene ni njome ni
bilo kojom drugom normom pravnog poretka
- norma kojom se dopuštaju implicitne iznimke ne
primjenjuje se na sve činjenice obuhvaćenih antecedentom
3) načela kao općenite norme – nečelo je općenita norma koja:
a) zahtijeva formuliranje drugih normi; koje konkretiziraju; bez kojih ne bi bila
prikladna za rješavaje konkretnih slučajeva
b) može biti provedena, izvršena, ili konkretizirana na mnogo (različitih i
alternativnih) načina
4. RAZVRSTAVANJE NAČELA
- načela = raznorodna skupina u nekoliko pogleda:
1) razlika ustavnih od zakonskih načela – kod krutih ustava – ustavna su načela zakonodavcu
apsolutno obvezujuća (retroaktivnost); dok se zakonska može ograničiti ili ukinuti zakonom
-među ustavnim načelima postoje 'vrhovna' načela
koja su apsolutno neizmjenjiva (ni zakonima o izmjeni ustava!) – „iznad-ustavna“ (sporno!)
2) razlika općih načela u užem smislu i posebnih načela – prva pokrivaju čitav poredak, a
druga jedno posebno područje
 -prva su uglavnom ustavna – osobna
sloboda, sloboda poduzetništva, jednakost,..
-posebna su neka ustavna (načelo
dobre i nepristrane uprave), a neka zakonska (načelo pravičnog postupka)
3) razlika izraženih od neizraženih ili implicitnih načela – izražena su ona koja su izrijekom
formulirana u posebnoj normativnoj odredbi (moguće ih je izvesti tumačenjem)
-neizražena su ona bez odredbe –
razvili su ih ili konstruirali tumači – pravno konstruiranje (upotpunjavanje prava
djelovanjem tumača) ; izvode se iz (jednog ili više) pravila putem nagađanja o ratione,
razlogu bivanja, cilju dotičnih pravila – predstavlja vrijednosno opravdanje pravila od kojih
je potekla

VII. Subjektivni pravni položaji

1. „SUBJEKTIVNA DIMENZIJA“ NORMI

- objektivna dimenzija norme – ponašanje na koje se norma odnosi
- subjektivna dimenzija norme – subjekt kojemu se norma upućuje, adresat norme
= subjektivni pravni položaj – svojstvo koje subjektu pripisano
normom -svedivi na osam osnovnih (ne može
ih se rasčlaniti na još jednostavnije; kombinacijom dobivamo složene pravne položaje), temljnih
položaja: zahtjev, obeza, sloboda, ne-zahtjev, vlast, podložnost, bezvlast i otpornost
-složen subjektivni položaj je onaj koji
se sastoji od više kombiniranih osnovnih – mnogi spadaju pod 'subjektivno pravo'
-dva razreda osnovnih položaja:
1) četiri subjektivna položaja primarnih (o ponašanju) normi = primarni pravni položaji
2) četiri subjektivna položaja sekundarnih (o proizvodnji prava) normi = sekundarni pravni
položaji

2. OSNOVNI POLOŽAJI USTANOVLJENI NORMAMA O PONAŠANJU

- subjektivni položaji koji predstavljaju sadržaj normi o ponašanju jesu:
1) obveza – pravni položaj subjekta kojemu se upućuje zapovijedna norma (zapovijed, zabrana)
2) zahtjev – pravni položaj subjekta kojemu se normom dopušta da zahtijeva izvršenje obveze
od strane drugog subjekta
3) sloboda – a) pravni položaj subjekta kojemu se dopuštajućom normom ili normom
neobvezivanja dopušta ponašati se na određeni nači
b)pravni položaj subjekta kojemu se nijednom zapovijednom normom ne nameće
ponašati se na određeni način
4) ne-zahtjev – a) pravni položaj subjekta kojemu se normom izrijekom uskraćuje ili oduzima
(ranije dan) zahtjev
b)pravni položaj subjekta kojemu se nijednom normom izrijekom ne dodijeljuje
zahtjev
- sloboda i ne-zahtjev – lišeni pojmovne autonomije; sloboda- nepostojanje obveze; ne-zahtjev-
nepostojanje zahtjeva
- obveze i zahtjevi – entiteti koje je stvorilo pravo
-raznorodni pojmovi; zahtjev je odnosi pojam (između nositelja zahtjeva i
subjekta kojeg tereti odgovarajuća obveza)

npr. članak 65., stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – ne-zahtjev

„ Na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje (...) “

 članak 30., stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - zahtjev

„ Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog
dužnikova zakašnjenja. „

3. OSNOVNI POLOŽAJI USTANOVLJENI NORMAMA O PROIZVODNJI PRAVA

- subjektivni pravni položaji koji predstavljaju sadržaj normi o proizvodnji prava jesu:
1) vlast – pravni položaj subjekta kojemu se normom (nadležnost) dopušta da stvara ili mijenja
'primarne' i 'sekundarne' pravne položaje u pogledu samoga sebe i drugih subjekata
2) podložnost – pravni položaj subjekta kojemu drugi subjekt može izmijeniti primarni pravni
položaj
3) bezvlast – pravni položaj subjekta kada ne postoji vlast, bilo iz postojanja norme kojoj je
subjekt lišen ranije doidjeljene vlasti, bilo nepostojanja norme kojom mu se vlast dodjeljuje
4) otpornost – pravni položaj subjekta kada ne postoji podložnost, bilo iz postojanja norme
kojom se on oslobađa neke ranije podložnosti, bilo iz nepostojanja ijedne norme kojom mu
se nameće podložnost
- bezvlast i otpornost – lišeni pojmovne autonomije; bezvlast – nepostojanje vlasti (nadležnosti);
otpornost – nepostojanje podložnosti
- vlast i podložnost – entiteti koje je stvorilo pravo
-odnosni pojmovi (između onoga kojemu je dodijeljena vlasti i onoga kojemu
je nametnuta podložnost)

npr. članak 99., stavak 1. Obiteljskog zakona - vlast

„ Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo u osobnim i imovinskim
pravima sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema trećima. „

članak 410., stavak 3. Zakona o obveznim odnosima - bezvlast

„ Ako je nedostatak neznatan kupac nema pravo na raskid ugovora (...). „

4. PRAVNI ODNOSI
- svaki odnos između dvaju subjekata koji je uređen pravnim normama
- osnovni tipovi pravnih odnosa:
1) uspostavljen normama o ponašanju- kad god prva norma subjektu x nameće obvezu da se
ponaša na određeni način, a druga norma subjektu y dodjeljuje odgovarajući zahtjev
2) uspostavljen normama o proizvodnji prava (stvaranje normi o ponašanju; obveza i zahtjeva)
– odnos vlasti – prva norma subjektu x dodjeljuje vlast stvaranja obveza i zahtjeva u pogledu
subjekta y, a druga norma subjektu y nameće odgovarajuću podložnost

IX. Prava

1. DVOSMISLENOST „PRAVA“
- riječ 'pravo' u različitim kontekstima može poprimiti različita značenja:
1) kada se odnosi na skup pravila ili normi – „objektivno pravo“
2) kada označava 'svojstvo'(subjektivni pravni položaji) koje se normom pripisuje nekom
subjektu ili razredu subjekata – „subjektivno pravo“
2. DVOSMISLENOST „SUBJEKTIVNOG PRAVA“
- Osnovni konteksti izraza „subjektivno pravo“ :
1) ponekad za predmet ima ponašanje svog nositelja – pravo ponašati se na određeni
način
 2) ponekad za predmet ima ponašanje drugog subjekta – pravo postići da se drugi ponaša
na određeni način
3) ponekad za predmet ima vlastite ili tuđe pravne položaje – pravo stvarati, mijenjati ili
utrnjivati obveze i prava
4) ponekad za predmet ima 'stvar'

3. DVOSMISLENOST ISKAZA O PRAVIMA (PRIPISIVANJE, ZAHTIJEVANJE,

OPISIVANJE PRAVA)
- „Subjekti S imaju pravo P“ – različiti jezični akti:
a) u kontekstu normativnog dokumenta – propisujući iskaz; norma kojom se pozitivno
pripisuje određeno pravo nekom razredu subjekata
b) u kontekstu političkog dokumenta – zahtijeva se pravo; iskazi propisujućeg diskursa
(ovisno o slučaju) odose se na:
1) neko pozitivno pravo glede čije se povrede prigovara i glede kojega se zahtijeva
slobodno izvršavanje ili zaštita (sudska: diskurs de sententia ferenda)
2) neko moralno, nepozitivno pravo glede kojega se zahtijeva pozitivizacija,
odnosno njegovo priznanje i zaštita pozitivnim pravnim poretkom (diskurs de
lege ferenda)
c) u kontekstu doktrinarnog rada – iskazom se opisuje norma kojom se pripisuje pravo
- uvjeti istinitosti iskaza su sporni zbog:
a) jedni smatraju da se za subjektivno pravo može reći da postoji samo ako postoji izričita
ili implicitna norma kojom ga se dodjeljuje
b) drugi smatraju da se za subjektivno pravo može reći da postoji pod uvjetom da postoji
norma kojom ga se dodijeljuje + jedna ili više dodatnih normi kojima se uspostavljaju
institucionalni mehanizmi osiguranja njegova uživanja i zaštite (pravni lijek za povredu
prava)
4. SUBJEKTIVNO PRAVO KAO SLOBODA I KAO OTPORNOST
- subjektivno pravo koje za predmet ima ponašanje svog nositelja – dva različita subjektivna
položaja:
1) sloboda – pravni položaj subjekta kojega ne tereti nikakva obveza
-u jakom smislu – kada postoji norma kojom se dopušta ponašati se na
određeni način
-u slabom smislu – kada ne postoji norma kojom se zabranjuje ili zapovijeda
ponašati se na određeni način
2) otpornost – odnosni pojam; nepostojanje podložnosti jednog subjekta u odnosu na
drugog
-u jakom smislu – kada postoji norma kojom se pozitivno dodjeljuje otpornost
-u slabom smislu – kada ne postoji norma kojom mu se nameće podložnost

5. SUBJEKTIVNO PRAVO KAO ZAHTJEV

- subjektivno pravo koje za predmet ima ponašanje subjekta različitog od svog nositelja
- zahtjev – odnosni pojam – norma kojom se jednom subjektu dodjeljuje zahtjev,
podrazumijeva normu kojom se drugom subjektu nameće obveza
6.SUBJEKTIVNO PRAVO KAO VLAST
 - subjektivno pravo koje za predmet ima (vlastite i tuđe) pravne položaje
- vlast – pravna sposobnost mijenjanja vlastitih ili tuđih pravnih položaja; sposobnost
stvaranja, mijenjanja i utrnjivanja obveza i prava
- vlast je u suodnosu s podložnošću – podložnost vlasti je mogućnost trpljenja mijenjanja
vlastitog pravnog položaja djelovanjem drugih
7.SUBJEKTIVNO PRAVO KAO SLOŽENI POLOŽAJ
- subjektivno pravo koje za predmet ima stvar – stvarna prava
- označava složeni molekularni položaj koji proizlazi iz kombinacije mnoštva osnovnih
subjektivnih položaja

npr. članak 115., stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

„ Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđiteljeve ovlasti da
raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. „

članak 110. Kaznenog zakona

„ Tko ubije drugoga, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. „

8. PRAVA „DRUGOG STUPNJA“

- prava koja su funkcionalno povezana s drugim pravima (odnos metapravo→pravo):
1) pravo jednakosti – pravo na jednako pravno postupanje – za predmet ima jednaku razdiobu
prava
2) pravo na tužbu – pravo na pokretanje sudskog postupka – u funkciji zaštite drugog prava
3) vlast – sastoji se u sposobnosti mijenjanja vlastitih i tuđih prava
9. PRAVA KAO ZAŠTIĆENI SUBJEKTIVNI POLOŽAJI
- često u jeziku doktrine – subjekt nositelj zaštićenog subjektivnog položaja – u smislu spoja:
a) bilo kojeg od prethodno pobrojanih subjektivnih položaja (slobodna, otpornost,..) i
b) prava na tužbu; obratiti se sudskom organu radi zaštite subjektivnog položaja i/ili
popravljanja njegove povrede
- subjekt 'ima pravo' pod uvjetom da postoje dvije norme – jedna kojom mu je dodijeljeno
određeno pravo, a druga kojom mu je dodijeljeno metapravo pokrenuti sudski postupak radi
zaštite prvoga prava – u suprotnom = prava na papiru
10. IZVOR PRAVA
- razlikovanje prava prema izvoru iz kojega proizlaze:
a) ustavna prava – dodijeljena ustavom – pojedincima prema državi
-subjektivna javna prava, ali se mogu isticati i erga omnes (prema građanima)
b) zakonska prava – dodijeljena zakonom
-kod krutih ustava ustavom dodijeljena prava imaju sposobnost
„odupiranja“ (zakonodavac nije ovlašten ograničiti, obustavljati, mijenjati ili ukidati)
c) ugovorna prava – proizlaze iz ugovora (ili sličnih akata privatne autonomije)
-subjektivna privatna prava
- dodijeliti pravo ≠ zajamčiti pravo – dodijeliti = norma kojom se prava pripisuju
-zajamčiti = postojanje mehanizama zaštite dodijeljenog prava

11. TEMELJNA PRAVA

- u jeziku doktrine prava dodijeljena ustavom = subjektivna javna prava
- u okviru prava s izvorom u ustavu – dva razlikovanja:
 1) sadržaj prava – prava na slobodu – molekularni spoj različitih prava – slobode ponašati se
na određeni način, otpornosti prema zabranama zakonodavca, zahtjeva za propuštanje
izvršne vlasti da fizički spriječi dotično ponašanje
-socijalna prava – zahtjev kojemu odgovara neka obveza države – obveza
usvajanja zakona, donošenja upravnih akata i izvršavanja materijalnih radnji prikladnih za
ostvarivanje takvih zahtjeva – ali „prava na papiru“ (ne postoje učinkovita sredstva za
moguće zakonodavčevo neizvršenje obveze..)
2) nositeljstvo prava – ljudska prava – prava koja se ustavom (RH, tal.) bez razlike dodjeljuju
svim ljudima, neovisno o državljanstvu
-građanska prava – prava koja se ustavom (RH, tal.) dodijeljuju samo
građanima (!)

12. DODATAK. LEGITIMNI INTERES

- u upravnom pravu – subjektivni pravni položaj – legitimni interes
- legitimni interes odnosi se na dva subjektivna položaja pojedinaca u odnosu na javnu upravu:
a) od slučaja do slučaja zaštićen interes ili očekujući interes – položaj onoga koji ne ističe
zahtjev za donošenje za sebe povoljnog upravnog akta, nego zahtjev da uprava, u slučaju da
ga odbije, djeluje u skladu sa zakonom + zahtjev,u slučaju da uprava prekrši zakon, za njega
nepovoljan upravni akt bude poništen i da mu bude naknađena šteta
-složen pravni položaj koji
uključuje: 1) zahtjev za zakonitost upravnog akta
2) zahtjev za poništenje nezakonitog upravnog akta
3) zahtjev za naknadu štete prouzročene nezakonitim aktom
-2) i 3) – funkcionalno povezani sa 1)
b) oslabljeno/degradirano pravo ili suprotstavljeni interes – položaj onoga tko je bio nositelj
subjektivnog prava žrtvovanog nezakonitim upravnim aktom te ističe zahtjev za poništenje
dotičnog akta i naknadu štete
-složen pravni položaj koji
uključuje: 1) otpornost prema nezakonitim upravnim aktima
2) zahtjev za poništenje nezakonitog upravnog akta
3) zahtjev za naknadu štete pretrpljene zbog nezakonitog akta
-2) i 3) metazahtjevi u odnosu na 1)

Drugi dio
Pravna dinamika
I. Norme o proizvodnji prava
1. PRAVO UREĐUJE VLASTITO STVARANJE
- norme o proizvodnji prava (u užem smislu) = norme kojima se uređuje stvaranje
drugih normi – norme kojima se dodjeljuje zakonodavna nadležnost
-formalan karakter (ne odnose se na
sadržaj normi)
-njima se propisuje:
a) koji je organ nadležan stvarati i ukidati norme
b) u kojem postupku on treba izvršiti tu nadležnost
- norme o proizvodnji prava (u širem smislu) – materijalni ili supstancijalni karakter
(odnose se na sadržaj budućeg normiranja); njima se ograničava sadržaj
 -norme kojima se uređuje izvršavanje
nadležnosti; norme o zakonodavnom postupku

npr. članak 31., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske

„ Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili
međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena
zakonom. „

2. NORME O NADLEŽNOSTI
- sve one norme kojima se određenom organu pripisuje normativna vlast; vlast
stvaranja pravnih normi
- normom o nadležnosti dodjeljuje se vlast stvaranja jednog točno određenog izvora
prava (normativnog dokumenta) koji ima vlastito ime; nomen juris = rezervirana
nadležnost
- svaka norma o nadležnosti sastoji se od spoja dviju različitih normi:
a) njome se ovlašćuje neki organ da stvori neku određenu vrstu izvora prava
b) njome se definira (pridonosi definiranju) dotičnog izvora prava

npr. članak 81. Ustava Republike Hrvatske – naveden u prvom poglavlju

3.NORME O POSTUPKU
- norme kojima se određuje postupak stvaranja vrste izvora prava na koju se odnose
- nadležnost se može izvršavati samo kroz dotični postupak
- svaka postupovna norma sastoji se od spoja dviju različitih normi:
a) njome se propisuje prihvaćanje određenog postupka za stvaranje određenog izvora prava
b) njome se definira (pridonosi definiranju) dotičnog izvora prava

npr. članak 171. Poslovnika Hrvatskog sabora

„ Postupak donošenja zakona pokreće se podnošenjem prijedloga zakona predsjedniku

Sabora.„

II. Pravni izvori

1. POJAM PRAVNOG IZVORA
- Norme o proizvodnji prava – pogodbena struktura:
antecedent – razred uvjetujućih činjenica => izvori (proizvodnje) prava
konsekvent – razred pravnih posljedica => nastanak novog prava
2. IMPLIKACIJE
1) općeteorijski pojam izvora prava – u smislu što pretendira biti primjenjen na bilo koji pravni
poredak
-podrazumijeva da svaki pravni poredak ima svoje vlastite
izvore i da utvrđivanje izvora u pojedinim pravnim poredcima je 'dogmatsko' pitanje; pitanje
pozitivnog prava
2) formalan pojam izvora prava – u smislu što pretendira utvrditi određene činjenice kao izvore a
priori, prije spoznavanja propisujućeg sadržaja, posve neovisno o njemu
-izvori se utvrđuju na temelju vanjskih (formalnih) obilježja –
postupak proizvodnje i/ili nomen juris
3) relativizacija pojma (pozitivnog) prava – pravo je sve i samo ono što time smatra sam pravni
poredak
 -izvor prava→zakon(neovisno o sadržaju) = pravo(sve
što zakon određuje)

