Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 9

razgovarali u zagrebu u lipnju 2006.

i lipnju
2007. / interviewed in zagreb in june
2006 and june 2007 by MAROJE
MRDULJAŠ, FEĐA VUKIĆ

Matko Meštrović jedan je od najistaknutijih kulturnih radnika u Hrvatskoj s dugotrajnim stažem u raznim područjima,
od likovne teorije i kritike do analize društvenih kretanja. Razmjerno je dobro poznat Meštrovićev doprinos u iniciranju
i aktivnom sudjelovanju u Novim tendencijama, kao što su neosporni i njegovi veliki napori da se dizajn u Hrvatskoj
konstituira kao kritička djelatnost koja u obzir uzima svu širinu problematike formiranja ljudske okoline. No, Meštrović
je intelektualac velike energije kojega posebno karakterizira sposobnost interdisciplinarnog promišljanja pa se
njegov rad nikako ne zaustavlja na likovnosti, nego se neizbježno usmjerava prema razumijevanju temeljnih problema
suvremenog društva. Usprkos globalnoj društvenoj situaciji u kojoj se pojam humanizma briše iz vrijednosnih sustava,
Meštrović i dalje duboko vjeruje u mogućnost društvenog progresa, što ga čini dragocjenim kritičkim misliocem i
poticajnim sugovornikom.
Matko Meštrović is one of the most prominent cultural figures in Croatia, with a long career in areas ranging from the theory
and criticism of visual arts to the analysis of social developments. He is well known for his contribution to the founding
and activities of the New Tendencies, and certainly for his great effort to organize design in Croatia as a critical activity
that considers the formation of the human environment in all its aspects. But Meštrović is an intellectual with great energy
and the particular ability of interdisciplinary thinking. His work does not stop at the visual arts, but unavoidably focuses on
the understanding of the fundamental problems of contemporary society. Despite the global social situation in which the
idea of humanism has been banished from value systems, Meštrović still deeply believes that social progress is possible,
which makes him a precious critical thinker and a motivating speaker.

matko meštrović
UMJETNOST NE MOŽE BITI
INDIFERENTNA
ART CANNOT BE
INDIFFERENT

oris oris

Iz naše perspektive, onako kako doživljavamo temeljna From what we know about the basic positions and
opredjeljenja i točke uporišta vašeg sagledavanja su­ stances of your view of the contemporary world,
vremenog svijeta, usudili bi se reći da su danas teorijski they could be theoretically and critically more rele­
i kritički možda aktualniji nego ikada prije. Imali ste vant today than ever before. You saw the exhibition
prilike 2006. biti u Londonu na izložbi Modernizam “Modernism: Designing a New World 1914-1939”
– dizajniranje novog svijeta 1914.-1939. Čini nam se in London in 2006. We believe that your comment
da bi nas Vaš komentar te izložbe mogao dobro uvesti on the exhibition could sketch the context in which
u ocrtavanje konteksta u kojem se nalazimo danas. we find ourselves. Then we could probe the past.
fotografija / photo
Otuda onda možemo povući neke sonde u prošlost. by Damil Kalogjera

128 46
meštrović meštrović kra­ja, postaju u stanovitom smi­slu pedagoški uzor much in that vein was developed to a high civiliz­
Izložba je prije svega za širu The exhibition is primarily a very studioznog i sustavnog promišljanja. Poučno je vidje­ ing standard in that period, only to be completely
j av n o s t n e o b i č n o b o g a t i good and succinct presentation ti što je sve na tom tragu bilo razvijeno do visokog trodden down by today’s consumerism. But maybe
konden­ziran prikaz, predstavl­ for the wider public; it shows civiliza­cijskog standarda u spomenutom razdoblju, a this is precisely what gives another meaning to
jena je iznimno dobro odabrana excellently chosen material danas je u potrošačkoj rastrošnosti posve obez­vri­ this exhibition. As far as I know, it was not hyped
gra­đa sakupljena iz petnaestak from around 15 countries. The jeđeno. No, možda je baš zbog toga pojava ove izložbe in advance, but the team of authors obviously felt
zema­l ja. Tematska razrada i development of the themes simp­tomatična. Koliko mi je poznato, ona nije najavl­ the dire need of our world: the need for a utopia.
interpretacija u svakom je smi­ and interpretations is authorial jivana na velika zvona, ali je očito da je autorski tim However and wherever we notice that need, it still
slu autorska, ali na razini zadat­ in every sense, but it is on that imao otvorena sva osjetila za nasušnu potrebu svije­ta seems not to be defined and articulated enough.
ka. Ono što je meni zapelo za level. What caught my eye, espe­ danas: potrebu za utopijom. Bez obzira kako i gdje tu But the saturation with pseudo-values requires a
oko, naro­čito ako gledate po­ cially if you read the explanatory potrebu možemo identificirati, ona zacijelo još nije deeper unifying principle and an epochal valuation:
pratne teks­tove, nova je prosud­ texts, is the new valuation of dovoljno određena i artikulirana. Ali zasićenje pseu­ what disappeared although needed and what
ba kulturnih i civilizacijskih cultural and civilizing efforts dovrijednostima traži dublju crtu sabiranja i epohalnu flourishes although unneeded in such quality or
nastojanja i po­s tignuća u and achievements in the period ocjenu: što je nestalo, a treba da bude, čega je previ­ quantity.
razdoblju od 1914. do 1939. 1914-1939. And it is not com­ še, a ne treba da bude, ni toliko, ni tako.
godine. I ta prosudba nije posve pletely disinterested. It primarily oris
interesno neopredije­ljena. Ona acknowledges the great poten­ oris
You aptly described the subtext of the London
u prvome redu uva­ža­va veliko tial utopian value of the phe­ Rekli bismo da ste vrlo dobro naznačili podtekst ove lon­
modernism exhibition as the need for a utopia.
potencijalno utopijsko značenje nomenon in design and modern donske izložbe o modernizmu kao potrebi za utopijom.
Since your activities contributed in a way to that
toga zbivanja u projektiranju i construction. It even classifies S obzirom na to da ste Vi toj potrebi u svojoj aktivnosti
need, let us ask you something: what about your
modernom oblikovanju. I tu utopia, differentiating between i sami dali stanoviti doprinos, htjeli bismo Vas pitati
formative years, especially as a student? What
utopiju čak idejno razvrstava certain political orientations. It o vremenu vašeg formiranja, pogotovo studiranja na
formed you, what influenced you?
diferencirajući pri tome i ne­ke is clear that fascism was a uto­ fakultetu. Što je Vas formiralo, što je utjecalo na Vas?
političke orijentacije. Jasno se pia no less than the new world
vidi da je i fašizam bio jedna of the followers of Bauhaus in meštrović meštrović

