14.10.

2020 Novosti :: Nije književnost kreirala rat

Politika Vijesti Impressum Pretraži

Društvo Intervjui Kontakti ž | ж | ž/ж
Kultura Kolumne Pretplata
Kronika Kiosci

Vezani članci Kultura Piše Maciej   

Karta ratne 02. listopada 2019. Czerwiński
književnosti
Naš spor je
politički Nije književnost kreirala
O tekstu i
kontekstu rat
Polemika: Treba Polemički odgovor autora knjige ‘Drugi svjetski
nam dinamita rat u hrvatskoj i srpskoj prozi (1945-2015)’ na
O tekstu i tekst Jerka Bakotina ‘Karta ratne književnosti’:
kontekstu (opet
i iznova) Bakotin je, zapravo, održao lekciju kako bi
trebala izgledati knjiga o reprezentacijama
Piše Maciej Czerwiński Drugoga svjetskog rata u hrvatskoj i srpskoj
O tekstu i prozi, odnosno kako bi trebalo prilagoditi
kontekstu (opet postojeću književnost njegovoj zamišljenoj
i iznova) viziji te književnosti. Jedan je problem da
O tekstu i književnost postoji u takvom obliku u kakvom
kontekstu
postoji, a drugi da knjigu o reprezentacijama
rata nije napisao Bakotin nego ja

K ad sam čitao kritiku svoje knjige iz pera Jerka Bakotina,

Bakotina,
činilo mi se da se on referira na neku drugu monogra ju.
Bakotin je, zapravo, održao lekciju kako bi trebala izgledati
knjiga o reprezentacijama Drugoga svjetskog rata u hrvatskoj i
srpskoj prozi, odnosno kako bi trebalo prilagoditi postojeću
književnost njegovoj zamišljenoj viziji te književnosti. Jedan je
problem da književnost postoji u takvom obliku u kakvom postoji, a
drugi da knjigu o reprezentacijama rata nije napisao Bakotin nego ja.
Iako su neke od Bakotinovih teza važne za razmatranje odnosa
https://www.portalnovosti.com/nije-knjizevnost-kreirala-rat 1/5
14.10.2020 Novosti :: Nije književnost kreirala rat