3. RAZJAŠNJENJA
- norma – plod teorijske rekonstrukcije
- dva standardna načina formuliranja normi o proizvodnji prava:
1) dodijeljivanje nekom subjektu zakonodavne ili uredbodavne vlasti – zakon i uredba =
dokumenti s tim nazivima izražavaju pravila ponašanja (opće i apstraktne norme)
2) pripisivanje nekom subjektu vlasti dovođenja u red ili uređivanja – sastoji se u nametanju
pravila ponašanja (općih i apstraktnih normi)
- norme o proizvodnji prava = norme kojima se dodjeljuju normativne vlasti
- normativna vlast = vlast stvaranja normi u užem smislu
4.TIJELA VLASTI, POSTUPCI, DOKUMENTI
- u procesu proizvodnje prava razlikujemo tri temeljna elementa:
1) tijelo normativne vlasti (normotvorac) – subjekt koji ima vlast (nadležnost) stvaranja prava
2) normativni postupak – slijed akata čiji je ishod proizvodnja prava
3) normativni tekst ili dokument – proizvod ili rezultat normativnog postupka
- pazi! normativni postupci ne vode neposredno do normi, već do normativnih tekstova ili
dokumenata (norme se iz njih izvode tumačenjem!)
III. Izvorni izvori
1. IZVORNE NORME I IZVEDENE NORME
- svaki pravni poredak nužno obuhvaća dvije vrste normi:
1) izvorne norme – neovisne, vrhovne, ' suverene'
-čija pripadnost pravnom poretku ne ovisi o postojanju drugih normi
-ustavne norme – plod izvršavanja ustavotvorne/utemeljujuće vlasti; vlasti
extra ordinem
-na njima utemeljeni primarni izvori (zakoni i s njima izjednačeni akti)
2) izvedene norme – čije postojanje počiva na prethodnom postojanju drugih normi
-one kojima se dodjeljuju i uređuju uredbodavne vlasti
-na njima utemeljeni sekundarni izvori (uredbe)
2. UTEMELJENJE NORMI
- norma je izvedena, tj. ovisna o drugoj kada joj je temelj u toj drugoj normi N0
- jedna norma daje temelj drugoj u dva smisla:
N1
a) dinamika pravnog poretka – procesi proizvodnje prava
-piramidalna struktura pravnih poredaka N2
-N3 ima dinamički temelj u N2, N2 u N1, a N0 jedina
nema dinamički temelj, što govori da je N0 vrhovna norma = „prvi“ ustav N3
b) statika pravnog poretka – statičko utemeljenje normi odnosi se na pravno
konstruiranje (teoriju tumačenja)
-N1 daje statički temelj N2 kada je N2 neizražena (implicitna) norma
izvediva logičkim (deduktivnim) ili argumentacijskim (nededuktivnim) sredstvima iz N1
3. IZVORNI IZVORI I IZVEDENI IZVORI
- Izvedeni izvori – sve i samo one činjenice koje su predmet uređivanja neke norme o proizvodnji
prava (zakoni, uredbe – dinamički izvedeni iz normi o proizvodnji prava -koji organ, u kojem
postupku- koje im daju temelj)
-plod utemeljenih vlasti
- Izvorni izvori – činjenice (nisu predviđene prethodnom normom) koje daju život 'prvom' ustavu
 -„prvi ustav“ ; plod ustavotvorne/utemeljujuće vlasti extra ordinem
4. KRITERIJI PRIPADANJA PORETKU
- izvorne i izvedene norme pravno poretku pripadaju (u njemu postoje) po različitim osnovama
- izvedene norme – pripadaju na temelju normi o proizvodnji kojima se uređuje njihovo stvaranje
-kriterij pripadanja im je sukladnost normama o proizvodnji
- izvorne norme – pripadaju pravnom poretku zato što ga 'definiraju' i ukoliko su društveno
učinkovite ('efektivne')
-kriterij pripadanja im je društvena učinkovitost (efektivnost)
5. DRUŠTVENA UČINKOVITOST USTAVNIH NORMI O NADLEŽNOSTI
- društveno učinkovita norma – ona norma kojoj se pokorava (izvršavaju zapovijedi, pridržava
zabrana)
-Kelsenovo gledište – ustav (materijalni/supstancijalni smisao) je
skup normi o zakonodavstvu
- norma o nadležnosti je učinkovita pod uvjetom da se:
a) njome dodijeljenja normativna nadležnost barem povremeno izvršava
b) da su propisi (norme u užem smislu) proizvedeni izvršavanjem nadležnosti učinkoviti, tj. da
im se redovito pokorava
IV. Normativni akti i normativne činjenice
1. SUGESTIVNO RAZLIKOVANJE
- izvor prava može biti činjenica (prostorno-vremenski događaj) i akt (događaj koji je jedna vrsta
ljudskog ponašanja ili stava)
- razlika u doktrini dva razreda izvora prava – normativni akt (ona ponašanja kojima se norme
proizvode na voljan i svjestan način; jezični akti – pisano pravo) i normativna činjenica (ona
ponašanja kojima se norme ne proizvode voljno i svjesno; nejezični akti – nepisano pravo)
2. NORMATIVNI AKT
- uporaba izraza normativni akt:
1) djelovanje kojim se proizvode norme (donošenje zakona) – normativni postupak
2) rezultat ili proizvod djelovanja (zakon) – normativni dokument
3. NORMATIVNA ČINJENICA
- uporaba izraza normativna činjenica:
1) ona ponašanja kojima se norme proizvode na nesvjestan i nevoljan način – običaj ili
uporabe
2) izvori extra ordinem (izvorne činjenice) – daju život normama kojima adresati daju pristanak
i pridržavaju ih se i koje se nameću kao vrijedeće norme na temelju načela efektivnosti
3) normativni akti 'vanjskih' pravnih poredaka čije su norme povremeno primjenjive u
unutarnjem na temelju upućivanja – zahtijevaju posredovanje tekstualnog tumačenja
(norme na stranom jeziku), tj. pravnog tumačenja par excellence
4. OBIČAJ
- običaj – pravni izvor prava
-stalna društvena praksa jednoobrazno ponavljana tijekom duljeg razdoblja
-spoj dvaju elemenata:
1) 'materijalnog' elementa – izvanjski opažljivog ponašanja
2) 'psihološkog' elementa – uvjerenja ili normativnog stava (prihvaćanje norme, tj. osjećanje
norme kao obvezujuće)
- pravilnost ponašanja koje suci pretvaraju u pravila (ono implicitno postoji); stoga običajno pravo
= sudačko pravo (pravo koje stvaraju suci primjenom)
- osebujan način proizvođenja normi, obilježen autonomijom i decentralizacijom (Kelsen)
 - primitivan način proizvodnje prava (manje određene i spoznatljive od pisanih)
- nastaje na spor i mukotrpan način – lišeno sposobnosti brze prilagodbe

npr. članak 4. Pomorskog zakonika

„ Na odnose pomorskog prava koji nisu uređeni ovim Zakonikom, drugim propisima
donesenima na temelju ovoga Zakonika, odnosno drugim zakonima, primjenjuju se običaji. „

5. „PRAVNI“ IZVORI I IZVORI „EXTRA ORDINEM“

- normativna činjenica (može i akt) – jedino one koje je samo pravo ovlašćuje za proizvodnju
(novoga) prava – u tom smislu = 'redoviti', odnosno 'pravni' izvori prava
- normativna činjenica – uključuje i one činjenice koje proizvode pravo unatoč tome što im to nije
omogućeno nijednom normom o proizvodnji prava, kao što je revolucija, državni udar,
izobičajenje – u tom smislu = izvori 'extra ordinem' – na temelju načela efektivnosti
6. NAČELO EFEKTIVNOSTI
- ono pravilo na temlju kojega:
a) normu treba smatrati pravno postojećom kada je njezini adresati općenito prihvaćaju i kada
je se pridržavaju
b) normu se ne može smatrati pravno postojećom kada je njezini adresati uopće ne prihvaćaju
i kada je se uopće ne pridržavaju
- normativna činjenica koja je predviđena pravnim poretkom = stvaranje valjane norme
- izvor extra ordinem = stvaranje društveno učinkovite norme – stječu pravno postojanje ex post
V. Zakon
1. RAZLIČITA UPORABA IZRAZA „ZAKON“
- uporaba izraza 'zakon' u nenormativnim pojavama:
a) označava pravilnost događaja ili ponašanja
b) označava znanstveni iskaz (sud) kojim se ta pravilnost opisuje
c) označava oboje (a+b)
- uporaba izraza 'zakon' u normativnim pojavama:
a) jedan propisujući iskaz (odredbu)
b) skup propisujućih iskaza (normativni tekst ili dokument)
2. „ZAKON“ U OPĆENITOM SMISLU
- uporaba izraza 'zakon' u općenitom (nespecijalističkom) jeziku:
1) kao istoznačnica za 'pravo' (objektivni smisao) – pravo se ne može razlikovati od svojih
izvora; zakon jedini izvor prava
2) kao istoznačnica za 'izvor prava' – nema drugih izvora prava osim zakona
- zakon se obično smatra izvor prava par excellence
3. ZAKON KAO PRIMARNI I VRHOVNI IZVOR
1) zakon kao izraz 'opće volje' (najviše, suverene vlasti) – prije pojave krutih ustava
- u uređenju mekih ustava:
a) zakon – vrhovni izvor
-izvor nad-ređen svim drugim izvorima (običaju, uredbama izvršne vlasti, sudačkom
pravu)
b) zakon – primarni (izvorni) izvor
-zakonodavna funkcija logički pred-određena svim drugim državnim funkcijama –
jedina nije predstavljala primjenu postojećih normi (ostale = 'izvedene' iz zakona)
2) zakon kao izvor prava par excellence – shvaćanje prava i zakonodavne funkcije u modernoj
pravnoj misli
 a) shvaćanje prava kao skupa općih i apstraktnih normi (upućene građanima) podložnih
opetovanoj primjeni na neodređeno mnoštvo budućih konkretnih slučajeva (sudovi i javna
uprava = primjenjuju pravo)
b) shvaćanje zakonodavne funkcije kao vlasti uređivanja (ponašanja građana) putem općih i
apstraktnih normi – poljedice: 1) uređivanje ponašanja građana rezervirano za zakonodavni
organ
2)zakonodavni organ može stvarati isključivo opće i
apstraktne norme

4. „ZAKON“ U FOMALNOM I MATERIJALNOM SMISLU

- korištenje izraza 'zakon' u tri različita smisla:
1) u formalnom smislu – svaki akt ili dokument (neovisno o normativnom sadržaju) koji potječe
od organa kojemu je ustavom dodijeljena zakonodavna funkcija
-zakon se (s organskog gledišta) razlikuje od akata izvršne vlasti i od
akata sudske vlasti = posebno pravno uređenje
2) u prvom materijalnom smislu – svaki akt ili dokument kojim se (neovisno o organu od
kojega potječe) izražavaju (sadrži) opće i apstraktne norme
-zakon = opće pravilo – koji je donesen kako bi bio primjenjen
u budućnosti na sve slučajeve i osobe koje potpadaju pod apstraktna predviđanja
normativnog teksta
3) u drugom materijalnom smislu – svaki akt ili dokument kojim se (neovisno o organu od
kojega potječe i pravnog uređenja) uređuje ponašanje građana
-zakon = svako pravilo propis ili rješidba kojom se mijenja ili
inovira pravni položaj pojedinaca, stvaranjem novih obveza i prava (nema nužno opći i
apstraktan sadržaj)

5. NAČELO ZAKONITOSTI
- načelo zakonitosti = načelo je podvrgnutosti javnih vlasti zakonu
1) zakon u tehničkom smislu formalnog zakona – u smislu podvrgnutosti javnih vlasti aktima
parlamenta = prirodna posljedica političke doktrine - zakon=opća volja; organi zakonodavne
funkcije=nositelji (čuvari) suverenosti (najviše vlasti)
-vrijedi za sudsku i izvršnu vlast = javne vlasti
= pravna država
2) zakon u općenitom smislu materijalnog zakona – u smislu opće i apstraktne pravne norme
ili skupa općih i apstraktnih pravnih normi – zakon=objektivno pravo
-u smislu podvrgnutosti javnih vlasti
objektivnom pravu = prirodna posljedica političke doktrine – suverenost=ustav (uvjet: kruti
ustav!)
-vrijedi za izvršnu, sudsku i zakonodavnu
vlast = javne vlasti
= ustavna pravna država
- različito predstavljanje podvrgnutosti zakonu ovisno o državnoj vlasti o kojoj se govori:
1) podvrgnutost zakonu u materijalnom smislu – načelo ustavnosti prema kojem zakon:
a) treba biti donesen u ustavom propisanom obliku
b) treba određivati u okviru svoje ustavom određene
stvarne nadležnosti
 c) ne može određivati suprotno ustavu
2) podvrgnutost formalnom zakonu sudske vlasti – načelo zakonitosti pravosuđenja –
bezuvjetna dužnost primjenjivanja zakona
-svaka sudska odluka treba biti utemeljena
na dređenoj normi zakona i sadržajno mu biti sukladna te suci ni u kojem slučaju nisu
ovlašteni odbiti primjenu zakona
3) podvrgnutost formalnom zakonu izvršne vlasti – načelo zakonitosti u pravom smislu riječi
-u pogledu kaznenog prava (liberalni poredci)
za građane vrijedi načelo slobode (sve što nije izrijekom zabranjeno je prešutno dopušteno),
a za upravu vrijedi načelo zakonitosti u užem smislu (sve što nije izrijekom dopušteno je
prešutno zabranjeno)
- svaki akt uprave ima dvije različite pretpostavke valjanosti: a) treba biti utemeljen na
(utemeljujućoj) normi kojom se pripisuje vlast; b) treba biti sukladan (uređujućim)normama
kojima se propisuje njegov oblik i sadržaj
6.PAD ZAKONA (u vrijedećem talijanskom pravnom poretku)
- zakon se više ne smatra povlaštenim izvorom prava
- razlozi:
1) krutost ustava na razne načine ograničava zakonodavnu vlast i u formalnom i u
materijalnom pogledu
2) državni zakon više nije izvor opće preostale nadležnosti, već je dodijeljen regionalnom
zakonu
3) uredbe Europske unije prevladavaju u slučaju sukoba s nacionalnim zakonima
4) rastuća uloga koju je u proizvodnji prava stekla izvršna vlast – zakon sve češće zamjenjuje
donošenje uredbi-zakona, uredbi na temelju prenesene zakonodavne vlasti; u talijanskom
pravnom poretku je na djelu delegifikacija – zamjenjivanje uređivanja na razini zakona sa
vladinim uredbama (neustavni načini)
- razlozi u hrvatskom pravnom poretku:
1) Ustav ograničava zakonodavnu vlast i u formalnom i u materijalnom smislu
2) norme Europske unije prevladavaju u slučaju sukoba s hrvatskim normama
3) Vlada, kao izvršna vlast, sudjeluje u proizvodnji općih normi koje imaju snagu zakona
donošenjem uredbi na temelju zakonske ovlasti (od 2000. rjeđe)

Treći dio
Ustav i ustavotvorna vlast
I. Ustav
1. ČETIRI UPORABE IZRAZA „USTAV“
- četiri osnovna značenja izraza ustav:
1) skup činjenica koji se naziva i 'političkim uređenjem'
2) skup normi kojima se daje 'oblik' državi; određuje se njezino ustrojstvo i odnosi s građanima
3) normativni dokument kojim se formuliraju i kodificiraju norme (ustrojstva i odnosa s
građanima)
4) posebna vrsta političkog pokreta u kojemu je politička vlast na različite načine ograničena
ad hoc normama
2. UMETAK: „FORMALNI“ USTAV I „MATERIJALNI“ USTAV
- u nekim kontekstima:
a) formalnim ustavom naziva se skup normi kojima se određuje oblik države
b) materijalnim ustavom naziva se političko uređenje (skup političkih činjenica)
- istom formalnom ustavu mogu odgovarati različiti materijalni ustavi
- u drugim kontekstima:
a) formalnim ustavom naziva se osobit normativni dokument
b) materijalnim ustavom naziva se skup normi o obliku države
- formalni ustav ne postoji nužno, a i ako postoji, nužno ne obuhvaća u potpunosti materijalni
ustav
- neki autori ograničavaju pojam materijalnog ustava (2.b) na norme o proizvodnji općih normi
- neki autori ograničavaju pojam formalnog ustava (2.a) samo na one normativne dokumente koje
se ne može mijenjati ili kojima se ne može ograničiti doseg običnim zakonodavnim postupkom;
samo na krute ustave (Kelsen)

3. USTAV KAO „POLITIČKO UREĐENJE“

- postojeće političko uređenje u jednoj državi; ono što se stvarno događa u političkom životu
države
- shvaćanja 'političkog uređenja':
1) skup političkih ciljeva s obzirom na koje prevladavajuće snage pokreću državno djelovanje
-materijalni ustav liberalne stranke različit od materijalnog ustava socijalističke stranke
2) stvarna struktura i funkcioniranje političkih institucija u različitim povijesnim stadijima
-materijalni talijanski ustav republikanske povijesti obilježen prešutnim sporazumom
političkih snaga temeljem kojega je isključena mogućnost sudjelovanja komunističke stranke
u koalicijskoj vladi
3) skup odnosa (raspodjela vlasti) među političkim snagama (strankama)
-država sa političkim nadmetanjem dviju stranaka i država sa političkim nadmetanjem
mnoštva stranaka imaju različite materijalne ustave

4. USTAV KAO SKUP NORMI O „OBLIKU DRŽAVE“

- skup normi o 'obliku države' koji uključuje:
1) norme kojima se određuju centralni organi države i među njima se razdjeljuju temeljne
funkcije (zakonodavna, izvršna, sudska)
2) norme kojima se uređuju međusobni odnosi tih organa
3) norme kojima se određuju i dodjeljuju funkcije necentralnim ili lokalnim organima
4) norme kojima se uređuju načini formiranja navedenih organa
5) norme kojima se uređuju odnosi organa i građana ('povelja o pravima')
- u ovom shvaćanju svaka država nužno ima svoj vlastiti ustav
- može biti skup pisanih ili običajnopravnih normi
5.UMETAK: USTAVNA MATERIJA I MATERIJALNO USTAVNE NORME
- ustav kao skup normi o 'obliku države' naziva se i ustavom u 'materijalnom' (supstancijalnom)
smislu
- povezani pojmovi: a) materijalno ustavne norme – norme kojima se odeđuje 'oblik državi'
-mogu biti pisane ili običajne
b) ustavna materija – sve ono što je materijalno ustavnim normama
uređeno, tj. upravo 'oblik države'

6. USTAV KAO „KODEKS“ USTAVNE MATERIJE

- osobit dokument u kojem su formulirane i sabrane većina materijalno ustavnih normi poretka
- ustavni 'kodeks' tekst je koji se od ostalih normativnih dokumenata razlikuje u:
1) po nazivu i svečanom stilu – sinkronijsko glediše – svaki pravni poredak sadrži samo jedan
ustav
 2) po karakterističnom sadržaju – uglavnom imaju sadržaj koji je većinski 'materijalno ustavan'
(programatske norme i norme načela)
3) po tipičnim adresatima – norme su upućene vrhovnim ustavnim organima (vlada, ustavni
sud,..)
- u ovom shvaćanju ne može se reći da svaka država nužno ima ustav
7. USTAV KAO OGRANIČENJE POLITIČKE VLASTI
- ustav je posebna vrsta državnog poretka – skup normi kojima se ograničava politička vlast i štiti
sloboda građana
-kao da ustav znači: jamčenje građanskih prava uz
diobu vlasti
- za državu se može reći da je ustavna ako i samo ako su u njoj ispunjena dva uvjeta:
1) da su zajamčena građanska prava prema državi
2) da su vlasti države odvojene i radijeljene
8. VRSTE USTAVNIH NORMI
- različite vrste normi u suvremenim ustavnim tekstovima:
a) norme o ustrojstvu – ustanovljuju organi, određuju načini njihova formiranja i uređuju
međusobni odnosi
b) norme o nadležnosti – kojima se dodjeljuju funkcije organima, raspodjeljujući kvote političke
vlasti
c) norme kojima se pripisuju subjektivna prava - ograničavajući nadležnosti državnih organa
d) norme-načela i programatske norme – kojima se usmjerava izvršavanje javnih vlasti
- norme o pravima, norme-načela i programatske norme funkcionalno su ovisne o normama o
nadležnosti
- norme po a) i b) u ustavnim dokumentima imaju vodeću ulogu

npr. članak 72. Ustava Republike Hrvatske – norma o ustrojstvu

„ Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i
jednakog biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. „

članak 110., stavak 3. Ustava Republike Hrvatske – norma o međusobnim odnosima organa

„ Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom
saboru. „

članak 62., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske – programatska norma

„ Obitelj je pod osobitom zaštitom države. „

9. DVIJE TEHNIKE OGRANIČAVANJA VLASTI

- ograničavanje političke vlasti tehničkim rješenjima:
1) podvrgavajući je normama o ponašanju – smjernice, zapovijedi i zabrane državnim
organima
2) stvarajući prouvlasti – sposobnih suprotstaviti se i tako je zaustaviti (Montesquieu: „vlast
zaustavlja vlast“)
- dvije tehnike su u odnosu ovisnosti

npr. stvaranje protuvlasti

Hrvatskom Saboru se na temelju Ustava dodjeljuje zakonodavna vlast, ali se istodobno Ustavnom sudu
temeljem istog Ustava dodjeljuje protuvlast ukidanja zakona.
 10.DVA MODELA USTAVA
- normativni model ustava – „ustav kao norma“
- nastoji zajamčiti građanska prava skupom zapovijedi i zabrana
upućenih državnim organima (zakonodavcu)
- jezgra = skup normi kojima se pripisuju prava i formuliraju načela i
programi – norme o dobrom zakonodavstvu i javnoj upravi

- mehanički model ustava – „ustav kao stoj“

-nastoji zajamčiti građanska prava skupom normi o ustrojstvu i
nadležnosti – sustav provjera i ravnoteža (checks and balances)
- oblikovanje različitih organa i njihovih nadležnosti na takav način da
njihovo međudjelovanje (nadziranje, zaustavljanje i uravnoteživanje) otežava kršenje prava
- upućivanje normi vrhovnim organima bilo bi uzaludno ako istodobno ne bi bili ustanovljeni
organi nadležni nadzirati i osigurati zaštitu za slučaj njihova kršenja
11.USTAV KAO IZVOR PRAVA
- tri načina shvaćanja pisanih ustava kao izvora prava:
1) ustavni tekst je izvor prava – ustavnim iskazima izražavaju se pravne norme kojima se
uređuju ustrojstvo države, funkcije i međusobni odnosi vrhovnih organa i odnosi države i
građana
2) ustavne norme mogu - a) ukinuti i/ili učiniti nevaljanima s njima materijalno nespojive ranije
norme nižeg ranga
b) učiniti nevaljenima s njima formalno ili materijalno nespojive
kasnije norme nižega ranga
- dvije vrste ustavnih normi: - propisujuće norme podložne tome da ih
suci primjenjuju neposredno
- norme-načela i/ili programatske norme
koje suci ne mogu primjeniti dok se ne donesu zakoni nužni za njihovu konkretizaciju
3) ustavne norme mogu neposredno uređivati i 'vodoravne' privatnopravne odnose – može ih
primjeniti bilo koji sudac u bilo kojem podastrijetom sporu
II. Ustavotvorna vlast
1. UTEMELJENE VLASTI I USTAVOTVORNA/UTEMELJUJUĆA VLAST
- utemeljena (konstituirana) vlast – svaka 'pravna' vlast dodijeljena i uređena vrijedećim
pozitivnopravnim normama
-norme koje potječu iz utemeljene vlasdti nalaze svoj dinamički
temelj u vrijedećim normama o proizvodnji prava
- ustavotvorna/utemeljujuća vlast – vlast kojom se uspostavlja 'prvi ustav'
-prvi ustav donesen je extra ordinem i zato nema dinamički
temelj u normama ranijeg ustavnopravnog poretka
-kriterij pravnog postojanja prvog ustava je društvena
učinkovitost
-nije vrijednosni temelj ustava, već činjenica iz koje on
nastaje