utopija, ništa manje nego novi America. Still, it is not a histor­ To mi je vrlo teško reći. Mislim da je postojala stanovita I find it very hard to say. I think my vocation was rec­
svijet Bauhausovih nastavljača ical/critical analysis, but a big vokacija koju je negdje u ranu jesen ili pred ljeto 1952. ognized during the interview for the entrance exam,
u Americi. Ipak, to nije povijes­ attraction more than anything, godine, u razgovoru za prijemni ispit, prepoznao tadaš­ in the early autumn or spring of 1952, by Radoslav
no-kritička analiza nego u pr­ prepared in an establishment nji asistent na studiju povijesti umjetnosti, Radoslav Putar, who was an assistant at the department of
vom redu jedna velika atrakcija, that embodies the conservative Putar. Dao mi je do znanja da je ugodno iznenađen. art history. He told me he was pleasantly surprised.
priređena u ustanovi koja je world view. As I see it, the Victo­ Kasnije smo postali drugovi po novinarskoj profesiji. Later we became fellow journalists. He lost his job
p o ­j a m k o n z e r v a t i v n o g a ria & Albert Museum in London On je izgubio mjesto asistenta na fakultetu i nastavio as an assistant and worked for the paper Narodni
svjetona­zora. Po mome razumi­ is such an establishment both raditi kao suradnik Narodnog lista, likovni kritičar. Ja list as an art critic. In 1956, I became a journalist
jevanju, londonski Victoria & as a museum and as a huge sam dobio 1956. godine novinarsko mjesto na Radio at Radio Zagreb, in the section for culture and art,
Albert Mu­se­um takva je usta­ collection of artistic treasures stanici Zagreb, u kulturno-umjetničkoj redakciji, also as an art critic. We often met on assignments,
nova i u mu­zeološkome pogledu from all historical periods all također kao likovni kritičar. Na tim zadacima smo se in Belgrade or elsewhere. I can say that Radoslav
i po golemim zbirkama umjet­ over the world, treated in a very često susretali, u Beogradu ili negdje drugdje. Dakle, Putar was a direct example for my professional
ničkog blaga, iz svih povijesnih old-fashioned way. mogu reći da je u mome stručnome formiranju nepo­ formation. I admired his methodical work, maybe
razdoblja i krajeva svijeta, tre­ And such a setting suddenly sredan uzor bio Radoslav Putar. Cijenio sam njegovu I even literally followed his method of analytical
tiranog na posve staromodan welcomes a gathering of the metodičnost, možda sam i doslovce slijedio njegov presentation in my first attempts, which is nor­
način. most lucid visions of the life and način analitičkog prikazivanja u prvim svojim pokuša­ mal. And I saw his very strong and pure morals as
U tome ambijentu, dakle, odjed­ work of man in modern society, jima, što je normalno. Međutim, na njegovu moralnu something to rely on during my own dilemmas or
nom susrećete ovakvu koncen­ embodied in the design prac­ stranu, koja je iznimno čvrsta i čista, gledao sam kao misunderstandings.
traciju najlucidnijih viđenja o tice. This looks a bit surprising na nešto što uvijek može biti oslonac za moje vlastite It did not apply to my ideas or theory, however.
životu i radu čovjeka u moder­ because of the very superficial dileme ili nesporazume. There was also a spontaneous development. I felt
nom društvu, projiciranih u design procedures that are pro­ U idejno-teorijskom pogledu to ne bih mogao reći. a strong spiritual link between Christianity and
obli­kovnu praksu. To izgleda moted by the dominant neo-lib­ Postojao je i spontani razvoj. U meni je bila vrlo jaka communism. In my childhood, I happened to be a
pomalo začuđujuće i zbog da­ eral doctrine. In comparison, misaona veza između kršćanstva i komunizma. U dje­ true believer. In the moments of crisis in my life, in
našnjih krajnje ishitrenih obli­ some ascetic solutions, such as tinjstvu sam stjecajem okolnosti bio istinski vjernik. war or disease, I felt a great need for spirituality.
Alvar Aalto, Ekspe-
kovnih postupaka što ih potiče the kitchens from the 1920s or rimentalni reljef / Doživljavao sam u nekim kriznim momentima svoga This is related to another important aspect of my
Experimental relief,
vladajuća neoliberalna doktri­ 1930s, pushing the rationality 1933. života, u ratu i bolesti, silnu potrebu za duhovnošću. mind: the sense of justice. But I did not choose a
Giso 404 svjetiljka
na. Spram njih neka asketska principle to its extreme, become za klavir / piano Još je jedan važan motiv u mojoj svijesti povezan s specific ideology, I intuitively sought something
lamp, 1928., J.
rješenja, na primjer kuhinje iz a kind of a pedagogic example J. P. Oud (1890., time, osjećaj za pravičnost i pravednost. Međutim, else, something new. My parents came from the
Purmerend –
20-ih ili 30-ih godina, koja prin­ of thorough and systematic 1963., Wassenaar, ideološki nisam bio opredijeljen, intuitivno sam bio za lower social classes, so I understandably sided with
Nizozemska /The
cip racionalnosti dovode do thought. It is edifying to see how Netherlands) nešto drugo, nešto posve novo. Moji roditelji su iz nižih the “socialist revolution”, as it was called.
130
socijalnih slojeva i razumljivo je da sam se identifici­ oris i predložio na samom početku the first time I really asked my­
rao s onim što se nazivalo socijalistička revolucija. You spent the late fifties and the early sixties as promjenu redoslijeda izlaganja. self if I had anything to do with
a very active critic, which is amply documented Na moje iznenađenje predložio Marxism, which was seen as the
oris in the book From the Particular to the General. je da ja prvi iznesem ono što official ideology here. I was not
Vi ste ipak proveli drugu polovicu pedesetih godina pa Working in a public medium, how did you see the sam sročio za tu prigodu. Bez wondering if Argan was right. I
onda i prvu polovicu šezdesetih, što je obilato doku­ role of culture? kompleksa, pročitao sam na was asking myself what Marx
mentirano u knjizi Od pojedinačnog općem, kao vrlo francuskom svoj prilog, krenuo was all about.
aktivni kritičar. Kako ste tada djelujući u javnom mediju meštrović prema svome mjestu i čuo
gledali na ulogu kulture? Arganov komentar. Rekao je: oris
Here I must point out the importance of open borders.
My first trip abroad was for Christmas 1953. It was “Evo, imali ste prilike čuti što je Almost from the very start,
meštrović a student group excursion to Vienna, led by Vera pravi marksistički pristup našoj your critical work included the
Moram u tome smislu istaknuti važnost otvorenih Pintarić. I went on my second trip by myself. Žarko temi.” Mene je ta kvalifikacija idea of progress and social
granica. Prvi put sam bio u inozemstvu za Božić 1953. Domljan and I filled our backpacks with dry food and začudila, ali mislim da sam se contribution as a part of the
godine, bila je to kolektivna studentska ekskurzija went to Venice and Florence. Then our ways parted tek tada počeo stvarno pitati understanding of art.
koju je vodila Vera Pintarić u Beč. Drugi put sam išao since I continued to Siena. I loved travelling and used imam li ikakve veze s Marxom
samostalno. Žarko Domljan i ja naprtili smo ruksak every opportunity to go to an important event, from koji je tada u nas doživljavan meštrović