kcije i stvarnosti, autor – osim što ih je postavio – nije ponudio

ništa što bi moglo doprinijeti njihovom razumijevanju. Štoviše,
osvrnuo se na neke dijelove moje knjige na takav način da ti osvrti
odgovaraju onome što on misli, a ne što sam ja kanio iznijeti. Budući
da su njegove tvrdnje neutemeljene i pogrešne, a neke i neistinite,
moram se na njih osvrnuti.
Bakotin smatra da ja tvrdim da je književnost kreirala novi rat. A to Z a razliku od
nije istina. On navodi jedan moj citat u kojem stoji: ‘Kon ikt iz
1990-ih godina na neki je način zamišljen, pa i kreiran, zahvaljujući Bakotina, ne mislim
načinu reinterpretacije prošlosti, posebice Drugoga svjetskog rata. da sve što se može
Sjećanje na rat, koje je trebalo biti temeljni mit Jugoslavije, mit tvrditi o Drugom
bratstva i jedinstva, postalo je razlog njezina raspada.’ Svjesno ili ne,
svjetskom ratu mora
on je tu rečenicu izvukao iz konteksta da bi se uklopila u njegovu
argumentaciju. Jer rečenica koja joj prethodi dokazuje da ja to ne biti u skladu sa
tvrdim niti bih mogao tvrditi. Ja naime pišem: ‘Druga je promjena znanjem ustaljenim
utrla put nacionalnim partikularizmima u interpretacijama rata, što između 1945. i
je rezultiralo oprečnim, čak i nepomirljivo suprotnim povijesnim 1990., a da je sve
narativima. To je pak dovelo do nastanka konkurentnih imaginarija,
hrvatskog i srpskog, koji su osujetili stvaranje ujednačenih vizija drugo –
prošlosti. To je kulminiralo 1970-ih i 1980-ih godina, a nadolazeći revizionističko
kon ikt upisan je u interpretativni okvir Drugoga svjetskog rata. (možda je to ovdje
Srbi su Hrvate nazivali ustašama, Hrvati Srbe – četnicima, počele su
reinterpretacije ratnih zbivanja, ponovno se počelo brojiti žrtve i teže razumjeti zbog
općenito se podsjećalo na prošle nepravde, govorilo se o genocidu.’ U ljudi koji
navedenom kontekstu rečenica koju citira Bakotin izrazito pokazuje antikomunizam
da se imenica konflikt ne odnosi na realnost, dakle na sam rat, već na cinično iskorištavaju
imaginaciju stvorenu u narativu koju se u novom ratu iskorištavalo
da bi se stvorila predodžba nedovršenog kon ikta. I točka. I ništa da bi opravdali
više. fašistički teror)
Inače, problem koji je Bakotin pokušavao postaviti važan je i
ključan, ali on ga uopće nije produbio, naprotiv – on ga je
pojednostavio (štoviše, tvrdio je da ga ja pojednostavljujem). Naime,
pitanje utječe li književnost na stvarnost nije pitanje na koje se
može odgovoriti s da ili s ne. Jer to je uvijek pitanje stupnja. Ja
osobno mislim da utječe, ali ne na takav trivijalan, gotovo
ridikulozan način kako to pokušava pokazati Bakotin – da se, eto,
književnost pretvara u stvarnost, nego na takav način da ona stvara
(ili perpetuira) određene predodžbe, koje su zamjenski fenomeni i
funkcioniraju kao surogati stvarnosti. Takve je, recimo, projekcije u
19. stoljeću stvarao August Šenoa koji je projicirao stvaranje nacije
(npr. preko mezalijanse grofa i siromašne građanke), a Zagrebu je
pripisivao ulogu da se ta mezalijansa ostvari. Ja i dajem taj primjer u
knjizi, ali nigdje ne tvrdim da je Šenoa svojim književnim djelima
proizveo hrvatsku naciju (to bi bila besmislica), nego da je taj proces
projicirao. Književnost, jasno, nikada nije i ne može biti odraz
stvarnosti, niti stvarnost može anticipirati – no književnost može
projicirati, stvarati ‘moguće svjetove’. I, kako pišem, u svojoj knjizi:
‘Predmetni svijet stvoren u književnosti analogon je zbilje: on zbilji
istodobno nalikuje i ne nalikuje. On je ujedno neistina i istina.’
Ponekad projekcija može ostati samo projekcija (fantazma, utopija i
sl.), a ponekad se i ostvari, ali čak ni u tom slučaju to ne znači da je
projekcija neposredno proizvela stvarnost – unatoč tomu što ona
može posredno utjecati (npr. djelovati na političke aktere, poticati
društvene pojave i slično). To je upravo najveći problem vezan uz
problematiziranje lozofskog pojma reprezentacije. Bakotin ili to ne
razumije ili ne želi razumjeti, ali svejedno on pokušava polemizirati
s tvrdnjama koje su navodno moje. Ali nisu. Nije istina ni da se u
https://www.portalnovosti.com/nije-knjizevnost-kreirala-rat 2/5
14.10.2020
K ritike i polemike
potrebne su da
bismo više saznali o
njiževnosti i o nama
samima. Ali
nterpretacije nečijih
za ne bi trebale biti
nadinterpretacije, a
kamoli neistinite i
pristrane tvrdnje na
kojima se gradi
tava argumentacija
https://www.portalnovosti.com/nije-knjizevnost-kreirala-rat
Novosti :: Nije književnost kreirala rat
mojoj knjizi ‘postulira nepostojanje zajedničkog narativa o NOB NOB-u’.
-u’.
U više navrata govorim o legendi NOB NOB-a
-a u drugim društvenim
praksama, a i pokazujem da su se u književnosti na legendu NOB NOB-a -a
nadogradili nacionali imaginariji (ako su se nadogradili, znači da je
postojala). To znači da je književnost (premda ne samo ona, navodim
i lm) bila polje za propitivanje te legende. Ja tvrdim da su se na
književnom polju sukobile, na početku implicitno pa onda
otvoreno, konkurentne vizije rata. I točka. Ništa više.
I tu nastaje još jedan nesporazum. Autor tvrdi da se u jednom od
poglavlja, u kojem se bavim konkurentnim narativima u hrvatskoj i
srpskoj prozi (on čak tvrdi da je tako u cijeloj knjizi, što je isto
neistina), radi o dosadnom dokazivanju istaknute teze. Cilj je bio
upravo detaljno dokumentirati tu pojavu, kako bi se izbjegao mogući
prigovor da egzemplarne primjere uzimam kao opće pojave. A radi se
o ključnom problemu, naime o tome da su se, unatoč ujedinjujućoj
legendi NOB
NOB-a,
-a, u hrvatskoj i srpskoj prozi pojavljivali drukčiji junaci,
a njihove sudbine se mogu čitati kao alegorije nacionalnih sudbina
(ponavljam: mogu, ne moraju). Upravo sam htio pokazati da su se
preko takvih parabola stvarale projekcije vlastitih nacionalnih
preokupacija. Za Bakotina, očito, takav broj primjera nije dovoljan,
pa kako nema protuargument, onda kaže da mu je to dosadno. Ne
želim time, međutim, reći da je moja teza jedina moguća. Naravno,
može se tu književnost analizirati i na drugi način, npr. pokazati
kako je djelovala legenda NOB
NOB-a,-a, kako se širila i slično. Da, i to je
legitimno, ali ja sam analizirao druge pojave koje sam smatrao
važnijima. I moram priznati: na početku istraživanja nisam slutio da
će biti tako. Štoviše, bio sam uvjeren da se konkurentne vizije rata
pojavljuju tek u 1970-im i 1980-im godinama, kako se do sada
tvrdilo. Ali pokazalo se nešto drugo. Bilo bi čudno da ne
dokumentiram te fenomene, pa makar se oni ne uklapaju u
postojeće znanje. Dapače, trebalo ih je iznijeti da bi se pokazala
kompleksnost analizirane pojave. Znanje se s vremenom, usporedo s
uočavanjem neke nove činjenice ili njihovom drukčijom
interpretacijom, mijenja.
To je doista središnji dio moje analize, premda ne jedini, kako to
sugerira Bakotin. Upravo te velike razlike u imaginarijima hrvatske i
srpske književnosti omogućile su da argumentaciju gradim oko teze
o tome kako su ‘unatoč postojanju zajedničkog političkog okvira,
komunističke Jugoslavije, i zajedničkog literarnog polja, ta (…) dva
kanona funkcionirala zasebno, stvarajući više mozaik, a manje
zajednički model’. I to, čini se, smeta Bakotinu. Ali i za to ima
odgovor, odnosno pitanje: ‘Postavlja se pitanje kakvu bismo sliku
hrvatsko-srpskog književnog polja dobili da su epistemološka
polazišta drukčije postavljena i s drukčijom polaznom – ujedno i
završnom – tezom.’ Pa da, slažem se: doista, moglo bi biti drugačije
kada bi bilo drugačije. Zapravo ta rečenica pokazuje opće mjesto
Bakotinovog diskursa. On se trudi biti efektan, i to po svaku cijenu,
pa ga to vodi do teza poput one koja zatvara njegov osvrt. On kaže da
sam ja ‘iscrtao detaljnu i ozbiljnu kartu naše ratne književnosti’, pa
stoga dodaje: ‘Možda je njezina projekcija pogrešna, kontinenti
izobličeni, a Zemlja nema oblik sfere: svejedno, karta je
upotrebljiva.’ Ja se onda pitam: kako karta može biti upotrebljiva ako
je njezina projekcija pogrešna?
On mi još zamjera da sam zanemario druge čimbenike –
društvene i političke, ali u naslovu knjige jasno je napisano da se ona
ne bavi niti društvom niti politikom, iako ih se dotiče. Kaže i ovo: ‘S
vremenom je, po autoru, došlo do ‘migracije narativa’, odnosno
3/5
14.10.2020 Novosti :: Nije književnost kreirala rat