2. DVA SHVAĆANJA USTAVOTVORNE VLASTI

- formalističko shvaćanje – ustavotvorna vlast je ona koja se po definiciji izvršava extra ordinem
(nezakonitim ili svakako nezakonitim oblicima)
-shvaćanje ustava – prešutno pretpostavlja da ustav nije ništa više od
konačnog skupa normi (nabrajanje normi)
- supstancijalističko shvaćanje – ustavotvorna vlast je ona koja (neovisno o načinima izvršavanja)
izražava 'temeljnu političku odluku' – ona koja izabire vrhovna načela poretka; određuje 'oblik
države'
-shvaćanje ustava – prešutno pretpostavlja da je ustav povezana
ukupnost načela i/ili vrijednosti

3.PRETPOSTAVKE I POSLJEDICE
- dva kriterija identiteta ustava:
1) prema formalističkom shvaćanju – ustav = skup normi
-skup gubi svoj identitet i preobražava se u različit skup
kad god se uvede novi element ili se postojeći zamijeni ili ukloni
-svakom izmjenom dobiva se 'novi' ustav
-izmjena može biti zakonita (predviđena ustavom na
snazi) i nezakonita (extra ordinem)
-mijenjanje ustava – ako se izmjena vrši u obliku
predviđenom samim ustavom (zakonita) onda je to puko mijenjanje ustava (bez obzira na
predmet) = utemeljena vlast, ali svako mijenjanje (nezakonito) proizvodi 'novi' ustav =
ustavotvorna vlast
- ne postoje logičke granice mijenjanja
ustava
2) prema supstancijalističkom shvaćanju – ustav = povezana ukupnost načela
-zadržava materijalni identitet sve dok se ne izmjene
vrhovna načela koja ga tvore (kad se zadre u ijedno od temeljnih načela, gubi identitet)
-nisu važni oblici (zakoniti, nezakoniti) mijenjanja
koliko njihov predmet
-mijenjanje ustava – mijenjanje vrhovnih načela
uspostava je 'novog' ustava
-mijenjanje ustava da mu se ne
promijeni materijalni ili vrijednosni identitet = utemeljena vlast, ali izmijeniti ili pokopati
etičko-političke vrijednosti koje ga obilježavaju = ustavotvorna vlast
- vrhovna načela logičke su
granice mijenjanja ustava
-ne postoje zakoniti načini
mijenjanja ustava, već se može promijeniti samo nezakonitim putem

4. MIJENJANJE NORMI O MIJENJANJU

- norme o mijenjanju ustava ne može se izmjeniti u postupku mijenjanja ustava
• norma se ne može razumno odnositi na sebe samu a da ne proizvede nerješivo
proturječje (gdje je N1 temelj valjanosti N2; N2 proturječi N1 – ne može)
- norme o mijenjanju ustava može se izmijeniti u postupku mijenjanja ustava
• norma može proturječiti normi iz koje dinamički crpi valjanost (meki ustav!)
• kada N1 i N2 nisu na snazi u istom trenutku (različiti ustavi)
III. Tipologija ustava
1. RAZNOLIKOST RAZVRSTAVANJA
- ustave razlikujemo prema:
1) obliku – mogu biti pisani i običajni
2) načinu donošenja – mogu biti: a) oktroirani ustavi – oni koje suveren (monarh) podjeljuje
narodu
 b)ustavni paktovi – sporazum suverena i predstavničke
skupštine
c) savezni ustavi – sporazum između postojećih suverenih
država
d) narodni ustavi – izradila od naroda izabrana skupština i/ili
usvojeni na narodnom referendumu
3) uređenoj materiji – kratki ustavi (uglavnom ili isključivo norme o ustrojstvu i raspodjeli
vlasti) i dugi ustavi ( kratki ustavi + povelja o građanskim pravima)
4) načinu mijenjanja (uobičajeno u doktrini) – meki (može ih se mijenjati ili im se ograničiti
doseg običnim zakonom) i kruti (može ih se mijenjati ili im se ograničiti doseg samo
posebnim ustavnim zakonima u složenijem postupku)

npr. Ustav Republike Hrvatske – pisani ustav

- narodni ustav
- dugi ustav
-djelomično krut, djelomično neizmjenjiv
2. NAČINI MIJENJANJA USTAVA
- meki ustav – pisanim ustavom izrijekom predviđeno njegovo mijenjanja ili preinačavanje
običnim zakonom
- aposlutno neizmjenjiv („okamenjen“) ustav – pisanim ustavom apsolutno zabranjeno da ga se
mijenja bilo kakvom utemeljenom vlašću
- kruti ustav - pisanim ustavom omogućeno i predviđeno mijenjanje ustava, ali je podvrgnuto
otežanijem postupku od onoga koji se zahtijeva za donošenje zakona
- djelomično krut/ djelomično neizmjenjiv ustav – pisanim ustavom strogo se zabranjuje
mijenjanje nekih odredbi ili normi
- (prešutno) neizmjenjiv/ (prešutno) mek ustav – pisani ustavi ne kažu ništa u pogledu njihova
mijenjanja = dvije teze – ako ustavom nije predviđen nikakav postupak mijenjanja ustava, onda
nijedan postupak mijenjanja ustava nije dopušten ili načelo zakonitosti/ ako bi ustav bio
neizmjenjiv onda se ne bi mogao prilagođavati promjenama političkih okolnosti, niti bi se mogao
mijenjati 'mirnim' sredstvima (zakonitim)
3. KVANTITATIVNI KARAKTER KRUTOSTI
- krutost – (obično) kvalitativni pojam s dvijema vrijednostima – krut ili nekrut (mek)
- svi ili gotovo svi suvremeni ustavi su kruti
- krutost – (prikladnije) kvantitativno, tj. stupnjevito svojstvo po kojemu ustav može biti više ili
manje krut, tj. više ili manje mek
- stupanj krutosti proizlazi iz stupnja složenosti mijenjanja ustava, tj. teškoće mijenjanja
4. ZAJAMČENI USTAVI
- u odsustvu nadzora ustavnosti zakona krutost ustava je proglašena, ali ne i zajamčena
- zajamčeni ustavi – oni ustavi kojima se predviđa ne samo poseban postupak njihova mijenjanja
nego i oblik 'ustavnog sudovanja' (sudski nadzor ustavnosti zakona)
- krutost ustava zahtijeva sudsko jamstvo ustava – krutost ustavan je nužan, ali ne i dovoljan uvjet
sudskog jamstva ustava
- ustavno sudovanje – tehnika jamčenja ustavne krutosti

npr. članak 131., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske

„ Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan. „

5. TRI VRSTE JAMSTVA

 - tri temeljna načina organiziranja sudskog jamstva ustava:
1) svaki sud je ovlašten odbiti primjenu neustavnog zakona ograničenima na slučaj o kojem
odlučuje (učinci inter partes, nadzor u difuznom obliku)
2) ustanovljen organ kojemu je dana vlast preventivno nadzirati ustavnost zakona (a priori;
tako da neustavan zakon ni ne može stupiti na snagu, učinci su erga omnes, a nadzor je
centraliziran)
3) ustanovljen organ kojemu je dana vlast naknadno nadzirati ustavnost zakona i koji ih je
ovlašten poništiti (a posteriori i centralizirano nadziranje; učinci erga omnes)

npr. nadzor ustavnosti zakona u Republici Hrvatskoj je centraliziran, naknadni (a posteriori) i proizvodi
opće učinke (erga omnes)

6. „A PRIORI“ NADZOR V. „A POSTERIORI“ NADZOR

- dvije osnovne razlike nazdora „a priori“ i „a posteriori“:
1) sa stajališta pravne sigurnosti, tj. predvidljivosti sudskih odluka:
a) a priori nadzor – ako zakonodavni akt prođe nadzor, ne može više biti
osporavan
-u svakom danom trenutku, skup valjanih pravnih normi je
postojan i spoznatljiv podatak = jamči određeni oblik pravne sigurnosti
b) a posteriori nadzor – nijednu se zakonsku odredbu ne može smatrati konačno
valjanom
-svaku zakonsku odredbu u svakom trenutku može se
osporavati i proglasiti neustavnom

2) sa stajališta jamstva nadređenosti, tj. jamstva pridržavanja:

a) a priori nadzor – sprečava stupanje na snagu neustavnih zakona
-politički prijeporan jer bi se ustavni sud stavljao u jednu vrstu
drugog ili trećeg parlamentarnog doma
-nužno je apstraktan jer ga je nemoguće povezati sa konkretnim
činjeničnim stanjem, tj. povredom ustavnih prava nekog građanina
b) a posteriori nadzor – ne može izbjeći to da neustavan zakon stupi na snagu i čak
dulje vrijeme bude primjenjivan (dok ga nadležni sud ne proglasi neustavnim)
-konkretan nadzor jer se odvija prilikom primjene zakona u
konkretnom slučaju
- neustavnost zakonskih odredbi ne može se potpuno procijeniti „in abstracto“, tj. prije nego ih se
protumači i stvarno primjeni u pojedinačnim slučajevima
7. CENTRALIZIRANI NADZOR V. DIFUZNI NADZOR
- dvije osnovne razlike difuznog i centraliziranog nadzora:
1) pristup ustavnom sudovanju:
a) difuzni nadzor – svaki građanin ima neposredan pristup ustavnom sudovanju
-svaki građanin može sudu podnijeti tužbu zbog povrede svojih
ustavnih prava
b) centralizirani nadzor – i) a priori – građani nemaju neposredan pristup ustavnom
sudu
-samo neki ustavni organi ovlašteni su obratiti se
sudu (zahtjev za provjeru ustavnosti)
ii) a posteriori – samo redovni sudovi mogu uputiti slučaj
ustavnom sudu (zahtjev za provjeru ustavnosti)
 -u određenim okolnostima se i građanima
dopušta neposredan pristup ustavnom sudu (prijedlog za razmatranje ustavnosti)
2) pravni učinci o neustavnosti zakonskih odredbi:
a) difuzni nadzor – utvrđenje neustavnosti zakonske odredbe ima učinke ograničene
samo na slučaj o kojemu odlučuje (inter partes)
-drugi sud ju može primjeniti
b) centralizirani nadzor – i) a priori – odluka o neustavnosti priječi odredbu uopće da
stupi na snagu
ii) a posteriori – odluka o neustavnosti ima opće učinke (erga
omnes) = odredba je konačno nevaljana i isključuje ju se iz primjene
IV. „Poustavljenje“ pravnog poretka
1. POUSTAVLJENJE: U KOJEM SMISLU?
- uporaba izraza 'poustavljenje pravnog poretka':
1) uvođenje prvog pisanog ustava – u poredak koji ga prije nije imao
2) povijesno-kulturni proces – odnos suverena i podanika pretvorio u pravni odnos
-proces koji nije uvijek za posljedicu imao ustavnu kodifikaciju
(usvajanje pisanog ustava) = poredak prisile i moći
3) preobrazba pravnog poretka – poredak biva potpuno 'natopljen' ustavnim normama
-prožimajući, nametljivi i preplavljujući ustav
- poustavljeni pravni poredak – tendencija zauzimanja cjelokupnog prostora društveno i političkog
života
-zakonodavstvo je uvjetovano ustavom – djelatnost usmjerena na
konkretiziranje (odabir sredstava za dolaženje do ciljeva) ustava
-sudska praksa je uvjetovana ustavom – suci u sporovima imaju
dužnost (i vlast) primjeniti ustav (i zakone)
-privatni odnosi su uvjetovani ustavom – ustavom uređeni odnosi
države i građana, ali i privatnopravni odnosi
-doktrinarni stil je uvjetovan ustavom – doktrina u ustavu traži
vrijednosni temelj te zakone tumači u svijetlu ustava (prethodi analiza ustavnih načela)
-politički život je uvjetovan ustavom – politički čimbenici i ustavni
organi = tumači ustava te daju ustavno opravdanje svojim odlukama i postupcima (ustavna
dužnost)

2. UVJETI POUSTAVLJENJA
- nužni uvjeti poustavljenja pravnog poretka:
1) „dugi“ ustav – uređivanje ustrojstva javnih vlasti + odredbe kojima se dodjeljuju prava,
odredbe-načela i programatske odredbe
2) krutost ustava – samo ako je ustav krut moguće je razlikovati dva hijerarhijska 'ranga'
zakonodavstva (obično i ustavno)
-kruti ustav nadređen je običnom zakonodavstvu
3) sudsko jamstvo ustava – zajamčeni ustav, tj. nadzor na suladnošću zakona ustavu
-bez jamstva ne postoji 'stvarna' krutost

3. „OBVEZUJUĆA SNAGA“ USTAVA

- stare doktrine – ustav = 'politički proglas' te ga konkretizira zakonodavac („pravo na štrajk
ostvaruje se u okviru zakona kojim je uređeno“)
 -opća načela, programatske norme i norme-načela nisu shvaćana kao precizna
pravila ponašanja → suci takve norme ne mogu primjenivati dok se ne donesu zakoni potrebni
za njihovo preciziranje i konkretiziranje
- današnje shvaćanje – svaka ustavna norma je obezujuća i sposobna proizvoditi pravne učinke
- talijanski Vrhovni sud razlikuje (zapravo razlika pravila i načela):
a) (rijetke) norme-„pravila“ – precizne, obvezujuće norme
-sudovi mogu neporedno primjenjivati pri ocjeni ustavnosti
(redovni sudovi)
b) norme-načela i/ili programatske norme – upućene zakonodavcu
-sudovi ne primjenjuju dok zakonodavac ne donese
zakon koji je potreban za konkretizaciju

- Ustavni sud smatra (i u Republici Hrvatskoj!):

a) zakon je neustavan kada jasno proturječi normi-pravilu, ali i kada dođe u sukob s nekim
načelom ili programatskom normom
b) Ustavni sud je nadležan ocjeniti ustavnost svakog zakona (bilo zakon raniji ili kasniji u
odnosu na ustav)
4. „NADTUMAČENJE“ USTAVA
- nadtumačnje ustavnog teksta ovisi o stavovima tumača – sudova, državnih organa i pravnih
znanstvenika
- svaki ustav je 'konačan' dovršen i ograničen tekst – neizbježno sadrži praznine
- pravno 'prazan' prostor (na ustavnoj razini) – svako ponašanje je dopušteno (u slabom smislu)
-zakonodavac je slobodan određivati s obzirom da
ne podliježe nikakvom sudskom nadzoru = nedostatak parametara ustavnosti
- nadtumačenje ustava – tumačenjski stav kojim se nastoji otkloniti nepotpunost ustavnog prava
(spriječiti ustavne praznine) = izraditi neizražene norme
-tumačenje ustavnog teksta kao onoga kojim se izražavaju načela (a ne
pravila) ima posljedice:
a) načela – nomopojetička vrlina (sposobna su proizvoditi argumentacijskim tehnikama tumača
bezbroj neizraženih normi radi konkretizacije što za posljedicu ima „potpun“ ustav
b) primjena načela – podliježu iznimkama
-uvijek može biti predmetom odvagivanja u svjetlu drugih načela što za
posljedicu može imati stavljanje na stranu tog načela

5. NEPOSREDNA PRIMJENA USTAVNIH NORMI

- liberalno shvaćanje – funkcija ustava – ograničiti političku (državnu) vlast (osobito
zakonodavstva)
-ustavne norme – uređuju samo ustrojstvo državne vlasti i odnos građana i
države
-suci – na privatnopravne odnose ne moraju primjenjivati ništa osim zakona
(ustav ne proizvodi učinke u društvenom životu dok ga se zakonima ne konkretizira)
- današnji konstitucionalizam – funkcija ustava – oblikovanje građanskog društva, društvenih
odnosa
-ustavne odredbe – mogu proizvoditi neposredne učinke
-suci – mogu primijeniti u slučaju bilo kojeg spora
-zakonodavstvo – razrađivanje ustavnih načela ili izvršavanje
ustavom zacrtanih reformskih programa
- ocjena ustavnosti zakona u nadležnosti je Ustavnog suda, ali:
i) svaki sud primjenjuje ustav kada pred Ustavnim sudom pokreće pitanje ustavnosti
ii) svaki sud primjenjuje ustav kada je pozvan ocjeniti neočitu neutemeljenost (ocjena zahtijeva
tumačanje i uporabu ustava) pitanja ustavnosti koje je pokrenuto na zahtjev stranke
iii) svaki sud primjenjuje ustav kada proglašava neustavnost uredbe izvršne vlasti (u Italiji
nadležnost redovnih sudova)
iv) svaki sud primjenjuje ustav kada se služi prilagođujućim tumačenjem zakona (zakonu
pripisuje značenje sukladno ustavu)
v) sudovi neporedno primjenjuju ustav kada pri odlučivanju uporabljuju ustavnu normu
-zajamčena subjektivna prava = prava erga omnes (uključuje i privatnopravne
odnose)

6. PRILAGOĐUJUĆE TUMAČENJE ZAKONA

- tumačenje zakona na način sukladan ustavu
- nijedan normativni tekst nikada ne podliježe samo jednom tumačenju
- prilagođujuće tumačenje – ono kojim se zakon prilagođuje, usklađuje s ustavom, izborom
značenja kojim se izbjegava svako proturječje između zakona i ustava što za učinak ima očuvanje
valjanosti zakona
- Ustavni sud – i) tumačeće odluke u užem smislu – odluke suda koje se odnose na samo jednu
odradbu od tekstom izraženih normi (jedno od mogućih tumačenja dotične odredbe)
-dvije vrste odluka – a) dvojba glede ustavnosti
odbija (neutemeljena)
b) dvojba glede ustavnosti
prihvaća = poništenje norme o kojoj je riječ
a) odbijajuće tumačeće odluke – dvojba glede
ustavnosti nije utemeljena pod uvjetom da se odredba protumači kao odredba kojim se izražava
ustavu sukladna norma
-implicitno sud zabranjuje tumačenje odredbe na
način koji proturječi ustavu
b) prihvaćajuće tumačeće odluke – pitanje
ustavnosti je utemeljeno i dotična je odredba neustavna, ali ne poništava se odredba nego jedno
od njezinih tumačenja (erga omnes učinak)
ii) manipulirajuće odluke – one prihvaćajuće odluke u kojima Ustavni sud
utvrđuje neustavnost, ali i neposredno mijenja poredak s ciljem njegova usklađivanja s ustavom
-dvije vrste: a) dodajuće odluke – utvrđuje se
neustavnost u dijelu u kojem ona ne izražava određenu normu
-rezultat primjene
načela jednakosti
-sud dodaje u poredak
novu normu ili utvrđuje neustavnost druge norme koja je neizražena i izvučena iz teksta
argumentom a contrario kojom se pravo niječe = poništenjem norme kojom se niječe određeno
pravo proizvodi učinak dodjeljivanja dotičnog prava
b) zamjenjujuće odluke – one odluke
kojima Sud utvrđuje neustavnost u dijelu u kojem ona izražava jednu određenu normu umjeto
neke druge
-sudu podastrijeta
norma zamijenjena je drugom normom koju je stvorio Sud
- Redovni sudovi – prilagođujuće tumačenje Ustavni sud zahtijeva da ga prakticiraju, kao
pretpostvku dopuštenosti pitanja ustavnosti
 -zakon je dovoljno 'prilagoditi' (uskladiti s ustavom) kako bi pitanje ustavnosti
nestalo

7. UTJECAJ USTAVA NA POLITIČKE ODNOSE

- s obzirom na sadržaj ustava – dodijeljena vlast Ustavnom sudu rješavanja sukoba nadležnosti
između ustavnih organa
- s obzirom na stav sudova (redovnih i Ustavnog) – onaj tko ocjenjuje ustavnost može zauzeti
stav samoograničavanja u odnosu na politička pitanja = nadziranje političke diskrecije
zakonodavca ili njegove odluke dovoditi u pitanje i kada nisu očito neustavne
-argumentacijska sredstva – načelo jednakosti
(načelo 'razložnosti' zakonskih razlikovanja i razvrstavanja) i „odvagivanje“ ustavnih načela
- s obzirom na stav ustavnih organa i političkih čimbenika – u argumentaciji za opravdanje
postupaka i odluka mogu uporabljivati ustavne norme više ili manje (ili uopće ne)
- utjecaj ustava na političke odnose – sukobi nadležnosti između državnih vlasti
-ukidajući referendum – politička protuvlast 'naroda'
-nadzor Ustavnog suda nad političkom diskrecijom
zakonodavca – razložnost zakona – zahtijeva da je svako razlikovanje ili razvrstavanje koje
zakonodavac uvede 'razložno', tj. opravdano (načelo jednakosti)
-odvagivanje načela – uspostavljanje vrijednosne hijerarhije dvaju sukobljenih
načela (pazi! pomična hijerarhija)