suhom hranom i krenuli u Veneciju, onda iz Venecije the Venice Biennale to the Milan Triennale. I visited kao službena ideologija. Je li Ar­ Yes, because it was not about
u Firenzu. Kod Firenze smo se razdvojili, ja sam išao Documenta in Kassel back in 1959. It was only pos­ ganova ocjena točna ili nije, to art for its own sake. It was about
dalje za Sienu. Zavolio sam putovanja i koristio sam sible because of my permanent job as a journalist. me nije toliko zanimalo koliko the mission of modern art in the
svaku prigodu da pođem na poneki važan skup, od The Triennale was a great influence for me, opening što je zapravo taj Marx. sense of historical change, the
Venecijanskog bijenala do Trijenala u Milanu. Posje­ new horizons. It showed me numerous thematic development of the world, socie­
oris
tio sam i Documentu u Kasselu još 1959. godine. Bez exhibitions of Italian, European and global archi­ ty, social systems etc. Even when
pomoći redakcije u kojoj sam imao stalno zaposlenje, tecture and urban planning, as well as important U Vašoj kritičarskoj djelatnosti, it pretends to be indifferent or
to ne bi bilo moguće. people making great presentations. It was there that gotovo od samih početaka, bila neutral, art cannot be indiffer­
Naročito je Trijenale na mene mnogo utjecao, otvorio I learned about HfG, the design college from Ulm, je razvidna ideja napretka i soci­ ent. It speaks from the essence
mi je vidike. Tamo sam mogao vidjeti brojne tematske which was thoroughly presented at the 12th Triennial jalnog angažmana, ugrađena i u of humanity, even when created
izložbe urbanizma i arhitekture, talijanske, europske, in 1960. I realized the importance of design for the poimanje umjetnosti. with the most complex technical
svjetske, i krupne ličnosti u izvanrednim prezenta­ development of society and civilization, so I naturally instruments. The writings of all
cijama. Tamo sam upoznao i HfG, ulmsku visoku included it in my critical outlook. meštrović the important modernist authors
školu za oblikovanje, bila je cjelovito prikazana na If I can linger on the topic of my intellectual formation, Da, jer se ne radi o umjetnosti talk about a new time that tran­
XII. Trijenalu 1960. godine. Shvatio sam koliko je I will tell you about an event from 1968. All in all, it za sebe, nego se radi o tome što scends borders, especially the
projektna djelatnost važna za problem društvenog i was a wonderful year, with something important hap­ se u umjetnosti novijega mo­ difference between human and
civilizacijskog razvitka, pa sam to naravno uključivao pening to me every month. But this was special. In the dernog vremena može očitati o non-human or beyond human. I
u svoj kritičarski program. early autumn of 1968, the international association njenoj misiji u smislu samoga somehow accepted that belief,
Ako se mogu zadržati na temi moga intelektualnog of art critics, AICA, had its annual assembly in Bor­ povijesnoga gibanja, kamo to identified with it, so I saw no
formiranja, ispričat ću jedan događaj iz 1968. godine. deaux and a symposium entitled: “Art and Television”. ide svijet, društvo, društveni reason why it should not be
To je uopće čudesna godina, nema mjeseca u kojem Putar was on an assignment in Vancouver, Canada. sustavi itd. Jer čak i kad glumi accepted by society at large. But
se te godine nešto važno za mene nije desilo. Ali, ovo When he came back, he talked about his interesting indiferentnost, neutralnost, that wider dimension of art has
je bio slučaj osobit. U ranu jesen 1968. godine u Bor­ trip and gave me McLuhan’s book Understanding umjet­nost ne može biti indife­ been lost under the influence
deauxu, međunarodna udruga likovnih kritičara AICA Media, since he did not speak English. As an AICA rentna. Ona govori iz korijena of various conservative trends.
imala je svoju godišnju skupštinu i prigodni simpozij member since ’59, I saw the topic of the symposi­ ljudskoga bića, pa i kad se izvo­ Look at the exhibitions of re­
s temom: Umjetnost i televizija. Putar je bio nekim um. I showed the invitation to Ivo Bojanić, the new di s najsloženijim tehničkim cent architectural production in
povodom u Kanadi, u Vancouveru. Po povratku je ve­ manager of Zagreb Radio&TV. He immediately told pomagalima. U pisanim doku­ Croatia. The quality of certain
oma lijepo pričao o svojim doživljajima i meni je dao me to go. I posed some questions, in general and to mentima svih važnijih autora structures is high, up-to-date in
McLuhanovu knjigu Understanding Media, jer se en­ myself, on what I could say about art and television, moderne, riječ je o novom vre­ every way. But all the structures
gleskim nije služio. Kad sam vidio koja je tema simpo­ relying on Marshall McLuhan. I sent my essay after menu koje nadilazi granice, are shown separately, isolated,
zija, a ja sam član te udruge od 1959. godine, obratio it was translated to French and I arrived to Bordeaux prije svega podjele, što je ljuds­ outside their wider context.
sam se Ivi Bojaniću koji je bio novi generalni direktor late at night. The symposium started the next day. Vladimir Tatlin, ko, a što je ne-ljudsko, ono što Such a structure can exist in
“Novi Byt” (“Novi
Radiotelevizije Zagreb, pokazao sam mu poziv. Idi, Giulio Carlo Argan was presiding and started by način života”/”New se čovjeka ne tiče. Ja sam to Switzerland, or Italy, or any
Way of Life”), 1924.
rekao je bez daljnjega. Postavio sam neka pitanja, i proposing a change in the order of presentations. To Frankfurtska
uvje­renje na neki način prihva­ country where the architectural
sebi i općenito, o tome što se može reći o umjetnosti my surprise, he proposed that my essay should be kuhinja ilustrirana u
Das Neue Frankfurt
tio, identificirao se s tim, pa nije profession has up-to-date pro­
/ The Frankfurt Kit­
i televiziji, i koristio Marshalla McLuhana. Poslao read first. I calmly read my essay in French, returned chen as illustrated
bilo razloga, držao sam, da to cedures. But one should notice
in Das Neue Frank-
sam referat nakon što je preveden na francuski, i to my seat and heard Argan say: “There, you had the furt, arhitektica / ne prođe i u samome društvu. what it lacks in the sense of
architect Margarete
doputovao u Bordeaux kasno navečer. Sutradan je opportunity to hear a genuine Marxist approach to Schütte Lihotzky, Premda se pod utjecajem raz­ a wider functional sense. The
1927.
započeo skup, predsjedavao je Giulio Carlo Argan our topic.” I was surprised by that comment. It was nih konzervativnih nahrupina, most beautiful home is never
132
Ne zaboravite, to se zbiva u gradu koji je bio jedan I am not going into areas that have been damaged
od uzora modernog urbanizma između dva rata. or disabled from the aspect of a better development,
Zagrepčanin Weissmann bio je suautor Atenske po- like the quarter of Trešnjevka. I am glad that larger
velje i jedan od Le Corbusierovih najbližih suradnika. units are still being organized in some places, that
Dapače, njegova verzija Atenske povelje razlikuje se the component of urban planning is returning into
od Le Corbusierove. Oni su se na povratku iz Atene architectural practice.
u Marseille na brodu razišli u nekim zaključcima s
protekle konferencije. Jedan broj časopisa Arhitektura oris
posvećen je CIAM-u. I tu se nalazi dokumentacija o Your colleague Ljiljana Kolešnik recently published
tome slučaju. Danas se Zagreb ničim sličnim ne može Between East and West, a book about the criticism
pohvaliti. Teško je i bolno o tome govoriti. of visual arts in the 1950s. The book analyses
Ne zalazim na područja koja su narušena ili onemogu­ both social and artistic phenomena, providing
ćena u jednom boljem razvojnom pogledu, primjerice some new valuations of that period in Croatian
Trešnjevka. Raduje me da se negdje ipak pokušavaju art, especially regarding EXAT 51, the issue of
srediti veće cjeline, i ponovno vratiti urbanistička abstraction and its contribution within the concept
komponenta u arhitektonsku praksu. of avant-garde.

