VELEUČILIŠTE U POŽEGI

Vukovarska 17
34000 Požega

PRIRUČNIK ZA
OBRAZOVANJE ODRASLIH IZ PODRUČJA
„PČELARSTVA“

Požega, veljača 2014.

Izdavač:
Veleučilište u Požegi

Urednici:
Dr.sc. Robert Idlbek
Dr.sc. Verica Budimir
Dr.sc. Janja Filipi

Lektura:
Antonija Marinclin, prof.

Grafičko oblikovanje:
Manuel Del Vechio, bacc.oec.

Tisak:
Slavonijapapir d.o.o., Hrvatskih branitelja 42, Požega

Naklada:
200 komada
„Europsku Uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno povezati svoja znanja, resurse,
sudbine. Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti,
demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne
slobode.
Europska Unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima
izvan svojih granica.”
Europska komisija izvršno je tijelo Europske Unije.

„Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda.“

Za više informacija

Veleučilište u Požegi
Vukovarska 17
34000 Požega
Tel: + (385) 34 271 018
Fax: + (385) 34 271 008
Email: ured@vup.hr
Web: http://www.vup.hr

Veleučilište “Marko Marulić” u Kninu

Petra Krešimira IV. 30
22300 Knin
Tel: + (385) 22 664 450
Fax: + (385) 22 661 374
Email: info@veleknin.hr
Web: www.veleknin.hr

Pčelarska udruga "ZLATNA DOLINA" Požega

Požega, Zdenke Marković 3
tel: 098 44 13 88 ; 091 786 55 00
E-mail: info@zlatna-dolina.hr

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje

odraslih
Radnička cesta 37b
10000 Zagreb
Tel: + (385) 1 62 74 666
Fax: + (385) 1 62 74 606
Web: http://ured@asoo.hr

Projekt provodi Veleučilište u Požegi u partnerstvu s Veleučilištem “Marko Marulić” u Kninu

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske Unije.

„Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Veleučilišta u Požegi.“

Za više informacija:
pcelarski-inkubator.vup.hr
1. UVOD .................................................................................................................................. 1
2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU ZAVRŠETKOM PROGRAMA .......... 2
3. UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA ................................................................... 3
4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE ..................................................... 3
5. NASTAVNI PLAN ................................................................................................................. 4
6. NASTAVNI PROGRAM ........................................................................................................ 4
6.1. Tehnologija pčelarenja................................................................................................ 4
6.1.1. Biologija i fiziologija pčela ........................................................................................ 4
6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja ........................................................................ 13
6.1.3. Oprašivanje ............................................................................................................ 19
6.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela .............................................................. 21
6.1.5. Pčelinji proizvodi .................................................................................................... 25
6.2. Upravljanje poslovanjem .......................................................................................... 32
6.2.1. Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .................................... 32
6.2.2. Ekonomika pčelarenja ............................................................................................ 35
6.2.3. Računovodstvo i oporezivanje ............................................................................... 38
6.2.4. Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .............................. 45
6.2.5. EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija .................................................... 50
6.3. Praktična nastava ...................................................................................................... 59
 1. UVOD
Projekt „The Bee Incubator“ (Pčelarski inkubator) osmišljen je na temelju istraživanja ovoga
područja u kojemu je istaknuta potreba stručnog usavršavanja odraslih nezaposlenih osoba i
njihove, kroz ovaj projekt, jednogodišnje pripreme kao pčelara i poduzetnika. Upravo na
temelju takve procjene potreba obrazovanja nezaposlenih odraslih osoba za područje
pčelarstva te istraživanja najbolje prakse i benchmarkinga drugih institucija u regiji, izrađen
je kurikulum za edukaciju polaznika za tri glavna područja: tehnologija pčelarstva,
poduzetništvo i stručna praksa. Teorijski dio podučit će polaznike tehnologiji pčelarstva kao i
upravljanju poslovanjem za bolju mogućnost samozapošljavanja. Stručna praksa osposobit
će polaznike za pripremanje pčelarske opreme, uspostavljanje pčelinjaka i tehnološkim
radnjama upravljanja razvoja zajednica i pripremama za prihvat pčelinjih paša, prikupljanje
mednih okvira, ekstrakciju sortnog meda, prevenciju pčelinjih bolesti i zaštitu od istih, te
radovima priprema za zimovanje zajednica i drugo.
Opći cilj projekta je jačanje kapaciteta ustanova za obrazovanje odraslih i priprema za
provedbu usavršavanja polaznika u području pčelarstva s ciljem povećanja njihove
konkurentnosti na tržištu rada i mogućnosti za samozapošljavanje
Specifični ciljevi projekta su:
1. Uspostava kurikuluma za obrazovanje odraslih u području pčelarstva.
2. Uspostava infrastrukture i nastavnog poligona za provedbu edukacije nezaposlenih
osoba i njihovu pripremu za samozapošljavanje i bolju konkurentnost na tržištu rada
u području pčelarstva.
Sudionici realizacije projekta:
Veleučilište u Požegi glavni je ugovaratelj projekta i nositelj svih aktivnosti vezanih za
uspješnu realizaciju projekta. Veleučilište u Požegi osigurava adekvatan prostor za smještaj
opreme koja se nabavlja u sklopu projekta, ali i osigurava održavanje obrazovanog programa
predviđenog projektnim prijedlogom.
Partner projekta „The Bee Incubator“ je Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu koji sudjeluje u
organiziranju, ali i djelomičnom financiranju projekta.
Suradnik u projektu „The Bee Incubator“ je Pčelarska udruga „Zlatna dolina“ Požega.

1
 2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU
ZAVRŠETKOM PROGRAMA
Kompetencije
(Polaznici će nakon završenog
R.br.
programa obrazovanja biti
sposobni …)
1. Odabrati i primijeniti
tehnologije proizvodnje u
praksi.
2 Primijeniti stečena znanja
biologije pčela na
primijenjenu tehnologiju.
3 Poznavanje glavnih
medonosnih paša i korištenje
pčela u oprašivanju.
4 Odabrati i primijeniti
tehnologije prerade i
ambalažiranja pčelinjih
proizvoda u praksi, te
razvijanje novih proizvoda.
5. Primijeniti propise koji
reguliraju pčelarstvo i
pčelarsku proizvodnju.
6. Voditi financijsko poslovanje
pčelarske proizvodnje.
7. Razumjeti osnove
Znanje i razumijevanje
Odabrati tehnologiju
koju će primijeniti
ovisno o situaciji na
terenu.
Razumjeti biologiju
pčela i koristiti ju u cilju
razumijevanja
primijenjene
tehnologije.
Vrijeme cvatnje
pojedinih medonosnih
biljaka (glavnih paša) i
priprema zajednica za
oprašivanje.
Objasniti osnovne
pojmove vezane za
kvalitetu i sigurnost
hrane, dobru pčelarsku
praksu (DPP), vrste
ambalaže i načine
ambalažiranja pčelinjih
proizvoda i proizvoda na
bazi pčelinjih proizvoda.
Osnovnih pojmova
vezanih uz pčelarstvo i
pčelarsku proizvodnju;
zakonskih i
podzakonskih propisa;
evidencije pčelara,
pčelinjaka i katastra
pčelinjih paša.
Poslovnih knjiga;
financijskih izvještaja;
poreznog sustava,
poreznih propisa i
poreznih izvještaja;
poslovnog plana i
investicijskog elaborata.
Europskih fondova
Vještine
Primijeniti tehnološke
zahvate i koristiti
mehanizaciju u
suvremenom pčelarenju.
Postavljanje higijenskih
pojilica, sprečavanje
rojidbenog nagona,
prihrana pčela.
Primijeniti principe
postavljanja košnica u
cilju oprašivanja
kultiviranog i samoniklog
bilja.
Primijeniti načela DPP-e;
Primijeniti tehnologije
prerade i ambalažiranja
pčelinjih proizvoda i
proizvoda na bazi
pčelinjih proizvoda;
Koristiti tehničke propise
i norme u području
kvalitete i sigurnosti
hrane.
Pronalaženje adekvatnog
prostora za smještaj
pčelinjaka imajući u vidu
pozitivno-pravne propise.
Izrada financijskih i
poreznih izvještaja
pčelara; izrada kalkulacija
u pčelarskoj proizvodnji;
izbor odgovarajuće
investicijske i financijske
opcije.
Izrada logičke matrice.
2
 metodologije upravljanja
projektnim ciklusom.
9. Samostalno koristiti
informatičke tehnologije za
potrebe vođenja pčelarske
proizvodnje i promocije
pčelinjih proizvoda.
namijenjenih
poljoprivredi; osnova
UPC metodologije.
Dijelova računala; Pretraživanje Interneta;
specifičnosti marketinga korištenje elektroničke
i cjenovnih tehnika na pošte; izrada
tržištu hrane; politike i dokumenata vezanih uz
brandinga pčelinjih pčelarsku proizvodnju;
proizvoda. odabir medijske strategije
promocije pčelinjih
proizvoda.

3. UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA

U program obrazovanja odraslih iz područja „Pčelarstva“ mogu se upisati sve osobe koje
imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje, te navršenih 18 godina života.

4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE

Program za obrazovanje odraslih osoba iz područja „Pčelarstva“ realizira se kroz 240 sati
nastave. Program obuhvaća obrazovanje u dva područja: „Tehnologija pčelarenja“ u trajanju
od 70 sati teorijske nastave i 120 sati praktične nastave (Stručna praksa), te „Upravljanje
poslovanjem“ u trajanju od 50 sati teorijske nastave.
Nastavnim programom predviđeni su sljedeći oblici izvođenja nastave:
 predavanja i vježbe kroz prezentacije i interaktivni pristup te poticanje diskusija,
 radionice i vježbe u skupinama na kojima se obrađuju primjeri iz prakse,
 vježbe u laboratoriju uz poticanje samostalnog rada s laboratorijskom opremom,
 praktičan rad u Veleučilišnom pčelinjaku koji obuhvaća sve aktivnosti sukladno dobroj
pčelarskoj praksi kao osnova za samostalno vođenje pčelarske proizvodnje,
 predavanja putem video linka između polaznika nastave i stručnjaka iz područja
pčelarstva s udaljenih lokacija.
Polaznici edukacije dužni su voditi dnevnik prakse sukladno napucima mentora/voditelja
stručne prakse.
Po završetku izvođenja nastave polaznici polažu završni ispit koji se sastoji od pisanog ispita
iz područja „Tehnologije pčelarenja“, pisanog ispita iz područja „Upravljanja poslovanjem“ i
eseja iz „Stručne prakse“.

3
 5. NASTAVNI PLAN
Nastavno područje Kolegij Broj sati nastave
Biologija i fiziologija pčela 14
Suvremena tehnologija pčelarenja 22
Tehnologija pčelarenja Oprašivanje 6
Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela 6
Pčelinji proizvodi 22
Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj
5
proizvodnji
Ekonomika pčelarenja 6
Upravljanje poslovanjem Računovodstvo i oporezivanje 14
Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj
15
proizvodnji
EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija. 10
Praktična nastava Praktična nastava 120
Završna provjera
Ukupno 240

6. NASTAVNI PROGRAM
6.1. Tehnologija pčelarenja
6.1.1. Biologija i fiziologija pčela
Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, prof.dr.sc. Nikola Kezić
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija je razumijevanje biologije i fiziologije pčela kako bi što bolje razumjeli suvremene
tehnologije pčelarenja.
Cilj je poznavanje anatomije i fiziologije pčela, biološkog ciklusa pčelinje zajednice, te
posebnosti u razmnožavanju zajednica. Polaznici će se upoznati sa životom i radom pčela, te
njihovim gospodarenjem.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Biologija i fiziologija pčela, moći:
 opisati sistematiku pčela,
 opisati anatomiju pčela i pojedine sustave,
 objasniti razmnožavanje pčela,
 objasniti razvoj legla,
 objasniti ishranu pčela i ulogu pojedine vrste hrane kod različitih razvojnih stadija,
 objasniti ponašanje pčela, te opisati komunikaciju i orijentaciju pčela,
 nabrojiti i opisati članove pčelinje zajednice,
 objasniti raspodjelu poslova u zajednici,
 objasniti život pčelinje zajednice,
 opisati i objasniti pčelinji stan.

4
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Porijeklo, evolucija i sistematika pčela 1 0
Pčelinja zajednica 2 0
Razvoj u leglu 1 0
Anatomija pčela 4 0
Sporazumijevanje i orijentacija 2 0
Rojenje i zimovanje 2 0
Hrana pčela 2 0
Ukupno 14 0
Porijeklo i evolucija
Medonosna pčela ima zajedničke korijene s osama. Ose su, za razliku od pčela, mesožderi.
Smanjivanjem ovakve hrane neke vrste osa kopačica (Sphegidae) prelaze na biljnu hranu koja
je bila dostupnija. S povećanjem raznolikosti biljaka cvjetnica, povećavala se i dostupnost
hrane. Kako su pelud i nektar dobivali na važnosti u ishrani odraslih osa, vjerojatno su ženke
počele koristiti ovu novu hranu kao dopunsku za prehranu ličinki u nedostatku plijena.
Potpuna preobrazba osa u pčele nastala je u onom trenutku kad su ose počele u potpunosti
koristiti pelud i nektar kao hranu za sebe i za svoje ličinke. Ove su se promjene dogodile prije
nekih 80.000.000 godina. One vrste koje su počele hraniti i leglo s istom hranom preci su
nove porodice u razredu opnokrilaca, porodice pčela.
KLASIFIKACIJA
Shema 1: Klasifikacija roda Apis
Carstvo Animalium (životinje)
Grana Eumetazoa (prave životinje)
Razvojna linija Protosomia
Tip organizacije Polymeria (mnogokolutićavci)
Koljeno Arthropoda (člankonošci)
Skupina Mandibulata (čeljusnici)
Potkoljeno Tracheata (uzdušničari)
Razred Hexapoda (Insecta) (kukci)
Podrazred Pterygota (krilaši)
Odjel Neoptera (novokrilaši)
Odsjek Oligoneoptera (malonovokrilaši)
Red Hymenoptera (opnokrilci)
Podred Apocrita (utegnutozadčani)
Nadporodica Aculeatoidea (žalčari)
Porodica Apidae (prave pčele)
Potporodica Apinae (pčele)
Rod Apis (pčele)

5
Vrsta mellifera (Linnaeus, 1758)
florea (Fabricius, 1787)
dorsata (Fabricius, 1793)
cerana (Fabricius, 1793)
nigrocincta (Smith, 1861)
laboriosa (Smith, 1871)
koschevnikovi (Buttel Reepen, 1906)
andreniformis (Smith, 1958)
nuluensis (Tingek i sur., 1996)
Europske pasmine pčela
Apis mellifera var. mellifera L. - tamna europska pčela. Rasprostranjena je u zapadnoj i
sjevernoj, te u dijelu srednje Europe. Ova pasmina ima nekoliko ekotipova koji se nazivaju
prema kraju gdje su nastali, npr. francuska pčela, ukrajinska pčela itd.
Apis mellifera var. caucasica - kavkaska pčela. Rasprostranjena je na planinskim predjelima
Kavkaza i u Gruziji, Azerbejdžanu i Armeniji. Postoje dva ekotipa ove pčele: - siva kavkaska i
siva gruzijska pčela.
Apis mellifera var. ligustica - žuta pčela. Potječe s Apeninskog poluotoka, a širenje na sjever
su zaustavile Alpe. Posebno je popularna u područjima s toplom klimom pa je
rasprostranjena u Americi (SAD-u) i Australiji.
Apis mellifera var. carnica - siva pčela. To je naša izvorna pasmina pčela. Siva pčela prirodno
je rasprostranjena južno od Alpa u prostoru panonske nizine i Balkanskog poluotoka.
Najvažniji ekotipovi:
1. Apis mellifera carnica alpina - Alpska siva pčela raširena je u Austriji i alpskom dijelu
Slovenije. Odlikuje se dobrim proljetnim razvojem, dobrim iskorištavanjem proljetne paše,
jače izraženim nagonom za rojenjem i mirnoćom.
2. Apis mellifera carnica pannonica - Panonska siva pčela. Raširena je u nizinskim prostorima
od istočnog dijela Austrije u panonskoj nizini. Ona se nešto slabije roji, proljetni razvoj
započinje ranije i nešto polaganije nego alpski ekotip.
3. Apis mellifera carnica mediterana - Mediteranska siva pčela raširena je na obalnom i
otočnom području Hrvatske, te u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Proljetni je razvoj
polaganiji, dosta se roji. Ona je nemirna i više se na povratku s paše zalijeće u tuđe košnice.
Zbog stalnih vjetrova, leti nisko pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje.
Pčelinja zajednica
U pčelinjoj zajednici su tri tipa jedinki ili kasta. Ženski članovi pčelinje zajednice su radilice i
matica, a muški članovi su trutovi. Između matice, radilice i truta postoje razlike i u veličini, u
vanjskom obliku i građi.
Matica - je jedina spolno potpuno razvijena ženka. U svakoj pčelinjoj zajednici nalazi se u
pravilu samo jedna matica. Matica nese jaja i ne obavlja druge poslove. Matica je veća i
snažnija nego pčele radilice. Razvija se iz oplođenog jajeta. U prosjeku živi 3 do 4 godine.
Radilice - su najbrojniji članovi pčelinje zajednice. Radilicama spolni organi nisu razvijeni i one
nemaju reprodukcijsku funkciju. Radilice obavljaju sve poslove u zajednici. Ti su poslovi:
uzgajanje legla, gradnja saća, čišćenje košnice, obrana zajednice, skupljanje hrane i niz drugih

6
poslova. Razvijaju se iz oplođenog jajeta. U vrijeme intenzivnih aktivnosti, život radilica traje
tek nekoliko tjedana (4 - 6), za vrijeme manjih aktivnosti život je dulji, a za vrijeme zimskog
mirovanja žive nekoliko mjeseci, od jeseni do proljeća.
Trutovi - su spolno razvijeni muški članovi. U zajednici ih ima od nekoliko stotina pa do koju
tisuću. Njima je namijenjena samo reprodukcijska uloga. Druge poslove trutovi ne obavljaju,
no mogu pomagati u grijanju legla. Trutovi su u cijelosti duži i širi od radilica. Trutovi se
razvijaju iz neoplođenih jaja. U košnici su prisutni od proljeća do kraja ljeta, a potkraj ljeta s
prestankom paše (kad nema potrebe za oplodnjom matica) pčele ih izbacuju iz košnice.
Pčelinji stan
Pčele u umjerenom klimatu grade svoje gnijezdo u prostoru koji je zaštićen od vanjskih
utjecaja (šupljina drveta, stijena ili košnica). Pčelinje gnijezdo se sastoji od većeg ili manjeg
broja paralelno poredanih sati ili satina. Broj satina i njihova veličina zavisi o veličini i snazi
zajednice, te o veličini i obliku prostora u kojem se gnijezdo nalazi. Satine vise okomito i
paralelno su pričvršćene za strop ili za letvicu satonošu. U odnosu na leto mogu biti okrenute
na toplo ( s leta se vidi samo jedna satina) ili na hladno (s leta se vidi više satina). Satina je
skup šesterostranih stanica, koje su pravilno poredane jedna do druge. Susjedne stanice
imaju zajedničke stjenke i čitava gradnja je pravilnog mrežastog oblika.
Prema potrebama zajednice, pčele izgrađuju različite stanice:
- radiličke stanice služe za razvoj pčela radilica i smještaj hrane (med, pelud). To su
najbrojnije stanice;
- trutovske stanice služe za razvoj trutova, smještaj meda, ali rijetko i peluda;
- matičnjaci služe samo za razvoj matica.
Razvoj u leglu
Razvoj u jajetu. Jaje nakon što ga matica položi na dno stanice prvi dan stoji okomito, drugi
se dan nagne i treći dan polegne na dno stanice.
Ličinka. Čim izađe iz jajeta ličinki je potrebna hrana. Radilice je obilato hrane prvih dana s
mliječi tako da ličinke plivaju u njoj. Trećeg dana radilička ličinka dobiva miješanu hranu, tj.
osim mliječi dobiva med i pelud.
Ispružena ličinka. Kada je ličinka narasla toliko da potpuno pokriva dno stanice, počinje se
ispružati po duljini stanice i to s glavom prema otvoru. Ličinka prestaje uzimati hranu, a
srednje se crijevo spaja sa stražnjim. Ličinka tada izbaci izmet na dno stanice. Ličinka se
počne zapredati u kukuljicu. U tom se stadiju tijelo dijeli na glavu, prsište i zadak, a drugi
organi poprimaju oblik kao kod odrasle pčele.
Kukuljica. Kukuljica ima sve temeljne oblike pčele i posve je bijele boje. Zatim tijelo postupno
poprima tamniju boju, a ispod hitinske kožice se razvijaju krila koja su fino naborana.
Anatomija pčela
Kukci su najbrojniji i najuspješniji razred člankonožaca (artropoda), a karakterizira ih vanjski
skelet (exoskelet) koji je građen od hitina. Boja hitina je crna, no kod nekih pasmina su
dijelovi tijela obojeni žuto ili narančasto, naročito prednji kolutići zatka. Veći dio kože
prekriven je finim gustim hitinskim dlačicama. Različitog su oblika i imaju važnu ulogu u
skupljanju peluda. Pojedine dlačice služe kao osjetni organi za primanje vibracija zvuka ili
dodira.