Četvrti dio
Arhitektura pravnog poretka

I. Pojmovi poretka
1. POJMOVI
- pravni poredak = uobičajeno 'pravo' u objektivnom smislu
- pravni poredak – skup normi - općeprihvaćen
-ukupnost institucija

2. PRAVNI POREDAK KAO SKUP NORMI

- norma – kao iskaz
-kao značenjski sadržaj iskaza
- pravni poredak:
1) kao skup odredbi – skup normativnih tekstova (sadržaj podložan mijenjati se promjenom
prevladavajućeg i ustaljenog tumačenja dok tekst ostaje isti)
-diskurs zakonodavca (donosi zakonodavaca u materijalnom smislu)
-skup jezičnih iskaza
2) kao skup normi u pravom smislu riječi – proizvod tri čimbenika: zakonodavstva (stvaranje
normativnih tekstova), tumačenja (pripisivanje značenja) i 'pravnog konstruiranja' (razvijanja
neizraženih normi)
-norme (značenja) nisu različiti i neovisni entiteti od
odredbi (iskaza)
-norme = protumačene odredbe

3. PRAVNI POREDAK KAO UKUPNOST INSTITUCIJA

- pravni poredak = skup ustavnih organa (Santi Romano)
 -postoji praznina kada nedostaje neka institucija (npr. 'nepostojanje' Ustavnog
suda zbog ne-izbora novih ustavnih sudaca)
- institucija = normativan pojam – nijednog se pojedinca ili kolegij ne može identificirati kao
instituciju (organ) ako mu ta vrijednost nije pripisana (utemeljujućim) normama
-jedna institucija svediva na skup normi kojima se nametanjem
obveza i dodijeljivanjem vlasti i prava određenim subjektima uređuje njezino funkcioniranje

4. PRAVNI POREDAK KAO „SUSTAV“

- pravo je poredak = uređeni skup normi – logički dosljedna, vrijednosno povezana i potpuna
cjelina (sustav)
1) vrijednosna suvislost (coherence) – sve norme pravnog poretka svedive na jedno načelo ili
vrijednost; skladnu konstelaciju međusobno dosljednih načela ili vrijednosti – neodrživa teza
2) logička dosljednost (consistency) – sastoji se u odstustvu antinomija, logičkih sukoba,
nespojivosti između normi – neodrživa teza
-u svakom pravnom poretku nepobitno postoje antinomije
- sustav se ne očituje kao datost, nego rezultat rada dogmatičara i sudaca
- pravni 'sustav' = plod usustavljujućih aktivnosti pravnika
-izraz se obično uporabljuje za označavanje pravnog poretka u njegovoj
sveukupnosti
- pravni poredak predmet je spekulacija filozofa prava (ne predmet interesa pravnika)
II. Normativne hijerarhije
1. KOJI HIJERARHIJSKI ODNOSI?
- svaki suvremeni pravni poredak ima hijerarhijsku strukturu
- Kelsen – jedan tip hijerarhijskog odnosa – između normi o proizvodnji prava i proizvedenih
normi
-ustavne norme o zakonodavrstvu nadređene su
zakonodavstvu ček i kada je ustav mek, zbog pojmovnih razoga
- Merkl – dva tipa hijerarhijskog odnosa – Kelsenov + između dviju normi u kojemu jednoj od njih
druga ne može valjano proturječiti, valjano joj ograničiti doseg ili je ukinuti, pravni uvjet – krut
ustav!
- odnos normi o proizvodnji prava i proizvedenih normi – logički odnos – norme o proizvodnji
(metanorme u širem smislu) za predmet imaju norme na čiju se proizvodnju odnose
- norme o proizvodnji normi za predmet zapravo imaju normativne akte (proizvođenja normi)
- neki hijerarhijski odnosi nisu 'zatečeni' nego su ih stvorili tumači
2. TEORIJA NORMATIVNIH HIJERARHIJA
- četiri vrste hijerarhijskih veza:
1) strukturne ili formalne hijerarhije – koje se odnose na dinamičku strukturu pravnog poretka
(Kelsen)
-N1 norma o proizvodnji prava, a N2 jedna od normi čiju
proizvodnju uređuje N1 – N1 je strukturno ili formalno viša od N2
-ni na koji način ne utječe na sadržaj niže norme
-pazi! hijerarhija postoji na temelju sadržaja same N1
2) materijalne ili supstancijalne hijerarhije – koje se odnose na sadržaj normi (Merkl)
-između dviju normi (N1,N2) kada treća norma
(N3) određuje da je jedna od prvih dviju nevaljana ako je u sukobu s drugom – hijerarhija
izvora
 -hijerarhija postoji na temelju sadržaja N3 –
hijerarhijski odnos uspostavlja N3 (npr. „Uredbe ne mogu sadržavati norme suprotne
odredbama zakona“)
-utječe na sadržaj niže norme, tj. niža norma ne
može poprimiti sadržaj koji je u sukobu sa sadržajem više norme
- krut ustav – materijalna hijerarhija odražava
formalnu hijerarhiju
-mek ustav – norme zakonskog ranga formalno su,
ali ne i materijalno podređene ustavnim normama o zakonodavstvu
3) logičke ili jezične hijerarhije – između dviju normi kada se jedna (metajezično) odnosi na
drugu
-kada se jednom normom navodi druga
-N1 navodi N2 – N1 je logički ili jezično viša (odnosi se) od
N2 – N1 je metanorma u užem smislu u odnosu na N2
-norme o imenovanom izričitom ukidanju, norme o
autentičnom tumačenju, upućujuće norme, sankcionirajuće norme, zakonske definicije,
norme koje određuju doseg sposobnosti djelovanja drugih normi,..
-hijerarhija postoji na temelju sadržaja same N1
4) vrijednosne hijerarhije – između dviju normi kada tumač jednoj pridaje višu vrijednost, tj.
vrijednost „načela“
-tumač temeljem svog poredbenog vrijednosnog suda pripisuje N1
višu vrijednost u odnosu na vrijednost N2
-ne ovisi o sadržaju uključenih normi
-vrijednosni sud može biti prešutan (implicitan) ili izričit
-učinci hijerarhije - u slučaju da su dvije norme međusobno spojive:
a) odnos opravdanja – N1 je temelj, opravdanje, ratio norme N2; N2 je 'ostvarenje',
'konkretizacija' N1
b) odredba podređene norme bit će oblikovana argumentacijskim tehnikama na način da
bude što prilagođenija nadređenoj (tehnike: ispravljajućeg tumačenja, prilagođujućeg
tumačenja ili uvođenja u nižu normu implicitnih iznimki – otkljonjiva)
-u slučaju da su dvije norme u sukobu:
a) odluka o neprimjeni niže norme – sukob ustavnih načela uporabom tehnike odvagivanja
b) neka 'vrhovna' načela su nadređena ostalim ustavnim normama, izuzeta od mijenjanja
ustava – vrijednosnu hijerarhiju pretvara u materijalnu – zakon koji za cilj ima izmjenu
vrhovnih načela je nevaljan, tj. neustavan

3. NORMATIVNE HIJERARHIJE I VALJANOST

- formalne i materijalne hijerarhije povezane su s valjanošću
- nevaljana je svaka norma koja nije proizvedena u skladu s normama koje su joj formalno
nadređene i/ili je suprotna normama koje su joj materijalno nadređene
- ne postoji nužan odnos valjanosti i logičkih i vrijednosnih hijerarhija
4.OPET O POJMU METANORME
- metanorma – ona norma koja se odnosi na neku drugu normu (navodi neka druga norma)
-većina se odnosi na odredbe (fragmenti normativnih tekstova) – pazi! norma =
smisaoni sadržaj odredbe!

5. PRIMJENA (I): „NADREĐENOST“ USTAVA

- ustav je najviši izvor pravnog poretka:
 1) „prvom“ ustavu, po definiciji ne postoje nadređene norme – ustav nije ni valjan ni nevaljan
(bilo da je krut ili mek)
2) ustavom se uređuje proizvodnja svih ostalih izvora istoga pravnog poretka (neposredno –
zakonodavstvo; posredno: zakonu podređeni izvori) – vrijedi za svaki ustav (i mek i krut)
3) ustavu nijedan drugi izvor pravnog poretka ne može valjano proturječiti – materijalno
nadređen svim ostalim izvorima – isključivo u pogledu krutih ustava
6.PRIMJENA (II): SAMOOBVEZIVANJE ZAKONODAVCA?
- u pravnom poretku s mekim ustavom moguće je da je zakonodavni postupak uređen 'običnim'
zakonom
- u slučaju antinomije između dvaju zakona treba primjeniti načelo kronologije, „lex posterior“
(raniji zakon ne može izmaknuti ukidajućoj snazi kasnijih zakona) – kasniji zakon prešutno
ograničuje ili prešutno ukida raniji zakon
- zakonodavac može obvezati (budućeg zakonodavca) samog sebe
7.PRIMJENA (III): PRAVNO UREĐENJE USTAVNIH ZAKONA U VRIJEDEĆEM
TALIJANSKOM PRAVNOM PORETKU
- u Ustavu nalazimo – a) odredbu kojom se uređuje postupak mijenjanja ustava
b)odredbu kojom se zabranjuje ustavna izmjena republikanskog oblika
države
i) strukturna hijerarhija – vlast mijenjanja ustava = utemeljena vlast
-zakon o izmjeni ustava strukturno je podređen ustavu
ii) materijalna hijerarhija – zakon o izmjeni ustava naterijalno je u istom rangu kao i ustavne
norme (izuzev pravila koja se njime ne smiju dirati)
-pazi! zakon o izmjeni ustava materijalno je podređen onim
ustavnim normama kojima se određuje republikanski oblik državi
iii) vrijednosna hijerarhija – vrhovna ustavna načela vrijednosno su nadređena ostalim
ustavnim normama
-zakonom o izmjeni ustava ne mogu se dirati vrhovna ustavna
načela – odredili tumači u materijalnu hijerarhiju
III. Valjanost, postojanje, sposobnost djelovanja
1. VALJANOST
- svojstvo norme, normativnih akata ili postupaka, izvora normi (zakoni,uredbe), pojedinačne
normativne odredbe, akte privatne autonomije (oporuka, darovanje,..), ..
- valjana - svaka norma, odredba ili normativni izvor koja je stvorena pridržavanjem svih
(formalnih i supstancijalnih) normi kojima se uređuje njezino stvaranje i ograničava njezin
mogući sadržaj
-koja je sukladna sebi strukturno nadređenim normama o proizvodnji prava i spojiva sa
sebi materijalno nadređenim normama

2. FORMALNA VALJANOST I MATERIJALNA VALJANOST

- formalno valjana (norma,odredba ili izvor) – kada ju je stvorio nadležni organ prema
propisanom postupku
- materijalno valjana (norma, odredba ili izvor) – kada nije ne spojiva sa normama kojima joj se
ograničava ili predodređuje mogući sadržaj
- valjanost – odnosni pojam
-dvostruki odnos neke norme, odredbe ili izvora s drugim normama – a) s normama o
proizvodnji prava koje su joj nadređene u formalnom pogledu
 -b) s normama
koje su joj hijerarhijski nadređene u materijalnom pogledu

3. POSTOJANJE
- postojanje – odnosni pojam
-odnos pripadanja jedne norme nekom pravnom poretku; pravno postojanje (kada je
uvedena u pravni poredak) ≠ činjenično postojanje (kada je formulirana)
- nisu valjane sve norme koje pripadaju nekom pravnom poretku (koje postoje)
- u pravnom poretku postoje:
1) postoje norme ni valjane ni nevaljane – nijedan ustav nije ni valjan ni nevaljan!
-kriterij postojanja društvena je učinkovitost
(načelo efektivnosti)
2) postoje nevaljane norme – izražene norme neustavnih zakona i uredbi
-formalna valjanost dovoljan je (ali ne i nužan!) uvjet pravnog
postojanja
- norma odredba ili izvor je postojeća kada je stvorena u skladu samo s nekim normama kojima se
uređuje njezino stvaranje (ne sa svim!)
4.SPOSOBNOST DJELOVANJA
- u jeziku doktrine uporaba u dva smisla:
1) kao sposobnost proizvođenja pravnih učinaka – kvalifikacija nekog činjeničnog stanja,
stjecanje ili gubitak prava, nametanje sankcije,..
-zakon = učinci erga omnes; ugovor i
(uglavnom) presuda = učinci inter partes
2) kao primjenjivost – norma koja se može ili mora primjeniti (obveza) = djelovna
- dovoljan uvjet sposobnosti djelovanja (u pravilu) je jednostavno postojanje norme (ne valjanost!)
5. UMETAK: SPOSOBNOST DJELOVANJA NORMI U VREMENU
- prvi problem – trenutak od kojega sudski i upravni organi trebaju primjenjivati norme odnosno
trenutak od kojega ih više ne smiju primjeniti
- drugi probem – činjenična stanja na koja se one trebaju primjeniti, tj. u kojem trenutnku treba
nastati neko činjenično stanje da bi norma na njega bila primjenjiva
- vremenski razmak unutar kojega se neka norma treba primjenjivati određen je dvama nizovima
pravila: a) trenutak u kojemu norma stječe snagu
b)trenutak u kojemu norma gubi snagu
a) stupanje na snagu – u vrijedećem hrvatskom pravnom poretku zakon (i uredba) stupa na
snagu najranije osmi dan od dana njegove objave
-razdoblje između objave i stupanja na snagu naziva se „vacatio“
b) gubitak snage (primjenjivosti) – poništenje – sudski akt koji redovito djeluje unatražno
-ukidanje – rezultat političke odluke zakonodavca koje u
pravilu ne djeluje unatražno – izričito – narodni referendum ili donošenjem ukidajuće zakonske
norme
-prešutno –
dolazi na temelju načela kronologije lex posterior (derogat legi priori) – zakonodavac donese
novu normu koja je nespojiva sa starom
- učinci ukidanja zakona hrvatskog Ustavnog suda u pogledu primjenjivosti ukinutog zakona vrlo
su slični učincima poništenja zakona talijanskog Ustavnog suda – nisu primjenjivi u postupcima
pokrenutima prije poništenja/ukidanja a koji još nisu pravomoćno okončani do trenutka
poništenja/ukidanja tog zakona
- norma se ne može primjeniti prije nego što je objavljena, a nakon objavljivanja se ne može
primjeniti na sporove nastale prije njezina stupanja na snagu (ne! retroaktivnost)
- zakon može imati unatražnodjelujući učinak, pod uvjetom da zakonodavac tako izričito odredi
(iznimka: kazneni zakon)
6. POGREŠNOST
- svaka norma, odredba ili izvor koja nije u skladu s normama o proizvodnji prava kojima se
uređuje njezino stvaranje (formalna pogrešnost) i/ili nadređenim normama kojima joj se
ograničava mogući sadržaj (materijalna pogrešnost)
- pogrešnost - kao posljedica – kršenja norme o proizvodnji prava
-nespojivosti između norme o kojoj je riječ i njoj nadređene norme
- kao uzrok – nevaljanosti pogrešne norme

7. NEVALJANOST
- formalno nevaljana – svaka norma, odredba ili izvor koje je opterećena formalnom pogrešnošću
- materijalno nevaljana – svaka norma, odredba ili izvor koja je opterećena materijalnom
pogrešnošću
- izvorna nevaljanost – nevaljanost koja normu, odredbu ili izvor pogađa od trenutka nastanka
-može biti formalna i materijalna
- naknadna nevaljanost – navaljanost koja (izvorno valjanu) normu, odredbu ili izvor pogađa od
kasnijeg trenutka
-može biti samo materijalna

8. NEPOSTOJANJE
- nepostojeća norma – norma koja nipošto ne pripada pravnom poretku
a) potojeća ali nevaljana norma – poništiva (Ustavni sud )– podložna poništenju od nadležnog
organa
b) nepostojeća norma – ništetna (redovni sud) – bez potrebe za aktom poništenja od
ovlaštenog organa

9.VALJANOST I NEVALJANOST AKATA, ODREDBI I NORMI

- odredba – fragment teksta – iskaz koji potječe od tijela normativne vlasti
- norma – značenje, smisaoni sadržaj odredbe – rezultat tumačenja teksta
- normativni akt – jezično ponašanje – sastoji se u stvaranju odredbi
- formalna valjanost – svojstvo normativnih akata (podredno uz odredbe i norme)
- materijalna valjanost – svojstvo normi – spojivost i nespojivost su pojmovni odnosi do kojih
može doći samo između značenja
- svakom odredbom izražava se više normi
- valjanost – svojstvo koje pristaje i odredbama
IV.Sastavni dijelovi pravnih poredaka
1. SASTAVNI DIJELOVI PRAVNOG PORETKA
- razvrstavanje normi s obzirom na položaj koji zauzimaju u strukturi pravnog poretka:
a) izvorne i izvedene norme
b) formulirane i neizražene norme
c) valjane i nevaljane norme
d) pravila i načela
2. IZVORNE NORME I IZVEDENE NORME
- izvorne norme – čija pripadnost pravnom poretku ne ovisi o postojanju drugih normi
 -norme „prvog“ ustava
- izvedene norme – čije postojanje počiva na prethodnom postojanju drugih normi ili:
a) donio subjekt kojemu je nekom već postojećom normom dana normativna vlast (dinamičko
izvođenje) – zakoni i uredbe
b) logička (ili pseudologička) posljedica postojećih normi (statičko izvođenje) – neizražene
norme
3. FORMULIRANE NORME I NEIZRAŽENE NORME
- formulirane norme – izrijekom iskazane ili formulirane u nekoj normativnoj odredbi (ili
fragmentu)
- neizražene norme – norme koje pravnici izvode iz formuliranih normi na temelju logičkih ili
pseudologičkih argumentacijskih postupaka
-svaka je izvedena rasuđivanjem – jedna ili više izraženih normi = premise, a
neizražena norma = zaključak
-a) deduktivno (logičko) izvođenje iz
izraženih normi – plod spoznajne djelatnosti tumača – implicitne u užem smislu
-b) izvođenje iz premise koje su dogmatske
teze – plod nomopojetičke djelatnosti
-c) pseudologičko (nededuktivno) izvođenje
iz izraženih normi – plod nomopojetičke djelatnosti

4. VALJANE NORME I NEVALJANE NORME

- valjane norme – koje su u skladu s formalno i materijalno nadređenim normama
- nevaljane norme – koje nisu u skladu s formalno i materijalno nadređenim normama
-nevaljane, ali pravno postojeće
-ni valjane ni nevaljane, ali pravno postojeće (Ustav)
npr. slučaj neustavnog zakona u razdoblju vacatio pazi!
- (prema pretpostavci) nevaljan, neprimjenjiv (dok traje vacatio), ali pripada pravnom poretku
(proglašen i objavljen!)
5.PRAVILA I NAČELA
- načela – neodređene norme
-otvoreno činjenično stanje – neodređeno područje primjene
-otklonjive – podložne implicitnim iznimkama
-općenite – zahtijevaju konkretizaciju
- pravila – određene norme
-zatvoreno činjenično stanje – određeno područje primjene
-neotklonjive – podložne izričitim iznimkama
-(razmjerno) precizne – primjenjive na konkretne slučajeve

V. Struktura pravnih poredaka

1. STRUKTURA
- pravni poredak = strukturirani skup normi (norme u pravnom poretku su jedne s drugim u
odnosima)
- dva odnosa: utemeljenje i hijerarhije
2. UTEMELJENJE NORMI
- jedna norma daje temelj drugoj u dva smisla
 1) dinamika pravnog poretka i izražene norme – norma o nadležnosti N1 daje dinamički temelj
normi N2 kada je N2 stvorilo tijelo normativne vlasti T uspostavljeno normom N1
(ukidanjem N1, N2 i dalje postoji!)
-piramidalna struktura pravnih poredaka –
svaka norma nalazi svoj dinamički temelj u nekoj višoj normi sve do vrhovne norme lišene
ikakvog temelja (materijalno hijerarhijska piramida)
*vrhovna norma – činjenična vlast -stvorila utemeljujuća vlast
-proces proizvodnje prava
2) statika pravnog poretka i neizražene norme – norma N1 daje statički temelj normi N2 kada
je N2 izvediva iz N1 logičkim sredstvima (ukidanjem N1, nema dokaza postojanja N2 u
pravnom poretku)
-pravni poredak kakv jest u određenom
trenutku
- norme koje imaju temelj su izvedene norme (neovisno dinamički ili statični)