oris meštrović
Nedavno je izašla knjiga kolegice Ljiljane Kolešnik, First of all, I congratulate my colleague on her great
Između istoka i zapada, koja se bavi likovnom kritikom work. The quantity of materials and valuations
1950-ih godina. Knjiga analizira kako društvene tako i makes the book very important, maybe even crucial,
likovne fenomene te donosi određena nova vrednovanja since she was the first to systematically examine
tog razdoblja u hrvatskoj umjetnosti, naročito u vezi the significance of the criticism of visual arts in
EXAT-a 51, pitanja apstrakcije i njegovog doprinosa u that period. As for the issue of abstraction, it is not
kontekstu pojma avangarde. a major element of her work. Her most important
valuation concerns the nature of the modernism
meštrović promoted and even revered by the visual arts and
ta šira dimenzija bavljenja umjetnošću zagubila, ne­ just a home. It is arrived at from somewhere, it stands
stala. under a mountain, on an island etc. If it is removed Prije svega bih čestitao kolegici na velikome poslu koji the entire social system of that time. I think her effort
Pogledajte izložbe recentne arhitektonske produkcije from its context, one should ask why. The answer is je obavila, knjiga je količinom građe i po prosudbama is positive and affirmative.
u Hrvatskoj. Kvaliteta pojedinih objekata je izrazita, up clear: because it is the result of a socially privileged vrlo važna, prekretna možda, jer nitko se prije nje On the other hand, the term “abstraction” is too
today u svakom pogledu. Ali svi se objekti prikazuju case, which can be isolated in its niche, forgetting nije sustavno pozabavio procjenom značenja likovne general, too vague, so people add a word, an ad­
izdvojeno, izolirano, izvan svojega šireg konteksta. about everything that goes on in wider society. kritike u tim bitnim godinama. Što se tiče ovih pitanja jective or a noun, such as geometric abstraction,
Takav objekt može biti i u Švicarskoj, i u Italiji, u bilo At the same time, you have thousands upon thousands o apstrakciji, to nije dominanta njena bavljenja. Najz­ action painting etc. All that is abstraction. What
kojoj od zemalja gdje postoji arhitektonska profesija of illegal constructions which are becoming a burning načajnija je njena ocjena što je i kakav je bio moderni­ does it mean? It is not figurative. To reduce the
koja je u svojim postupcima ažurirana. Ali i tu se mora issue but remain outside the professional conscious­ zam za koji se likovna umjetnost, a u vezi s tim i čitav entire problem to being figurative or non-figurative,
vidjeti što nedostaje u smislu njenog šireg funkcijskog ness and moral conscience of architects. A recent društveni sklop, u to doba zalagao pa i zanosio. Moja which was most intriguing to the public at the time, is
smisla. Nije ni jedan najljepši dom, dom sam po sebi. issue of ČIP magazine showed two aerial photographs ocjena toga njenog pokušaja je pozitivna, afirmativna. simply trivial. It is much more important to consider
Do njega se odnekuda dolazi, on je ili pod Sljemenom of “malign” lumps in the eastern part of Zagreb, some Apstrakcija pak je prerazvučen, odveć neodređen the programme aspects that were explicitly shown in
ili na nekom otoku itd. Ako se izvlači iz toga konteksta, 10 km2 of chaotic construction. Is it Zagreb or not? pojam, termin, pa se dodaje poneka riječ, pridjev the activities of EXAT 51, which was radically done
mora se postaviti pitanje zašto. Odgovor je jasan – What is Zagreb? I showed those photographs to some ili imenica, kao geometrijska apstrakcija ili action by my colleague Kolešnik. In fact, that group is well
zato jer je to rezultat jednog povlaštenog slučaja u colleagues and told them: guess which third world painting itd. Sve je to apstrakcija. Što to znači? Nije known for its manifesto; although it lacks literary
društvenom pogledu koji se može, kao u nekoj niši, country this comes from! figuracija. Svoditi čitav problem na figurativno-nefigu­ finesse and includes rough apodictic formulations,
izdvojiti za sebe i zanemariti sve što se dalje ili šire Do not forget, this is happening in a city that was a rativno, što je javnost tada najviše intrigiralo, naprosto it clearly articulates the new role of visual arts and
u društvu zbiva. role model of modern urban planning between the je trivijalno, tako da je mnogo važnije razmotriti one artists, which I find particularly valuable considering
A istodobno imate tisuće i tisuće objekata divlje world wars. Weissmann, a citizen of Zagreb, was a programske momente koji su se izričito očitovali u dje­ the social context of the time. But my colleague
izgradnje koja postaje akutni problem, ali ostaje co-author of the Athens Charter and one of the closest lovanju EXAT-a 51. što je kolegica Kolešnik učinila na sees things from a wider historical perspective, so
posve izvan profesionalne svijesti i moralne savjesti associates of Le Corbusier. In fact, his version of the radikalan način. Naime, ta je grupa poznata po svom she reaches a conclusion that seems surprising.
arhitekta. U jednom od nedavnih brojeva časopisa Athens Charter is different from Le Corbusier’s which manifestu koji je, makar literarno nedorađen, grub Let me quote it: “In fact, if we ask whether EXAT
ČIP, bile su reproducirane dvije fotografije iz zraka, a was published. On the ship returning from Athens to u apodiktičkim formulacijama, ipak jasno određen 51 was repeating the experiences of the historical
prikazuju “maligne” izrasline na istočnom dijelu grada Marseille, they disagreed about some decisions from u artikulaciji nove uloge likovnosti i likovnog radni­ avant-garde or acting upon them, the answer is clear:
Zagreba, nekih 10 km², neregulirane gradnje. Je li to the conference. An issue of Arhitektura is dedicated to ka, što s obzirom na tadašnji društveni kontekst ja it was repeating them. Therefore, the true nature
Zagreb, ili nije Zagreb. Što je Zagreb? Pokazao sam CIAM. It includes the documentation about the case. posebno vrednujem. Ali, kolegica gleda iz povijesno of that artistic project should be seen as solving
te fotografije nekim kolegama i zapitao ih: pogodite iz Today Zagreb can boast of nothing of the kind. It is šire perspektive pa dolazi do zaključka koji može biti the problem of co-articulating artistic and political
koje je od zemalja Trećeg svijeta ovaj snimak? hard and painful to talk about it. iznenađujući. Vrijedi ga citirati: “Dakle, odgovor na forms.” (p. 153)
fotografija / photo
by Damil Kalogjera