7
Tijelo pčele, kao i kod svih kukaca, bilateralno je simetrično i dubokim je usjecima jasno
podijeljeno na tri dijela, glavu (caput), prsište (thorax) i zadak (abdomen). Na glavi (caput) su
smještena tri jednostavna i dva složena oka, ticala i organ za uzimanje suhe i tekuće hrane.
Prsište (thorax) je srednji dio tijela pčele koji na sebi nosi krila i noge. Zadak (abdomen)
izgrađen je od 9 kolutića, od kojih nisu svi vidljivi. Kod matice i radilice vidi se samo 6
kolutića. Sedmi i osmi kolutić tvore dijelove žalačnog aparata, a deveti je uvučen i tvori
analni prsten. Kod truta se vidi 7 kolutića, a dva nisu vidljiva.
Pčela ima tri para nogu, koje su usađene na prvom, drugom i trećem kolutiću prsišta. Noge
prije svega služe za hodanje, zatim za čišćenje tijela te za skupljanje i nošenje peluda i
propolisa.
Pčela ima dva para krila vezanih za spojnu opnu drugog i trećeg kolutića prsišta. Krila su
ustvari spljoštene hitinske zračne vreće. Na sebi imaju crtasta zadebljanja koja služe za
učvršćenje, a kroz njih prolaze dušnici, krv i živci.
Probavni sustav
Probavni se sustav sastoji od usnog ustroja, žlijezda koje su vezane s prednjim crijevom i
probavne cijevi.
Probavni sustav počinje usnim ustrojem, a nalazi se na donjem dijelu glave i sastoji se od
prednje usne, prednje čeljusti i rilca.
U probavnu cijev u glavi se ulijevaju tri žlijezde:
Prednjočeljusna žlijezda (glandula mandibularis),
Mliječna ili podždrijelna žlijezda (glandula hypopharingealis), i
Žlijezda slinovnica (glandula labialis)
Probavna cijev (tubus alimentaris) dijeli se na prednje (stomodeum), srednje (mesenteron,
ventriculus) i stražnje crijevo (proctodeum). Počinje usnim ustrojem na donjem dijelu glave,
prolazi glavom, prsištem i zatkom i na kraju završava analnim otvorom.
Krvotok
Pčele imaju otvoren sustav cirkulacije u kojem kretanje krvi u tijelu pčela nije strogo
ograničeno u krvožilni sustav nego krv nakon izlaska iz aorte slobodno oplakuje organe. Krv
pčele je bistra, bezbojna ili slabo žućkasta tekućina (hemolimfa), u kojoj se nalaze krvne
stanice (hemociti). Krvotok je slobodan. Izlaskom iz aorte u području glave krv slobodno
oplakuje sve organe u glavi donoseći dovoljno hrane za proizvodnju matične mliječi i rad
osjetilnih organa. Prelaskom u prsnu šupljinu snabdjeva hranom mišiće lokomotornog
sustava, a istovremeno odnosi produkte metabolizma.
Dišni sustav
Pčele imaju izravni oblik disanja, u kojem zrak (kisik) ulazi preko sustava dušnika (traheja i
traheola) i zračnih vreća izravno do svakog dijela tijela pčele. Najfinije grane bronhiola
dospijevaju do svake stanice tijela i tkiva. Stanice primaju kisik izravno bez posredovanja. Krv
jedino resorbira onoliko kisika koliko je neophodno za vlastite potrebe.

8
Živčani sustav
Središnji živčani sustav sastoji se od međusobno vezanih živčanih čvorova, gangliona, od
kojih se dva nalaze u glavi, dva u prsima i pet u zatku. Svaki čvor predstavlja zapravo par
međusobno spojenih čvorića.
Osjetilo vida
Pčela ima 3 mala točkasta i 2 velika složena oka. Točkaste oči posve su malene i jednostavne,
te su u svojoj biti građene slično kao oči ljudi i viših životinja. Sastoje se od leće iznad sloja
vrlo jednostavnih, izduženih retinalnih stanica povezanih sa živčanim vlaknom. Složene oči su
znatno veće, duguljaste, nepomične, smještene na postranim dijelovima glave. One se po
svojoj građi i funkciji znatno razlikuju od očiju ljudi. Sastavljene su od nekoliko tisuća malih
dijelova koji svaki za sebe predstavlja posebno oko.
Osjetilo njuha
Osjetilo njuha smješteno je na ticalima. Ticala (antenae) su dvije duge, hitinske cjevčice
smještene na prednjoj strani glave neposredno iznad štita. Kod matice i radilice se sastoje od
12, a kod truta od 13 članaka. Većina receptora za miris i veliki dio za okus smješteni su na
ticalima, što znači da imaju važnu ulogu u kemijskoj komunikaciji između pčela koja regulira
život zajednice. Izvan košnice osjećaj mirisa je jedan od najvažnijih faktora u otkrivanju hrane
(paše). Na ticalima se nalaze i drugi osjetilni organi, uključujući i one koji detektiraju vibracije
koje proizvode pčele za vrijeme plesa.
Okusne stanice i osjet opipa
Okusne stanice leže kod pčela na korijenu jezika, u usnoj šupljini, osobito iza otvora kanala
mliječne žlijezde, zatim na ticalima i na prednjim nogama. Osjet opipa je dobro razvijen i
razmješten po čitavom tijelu, a osobito na ticalima i nogama. Opip je vezan na osjetne
dlačice.
Ostale žlijezde
Voštane žlijezde. Samo radilice posjeduju 4 para voštanih žlijezda smještenih na prednjem
prekrivenom dijelu sternuma, od 4 do 7 kolutića. U dobi od 12 -18 dana s nutarnje strane
nalaze se dobro razvijene voštane žlijezde. Pčelama koje više ne grade saće voštane žljezde
zakržljaju. Za proizvodnju voska radilice troše velike količine meda i peluda tako da proizvode
vosak samo u razdoblju dobrih paša.
Mirisna žlijezda. Između 9. i 10. kolutića na leđnoj strani zatka se nalazi mirisna -
Nasanovljeva žlijezda. Normalno se ne vidi, no posebni mišići razmaknu kolutiće i izboči se
svjetliji dio mirisne žlijezde .
Žalčani aparat. Žalac (aculeus) je smješten na kraju zatka, u zadnjem kolutiću pčele. Pčela
ubada naizmjeničnim pokretanjem iglica. Nakon što ubode druge kukce koji nemaju
elastičnu kožu, lako izvlači žalac. Međutim, kod sisavaca se elastična koža stisne oko zubića
na iglicama i pčela ne može izvući žalac. Žalčani aparat se otkida, a gubitkom žalca nastaje
velika rana koju pčela ne može preživjeti.
Spolni organi
Spolni organi matice čine jajnici (ovaries), jajovod (oviduct), vagina, spolni otvor, sjemenski
mjehurić (receptaculum seminis) s pripadajućim žlijezdama (glandulae appendiculares) i

9
odvodni kanal. Radilice posjeduju sve dijelove spolnih organa, ali su zakržljali. Obično imaju
dvije jajne cjevčice, a iznimno do 20. Trutovi ih ne mogu oploditi.
Za vrijeme svoje najveće aktivnosti, uz dobre pašne uvjete, dobra matica može položiti i 2 –
3.000 jaja dnevno. U svakoj jajnoj cjevčici stvara se u doba velike aktivnosti približno svaka 3
- 4 sata po jedno jaje.
Zbog te, izuzetno velike aktivnosti u polaganju jaja, matica u košnici ne obavlja druge
poslove, a hranu prima izravno s rilca na rilce od pčela hraniteljica, koje ju stalno prate i
okružuju. Matica prima hranu svake 4 minute. Sve poslove oko uzgoja legla obavljaju radilice.
Matica jaja polaže tijekom cijelog života. Samo nesenje je općenito ovisno o raznim
čimbenicima:
- matici (dob, pasmina, zdravstveno stanje),
- zajednici (snaga zajednice, bolesti),
- košnici (veličina košnice i okvira, temperatura u košnici),
- okolišu (klima, godišnje doba, paša, prihranjivanje).
Spolni organi truta se sastoje od parnih sjemenika (testes), sjemenovoda (vas deferens),
proširenja sjemenovoda (vesiculae seminales), sluzne žlijezde (glandula mucosa), neparnog
sjemenovoda (ductus ejaculatorius) i kopulacijske cijevi (penis).
Sporazumijevanje i orijentacija
Kemijska komunikacija pčela. Većina specifičnih reakcija insekata, kao što su seksualno
privlačenje, raspršivanje, agregacija, stimuliranje agresivnosti, signaliziranje opasnosti,
regulirane su kemijskim tvarima.
Proizvodnja feromona u različitih jedinki u pčelinjoj zajednici ovisi o spolu i ulozi jedinke u
zajednici, odnosno, o žlijezdama koje posjeduje jedinka. Trutovi neke žlijezde uopće nemaju,
a neke su slabije razvijene nego u radilica ili u matice. Jednako tako, neke žlijezde su u matice
jako razvijene, a u radilica zakržljale i suprotno. Aktivnost pojedinih žlijezda vezana je za
životnu dob, odnosno za poslove koje jedinka obavlja. Utvrđeno je da feromone proizvode
mandibularna (prednjočeljusna), Nasanovljeva, Koschevnikova, tergitne, tarzalne (stopalne) i
voštane žlijezde, jednako kao i rektum matice i membrana na bazi žalca radilica. Isto tako,
značajan izvor feromona je i pčelinje leglo.
Orijentacija. Orijentacija pčela za vrijeme leta uključuje prepoznavanje objekata jednako kao
i poziciju sunca i polarizirano svjetlo. Pčela leti po hranu na udaljenost i do 3 km. Ukoliko se
pčele premjeste na udaljenost manju od 3 km, kad izlete na novoj lokaciji, vratit će se na
mjesto na kojem je prije toga bila košnica. Uočavanje objekata i procjenjivanje njihove
udaljenosti pčele ostvaruju kroz brzinu izmjene slika na mrežnici oka. Pčele u potrazi za
novom lokacijom za zajednicu plešu po roju i tijekom noći i u rano jutro. Zadivljujuće je da su
te pčele vrlo precizno pokazivale trenutni položaj sunca, što zanči da mogu vrlo precizno
utvrditi položaj i kretanje sunca i tijekom noći bez da ga vide. Kratki letovi ispred i u blizini
košnice su pčelama potrebni da bi naučile prepoznati svoju košnicu i njezin položaj u odnosu
na ostale objekte u blizini pčelinjaka. Prvi letovi pčela, kad su dobi od oko tjedan dana, su
kratki i u neposrednoj blizini košnice. Svaki sljedeći let traje duže i pčele odlaze na veću
udaljenost.

10
Rojenje
Razmnožavanje pčela odvija se na dva nivoa. Prvi nivo je razmnožavanje matice održavanjem
brojnosti zajednice, te na drugom nivou rojenje odnosno povećanje broja zajednica u prirodi.
Rojenje je temeljni nagon za održavanje vrste. Rojenje je dijeljenje zajednice na dva dijela. Iz
košnice izlazi dio pčela zajedno sa starom maticom. S pčelama koje ostaju u košnici ostaje
mlada matica. Rojenje je posebno stanje u košnici u kojem učestvuju sve pčele, a nastupa
postupno. Pčele na rubovima legla izvlače matičnjake, u koje matica položi oplođena jaja.
Nakon poklapanja matičnjaka i prije izlaska prve matice, stara matica s dijelom pčela napušta
košnicu i razvija zajednicu u novom prostoru. Na pojavu rojenja utječu veličina pčelinjeg
stana, te okolišni i genetski čimbenici. Sklonost rojenju nasljedna je odlika i prenosi se na
sljedeće generacije. Prvi znak pojave rojidbenog nagona je pojačana gradnja trutovskog saća
iznad okvira. Pčele grade matičnjake (obično 10 - 20). Matica postupno polaže jaja u
matičnjake. Sam akt rojenja događa se nakon poklapanja prvih matičnjaka. Prije izlijetanja
pčele se nasišu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Roj napušta košnicu za lijepog
vremena. Tek kad je jedna polovina pčela napustila košnicu izlijeće stara matica. Zatim se roj
sakupi na prikladnom mjestu, obično na obližnjem stablu u obliku grozda. Taj se prvi roj
naziva prvenac.
Zimovanje
Pčele se počinju spremati za zimu puno prije nego nastupe hladni zimski dani. Već krajem
ljeta pčele istjeruju trutove koji vani umiru. Zajednica u zimu ulazi samo sa ženskim
članovima (matica i radilice). Kad nastupe hladnije noći u jesen pčele unose u košnicu puno
propolisa kojim zatvaraju pukotine i suzuju leto. Prostore između saća suzuju i dograđuju na
optimalni razmak za takvu cirkulaciju zraka koja im omogućuje lakše čuvanje topline.
Jesenskim smanjenjem noćnih temperatura, matica smanjuje zalijeganje jaja dok ih sasvim
ne prestane polagati. Dio pčela se zavuče u prazne stanice s glavom okrenutom prema dnu
stanice, a ostale pčele se poredaju tako da formiraju oblik kugle (klupko). U sredini klupka je
matica, a oko nje su najmlađe pčele. Ukoliko se koja pčela odvoji od klupka, ona se ohladi,
ukoči i umire. Što je niža temperatura to se pčele tješnje zbiju na rubu klupka i tako čuvaju
temperaturu. Na rubu su pčele izložene niskoj temperaturi pa se one s vremena na vrijeme
zamjenjuju. U sredini klupka dok nema legla vlada prosječna temperatura od 20 - 25 oC.
Temperatura se u središtu klupka može spustiti najniže do 14 oC. Na rubu klupka je
temperatura prilično stalna i kreće se od 9 - 10˙oC. Što je temperatura oko klupka stalnija to
lakše zimuju. Kod svake promjene temperature, pčele skupljaju ili rastežu klupko i tako troše
više hrane. Tri su najvažnija uvjeta dobrom uzimljavanju pčela: jaka zajednica, zalihe hrane i
pravilna ventilacija. O ovim problemima pčelar mora razmišljati već tijekom kolovoza jer
zapravo tada pčelaru počinje nova proizvodna godina. Treba paziti ne samo na količinu nego
i na kvalitetu hrane. Loše vrste meda za zimovanje su kestenov, vrijeskov, repičin i
medljikovac. Za zimovanje su dobre one vrste medova koje imaju malo neprobavljivih tvari
(peluda, minerala) jer pčele tijekom zime ne balegaju, a izmet nakupljaju u zadnjem crijevu.
Hrana pčela
Med podmiruje najveći dio potreba za energijom u obliku ugljikohidrata (šećera). Zreli med
sadrži od 12 do 21% vode. Koncentracije vode više od 21% mogu omogućiti fermentaciju
meda. Sadržaj šećera u nektaru kreće se od 4 – 60% pa i više, ovisno o biljnoj vrsti te o nizu
okolišnih uvjeta kao što su temperatura, vlaga ili kiša. Nektar i otopine šećera s
koncentracijama od 30-50% šećera izgleda da pobuđuju najjaču skupljačku aktivnost pčela.

11
Probava meda se odvija u srednjem crijevu. S obzirom na sastav meda, njegov najveći dio
prelazi resorpcijom izravno u krvni optok. Medljikovac brzo kristalizira i teže je probavljiv, pa
stoga nije pogodan pčelama kao hrana u doba zimovanja. Med je pčelama potreban za
normalno održavanje organizma, a posebno za rad mišića. Mogućnost letenja kod pčela
skupljačica izravno ovisi o količini šećera u krvi. Pčela skupljačica ima u krvi 2 - 4 % šećera, taj
je postotak kod mladih pčela, koje su stalno u košnici i kod matica znatno manji. Količinu
nektara ili šećera koja je neophodna za zajednicu nije moguće precizno utvrditi, a ovisi o
snazi zajednice, veličini legla, vrsti nektara koji se prikuplja. Šećeri koje pčele najradije
prihvaćaju se nalaze prirodno bilo u nektaru (glukoza, fruktoza i saharoza) ili u mednoj rosi
(melecitoza i maltoza). Pčele daju jasnu prednost određenim šećerima kad mogu birati. Pčele
najradije uzimaju saharozu, a najslabije glukozu kad mogu birati i sakupljati iz umjetnih
cvjetova. Proizvodnja energije za vrijeme leta medonosne pčele ovisi prvenstveno o
metabolizmu ugljikohidrata. Pčele moraju stalno obnavljati zalihu ugljikohidrata jer nisu u
stanju koristiti vlastite rezerve bjelančevina, ili pelud s njegovim proteinima i mastima kao
izvorom energije.
Pelud
Pelud sadrži bjelančevine, ugljikohidrate, masti, minerale i vitamine. Poneki pelud ima i
saponina, koji na pčele djeluje otrovno. Pčele u košaricama stražnjih nogu unose pelud u
košnicu i spremaju ga u stanice saća, i to redovito u neposrednoj blizini legla. Glavna probava
peluda vrši se u srednjem crijevu (enzim proteaza), ali počinje već i ranije dodatkom sekreta
žlijeda slinovnica. Pčelama je pelud potreban u radnom razdoblju, kada su u jakoj funkciji
mliječna i voštana žlijezda. U nedostatku peluda pčele gube na težini, matica prestaje
polagati jaja i pčele izbacuju ličinke. U doba zimskog mirovanja kad nema legla, pelud kao
hrana nije nužan. Računa se da jakoj pčelinjoj zajednici godišnje treba najmanje 20 – 30 kg
peluda.
Pelud se razlikuje u hranjivoj vrijednosti. Nije poznato da li pčele više vole neke posebne
vrste peluda. Maurizio (1960.) razvrstava pelud u 4 skupine:
a) visoko hranjivi pelud, kao što je pelud od voća, vrbe, bjele djeteline,
b) nešto manje hranjiv, kao što je pelud od brijesta, pamuka, maslačka i slični,
c) pelud s malo nutritivnih svojstava kao što je pelud johe, lijeske i
d) pelud s vrlo malo hranjivih tvari, kao što je pelud od raznog crnogoričnog drveća
U normalnim okolnostima pčele koje se vraćaju iz paše u košnicu nose pelud kojeg smještaju
u stanice saća neposredno uz leglo. Brigu o skladištenju peluda u stanicama preuzimaju
kućne pčele. Kasnije, dodavanjem meda i enzima pelud prolazi mliječno-kiselo vrenje i stvara
se tzv. "pčelinji kruh". To je vrlo uspješan način očuvanja svih hranidbenih vrijednosti peluda.
Potrebe za lipidima pčela osigurava iz peluda. Pelud koji sadrži više masti je atraktivniji za
pčele, te ga pčele radije skupljaju. Lipidi su sastavljeni od masnih kiselina, sterola i fosfolipida
koji imaju važnu ulogu u izgradnji i funkciji svih staničnih membrana. Vitamini su neophodni
za rast i razvoj živih organizama. Pelud je izuzetno bogat vitaminima, osobito vitaminima
topivim u vodi. Sedam vitamina B kompleksa biotin, folna kiselina, niacin, pantotenska
kiselina, piridoksin, riboflavin i tiamin) su neophodni za kukce. U peludu su prisutni i inositol i
askorbinska kiselina. Vitamini B skupine neophodni su za normalan razvoj legla. Vitamin B12
(cijanokobalamin) neophodan je za normalno funkcioniranje živčanog sustava i ima važnu
ulogu u metabolizmu masti.