3. NA VRHU PRAVNOG PORETKA

- Kelsen - temeljna norma = pretpostavljena (nepozitivna!) norma
-dinamički temelj prvom ustavu
-neuvjerljiva teza – postoje norme bez temelja valjanosti
-Hart – temeljna norma = bespotrebno udvostručenje ustava ako
prihvatimo da je temeljna norma zapravo „prvi“ ustav, tj. ni valjan ni nevaljan

4. IDENTITET PRAVNOG PORETKA

- identitet pravnog poretka sa dinamičkog gledišta temelji se na identitetu vrhovne norme, tj.
prvom sutavu
- identitet pravnog poretka sa statičkog gledišta se mijenja kad god se u njega uvede nova norma
ili postojeća norma ukine/poništi ili zamijeni
- razlikovanje ustavotvoren/utemeljujuće vlasti od utemeljene vlasti mijenjanja ustava:
1) supstancijalističko shvaćanje – ustavotvorna vlast je ona koja izražava 'temeljnu političku
odluku', tj. ona vlast koja izabire 'oblik državi'
-svaka nebitna promjena puko je mijenjanje ustava, a svako
preinačenje vrijednosnog identiteta ustava stvarna je uspostava ustava
-vrhovna načela logičke su granice mijenjanja ustava!
2) formalističko shvaćanje – ustavotvorna vlast izvršava se extra ordinem, što znači u
nezakoniti i svakako ne-zakonitim oblicima
-izmjena ustava u zakonitom obliku = puko mijenjanje ustava
-izmjena ustava u nezakonitom obliku = uspostava novog ustava

5. HIJERARHIJE NORMI
- četiri hijerarhijske strukture – 1) formalna ili strukturna hijerarhija – između normi o
proizvodnji prava i s njima u skladu proizvedenih normi
2)materijalna ili supstancijalna hijerarhija – norma A nadređena
normi B kada norma C propisuje da norma B ne može valjano proturječiti normi A
- formalna i materijalna hijerarhija oblikuju pojam valjanosti!
3)logička ili jezična hijerarhija – između normi i metanormi u
užem smislu ('norme o normama')
 4)vrijednosna hijerarhija – uspostavljena od strane tumača –
'ponderiranje'/odvagivanje načela

6. SLOŽENOST
- jednostavan pravni poredak – jedno tijelo normativne vlasti i jedan normativni izvor
- razmjerno složen pravni poredak – više hijerarhijski poredanih tijela normativne vlasti od kojih
svako donosi materijalno hijerarhizirane izvore različite vrste
-Republika Hrvatska!
- vrlo složen pravni poredak – više hijerarhijski poredanih tijela normativne vlasti istoga ranga od
kojih svako ima isključivu nadležnost donositi norma u različitim materijama i/ili na različitim
područjima
-Sjedinjene Američke Države!
-pravno uređenje svakog pojedinog izvora obilježeno je:
a) svakom izvoru dodijeljen je određeni doseg nadležnosti (i samo taj!)
b) svakom izvoru dodijeljena je određena 'snaga' tako da ne može sadržavati norme nespojive sa
materijalno nadređenim normama

7. SINKRONIJSKA DIMENZIJA I DIJAKRONIJSKA DIMENZIJA

- pravni sustavi = u vremenu promijenjivi skupovi normi
- sinkronijsko gledište – pravni poredak promatran u određenom trenutku (pravni sustav)
-statičan skup normi
-mijenja se kad god je: a) neka postojeća norma izbačena iz pravnog
poretka (ukidanje/poništenje)
b) neka nova norma u njega uvedena
c) neka postojeća norma u njemu zamijenjena
- dijakronijsko gledište – pravni poredak promatran u njegovom povijesnom razvoju (pravni
poredak)
-dinamičan slijed statičkih/sinkronijskih skupova normi
-dinamičan slijed normativnih akata (tj. njegov rezultat)

8. STATIČKA DIMENZIJA I DINAMIČKA DIMENZIJA

- svi moderni pravni poredci mješovite su naravi, istodobno dinamični i statični
- dinamičan poredak – svaki u kojem su kriteriji postojanja i/ili valjanosti normi isključivo formalni
(način proizvodnje)

-nijedan moderni poredak nije posve dinamičan

- statičan poredak – sadrži kriterij nevaljanosti koji se poziva na sadržaj normi – ne samo formalna
nevaljanpst, nego i materijalna nevaljanost
-sadrži kriterij valjanosti koji se poziva na sadržaj normi – valjane norme su
izričite (formulirane), ali i neizražene

9. CENTRALIZACIJA I DECENTRALIZACIJA
- centraliziran poredak – ustanovljava specijalizirane organe za proizvodnju i primjenu vlastitih
normi
-prema Kelsenu = država

-statička centralizacija – teritorijalna valjanost normi

 -dinamička centralizacija – načini proizvodnje i primjene normi

-nužan uvjet za postojanje države

- decentraliziran poredak – proizvodnju i primjenu vlastitih normi povjerava adresatima tih normi
- država – skup centralnih organa, nadležnih stvarati i primjenjivati pravo

-politička zajednica – sve članove zajednice povezuje zajednička podvrgnutost istome

poretku

10. DVA MOGUĆA ODNOSA IZMEĐU POREDAKA

- odnos nadređenosti-podređenosti – pravni poredak PP1 podređen je pravnom poretku PP2
kada njegova 'vrhovna' norma istodobno norma koja pripada PP2 (unutar kojega je ili vrhovna ili
ovisna norma)
-podređeni pravni poredak je dio drugog pravnog poretka, tj.
'djelomični' pravni poredak; nadređeni pravni poredak je 'potpuni' pravni poredak koji u sebi
uključuje podređeni
-prema Kelsenu (monizam) – državni pravni poredci bili bi
podređeni međunarodnom pravnom poretku
- odnos međusobne neovisnosti – kada nisu u odnosu podređenosti-nadređenosti
-pravni poredak PP1 neovisan je o pravnom poretku PP2 samo
ako njegova vrhovna norma ne pripada pravnom poretku PP2 i obrnuto
-prema Kelsenu (i monističkoj tezi) – državni pravni poredci nisu
neovisni već koordinirani (jednako podređeni međunarodnopravnom poretku)

VI. Sukobi između normi

1. POJAM ANTINOMIJE
- antinomije – stanja sukoba, suprotnosti ili nespojivosti između normi
-postoji kad god je neki konkretan slučaj podložan dvama različitim i suprotnim
rješenjima – slučaj nerješiv ili dopušta dva rješenja
- skup normi bez antinomija je 'dosljedan' (consistency) – odsustvo proturječja
2. VRSTE ANTINOMIJA
- dvije temeljne vrste:
1) antinomije in abstracto – nužne antinomije – razmjerno rijetke
-kad su dvjema normama nespojive posljedice povezane s
apstraktnim činjeničnim stanjima koja se međusobno (potpuno ili djelomično) pojmovno
preklapaju
-može se utvrditi prilikom tumačenja (bez potrebe za konkretnim
činjeničnim stanjem)
-činjenično stanje N1 = razred, činjenično stanje N2 = podrazred
činjeničnog stanja N1
-ovise o pojmovnoj strukturi diskursa izvora prava
2) antinomije in concreto – kontingentne antinomije – česte, vjerojatno neizbježne
-kada su dvjema normama nespojive pravne posljedice povezane s
istim konkretnim činjeničnim stanjem – konkretno činjenično stanje istodobno pripada
dvama razredima pojmovno neovisnih činjeničnih stanja za koja se određuje nespojive
pravne posljedice
-može se utvrditi samo prilikom primjene na konkretan slučaj
-ovise o činjeničnim okolnostima
- razredi činjeničnih stanja uređeni antinomičnim normama mogu se preklapati potpuno ili
djelomično:
1) potpune antinomije – dvjema normama nespojive posljedice povezane s istim razredom
činjeničnog stanja
-ujedno i antinomije in abstracto
2) djelomične antinomije – može biti dvovrsno:
a) jednostrano djelomične antinomije – razred činjeničnih stanja uređen jednom
normom u cjelosti sadržan u razredu činjeničnih stanja uređenom drugom
normom – N1 zabranjen pobačaj, N2 dozvoljen terapijski pobačaj

POBAČAJ

Terapijski
b) dvostrano djelomičnepobačaj
antinomije – dva se razreda činjeničnih stanja presjecaju
tako da se samo neka od činjeničnih stanja uređenih jednom normom poklapaju
samo sa nekima od činjeničnih stanja nespojivo uređenih drugom normom – N1
zabrana lova veprova i zečeva, N2 dopuštanje lova zečeva i lisica

zečevi
veprovi lisice

3. ANTINOMIJE I TUMAČENJE
- antinomija je plod tumačenja, a odnos između antinomija i tumačenja je:
• antinomija se može izbjeći ili spriječiti tumačenjem – 'prilagođujuće tumačenje' –
zakonska odredba dopušta N1 i N2 gdje je N1 u skladu s Ustavom, a N2 nije... ako se
odredba shvati u smislu N1 antinomija je izbjegnuta
• antinomiju se posredstvom tumačenja može i proizvesti – zakonska odredba dopušta N1
i N2 gdje je N1 u skladu s ustavom, a N2 nije.... ako se odredba shvati u smislu N2
antinomija je proizvedena
-ako ju je proizveo sudski organ
= priprema za neprimjenu jedno od dviju sukobljenih normi
-ako ju je proizveo pravni
znanstvenik = uvod u preporuku de lege ferenda (glede budućeg zakona) ili de sententia
ferenda (glede buduće sudske odluke)
• antinomija se pojavljuje samo nakon već izvršenog tumačenja
• antinomije ne prethode tumačenju i ne mogu biti riješene putem tumačenja:
-zbog banalnog razloga – antinomija se pojavi samo kada je tumačenje već završeno
-zbog nebanalnog razloga – do rješavanja antinomije dolazi ukljanjanjem ili
ograničavanjem dosega jednoj od sukobljenih normi = povezano sa proizvodnjom prava,
a ne tumačenjem

4. NAČINI RJEŠAVANJA ANTINOMIJA

- pojava antinomije u četiri okolnosti:
1) antinomije između normi koje potječu iz dva različita izvora, ali pripadaju istom razredu
izvora prava (npr. dva državna zakona)
• obično donesena u različito vrijeme – primjenjuje se kriterij kronologije za
rješavanje antinomije, tj. kasnija norma (prešutno) ukida onu raniju (lex
posterior derogat legi priori)
2) antinomija između normi koje potječu iz različitih izvora prava:
a) moguće da između dva izvora prava postoji materijalna hijerarhija – primjenjuje se 'viša'
norma – kriterij hijerarhije – viša norma čini nevaljanom onu nižu (ustav-zakon, zakon-
uredba; lex superior derogat legi inferiori)
b) moguće da dva izvora prava imaju različite dosege nadležnosti te da je jedan zadro u
nadležnost drugoga – na temelju načela 'nadležnosti' treba primjeniti normu iz
nadležnog izvora prava – kada regionalni zakon uređuje materiju koja je ustavom
predodređena za državni zakon, regionalni je nevaljan zato što se njime krši ustavna
norma!
c) moguće je da su dva izvora prava u istome rangu u hijerarhiji izvora, djelomično različiti
dosezi nadležnosti (zakon i uredba-zakon) – primjenjuje se načelo kronologije za
rješavanje antinomije, tj. kasnija norma ukida onu raniju
3) antinomija između državnih normi i normi Europske unije – dvije moguće antinomije:
a) između normi Unije i norme zakonskog ranga – treba primijeniti normu Unije, a
zakonsku normu izuzeti iz primjene (pazi! nije ukinuta niti nevaljana!)
b) između normi Unije i ustavnih normi – norma Unije nadvladava, a ustavnoj se normi
ograničava doseg
-u sukobu norme Unije sa vrhovnim ustavnim
načelima – vrhovna ustavna norma nadvladava normu Unije jer su vrhovna načela apsolutno
neograničiva (nederogabilna)
4) antinomija između ustavnih načela – antinomije in concreto (sukob implicitnih i eksplicitnih
normi; konkretizacija načela) – nisu primjenjiva načela: hijerarhije (norme istoga ranga),
kronologije (osim u slučaju norme donesene izmjenom ustava), niti specijalnosti (razredi
činjeničnih stanja se presjecaju)
-ponderiranje (odvagivanje) načela –
uspostavljanjem:
a) vrijednosne hijerarhije – tumač jednoj od sukobljenih normi pridaje veću vrijednost –
vrijednosno viša norma nadvladava nižu, a vrijednosno niža norma se izuzima iz primjene
(pazi! ne biva ukinuta ili nevaljana!)
b) pomične hijerarhije – nestabilan, promijenjiv odnos koji vrijedi za konkretan slučaj

5. KRITERIJ SPECIJALNOSTI
- lex specialis derogat legi generali – posebnija norma ograničava doseg općenitijoj normi
- dvije inačice koje treba razlikovati:
1) pomirenje antinomije istorednih normi u hijerarhiji izvora prava, međusobnog odnosa
pravila i iznimke – jednostrano djelomični tip – putem iznimke tumači se pravilo, a obje su
norme i dalje valjane i vrijedeće
2) pomirenje antinomije istorednih normi u hijerarhiji izvora prava čija se područja primjene
djelomično preklapaju – dvostrano djelomični tip – jednoj se djelovanjem druge ograničava
doseg (jednako općenite norme, čija se područja primjene presjecaju)
-rješavanje zahtijeva prvo uspostavljanje
vrijednosne hijerarhije, pa tek onda korištenje kriterija specijalnosti
 -N1 (štiti pravo na privatnost osobnog
života), a N2 (jamči slobodu tiska) – objavom novinske vijesti o seksualnom životu osobe X
može se bez razlike smatrati: a) N2 opće pravilo, a N2 iznimka ili b) N1 opće pravilo, a N2
iznimka → hijerarhija vrijednosti dotičnih normi = iznimka je jača od pravila!

VII. Norme i vrijeme

1. VREMENSKA DIMENZIJA NORMI

- 4 vremenske dimenzije: 1) pravno postojanje ili pripadanje pravnom poretku
2)valjanost
3) primjenjivost od sudskih i upravnih organa
4) sposobnost djelovanja

2. VRIJEME PRIPADANJA
- norma je pravno postojeća ako (i samo ako!) je formulirana i donesena u skladu sa nekim
normama o proizvodnji prava te objavljena
- pripadanje norme pravnom poretku prestaje njezinim poništenjem od nadležnog organa
(Ustavni sud) – pazi! norme koje nisu ukinute s unatražnodjelujućim učinkom (i dalje primjenjive
u sporovima nastalima prije njezina ukidanja) mogu biti poništene (time u potpunosti gube
primjenjivost, dakle, ne može više biti primjenjena ni u sporovima nastalima prije njezina
ukidanja)
3. VRIJEME VALJANOSTI
- bezvremeno svojstvo (logičko, ne kronološko)
- norma je valjana ako (i samo ako):
a) je proizvedena u skladu sa strukturno nadređenim normama - proizvodnja
b) je spojiva s materijalno nadređenim normama - sadržaj
- uz postojanost svaka norma je valjana ili nevaljana (u odnosu na nju materijalno i strukturno
nadređenih normi)
- iako norma ne može valjanost steći, niti ju izgubiti, mijenjati se mogu polazišne norme
(strukturno i materijalno nadređene) – a) promjena strukturno nadređenih normi ne utječe na
formalnu valjanost norme o kojoj je riječ - tempus regit actum – u formalnom pogledu valjano
proizvedena norma zadržava svoju (formalnu) valjanost čak i uz promjenu normi kojima se
uređuje proizvodnja takovrsnih normi (i nakon promjene zakonodavnog postupka ili čak
zakonodavnog tijela stupanjem novog ustava na snagu)

b)promjena materijalno nadređenih normi dovodi do

materijalne nevaljanosti norme o kojoj je riječ = naknadna ili pridošla nevaljanost

4. VRIJEME PRIMJENJIVOSTI
- obveza primjene sudskih i upravnih organa
- početak vremena primjenjivosti jest 'stupanje na snagu' – može biti određena samo drugim
normama (metanormama o primjeni): a) metanorme koje se odnose na primjenjivost svih normi
iz određene vrste izvora prava – npr. norme o redovitom vacatio legisu
b)metanorme kojima se određuje primjenjivost nekog
određenog normativnog teksta ili pak pojedinih normi – npr. zakon ili norma koji stiču
primjenjivost istekom produljenog vacatio legisa
 - svršetak vremena primjenjivosti – poništenje (u potpunosti gubi primjenjivost), retroaktivno
ukidanje (=poništenje) i nastanak suprotne obveze (obaveza više je ne primjenjivati)
- vrijeme primjenjivosti ne podudara se nužno sa vremenom pripadanja (radi vacatio legisa norma
pripada ali nije primjenjiva, obveza primjene na temelju normi međunarodnog privatnog prava)
ni s vremenom valjanosti (valjanost nije ni nužan ni dovoljan uvjet primjenjivosti – norma može
pripadati pravnom poretku i ujedno biti nevaljana, norme prvog ustava nisu ni valjane ni
nevaljane, a pripadaju pravnom poretku)

npr. članak 90., stavak 3. Ustava Republike Hrvatske – a)

„ Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito
opravdanih razloga zakonom drukčije određeno. „

članak 81. Zakona o stečaju potrošača – b)

„ Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2016. „

5.VRIJEME SPOSOBNOSTI DJELOVANJA

- doseg sposobnosti djelovanja (područje važenja/valjanosti ili doseg primjene) – skup činjeničnih
stanja u nazočnosti kojih ona proizvodi pravne učinke
- vrijeme sposobnosti djelovanja (unutarnje vrijeme) – vremenski luk u kojemu treba nastupiti
predviđeno činjenično stanje kako bi uslijedile dane pravne posljedice
-posve nepovezano s ostalim vremenskim
dimenzijama normi
- na vrijeme sposobnosti djelovanja odnosi se načelo zabrane unatražnog djelovanja – danas stupi
na snagu norma kojoj se neka pravna posljedica povezuje s djelom počinjenim jučer, vrijeme
primjenjivosti dotične norme ne može započeti prije danas, ali se doseg njezine sposobnosti
djelovanja proteže na jučer – dotičnom normom se pravna posljedica povezuje s djelom
počinjenim prije njezina stupanja na snagu
6.UNATRAŽNODJELUJUĆE, PRODULJENODJELUJUĆE I PRIJELAZNE
NORME
- pojmovi retroaktivnosti i prijelaznosti pojmovno su povezani s vremenom sposobnosti
djelovanja, a pojam produljenog djelovanja (ultraaktivnosti) pojmovno je povezan s vremenom
primjenjivosti
- unatražnodjelujuća norma – ona kojom se pravne posljedice povezuju s činjenicama koje
prethode njezinom stupanju na snagu
- produljenodjelujuća norma – ona kojom se pravne posljedice (čak i nakon njezina ukidanja)
povezuju s činjenicama koje su nastupile prije njezina ukidanja (svaka norma koja nije ukinuta sa
unatražnim djelovanjem)
- prijelazna norma – u dva smisla: a) u funkcionalnom smislu – one koje su izrijekom ustanovljene
s ciljem uređivanja prijelaza s jednog pravnog uređenja na drugo
-metanorme čiji se sadržaj sastoji u
davanju produljenog djelovanja normama starog uređenja ili retroaktivnosti normama novog
uređenja
b) u strukturnom smislu – one norme koje imaju vremenski
ograničenu sposobnost djelovanja; ab origine ('od početka') im je predviđen završni rok
sposobnosti djelovanja – kojom se pravni učinci povezuju s činjeničnim stanjima koja se ostvare
u nekom trenutnku nakon isteka njezina izvornog roka

npr. članak 37. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona – prijelazne norme u funkcionalnom
smislu
 „ Postupci u tijeku dovršit će se prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova
pokretanja, osim ako je ovim člankom drukčije propisano. „

članak 7. Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke – prijelazne norme u
strukturnom smislu ( privremene norme)

„ Poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke prema ovom Zakonu obračunava se i plaća
na sve plaće, mirovine i druge primitke isplaćene u razdoblju od dana stupanja na snagu ovog Zakona do
31. prosinca 2010. „