134
pitanje je li u slučaju EXAT-a 51 riječ o ponavljanju ili This insight leads to the most important, most daring, dešava se jedan značajan pomak meštrović
djelovanju na temelju iskustava historijske avangar­ final valuation in the book: before Gorgona and New na koji ste i vi bitno utjecali. Nove I must say I am not happy with
de – odgovor je nesumnjivo – o ponavljanju. Stoga Tendencies, there was no avant-garde in Croatian post- tendencije su internacionalne, uk­ your statement. I would not
pravu prirodu toga umjetničkog projekta treba tražiti war art. This opinion is completely opposed to the latest ljučuju različita likovna strujanja, say that my thoughts on those
u razrješenju problema koartikulacije umjetničkih i event, the exhibition called “Avant-Garde Tendencies a ono što je posebno važno, u events today, after so much
političkih formi.” (str. 153) in Croatian Art”, attempting to show several phases njih su neposredno uključeni te­ time, are final. There was an
Iz tog uvida kolegica Kolešnik dolazi do najznačajn­ in Croatian art in the last century that possibly had an oretičari te se razvija elaborirana event that I will use as an ex­
ije, najsmjelije, završne ocjene u svojoj knjizi: prije avant-garde character. I must say that such an effort is teo­rets­ka platforma. U tom smislu ample. For my new book, called
Gorgone i Novih tendencija u hrvatskoj poslijeratnoj praiseworthy, but it requires a longer scientific preparato­ može se govoriti o povezanosti Dispersion of Meaning: The
umjetnosti nije bilo avangarde. To se mišljenje posve ry work and a much more comprehensive arsenal for the umjetničke produkcije i izgradnje Fading out of the Doctrinaire
kosi s ovim najnovijim događajem, izložbom “Avangar­ presentation. Because if one, two or three photographs određene ideološke pozicije. World? my colleague Darko
dne tendencije u hrvatskoj umjetnosti”, pokušajem da in a phase of a Croatian author are above the general Fritz agreed to do the graphic
se prikaže niz momenata u prošlostoljetnoj hrvatskoj level of the time, the significance of what was achieved meštrović design. When he was preparing
umjetnosti koji su imali naznake moguće avangard­ in that very original phase cannot be seen without the S vašom formulacijom nisam an exhibition presenting the
nosti. Moram priznati da je za svaku pohvalu takav context. The exhibition is lacking in that respect. sretan, moram reći. Ne bih 1960s and the early 1970s
pokušaj, no on iziskuje i dugoročniju studijsku obradu mogao reći da su moja promišl­ in Zagreb, for a museum es­
u pripremi i daleko kompletniji arsenal u prezentaciji. oris
janja tih događanja danas nakon tablishment in Germany, Fritz
Jer ako je jedna, dvije ili tri fotografije u momentu When we talk about EXAT 51, it is important to keep toliko vremena zaključena. Ima asked for my part of the pho­
nekog hrvatskog autora istureno nad općim nivoom in mind its relation to design and architecture, where jedan moment koji bih sada tographic archive about the
te djelatnosti, značaj dosega koji je ostvaren u tome it also introduced the values inherited from Bauhaus. htio ilustrativno upotrijebiti. Za activities of Gorgona. I gave
izrazito autorskom momentu nije vidljiv kada sam It seems that the role of EXAT 51 was avant-garde in moju novu knjigu pod naslovom him things that were still un­
kontekst izostane. Utoliko je izložba manjkava. the sense you mentioned, in the sense of introducing Raspršenje smisla: doktrinarni published, such as the photos
a utopian horizon for the idea of synthetic plastic art. svijet na izmaku? kolega Darko of the late Branko Balić on the
oris
Fritz preuzeo je na sebe napraviti day when the members of Gor­
Vratimo li se na EXAT 51, važno je da se iz razmatranja meštrović njen prijelom, i likovnu opremu. gona, in the premises of the City
ne izgubi njegov odnos prema dizajnu i prema arhitek­ Exactly, what matters is the front, not this or that U jednom momentu priređujući Gallery of Contemporary Art on
turi, gdje se uvode i vrijednosti naslijeđa Bauhausa. achievement. It was clearly shown by the previous izložbu koja obrađuje 1960-e i Katarinski Square, participated
Čini nam se da je uloga EXAT-a 51 avangardna u smislu exhibition of the group of Maković, which presented početak 1970-ih godina u Zagre­ in the “welcome party” for the
o kojem ste vi govorili, dakle u smislu uvođenja utopij­ Croatian art in the 1950s. EXAT was not the work bu, za jednu muzejsku ustanovu first works of the New Tenden­
skog horizonta prema kojem se razvija ideja sintetske of a little group that somehow got together, but an u Njemačkoj, Fritz je zatražio cies (NT) and saluted the event
plastičke umjetnosti. important wave of collective social emotions caused fotografsku dokumentaciju o in a typically Gorgonesque
by the historical possibility of bringing a vision to the djelovanju Gorgone koju sam way. The function of Gorgona
meštrović question: How far can this society go to adopt the vision dijelom imao. Dao sam mu nešto was to say something that
Točno, fronta je važna, a ne ovaj ili onaj pomak. To je as something really possible? On that great front, from što nije publicirano dosad, snim­ cannot be expressed in words
prethodna izložba Makovićeve grupe, obrada hrvats­ke film to architecture, from buildings for scientific estab­ ke pokojnoga Branka Balića u – through behaviour, a ritual,
umjetnosti 1950-ih godina, jasno pokazala. EXAT nije lishments (Ruđer) to large trade fair halls, from bridges momentu kad su članovi Gorgo­ a non-standard, unambitious,
bio stvar jedne grupice koja se ovako ili onako složi­ to entire city blocks. All this is not the merit of EXAT ne u prostorijama Gradske ga­ non-presumptuous document.
la, nego je važan val kolektivnih društvenih emocija 51, but its merit is to belong to that movement and to lerije suvremene umjetnosti na I realized that Gorgona was
izazvan povijesnom mogućnošću da se neka vizija partly indicate this in its programme. In all this, what Katarininom trgu sudjelovali u “ actually the first to accept
dogura do pitanja: do kuda ovo društvo može doći, matters are the authors’ positions, what matters is the svečanom dočeku “ prvih radova the works and ideas of NT,
da se vizija prisvoji kao nešto zaista moguće. I na toj daring, the arguments or the belief, and a productive Novih tendencija, i na tipično especially what was the least
velikoj fronti, od filma do arhitekture, od zgrada za discussion in the society, if possible. gorgonski način salutirali tome orthodox about them, from
znanstvene ustanove – Institut “Ruđer Bošković”, do događaju. Funkcija Gorgone je Manzoni to Knifer, who is the
velikih sajamskih hala, od mostova do cijelih mnogih oris bila da kaže nešto što se riječi­ most beautiful segment at Ma­
gradskih četvrti. Sve to nije zasluga EXAT-a 51, ali From the standpoint of theory, EXAT 51 as a pro­ ma ne može reći. Ponašanjem, ković’s exhibition “Avant-Garde
je zasluga da tome kretanju pripada, kao što i ovo gramme in visual arts remains closed within a single ritua­lom, nekim nestandardnim, Tendencies”, maybe due to the
donekle može biti naznačeno u programu EXAT-a. text: its manifesto. Appearance of the New Tenden­ ne­ambicioznim, nepreuzetnim designers who set it up. In fact,
Ali u svemu tome važni su autorski stavovi, važna je cies was a significant step forward, which you influ­ dokumentom. Shvatio sam da je Knifer can be found in both
smionost, argumentacija ili uvjerenje i produktivna enced in a significant way. The New Tendencies were zapravo Gorgona prva prihvatila parts, the one about Gorgona
rasprava u društvu ako do nje može doći. international, including different trends in visual radove i ideje Novih tendencija, and the one about NT, as their
arts, and most significantly, they directly involved the naročito u onom njihovom na­ personal link. What I mean is
oris theorists, developing a detailed theoretical platform. jmanje ortodoksnom aspektu, od the following: what is ideology
EXAT 51 kao likovni program s teorijskog stanovišta u In that sense, we can talk about the relation between Manzonija do Knifera, koji je na here? The position of Gorgona
osnovi ostaje zatvoren unutar jednoga teksta, a to je artistic production and the construction of a specific Makovićevoj izložbi “Avangardne is totally against ideology – its
Petar Dabac, Picelj & Srnec –
tekst samoga manifesta. Pojavom Novih tendencija ideological position. Jean & Saša, 1971. tendencije” možda zaslugom i members saw that NT had no
136
Bit international. Bio sam jako iznenađen kad je bel’s text discussing the algorithm as a notion equally
veliki autoritet Peter Weibel u uvodnome tekstu ka­ present in science and in those methods of artistic
taloga afirmirao tu novu, cjelovitiju ocjenu značenja programming that appeared in most works of NT. I
zbivanja u Zagrebu i ulogu Zagreba u to vrijeme. I u recognized that algorithm in a small canvas by Almir
knjizi koju moram spomenuti, koja se pojavila ove Mavignier after reading Weibel’s text in that large
godine u izdanju MIT Pressa, MediaArtHistories, prvi book. In the traditional technique of canvas painting,
je Weiblov tekst koji govori o algoritmu kao pojmu he used a primitive instrument to place coloured dots,
jednako prisutnom i u znanosti i u ovim načinima larger or smaller, in different nuances, according
umjetničkoga programiranja koji su se očitovali u to a predefined programme. It was an algorithm, a
glavnini radova Novih tendencija ili pojedinih grupa sequence of explicitly defined instructions to make a
kao što su milanski članovi udruge MID. Ja sam i kod work. Weibel said that NT involved the viewer in the
Almira Mavigniera na jednom malom platnu prepoznao game, if the objects permitted it. At the exhibition in
taj algoritam nakon što sam pročitao Weibelov uvodni Graz, the MID group from Milan has the most beautiful
tekst u toj pozamašnoj knjizi. Tradicionalnom slikar­ and technically perfectly arranged objects allowing the
skom tehnikom na platnu, on je primitivinm sredstvom viewer to activate them and to enjoy the many possible
unosio po jednom unaprijed sročenom programu točke combinations initiated by his or her interaction.
boje, veće, manje i u raznim nijansama. Dakle, to je It must be clarified that NT was not a closed unit. It
algoritam, slijed eksplicitno definiranih instrukcija was a living process with a noticeable evolution in
po kojima se rad izvodi. Nove tendencije po Weibelu the visual sense. From “New Tendencies”, to “New
uvukle su i gledatelja u tu igru, u onim objektima koji Tendency” as a singular, and to the final “Tendencies”,
su to dopuštali. Na izložbi u Grazu grupa MID iz Milana there were attempts to follow events, to get involved in
ima najljepše i tehnički savršeno dotjerane objekte them. Textually, I made no contribution to a more fixed
koji dopuštaju gledatelju da ih aktivira i da se uživi idea of the movement, although attempts were made.
u velike mogućnosti kombinacija koje se njegovom
interakcijom mogu pokrenuti. oris
Treba pojasniti, ne postoje Nove tendencije kao We wanted to stress the role of the theorist and
zatvorena cjelina. To je jedan živi proces u kojem je critic of visual arts as an active protagonist of NT,
ideology, at least not one they refused or ignored. evolucija u slikovitome smislu bila zamjetna. Od na­ which was a new phenomenon in Croatia at the
dizajnera koji su postavljali izložbu, njen najljepši