12
Voda
Vodu sakupljaju pčele skupljačice na pojilištima i unose u košnicu. Djelomično podmiruju
potrebe za vodom iz meda i nektara. Voda je osobito bitna u proljeće, kad se pčele obilato
hrane peludom radi proizvodnje mliječi za potrebe naglog razvoja legla. Kad su vanjske
temperature visoke, pčele koriste vodu i za održavanje optimalne temperature i vlažnosti u
plodištu. Pčele koje nemaju dovoljno vode žive kraće, a u ekstremnim uvjetima suše izbacuju
ličinke oduzimajući od njih neophodnu vodu. Stoga je neophodno postaviti higijenska pojila
na vrijeme na pčelinjaku, ne čekajući da slučajno nađu vodu u prirodi. Nehigijenska pojila su
vrlo česti izvor zaraze. Ako se postavi pojilo, onda je naročito važno da bude higijenski
ispravno, i da vode ima stalno, jer se na pojilo koje vodu ima samo povremeno pčele teško
odlučuju.
Matična mliječ
Matična mliječ je hrana koju proizvode pčele radilice u dobi od 5 do 12 dana starosti.
Matičnu mliječ izlučuje mliječna žlijezda (ili podždrijelna žlijezda), smještena u glavi pčele.
Matična mliječ je kremaste konzistencije, mliječno bijele boje. Vrlo je kisela, visokog sadržaja
dušičnih spojeva, jakog mirisa i nagorkog okusa. To je glavna hrana za matice kroz njihov
cijeli život, te hrana za radiličke i trutovske ličinke. Mliječ ima visok sadržaj proteina, a za
njezinu proizvodnju je potrebna bogata ishrana peludom. Krajem zime i u rano proljeće dok
je još nedostatna ishrana peludom, pčele proizvode matičnu mliječ iz rezervi nagomilanih u
masno bjelančevinastom tijelu. Posebno je važna uloga matične mliječi u pčelinjoj zajednici,
ona utječe na opstanak i razvoj zajednice, te pojavu rojevnog raspoloženja. Na proizvodnju
matične mliječi mogu utjecati pašni uvjeti i bolesti pčela. Od bolesti najštetniji utjecaj ima
varoza koja iscrpljuje buduću pčelu još u stadiju kukuljice koja se slabije razvija, te je i
mliječna žlijezda slabije razvijena.
Literatura:
1. Katalinić, J. et al. (1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje
2. Sulimanović, Đ. et al. (1993)Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred., Mario Jakobović,
dipl.ing., v.pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija je upoznati polaznike sa suvremenim tehnologijama gospodarenja pčelama.
Prikazati sve tehnologije proizvodnje pojedinih pčelinjih proizvoda, te tehnološka rješenja za
pojedine aktivnosti na pčelinjaku u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Upoznati
tehnološka rješenja u pčelarskim objektima, te korištenje mehanizacije i transportnih
sredstava u pčelarstvu.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Suvremena tehnologija
pčelarenja, moći:
 objasniti tehnologije proizvodnje pčelinjih proizvoda,
 odabrati i primijeniti različite tehnološke zahvate za proizvodnju pčelinjih proizvoda,
 opisati objekte u pčelarstvu,

13
  opisati transportna sredstva,
 opisati mehanizaciju u pčelarstvu,
 opisati principe ekološke proizvodnje u pčelarstvu.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda 12 0
Objekti i mehanizacija u pčelarstvu 6 0
Ekološka proizvodnja 4 0
Ukupno 22 0

Tehnologija proizvodnje
Hrvatskoj su danas od košnica nastavljača najzastupljenije LR (Langstroth-Rootova), a puno
rjeđe DB (Dadant-Blattova), a od lisnjača čitav niz modifikacija AŽ (Alberti – Žnideršičeva)
košnice. Još se uvijek mogu na pojedinim pčelinjacima naći pološke ili neke druge košnice,
koje nisu našle široku primjenu.
Langstrot – rootova košnica
LR košnica se sastoji od potpuno jednakih nastavaka u kojima je po 10 okvira oslonjenih na
utor tijela (nastavka) košnice produženom satonošom. Utor se nalazi na gornjem rubu užih
stranica nastavka. Osim nastavaka s okvirima, LR košnica ima podnicu, hranilicu, pokrovnu
dasku, matičnu rešetku i krov. Iako su svi dijelovi košnice standardom opisani i ne razlikuju se
bitno u cijelom svijetu, najvažniji dio standarda je vanjska mjera okvira. Prednost ove košnice
je fleksibilnost. Ista veličina okvira se koristi i u medištu i plodištu. Moguće je veličinu košnice
prilagoditi snazi zajednice i intenzitetu paše dodavanjem nastavaka.
Dadant – Blattova košnica
DB košnica se sastoji od tijela košnice i medišnih nastavaka. Na tijelo košnice pričvršćena je
podnica s letom i poletaljkom. U plodištu je dvanaest okvira. Prednost ove košnice je u
visokim okvirima u plodištu. Na ovim okvirima matica može formirati pravilni krug
polaganjem jaja, a na dvanaest okvira ima dovoljno mjesta za dobar i brz razvoj zajednice te
za pelud i med.
Farrarova košnica
Farrarova košnica u medištu i u plodištu ima polunastavke. Smanjen je broj okvira u nastavku
na deset, za razliku od DB košnice, čime je omogućeno korištenje ostalih dijelova, npr.
podnice, krova i hranilice od LR košnice. Prednost ove košnice je lakši nastavak, pa ga pčelar
lakše može dići. Pčelarenje se usmjerava na rad s cijelim nastavcima, a ne s pojedinačnim
okvirima.
Alberti – Žnideršičeva košnica
AŽ košnica ima stalni volumen i otvara se sa stražnje strane. Horizontalnom pregradom u
koju je ugrađena matična rešetka podijeljena je na plodište i medište. Medište je gore, a
plodište s hranilicom je dolje. Ovako kompaktna košnica s učvršćenim okvirima je idealna za
transport i ugradnju u stijene paviljonskih pčelinjaka. Micanjem zadnje mrežaste pregrade
oslobađamo okvire koji se mogu pomicati pa ovu košnicu zovemo lisnjača. Prednosti su
nesporne, jer se inače ne bi do danas održala u širokoj primjeni. Fiksan volumen ne zahtijeva
14
dodanu količinu rezervnog saća. Otvaranjem vrata sa zadnje strane pristupačno je i plodište i
medište. Košnice je moguće postavljati jednu na drugu i tako je moguće graditi zidove
paviljonskih pčelinjaka.
Satna osnova
Satna osnova je dobila naziv po tome što čini središnji dio satine. Izum satne osnove
unaprijedio je pčelarstvo tako da su se pčele usmjerile na gradnju saća tamo gdje mi želimo,
tj. unutar okvira. U satnu osnovu su utisnuta dna i počeci stijenki radiličkih stanica, tako da
korištenje satnih osnova smanjuje broj trutova u košnici. Osnove se izrađuju pomoću preša ili
pomoću valjaka.
Matična rešetka
Matična rešetka je prisutna u skoro svim tipovima košnica. Kroz matičnu rešetku mogu proći
radilice, a ne mogu proći matice i trutovi. Glavna joj je uloga u sprečavanju matice u širenju
legla na medišne okvire. Matične rešetke se izrađuju od žica, limova ili plastične folije koja se
stavlja na satonoše ili u pregradnu dasku kod AŽ košnica.
Pčelarska oprema i pribor
Za rad na pčelinjaku potrebna je dimilica, dlijeto, četka za ometanje pčela, sipaonik, vaga i
pčelarska zaštitna odjeća (pčelarska kapa, rukavice, bluza ili kombinezon).
Pčelinjak
Otvoreni pčelinjak je smješten na zemljištu na kojem su raspoređene košnice, i u pravilu je
ograđen. Sve zajedno zovemo pčelinjak.
Pčelinjaci zatvorenog tipa nazivaju se i paviljonski. Paviljonski pčelinjak može biti građevina,
vozilo ili kontejner u koji su ugrađene košnice. U paviljonu obično uz košnice ima i prostor za
rad pčelara.
Prema smještaju, pčelinjaci mogu biti stacionarni i mobilni. Stacionarni pčelinjaci su trajno
smješteni na jednom mjestu, a mogu biti otvorenog tipa i paviljonski.
Proizvodnja peludi
Pelud je zaista jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda prirode. S jedne strane, bilje
proizvodnjom peluda osigurava život pčelama, dok s druge strane, pčele skupljajući nektar
pridonose preživljavanju biljnog svijeta kroz proces oprašivanja.
Sakupljač na letu. Postavlja se ispred leta košnice. Predstavlja kutiju kroz koju je okomito
provučena plastična perforirana ploča. Skupljač je širi od otvora leta i tijesno prijanja na
prednju stijenku košnice, tako da pčele mogu ući u nju jedino preko postavljene im zapreke
(perforirane ploče s otvorima promjera 5 mm). Vodoravno ispod perforirane ploče nalazi se
gušća mreža kroz koju upada pelud skinut s nogu pčela u ladicu, koja služi za skupljanje
peludi. Dno ladice je također izrađeno iz mreže kako bi se pelud mogao osušiti.
Sakupljač na podnici. Sastoji se od dva pokretna elementa: ploče ili mreže za skidanje i ladice
u koju pada pelud. slika skupljača Ladica ima iste dimenzije kao i podnica i postavlja se na
podnicu. Perforirana ploča za skidanje peluda postavljena je u drvene vođice i može se
lagano vaditi iz okvira skupljača. Ispod ploče nalazi se mreža s očicama oko 3,5 mm
učvršćena na okvir skupljača. Po njoj prolaze pčele koje ulaze i izlaze iz košnice. Između te
mreže i perforirane ploče mora biti razmak oko 1-2 cm koji omogućava slobodno kretanje
pčela.
15
Pelud se može skupljati samo u razdoblju kada je u prirodi ponuda peluda veća od one koju
pčele mogu stvarno iskoristiti. Proljeće je definitivno krivo vrijeme za skupljanje peluda.
Najbolje vrijeme je ljeto, kada je samoniklo bilje u punoj cvatnji.
Proizvodnja matične mliječi
Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavlja
savršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilice
cijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti i
za ishranu pčelinjeg legla.
Za presađivanje ličinki potrebno je pripremiti dovoljno matičnih osnova, koje pčelar može
načiniti sam iz voska ili se mogu kupiti gotove plastične osnove. Prije presađivanja potrebno
je osnove matičnjaka pričvrstiti na nosač. U zajednici izabranoj, matica se stavlja na prazno
saće i odvaja od ostatka zajednice matičnom rešetkom. Ovaj okvir s izgrađenim radiličkim
saćem može biti stariji radi lakšeg presađivanja. Kad je okvir dovoljno zaležen, matica se
oslobađa, a sva položena jaja su približno jednake dobi, te će i ličinke biti jednako pogodne
za presađivanje. Za prenošenje ličinki iz saća u osnove matičnjaka koriste se različite igle,
koje na svom vrhu imaju proširenje. Za prenošenje ličinki neki pčelari koriste meke, tanke
kistove ili načine drveni štapić, koji mora imati mek vrh. Presađene ličinke dodaju se u
prehodno pripremljenu zajednicu - starter. Ovakva zajednica je pažljivo pripremljena i
postignuti su uvjeti u kojima je dobar prihvat presađenih ličinki osiguran.
Hrana radiličkih ličinki i ličniki matica se razlikuje već nakon prva dva dana. Dok radiličke
ličinke dobivaju u hrani sve više peluda i meda, ličinke matica dobivaju matičnu mliječ. Vrlo
su značajne razlike u količini hrane, što je vidljivo i u broju posjeta pčela hraniteljica
radiličkom leglu i matičnjacima. Najviše se mliječi dobiva presađivanjem trodnevnih ličinaka
iz kojih se nakon 48 sati vadi mliječ.
Proizvodnja propolisa
Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svega
drvenastih, kojeg pčele skupljaju, dodaju vlastite izlučevine i koriste za različite namjene.
Prema nekim autorima riječ propolis potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za
zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugim od riječi propoliso koja na grčkom ili
latinskom znači zamazivati, zaglađivati.
Na tržištu se nalaze uglavnom dva tipa propolisa: strugani dobiven struganjem drvenih
površina košnice (okviri i nastavci) i propolis dobiven pomoću različitih skupljača.
Strugani se dobiva povremenim čišćenjem košnice i rezultat je normalne aktivnosti pčelara.
Ne zahtijeva posebnu spretnost ni alat. Struganjem se dobiva ograničena količina propolisa.
Drugi tip skupljača propolisa napravi se od uskih letvica tvrdog drveta u obliku rešetke, s
razmacima između letvica 3 mm. Skupljač se postavlja iznad satonoša, tako da pčele,
nastojeći da zatvore prostor između letvica, isti popunjavaju propolisom.
Za olakšavanje odvajanja propolisa, mreža se hladi u zamrzivaču. Nakon 15-20 minuta
laganim se savijanjem mreže propolis lako odvaja jer postaje tvrd i lomljiv.
Proizvodnja voska
Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama,
koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti.

16
Pčelinji se vosak može dobiti preradom:
- voštine od starog saća,
- voštine od mednih poklopaca,
- voština iz građevnjaka,
- voština iz otpadaka (voštano trusje s podnica, zaperci).
Kakvoća čistog voska uvelike ovisi o metodi proizvodnje. Postoje dvije metode ekstrakcije:
topljenje, uglavnom korištena metoda i kemijska ekstrakcija. Vosak se može topiti kipućom
vodom, parom ili električnom i sunčevom energijom.
Glavni su zagađivači voska kemikalije koje se koriste u pčelarstvu, dok zagađivači iz okoliša
imaju manju važnost. Pčelinji je voska uglavnom onečišćen lipofilnim (u masti topivim)
akaricidima u rasponu od 0,5 do 10 mg/kg.

Proizvodnja pčelinjeg otrova

Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastitu
obranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama i
skladište u otrovnom mjehuru, a za vrijeme ubadanja ubrizgavaju kroz žalčani aparat. Sve do
60-tih godina prošlog stoljeća proizvodnja je pčelinjeg otrova bila ograničena nedostatkom
prigodnih tehnika za njegovo skupljanje. Do tada se otrov dobivao iz ekstrakta žalčanih
aparata ili pažljivim odstranjenjem otrovnog mjehura. Potrebno je istaknuti da su količine
otrova koje se općenito mogu skupiti izuzetno male. Početkom 90-tih razvijena je treća
generacija skupljača. Uporabom integriranih krugova u uređajima za skupljanje omogućena
je kontrola frekvencije, voltaže, struje, valne dužine i vremenskog intervala. Za ubrzavanje
skupljanje otrova, ovim se načinom može odjednom skupljati otrov s 40 skupljačkih okvira.
Potrebno je istaknuti da ne postoje skupljači i metode koje nisu opasne za pčele.
Proizvodnja rojeva
Umjetni roj (Kunstschwarm njem./ Package bees, eng.) se sastoji od 1,5 – 2,0 kg pčela,
nastao stresanjem s okvira, iz jedne ili nekoliko zajednica i s kasnije pridruženom
selekcioniranom maticom u kavezu.
Proizvodnja i promet paketnim pčelama u svijetu ima sve veću važnost jer se formiranjem
novih zajednica samo s pčelama značajno umanjuje neželjena nasljedna sklonost pčela
rojenju te se smanjuje mogućnost prijenosa bolesti i nametnika.
Kutija za transport rojeva mora imati dobru ventilaciju i mora biti dovoljno čvrsta da omogući
siguran transport. Pčele u paketnom roju moraju imati osiguranu hranu. Često je to medno-
šećerno tijesto, a sve je učestaliji transport pčela s gustom vodenom otopinom šećera (2-
3:1). Time se osigurava neophodna voda u transportu i smanjuje mogućnost dehidracije
pčela.
Smještaj pčelinjaka
Kad biramo mjesto za smještaj stacionarnog pčelinjaka potrebno je voditi računa o pčelinjoj
paši pogotovo u proljeće. Važna je bogata peludna paša za rani razvoj legla te da glavna paša
nije jako udaljena. Kroz literaturu i pčelarsku praksu uobičajene su preporuke za povoljan
smještaj pčelinjaka s obzirom na konfiguraciju terena. Poželjan je ravan ili malo nagnut
teren, na jug-jugoistok, ocjedit, da nije izložen jakim vjetrovima. Ne preporučuju se zatvoreni

17
položaji na kojima se dugo zadržavaju magla i vlaga. U krajevima u kojima prevladava
stacionarni način pčelrenja, na jednom mjestu se ne preporučuje smjestiti više od 60 košnica.
Dobro je da središte barem jedne dobre medonosne paše ne bude dalje od 1 km od
pčelinjaka. U preostalom dijelu godine potrebna je kontinuirana tiha paša.
Objekti
Bez obzira na način pčelarenja, pčelar mora imati odgovarajući prostor za smještaj opreme,
za topljenje voska, pripremu šećernog sirupa, užičavanje, uvoštavanje, za vrcanje te za
smještaj ambalaže i pčelinjih proizvoda. Prostor mora biti suh, čist, dobro osvijetljen i bez
stranih mirisa, te se mora moći jednostavno održavati. U skladišnom prostoru je neophodno
zaštititi rezervno saće od voskovog moljca, a svakako je potrebno provesti dezinfekciju
rezervnog saća parama octene kiseline radi zaštite od nozemoze. Vrcati se može na terenu u
improviziranim vrcaonama u dijelu transportnog sredstva predviđenom za vrcanje, u
pokretnim vrcaonama ili u stabilnim vrcaonama na pčelarskom gospodarstvu.
Prostor u kojem se vrca mora biti čist, suh te ne smije imati stranih mirisa (plijesan, nafta,
ugljen, kiselo zelje, zaština sredstva, lijekovi i drugo). Potrebno je osigurati da je prostor za
vrcanje dobro osvijetljen te da se može lako čistiti i dobro zatvoriti i onemogućiti ulazak
pčela tj. grabež. Na prozore je potrebno postaviti bježalice za pčele koje unesemo na saću ili
priboru. Veliki dio pčelara ima prostorije za obradu i pripremu meda za tržište. Prostorije za
obradu meda moraju imati zidove, strop i podove izrađene od materijala koji se mogu
jednostavno prati i čistiti i koji ne stvaraju prašinu. Prozori i vrata moraju biti zaštićeni od
ulaska kukaca. Veći objekti moraju na vratima imati zračnu zavjsu. Objekti moraju biti
zaštićeni od ulaska glodavaca, bilo kroz vrata ili otvore za odvod.
Med je proizvod životinjskog podrijetla i kada je namijenjen za ljudsku potrošnju i stavljanje
u promet ima se, pored ispunjavanja deklarirane kakvoće, pripremati u za to propisanim i
odobrenim objektima.
Ekološka proizvodnja
Načela ekološkog pčelarstva su određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda (NN 12/01) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih
proizvoda (NN 13/02), a donijeta su tijekom 2001. i 2002. godine kada su se stekli uvjeti da
se takovi proizvodi certificiraju i nose znak "ekoproizvod".
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda
(NN 10/07), nastao je kao mjera usklađivanja s odredbama i Zakonima Europske Unije.
Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju biti izrađene od prirodnih materijala i obojene
ekološkom bojom. Satne osnove moraju biti izrađene od ekološkog voska, bez žičanih
dijelova i čavlića, a ako je to neophodno žica i čavli moraju biti od inoxa.
Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi briga da se osigura
dovoljno hrane za pčele kao i pristup vodi (higijenska pojilica).
Pčelinjak mora biti postavljen tako da u polumjeru 3 km od pčelinjaka nektar i pelud potječe
od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretirana
kemijskim sredstvima i da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor
onečišćenja okoliša, kao što su npr. gradski centar, industrijska zona, autoput, odlagalište
otpada, spalionica.

18
Pri liječenju pčelinjih zajednica nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje,
suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi organskim kiselinama (mravlja,
oksalna, mliječna, octena).
Ne preporuča se istovremeno pčelarenje na ekološki i konvencionalni način.
Nakon donošenja odluke o uzgoju pčela na ekološki način potrebno je odabrati i prijaviti se
jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj
proizvodnji, NN 13/02).
Literatura:
1. Katalinić, J. et al.(1978) Pčelarstvo, Zagreb: Znanje
2. Sulimanović, Đ. et al.(1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.3. Oprašivanje
Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, dr.sc. Dinko Zima, v.pred., mr.sc. Ivica Šnajder, v.pred.
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija Oprašivanje je prikazati i objasniti polaznicima glavne medonosne i peludonosne
biljke RH, korištenje pčela u oprašivanju kao agrotehničkoj mjeri. Potrebe kultiviranog bilja za
oprašivanjem s obzirom na građu cvijeta i sustav uzgoja. Osim medonosnih pčela upoznati i
biologiju solitarnih pčela.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Oprašivanje, moći:
 prepoznavanje glavnog medonosnog i peludonosnog bilja,
 odrediti potreban broj košnica za oprašivanje,
 objasniti i smjestiti košnice za oprašivanje,
 objasniti različite načine dresure pčela,
 opisati primjenu pčela kod oprašivanja različitih sorti kultiviranog bilja u agrosustavu,
 opisati biologiju solitarnih pčela.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Medonosno i peludonosno bilje 2 0
Oprašivanje kao agrotehnička mjera 2 0
Biologija solitarnih pčela 2 0
Ukupno 6 0
Medonosno i peludonosno bilje
U veljači i ožujku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pčelinjeg
legla, pčelama osiguravaju sljedeće biljne vrste:
Ljeska, joha, visibaba, drijen, šafran, jaglac, bijela vrba, bijela topola, plućnjak, grab, trešnja,
maslačak, divlja jabuka i dr.
Tijekom godine pčele skupljaju pelud i nektar s cijelog niza različitih biljnih vrsta:

19
Ljubičasti gavez, uljana repica, crveni glog, bijeli glog, gorski ili bijeli javor, poljski javor, klen,
planinski javor, mliječni javor, žestik, žestikovina, prava svibovina, bagrem, esparzeta,
grahorka, veliki trputac, malina, facelija, obična grahorica, kupina, lipica, amorfa, razne lipe,
pitomi kesten, divlja mrkva, poljski osjak, bundeva, smiljkita i druge.
Oprašivanje
Pčele su vrlo učinkoviti specifični oprašivači bilja. Oprašivanje pomoću medonosnih pčela je
važna agrotehnička i/ili pomotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. U
oprašivanju bilja učestvuju osim medonosnih pčela, solitarne pčele, bumbari, muhe, druge
životinje, vjetar i voda. Pčele tokom jednog dana posjećuju cvjetove samo jedne biljne vrste,
prema tome su monoflorne sve dok cvjetovi izlučuju nektar. U proljeće dok je još brojnost
drugih insekata oprašivača neznatna, usljed pojedinačnog prezimljavanja jedinki (počinju
razvijati svoje zajednice), pčeljinja zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i
pelud, a time i vršiti kvalitetno oprašivanje. Da bi napunila medni mjehur nektarom pčela
mora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosječno 12 izleta tijekom dana opraši oko 1.000
cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 skupljačica, mogu u jednom danu
oprašiti oko 15.000.000 cvjetova.
Oprašivanje se provodi temeljem ugovora o oprašivanju kojeg potpisuju obje strane – i
pčelar i vlasnik površina. Ugovor opisuje ponašanje pčelara i pripremu zajednica ovisno o
biljnoj vrsti.
Određivanje potrebnog broja košnica po jednom hektaru izračunava se na temelju približne
procjene broja cvjetova po hektaru, broja potrebnih posjeta svakom cvijetu, uzimajući u
obzir srednje jake zajednice smještene u blizini bilja koje cvate. Udaljenost pčelinjaka od
površina sa biljem koje pčele oprašuju, jedan je od najvažnijih faktora u ovom procesu. Što je
pčelinjak više udaljen, sve je manji broj posjećenih cvjetova.
Sve kulture nisu jednako atraktivne pčelama pa ih tako i pčele različito posjećuju. Da bi naveli
pčele da oprašuju baš one biljke koje su nama interesantne, provodi se dresura pčela.
Za oprašivanje lucerne i nekih vrsta voća (kruške) koje pčele nerado posjećuju dresura je
neophodna iako se može primjeniti kod svih industrijskih kultura kod kojih su neophodni
insekti za oprašivanje. Dresura se može primijeniti i nakon selenja pčela na novu pašu, kako
bi se vrijeme prilagodbe skratilo.
Solitarne pčele i bumbari
U svijetu postoji 20000-30000 pčelinjih vrsta. Od toga broja u centralnoj Europi postoji oko
750 vrsta pčela i 70 vrsta bumbara, dok je u toplim područjima Mediterana zabilježeno oko
2000 pčelinjih vrsta i još uvijek se pronađe poneka nova vrsta.
Bumbari
Bumbari su, poput pčela, socijalni kukci koji žive u kolonijama. Izgrađuju manja, strukturno
jednostavnija gnijezda, sa 100-500 jedinki. Vrijedni su i u usporedbi s pčelom medaricom
brže lete. Radije se gnijezde ispod površine tla, na prirodnim livadama, u starim ambarima i u
otvorima drveća. Tipični su za hladna klimatska područja te ih nalazimo u Europi, Aziji i
Sjevernoj Americi.
Kolonije bumbara aktivne su jednu godinu, nakon čega svi bumbari ugibaju, osim oplođene
ženke-matice koja napušta gnijezdo, a tijekom zime hibernira. U proljeće, pojavom prvog
medonosnog bilja, ženka-matica se budi i traži pogodno mjesto za zasnivanje gnijezda.