7. UNATRAŽNO DJELOVANJE
- o sposobnosti djelovanja norme u vremenu nije prikladno govoriti u smislu upućivanja na
trenutak u kojemu norma može ili treba biti primjenjena u sudskom postupku, već na vremenski
luk u kojemu treba nastupiti predviđeno činjenično stanje kako bi uslijedili dani pravni učinci
8.DVIJE VRSTE UNATRAŽNODJLUJUĆIH NORMI
- u slabom smislu – svaka norma kojom se određuje rješenje sporova nastalih prije njezina
stupanja na snagu, a o kojima sud još nije odlučio
- u jakom smislu – svaka norma kojom se određuje drugačije rješenje sporova nastalih prije
njezina stupanja na snagu, a o kojima je sud već odlučio, i kojom se, obaraju već pravomoćne
sudske odluke
- u RH načelo presuđene stvari nije izrijekom uređeno Ustavom, ali unatražnodjelujuće norme u
jakom smislu smatrale bi se neustavnim, iznimka su blaže kaznenopravne norme u jakom smislu
– u tom slučaju bi blaža izmijenila strožu kaznenopravnu normu na temelju koje je donesena
neka pravomoćna osuđujuća presuda, a tada je moguće ponavljanje kaznenopravnog postupka
9.TRI ISKAZA NAČELA ZABRANE UNATRAŽNOG DJELOVANJA
- načela zabrane unatražnodjelujućeg zakona, tj. normi – u pogledu sadržaja:
1) članak 90., stavak 4. Ustava Republike Hrvatske – odnosi se na sve zakone (moguće
razumjeti kao da se odnosi općenito na izvore prava) neovisno o njihovom predmetu
uređivanja
2) članak 31., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članak 2. Kaznenog zakona – odnosi se
isključivo na kaznene zakone, a uređivanje te materije apsolutni je zakonski rezervat (može
se uređivati samo zakonom)
- u pogledu sposobnosti djelovanja – svi više navedeni članci odredbe su ustavnog ranga, tako da
su načela opće zabrane unatražnodjelujućih zakona i unatražnodjelujućih kaznenih zakona =
ustavna načela (zakonodavac nemože niti ukinuti niti im ograničiti doseg)

nedostaje poglavlje 297.- 301. str

Peti dio
Od pravnog poretka do države

I. Država
1. PRETHODNI POJMOVI
- pravni poredak – skup 'strukturiranih' normi koje su jedna s drugom u odnosu
- odnos dinamičkog utemeljenja – svaka norma koju je donijelo tijelo normativne vlasti nalazi
svoj dinamički temelj u normi o nadležnosti kojom se ustanovljava to tijelo – pazi! nemaju sve
norme pravnog poretka!
- izvorne norme – one koje ne ovise o prethodnom postojanju drugih normi – norme 'prvog'
ustava – statički temelj
- izvedene norme – one koje ovise o prethodnom postojanju drugih normi – dinamički temelj
- međusobna neovisnost ili nadređenost – podređenost
- centralizacija – specijalizirani organi izvršavaju akte proizvodnje i primjene (zakonita uporaba
sile) normi
- decentralizacija – adresati samih normi izvršavaju akte proizvodnje i primjene normi
- područja sposobnosti djelovanja pravnih poredaka – sposobnost proizvođenja pravnih učinaka,
poput nastanka obveza i prava – nužno personalno područje sposobnosti djelovanja pravnog
poretka, a neki imaju i teritorijalno područje sposobnosti djelovanja (zemljopisni prostor) –
teritorijalno imaju državni, ali ne i unutarnji pravni poredci (stranaka, dioničkih društava,..)
- društvena učinkovitost (efektivnost) – norma koja se stvarno primjenjuje; učinkovit pravni
poredak je onaj čije su norme uglavnom učinkovite

2. POJAM DRŽAVE
- država – svaki pravni poredak koji:
a) je razmjerno centraliziran
b) je neovisan ili izvoran
c) ima teritorijalno područje sposobnosti djelovanja
d) je društveno učinkovit (efektivan)

-izrazom se upućuje:

a) katkad na pravnim poretkom upravljanu političku zajednicu

b) češće na skup centralnih organa pravnog poretka (nadležnih za stvaranje i primjenu prava)

3. VRSTE DRŽAVNIH PRAVNIH POREDAKA

- tri različita gledišta pravnih poredaka: načina proizvodnje ili formiranja, normativnog sadržaja i
njegova opsega

-određen normama o Demokratske država

NAČIN proizvodnji prava -norme stvaraju subjekti kojima su te norme i upućene
FORMIRANJA -rječnikom doktrine = -neposredna (referendum) i predstavnička (zastupnici u
'materijalni ustav' Saboru) demokracija
pravnog poretka Autokratske država
-norme se stvaraju bez sudjelovanja subjekata kojima su
upućene

-skup subjektivnih Ustavna država

pravnih položaja -ona u kojoj: a) je politička vlast razdijeljena među više
SADRŽAJ (vlasti, prava, organa koji jedni druge provjeravaju i zaustavljaju, b)
obveze,..) građanima dodijeljena i zajamčena neka prava na slobode
ustanovljenih
primarnim i Apsolutna država
sekundarnim -ona koje ne ispunjava zajedno a) i b) – u pravilu niti
normama jedan, ali ako ispunjava jedan, drugi ne
 -može biti više ili Liberalna država
OPSEG manje širok – ovisi o -u kojoj je uređeno samo razmjerno ograničeno područje
broju ponašanja koja ljudskog ponašanja (velik broj ponašanja je slobodan)
uređuje
Totalitarna država
-pravnim normama podliježu više ili manje sva ljudska
ponašanja

4.PRAVNA DRŽAVA
- sve uporabe izraza suprotstavljaju se despotskoj i arbitrarnoj vlasti
- poredak u kojem istodobno vrijede:
a) načelo slobode – građanima dopušteno sve ono što izrijekom nije zabranjeno
b) načelo zakonitosti – javnim vlastima zabranjeno sve ono što izrijekom nije dopušteno

II. Državne „vlasti“

1. „VLAST“
- riječ vlast u dva značenja:
a) vlast kao državne funkcije, tj. djelatnosti – djelatnost = razred akata
b) vlast kao državni organi koji izvršavaju različite funkcije
2. TRI TEMELJNE FUNKCIJE
- svaka država izvršava samo tri funkcije (Montesquieu):
1) zakonodavni akti - proizvodnja općih i apstraktnih normi
2) sudski akti – rješavanje sporova koji za predmet imaju kršenje tih normi
3) upravno-izvršni akti – imaju rezidualan karakter, te obuhvaća sve pojedinačne i konkretne
akte
-izvan područja primjene izvršne funkcije samo su proizvodnja normi (1)
i rješavanje sporova (2)
- sudski i upravno-izvršni akti nužno dolaze nakon zakonodavnih, te zakonodavni more nužno
postojati da bi sudski i izvršni mogli djelovati
- hijerarhija funkcija – sudska i izvršna logički su i pravno podređene zakonodavnoj
- izvršna funkcija obuhvaća raznorodne djelatnosti (podsjetnik: ministarstva!) – zajedničko im je
da pretpostavljaju norme
3. OBJAŠNJENJA
- ustavotvorna vlast – vlast proizvođenja normi; izvorna vlast extra ordinem – iz nje zakonodavna
crpi legitimnost
- može se reći da postoje dvije funkcije: proizvodnja (zakonodavna) i primjena (sudska i izvršna)
normi
- može se tvrditi da postoji više od triju državnih funkcija:
a) vlast mijenjanja ustava – tzv. ustavna normativna proizvodnja ili mijenjanje ustava ( članci
81. i 147. – 150. Ustava Republike Hrvatske)
b) ustavno sudovanje – rezervirano za nadzor zakona (članci 129. – 131. Ustava Republike
Hrvatske)
c) državni poglavar – RH poredak (poredak 'parlamentarne vlade') gdje predsjednik obnaša
ulogu 'neutralne vlasti' s funkcijom čuvara ustava
III. Odvajanje i uravnoteživanje vlasti
 1. DVIJE TEHNIKE USTROJSTVA VLASTI
- dva modela u kojima je politička vlast 'podijeljena' između više organa, no u njima su različito
razdijeljene državne funkcije i različito uređeni odnosi između organa
2. ODVAJANJE VLASTI
- proizlazi iz spoja dvaju načela:
1) načelo specijaliziranosti funkcija - može se reći kada je određeni organ izvršava:
a) na isključiv način
b) u potpunosti
-funkcija je specijalizirana ako i samo ako nijednom
drugom organu države nije pripisana:
a) vlast izvršavanja te funkcije – u RH ne postoji više organa
koji to mogu (u cjelosti)
b) vlast ometanja ili sprečavanja izvršavanja te funkcije – u RH
u pravilu ne postoji
c) vladt lišavanja sposobnosti djelovanja akata izvršavanja te
funkcije – u RH može Ustavni sud
2) načelo međusobne neovisnosti organa – kada je svaki od njih slobodan od svakog upletanja
drugog organa u njegov sastav, funkcioniranje i trajanje
-tri stupnja ovisnosti:
1) ovisnost je najmanja kada A predlaže, izabire ili imenuje nositelja B, čiji
je mandat neobnovljiv
2) ovisnost je srednja kada A predlaže, izabire ili imenuje nositelja B, čiji je
mandat obnovljiv
3) ovisnost je najveća kada A predlaže, izabire ili imenuje nositelja B, čiji
mandat A može opozvati prije isteka
- B neovisan o A samo ako:
a) A nije imenovao, predložio ili izabrao nositelja B
b) mandat nositelja B-a nije obnovljiv
c) A ne može opozvati nositelja B-a

3. URAVNOTEŽIVANJE VLASTI
- tehnika ustavnog ustrojstva vlasti poznata pod nazivom checks and balances
- temelji se na moteskijeovskoj ideji prema kojoj samo 'vlast zaustavlja vlast'
- dakle: i) politička vlast treba biti podijeljena među više organa tako da je niti jedan ne izvršava u
cjelosti
ii) svaka državna funkcija treba biti raspodijeljena među više organa, tako da se radnja bilo
kojeg može spriječiti ili lišiti sposobnosti djelovanja radnjom nekog drugog organa (NE
specijalizirana)
iii) organi države trebaju raspolagati vlastima međusobna provjeravanja i utjecanja
4.OPREČNE IMPLIKACIJE
- model odvajanja vlasti – izvršna vlast – nije politički odgovorna zakonodavnoj – nespojivo sa
sustavom parlamentarne vlade
-ne može raspustiti parlament
- nema pravo ulaganja veta na zakone
- suci – ne mogu nadzirati sukladnost zakona ustavu – nespojivo sa
sudskim jamstvom ustava
- ne mogu nadzirati zakonitost akata izvršne vlasti, niti ih
poništavati ili na bilo koji način lišavati sposobnosti djelovanja
- model uravnoteživanja vlasti – izvršna vlast – politički je odgovorna zakonodavnoj ( ovisi o
parlamentarnom povjerenju)
-može raspustiti za sebe nepovoljan parlament i
raspisati nove izbore
- (u pravilu državni poglavar) može spriječiti
stupanje na snagu nekog zakona ulaganjem veta
- suci – zakoni podliježu sudskom nadzoru ustavnosti
- akti izvršne vlasti podliježu sudskom nadzoru zakonitosti
- ni u jednom modelu ustrojstva vlasti izvršna vlast i suci nemaju normativne vlasti
5.PODUDARNE IMPLIKACIJE
- zajednička implikacija u oba modela ustroja vlasti je specijaliziranost sudske funkcije i neovisnost
sudstva
- ako bi sudske odluke mogle biti lišene pravomoćnosti, ne bi bilo pravne sigurnosti

IV. Ustavno sudovanje

1. USTAVNO SUDOVANJE I NAČELO ZAKONITOSTI
- načelo zakonitosti – sve javne vlasti podvrgnute su zakonu – zakon u formalnom smislu –
zakonodavac ne može biti obvezan zakonom
-zakon u materijalnom smislu –
zakonodavna vlast može biti podvrgnuta ustavu (temeljnom zakonu) pod uvjetom da je: a) ustav
krut i b) zajamčen sustavom ustavnog sudovanja
- ustavna pravna država – pravni poredak u kojemu je i zakonodavac podvrgnut načelu
zakonitosti (pod plaštom načela ustavnosti
2. USTAVNO SUDOVANJE I DIOBA VLASTI
- dva opažanja odnosa ustavnog sudovanja i diobe vlasti:
1) ustavotvorna/utemeljujuća vlasti i utemeljene vlasti – ustavno sudovanje ima za učinak
jasno 'odvajanje' ustavotvorne vlasti od zakonodavne i održavanje tog 'odvajanja' (spriječava
zakonodavca da zamijeni ustavotvornu vlast)
2) dioba vlasti – dvije zasebne tehnike ustavnog ustrojstva vlasti – u jakom ili užem smislu
(odvajanje vlasti) – državna vlast podijeljena među više organa te je svakoj zapriječeno
upletanje u izvršavanje ostalih; suci ne mogu odbiti primjenu niti poništiti zakon
-nespojiva s ustavnim sudovanjem – vlast sudova (redovitih ili ustavnih
što ovisi o nadzoru ustavnosti – difuzan ili centraliziran) da otklone primjenu neustavnih
zakona ili njihovo poništenje
- u slabom smislu
(uravnoteživanje vlasti) – državna vlast podijeljena među više organa gdje je svaka
ovlaštena upletati se u izvršavanje ostalih (kako ne bi izašle van okvira svoje nadležnosti);
suci odbijajući primjenu neustavnih zakona ili njihovim poništenjem u odnosu na
zakonodavca djeluju kao protuvlast
- zahtijeva neki sustav ustavnog sudovanja – kao negativni
zakonodavac čija je funkcija jamstvo slobode
3. USTAVNO SUDOVANJE I DEMOKRACIJA
- Ustavni sudovi antidemokratske su institucije – nisu elektivni organi
-djeluju kao ograničenje vlasti parlamentarne
većine
- u temeljima ustavnog sudovanja stoji liberalna politička doktrina uravnoteživanja vlasti
 4. USTAVNO SUDOVANJE IZMEĐU PRAVOSUĐENJA I ZAKONODAVSTVA
- Ustavni sud kao sudska funkcija – primjena postojećeg prava
-odluke obrazložene primjenom ustavnih normi
- ne može samostalno započeti djelovanje (isključivo inicijativa
drugih subjekata) niti sam određuje predmet svojih odluka
- Ustavni sud kao zakonodavna funkcija – odbijanjem primjene ili poništenjem neke norme
mijenjaju postojeći skup normi
-tehnikama odlučivanja dodaju u pravni poredak nove
norme ( 'dodajuće' odluke) i/ili zamjenjuju postojeće norme ('zamjenjujuće' odluke)

V. Suverenost

1. UVOD
- riječ 'suverenost' nema isto značenje u međunarodnom pravu i u ustavnom pravu!

2.“SUVERENOST“ U USTAVNOM PRAVU

- samo jedno tijelo normativne vlasti nositelj je suverene vlasti = ustavotvorna/utemeljujuća vlast
koja se izvršava extra ordinem
3. „SUVERENOST“ U MEĐUNARODNOM PRAVU
- svojstvo određenih pravnih poredaka (država)
- suverenost = državnost
- međunarodnopravni poredak napučen je mnoštvom 'suverena'
4. PRAVNA OGRANIČENJA SUVERENA? (I) USTAVNO PRAVO
- suveren, tj. ustavotvorna vlast ne može biti podvrgnut pravnim ograničenjima zbog pojmovnih
razloga – ako bi bio podvrgnut (normama), onda ne bi bio ustavotvorna vlast već utemeljena
vlast = ne bi bio suveren
- po definiciji ne postoje više norme od ustava
5. PRAVNA OGRANIČENJA SUVERENA? (II) MEĐUNARODNO PRAVO
- suverenost država nespojiva sa međunarodnim pravom – dva slučaja: ili su države podvrgnute
međunarodnopravnim (običajnim) normama = nisu suverene ili su države suverene, pa nisu
podvrgnute nijednoj normi
- suverenost je pojmovno nespojiva s podvrgnutošću međunarodnom pravu – dvije inačice
gledišta:
1) (Kelsenova) prva inačica – države nisu suverene, te su podvrgnute međunarodnom pravu
-ustavi država nisu vrhovne norme već utemeljene normom
međunarodnog prava putem načela efektivnosti
- neuvjerljivo gledište – načelo efektivnosti nije norma o
nadležnosti, te ono samo priznaje već postojeću vlast koja je već izvršena extra ordinem
2) druga inačica – države jesu suverene te nisu podvrgnute nijednoj obvezi koja proizlazi iz
međunarodnopravnih normi
- suverenost = državnost; 'država' = međunarodnopravni pojam
- međunarodno pravo dodjeljuje svojstvo države, tj. priznaje 'suverenost'
- suverenost nije negacija međunarodnopravnih obveza, nego njihova nužna
pratpostavka – samo suverene države podvrgnute su međunarodnopravnim obvezama
- u međunarodnom pravu suverenost je uvjet sine qua non (bez kojega se ne može) podvrgavanja
obvezama (ograničenjima), nositeljstva prava i vlasti
VI.Međunarodno pravo i državno pravo: monizam ili dualizam?
 1. PRETHODNE NAPOMENE
- odnos državnih poredaka s međunarodnopravnim poretkom:
1) dualisti – riječ o različitim poredcima
2) monisti – unatoč prividu riječ o jednom makroporetku (Kelsen)
- alternativa između monizma i dualizma krije tri zasebna, međusobno povezana problema:
a) općeteorijski problem
b) dogmatski ustavnopravni problem
c) dogmatski međunarodnopravni problem
2. DUALIZAM I MONIZAM U OPĆOJ TEORIJI PRAVA
- dualistička teza – državnopravne i međunarodnopravni poredak treba prikazati kao zasebne i
odvojene, međusobno neovisne poretke od kojih svaki zasebno ima vlastiti temelj valjanosti
(vrhovnu normu)
- monistička teza – državnopravni i međunarodni poredak čine jedan makroporedak i imaju
zajednički temelj valjanosti
-jedan pravni poredak ima temelj u drugome, stoga nije neovisan, nego dio
drugoga pravnoga poretka
-dvije inačice teze:
1) međunarodnopravni monizam (prva inačica) – državno pravo je dio međunarodnog prava
-ustavi država imaju temelj u jednoj
međunarodnopravnoj normi
norma međunarodnopravnog poretka

vrhovna norma
vrhovna norma
državnopravno
državnopravnog
g poretka (RH)
poretka (SLO)

2)državnopravni monizam (druga inačica) – međunarodno pravno dio je državnog prava

-međunarodno pravo je 'vanjsko' pravo država, tj.

onaj dio kojim se uređuju odnosi države s drugim državama →postoji onoliko međunarodnopravnih
poredaka kojiko je država (svaka ima vlastito međunarodno pravo)

državnopravni poredak (RH)

državnopravni poredak (SLO)

međunarodnopravni
poredak međunarodnopravni
poredak
 3. KRITIKA MONIZMA
- monistička teza neuvjerljiva je u obje svoje inačice:
1) državnopravna inačica – ne bi postojalo međunarodno pravo
-nepostojanje međunarodnog prava neobično zbog dva razloga:
a) 'vanjsko' pravo država u velikoj mjeri ima istovjetan sadržaj (norme
međunarodnog običajnog prava)
b) dotične (običajne) norme stvaraju sve države zajedno u svojim
međusobnim odnosima

2) međunarodnopravna inačica – zagovarao Kelsen!