That important aspect was neither understood nor slova tendencije u množini, do tendencije na kraju ili time, in step with trends in the international con­
segment. Jer se upravo Knifer nalazi i u jednome i u
thoroughly analyzed, although it opens a significant Nove tendencije u jednini, pokušaji su da se prati, da text. What is your personal experience as a kind of
drugome dijelu, u prikazu Gorgone i u prikazu Novih
insight; this is also a criticism of the dissertation of se intervenira u sama zbivanja. Ni tekstualno, ja nisam an initiator and catalyst?
tendencija, dakle tu je i njihov personalni spoj. Hoću
Ješa Denegri, whose great merit is that he integrated ništa pridonio čvršćem idejnom fiksiranju pokreta,
reći sljedeće – što je tu ideologija? Gorgonaški stav
two important phenomena of the 1950s and 1960s, iako je bilo takvih pokušaja. meštrović
je apsolutno antiideološki – gorgonaši su vidjeli da
u Novim tendencijama nema ideologije, barem ne EXAT 51 and NT, and even related them more directly. We became activists, coordinators as we used to call
oris
one koju su odbijali ili ignorirali. Taj bitan moment Aside from the general conditions for the continuity of ourselves. We really tried to make an organization
nije prepoznat, nije dublje analiziran, a otvara i jedan a cultural environment, there is no direct relation be­ Htjeli smo naglasiti ulogu teoretičara i likovnog kritičara that would enable the collective activities of the
uvid koji je značajan, a to je i kritička primjedba di­ tween EXAT and NT. And the representatives of EXAT kao aktivnog protagonista Novih tendencija što je tada movement, which was an illusion, but I will not linger
sertaciji Ješe Denegrija koji je izuzetno zaslužan što were not the first to recognize or understand the new nova pojava u Hrvatskoj, paralelna sa strujanjima u inter­ on that. One should say something and let experience
je integrirao dvije značajne pojave 1950-ih i 1960-ih developments on the horizon. Those developments, nacionalnom kontekstu. Kakvo je Vaše osobno iskustvo and time have their say on whether that utterance
godina, EXAT 51 i nove tendencije, dovodeći ih čak and that entire complex, require a fuller valuation. kao svojevrsnog pokretača i katalizatora? was right or wrong. I remember Morellet as a very
u neku izravniju vezu. Osim opće predispozicije koja But I hope that it will be helped by the efforts initi­ important author, especially in the early years. In the
ated by my colleague Fritz with his sharpness and meštrović text that Morellet included among the statements of
postoji u kontinuitetu jednoga kulturnog ambijenta,
izravne veze EXAT-a i Novih tendencija nema. I nisu incredible perseverance. Soon there will be a complex Mi smo postali aktivisti, koordinatori kako smo se other participants in the first exhibition, which is a
predstavnici EXAT-a bili ti koji su prvi prepoznali ili exhibition in ZKM (Zentrum für Kunst und Medien- tada nazivali. Zaista smo pokušavali organizacijski part of the catalogue from ’61, he explicitly said that
saznali što je to novo na horizontu. To kretanje, a technologie) in Karlsruhe; the work in progress has omogućiti kolektivno djelovanje pokreta, što je bila he upheld a scientific approach to art, not an intuitive
u tom smislu i čitav taj kompleks, traži potpuniju just been presented in Graz. It covers the entire period jedna iluzija, ali ne bih se na tome zadržao. Treba one. It was simply wrong. Morellet himself – and this is
valorizaciju. from 1961 to 1973, including not only NT, but also nešto reći i pustiti iskustvu i vremenu da kaže svoje, the greatness of his gift – included a crooked branch
No, nadam se da će tome pomoći nastojanja koja je the Computers and Visual Research symposia and Bit je li to što je tada rečeno pogođeno ili je promašeno. of a tree in his geometrically conceived paintings. One
pokrenuo kolega Fritz svojom pronicljivošću i nevje­ International magazine. I was very surprised when the Sjećam se Morelleta kao vrlo važnog autora, naročito of his cycles is even named Geometree, geometry and
rojatnom upornošću. Priprema se uskoro kompleksna great authority Peter Weibel in his introductory text in Članovi Gorgone
početnih godina. U tekstu koji je Morellet dao među tree. Was it a confutation of his earlier statement?
izložba u Zentrum für Kunst und Medientechnologie the catalogue promoted a new, more comprehensive dočekuju radove Novih
Tendencija / Gorgona
izjave i ostalih sudionika prve izložbe, što je sastavni Or rather, what is irrational in that method? On the
members welcoming
(ZKM) u Karlsruheu, a prva probna verzija upravo je valuation of the significance of what happened in the works of the New dio kataloga iz 1961. godine, on izričito kaže da se other hand, do not forget that internationally reputed
Tendencies, Galerija
sada prikazana u Grazu. Obuhvaća čitavo razdoblje Zagreb and the role of Zagreb at the time. In the book suvremene umjetnosti zalaže za znanstveni, a ne intuitivni pristup umjetnosti. scientists, not critics or art historians such as Giulio
/ City Gallery of Contem­
od 1961. do 1973. te uz NT uključuje i simpozije o which I must mention, MediaArtHistories, published porary Art, Zagreb To je naprosto pogrešno. Prvi je sam Morellet, u tome Carlo Argan, Udo Kultermann or Umbro Apollonio, but
fotografija / photo by
kompjuterskim vizualnim istraživanjima i časopis by MIT Press this year, the first contribution is Wei­ Branko Balić je i veličina njegove darovitosti, u svoje geometrijski highly respected scientists such as Abraham Moles
138
Sphère-trames,
koncipirane slike ubacio krivu granu nekog drveta. showed great interest in those phenomena. I later read Mića Bašićević,
Paysage de la 1962., 3. Paris
Jedan novi autor, mladi Nicholas Ruiz III, vjerojatno circumstances, the divisions between people and
guerre, 1970. Biennale, Muzej
Čak je i jedan ciklus nazvao Geometree, geometrija i a book by Moles where he explains that there is no moderne umjet­ meksičkog porijekla, koji se oformio u New Yorku i within people. It is a permanent problem that will
nosti Ville / Ville
drvo. Je li time svoju raniju izjavu porekao? Ili, što je difference between the creative processes of artists Museum of Modern tamo djeluje, pred koji mjesec objavio je knjigu Me- not be resolved by future generations either, but
Art, Pariz / Paris,
iracionalno u tom postupku? S druge strane, nemojte and scientists. It shows how certain theoretical or 1963. tafizika kapitala. To je najudaljenija teorijsko-kritička Western civilization has obviously given up on rec­
zaboraviti da je među znanstvenicima internacio­ pseudo-theoretical formulations were wrong or how pozicija do koje je, po mom uvjerenju, suvremena onciling those two impulses in human existence. It
nalnog značaja, ne kritičarima ili povjesničarima certain programme choices were unilaterally defined. misao dosegla: kapital je valuta ili tečaj životnoga is constantly dividing them. I will not go deeper into
umjetnosti, kao što su bili Giulio Carlo Argan, Udo Since I mentioned scientists, we should not forget Vla­ kôda, i čovjek je danas kapital, i tretira se kao kapi­ this; the adoration of Eastern thought, especially
Kultermann ili Umbro Apollonio, nego među znanst­ do Bonačić, an exceptionally gifted scientist from the tal i koristi se kao kapital, ali i ćelija prema drugoj when communicated in a trivial and conventional
venicima visoke reputacije kakvu je imao Abraham Ruđer Bošković Institute, who became a passionate i prema svome okolišu, postupa na isti način. To ne way, will not help us much. But I have a practical
Moles, interes za te pojave bio velik. Poslije sam artist, as shown by the exhibition in Graz. He uses his znači da treba taj sveobuhvatni trend ili proces kapi­ vision of man’s progress. Mankind has developed by
čitao jednu Molesovu knjigu u kojoj on obrazlaže scientific education and competence to conceive an talizacije svijeta promatrati kao nešto što je sudbina spreading out too much, neglecting the inner world;
da u kreativnom procesu umjetnika i znanstvenika eminently visual idea. It is a unique case of a scientist života na Zemlji. Ma koliko beznadno slabašna danas the care of the inner self assumes growth upwards,
nema razlike. Tu se može onda vidjeti u kojoj mjeri becoming an artist in such conditions. bila misao suprotstaviti se kapitalizaciji i kapitalu, to which some artists and thinkers perhaps visualized
su pojedine formulacije, teorijske ili kvaziteorijske, je jedina misao spasa života koja danas mora važiti or showed a long time ago.
u zabludi, ili programska opredjeljenja također jed­ oris za sve koji suvremeni svijet promišljaju. I have just completed a text for a congress about
nostrano definirana. Kad sam spomenuo znanstve­ One of the theses that you insisted upon, not only pluralism in the 21st century. My thesis, supported
nike, ne smijemo zaboraviti Vladu Bonačića, iznimno during NT, but also later, is the link between science oris by the works of certain scientists, is that pluralism is
darovitog znanstvenika iz Instituta “Ruđer Bošković” and art, pointing to the research of productive ways Kako se kretalo vaše širenje interesa od područja not really a priority. A couple of months ago, a young
koji je, to je ova izložba u Grazu sada dobro pokazala, to exchange and apply the experiences from these umjetnosti prema globalnim problemima? To je teklo author Nicholas Ruiz III, probably from Mexico, who
postao pasionirani umjetnik, koji svoju znanstvenu two areas of human activity. You talked and wrote paralelno uz istraživanja vezana za teme kao što su developed in New York and works there, published a
educiranost i osposobljenost koristi u promišljanju about the “scientification” of art and about the need dizajn koji se stavlja u kontekst problema okoline. book called The Metaphysics of Capital. In my opin­
jedne izrazito likovne zamisli. To je jedinstveni slučaj for science to adopt the achievements of artistic ion, it is the farthest theoretical and critical position
da znanstvenik postaje umjetnik, u tome sklopu. practices. It is a two-way process that should unite meštrović reached by contemporary thought: capital is as the
those separate activities. Što je dizajn? Dizajn je nešto slično algoritmu, vi ne currency or exchange rate of the life code, man as
oris capital, treated as capital and used as capital, but like
možete napraviti jedan artefakt a da niste unaprijed
Jedna od teza na kojima ste inzistirali ne samo u vri­ meštrović promislili njegovu funkciju i njegovu konstrukciju. a cell, treating other cells and its environment in the
jeme Novih tendencija nego i poslije jest povezivanje That idea was already cherished by Bauhaus. But Moles je imao jednu formulu – što je u tome uspjeh: same way. It does not mean that the ubiquitous trend
znanosti i umjetnosti, upućujući na istraživanje it must not be taken literally, ignoring the historical povećanje upotrebne i snižavanje strukturalne kom­ or process of global capitalization should be seen as
produktivnih načina razmjene i primjene iskustva tih the destiny of life on earth. No matter how hopelessly
dvaju područja ljudske djelatnosti. Govorili ste i pisali weak, today’s thought opposing capitalization and
o scientifikaciji umjetnosti te o potrebi da znanost capital is the only life-saving thought, which is a must
usvoji dostignuća umjetničkih praksi. Dakle, riječ je o for everyone thinking about the contemporary world.
dvosmjernom pro­cesu koji bi objedinio te razdijeljene
djelatnosti. oris