20
Solitarne pčele
Najpoznatija vrsta pčela rezačica je Megachile rotundata (F.) koja pripada solitarnim
pčelama, a u Hrvatskoj se nalazi u prirodi, dok se u Sjevernoj Americi i Australiji uzgaja i
koristi za oprašivanje: lucerne, djeteline, sjemenskog luka i sjemenske mrkve. Pčele rezačice
su sitnije od pčele medarice, 9,5 mm duge, obično sivkaste. Nastanjuju prirodna i šumska
područja. Dok pčela medarica sakuplja pelud u košaricama na zadnjim nogama, pčela
rezačica pelud sakuplja na dlačicama trbuha. Pelud i nektar sprema u vidu glatkih loptica u
koje odlaže jaja. Ženka prezimi u stadiju odrasle ličinke u svilenom kokonu prekrivenom
dijelovima lista.
Solitarne, pčele zidarice (Osmia spp.) dobri su oprašivači voćnih vrsta: badema, jabuke,
višnje, kruške i šljive. One su sitnije od pčele medarice. Nisu agresivne, imaju žalac, ali rijetko
bodu, nisu u kompeticiji s pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovim
zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima i sjemenskim
usjevima.
U svijetu se za oprašivanje kulturnog bilja koriste vrste Osmia lignaria, Osmia cornifrons i
Osmia ribifloris. O. cornifrons se komercijalno uzgaja i koristi za oprašivanje voćaka u Japanu i
vlažnim područjima Sjeverne Amerike. One su 80 puta efikasnije u oprašivanju jabuke od
pčele medarice.
Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trstike kojom su
se nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima
drvenih kuća. Primjena novih građevinskih materijala ugrožava opstanak ovih vrlo korisnih
vrsta. Brojnost ovih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda.
Pčela Anthophora pilipes je debela, dlakava, brzo leti i oprašuje brusnicu vibracijama koje
proizvodi dok sakuplja pelud s unutarnje strane cvijeta. Oprašuje i po kiši. Osim brusnice,
oprašuje i jabuku, ali i druge usjeve tijekom 6 tjedana u proljeće.
Literatura:
1. Delaplane, K.; Mayer, D. (2000) Crop pollination by bees, CABI Publishing, UK
2. Free (1987) Crop pollination, IBRA
3. James, R. R. ;Pitt-Singer, T. (2008) Bee pollination in agricultural ecosystems. Oxford
University Press

6.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela

Predavači: Iva Ljubičić, pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić, doc.dr.sc. Janja Filipi
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija je opisati i objasniti bolesti, neprijatelje i trovanja pčela, te objasniti i primijeniti
načine suzbijanja i preventivne mjere u borbi protiv bolesti i štetnika. S obzirom na bolesti
pčela s kojima se susrećemo na pčelinjacima neophodna su znanja i vještine prepoznavanja i
pravovremenog suzbijanja bolesti i štetnika.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Bolesti, neprijatelji pčela i
trovanja pčela, moći:

21
  opisati različite bolesti pčela i legla,
 razlikovati simptome bolesti legla i pčela i puteve širenja,
 opisati načine suzbijanja i preventivne mjere,
 opisati higijenske mjere i metode koje se koriste na pčelinjaku i popratnim objektima,
 opisati mjere dobrobiti životinja u pčelarstvu.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Zarazne bolesti 1 0
Nametničke 1 0
Nezarazne bolesti 1 0
Štetnici i neprijatelji 1 0
Higijena pčelinjaka 1 0
Dobrobit životinja u pčelarstvu 1 0
Ukupno 6 0

Zarazne bolesti
To su bolesti uzrokovane živim uzročnikom kao što su virusi, bakterije i plijesni. U povoljnim
uvjetima uzročnik se brzo razmnožava, izaziva bolesne promjene i konačno smrt domaćina.
Zarazne bolesti virusi SBV Mješinasto leglo
CPV Kronična paraliza
SPV Polagana pčelinja
paraliza
APV Akutna pčelinja paraliza
DWV Bolest izobličenih krila
BQCV Bolest crnih matičnjaka
HBPV Bolest pčelinjih kukuljica
CWV Bolest zamućenih krila
BVX Virus X
BVY Virus Y
ABV Arkansas virus
EBV Egipatski virus
KBVA Kašmirski virus A
FV Nitasti virus
bakterije Paenibacilus larvae Američka gnjiloća
larvae
Melissococcus pluton Europska gnjiloća
Paenibacillus alvei
Bacterium eurydice
Bacillus alvei Lažna gnjiloća
Streptococcus apis Kiselo leglo
više vrsta bakterija Septikemija pčela
plijesni Nosema apis, Nozemoza
Nosema ceranae

22
 Ascosphaera apis Vapneno leglo
Aspergilus flavus Kameno leglo
Američka ili opaka gnjiloća pčelinjeg legla je tvrdokorna zarazna bolest poklopljenog legla.
Raširena je u nizu zemalja. Kod nas se suzbija po zakonu. Uzročnik je gram-pozitvna
štapićasta bakterija Paenibacillus larvae var. larvae. U tkivu ličinke se vrlo brzo razmnožava i
ubrzo izaziva smrt svog domaćina. U propaloj ličinki nastaju nepovoljni uvjeti za daljnje
razmnožavanje uzročnika, te stvara trajne oblike, ovalne endospore. Uzročnik ulazi u crijevo
još nepoklopljene ličinke s hranom. Iz crijeva prelazi u tkivo ličinke tek u vrijeme ispružanja.
U tkivu se brzo razmnoži i ličinka ugiba, a u to vrijeme je stanica već poklopljena. Odrasle
pčele od ove bolesti ne obolijevaju.
Europska ili blaga gnjiloća pčelinjeg legla je bolest nepoklopljenog legla. U uginulim ličinkama
nalazimo više vrsta mikroorganizama. Uzročnikom ove bolesti smatra se Melissococcus
pluton, a ostali koji se nađu imaju drugorazredno značenje (Paenibacillus alvei, Bacterium
euridice, Streptococcus apis, a i drugi) no i oni mogu samostalno izazvati bolest u određenim
prilikama.
Nozemoza je bolest srednjeg crijeva odraslih pčela uzrokovana mikrosporidiom Nosema apis.
Nosemoza je jedna od najraširenijih bolesti insekata, ali je strogo specifična za vrstu. Prvi
puta je objavljeno 14. rujna 2005. godine u Španjolskoj da je DNA analizom utvrđen uzročnik
nozemoze Nosema ceranae na europskim medonosnim pčelama. Kasnijom analizom je
utvrđeno da je Nosema ceranae raširena u gotovo svim zemljama Europe. Uzročnik oštećuje
srednje crijevo i uzrokuje probavne smetnje, što znatno oslabljuje cijeli organizam oboljelih
radilica. Kod nas ju zovu još griža ili proljev pčela. Raširena je u mnogim zemljama, a kod nas
nanosi velike štete. Ulazi u organizam u obliku spore s hranom ili vodom. Bolesne pčele slabo
iskorištavaju hranu pa je stoga češće i više uzimaju. Rektum se brzo napuni i dolazi do
proljeva. Zadak može biti povećan. Mliječne žlijezde invadiranih pčela slabije su razvijene, što
dovodi do slabijeg razvoja legla i oslabljuje zajednicu. Pčele žive kraće, a matica smanjuje
nesenje jaja i obično umire za nekoliko tjedana. Najveći gubici javljaju se u rano proljeće.
Nametničke bolesti

Nametničke praživotinje Malpighiella mellificae Amebioza

bolesti
grinje Varroa destructor Varooza
Acarapis woodi Akaroza
Tropilaelaps clareae Tropileloza
Varoza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroa
destructor. Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja polažu u
poklopljeno leglo. Razvojni oblici parazita sišu krv ličinkama. Poremećaji se javljaju i kod legla
i kod odraslih pčela. Bolest je duga toka, a kad se razvije veliki broj parazita, zajednica slabi i
naposljetku propada.
Raširena je u gotovo cijelom svijetu i predstavlja ozbiljan problem pčelarstvu. Odnos
nametnika i socijalnih kukaca je specifičan jer uključuje dva nivoa parazitizma: odnos
nametnika i jedinke te odnos nametnika i zajednice. Varoa mora izbalansirati odnos prema
pojedinačnoj pčeli i prilagoditi se zahtjevima suživota unutar zajednice, omogućujući da
zajednica živi.

23
Nezarazne bolesti

Nezarazne Malo pčela Prehlađeno leglo

bolesti
Nedostatak ventilacije Pregrijano leglo
Nedostatak vode Svibanjska bolest
Nedostatak peluda Bolest šumske paše
Svibanjska bolest nezarazna je bolest mladih pčela uzrokovana začepom crijeva peludom.
Bolest se javlja u proljeće, obično u svibnju, pa odatle i njezin naziv.
Mlade pčele trebaju velike količine peluda za proizvodnju matične mliječi. Ako u to vrijeme
nemaju dovoljno vode, pelud se u crijevu stvrdne i nastaje začep. Mlade pčele koje izlaze na
polijetaljku grčevito se kreću, a zadak im je povećan. Bolest se može spriječiti postavljanjem
higijenske pojilice na pčelinjaku.
Štetnici i neprijatelji

Štetnici Moljci Galleria melonella Voskov moljac

Achroea grisella
Leptiri Acherontia atropos Mrtvačka glava
Insekti Braula coeca Pčelinja uš
Muhe Phora incrassata Grbasta muha
Senotainia tricuspis Pčelinja muha
Kornjaši Meloe proscarabeus Obična kokica
(Coleoptera)
Meloe variegatus Šarena kokica
Dermetes lardarius Slaninrar
Aethina tumida Etinioza
Jedan od najznačajnijih štetnika je veliki voskov moljac Galleria melonella. Slične štete nanosi
i mali voskov moljac Achroea grisella. Veličina i boja odraslog moljca mogu značajno varirati,
ovisno o hrani u stadiju ličinke i trajanju pojedinih faza razvoja. Odrasli moljci žive od jednog
do tri tjedna. Ženke su veće od mužjaka. Ženke počinju polagati jaja između četvrtog i
desetog dana nakon izlaska. Ličinke se hrane nečistoćama u vosku, kao što su izmet i kokoni
pčelinjih ličinki, te peludom, a jedu i vosak.
Neprijatelji pčela
Neprijatelji pčela Medvjedi
Miševi
Mravi
Stršljeni
Ose
Ptice Merops apiaster Ptica pčelarica
Literatura:
1. Katalinić, J. et al.( 1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje
2. Sulimanović, et al.( 1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

24
 6.1.5. Pčelinji proizvodi
Predavači: Emilija Friganović, dipl. ing., v. pred., Zvonimir Marijanović, dipl. ing., v. pred.,
doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred.
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija jest upoznati studente s osnovnim pojmovima vezanim za pčelinje proizvode,
kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjih proizvoda, tehnologije prerade, ambalažiranja i
čuvanja pčelinjih proizvoda, te načine osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Pčelinji proizvodi moći:
 opisati pčelinje proizvode i navesti kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjih
proizvoda,
 opisati tehnologije prerade pčelinjih proizvoda,
 nabrojiti ambalažu koja se koristi za pčelinje proizvode,
 opisati i objasniti ambalažiranje pčelinjih proizvoda,
 opisati skladištenje pčelinjih proizvoda,
 objasniti osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda (kakvoća, analitika,
HACCP).
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda 8 0
Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda
7 0
na bazi pčelinjih proizvoda
Osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda 7 0
Ukupno 22 0
Tema 1: Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda
- med
Prema podrijetlu med se dijeli na dvije osnovne vrste nektarni i medljikovac. Obzirom na
pašu nektarni med može biti unifloran u kojem prevladava nektar jedne i multifloran koji je
nastao od nektara različitih biljnih vrsta. Prema podrijetlu medljikovac najčešće potječe od
crnogoričnih (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnih (hrast, vrba, bukva, lipa) biljnih vrsta.
Med predstavlja koncentriranu vodenu otopinu dvaju šećera, prije svega glukoze (dekstroze)
i fruktoze (levuloze) te manje količine od najmanje 22 viša šećera.
Tipičan uzorak meda sadrži:
 38,5% fruktoze,
 31,0% glukoze,
 17,1% vode,
 7,2% maltoze,
 4,2% trisaharidi i ostali šećeri,
 1,5% saharoze,
 0,5% minerali, vitamini, enzimi.

25
Fizikalna svojstva meda
Kristalizacija
Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Med kristalizira zbog toga što je on prezasićena
otopina u kojoj je relativno više šećera (više d 70%) u odnosu na vodu (često ispod 20%).
Viskoznost
Viskoznost tvari je jednostavno njegov otpor izlijevanju. Kao i ostala fizikalna svojstva,
viskoznost ovisi o sastavu meda, prije svega o sadržaju vode.
Električna provodnost
Električna je provodnost odlika neke tvari da može provoditi električnu struju, a jedinica za
mjerenje je „Millisiemens po centimetru“ (mS/cm). Električnu struju u medu provode
disocirane kiseline i minerali koji se nalaze u ionskom obliku.

Specifična toplina i toplinska provodnost

Zbog osjetljivosti meda na pregrijavanje, kod planiranja postrojenja i opreme, potrebno je
posvetiti posebnu pozornost na njegova toplinska svojstva. Specifična toplina meda, koji
sadrži 17,4 % vlage na 20 oC, iznosi 0,54 kalorija s temperaturnim koeficijentom od 0,02 kal/
o
C.
Optička aktivnost meda
Poput drugih tvari i med posjeduje svojstvo skretanja ravnine polarizirane svjetlosti, zbog
različitog sastava šećera. Od šećera koji se nalaze u medu, fruktoza skreće ravninu
polarizirane svjetlosti ulijevo, a glukoza, svi disaharidi i trisaharidi te oligosaharidi udesno.
Higroskopnost
Higroskopnost je sposobnost tvari da upija vlagu iz zraka. U dodiru sa zrakom med upija ili
oslobađa vlagu, ovisno o količini vode u medu i relativnoj vlažnosti zraka. Upijanje se vlage iz
zraka od strane meda događa kad je relativna vlažnost u skladišnom prostoru iznad 60%.
Senzorska svojstva meda
Boja
Ovisi o vrsti medonosne biljke, a kreće se od gotovo bezbojne (bagremov med) preko
različitih nijansi žute pa do tamno smeđe boje (neke vrste medljikovaca). Karotenoidi su
skupina crvenih i žutih pigmenata koji mogu utjecati na različitu obojenost meda.
Miris i aroma
Vrstu je meda moguće raspoznati po njegovom mirisu i okusu. Miris i aroma potječu od
aromatičnih tvari koje sadrži nektar.
Okus
Okus je jedna od važnijih organoleptičkih odlika, a ovisi o biljnoj vrsti, vrstama šećera,
sadržaju kiselina i raznih drugih tvari. Općenito šećeri imaju sladak okus, stoga je med sladak,
prije svega, zbog sadržaja fruktoze.

26
- matična mliječ
Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavlja
savršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilice
cijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti i
za ishranu pčelinjeg legla.
Matična je mliječ homogena tvar pastozno tekuće konzistencije, mliječne boje i
karakterističnog mirisa, te kiselkastog i pomalo trpkog okusa. Osnovni su sastojci matične
mliječi voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Voda predstavlja oko 2/3 svježe
matične mliječi, ali gledajući suhu tvar, bjelančevine i šećeri predstavljaju daleko najveću
frakciju. Od dušičnih tvari, u prosjeku 73,9 % otpada na bjelančevine, 2,3 % na aminokiseline
i 0,16 % na peptide. Sve esencijalne aminokiseline prisutne su u matičnoj mliječi. Sadržaj je
masti jedinstven i vrlo značajna osobina matične mliječi.
- propolis
Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svega
drvenastih. Skupljanje propolisa u pčelinjoj zajednici obavljaju specijalizirane radilice tijekom
zadnje faze njihova života. Kemijski sastav propolisa varira ovisno o biljnim smolama koje su
pčele skupljale, općenito je pronađeno oko 300 sastojaka, od toga na biljne smole i balzame
otpada 50 %, vosak 30 %, esencijalna i aromatska ulja 10 %, peluda 5 %, i različite organske
tvari 5%, uključujući i strane primjese. ). Precizniji je sastav propolisa podijeljen u tri skupine:
polifenoli i općenito aromatske tvari (flavonoidi, fenolske kiseline, fenoli, alkoholi i aromatski
aldehidi, kumarini), zatim terpeni (esencijalna ulja), te aminokiseline, polisaharidi, minerali,
vitamini A, C, E i vitamini B skupine. Ovisno o izvorima skupljanja, boja propolisa varira od
žuto zelene (bor), ružičaste (topola) do crne (breza) te sa svim ostalim nijansama. Intenzivan
aromatični miris se mijenja ovisno o prisutnim smolama.
- cvjetna prah (pelud)
Pelud je bogat bjelančevinama, sadrži malo masti i obiluje mineralima i vitaminima. Od 22
poznate aminokiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu. Ovisno o biljnoj vrsti može biti 6
– 28% proteina, 8 – 20 % lipida, vitamini i minerali, te ugljikohidrati koji najvećim dijelom
dolaze od nektara.
- pčelinji vosak
Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama,
koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti. Sastav je pčelinjeg voska krajnje
složen, te sadrži preko 300 različitih sastojaka. Glavninu čine esteri viših masnih kiselina (67
%). Osim estera, pčelinji vosak sadrži i ugljikovodike (14 %), kiseline (12 %) te ostale tvari (6
%). Također je utvrđeno i preko 50 mirisnih sastojaka. Točka topljenja se nalazi između 62–
65 oC. Specifična mu se težina kreće od 0,950-0,965, a indeks refrakcije (na 75 0C) od 1,440-
1,445. Kiselinski se broj (mg KOH/g) kreće od 18–23, esterski od 70–80, saponifikacijski od
89–100 i peroksidni broj treba biti najmanje 8.
- pčelinji otrov
Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastitu
obranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama i
skladište u otrovnom mjehuru. Pčelinji je otrov gusta bezbojna tekućina gorko nakiselog

27
okusa i specifičnog mirisa. Nakon sušenja, postaje bijeli prah ako je zaštićen od oksidacije.
Specifična mu je težina 1,1313. Topiv je u vodi i kiselinama, ali ne i u alkoholu.
Pčelinji otrov je mješavina bjelančevina i peptida, a glavna sastavnica je bjelančevina melitin.
Otrov sadrži i druge sastavnice kao što su hijaluronidaza, fosfolipaza A i histamin.
Proizvodi od pčelinjih proizvoda
Bezalkoholna pića na bazi meda proizvode se miješanjem osnovnih sirovina, pitke vode i
meda, u različitim omjerima, te punjenjem proizvoda u sterilizirane boce. Nepasterizirani
proizvod skladištimo u hladnjaku na temperaturama do 4°C, a pasterizirani proizvod
skladištimo na sobnoj temperaturi na tamnom mjestu. Uvjeti temperature i vremena za
proces pasterizacije su: 63°C/25 minuta ili 95°C/5 minuta.
Alkoholna pića na bazi medu su medno vino (medica), medna rakija i medni liker.
Postupak proizvodnje mednog vina započinje miješanjem pitke vode i meda prema
recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Proces se vodi
do postizanja 14% vol alkohola. Prije vrenja mogu se dodati i začini. Proizvod se puni u
sterilizirane boce.
Postupak proizvodnje medne rakije započinje miješanjem pitke vode i meda prema
recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodati
i začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja provodi se destilacija do
min 32% vol etanola. Proizvod se puni u sterilizirane boce.
Postupak proizvodnje mednog likera započinje miješanjem voćnih rakija i meda prema
recepturi (15% vol alkohola naviše). Nakon odležavanja mješavine i odvajanja taloga,
proizvod se puni u sterilizirane boce.
Postupak proizvodnje mednog octa započinje miješanjem pitke vode i meda prema
recepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodati
i začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja dodaju se octene
bakterije da se potakne octeno-kiselinsko vrenje. Nakon odvajanja taloga, proizvod se puni u
sterilizirane boce.
Tema 2: Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjih
proizvoda
Ambalažu koristimo kod pakiranja, transporta, skladištenja i prodaje bilo kojih vrsta robe,
uključujući hranu, a dijelimo ju na prodajnu ili primarnu ambalaža, skupnu ili sekundarnu
ambalaža, te transportnu ili tercijarnu ambalaža. Primarna ambalaža je u neposrednom
dodiru s upakiranom hranom, te zajedno čine pretpakovinu.
Osnovne sirovine koje se koriste za proizvodnju ambalaže jesu drvo, metali, staklo, nafta i
zemni plin, tekstilne sirovine, te nemetali i druge sirovine, pa postoji drvena, papirnata,
kartonska, metalna, staklena, polimerna, tekstilna, kombinirana (višeslojna), te keramička i
druge vrste ambalaže.
Zaštitna uloga ambalaže kod pakiranja i skladištenja jedna je od najznačajnijih funkcija
ambalaže kada govorimo o hrani. Ovisno o vrsti ambalaže, ona pruža mehaničko-fizikalnu
zaštitu, zaštitu od djelovanja kisika, vlage, mikroorganizama i drugih vanjskih utjecaja.
Metalni ambalažni materijali su nepropusni za plinove, vodenu paru i mikroorganizme, te
ukoliko se osigura hermetičko zatvaranje, hrana u metalnoj ambalaži je zaštićena od