- svaki ustav zahtijeva temelj valjanosti, a taj temelj
traži u normi međunarodnog prava, tj. načelu efektivnosti
- međunarodno pravo jesti ili sadrži neku vrstu 'metaustava'
- načelo efektivnosti nije norma o nadležnosti, već samo
priznaje postojeću vlast – ustavotvornu vlast
4. DUALIZAM I MONIZAM U USTAVNOM PRAVU
- u okviru ustavnopravne dogmatike:
1) dualistička teza – međunarodnopravne norme nisu primjenjive u unutarnjem poretku bez
prethodne prilagodbe samog unutarnjeg poretka, tj. 'preuzimanjem' međunarodnopravne
norme ili 'preobrazbom' unutarnje norme
2) monistička teza – međunarodnopravne norme neposredno su primjenjive u unutarnjem
pravnom poretku, bez potrebe za aktom prilagodbe
- ustav može biti:
1) dualističan – svaki prema kojem je: a) primjenjivo samo unutarnje pravo i b)
međunarodnopravne norme nisu primjenjive dok ih se ne preuzme u unutarnji poredak
(portugalski ustav)
-prešutno dualističan – svaki ustav koji ne spominje međunarodno pravo
2) monističan – svaki prema kojem su međunarodnopravne norme primjenjive neposredno,
kao i unutarnje pravo (portugalski, francuski ustav)
3) mješoviti – oni u kojima se kombinira monistička norma u pogledu općeg međunarodnog
prava s dualističnom normom u pogledu međunarodnog ugovornog prava (SAD ustav)
- unutar monističkog i mješovitog ustava moguće je:
a) međunarodno pravo je nadređeno zakonima – raniji nespojivizakoni ukinuti, a kasniji
nespojivi zakoni nevaljani
b) međunarodno pravo je izjednačeno sa zakonima – nespojive međunarodnopravne norme
ukidaju ranije zakone, a kasniji nespojivi zakoni ukidaju međunarodnopravnu normu
- Ustav Republike Hrvatske dualističan je u pogledu međunarodnog ugovornog prava i prešutno
dualističan u pogledu međunarodnog običajnog prava
5.DUALIZAM I MONIZAM U MEĐUNARODNOM PRAVU
- načela lex posterior (ukidanje ranije nespojive norme) i lex superior (nevaljanost kasnije
nespojive norme) mogu djelovati samo unutar nekog pravnog poretka, a nikada u odnosima
normi zasebnih pravnih poredaka
- međunarodno pravo je monistično samo ako sadrži normu kojom se predviđa ukidanje i/ili
nevaljanost državnopravnih normi nespojivih s međunarodnopravnim normama
- međunarodno pravo je dualistično ako ne sadrži normu kojom se predviđa ukidanje i/ili
nevaljanost državnopravnih normi nespojivih s međunarodnopravnim normama
- sa stajališta međunarodnog prava, međunarodno i unutarnje pravo zasebni su i samostalni
poredci – stoga, međunarodno je pravo dualistično!
 Šesti dio
Tumačenje (i šire)
I. Tumačenje: dvosmislen izraz
1. PRVA DVOSMISLENOST: POSTUPAK V. PROIZVOD
- riječ 'tumačenje' – katkad djelatnost (postupak), tj. tumačenjska djelatnost – misaoni postupak
-katkad rezulat (proizvod djelatnosti), tj. 'sužavanje' značenja, tumačenjski sud
– diskurs
2. DRUGA DVOSMISLENOST: APSTRAKTNO V. KONKRETNO
- riječ 'tumačenje' – katkad pripisivanje značenja normativnom tekstu, a katkad pravna
kvalifikacija činjeničnog stanja – kvalifiacija pruža temelj za rješavanje spora
- razlikujemo: a) tumačenje 'in abstracto' - usmjereno na tekstove, tj. utvrđivanje logički
impliciranog smisaonog sadržaja (norme) bez pozivanje na konkretno činjenično stanje
-reformulacija tumačenog teksta
-smanjuje se neodređenost pravnog sustava (pravnog
poretka) utvrđujući koje su norme na snazi; predmet – potpuni iskazi
b) tumačenje 'in concreto' – usmjereno na činjenice
- podvođenje konkretnog činjeničnog stanja pod područje
primjene ('in abstracto' utvrđene) norme
- odluka glede opsega pojma
- smanjuje se neodređenost pojedinih normi utvrđujući
koji su konkretni slučajevi obuhvaćeni svakom od njih; predmet – predikati (izrazi kojima se
označava razred) kojima je normotvorac uobličio činjenično stanje (antecedent)
3. TREĆA DVOSMISLENOST: SPOZNAJA V. ODLUKA
- riječ 'tumačenje' – katkad akt odluke, katkad akt spoznaje, a katkad akt normativnog stvaranja
- razlikujemo: a) spoznajno (kognitivno) tumačenje – utvrđivanje različitih mogućih značenja
normativnog teksta pritom ne izabirući niti jedno
-u cjelosti nalik na leksičku definiciju →
znanstvena djelatnost (lišena praktičnog učinka)

odredba O može značiti N1 ili N2

b)odlučujuće (decizivno) tumačenje – izbor određenog značenja, a odbacivanje

preostalih

- dvije vrste: 1) standardno odlučujuće

tumačenje – tumačenjska odluka izbor značenja u okviru onih utvrđenih spoznajnim tumačenjem

- slično redefiniciji → politička djelatnost (može obavljati pravni znanstvenik i organ

primjene)

odredba O znači N1 ili odredba O znači N2

2)stvaralačko (kreativno) tumačenje –

tumačenjska odluka je pripisivanje tekstu 'novog' značenja (nije utvrđeno spoznajnim tumačenjem)
- slično stipulativnoj definiciji (uvođenje novog značenja) → politička djelatnost (može obavljati
pravni znanstvenik i organ primjene)
 - rijetka pojava, a u većini slučajeva nije stvaralačko tumačenje već 'pravno konstruiranje' –
izvođenje iz teksta neizražene norme pseudologičkim sredstvima

odredba O znači N3 (N3 ne pripada mogućim

značenjima u okviru spoznajnog tumačenja)

4. ČETVRTA DVOSMISLENOST: TUMAČENJE V. PRAVNO KONSTRUIRANJE

- riječ 'tumačenje' – katkad pripisivanje značenja tekstu, a katkad 'pravno konstruiranje'
- pravno konstruiranje – radnje svojstvene doktrini i sudskoj praksi
-stvaranje vrijednosnih praznina kako bi razvili neizraženu normu s ciljem
popunjavanja tih praznina (kada sudac odbacuje primjenu npr. N1 i N2, a iz odredbe O izvlači
N3)

II. Dvostruka neodređenost prava

1. VIŠEZNAČNOST NORMATIVNIH TEKSTOVA

- neodređenost pravnog poretka – neizvjesno koje mu norme pripadaju što proizlazi iz
višeznačnosti normativnih tekstova
- normativni tekst dvosmislen: a) izražava li normu N1 ili N2
-„ Predsjednik može imenovati 5 doživotnih senatora. „ – institucija
ili nositelj titule
b) izražava N1, ali izražava li i N2
- „ U slučaju da je ishod referenduma protiv ukidanja... „ – većina
protiv, ali i je li dovoljno glasača izašlo
c) izražava N1, ali implicira li N1 normu N2
- „ Parlament može izglasovati nepovjerenje Vladi. „ – kao cjelini ili
moguće samo ministru (ako može više, sigurno može i manje)
d) izražava N1, no je li 'otklonjiva', tj. podložna implicitnim
iznimkama
- „ Predsjednik može uložiti veto na zakone. „ – uključuje li i zakone
o izmjeni Ustava
- smanjenje neodređenosti pravnog poretka pruža tumačenje 'in abstracto'
2. ODREDBE I NORME
- odredbe – formulirani normativni iskazi
- norme – značenje normativnih iskaza
- odredbe ≠ norme zbog tri razloga:
1) normativni iskazi su dvosmisleni – izražavaju dvije (ili više) normi – O = N1,N2,N3,..
2) normativni iskazi imaju složen smisaoni sadržaj – izražavaju i/ili impliciraju više normi
3) pravni poredak pun neizraženih normi – ne odgovara im nijedan normativni iskaz
3. IZVORI VIŠEZNAČNOSTI
- višeznačnost normativnih tekstova proizlazi iz:
a) osjećaja pravednosti tumača – etičko-politička preferencija (uvjetovana praktičnim
interesom)
b) metoda tumačenja – sukladno uobičajenoj uporabi; namjera zakonodavca – radnik/ca;
argument a contrario – paprike, ne i rajčice; argument analogije (a simile) – rajčice slične
paprikama, pa se primjenjuje; argument razdiobe – javni prijevoz = samo gradski ili samo
izvangradski
 c) pravna dogmatika – tumač normativnim tekstovima pristupa s 'teorijskim' pretpostavkama,
tj. dogmatskim konstrukcijama – razvili pravnici u vremenu koje prethodi
-matrica 'neizraženih' normi koje implicitno postoje u
pravnom poretku – argumentacijskim postupcima razvili tumači
4. NEJASNOST NORMI
- svaka vrijedeća norma je neodređena – proizlazi iz nejasnosti predikata (označava razred!)
- predikat – open textured (otvorena) referencija (ekstenzijska nejasnost)
-dvojbeni slučajevi (hard cases) – primjenjivost norme sporna
- nejasnost (open texture) – svojstvo koje dijele svi predikati u logičkom smislu te ju se ne može
odstraniti (moguće smanjiti pomoću definicija)
- smanjenje neodređenosti normi pruža tumačenje 'in concreto'

vozilo
= sredstvo za prijevoz →intenzija (smisao)
roba i ljudi
automobil, motor, tramvaj, bus,… →ekstenzije (referencija)

→open texture

III.Pravne praznine
1. NORMATIVNE PRAZNINE
- kada zakonodavac uredi niz činjeničnih stanja, ali propusti urediti jednu ili više njihovih mogućih
kombinacija
- N1 – ako državljanstvo, onda porez; N2 – ako ne prebivalište, onda ne porez; N3 – ako
nezaposlenost, onda ne porez → zaposleni stranac s prebivalištem = neuređeno činjenično
stanje (kombinacija), ali svako pojedinačno uređeno = kombinacija je pravno 'relevantna'
- 'pravno prazan prostor' – skup činjeničnih stanja koja pravo uopće ne uzima u obzir
2. NORMATIVNE PRAZNINE I TUMAČENJE
- prazninu utvrđujemo po izvršenom tumačenju
- za izbjegavanje praznine normativni tekst možemo pretumačiti – početni skup normi
zamjenjujemo različitim skupom
- pravne praznine slijede tumačenje, no nisu posve tumačenjski problem (već je izvršeno)
- prazninu se ne može upotpuniti sa tumačenjem!
- tumačenjem se - praznina može spriječiti, izbjeći
-praznina može proizvesti
- praznine ne mogu popuniti
3. TEHNIČKE PRAZNINE
- kada u pravnom poretku nedostaje norma čije je postojanje nužni uvjet sposobnosti djelovanja
neke druge norme
- neka norma ne može proizvoditi pravne učinke ako nema druge norme kojom je se konkretizira
– npr. kada nekoj zapovijednoj normi nije pridružena sankcionirajuća
4. VRIJEDNOSNE PRAZNINE
- nepostojanje norme koja bi, prema tumaču, trebala postojati
- vrijednosni sud – kritika postojećeg prava i/ili propisa glede toga kakvo bi ono trebalo biti
- dvije vrste vrijednosnih praznina:
1) tumaču nezadovoljavajuće uređenje nekog činjeničnog stanja – ne postoji 'pravedna'
norma, pa onda tumačenjska tehnika 'razdiobe' → činjenično stanje jednog podrazreda
ostaje neuređeno = praznina
 2) tumaču neusklađeno uređenje sa materijalno ili vrijednosno višom normom – prekršeno
načelo jednakosti kada: a) zakonodavac propusti razlikovati dva razreda činjeničnih stanja i
b) zakonodavac propusti urediti u bitnome sličan razred činjeničnih stanja ; nedostaje
ujednačujuća norma
5. PRAVO KAO KONAČAN SKUP NORMI
- pravo je konačan, tj. 'ograničen' skup normi
- dva podskupa činjeničnih stanja – pravno ispunjen prostor (sva uređena) i pravno prazan prostor
(sva ona koja nisu uređena)
- koja vrsta praznina? a) normativna praznina, ali zabrana uskrate pravosuđa → sudac obvezan
riješiti slučajeve koji nisu uređeni nijednom izraženom normom
b)vrijednosna praznina – nepostojanje norme koja bi (prema tumaču)
trebala uređivati činjenično stanje koje u stvari nije uređeno → formuliranje neizraženih
normi = stvaranje novoga prava
- sudac svaki spor može riješiti: a) izvođenjem neizraženih normi
b)zaključivanjem a contrario
6. DOGMA O POTPUNOSTI I PRAVNA DRŽAVA
- dogma o potpunosti – svaki pravni poredak nužno je potpun skup pravnih normi
-politička doktrina moderne pravne države
- pravna država počiva na načelu zakonitosti pravosuđenja = svaka sudačka odluka utemeljena na
postojećoj pravnoj normi
- zabrana uskrate pravosuđa = generator praznina (normativnih i vrijednosnih)
- pravna država – zabrana uskrate pravosuđenja
-vrijedi načelo diobe vlasti – sudska praksa isključena s popisa izvora prava
- sudsko stvaranje prava u pravnoj državi: a) u sukobu s vrijednošću 'pravne sigurnosti'
b)u sukobu s načelom zabrane unatražnog djelovanja
zakona
- u pravnoj državi sucu se priječi i da izbjegne odluku i da odluči stvarajući novu normu!
7. OPĆA ISKLJUČUJUĆA NORMA
- svi pravni poredci nužno sadrže zatvarajuću normu, tj. načelo slobode ili opću isključujuću normu
– argument u prilog dogme o nužnoj potpunosti
- opća isključujuća norma nije nužna istina! – već moguće pravno načelo
- opća isključujuća norma – je kontingentna – sadržana samo u nekim liberalnim poredcima
-ponekad vrijedi samo za određeno područje prava
-u liberalnim poredcima u kojima je vrijedeća na razini normi o
ponašanju, ne može vrijediti na razini normi o nadležnosti!
- u pravnim poredcima gdje nije vrijedeće pozitivno pravo ponašanje može biti pravno
nekvalificirano = slučaj praznine

npr. U vrijedećem hrvatskom pravnom poretku opća isključujuća norma izrijekom je propisana samo
za područje kaznenog prava. Riječ je o načelu zakonitosti „nullum crimen, nulla poena, sine lege“
(nema kaznenog djela ni kazne bez zakona) → članak 31. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske

IV.Pravno konstruiranje
1. NEIZRAŽENE NORME
- stvaralačko tumačenje u većini slučajeva = konstruiranje neizraženih normi →izvedena iz jedne
ili više normi putem rasuđivanja
- rasuđivanje – slijed iskaza unutar kojega jedan ima funkciju tvrdnje ili zaključka, a preostali
funkciju premisa ili argumenata u prilog tvrdnje ili zaključka
- neizražene norme (zaključak) statički su izvedene iz drugih izraženih normi (premisa)
 - tri vrste neizraženih normi (različite vrste rasuđivanja):
1) izvođenje iz izraženih normi putem logičkih (deduktivnih) rasuđivanja – sve premise su
izražene norme → neizražena norma logički implicirana u izraženim normama – plod
spoznajne intelektualne radnje
N1 – pravo glasa = punoljetnost – izražena norma (premisa 1)
N2 – 18. g. = punoljetnost – izražena norma (premisa 2)
N3 – 18. g. = pravo glasa – neizražena norma (zaključak)
2) izvođenje iz izraženih normi putem logički nevaljanih (nededuktivnih) obrazaca rasuđivanja
– argument iz analogije (a simili), argument a contrario → pravnom poretku dodana nova
neizražena norma
-nomopojetička djelatnost
3) izvođenje ili iz spoja izraženih normi i dogmatskih pretpostavki ili neposredno samo iz
dogmatskih pretpostavki – srž doktrinarnog ili dogmatskog rada
-nomopojetička djelatnost
- postoje još neizražena načela – konstruiraju se iznoseći nagađanja o ratio legisu (cilj
normotvorca) = ciljne norme – daju vrijednosno opravdanje izraženim normama iz kojih su
konstruirane

2. NEPOSTOJANE GRANICE
- razlika između tumačenja i pravnog konstruiranja – nepostojana
- u mnogim slučajevima razlika dovoljno jasna

npr. zabrana unatražnodjelujućih zakona odnosi se isključivo na kaznenopravnu materiju =

dopušteni unatražnodjelujući nekazneni zakoni

3. KONKRETIZIRANJE NAČELA
- primjenjivanje ustavnih načela: a) ustavni sud – ocjena ustavnosti
b)redovni sud – za popunjavanje praznine u zakonu
- konkretiziranje – uporabiti načelo kao premisu u rasuđivanju čiji je zaključak formulacija
neizraženog 'pravila' (novog pravila koje predstavlja ostvarenje ili specifikaciju uporabljenog
načela)
-ocjena ustavnosti – usporedba (zakonskog) pravila i (ustavnog) načela → nužno
je iz načela izvesti pravilo kako bi se omogućila usporedba
- obrazloženje sudskih odluka – jezgra ima deduktivnu strukturu – pravilo koje
povezuje razred činjeničnih stanja sa kaznom = normativna premisa
- načela – npr. zaštite zdravlja ne kaže ništa o
naknadivosti tzv. biološke štete → nužno je izvući pravilo koje ima razmjerno određen
antecedent kako bi bilo primjenjivo
- primjena načela zahtijeva konkretizaciju
- konkretizacija = (nededuktivno) rasuđivanje koje a) među premisama ima načelo u pitanju i b)
kao zaključak (neizraženo) pravilo

neizraženo načelo

IP1, IP2, IP3, → IP – izraženo pravilo

IP4, IP5, IP6
→ rasuđivanje

NP7 → NP – neizraženo pravilo

 V. Pravna znanost
- izraz 'pravna znanost' označava:
a) pravnu znanost u pravom smislu riječi – spoznajni, vrijednosno neutralni diskurs o pravu –
karakteristično za općeteorijsku literaturu
b) stvarno postojeću pravnu doktrinu ili dogmatiku – diskurs pravnika kakav jest
-doktrina = ukupnost pisanih djela
- razlika a) i b) – doktrina se ne ograničava na neutralno opisivanje prava, tj. pravnici na različite
načine sudjeluju u stvaranju prava
1. PRAVNA ZNANOST U PRAVOM SMISLU RIJEČI
- pravo – skup normi
- pravna znanost – skup sudova (iskaz, tj. smisaoni sadržaj, spoznajnog diskursa koji može biti
istinit ili neistinit) koji je odnose na pravo
- dva pogleda logičke različitosti prava i pravne znanosti:
a) različite vrste jezika - pravo – propisujući diskurs

-pravna znanost – opisujući diskurs (diskurs koji ne bi bio posve

opisujući ne bi bio istinski znanstven)

b) različite razine jezika – pravo – jezik-predmet pravne znanosti

-pravna znanost – metajezik s obzirom na pravo, pazi! često
formulirani kao deontički iskazi o ponašanju
2. DVA SHVAĆANJA PRAVNE ZNANOSTI
- pravna znanost – vrijdnosno neutralno opisivanje prava – dva shvaćanja opisivanja:
1) normativizam – pravo skup općih pravnih normi koje su proizveli zakonodavci (materijalnom
ili općenitom smislu)
-opisivanje pravnih normi – 'pravo u knjigama' (law in the books)
- normativističko shvaćanje pravne znanosti – opisivanje normi može se
sastojati u opisivanju:
a) značenjskog sadržaja normativnih tekstova (prava u knjigama) – popisivanje različitih
mogućih značenja normativnog teksta = spoznajno tumačenje
- ne otkriva mnogo o
'vrijedećem' pravu
b) vrijedećeg tumačenja - način na koji se normativni tekstovi stvarno tumače i primjenjuju
- značenje normativnih tekstova nije – uvijek i potpuno neodređeno
- moguće je formulirati istinite normativne sudove o 'postojanju'
određenih vrijedećih normi u pravnom poretku – npr. udžbenik prava
2) realizam – pravo je ono što odluče suci, tj. organi primjene u konkretnim slučajevima
-opisivanje sudskih odluka – 'pravo u praksi' (law in action) – vrijedeće pravo, tj.
ono koje suci stvarno primjenjuju
-realističko shvaćanje pravne znanosti – opisivanje sui generis činjenica koje su
odluke sudaca i izražava (pravna znanost) činjenične sudove
-dva načina gledišta:
a) zadaća pravne znanosti opisivanje je sudske prakse (skupa odluka) – suci odlučuju od
slučaja do slučaja, prema svojim nepredvidivim psihološkim pobudama, etičko-političkim
usmjerenjima, osjećajima pravednosti (a ne postojećim normama!)
 - proučavanjem
prakse mogu se izvesti pravilnosti (ne pravila!)
b) zadaća pravne znanosti opisivanje je normi koje suci stvarno primjenjuju (spoj
normativizma i realizma) – omogućuje predviđanje budućih odluka u sličnim sporovima
- ne razlikuje se mnogo od 'vrijedećeg tumačenja'
3. DOKTRINA
- doktrinarni rad – spoznajno tumačenje + normativni sudovi, tj. 'vrijedeće tumačenje' = nije
istinski znanstvena djelatnost
-srž – oblikovanje prava dvama različitim i povezanim načinima:
a) određivanjem (odlučujućim i/ili stvaralačkim tumačenjem) značenjskog sadržaja normativnih
tekstova
b) razvijanjem (konstruiranjem) novih normi
- odlučujuće i/ili stvaralačko tumačenje i pravno konstruiranje nisu pravna znanost, nego dio
samoga prava! = dio predmeta proučavanja pravne znanosti u pravom smislu riječi
- opisivanje prava na snazi zahtijeva proučavanje doktrinarnih konstrukcija kao sastavni dio
samoga prava

VI. Primjena prava

1. „PRIMJENA“
- izraz primjena prava označava uporabu pravnih materijala, tj. odredbi, pravila i načela, izraženih
i neizraženih normi za argumentiranje ili opravdanje koje primjenjuju vrhovni ustavni organi,
javna uprava i sudovi
- razlikovanje odredba/norma (iskazi diskursa izvora prava / značenja pripisana odredbama putem
tumačenja)
- razlikovanje izražena/neizražena norma (formulirane u odredbi / rezultat pravnog konstruiranja)
- razlikovanje pravilo/načelo (zatvoreni antecedent / otvoreni antecedent)
- primjena odredbi – protumačiti ju, pripisati joj značenje kako bi se izvela norma (odlučujuće
tumačenje in abstracto)
- primjena pravila – premisa u deduktivnom rasuđivanju čiji je zaključak pojedinačan i konkretan
propis
- primjena načela – konkretizirati, tj. uporabiti kao premisu u rasuđivanju čiji je zaključak
formulacija neizraženog pravila
2. PRAVOSUĐENJE, ZAKONITOST, OBRAZLOŽENJE
- sudsku djelatnost karakteriziraju: podvrgnutost suca zakonu (obveza primjene prava) i obveza
obrazlaganja odluka
- sudske odluke moraju biti – obrazložene, opravdane
-obrazložene na temelju postojećih pravnih normi
- presuda – izreka – presuda u užem smislu
-obrazloženje – skup iznesenih argumenata u prilog odluci
3. SUDAČKO RASUĐIVANJE
- dvije razine (jezika) sudačkog rasuđivanja:
1) unutarnje opravdanje – deduktivno rasuđivanje putem kojega sudac primjenjuje pravilo:
a) prva premisa je pravilo (rezultat odlučujućeg tumačenja in abstracto ili pravnog
konstruiranja) koje se primjenjuje
b) druga premisa je činjenični, empirijski sud kojim se opisuju činjenice slučaja
 c) treća premisa je podvodeći (supsumirajući) iskaz (tumačenje in concreto)
d) zaključak je pojedinačan i konkretan propis
-primjena pravila!
2) vanjsko opravdanje – skup (obično nededuktivnih) rasuđivanja putem kojih sudac
opravdava premise unutarnjeg opravdanja – uključuje dvije normativne i jednu činjeničnu
premisu
-opravdanje normativnih premisa:
a) tumačenjski argumenti kojima se opravdava odabrano tumačenje (in abstracto i in
concreto) jedne ili više odredbi koje se na taj način primjenjuje
b) konstruktivni argumenti kojima se opravdava ova ili ona vrsta pravnog konstruiranja
kao: - postojanje vrijednosne praznine, rješavanje antinomije, ponderiranje ustavnih
načela, stvaranje vrijednosnih hijerarhija,..
opravdanje činjenične premise – dokazno rasuđivanje (dokaz i
dokazna činjenica); dokaz sucu pruža opravdanje istinitosti jednog suda o sadašnjosti te za
izvođenje iz njega drugog suda o prošlosti → odnos sadašnjeg i prošlog = 'pripovjedna
suvislost'
-pazi! zaključak na temelju
pripovjedne suvislosti nije logički impliciran premisama i mogao bi biti neistinit!