How did you widen your interests from art to global


meštrović issues? At the same time, you researched topics
Ta je ideja njegovana još i u Bauhausu. Ali, ne smije such as design, within the context of environmen­
se doslovno shvatiti ne uvažavajući povijesne okol­ tal issues.
nosti, podjelu i među ljudima i u ljudima. To je jedna
trajna problematika koju neće apsolvirati ni naredne meštrović

generacije, ali je očito da je zapadna civilizacija samu What is design? Design is similar to an algorithm, you
sebe onesposobila da se ta dva, recimo tako, impulsa cannot make an artefact without first considering its
u ljudskome bivanju pomire. Ona ih konstantno raspo­ function and construction. Moles had a formula about
lučuje. Ne bih zalazio u to, ni adoracija istočnjačke success: increased usage and reduced structural
misli, naročito kad se trivijalno i konvencionalno complexity. If you do not have an idea what to use
prenosi, neće nam tu puno pomoći. Ali, ja imam jednu and how to use it to succeed, you cannot make any
praktičnu predodžbu čovjekova rasta. On je previše instrument to help you. Even animals use objects as
danas razvio sebe u širinu, unutarnji svijet je zane­ helpful instruments, but they do not create them. You
maren, njegovanje unutarnjosti pretpostavlja rast u can see young monkeys pulling worms from trees with
visinu, to su možda neki umjetnici i mislioci mnogo thin branches; some birds do similar things. Man
prije na svoj način sebi predočili ili nama naznačili. developed the basic idea, improved his abilities, but
Upravo sam završio tekst za jedan kongres koji go­ not enough in the sense of his own improvement. It
vori o pluralizmu u 21. stoljeću. I moja je teza, koju created a gap that cannot be bridged by civilization;
potkrepljujem radovima stanovitih znanstvenika, da it is getting deeper, since the relation between the
pluralizam uopće nije tema prioritetnog značenja. goal and the means has lost the relation towards
140
Martin Heide­ pleksnosti. Ako vi nemate predodžbu s čime i kako man’s inner development. It has been externalized.
gger, Reyner
Banham, 1959. nešto postići, onda ne možete napraviti nikakvo Today, the superior consequences of that external
Pregled časopisa
Ulm, u to vrijeme pomagalo s kojim ćete to postići. I životinje se služe domination threaten all life. For the first time, it is
vodećeg teorij­
skog glasila / predmetima kao pomoćnim instrumentima, ali ih becoming clear that capital should be considered
Summary of Ulm
Magazine, the ne kreiraju. Možete vidjeti mlade majmune kako even before capitalism. In that sense, even Marx
leading theoreti­
cal journal of that tankom grančicom izvlače ličinke iz drveta, slično could be insufficient for such a deep insight. But
time.
rade i neke ptice. Čovjek je taj osnovni motiv razvio, Marx will remain forever as a fixation to be followed
poboljšao svoju sposobnost, ali nedovoljno u smislu on the way to a higher activity. Marx did not make
vlastitoga oplemenjenja. Tu je nastao i procijep koji a difference between art and science. But it is a
se civilizacijski ne može nadići; on se produbljuje spiritual state, which enables the largest inner ho­
zato jer je odnos cilj/ sredstvo izmakao odnosu spram rizon and the greatest happiness in life.
unutarnjeg razvitka čovjeka. On je eksternaliziran.
Utoliko i posljedice toga eksternoga gospodstva oris
danas prijete svojom nadmoći cjelokupnom životu. The Ulm school (HfG) researched the possibility of
Po prvi put biva jasno da kapital valja promišljati i overcoming the fragmentation of art and science
Zadnja genera­
cija Ulmske ško­ prije kapitalizma. Utoliko i Marx možda postaje ne­ in the context of a socially progressive programme.
le, 1968. Prvi s
desna je Zlatan dostatan za takav dubinski uvid. No Marx će trajno The school had great intellectual capacities and
Međugorac,
danas jedan ostati kao jedna fiksacija koju treba slijediti prema a clear idea of the need to find strategies to pro­
od istaknutih
nekonvencional­
nih dizajnera u
višoj djelatnosti. Pri tome Marx nije pravio razliku što ductively integrate design into society, but it did
Ulmu. / The last
generation of
je umjetnost, a što je znanost. Ali, to je neko stanje not save the school.
the Ulm School,
1968. First
duševno, koje omogućuje najveći unutarnji horizont
on the right is
Zlatan Međugo­ i najveću životnu sreću. meštrović
rac, today one of
the prominent When an establishment wants to continue what Bau­
unconventional
oris
designers in
Ulm.
haus developed in the 1920s until it was stopped in
Ulmska škola (HfG) je istraživala mogućnost nadi­la­ 1933, and tries to do it 20 years later, in 1953, only
že­nja fragmetacije umjetnosti i znanosti u kontekstu to be stopped in 1968 in a similar way, what can you
dru­š­tveno progresivnog programa. Škola je imala sjaj­ne say about it today? That human learning, the best
intelektualne kapacitete i jasnu svijest o potrebi izna­ learning, is not respected. Do you know who was a
laženja strategija kako produktivno integrirati dizajn guest lecturer at the Ulm school? Norbert Wiener,
u društvo, no to ipak nije pridonijelo opstanku škole. the founder of cybernetics. I do not intend to glorify
the way in which that establishment was founded.
meštrović But what matters are principles, especially interna­
Protestni letak
povodom zatvara­ Kad jedna ustanova, koja je htjela nastaviti ono što tionalism. Max Bill brought the Argentinian Tomás
nja Ulmske škole
/ Leaflet protesting
closing of the Ulm
je Bauhaus razvijao 1920.-ih godina i što je 1933.-e Maldonado and let him manage the school when
School.
bilo prikraćeno, pokuša to napraviti 20 godina kas­ he realized that some of Maldonado’s insights were
Almir Mavignier,
Deformierter Kreis, nije, 1953. godine, da bi 1968. temeljem sličnih above his own. Those are happy events, because evil
Hamburg, 1962.
po­stu­paka, bilo obustavljeno, što se može danas za can retreat, but it does not disappear.
to re­ći? Da se ljudska saznanja, najbolja saznanja Let me ask you a question: how many times have our
ne uvažavaju. Znate li tko je gostovao kao predavač big companies changed their style or image in less
na Ulmskoj školi? Norbert Wiener, osnivač kiberne­ than ten years? Do you know when the Lufthansa
tike. A ja ne bih htio glorificirati način kako je logo was designed? It was the work of the Ulm
konstituira­n a ta ustanova. No, važni su principi, school; nobody would dream of changing it. Even
prije svega in­ter­nacionalizam. Max Bill je doveo Ar­ social surroundings are the result of high-quality
gentinca To­ma­sa Maldonada i prepustio mu da vodi work, as well as cultural, economic, social and
školu kad je shvatio da je ovaj po nekim saznanjima intellectual surroundings, everything that presents
ispred njega. To su sretni ishodi, jer zlo i kad se po­ the whole. In the 1970s, Zagreb had university
vuče nije nestalo. postgraduate studies in design; construction design
Ja vas pitam, koliko su puta neke naše velike firme u studies that could be attended by architects or engi­
samo deset godina promijenile svoj kućni stil ili svoj neers, anyone who knew what construction design
imidž. Znate li kada je dizajniran znak Lufthanse? To was; organizational studies that could be attended
je rad Ulmske škole, nitko ne bi ni pomislio to mije­nja­ by economists, lawyers and sociologists; theoretical
ti. I društveni ambijent je rezultat kvalitetnog rada, studies, for art historians or lawyers. Do you know
i kulturni i privredni i socijalni i idejni, sve ono što that law, a special course in those studies, is a very
cjelinu predočuje. Imali smo u Zagrebu sedamdesetih important aspect of design activities? Those studies
godina, sveučilišni postdiplomski smjer za dizajn: were terminated by a school reform, after only one
142
projektantski smjer koji su mogli upisati i arhitekti generation of students, who came from the entire su kulturni i socijalni kapital. Negdje su one primi­ turned into a sector, one among many. The Croatian
i inžinjeri, svi koji znaju što je projektiranje; organi­ country, from Skopje to Ljubljana. Later, there were jenjene uspješno, negdje su ostale na pola puta, scientific and economical history and/or economic
zacijski smjer koji su mogli upisati i ekonomisti, studies with ideas that were often sectarian, but I ali je svakako dijalog između dvije ključne oblasti policy never asked about the negative value or damage
prav­nici i sociolozi ; te teorijski, i za povjesničare will not go into that. Circumstances have changed, društvenih znanosti, između sociologije i ekonomije, of destroyed, disabled or marginalized intellectual capi­
umjetnosti i za pravnike. Znate li da je pravo koje je but the possibilities and needs have been thwarted. barem donekle bio uspostavljen. tal. What, then, can you do with design in this country?
bilo posebni predmet na tome studiju vrlo značajni I ovim povodom moram reći. Uvijek sam se suprot­
aspekt djelatnosti dizajna? Taj studij je likvidirala oris stavljao konvencionalnom značenju termina kultura,
školska reforma, nakon svega jedne generacije In 1993, you moved to the Institute of Economics, pogotovo kad se on svodi u sektor, među ostale.
studenata, a bilo ih je iz čitave zemlje, od Skoplja do where you have continued developing your interests Hrvatska znanstvena ekonomska povijest i/ili gospo­
Ljubljane. Poslije se rađao studij s idejama koje su and research. To what extent have the experiences darska politika nikad nisu postavile pitanje kolika je
bile često sektaške, a neću govoriti o tome pobliže. of art and culture influenced your work in those negativna vrijednost ili šteta uništenog ili onespo­so­
Prilike su se izmijenile, no mogućnosti a i potrebe surroundings, in the sense of developing an integral bljenog ili obesposlenog intelektualnog kapitala. Što
su time osujećene. idea about contemporary society? ćete onda s dizajnom na našim prostorima?