28
djelovanja vanjskih utjecaja. Prodajni oblici metalne ambalaže su sljedeći: limenke, kante,
bačve, poklopci za staklenke, zatvarači za boce, tube, sprej (aerosol) doze, metalne kutije,
cisterne, kontejneri. Neki metali su podložni koroziji te ne smiju doći u izravan kontakt s
hranom. Kisela sredina i prisutnost kisika pogoduju koroziji. Zaštitom metala lakiranjem
sprečava se interakcija hrane i metala koja dovodi do korozije. Posljedica navedene
interakcije može bit prijelaz iona metala u zapakirani sadržaj, promjena kvalitativnih
svojstava (npr. boje) i nastajanje plina vodika.
Agresivni proizvodi skladište se u cisternama i tankovima od nehrđajućeg čelika. Kositar je
metal vrlo otporan na koroziju, ali je vrlo skup, te se danas koristi za proizvodnju bijelog lima.
Aluminij i njegove legure ne propuštaju vodu, svjetlo, masnoće, vodenu paru i plinove
(izuzetak su folije do 20 m debljine koje djelomično propuštaju plinove). Aluminij je
podložan koroziji. Vrlo lako oksidira na zraku pri čemu nastaje zaštitni sloj aluminijeva oksida
ili hidratiziranog aluminijevog oksida koji je otporan na vodu i druga otapala u području pH-
vrijednosti 4,5-8,5. Aluminij je amfoteran (otapaju ga jače kiseline i lužine), a netoksičnost
aluminija je vrlo dobro svojstvo tog ambalažnog materijala.
Zbog velike kemijske postojanosti i inertnosti odnosno netoksičnosti, staklena ambalaža
može se koristiti za pakiranje svih vrsta hrane. S aspekta proizvodnje staklene ambalaže
posebno su važna fizičko-mehanička, termička, optička i kemijska svojstva stakla.
Komercijalna stakla otporna su na djelovanje vode, kiselina (osim fluorovodične), alkalija,
soli, alkohola i drugih organskih otapala. Iako je staklo kemijski vrlo postojano, određene
promjene na staklu mogu nastati pod djelovanjem vode, kiselina, a naročito alkalija, ali su
navedene kemijske promjene stakla, kada je riječ o primjeni staklene ambalaže za pakiranje
hrane, beznačajne. Staklena ambalaža ne propušta vodenu paru i plinove, te je pogodna za
pakiranje hrane osjetljive na kisik, kao i one koja sadrži lako hlapive komponente. Staklene
bocu su otporne na unutarnji pritisak, te su pogodne za pakiranje pića koja se proizvode i
pakiraju uz dodatak ugljikova dioksida. Mane staklene ambalaže su krtost, masa i dosta loša
iskorištenost skladišnog i transportnog prostora.
Asortiman staklene ambalaže je vrlo raznovrstan. Razlikujemo staklenu ambalažu s uskim i
širokim grlom, odnosno boce i staklenke različitih volumena. Zatvarače boca prema načinu
zatvaranja i konstrukciji dijelimo na zatvarače koji ulaze u grlo boce (čepovi – pluteni,
stakleni, te od plastičnih masa), zatvarače bez navoja (npr. krunski – od lakiranog bijelog ili
kromiranog lima) i zatvarače s navojem (metalni ili plastični; brtva: pluto ili plastična masa).
Za zatvaranje staklenki koriste se poklopci različite izvedbe i svojstava, a u industrijskoj
primjeni se koriste isključivo metalni poklopci (brtvena masa: polimerni materijali) s navojem
ili bez navoja. Staklenke u koje se pakira hrana koja se ne konzervira toplinom zatvaraju se
najčešće poklopcima s navojem koji su proizvedeni od bijelog lima ili, češće, od plastičnih
masa.
Polimerni materijali se danas ubrajaju u najvažnije tehničke materijale. Ambalaža se najčešće
izrađuje od plastomera (termoplasta), tj. Polimernih materijala linearne i razgranate
strukture, topivih na povišenim temperaturama. Od plastomera se za izradu ambalaže
najčešće koriste: polietileni (PE); polipropilen (PP); homopolimeri i kopolimeri stirena;
poli(vinil-klorid),(PVC); poli(viniliden-klorid), (PVDC); poliamidi (PA); poli(etilen-tereftalat),
(PET); polikarbonat (PC). Od celuloze kao prirodne sirovine proizvodi se mnogo vrsta
polimernih sirovina i polimernih materijala. Od polimernih materijala proizvodi se ambalaža
različitih oblika i svojstava.

29
Ambalažni materijali slojevite strukture mogu biti izrađeni od više polimernih materijala i
tada se nazivaju višeslojnim polimernim materijalima, ili pak mogu biti izrađeni od
polimernih materijala i nekog drugog ambalažnog materijala (papira, kartona ili aluminija) i
tada se nazivaju kombiniranim ambalažnim materijalima.
Pčelinji proizvodi se zbog svojih fizikalno-kemijskih odlika pakiraju najčešće u staklenu i
ambalažu od polimernih materijala, a med se skladišti u posudama od nehrđajućeg čelika.
Uvjeti skladištenja pčelinjih proizvoda propisani su smjernicama Dobre pčelarske prakse.
Tema 3: Osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda
Kakvoća hrane je skupni pojam za niz karakterističnih svojstava koja se mogu odrediti
analitički, vizualno i senzorno. Zahtjevi kakvoće za većinu kategorija hrane u Republici
Hrvatskoj, s ciljem zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača, propisani su posebnim
propisima, a odnose se na klasifikaciju, kategorizaciju i naziv hrane, fizikalna, određena
kemijska, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva te sastav hrane, fizikalno-kemijska i
senzorska svojstva sirovina te vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koje se
upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane i dodatne zahtjeve označivanja hrane.
Uz propisane zahtjeve kakvoće, hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske mora
udovoljavati zahtjevima zdravstvene ispravnosti i označavanja hrane.
Hrana koja se stavlja na tržište mora biti sigurna za konzumaciju, dobre kvalitete i ne smije
uzrokovati bolesti životinja i ljudi. Svi zahtjevi koji se odnose na sigurnost hrane moraju biti
zadovoljeni i ne smije postojati neprihvatljiv rizik za zdravlje koji je povezan sa hranom. Na
sigurnost hrane utječe cjelokupni prehrambeni lanac od primarne proizvodnje hrane i hrane
za životinje, prodaju hrane i dostave krajnjem potrošaču. Jamstvo da konzumacijom hrane
neće doći do bolesti je određeno s nekoliko čimbenika:
 da li je prisutnost svih štetnih tvari eliminirana ili smanjena na prihvatljivu razinu,
 da li je rukovanje, priprema i skladištenje hranom obavljeno u kontroliranom
sanitarnim uvjetima.
Zakon o hrani (NN 081/2013, 014/2014) osigurava provedbu Uredbe (EZ) br. 178/2002 koja
predstavlja temelj za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u vezi
s hranom te osiguranje učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, kao i drugih
relevantnih uredbi Europske unije koje se odnose na sustav brzog uzbunjivanja za hranu i
hranu za životinje, upravljanje krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje,
posebna pravila sljedivosti, hitne mjere i suradnju s Europskom agencijom za hranu.
Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 081/2013), između ostalog,
propisuje obvezu udovoljenja zahtjevima higijene iz Priloga II. Uredbe (EZ) br. 852/2004,
obvezu uzorkovanja i analize hrane prema članku 4. stavcima 2., 3. i 5. Uredbe (EZ) br.
852/2004, obvezu udovoljenja kriterijima sigurnosti iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 2073/2005,
obvezu provođenja uzorkovanja briseva površina i opreme u skladu s člankom 5. stavkom 2.
Uredbe (EZ) br. 2073/2005.
Zakon o veterinarstvu (NN 082/2013, 148/2013) osigurava provedbu Uredbe (EZ) br.
853/2004 kojom su propisana posebna pravila higijene hrane životinjskog podrijetla i Uredbe
(EZ) br. 854/2004 kojom su propisana pravila službenih kontrola proizvoda životinjskog
podrijetla, kao i drugih relevantnih uredbi Europske unije.

30
Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (NN 063/2011, 079/2011,
090/2013) propisani su opći zahtjevi i način označavanja zapakirane i nezapakirane hrane,
kao i određeni uvjeti prezentiranja i reklamiranja hrane. (Napomena: pravilnik prestaje važiti
12. prosinca 2014.)
Zakon o informiranju potrošača o hrani (NN 056/2013) propisuje obvezu označavanja hrane i
sastojaka hrane na način kako je to definirano Uredbom (EU) br. 1169/2011.
Pravilnikom o navođenju hranjivih vrijednosti hrane (NN 29/09) propisan je način navođenja
hranjivih vrijednosti hrane. (Napomena: pravilnik prestaje važiti 12. prosinca 2014.)
Pravilnik o oznakama ili znakovima koji određuju seriju ili lot kojem hrana pripada (NN
026/2013) propisuje opće zahtjeve i način navođenja oznaka koje omogućuju identifikaciju
serije ili lota kojem hrana pripada.
Pravilnikom o medu (NN 093/2009) propisani su zahtjevi kakvoće kojima mora udovoljavati
med u proizvodnji i stavljanju na tržište, a odnose se na nazive, definicije i opće zahtjeve,
senzorska svojstva i sastav, dodatne zahtjeve označavanja.
Pravilnik o kakvoći uniflornog meda (NN 122/2009, 141/13) propisuje zahtjeve kakvoće
kojima u proizvodnji i pri stavljanju na tržište mora udovoljavati uniflorni med.
Prema Zakonu o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 081/2013) subjekti
u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti, provoditi i održavati sustave i postupke
temeljene na načelima HACCP sustava. HACCP (eng. Hazard Analysis and Critical Control
Point(s), u prijevodu: Analiza opasnosti i Kritične kontrolne točke) je sistematičan i
preventivan sustav kontrole koji omogućava identifikaciju, procjenu i uspostavu kontrole nad
kemijskim, fizičkim i biološkim opasnostima u hrani koje su važne za sigurnost hrane u svim
fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, a temelji se na sljedećim načelima:
 1. načelo – provedba analize opasnosti
 2. načelo – određivanje kritičnih kontrolnih točaka (KKT)
 3. načelo – uspostava kritičnih granica
 4. načelo – uspostava sustava za praćenje kontrole KKT
 5. načelo – uspostava popravnih radnji
 6. načelo – uspostava postupaka za ovjeru/verifikaciju djelotvornosti HACCP–a
 7. načelo – uspostava dokumentacije koja se odnosi na sve postupke i zapise
Dobra pčelarska praksa (DPP) je skup pravila i uputa koje je potrebno poštivati tijekom
proizvodnog procesa s ciljem osiguranja zdravstvene ispravnosti i kvalitete pčelinjih
proizvoda i zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica. Smjernice DPP je 2010. godine propisao
Hrvatski pčelarski savez, a procijenilo ih je Ministarstvo poljoprivrede.
DPP uključuje uvođenje standardnih operativnih postupaka (SOP) i standardnih sanitacijskih
operativnih postupaka (SSOP). Standardni operativni postupci predstavljaju radne upute koje
opisuju tko, što, kako, kada i zašto radi određeni postupak. Standardnim sanitacijskim
operativnim postupcima utvrđujemo načine i korake sanitacije radnih površina, opreme,
pribora i prostorija, te pravila higijene radnika i radnog okoliša. Preduvjeti za uvođenje DPP
su educirani radnici, odnosno kvalificirani pčelari, te osigurani tehnički uvjeti za rad (prikladni
objekti, pribor i oprema).

31
Literatura:
1. Radni materijali s predavanja
2. Krell, R.(1996) Value-added products from beekeeping, FAO, Italy
3. Vujković, K.; Galić, M. Vereš (2007), Ambalaža za pakiranje namirnica, Zagreb: Tectus
4. Smjernice za dobru pčelarsku praksu prema načelima HACCP sustava(2009) Hrvatski
pčelarski savez, Zagreb

6.2. Upravljanje poslovanjem

6.2.1. Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji
Predavač: Dragana Bjelić, dipl.iur., v.pred.
Ciljevi kolegija:
Temeljni cilj kolegija je osposobljavanje polaznika za razumijevanje osnovnih pojmova koji se
tiču pčelarstva i pčelarske proizvodnje. Nadalje, cilj je upoznavanje polaznika s temeljnim
propisima koji se odnose na pčelarsku proizvodnju te ih u tom smislu osposobiti za
samostalno korištenje zakonskih i podzakonskih akata koji reguliraju predmetnu materiju.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Zakonska regulativa u
pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji, moći:
 definirati osnovne pojmove koji se tiču pčelarstva i pčelarske proizvodnje,
 objasniti proizvodna pravila u ekološkoj proizvodnji meda,
 objasniti označavanje, reklamiranje i prezentiranje meda,
 analizirati uvjete za smještaj pčelinjaka, način preseljenja i uvjete držanja pčela,
 razumjeti važnost evidencije pčelara, pčelinjaka te katastra pčelinjih paša,
 samostalno se koristiti zakonskim i podzakonskim aktima koji reguliraju pčelarstvo i
pčelarsku proizvodnju.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Temeljni pojmovi u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji.
Uvjeti za smještaj pčelinjaka, način preseljenja i uvjeti 2 0
držanja pčela.
Proizvodna pravila u ekološkoj proizvodnji meda.
Označavanje, reklamiranje i prezentiranje meda. 3 0
Evidencija pčelara, pčelinjaka te katastra pčelinje paše.
Ukupno 5 0
Što je zakon, a što pravilnik?
Zakon je akt donesen od strane zakonodavnog tijela (Hrvatski sabor) na ustavom propisani
način, a sadrži apstraktno, opće pravno pravilo. Često se propis poistovjećuje sa zakonom,
međutim, svaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon (propis je npr. i uredba,
naredba, svaki podzakonski akt). Pravilnici su provedbeni propisi doneseni temeljem zakona.

32
Temeljni pojmovi u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji
Pčelar je fizička ili pravna osoba koja se bavi uzgojem pčela.
Pčelinja zajednica je skupina pčela (matica, radilice i trutovi) nastanjena na saću u košnici.
Pčelinjak je skup košnica s pčelama koje su smještene na slobodnom prostoru, odnosno u
posebnoj stabilnoj ili montažnoj kućici, a može biti ugrađen u vozilo za prijevoz.
Stacionarni pčelinjak jest pčelinjak na kojem pčelinje zajednice borave tijekom cijele godine.
Seleći pčelinjak jest pčelinjak koji pčelar u sezoni cvatnje medonosnog bilja seli s paše na
pašu.
Katastar pčelinje paše jest baza podataka o prostornom rasporedu pčelinjih paša, pčelinjaka
i pčelara u Republici Hrvatskoj.
Pašni red utvrđuje način gospodarenja pčelinjim pašama.
Evidencija pčelara i pčelinjaka jest baza podataka koja obuhvaća popis pčelara i pčelinjaka u
Republici Hrvatskoj.
Pčelinji proizvodi su: rojevi pčela, matice, med, vosak, pelud, matična mliječ, propolis i
pčelinji otrov.
Pčelinja paša jest medonosno bilje određene strukture na pojedinom lokalitetu.
Predvidljiva paša jest paša čiji je početak, trajanje i završetak, te lokacija iskustveno poznata.
Nepredvidljiva paša jest paša čiji početak, trajanje i završetak, te lokacija nije iskustveno
poznata.
Povjerenik pašnog reda jest osoba određena od strane pčelarske udruge za provođenje
pašnog reda.
Stajalište jest unaprijed dogovorena mikro lokacija na koju pčelar dovodi svoje pčelinje
zajednice radi ispaše.
Pasište jest prostor kojeg pokrivaju pčelinje zajednice s jednog pčelinjaka.
Smještaj pčelinjaka (postavljanje stacionarnog pčelinjaka)
Pčelar je dužan postaviti pčelinjak tako da pčele ne smetaju susjedima, prolaznicima,
domaćim životinjama i javnom prometu. Nije dopušteno postaviti pčelinjak na udaljenosti
manjoj od 500 metara od proizvođačkih i prerađivačkih pogona i turističkih objekata tijekom
turističke sezone. Pčelinjak se ne smije postaviti na udaljenosti manjoj od 100 metara od
autoceste, željezničke pruge i aerodroma. Izletna strana pri smještaju pčelinjaka ne smije biti
okrenuta prema autocesti, željezničkoj pruzi i aerodromu. Nije dopušteno postaviti pčelinjak
na način da minimalna udaljenost između dva pčelinjaka bude manja od 500 metara
međusobne udaljenosti. Udaljenost između najbližeg pčelinjaka i registrirane oplodne
stanice ne smije biti manja od 2000 metara. Stacionarni pčelinjak do 20 pčelinjih zajednica
kojem je izletna strana okrenuta prema tuđem zemljištu ili javnom putu mora biti udaljen od
međe tuđeg zemljišta odnosno ruba puta najmanje 20 metara. Ako u stacionarnom
pčelinjaku ima više od 20 pčelinjih zajednica udaljenost od izletne strane do ruba javnog puta
mora biti najmanje 50 metara, a od međe tuđeg zemljišta najmanje 20 metara. Ukoliko je
udaljenost stacionarnog pčelinjaka u naseljenom mjestu manja od prethodno navedenih
udaljenosti (20 odnosno 50 metara) pčelinjak mora biti ograđen zaštitnom ogradom (zid,
puna ograda, gusta živica) višom od 2 metra. Ova ograda mora biti sa svih strana pčelinjaka 2
metra duža od dužine izletne strane pčelinjaka i postavljena najviše 10 metara od izletne
strane.

33
Smještaj pčelinjaka (postavljanje selećeg pčelinjaka)
Povjerenik je dužan sukladno kapacitetu pasišta prije dovoženja pčelinjih zajednica
dogovoriti njihov smještaj s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta. Ako pčelar samostalno
dogovori s vlasnikom odnosno korisnikom zemljišta smještaj pčelinjih zajednica, dužan je o
istome obavijestiti Povjerenika u roku od 48 sati od postignutog dogovora. Seleći pčelinjak
mora biti međusobno udaljen najmanje 200 metara zračne linije i najmanje 500 metara od
stacionarnog pčelinjaka, te najmanje 2000 metara od oplodne stanice za uzgoj matica.
Iznimno razmak između stajališta može biti manji, ali u tom slučaju pčelinje zajednice dvojice
vlasnika ne smiju imati zajednički koridor letenja. Kada se radi o stajalištu na kojem će
privremeno dovezene pčelinje zajednice prezimljavati Povjerenik može zahtijevati da je
između stajališta za prezimljavanje i najbližeg stacioniranog pčelinjaka najmanja zračna
udaljenost od 500 metara. Pčelar nakon postavljanja selećeg pčelinjaka na stajalište, mora
odmah na vidljivom mjestu označiti vlasništvo pčelinjaka, pločom pravokutnog oblika koja ne
smije biti manja od 20 x 30 cm, i na njoj mora biti čitko ispisano ime i prezime, odnosno naziv
tvrtke, adresa, telefonski broj pčelara te broj pčelinjaka iz Evidencije pčelara i pčelinjaka. Kod
ekološkog pčelinjaka pčelar mora uz prethodno navedene podatke na ploči navesti broj upisa
u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji i naziv nadzorne stanice.
Evidencija pčelara i pčelinjaka
Svi pčelari i pčelinjaci upisuju se u Evidenciju pčelara i pčelinjaka u Republici Hrvatskoj.
Evidenciju vodi Hrvatski stočarski centar (HSC), a prikupljanje podataka za Evidenciju
obavljaju Povjerenici. Evidencija se vodi u pisanom ili elektronskom obliku prema
propisanom obrascu. Pčelarske udruge prikupljene podatke dostavljaju Hrvatskom
pčelarskom savezu (HPS-u), koji ih prosljeđuje HSC-u na obradu. Pčelar je obvezan dopustiti
Povjereniku pristup pčelinjaku, te davati podatke koji se od njega traže za potrebe
Evidencije. Pčelar je dužan jednom godišnje dostaviti HPS-u podatke o brojnom stanju
pčelinjih zajednica (na dan 1. lipnja tekuće godine s rokom dostave od 15 dana). HPS
prosljeđuje HSC-u navedene podatke u roku od 15 dana od dana njihova primitka.
Katastar pčelinje paše
Pčelinja paša u Republici Hrvatskoj daje se na gospodarenje pčelarskim udrugama preko
Hrvatskog pčelarskog saveza, a dostupna je svim zainteresiranim pčelarima. Katastar
određuje osnovni medonosni potencijal pojedinih vrsta pčelinje paše za područje svih općina
u Republici Hrvatskoj i obvezna je osnova za pripremanje i izvedbu pašnog reda na području
pojedine općine ili više općina.
Katastar sadrži:
 alfanumeričku bazu podataka,
 digitalnu kartu i
 analognu kartu.
Karte sadrže ucrtane državne granice Republike Hrvatske, granice županija, gradova i općina.
Na kartama su ucrtani svi pčelinjaci koji su označeni simbolom, te predstavljaju samostalni
objekt. Unutar oznake – simbola nalaze se šifre pod kojima se pohranjuju podaci o
zemljopisnom položaju svakog pčelinjaka, podaci o pčelaru te povjereniku pašnog reda.
Katastar uspostavljaju i vode pčelarske udruge prema mjestu djelovanja, te HPS koji
objedinjava podatke u Katastru za područje cijele Republike Hrvatske. Najkasnije do 31.
ožujka svake godine HPS je dužan ažurirati Katastar.