VII. Pravosuđenje i zakonodavstvo

1. ZAKONODAVSTVO I PRAVOSUĐENJE
- razlikovanje zakonodavstva i pravosuđenja = razlikovanje zakonodavnih akata (zakona) i sudskih
akata (presuda)
- dva načina razlikovanja karaktera zakonodavnih i sudskih akata:
a) može se opisati s materijalnog ili supstancijalnog gledišta – s obzirom na sadržaj
b) može se opisati s čisto formalnog gledišta – ne obazirući se na sadržaj
2. „MATERIJALNO“ RAZLIKOVANJE ZAKONODAVSTVA I
PRAVOSUĐENJA
- razlika u četiri pogleda:

zakon – ima normativni sadržaj (opći – razred činjeničnih stanja i apstraktan – za

buduće vrijeme)

-rezultat akta volje

- s obzirom na cilj slobodna djelatnost – akt bez obrazloženja

- izvorna, neovisna djelatnost

presuda – nužno ima pojedinačan i konkretan sadržaj

-plod dvostrukog akta spoznaje ili utvrđivanja (utvrđivanje zakona putem

tumačenja + utvrđivanje činjenica)

- djelatnost nužno usmjerena na primjenu zakona – obrazloženje sastavni dio

presude

- djelatnost strukturno podređena zakonu

- zakonodavstvo = stvaranje novih normi

- pravosuđenje = spoznavanje i primjenjivanje postojećih normi
- pazi! to ne znači da se zakonodavni organi uvijek i samo bave zakonodavstvom, a sudski organi
uvijek i samo pravosuđenjem!
3. „FORMALNO“ RAZLIKOVANJE ZAKONODAVSTVA I PRAVOSUĐENJA
- razlika u četiri pogleda: prema vrsti organa od kojega potječu, postupku stvaranja, strukturi
dokumenta u kojemu su sadržani te pravnom uređenju
- oblik organa – zakon – potječe od kolegijalnog predstavničkog organa
-presuda – potječe (kolegijalnog/pojedinačnog) 'birokratskog' organa
- postupak stvaranja akta – zakon – rezultat osebujnog postupka odlučivanja koji samostalno
pokreće zakonodavni organ i koji je obilježen pravilom većine i javnosti sjednica
-presuda – rezultat parničnog postupka koji ne pokreće sa sudski
organ, nego adresati odluke, odlučuje se u tajnosti
- struktura dokumenta – zakon – isključivo normativni akt, bez izlažućeg ili obrazlažućeg dijela
-presuda – obrazložen akt; obrazloženje sastavni dio
- pravno uređenje akata – zakon – sposobnost djelovanja erga omnes
-presuda – sposobnost djelovanja inter partes
4. „DIOBA“ ZAKONODAVSTVA I PRAVOSUĐENJA
- dioba zakonodavne i sudske funkcije može biti shvaćena kao kobinacija dvaju nadležnosti
rezervata: a) za određenu vlast (organ ili skup organa) je rezervirana zakonodavna funkcija,
tako da ju drugi organi ne mogu izvršavati
b)za drugu vlast (organ ili skup organa) je rezervirana sudska funkcija tako da ju drugi
organi ne mogu izvršavati
- zakonodavni rezervat – sucima zabranjeno donositi zakone
1. sudske odluke imaju sposobnost djelovanja inter partes te nemaju
karakter obvezujućeg presedana
2. sucima je zabranjeno izricati arbitrarne presude (nisu utemeljene na
postojećim normama)
3. sucima je zabranjeno formulirati nove norme koje nisu svedive na
postojeće zakone
4. sucima je zabranjeno odbiti primjenu neustavnog zakona; ne
provode nadzor ustavnosti zakona
-za 4. pravilo – razlikovanje četiri vrste ustavnopravnih poredaka:
1. za pravne poretke s mekim ustavom (UK) – pravilo u potpunosti
obvezujuće
2. za pravne poretke s krutim ustavom i a priori nadzorom ustavnosti –
pravilo obvezujuće
3. za pravne poretke s krutim ustavom i difuznim nadzorom ustavnosti
(SAD) – pravilo ne vrijedi jer je svaki sudac ovlašten odbiti primjenu neustavnog zakona
4. za pravne poretke s krutim ustavom i centraliziranim nadzorom
ustavnosti (Italija, Njemačka,..) – pravilo ne vrijedi jer je Ustavni sud sudski organ, a nadzor se u
većini slučajeva odvija a posteriori što znači pitanje ustavnosti nastaje tokom postupka
- pravosudni rezervat – zakonodavcu zabranjeno zadirati u sudsku funkciju
1. donositi pojedinačne zakone – povezano s načelom jednakosti
-ne postoji ni u jednom ustavnopravnom
poretku
2. donositi zakone kojima se utječe na već pokrenute ili čak okončane
sudske sporove – kršenje načela zabrane unatražnog djelovanja – u
mnogim ustavnopravnim poredcima vrijedi isključivo za područje
 kaznenog prava (uključujući i RH) - ili načela res judicata (presuđena
stvar) – rijetko ima ustavni status
-načelo jednakosti shvaća se kao zabrana nerazložnih arbitrarnih zakona,
tj. zakona kojima se: a) bez razloga diskriminira građane u jednakom ili sličnom položaju ili b)
bez razloga propušta razlikovati građane koji se nalaze u različitom položaju
-donošenje tumačećih zakona ili davanje autentičnog tumačenja ne
predstavlja zadiranje u sudsku funkciju
- izvršavanje sudske funkcije pretpostavlja tumačenje, ali tumačenje kao
takvo ne predstavlja izvršavanje sudske funkcije

ZADACI PRIMJENE
PS ne garantiram točnost riješenih zadataka!
1. „Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i
promiče njihove veze s domovinom.“ (čl. 10, st. 1. Ustava RH). Navedenom odredbom izražava
se:
a) Norma o nadležnosti vrhovnih ustavnih organa
b) Norma o ljudskim pravima
c) Programatska norma +
d) Norma o međusobnim odnosima organa
2. Čl. 100. Ustava države x određuje da se zakoni o izmjenama ustava donose dvotrećinskom
većinom parlamentarnih zastupnika, za razliku od običnih zakona, koji se donose običnom
većinom parlamentarnih zastupnika. Čl. 101. Ustava države x određuje da se zakonima o
izmjenama ustava ne smiju mijenjati odredbe Ustava o temeljnim ljudskim pravima (čl. 30.-60.).
Ustav države x je:
a) Običajan
b) Apsolutno neizmjenjiv
c) Djelomično krut, djelomično neizmjenjiv +
d) Dug +
3. Normom kojom se određuje da uredbe Vlade RH moraju biti u skladu s Ustavom i zakonom (ex
čl. 30., st. 1. Zakona o Vladi RH) između zakona i uredbi uspostavlja se:
a) Formalna ili strukturna hijerarhija
b) Materijalna ili supstancijalna hijerarhija +
c) Jezična ili logička hijerarhija
d) Vrijednosna hijerarhija
4. N1 obvezuje državljane RH da plate poreze. N2 dopušta nezaposlenima u RH da ne plate poreze.
U slučaju nezaposlenog hrvatskog državljanina riječ je o:
a) Dvostrano djelomičnoj antinomiji
b) Antinomiji in abstracto
c) Jednostrano djelomičnoj antinomiji
d) Kontigentnoj antinomiji +
5. Ustav države x propisuje da međunarodne ugovore koje sklope nadležna tijela vlasti parlament
mora potvrditi zakonom kako bi oni postali dio njezina unutarnjeg poretka. Ustav države x ne
propisuje ništa u pogledu međunarodnog običajnog prava. Ustav države x je:
a) Monističan u pogledu međunarodnog običajnog prava
b) Prešutno monističan u pogledu međunarodnog ugovornog prava
c) Dualističan u pogledu međunarodnog ugovornog prava +
d) Prešutno dualističan u pogledu mođunarodnog običajnog prava +
6. Normom N1 propisano je da ne postoji obveza popravljanja neimovinske štete. Neimovinska
šteta obuhvaća moralnu i biološku štetu. Sudac koji treba primijeniti normu N1 smatra da nije
pravedno da ne postoji obveza popravljanja biološke štete pa N1 protumači tako da se ona
odnosi samo na moralnu štetu. Posljedica je toga da u pravnom poretku glede obveza
popravljanja biološke štete postoji:
a) Normativna praznina
b) Vrijednosna praznina +
c) Tehnička praznina
d) Sukob normi
7. Tumačeći normativnu odredbu koja uređuje promet tikvicama, sudac zaključi da su patliđani u
bitnome različiti od tikvica tako da se norma koja proizlazi iz te normativne odredbe ne
primjenjuje i na patliđane. Koju je metodu tumačenja primijenio sudac?
a) Argument analogije
b) Argument razdiobe
c) Namjera zakonodavca
d) Argument a contrario +
8. Čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona glasi: „Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu
činjeničnu tvrdnju koja može naškoditi njegovoj časti ili ugledu znajući da je neistinita kaznit će
se novčanom kaznom od tristo šezdeset dnevnih iznosa.“ Konsekvent u normi formuliranoj
ovom odredbom je:
a) „Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može
naškoditi njegovoj časti ili ugledu znajući da je neistinita“
b) Kvalificirao ponašanje suda kao obvezno +
c) „kaznit će se novčanom kaznom od tristo šezdeset dnevnih iznosa“ +
d) Sankcija +
9. Članak 64. i 65. Ustava države D određuju da se organski zakoni donose većinom glasova svih
zastupnika, a svi ostali zakoni većinom glasova nazočnih zastupnika. Parlament je usvojio Zakon
o pravosuđu većinom glasova nazočnih zastupnika. Norma N1 formulirana odredbom
navedenog zakona određuje da predsjednik Vrhovnog suda ne mora biti sudac tog suda. U svojoj
odluci Ustavni sud je utvrdio da Zakon o sudovima spada u organske zakone. U ovom slučaju radi
se o:
a) Nevaljanosti normativnog akta +
b) Materijalnoj nevaljanosti
c) Napostojećoj normi
d) Naknadnoj nevaljanosti
10. Norma formulirana čl. 33. Prijedloga Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području
Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije glasi: „Vlasnicima zgrada oštećenima potresom
dana 22. ožujka 2020. godine država će isplatiti novčanu pomoć za troškove koje su imali,
odnosno imaju za [...] popravak dimnjaka.“ Ako bi navedena norma postojala u pravnom
poretku RH, mogli bismo reći da se radi o:
a) Apstraktnom propisu
b) Normi u užem smislu
 c) Upućujućoj normi
d) Unatražnodjelujućem propisu +
11. Ustav Italije propisuje da međunarodne ugovorne norme u hijerarhiji pravnih izvora stječu isto
ono mjesto koje imaju zakoni. Hrvatski ustav propisuje da su međunarodni ugovori u hijerarhiji
pravnih izvora iznad zakona. Dana 1.1.1995. potpisan je ugovor između Italije i Hrvatske u kojem
je formulirana norma N1 prema kojem je Italija dužna financirati uređivanje ratnih grobova u
Italiji, a Hrvatska uređivati ratne grobove u Hrvatskoj. Dana 1.6.2020. talijanski parlament je
usvojio zakon kojim se formulira norma N2 o zabrani financiranja uređivanja ratnih grobova. U
navedenom slučaju:
a) U pravnom poretku Hrvatske norma N1 ukinuta je normom N2
b) U pravnom poretku Italije norma N1 ukinuta je normom N2 +
c) U hrvatskom pravnom poretku postoji sukob normi N1 i N2
d) U okviru pravnog poretka u okviru talijanskog pravnog poretka, Italija je i nakon donošenja
norme N2 obvezna financirati uređenje ratnih grobova
12. Članak 2. stavak 3. Ustava glasi: „Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim
pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskog mora izvan
državnoga područja do granica sa susjedima. „ Norma izražena navedenom odredbom uređuje:
a) Teritorijalno područje djelovnosti pravnog poretka +
b) Društvenu učinkovitost pravnog poretka
c) Personalno područje djelovnosti pravnog poretka
d) Centraliziranost izvršne funkcije
13. A. A. se bavio prodajom duhanskih proizvoda putem samoposlužnih automatskih naprava.
Parlament je 2000. godine zakonom zabranio djelatnost kojom se bavio A. A. jer takva djelatnost
narušava zdravlje građana. Sud je morao odlučiti postoji li povreda građanina A. A. u ovom
slučaju te utvrdio da ustavno načelo o slobodi poduzetništva predstavlja iznimku od ustavnog
načela o pravu na zdravlje. Iz navedenog slijedi da je sud antinomiju između navedenih ustavnih
načela riješio primjenom:
a) Tehnike odvagivanja +
b) Kriterija hijerarhije
c) Kriterija kronologije
d) Načela nadležnosti
14. Europski sud za ljudska prava je utvrdio da smještanje pritvorenika u ćeliju koja je manja od 4m2
predstavlja ponižavajuće postupanje. Ovaj iskaz suda, koji čini premisu sudačkog rasuđivanja
prilikom primjene pravila o zabrani ponižavajućeg postupanja je:
a) Činjenična premisa
b) Sastavni dio unutarnjeg opravdanja sudačkog rasuđivanja +
c) Podvodeći (supsumirajući) iskaz +
d) Rezultat tumačenja in concreto +
15. „Dana 1. rujna 1931. jednostranim kraljevim aktom, bez suradnje Narodne skupštine, donesen je
ustav Kraljevine Jugoslavije u kojem su uređena građanska prava, kao što su prava uhićenih i
pritvorenih osoba. Ustavom je uspostavljeno jedinstvo vlasti.“ Na temelju navedenog opisa,
može se zaključiti da je Kraljevina Jugoslavija imala:
a) Narodni ustav
b) Običajni ustav
c) Oktroirani ustav +
d) Ustav kao ograničenje političke vlasti
16. Čl. 134. Zakona o pružanju ugostiteljskih usluga u državi X glasi: „Ako ugostitelji i korisnici
ugostiteljskih usluga u svojim međusobnim odnosima stalno i tijekom duljeg razdoblja prihvate
obrazac ponašanja da se boca vode mora otvoriti pred korisnikom ugostiteljske usluge, ugostitelj
 ima obvezu otvoriti bocu pred korisnikom ugostiteljske usluge.“ Izvor prava u pravnom poretku
države X uspostavljen ovom normom je:
a) Svjesno i voljno stvaranje norme
b) Izvor extra ordinem
c) Običaj +
d) Normativna činjenica +
17. Članak 5. st. 1. Zakona o upravnom postupku: „Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na
temelju zakona [...]“. Norma formulirana navedenom odredbom je izraz načela:
a) Podvrgavanja zakonu u materijalnom smislu
b) Zakonitosti u pravom smislu riječi +
c) Zakonitosti pravosuđenja
d) Ustavnosti
18. Dana 15.4.2019. K.P. je podnio Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka ocjene
suglasnosti zakona s Ustavom. U svom prijedlogu K.P. tumači da zakonodavac nije uredio
društvene odnose na način na koji on smatra ispravnim (pravednim). Iz navedenog se može
zaključiti da K.P. predlaže Ustavnom sudu utvrditi postojanje:
a) Tehničke praznine
b) Antinomije
c) Normativne praznine
d) Vrijednosne praznine +
19. Čl. 115. Zakona o radu glasi: „Poslodavac može otkazati ugovor o radu [...]„. Ovako
formuliranom normom je uspostavljen:
a) Pravni odnos vlasti +
b) Pravni položaj koji za predmet ima ponašanje radnika
c) Pravni položaj podložnosti radnika +
d) Obveznopravni odnos
20. Članak 138. Ustava Republike Hrvatske određuje da Hrvatski sabor može donositi ustavne
amandmane dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Navedenim člankom izražena je
norma kojom se Hrvatskom saboru dodjeljuje:
a) Ustavotvorna funkcija
b) Zakonodavna funkcija
c) Subjektivni pravni položaj vlasti +
d) Funkcija mijenjanja ustava +
21. Članak 129. Ustava Republike Hrvatske glasi: „Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove
[...] komunalne djelatnosti„. Norma koja je izražena navedenom odredbom je:
a) Norma o odnosu centralnih i necentralnih organa
b) Norma o obliku države +
c) Formulirana norma +
d) Norma o ustrojstvu
22. U ustavu države D je formulirana norma N1 prema kojoj zakone donosi parlament. Parlament je
donio Zakon o radu u kojem je formulirana norma N2 kojom se Ministarstvo rada i socijalne
skrbi obvezuje da pravilnikom uredi sadržaj i oblik radne knjižice. Ministarstvo je pravilnikom
uredilo sadržaj i oblik radne knjižice. Norma N3 formulirana odredbom pravilnika o radnim
knjižicama propisuje da se na fotografiji osobe koja radi vjerskih ili medicinskih razloga nosi
pokrivalo za glavu moraju vidjeti obrazi, brada i čelo. U navedenom slučaju norma N2:
a) Je izvedena norma +
b) Daje statički temelj normi N1
c) Crpi dinamički temelj iz norme N3
d) Je izvorna norma
23. Ustavne suce bira Hrvatski sabor. Ustavni sud može poništiti zakonske norme. S obzirom na
navedeno, možemo reći da u Hrvatskoj postoji:
a) Neovisnost Ustavnog suda i odvajanje vlasti
b) Ovisnost Ustavnog suda i odvajanje vlasti
c) Ovisnost Ustavnog suda i uravnoteženje vlasti +
d) Neovisnost Ustavnog suda i uravnosteženje vlasti
24. Norma izražena čl. 30. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određuje da muškarac ima pravo
na starosnu mirovinu kad navrši 65 godina života, a žena kada navrši 60 godina života. Ustavni
sud je poništio navedenu normu jer zakonodavac ovakvim razlikovanjem muškaraca i žena krši
ustavnu normu o zabrani razlikovanja objektivno jednakih situacija (ustavno načelo jednakosti).
Ustavni sud je primjenio argumentacijsko sredstvo:
a) Prilagođavajućeg tumačenja zakona
b) Nadtumačenje ustava
c) Odvagivanja
d) 'razložnosti' zakona +
25. Članak 1. Zakona o lovstvu iz 1991. dopušta lov na zečeve. Članak 2. Zakona o zaštiti životinja iz
1998. zabranju lov na zečeve. U praksi sudova se primjenjuju sljedeći kriteriji za rješavanje
antinomija: kriterij hijerarhije, kriterij vremena i kriterij specijalnosti. Iz navedenog možemo
zaključiti da je norma izražena člankom 1. Zakona o lovstvu djelomično izgubila primjenjivost
zbog:
a) Prešutnog ukidanja norme +
b) Ukidanja s unatražnodjelujućim učinkom
c) Primjene kriterija specijalnosti
d) Poništenja norme
26. „Nedvojbeno je da se riječi 'ponižavajuće postupanje' u normi o zabrani mučenja, nečovječnog i
ponižavajućeg postupanja odnose na zatvaranje pritvorenika u ćeliji koja je manja od 4m2, ali se
postavlja pitanje odnose li se riječi 'ponižavajuće postupanje' i na diskriminaciju osoba s
invaliditetom.“ Navedeni iskaz ukazuje na:
a) Postojanje pravne praznine
b) Višeznačnost normativnih tekstova
c) Nejasnost norme +
d) Potrebu da se na postavljeno pitanje odgovori tumačenjem in abstracto
27. „U Republici Irskoj je dozvoljen pobačaj do 12. tjedna trudnoće uz produljeni rok u slučaju
silovanja, incesta i većih malformacija fetusa.“ Ovaj iskaz u znanstvenom radu je:
a) Propisujući iskaz
b) Iskaz koji ima imperativni oblik
c) Opisujući iskaz +
d) Propis