oris meštrović
Vi ste 1993. godine prešli na Ekonomski institut i tamo When I left the Centre for Industrial Design and went
dalje nastavili razvijati svoje interese i istraživanja. U to Zagreb Radio&TV in 1969, some colleagues jus­
kojoj mjeri su iskustva u umjetnosti i kulturi utjecala tified this by saying that certain goals could not be
na vaš rad u tom okruženju, u smislu razvoja cjelovite achieved in practice, but that communications could
predodžbe o suvremenom društvu? prepare a more suitable climate for developing that
activity. However, I must say with indignation that
meštrović it is very regrettable that social thought in Croatia
Kad sam napustio Centar za industrijsko oblikovanje has been self-effacing. It happened several times,
i otišao na RTV Zagreb, neki su kolege to opravdali and the negative selection is continuing even today.
razlogom da se u praksi određeni ciljevi nisu mogli I came to the Institute of Economics because I was
postići, ali će se moći komunikacijski pripremiti “ruined” by design. I lost the position of the director
povoljnija klima za razvoj te djelatnosti. No, s ogor­ of the Institute for Culture of Croatia because I op­
čenjem moram reći, jako je žalosno da društvena posed the forced solution for the design of Croatia’s
misao u Hrvatskoj sama sebe zatajuje. Ponovilo paper money. I came to the Institute of Economics in
se to više puta, a i danas se negativna selekcija 1993 and started a project called “Cultural Capital
nastavlja. Ja sam na Ekonomski institut došao jer and Developmental Strategy of Croatia”. The project
me je “upropastio” dizajn. Izgubio sam mjesto di­ gathered 5 or 6 young people whom I did not know
rektora Zavoda za kulturu, jer sam se suprotstavio personally, but I invited them on the basis of their
nametnutome rješenju za dizajn hrvatskih novčanica. published works. It was a unique case where young
U Institut sam došao 1993. godine, a projekt koji economists and sociologists gathered around a
sam tamo započeo nosio je naziv “Kulturni kapital i common task. The project was very successful, since
razvojna strategija Hrvatske”. Taj projekt je okupio we made a unique Croatian survey in 1996, covering
5-6 mladih ljudi koje ja nisam poznavao osobno, the entire territory and all generations, asking about
nego sam ih pozvao temeljem njihovih publiciranih the issues related to social and cultural capital, the
radova. I to je jedinstven slučaj da su se našli mladi dominant system of values etc.
ekonomisti i sociolozi na zajedničkom zadatku. To I have worked in the Institute of Economics for 14
je bio vrlo uspješan projekt jer smo 1996. godine years, the last couple of years as an emeritus. That
proveli jedinstvenu anketu u Hrvatskoj, na čitavom house, one of the most important establishments
teritoriju i po svim generacijama, o pitanjima koja se of that kind in this part of Europe, used to include
odnose na socijalni i kulturni kapital, na dominatni the sociologist Josip Županov and the ethnologist
sustav vrijednosti itd. Dunja Richtman, showing an early interdisciplinary
U Ekonomskom institutu proveo sam dosad 14 approach. I also had reasons to work in that direction,
godina, zadnjih nekoliko kao zaslužni znanstvenik – following my experience as always, using new
emeritus. U toj kući, jednoj od najznačajnijih takve categories such as cultural and social capital. They
vrste u ovom dijelu Europe, djelovao je nekad socio­ have been applied successfully in some cases and
log Josip Županov ili etnologinja Dunja Richtman, less successfully in others, but the dialog between two
što potvrđuje da je interdisciplinarna orijentacija key areas of social sciences – sociology and economy
i prije postojala. Utoliko sam i ja našao motiva da – has been established at least in part.
se na tom pravcu angažiram, opet slijedom svoga Let me add this: I always opposed the conventional
fotografija / photo
vlastitoga iskustva, i s novim kategorijama kao što meaning of the word “culture”, especially when it is by Damil Kalogjera

144 46

You might also like