historiogra je su preuzele vizije prvotno uobličene u kcionalnoj

prozi.’ Pa ni to nije istina, a ja to u knjizi i naglašavam, naime: ‘Ne
želim time reći da književnost nešto izmišlja, a historiogra ja to
poslije preuzima. Želim naglasiti da se neke vizije koje
karakteriziraju neku zajednicu prvo pojavljuju u književnosti, a
poslije u drugim žanrovima. Književnost i umjetnost gotovo su
uvijek korak-dva prije historiogra je.’ Zar je to isto? Nije. Ali
Bakotinu je važnija njegova vizija od vizije autora na čiju se knjigu
osvrće. On mi još zamjera da ‘brojnim citatima uvjerljivo podupirem
teze, koje barem djelomično stoje, (…) i da istovremeno nekritički
preuzimam nacionalni žargon i stereotipove kao polazišne
interpretativne točke’. Moram priznati da sam pišući knjigu osjećao
nelagodu da se oslanjam na neki publicistički žargon, ali s druge
strane nisam mogao negirati pojave samo zato što su one dio
brutalne dnevnopolitičke borbe. No i tu treba dodati: Bakotinova
zamjerka odnosi se prvenstveno na hrvatsku zbilju (‘pomirba’). U
srpskom slučaju (‘deobe i bratoubojstvo’) narativ se u novoj situaciji
nije pretvorio u stvarnost. Ali Bakotin, gledajući isključivo iz uske
hrvatske perspektive, to nije primijetio. Njegovu zamjerku,
priznajem, moglo bi se promatrati kao polazište za ozbiljnu raspravu
o tome kako čitati književnost. Odnosno može li se čitati
književnost izvan konteksta u kojem je nastala ili isključivo u
njemu. Tu postoje različite škole koje a rmiraju različite
hermeneutičke pozicije. Nije vrijeme da ih se nabraja. Ja sam osobno
bliži čitanju koje je uvijek otvoreno za suvremeni svijet, odnosno
prihvaćanju činjenice da literatura živi također i zato što je se može
uvijek čitati iznova, u novim kontekstima. I upravo zato, na primjer,
smatram da nam proza Franza Ka e može reći mnogo o tome što se
dogodilo u Holokaustu, a DefoDefoeeov ‘Robinson Crusoe’ može biti
poticajan za razumijevanje biti kolonijalizma. Ali sve to možemo
saznati u novim čitanjima, i sve to može i dalje otvarati nove
prostore u književnosti, kao što je npr. napravio John Maxwell
Coetzee u romanu ‘Gospodin Foe’.
Ostaje još jedna stvar: ‘revizionizam’. Za razliku od Bakotina, ne
mislim da sve što se može tvrditi o Drugom svjetskom ratu mora biti
u skladu sa znanjem ustaljenim između 1945. i 1990., a da je sve
drugo – revizionističko (možda je to ovdje teže razumjeti zbog ljudi
koji antikomunizam cinično iskorištavaju da bi opravdali fašistički
teror).
I za kraj. Kritike i polemike potrebne su da bismo više saznali o
književnosti i o nama samima. Ali interpretacije nečijih teza ne bi
trebale biti nadinterpretacije, a kamoli neistinite i pristrane tvrdnje
na kojima se gradi čitava argumentacija.