34
Katastrom se, glede, pašnih resursa, određuje:
1. vremenska pojava medenja,
2. površina pašnog izvora (medonosnog bilja) u hektarima i procijenjeni relativni udio
medonosnog bilja u ukupnom biljnom sastavu na području pasišta,
3. predvidljivost pčelinje paše.
Koraci do ekomarkice za med i druge pčelinje proizvode
1. Upoznavanje s načelima ekološke proizvodnje (zakoni i propadajući podzakonski akti).
2. Prvi stručni nadzor.
3. Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji.
4. Stručni nadzor.
5. Izdavanje potvrdnice.
6. Znak „ekoproizvod“.
Literatura:
1. Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br.834/07 o ekološkoj proizvodnji i označavanju
ekoloških proizvoda.(NN 80/13, NN 14/14)
2. Pravilnik o medu. (NN 93/09)
3. Pravilnik o držanju pčela i katastru pčelinje paše.(NN 18/08, NN 29/13, NN 42/13)
4. Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane.(NN 63/11, NN 79/11, NN
90/13)

6.2.2. Ekonomika pčelarenja

Predavači: doc. dr.sc. Josip Gugić, prof.v.š., Lovorka Blažević, v.pred.
Ciljevi kolegija:
Cilj kolegija je prezentirati i uvesti studente u područje ekonomike pčelarenja. Objasniti
osnovna i obrtna sredstva, izradu kalkulacija, objasniti prihode i rashode poslovanja, te
mjerljivost poslovne uspješnosti, putem izrade jednostavnog primjera ekonomske analize i
interpretacije osnovnih financijskih pokazatelja uspješnosti.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Ekonomika pčelarenja, moći:
 definirati i usvojiti temeljna obilježja osnovnih i obrtnih sredstava,
 osvojiti način izrade jednostavnih kalkulacija,
 objasniti pojmove prihoda i rashoda, te izraditi jednostavan račun dobiti i gubitka,
 prepoznati i interpretirati osnovne financijske pokazatelje uspješnosti.
Polaznik mora usvojiti temeljna znanja ekonomske analize pčelarske proizvodnje.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Osnovna i obrtna sredstva u pčelarenju s posebnim
1 0
naglaskom specifičnosti pčelarenja.
Definirati rashode i prihode u pčelarenju uz kratki osvrt na
1 0
normativni računovodstveni okvir.
Poslovna uspješnost i temeljna mjerila poslovnog uspjeha 2 0

35
(pokazatelji ekonomičnosti i rentabilnosti), definicije i
interpretacija istih.
Izrada jednostavnog primjera ekonomske analize
2 0
pčelarske proizvodnje.
Ukupno 6 0
1. Osnovna i obrtna sredstva u pčelarenju
Za učinkovito pčelarenje i proizvodnju pčelinjih proizvoda nužni su određeni objekti, oprema
i pribor, te kvalitetne (selekcionirane) pčelinje zajednice. Imovina se sastoji od pčelarske
opreme, košnica i vozila koja se koriste u pčelarstvu. Osnovna pčelarska oprema potrebna za
pčelarenje je pribor za otklapanje saća, vrcaljke, vage, posude za med, topionik za vosak i dr.
Ekonomskim rječnikom osnovna sredstva nazivaju se dugotrajnom imovinom.
Obrtna sredstva u pčelarenju odnose se na potrošni materijal u pčelarskoj proizvodnji kao
što su čavli, žice i ostali sitni pribor, te zamjena voska, šećer i pogače, lijekovi i aditivi, zatim
ambalaža za pakiranje meda na vlastitom gospodarstvu, odnosno ekonomskim rječnikom
kratkotrajna imovina.
Prihode u pčelarskoj proizvodnji u najvećoj mjeri čine prodaja meda, propolisa i ostalih
pčelinjih proizvoda i poticaji.
Rashodi u pčelarskoj proizvodnji odnose se na troškove materijala, energije, vlastitog i
tuđeg rada (varijabilni troškovi), te amortizacija, investicijsko održavanje (fiksni troškovi).
Najmanje troškove po kilogramu meda i po košnici imaju profesionalni pčelari, dok najveće
troškove imaju razvojni pčelari.
2. Poslovna uspješnost i temeljna mjerila poslovnog uspjeha
Poslovna uspješnost i poslovno stanje iskazuju se temeljnim financijskim izvješćima:
 Bilanca;
 Račun dobiti i gubitka;
 Izvješće o novčanom tijeku;
 Bilješke uz financijska izvješća.
Pokazatelji uspješnosti su:
 proizvodnost rada (produktivnost),
 ekonomičnost,
 rentabilnost.
Ovi pokazatelji kao osnovu za izračun crpe podatke iz temeljnih financijskih izvještaja.
Produktivnost je mjera uspješnosti rada koje predočuje učinkovitost rada izraženu odnosom
između ostvarene količine učinaka i količine rada upotrijebljenog za njeno ostvarenje.
Proizvodnost predstavlja efikasnost korištenja rada
Proizvodnost rada = količina učinaka (Q) / količina rada (S)
Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda i pokazuju koliko se prihoda
ostvari po jedinici rashoda. Ovaj se pokazatelj izračunava temeljem podataka iz računa dobiti
i gubitka
Ekonomičnost ukupnog poslovanja = ukupni prihodi / ukupni rashodi

36
Rentabilnost je ekonomsko mjerilo uspješnosti koje predočuje unosnost uloženog kapitala u
nekom vremenskom razdoblju, odnosno nekom poslu, a iskazuje se odnosom poslovnog
rezultata (profita) i uloženog kapitala.
Rentabilnost (r) = (poslovni rezultat / uloženi kapital) x 100
Kao uloženi kapital uzimaju se:
 vlastiti kapital poduzeća (poslovni fond, dionički kapital, trajni ulozi fizičkih i pravnih
osoba),
 sredstva poduzeća (vrijednost uloženih sredstava u poslovanju kao što su obrtna
sredstava, neamortizirani dio osnovnih sredstava, dugoročna i kratkoročna
financijska ulaganja).
Kod izračuna rentabilnosti dobiva se stopa unosnosti uloženog kapitala koja se može
usporediti s aktualnim kamatama na štednju u banci. Ako je stopa rentabilnosti veća od
aktualne bančine stope, kapital je dobro uložen.
3. Primjer ekonomske analize pčelarske proizvodnje
Pčelarstvo je privredna djelatnost u kojoj se uzgojem pčela dobivaju pčelinji proizvodi, viši
njihova dorada i prerada, stavljaju se neprerađeni u prodaju ili se upotrebljavaju za osobnu
potrošnju. Granica rentabilnosti ovisi o količinskom i financijskom obimu prometa, te o visini
uloženih sredstava za obavljanje tog prometa. Ekonomskim rječnikom ovisi o produktivnosti
rada i ekonomičnosti poslovanja. Upravo iz tog razloga potrebno je izvršiti ekonomsku
analizu pčelarske proizvodnje. Rezultat ekonomske analize pčelarske proizvodnje jest izračun
slijedećih pokazatelja:
 vrijednost osnovnih sredstava,
 troškovi,
 prihodi,
 bruto dohodak,
 dobitak prije oporezivanja,
 broj košnica,
 dobit po košnici,
 ekonomičnost,
 proizvodnost,
 rentabilnost.
Literatura:
1. Karić, M.(2002) Kalkulacije u poljoprivredi. Sveučilište J. J. Strossmayera,
Poljoprivredni fakultet, Osijek
2. Kezić, N., Bubalo, D., Grgić, Z., Dražić, M., Barišić, D., Filipi, J., Jakopović, I., Krakar, D.,
Palčić-Jakopović, K., Ševar, M., Tretinjak, V.(2012) Konvencionalno i ekološko
pčelarenje. Priručnik, vlastita naklada, Zagreb.
3. Tucak, Z., Bačić, T., Horvat, S., Puškadija, Z. (2005) Pčelarstvo. Sveučilište J. J.
Strossmayera, Poljoprivredni fakultet, Osijek.
4. Žager, K., Vašiček, V., Žager, L. (2004) Računovodstvo za neračunovođe. Hrvatska
zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb.
5. Barlović, N., Kezić, J., Osmanagić Bedenik, N., Grgić, Z.( 2009.)Economic Efficiency of
Beekeeping in Croatia. Agriculture Conspectus Scientificus 1: 51-54.

37
 6. Gugić, J., Par, V., Njavro, M., Matijaš, J. (2010) Ekonomska efikasnost pčelarsko-
maslinarskog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Agronomski glasnik 6: 331-
344
7. Kezić, J. (2009) Profitabilnost konvencionalne i ekološke pčelarske proizvodnje.
Doktorski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb.
8. Puškadija, Z. (2001) Tehnološka i socioekonomska analiza pčelarstva Republike
Hrvatske. Magistarski rad. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
9. Zmaić, K. (2008) Osnove agroekonomike. Sveučilište J. J. Strossmayera, Poljoprivredni
fakultet, Osijek

6.2.3. Računovodstvo i oporezivanje

Predavači: dr.sc. Verica Budimir, prof.v.š., mr.sc. Svjetlana Letinić, v.pred., Mario Župan,
dipl.oec., pred.
Ciljevi kolegija:
Temeljni cilj kolegija je osposobljavanje polaznika za razumijevanje osnovnih
računovodstvenih pojmova, poslovnih knjiga obrtnika i poduzetnika te financijskih izvještaja
poduzetnika. Neophodno je, također, upoznati studente s osnovnim teoretskim postavkama
poreznog sustava u Republici Hrvatskoj, načelima oporezivanja i poreznim vrstama,
odrednicama poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak i poreza na dobit.
Studenti u sklopu kolegija opisuju i kategoriziraju inpute pčelarske proizvodnje – osnovna
sredstva, materijal, vanjske usluge i rad. Kolegij obuhvaća praktičnu primjenu materijalnog
računovodstva metodom prosječnih cijena, razumijevanje obračuna troškova metodom
ukupnih troškova, razumijevanje važnosti praćenja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda po
planskoj cijeni.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Računovodstvo i porezi, moći:
 definirati računovodstveni sustav poduzeća i analizirati knjigovodstvene poslovne
događaje,
 opisati poslovne knjige obrtnika i poduzetnika,
 analizirati financijske izvještaje poduzeća,
 definirati porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak, porez na dobit i ostale vrste
poreza u poreznom sustavu Republike Hrvatske,
 razumjeti porezna potraživanja i obveze,
 interpretirati porezne izvještaje s obzirom na vremensko razdoblje,
objasniti značajnost poreza u procesu poslovnog planiranja,
 razumjeti utjecaj obračuna proizvodnje pčelarskih proizvoda na financijski rezultat,
 samostalno voditi materijalno knjigovodstvo,
 samostalno voditi evidenciju pčelinjih zajednica kao dugotrajne imovine poduzeća.

38
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Obilježja, sadržaj i faze računovodstvenog procesa
1 0
Knjigovodstvene isprave, poslovne knjige poduzetnika
Financijski izvještaji poduzetnika
Pojam financijskih izvještaja, sadržaj i elementi financijskih
2 2
izvještaja
Analiza bilance, analiza računa dobiti i gubitka
Porezni sustav Republike Hrvatske
Općenito o porezima, osnovna obilježja i oblici poreznog 1 0
sustava Republike Hrvatske
Porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak i porez na
dobit
Zakonska regulativa, definicija i oblici, metode obračuna, 2 1
načela oporezivanja, predmet oporezivanja i obveznici za
svaki od navedenih poreznih oblika
Porezni izvještaji s obzirom na vremensko razdoblje 1 0
Materijalno računovodstvo 1 0
Računovodstvo dugotrajne imovine 1 0
Obračun proizvodnje 1 1
Ukupno 10 4
Što je računovodstvo?
Računovodstvo je zaokruženi sustav znanstvenih metoda i tehnika priznavanja, mjerenja,
evidentiranja i količinskog iskazivanja ekonomskih transakcija, svojevrsnog planiranja,
nadziranja te analiziranja stanja i kretanja imovine, obveza, kapitala (glavnice), prihoda,
rashoda, utvrđivanje financijskog rezultata poduzeća i sastavljanje financijskih izvještaja.
Faze računovodstvenog procesa:
1. Prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima;
2. Analiza i klasifikacija poslovnih događaja;
3. Evidentiranje u poslovnim knjigama;
4. Probna (pokusna) bilanca odnosno brutobilanca;
5. Sastavljanje financijskih izvještaja.
Knjigovodstvene isprave
Pisani dokaz o nastanku poslovnog događaja. Podloga (temelj) za unos podataka u poslovne
knjige (temeljnica). Podloga za nadzor nad obavljanjem poslovnog zahvata. Nositelj
informacija o nastalim poslovnim promjenama koje su predmet knjigovodstvene obrade, a
odraz su promjena na elementima financijskih izvještaja, tj. imovine, obveza, kapitala,
rashoda, prihoda i rezultata poslovanja. Primjeri: račun, uplatnica, puni nalog, primka i dr.
Prije unosa u poslovne knjige svaka primljena ili izdana isprava mora se kontrolirati
(likvidirati). Pouzdane i točne knjigovodstvene isprave su pretpostavka točnosti podataka u
financijskim izvještajima.

39
Konto i kontni plan (lat. conto = račun)
Na računu ili kontu bilježe se poslovne transakcije odnosno promjene koje se događaju na
osnovnim ekonomskim kategorijama, tj. imovini, obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima.
Konto je nositelj podataka. Kontni plan je sistematizirani popis naziva i šifri konta koji
omogućavaju lako i jednostavno snalaženje u poslovnim knjigama. Kontni plan se sastoji od
10 razreda (0-9).
Poslovne knjige
Skup evidencija koje poslovni subjekt vodi da bi osigurao podatke o svom poslovanju. Strogo
dokumentirana i formalna evidencija koja se vodi po načelima urednosti i ažurnosti.
Poslovne knjige su javne isprave. Podjela na: osnovne i pomoćne.
Osnovne su dnevnik i glavna knjiga. Dnevnika je osnovna poslovna knjiga u koju se
kronološkim redoslijedom evidentiraju svi knjigovodstveni poslovni događaji. Glavna knjiga
je osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno, sveobuhvatno i kronološki upisuju poslovni
događaji na imovini, obvezama, kapitalu, prihodima i rashodima.
Pomoćne su: knjiga blagajni, knjiga inventara, knjiga ulaznih računa, knjiga izlaznih računa,
analitička knjigovodstva i dr.
Financijski izvještaji
Financijski izvještaji su proizvod računovodstva. Temeljni financijski izvještaji moraju pružati
istinit, fer, pouzdan i nepristran pregled imovine, obveza, kapitala, promjene financijskog
položaja i dobiti ili gubitka. Prema Zakonu o računovodstvu temeljni financijski izvještaji su:
1. Bilanca;
2. Račun dobiti i gubitka;
3. Izvještaj o novčanom tijeku (toku);
4. Izvještaj o promjeni glavnice;
5. Računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje.
Bilanca
Bilanca je sustavni pregled imovine, kapitala i obveza na određeni datum. Sastoji se od:
aktive (imovina) i pasive (glavnica/kapital i obveze). Prikazuje imovinu kojom poduzeće
raspolaže i obveze prema izvorima. Imovina su resursi koje kontrolira poslovni subjekt kao
rezultat prošlih događaja iz kojih se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi. Obveze su
sadašnja obveza proizašla iz prošlih događaja za čije se podmirenje očekuje da će prouzročiti
odljev resursa. Glavnica je ostatak imovine poslovnog subjekta nakon odbitka svih njegovih
obveza.
Temeljna bilančna jednadžba: IMOVINA = GLAVNICA (KAPITAL) + OBVEZE
Poslovni subjekt X
Bilanca na dan 20xx.g.
AKTIVA PASIVA
A) DUGOTRAJNA IMOVINA A) KAPITAL
1. Nematerijalna imovina 1. Uplaćeni kapital
2. Materijalna imovina 2. Premije na emitirane dionice
3. Financijska imovina 3. Pričuve iz dobiti
4. Potraživanja 4. Revalorizacijske pričuve

40
B) KRATKOTRAJNA IMOVINA 5. Zadržana dobit/preneseni gubitak
1. Zalihe 6. Dobit/gubitak tekuće godine
2. Potraživanja B) DUGOROČNA REZERVIRANJA
3. Financijska imovina C) DUGOROČNE OBVEZE
4. Novac D) KRATKOROČNE OBVEZE
UKUPNO AKTIVA UKUPNO PASIVA
Račun dobiti i gubitka
Izvještaj o dobiti pruža informacije o uspješnosti poslovnog subjekta u određenom
promatranom razdoblju. Elementi su: prihodi, rashodi i poslovni rezultat (dobit ili gubitak).
Prihod je povećanje ekonomskih koristi tijekom razdoblja u obliku priljeva ili povećanja
imovine ili smanjenja obveza. Rashod je smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko
razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza.
Prihodi – rashodi = financijski rezultat
Prihodi > rashoda = dobit
Prihodi < rashoda = gubitak
Poslovni subjekt X
Račun dobiti i gubitka
za razdoblje 1.1.-31.12.20xx.
A) POSLOVNI PRIHODI
B) POSLOVNI RASHODI
C) DOBIT/GUBITAK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI
D) FINANCIJSKI PRIHODI
E) FINANCIJSKI RASHODI
F) DOBIT/GUBITAK IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
G) IZVANREDNI PRIHODI
H) IZVANREDNI RASHODI
I) DOBIT/GUBITAK IZ IZVANREDNIH AKTIVNOSTI
J) BRUTO DOBIT
K) POREZ NA DOBIT
L) NETO DOBIT
Materijalno knjigovodstvo
Zalihe sirovina i materijala pripadaju u skupinu kratkotrajne imovine koja promjeni svoj
pojavni oblik odnosno utroši se u procesu proizvodnje u roku kraćem od jedne godine
odnosno jednog proizvodnog ciklusa. Zalihe su trošak kapitaliziran na kontima kratkotrajne
imovine sve do njihove upotrebe u proizvodnom procesu. Evidencija količine i vrijednosti
zaliha sirovina i materijala na analitičkim kontima glavne knjige, naziva se materijalno
knjigovodstvo. Materijalno je financijski usklađeno s financijskim knjigovodstvom.
Metode obračuna utroška zaliha
Izbor metode obračuna utroška zaliha reguliran je Međunarodnim računovodstvenim
standardima (MRS-2) i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI-10).
Računovodstveni standardi definiraju troškove nabave koji se mogu kapitalizirati na poziciji
kratkotrajne imovine – zalihe. Različiti nabavni ciklusi rezultiraju različitim jediničnim

41
troškom iste vrste sirovina ili materijala. Razduženje zaliha može se evidentirati sljedećim
metodama:
1. Prema stvarnom trošku nabave
a. FIFO metoda (engl. first in – first out)
b. Prosječna ponderirana metoda
2. Prema planskom trošku nabave
Navedene metode koriste se pri evidenciji utrošak zaliha sirovina i materijala, zaliha
proizvodnje u tijeku i zaliha gotovih proizvoda.
Obračun proizvodnje
Proces proizvodnje započinje utroškom sirovina i materijala, koji se pretvaraju u gotov
proizvod radom ljudi i strojeva. Jedinična cijena proizvoda određena je zbrojem jediničnih
troškova resursa koji su upotrijebljeni pri konverziji. Računovodstvena evidencija proizvodnje
osigurava:
 kvalitetnu alokaciju troškova na pojedine proizvode, što je osnova za formiranje
konkurentske cijene proizvoda,
 efikasno upravljanje zalihama i proizvodnim procesom

Računovodstvo dugotrajne biološke imovine

Dugotrajna biološka imovina evidentira se prema fer vrijednosti umanjenoj za procijenjene
troškove prodaje ako se početno i na svaki sljedeći datum bilance može pouzdano utvrditi fer
vrijednost (vrijednost po kojoj se sredstvo može razmijeniti ili obveza podmiriti, između
poznatih i spremnih strana u transakciji pred pogodbom). Ako utvrđivanje fer vrijednosti nije
moguće, vrijednost se utvrđuje prema trošku nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i za
gubitke od umanjenja vrijednosti.
Računovodstvo dugotrajne biološke imovina podrazumijeva:
 evidenciju prirasta kao prihoda i gubitaka kao rashoda obračunskog razdoblja u
kojem je nastao,
 evidenciju postupnog trošenja biološke imovine prema porezno priznatim i
nepriznatim stopama amortizacije,
 štete i kala
Porezni sustav jedne zemlje čine svi porezni oblici koji postoje u istoj. Porezni sustav u kome
se nalazi više poreznih oblika naziva se porezni pluralizam, dok situacija gdje se u zemlji
primjenjuje samo jedan porezni oblik predstavlja porezni monizam. Kada je riječ o poreznim
sustavima bitno je istaknuti kako ne postoje dvije zemlje s istim poreznim sustavom. Naime,
porezni sustav ovisi o povijesnoj, gospodarskoj i političkoj razvijenosti zemlje, broju
stanovnika, veličini zemlje, pripadnosti zemlje nekoj zajednici i sl.
Porezni sustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu RH) obuhvaća sljedeće porezne
oblike:

42
Red.br. Pripadnost poreza Porezni oblik
1. DRŽAVNI POREZI – u cijelosti • Porez na dodanu vrijednost
pripadaju državnom proračunu • Porez na dobit
• Posebni porezi i trošarine
2. ŽUPANIJSKI POREZI – pripadaju • Porez na nasljedstva i darove
županijskim proračunima ili • Porez na cestovna motorna vozila
proračunu Grada Zagreba • Porez na plovila
• Porez na automate za zabavne igre
3. GRADSKI ILI OPĆINSKI POREZI – • Porez na potrošnju
pripadaju gradskim ili općinskim • Porez na kuće za odmor
proračunima • Porez na tvrtku ili naziv
• Porez na korištenje javnih površina
• Prirez porezu na dohodak
4. ZAJEDNIČKI POREZI – djelomično • Porez na dohodak
pripadaju državnom proračunu, a • Porez na promet nekretnina
djelomično proračunu: 1.) županija,
gradova i općina ili 2.)
gradova/općina
5. POREZI NA DOBITKE OD IGARA NA • Lutrijske igre
SREĆU I NAKNADE NA PRIREĐIVANJE • Igre u kasinima
IGARA NA SREĆU – u cijelosti • Igre klađenja
pripadaju državnom proračunu • Igre na sreću na automatima
• Naknada za priređivanje prigodnih
jednokratnih igara na sreću
6. NAKNADE NA PRIREĐIVANJE IGARA • Propisana uplata priređivača nagradnih
NA SREĆU – pripada Hrvatskom igara u korist Hrvatskog crvenog križa
crvenom križu
Načela na kojima se treba zasnivati porezni sustav u suvremenim zemljama su: pravednost,
pojednostavljenje poreznog sustava, izbjegavanje čestih promjena u poreznom sustavu,
smanjenju poreznog opterećenja u svrhu povećanja gospodarskog razvoja i usklađenosti
ciljeva i učinaka oporezivanja.
Porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) oporezuje se promet dobara i
usluga. Isti je neto svefazni porez budući da se njime oporezuje svaka faza prometnog
ciklusa. Dodana vrijednost predstavlja razliku između vrijednosti outputa kao rezultata
proizvodnje dobara ili pružanja usluga i vrijednosti inputa koji se koriste u proizvodnji dobara
ili pružanju usluga. Predmet oporezivanja PDV-om predstavlja: isporuka dobara u tuzemstvu
uz naknadu koje obavi porezni obveznik, stjecanje dobara unutar Europske unije, obavljanje
usluga u tuzemstvu koje obavi porezni obveznik i uvoz dobara. Obveznik PDV-a je poduzetnik
– svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno obavlja određenu gospodarsku djelatnost.
Porezni obveznici mogu biti stalni ili povremeni. Mali porezni obveznik je svaka pravna ili
fizička osoba čija vrijednost isporuke dobara u prethodnoj godine nije veća od 230.000,00 kn
bez PDV-a i isti je oslobođen plaćanja PDV-a, nema pravo na iskazivanje istog na računima i
nema pravo na pretporez. Sustavu PDV-a može se pristupiti dobrovoljno ili silom zakona
(isporuke veće od 230.000,00 kn). Porezni obveznik koji obavlja transakcije unutar Europske
unije obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja. Stope
PDV-a su: redovna porezna stopa 25% (preračunata 20%) i snižene porezne stope 5%

43
(preračunata 4,7619%) i 13% (preračunata 11,5045%). Pretporez predstavlja iznos PDV-a što
ga porezni obveznik može, prilikom obračuna PDV-a, odbiti od nastale porezne obveze koju
je obvezan platiti. Razdoblja obračuna PDV-a su mjesečna, tromjesečna (vrijednost isporuke
dobara i usluga s PDV-om manja od 800.000,00 Kn) i Godišnji obračun. Porezne prijave PDV-a
su: Obrazac PDV, (predaje se do 20. dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, ili 20.
dana u tekućem mjesecu za prethodno tromjesečje), dok se obrazac PDV-K podnosi do kraja
veljače tekuće godine za prethodnu godinu.
Porezom na dohodak oporezuje se, prema hrvatskom zakonodavstvu šest (6) izvora
dohotka: dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od
kapitala, dohodak od osiguranja, dohodak od imovine i imovinskih prava i drugi dohodak.
Dohodak predstavlja razliku između primitaka (novac, stvari, prava, usluge i drugo) i
propisanih izdataka. Obveznik poreza na dohodak je fizička osoba koja ostvaruje dohodak,
fizička osoba pojedinačno za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku ili nasljednik
dohotka koji je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Rezident je fizička osoba koja ima
prebivalište ili uobičajeno boravište u RH, a nerezident je fizička osoba koja nema
prebivalište ili uobičajeno boravište u RH ali ostvaruje dohodak u RH i isti se oporezuje
prema hrvatskom zakonodavstvu. Stope poreza na dohodak su 12% (do jednog osobnog
odbitka, odnosno 2.200,00 Kn), 25% (razlika jednog i četiri osobna odbitka, odnosno
6.600,00 Kn) i 40% (iznad četiri osobnih odbitaka, odnosno preko 8.800,00 Kn). Osobni
odbitak (2.200,00 Kn, odnosno 3.400,00 Kn za umirovljenike) predstavlja neoporezivi dio
dohotka i isti se može uvećati za uzdržavane članove obitelji. Obrazac JOPPD predstavlja
jedinstven obrazac o primicima, porezu i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, kojeg
Poreznoj upravi dostavljaju isplatitelji primitaka i/ili sami porezni obveznici i/ili ostali obveznici
sukladno posebnim propisima. Obveza predaje Godišnje prijave poreza na dohodak ovisi o
određenosti obveznika poreza na dohodak.
Porez na dobit predstavlja porez koji se plaća na ostvarenu razliku između prihoda i rashoda,
odnosno dobit ostvarenu prema računovodstvenim propisima, ali uvećanu ili umanjenu
prema zakonskim odredbama poreza na dobit. Porezni obveznik je svaka pravna ili fizička
osoba, rezident ili nerezident koji ostvaruju dobit u RH. Stopa poreza na dobit je 20%.
Obveza poreza na dobit utvrđuje se u obrascu PD. Navedeni obrazac se zajedno s
financijskim izvještajima podnosi Poreznoj upravi do 30. travnja tekuće godine za prethodnu
godinu, a do tada mora biti plaćena i obveza poreza na dobit.
Porezno planiranje podrazumijeva radnje kojima je konačni cilj optimalizacija ili
minimalizacija poreznih obveza koje proizlaze iz poslovanja pravne ili fizičke osobe.
Navedeno podrazumijeva poštivanje računovodstvenih i poreznih propisa, odnosno
izbjegavanje radnji kojima bi se utjecalo na povećanje porezne evazije radi ostvarenja koristi
pojedinca ili poslovnog subjekta.
Literatura:
1. Budimir, V. (2009) „Računovodstvo za poduzetnike I – skripta“, recenzirani
nastavni tekst predavanja i vježbi iz predmeta "Računovodstvo za poduzetnike I"
objavljen na web stranici Veleučilišta u Požegi, UDK 657(075.8)
2. Cutvarić, M. [et al.] (2010) Poslovanje obrtnika: poslovni, pravni i računovodstveni
aspekti. Zagreb: Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika
3. Javor, Lj. (2013)PDV u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2013. Zagreb: TEB Poslovno
savjetovanje d.o.o.

44
 4. Ministarstvo financija, Porezna uprava (2013) Oporezivanje primitaka iz radnog
odnosa (plaća). Zagreb: MFIN, PU. Dostupno na: http://www.porezna-
uprava.hr/HR_publikacije/Prirucnici_brosure/Place_161nova.pdf.
5. Belak, V. et al. (2009) Računovodstvo proizvodnje, Zagreb: RRiF Plus d.o.o.

6.2.4. Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji

Predavači: dr.sc.Robert Idlbek, v.pred., dr.sc. Berislav Andrlić, v.pred., mr.sc.Kristian Đokić,
v.pred., Vedran Uroš, mag.ing.comp., pred.
Ciljevi kolegija:
Temeljni cilj kolegija je upoznati polaznike s osnovnim pojmovima vezanim uz informatiku i
marketing. Vezano uz informatički dio, polaznici će se upoznati osnovnim pojmovima
vezanim uz računala, korištenje elektroničke pošte, pretraživanja Interneta i elektroničkih
plaćanja. Polaznici će se za vrijeme nastave upoznati s alatima za izradu elektroničkih
dokumenata vezanih uz pčelarstvo, sudjelovanja na pčelarskim forumima te praćenje
medenja na Internetu.
Vezano uz marketing, polaznici će se osposobiti za razumijevanje marketinških pojmova, s
naglaskom na specifičnosti marketinga na tržištu hrane. Neophodno je, također, upoznati
polaznike i s elementima marketinškog miksa (proizvod, cijena, distribucija i promocija) te
procesom marketinške kontrole. Poseban naglasak je dan na promociju i trgovinu pčelinjih
proizvoda putem Interneta.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Informatika i marketing u
pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji, moći:
 prepoznati osnovne hardverske dijelove računala te softver,
 samostalno pretraživati Internet i koristiti elektroničku poštu i forume vezane uz
pčelarstvo,
 izraditi jednostavne dokumente vezane uz pčelarstvo: račun, naljepnicu za med,
kalkulaciju cijene,
 opisati moguće načine online prodaje pčelinjih proizvoda,
 definirati specifičnosti marketinga na tržištu hrane,
 analizirati metode istraživanja tržišta na tržištu pčelinjih proizvoda,
 pojasniti specifičnosti ponašanja potrošača i donošenja odluke o kupnji pčelinjih
proizvoda,
 opisati trendove politike proizvoda i brandinga pčelinjih proizvoda,
 analizirati cjenovne tehnike na tržištu,
 definirati medijsku strategiju promocije pčelinjih proizvoda,
 interpretirati vrste marketinške kontrole na tržištu pčelinjih proizvoda.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
Osnovni dijelovi računala, operativni sustav 0 2
Internet i osnove pretraživanja Interneta 0 4
Elektronička pošta i forumi 0 2

45
Izrada dokumenata vezanih uz pčelarstvo 0 2
Elektronička plaćanja 0 2
Definicija i specifičnosti tržišta hrane 1 0
Proizvod, cijena i distribucija kao elementi marketinškog
2 0
miksa
Promocija pčelinjih proizvoda 2 0
Ukupno 5 10
Osnovni dijelovi računala i operativni sustav
Razumijevanje osnovnih pojmova vezanih uz informatičku tehnologiju u današnje vrijeme
potrebno je u svim segmentima gospodarskih djelatnosti, pa tako i u vođenju vlastitog
poslovanja. Polaznicima će se ukratko prikazati osnovni dijelovi računala i upoznati ih s
operativnim sustavom na način da im se omogući nesmetano korištenje računalne
tehnologije za poslovnu namjenu. Pri tome, steći će osnovna praktična znanja i iskustva
vezana uz odabir (nabavku) hardvera, kao i nabavku softvera.
Internet i osnove pretraživanja Interneta
Polaznicima će biti objašnjen način funkcioniranja Interneta i razmjene podataka na mreži te
osnovne usluge dostupne na Internetu. Pri tome, osim tehnološke pozadine, korišteni
primjeri za pojašnjenje navedenih usluga biti će iz područja pčelarstva.
Obzirom kako je aktivno praćenje informacija i razvoj pčelarske struke izuzetno važno te
predstavlja razliku između uspješnog i neuspješnog pčelara, polaznicima će biti prikazani
osnovni načini pretraživanja web stranica te načina rada web pretraživača (Google, Yahoo i
dr.). Navedeno je važno i iz aspekta budućeg oglašavanja prodaje pčelinjih proizvoda.
Nadalje, polaznici će samostalno pretraživati i zakonske propise vezane uz pčelarstvo na
tražilicama Narodnih novina te se upoznati s pravilnicima i napucima, kao i informacijama o
mogućnosti ostvarivanja poticaja u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji.
Izrada web stranica važan je oblik promocije vlastitog obiteljskog poljoprivrednog
gospodarstva, djelatnosti kojom se ono bavi i promocijom vlastitih proizvoda. Polaznici će
biti upoznati s osnovnim tehnologijama za izradu web stranica, prije svega s aspekta
naručioca izrade web stranica. Nadalje, biti će upoznati s načinima promocije objavljenih
web stranica na webu i društvenim mrežama, kao i aktivnostima koje je potrebno provoditi
kako bi izrađena web stranica bila dobro pozicionirana na web tražilicama.
Elektronička pošta i forumi
Obzirom kako će polaznicima biti omogućeno korištenje elektroničke pošte na Veleučilišnom
email poslužitelju, biti će obučeni i za korespondenciju putem tog komunikacijskog kanala,
uključujući i dodatne mogućnosti poput kalendara, izrade bilježaka i zadataka. Navedeno će
biti osnova za izradu vlastitog Dnevnika pčelarske prakse.
Forumi u pčelarstvu važni su jer omogućuju razmjenu informacija i mišljenja iz područja
pčelarske struke, te su jednostavan i lako dostupan kanal za postavljanje pitanja
stručnjacima i drugom hobistima. Polaznici će se samostalno logirati na forum Hrvatskog
pčelarskog saveza i upoznati se s načinom rada tog foruma.
Izrada dokumenata vezanih uz pčelarstvo
U okviru praktične nastave u informatičkom kabinetu polaznici će dobit naputke i uvid u
načine izrade osnovnih dokumenata potrebnih u pčelarstvu te se upoznati kako u Microsoft
46
Office alatima napraviti vlastiti račun/ponudu za med, etiketu za teglicu, evidenciju rada na
pčelinjaku, izračun (kalkulaciju) isplativosti pčelarske proizvodnje i Dnevnik stručne prakse.
Elektronička plaćanja
Problematika kupovine i prodaje proizvoda i usluga putem Interneta često je vezana uz
problematiku elektroničkih plaćanja. Zbog toga, važno je poznavanje osnovnih mehanizama
prilikom online plaćanja te shvaćanje važnosti vezane uz sigurnost digitalnih transakcija.
Polaznici će osim upoznavanja s digitalnim transakcijama i načinima plaćanja putem kreditne
i debitne kartice, elektroničkog bankarstva i PayPal sustava, imati priliku i shvatiti osnovne
načine za primanja uplata od strane kupaca pčelinjih proizvoda. Pri tome, polaznici će biti
upoznati s dobrim i lošim stranama korištenja takvih komercijalno dostupnih rješenja za
poslovanje putem Interneta.
Definicija i specifičnosti tržišta hrane
Za pčelarstvo se smatralo i još se uvijek smatra da je to hobistički posao entuzijasta. Sve dok
se tako misli pčelarstvo je briga samo onih koji se njime bave. Treba imati na umu da se
Republika Hrvatska nakon stjecanja nezavisnosti opredijelila razvijati gospodarstvo
utemeljeno na tržišnim načelima. To svoje opredjeljenje ugradila je i u svoj Ustav. Pritom
naročiti naglasak valja dati obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Polazeći od pretpostavke da med kao najvažniji pčelinji proizvod nije namijenjen samo za
naturalnu potrošnju, nego i za tržište, držimo da pčelarstvo treba postati gospodarskom
djelatnošću o kojoj trebaju voditi računa osim pčelara, proizvođači opreme za pčelarstvo, te
potrošači meda i država. Uvjereni smo stoga u činjenicu da proizvođači meda svoj trud mogu
naplatiti jedino putem tržišta. Poznato je da se na tržištu sučeljavaju dva suprotstavljena
elementa– ponuda i potražnja. Što se pak ponuđača meda tiče, njih će u prvom redu
zanimati rast prodaje, porast njihovog udjela na tržištu, smanjivanje rizika u poslovanju, te
ostvarenje profita. Kupce meda će u pravilu interesirati med visoke kvalitete, pristupačnih
cijena, s isporukama na vrijeme. Uzajamnim djelovanjem ponude i potražnje na tržištu meda
dolazi do formiranja cijene. Na odnose ponude i potražnje meda osim cijene djelovat će i
ostali činitelji, a koji neposredno predstavljaju i zapreke marketingu meda:
 sezonski karakter ponude meda,
 nestabilnost ponude meda,
 različita kakvoća meda,
 broj stanovnika i njihova ekonomska moć,
 needuciranost potrošača,
 mijenjanje stanja i oblika u kojem se med nudi na tržištu.
 klimatski i vremenski uvjeti, čiji se utjecaj gotovo nikako ili tek u manjoj mjeri može
otkloniti.
Možemo konstatirati da je tržište meda iznimno nestabilno. Ponuda i potražnja je
neujednačena, prisutan je veliki disparitet cijena, te nekontrolirani izvoz i uvoz, što se potom
izravno očituje i na njegovu cijenu, a potom i na njegovu potrošnju.
Obzirom da med najvećim dijelom pripada skupini hrane marketing hrane se može definirati
kao …“skup svih poslovnih aktivnosti uključenih u tijek proizvoda hrane od početne
proizvodnje do krajnjeg potrošača“. Marketinško razmišljanje proizvođača meda bi trebalo
postati nužnost današnjeg konkurencijom obilježenog svijeta, u kojemu će dobitnici postati
oni:

47
  koji pažljivo analiziraju potrebe potrošača meda,
 identificiraju svoje mogućnosti i
 stvaraju proizvod med u skladu s potrebama potrošača.

Proizvod
Smatra se da poboljšanje kakvoće proizvoda meda može se izvršiti sljedećim intervencijama:
 smanjivanjem, odnosno eliminiranjem štetnih sastojaka u medu,
 promjenom mirisa, okusa i boje meda,
 poboljšanjem vizualne komponente meda,
 poboljšanjem skladištenja i transporta meda.
Pakiranje ima zadaću da svojim dizajnerskim i konstrukcijskim rješenjem doprinese
atraktivnosti proizvoda, zadržavajući pritom sve tehničke karakteristike nužne za zaštitu
proizvoda, ali da se istovremeno prilagođava potrebama i potražnji. Kako se Hrvatska sve
više integrira s europskim tržištem, očekuje se sve čvršća pravna regulativa u pakiranju
pčelarskih proizvoda.

Prodajno pakiranje meda osim zaštite kakvoće, ima i propagandno djelovanje. Boja, kakvoća
te prihvatljive smjernice u proizvodnji na etiketi proizvođača od najvećeg su zanimanja za
pčelare kad se stvara ambalaža. Proizvodnja meda najčešće je ustrojena na obiteljskim
gospodarstvima, noseći ime proizvodnog područja proizvođača sa smjernicama u
proizvodnji, kao proizvod bez onečišćenja, koji promiče zdravlje.
Cijena
Marketinški gledano, cijena meda se ne smije nezavisno ponašati, nego treba biti usklađena
s ostalim elementima marketinškog spleta. Primjerice, mora odgovarati kakvoći meda, mora
slijediti politiku distribucijskih kanala, a i promidžbene poruke moraju biti primjerene cijeni
ponude. Treba imati u vidu da visina cijene meda značajno utječe na razinu prodaje. Što je
viša cijena manja je potražnja, a što je niža cijena veća je potražnja za medom.
Cijene meda jako su razvrstane, od najnižih (med od repice), pa do nekih vrsta meda, čija je
cijena viša od svjetskih cijena meda. Zapažamo previsoke cijene meda u trgovinama. Naši
potrošači, pogotovo umirovljenici kojima je med najpotrebniji, ne mogu ga kupiti zbog
previsokih cijena u trgovinama. Mišljenja smo da su visoke marže neopravdane budući da
med ne spada u robu koja se brzo kvari ili propada. Kako je njegov rok trajanja praktički
neograničen sasvim dovoljna marža bila bi desetak posto, što bi u kalkulaciji zajedno sa
cijenom vele otkupljivača donijelo pristupačnih tridesetak kuna za kilogram. Upravo činjenica
da trgovačka mreža na kilogramu zarađuje i do tri puta više nego proizvođač ide u prilog sve
slabijoj potrošnji meda u Hrvatskoj. Med se zbog toga još uvijek uglavnom koristi kao lijek, a
ne kao ravnopravni prehrambeni proizvod.
Promocija
Promocijske aktivnosti, kontinuirani su komunikacijski procesi razmjene informacija poruka i
poticaja između proizvođača i okruženja u svrhu stvaranja povoljnog stava o proizvodu.
Proizvođači meda svoju promociju mogu provoditi u skladu sa svojim poslovnim ciljevima,
najčešće putem:

48
  gospodarske propagande - oglašavanje preko medija,
 osobne prodaje - prodavač je temelj promocije,
 unapređivanja prodaje - izlaganje robe na izložbama, sajmovima, te degustacije,
 gospodarskog publiciteta - putem napisa u tisku, savjetovanja, javnih tribina i
predavanja, te člancima u različitim publikacijama stvoriti povoljnu sliku o proizvodu i
proizvođaču,
 odnosa s javnošću - proizvođač utječe na javno mišljenje.
Navedene tehnike potrebno je kombinirati i s ostalim marketing strategijama, kako bi uspjeh
bio potpun. Upravo zbog navedenih karakteristika Internet i društvene mreže su stekle
široku popularnost u svim sferama ljudskog društva, pa će tako i u nastavku biti prikazane
najznačajnije web 2.0 društvene mreže koje se mogu primijeniti na promociji tržišta meda.

Činjenica je da djelovanje promocije može biti djelotvorno jedino ako sinkronizirano djeluje
s drugim marketinškim funkcijama. Primjerice, ako je med nekvalitetan, cijena tržišno
neprihvatljiva, prodaja i distribucija neprimjerene potrebama potrošača - promocijsko
djelovanje će biti nedjelotvorno, jer promocija ne može nadoknaditi nedostatke ostalih
funkcija, ali ih može promocijski potvrditi, ako svojom kvalitetom to zaslužuju. Držimo da
promocija uz povećanje dohotka može najviše utjecati na povećanje potrošnje meda.

49
Promidžbena poruka trebala bi sadržavati opća načela i glavnu poruku da se potrošnjom
meda jača, čuva i osigurava zdravlje. Promocija se može ostvariti samo jačanjem
gospodarskih subjekata, koji će biti u stanju ulagati u marketing. Isto tako, gospodarski
subjekti bi trebali ulagati u edukaciju potrošača meda, ali i budućih i potencijalnih pčelara.
Literatura:
1. Ružić, D., Biloš, A., Turkalj. D. (2011): E-marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku,
Osijek
2. Lacković, Z., Andrlić, B. (2007): Osnove strateškog marketinga, Veleučilište u Požegi,
Geno, Požega
3. Marinac, A.; Andrlić, B. (2007): Primjena marketinga na tržištu meda, Zbornik radova
s znanstveno stručnog skupa 4. Pčelarski dani 2007.Osijek, 2007. str.70.-81.
4. Idlbek, R., Zima, D. (2008) Primjena informacijske tehnologije u suvremenom
pčelarenju, 31. Međunarodni skup za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju,
elektroniku i mikroelektroniku MIPRO, Opatija, 26.-30. svibanj 2008., str. 155-159.