Kultura Kultura Kultura Kultura

Preporuke: Proza Književna kritika: Filmska kritika:
Neki od najsjajnijih novih Feminizam za sve? Lukava propaganda
naslova prijevodne proze
https://www.portalnovosti.com/nije-knjizevnost-kreirala-rat 4/5
14.10.2020
govore o staroj, mračnoj temi
uspona nacizma – Éric
Vuillard nastavlja književnim
sredstvima tamo gdje je
historiogra ja nemoćna,
Daniel Mendelsohn istražuje
sudbinu svojih predaka, a
Wolfram Eilenberger živote
njemačkih lozofa
Piše Dragan Jurak
Novosti :: Nije književnost kreirala rat
Jasna Jasna Žmak, ‘One stvari’
(Fraktura, Zagreb 2020): niz
heterogenih tekstova koji su
organizirani tako da
iscrtavaju svojevrsnu mapu
odrastanja i otkrivanja
vlastitog tijela i
(nenormativne) seksualnosti,
ali i formiranja kritičkih
pogleda na svijet oko sebe
Piše Dinko Kreho
Višnja Starešina, ‘Stepinac:
Kardinal i njegova savjest’
(2020): Starešina Stepinca
ultimativno a rmira, ali
pažljivo pazi da ne provocira
proustaškim sentimentom
Piše Damir Radić
Neprijateljska
propaganda: Nomadi
dolaze
Otkako je premijer Andrej
Plenković najavio da će
Hrvatska postati jedna od
prvih evropskih država koje
uvode posebnu vizu za
digitalne nomade, naša
transformacija u obećanu
zemlju za američke blogerice
i španjolske copywritere –
nešto kao nomad’s land –
odvija se strelovito
Piše Boris Postnikov

Kultura Kultura Kultura

Kazališna kritika:
Zacementirano
malodušje
Sebastijan Horvat, ‘Cement’
(Zagrebačko kazalište
mladih): Trebamo li zaista
ostaviti svaku nadu ukoliko
ulazimo kroz vrata bilo koje
utopijske ideje?
Piše Bojan Munjin
Preporuke: Filmska kritika:
Književnost Poetika bizarnosti
Tri regionalna naslova Braća D’Innocenzo, ‘Mračne
vrijedna čitanja i tri pitanja – priče’ (2020): Redatelji grade
treba li se uz novi roman svijet čiji je hladni neurotični
Svetislava Basare užas više-manje posve satro
‘Kontraendor n’ urnebesno sve humano
smijati ili pobuniti zbog Piše Damir Radić
petparačkog pam eta? Kako
napisati knjigu pod naslovom
‘Ministar’ a da to ne bude
politički triler? Što je toliko
inovativno i izuzetno u
romanu ‘Intimno’ slovenske
autorice Gabriele Babnik?
Piše Saša Ćirić

Politika Društvo Kultura Kronika Vijesti Intervjui  

— — — — — Kolumne
Hrvatska Hrvatska Impressum
Balkan Balkan Kontakti
Svijet Svijet Pretplata
Kultura Kiosci

https://www.portalnovosti.com/nije-knjizevnost-kreirala-rat 5/5