6.2.5. EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija

Predavači: dr.sc. Mirjana Jeleč Raguž, prof.v.š., dr.sc. Katarina Potnik Galić, v.pred.
Ciljevi kolegija:
Temeljni cilj kolegija je stjecanje znanja o europskim fondovima namijenjenima financiranju
europske poljoprivredne politike i o ostalim europskim fondovima koji se mogu koristiti za
financiranje poljoprivredne djelatnosti. Cilj je stjecanje praktičnih znanja i vještina za
razumijevanje osnova EU metodologije „Upravljanje projektnim ciklusom“ i izradu logičke
matrice. Daljnji cilj kolegija je stjecanje znanja i vještina iz područja izrade investicijskih
projekata.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija EU fondovi i ostali izvori
financiranja investicija, moći:
• identificirati europske fondove namijenjene financiranju poljoprivredne djelatnosti,
• identificirati ostale europske fondove koji se mogu koristiti u poljoprivrednoj
djelatnosti,
• prepoznati aktivnosti koje se mogu financirati iz europskih fondova u programskom
razdoblju 2014.-2020. godine,
• razumjeti osnove EU metodologije upravljanja projektnim ciklusom i logičku matricu
te ju samostalno izraditi prilikom pisanja projekta,
• ocjenjivati različite financijske opcije uzimajući u obzir kriterij vremenske vrijednosti
novca,
• izraditi plan poslovanja i investicijski elaborat,
• rangirati različite investicijske opcije prema rezultatima ekonomsko – financijske te
statičke i dinamičke analize.

50
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe
EU fondovi namijenjeni financiranju Zajedničke
poljoprivredne politike.
1 0
Ostali europski fondovi koji se mogu koristiti za
financiranje aktivnosti u poljoprivrednoj djelatnosti.
Uvod u upravljanje projektnim ciklusom.
Osnove programiranja. 1 3
Pristup i izrada logičke matrice.
Izvori financiranja, financiranje iz vlastitih i tuđih izvora,
2 0
komparativna analiza različitih oblika financiranja.
Metode financijskog odlučivanja, Metodologija izrade
0 3
investicijskih projekata.
Ukupno 4 6
FONDOVI EUROPSKE UNIJE NAMIJENJENI FINANCIRANJU ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDNE
POLITIKE
Fondovi Europske unije kojima se podupire provedba Zajedničke poljoprivredne politike EU
jesu:
Europski fond za garancije u poljoprivredi (EAGF)
Općenito o programu:
Europski fond za garancije u poljoprivredi (European Agricultural Guarantee Fund, EAGF)
podupire održivu poljoprivredu te financira izravna plaćanja poljoprivrednicima i mjere koje
reguliraju poljoprivredna tržišta, npr. intervencije i povrat sredstava za izvoz.
Korisnici programa:
Poljoprivredna gospodarstva, čiji se prihodi podupiru putem ovog fonda u zamjenu za
poštivanje standarda zaštite okoliša, dobrobiti životinja, sigurnosti hrane i održavanje
zemljišta u dobrom stanju.
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD)
Kratki opis:
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (Agricultural Fund for Rural Development,
EAFRD) ima za cilj jačanje europske politike ruralnog razvoja i pojednostavljivanje njezine
provedbe. Fond se financira sredstvima Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) i pridonosi
ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020 promicanjem održivog ruralnog razvoja u cijeloj
Europskoj uniji. Pridonosi ekološkoj i teritorijalnoj ravnoteži, zaštiti klimatskih uvjeta i
uvođenju inovacija u poljoprivredni sektor.
Korisnici:
Sredstvima programa mogu se koristiti poljoprivredni gospodarski subjekti, poljoprivredne
organizacije, udruge i sindikati, udruge za zaštitu okoliša, organizacije koje pružaju usluge u
kulturi zajednice, uključujući medije, udruge žena, poljoprivrednici, šumari i mladi.

51
Aktivnosti:
 poticanje transfera znanja i inovacija u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim
područjima,
 jačanje konkurentnosti svih vrsta poljoprivrede i povećanje održivosti gospodarstva,
 promicanje organizacije prehrambenog lanca i upravljanje rizicima u poljoprivredi,
 obnova, očuvanje i promicanje ekološke ovisnosti o poljoprivredi i šumarstvu,
 promicanje učinkovitosti resursa i pomak potpora prema niskim razinama ugljičnog
dioksida i klimatski prilagodljivoj poljoprivredi, prehrani i šumarstvu,
 promicanje socijalne uključenosti, smanjenje siromaštva i gospodarski razvoj ruralnih
područja.
Provedba programa:
Svaka zemlja Europskoj komisiji podnosi svoj nacionalni strateški plan, koji sadrži smjernice
za provedbu prioriteta EU-a imajući pritom u vidu nacionalne i regionalne potrebe.
Nacionalni strateški plan provodi se kroz programe ruralnog razvoja. Strateške smjernice EU-
a služe kao referentni dokumenti tijekom pripreme nacionalnog strateškog plana i programa
za ruralni razvoj. Odgovarajuće nacionalne institucije, koje osnivaju vlade država članica i
koje su zadužene za provedbu programa obuhvaćenih planom ruralnog razvoja na
nacionalnoj razini, objavljuju pozive za podnošenje projektnih prijedloga i ponuda. EAFRD
djeluje u zemljama članicama kroz programe ruralnog razvoja.
METODOLOGIJA IZRADE EU PROJEKATA
„Neprekidan trud, a ne snaga i inteligencija je ključ da otključamo naše mogućnosti.“
(Winston Churchill)
Što je projekt?
Projekt je niz aktivnosti čiji je cilj ostvarenje jasno određenih ciljeva unutar određenog
vremenskog roka i s određenim proračunom.
Upravljanje projektnim ciklusom (UPC)
Upravljanje projektnim ciklusom ili Project Cycle Management (PCM) jedinstvena je
metodologija kojom se planiraju i provode projekti koji se financiraju iz različitih fondova EU-
a, pri čemu se slijedi logika cijelog projekta (od razvoja projektne ideje do evaluacije
završenog projekta). PCM objedinjuje niz upravljačkih instrumenata koji su potrebni za
učinkovitu provedbu projekata iz svih društveno-ekonomskih područja. Pri upravljanju
projektnim ciklusom upotrebljava se standardna PCM terminologija, čime je olakšano
razumijevanje utjecaja projekta na one društvene skupine koje su njegovi izravni ili neizravni
korisnici (beneficiary).
U PCM konceptu važnu ulogu ima logička matrica projekta. Pristup logičke matrice (Logical
Framework Approach) predstavlja metodologiju planiranja, upravljanja i evaluacije
projekata. On uključuje analizu dionika, analizu problema, analizu ciljeva i strategija,
pripremu same logičke matrice te pripremu rasporeda aktivnosti i sredstava.
Faze projektnog ciklusa
Projektni ciklus sastoji se od nekoliko faza koje uključuju: programiranje, identifikaciju,
formulaciju i ocjenjivanje projektnih prijedloga, provedbu projekta te u konačnici evaluaciju
ili ocjenjivanje završenog projekta.

52
 PROGRAMIRANJE

EVALUACIJA I REVIZIJA IDENTIFIKACIJA

IMPLEMENTACIJA FORMULACIJA

Logička matrica
Logička matrica je sastavni dio projektnog ciklusa zato što predstavlja niz koncepata koji su
međusobno povezani vertikalno i horizontalno te opisuje najvažnije karakteristike projekta.
Logička matrica pruža sve informacije koje su nužne za razumijevanje projekta i na taj način
omogućuje praćenje aktivnosti i rezultata koji se projektom žele postići. Također, logičkom
se matricom sustavno određuju ciljevi projekta, pokazuje se njihova međusobna povezanost
i uvode indikatori potvrđivanja. Pristupom logičke matrice utvrđuju se vanjski rizici i
pretpostavke koje nisu u domeni projekta, a koji mogu utjecati na njegov uspjeh. Rezultati
analize sažeto se prikazuju u matrici (logframe matrix) koja sadrži najvažnije stavke
pojedinog projekta.

53
 INVESTICIJSKI PROJEKT
„Da bismo nešto postigli, moramo učiniti četiri koraka: svrhovito planirati, pomnjivo
pripremati, pozitivno misliti i uporno izvršavati.“ (Samuel Butler)
Poslovni planovi izrađeni u cilju pomoći u realizaciji investicijskih poduhvata nazivaju se
investicijski projekti ili investicijski elaborati. Investicijski projekt predstavlja dokument koji
obuhvaća prikaz stanja poslovnog procesa određenog poduzeća i osnovne elemente koji
služi kao podloga za pregovore s potencijalnim investitorima. Stoga možemo reći da
poduzetnik investicijskim projektom prikazuje zainteresiranim stranama svoje poslovne
„namjere“ kako bi ih zainteresirao za sudjelovanje u projektu. Sudionici u izradi investicijskih
projekata su interni i eksterni korisnici informacija koje pruža investicijski projekt.
Interni korisnici poduzetničkog projekta

PODUZETNICI
• Utvrđivanje izvodljivosti poduzetničkog pothvata
• Osiguranje financijskih sredstava
• Kreiranje budžeta, vremenskih okvira i kriterija ocjene uspješnosti projekta.
ULAGAČI
• Podloga za ulazak u zajednički poduzetnički poduhvat koji će ostvariti očekivani
profit.
ZAPOSLENICI
• Motivirajući faktor - uključivanje u realizaciju projekta
OBITELJ
• Pružanje podrške za ulazak u poduzetnički pothvat

Eksterni korisnici poduzetničkog projekta

POTENCIJALNI DIONIČARI
 Sigurnost ulaganja vlastitog novca u konkretan poduzetnički pothvat
FINANCIJERI (KREDITORI)
 Podloga za utvrđivanje financijskog stanja, odnosno financijskog zdravlja poduzeća
 Provjera kredibiliteta poduzeća
POSLOVNI PARTERI (DISTRIBUTERI, DOBAVLJAČI, KUPCI i drugi)
 Za stvaranje uvjerenja o uspješnosti projekta i poduzetnika
 Kao podloga za sklapanje budućih ugovora
DRŽAVNA UPRAVA
 Utvrđivanje veličine utjecaja poduzetničkog projekta na socijalno, pravno,
ekonomsko, ekološko i druga okruženja
 Odobravanje poticajnih sredstava za slučaj da su ista planirana u njihovom budžetu

55
 METODOLOGIJA IZRADE INVESTICIJSKIH PROJEKATA
Investicijski projekt je temeljna okosnica svakog poduzetničkog pothvata jer obuhvaća
detaljno planiranje i analiziranje svih segmenata budućeg pothvata te na taj način daje
odgovor da li je opravdano i realno pristupiti realizaciji određene ideje.
Ukoliko se ne raspolaže s dovoljnim novčanim sredstvima, za pokretanje novog posla ili
proširenje postojećeg javlja se potreba za financiranjem od strane financijskih institucija ili
drugih poslovnih subjekata koji su pod određenim uvjetima spremni uložiti sredstva,
najčešće u obliku kredita. Krediti se odobravaju na temelju dostavljenih poslovnih planova,
odnosno investicijskih projekta. Izradi projekta mogu pristupiti sami poduzetnici, no ukoliko
nisu dovoljno upoznati s metodologijom izrade pomoć mogu potražiti kod ovlaštenih
investicijskih projektanata. Investicijske projekte izrađuju mali i srednji poduzetnici, veliki
gospodarski subjekti, korporacije i poslovni konglomerati odnosno svi oni koji žele pisani
dokument s analizom bitnih čimbenika poslovanja i mogućnostima razvoja, te pokazateljima
očekivane učinkovitosti projekta.
Vijek investicijskog projekta možemo podijeliti na dva razdoblja. Razdoblje investiranja koje
započinje s izradom investicijskog elaborata i traje sve do aktivizacije investicije te razdoblje
eksploatacije projekta koje počinje s aktivizacijom projekta, a završava s povratom uloženih
sredstava od investicije.
Sadržaj investicijskog projekata ovisi od namjene projekta. Investicijski projekt ulaganja u
novo postrojenje ili uvođenja novog proizvoda bitno će se razlikovati od projekta ulaganja u
osnivanje malog poduzeća. Međutim, zajedničko svim investicijskim projektima je to da
trebaju dokazati efikasnost i financijsku opravdanost projekta te pružiti osnovu za donošenje
realne odluke o ulaganju sredstava u ostvarenje poduzetničke ideje. U tom kontekstu
osnovni sadržaj investicijskog projekta trebao bi imati minimalno sljedeće elemente:

1. Sažetak odnosno skraćeni pregled projekta

2. Informacije o investitoru i cilj investiranja
3. Tehničko-tehnološka analiza projekta
4. Analiza lokacije i infrastrukture
5. Ekonomsko-financijske projekcije
6. Analiza učinkovitosti projekta

Investicijske odluke jedne su od najkompleksnijih odluka koje menadžment poduzeća mora

donijeti. Riječ je o odlukama koje zahtijevaju angažiranje značajnih sredstava i koje bitno
utječu na poslovnu orijentaciju poduzeća. Ove odluke donose se na temelju projekcija
ulaganja i ekonomsko-financijske analize tih projekcija koje se detaljno razrađuju u
investicijskim projektima. Specifičnosti izrade investicijskih projekata proizlaze iz potrebe za

56
primjerenim konceptom rezultata koje projekt donosi, a koji predstavljaju osnovu za
odlučivanje o njegovoj efikasnosti.
Sadržaj svakog investicijskog projekta prilagođen je poduzetničkom poduhvatu i djelatnosti.
Njegova složenost definirana je proizvodom, odnosno uslužnim programom i veličinom
investicije. Uobičajeno je da se poduzetnički projekt izrađuje standardnom metodologijom,
no ukoliko je potrebno isti se mogu prilagoditi obliku koji zahtjeva investitor ili druga
zainteresirana strana. Složenija struktura investicijskog projekta obuhvaća sljedeće
elemente:

SAŽETAK PROJEKTA

1.Podaci o investitoru i investiciji

1.1. Podaci o investitoru
1.2. Podaci o investiciji
1.3. Ostali podaci o investitoru
2. Analiza tržišta
2.1. Procjena ponude i konkurencije
2.2. Tržište prodaje ili pružanja usluga
2.3. Tržište nabave
2.4. Marketing
3. Struktura i dinamika zaposlenih
3.1. Analiza potrebnih kadrova
3.2. Proračun godišnjih bruto plaća
4. Tehnološko–tehnički i lokacijski aspekti izvedbe poslovnog pothvata
4.1. Opis tehničko-tehnološkog procesa
4.2. Potrebna oprema i kapacitet,
4.3. Tehnička struktura ulaganja
4.4. Odgovarajuća zaštita u i izvan poduzeća/objekta
5. Lokacija
6. Ekonomsko financijska analiza
6.1. Ulaganja u dugotrajnu imovinu
6.2. Ulaganja u obrtna sredstva
6.3. Izvori financiranja investicije
6.4. Proračun amortizacije
6.5. Plan otplate zajma
6.6. Projekcija prihoda
6.7. Projekcija rashoda iz poslovanja
6.8. Projekcija računa dobiti/gubitka
6.9. Projekcija financijskih tokova projekta
6.10. Projekcija ekonomskih tokova projekta
7. Ekonomsko-tržišna ocjena učinkovitosti projekta
7.1. Statička ocjena efikasnosti projekta
7.2. Dinamička ocjena efikasnosti projekta
7.2.1. Metoda razdoblja povrata investicijskog ulaganja
7.2.2. Godišnja stopa prinosa
7.2.3. Metoda neto sadašnje vrijednosti
7.2.4. Indeks profitabilnosti
7.2.5. Metoda interne stope rentabilnosti
Investicijskim projektom obuhvaćeni su svi relevantni podaci o poduzeću, njegovoj
7.2.6. Metoda relativne sadašnje vrijednosti
djelatnosti i7.2.7.
razvojnim ciljevima. To je dokument iz kojega se mogu iščitati odgovori na sva
Analiza likvidnosti
pitanja vezana 7.2.8.uz planiranje,
Senzitivna analiza pokretanje, financiranje, organiziranje, vođenje, razvijanje i
8. Zaključna ocjena
kontrolu poduzetničkog pothvata projekta tijekom cijelog njegovog životnoga vijeka trajanja.
9. Prilozi
Investicijski projekt je i kontrolni mehanizam koji poduzetniku omogućuje uspoređivanje
ostvarenog s planiranim te korekcije u poslovanju kako bi se plan ostvario. Izrada projekta
57
pretpostavlja dobro poznavanje tehnologije i načina proizvodnje, a izrađuje se kako bi se
predvidjela buduća događanja i način prilagodbe poslovanja uvjetima u okruženju što znatno
smanjuje stupanj rizika, utrošenog vremena i financijskih sredstava.
Literatura:
1. Mintas Hodak, Lj. ur. (2010) Europska unija. Zagreb: Zagrebačka škola ekonomije i
managementa, Mate d.o.o. (odabrana poglavlja).
2. Europska komisija (2008) Načini pružanja pomoći: Smjernice za upravljanje
projektnim ciklusom. Zagreb: Središnji državni ured za razvojnu strategiju i
koordinaciju fondova EU (SDURF).
3. Kuvačić, N. (2005) Biznis - plan ili poduzetnički projekt, Split: Beretin
4. Potnik Galić, K. (2009) „Metodologija izrade investicijskih projekata – skripta“,
nastavni tekst predavanja i vježbi iz predmeta "Financije za poduzetnike II"
objavljen na web stranici Veleučilišta u Požegi

58
 6.3. Praktična nastava
Predavač: Davorin Kraka, dipl.ing.
Ciljevi kolegija:
Na temelju odslušane nastave iz pčelarskih kolegija primijeniti znanja i steći vještine
gospodarenja pčelama. Sve aktivnosti na pčelinjaku i pčelarskim objektima će praktično
provesti na svojim košnicama. Primijeniti tehnologije proizvodnje pojedinih pčelinjih
proizvoda.
Očekivani ishodi kolegija:
Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Praktična nastava, moći:
 primijeniti opremu za čišćenje i užičavanje okvira,
 primijeniti osnovne biološke principe pri formiranju novih zajednica,
 pripremiti i primijeniti odgovarajuću hranu ovisno o potrebi zajednice,
 primijeniti dijagnostičke i tehnološke metode kod kontrole zdravstvenog stanja
zajednice,
 pripremiti zajednice i opremu za seljenje,
 primijeniti i rukovati s opremom za vrcanje,
 primijeniti tehnološke zahvate pri kontroli zajednica na paši,
 pripremiti zajednice za zimovanje,
 opisati i nabrojati opremu i mehanizaciju koja se koristi u selećem i stacionarnom
pčelarenju.
Sadržaj kolegija:
Nastavne cjeline Sati vježbe
Zimski radovi na pčelinjaku. Priprema košnica za pčelarenje. 12
Sastavljanje, užičavanje okvira i uvoštavanje. 3
Čišćenje okvira i izrezivanje starog saća. 3
Čišćenje nastavaka i bojanje. 3
Topljenje voska. 3
Proljetni radovi. Radovi na pčelinjaku. 46
Formiranje novih zajednica. 5
Uređenje pčelinjaka. 2
Pregled stanja zajednica (prihrana po potrebi). 5
Postavljanje higijenskih pojilica. 1
Kontrola rojidbenog nagona i zdravstvenog stanja zajednica. 5
Priprema zajednica za pašu. 6
Selidba zajednica na pašu. 6
Priprema ambalaže za prihvat meda. 3
Kontrola zajednica na paši. 4
Vrcanje. 8
Ljetni radovi. Radovi na pčelinjaku. 28
Priprema ambalaže za prihvat meda. 3
Kontrola zajednica na paši. 4
Vrcanje. 8
Zaštita voska od moljca i dezinfekcija od nozemoze. 2

59
Pregled stanja zajednica i kontrola stupnja invadiranosti varoom. 5
Jesenski radovi. Priprema zajednica za zimu. 10
Procjena zaliha hrane u zajednicama. 4
Dohrana ako nema drugih izvora hrane. 4
Postavljanje češljeva na leta. 2
Posjet stacioniranom i selećem pčelinjaku. 12
Posjet registriranom uzgajivaču matica. 12
Ukupno 120
Na gornjoj tabeli dan je osnovni pregled grupa radova podijeljenih na radove po godišnjim
dobima. Sve ove radnje polaznici će obavljati na pomno odabranom mjestu pčelinjaka na
periferiji sela Skenderovci, udaljenog 10 km od VUP-a. Odabir je izvršen nakon pregleda 15-
tak mogućih lokacija poštujući odredbe o rasporedu pčelinjaka prema Pravilniku o održanju
pčela i katastru pčelinje paše (NN 18/08, 29/13 i 42/13). Tako će se izvršiti registracija i
snimanje ovog pčelinjaka u Katastar pčelinjaka u RH.
Zimski radovi
Zimski radovi će započeti nakon što se izvrši dostava opreme i pribora sukladno postupku
javne nabave za ovaj projekt. Oni će se izvršavati u zatvorenom unajmljenom prostoru koji
zadovoljava tehničke uvjete (grijanje, struja, osvjetljenje, čuvanje), a sastojat će se u pripremi
okvira, bušenju, užičavanju i utopljavanju pčelinjih satnih osnova za smještaj živih pčela.
Vanjski dijelovi košnica zaštitit će se bojom. Demonstrirat će se i obrada starih izgrađenih
korištenih okvira u parnom topioniku te dezinfekcija istih za drugu primjenu. Polaznici će
odraditi i obradu dobivenog voska prije davanja istog na preradu u satne osnove.
Nakon dovršetka ovih radova prilazi se sljedećoj fazi naseljavanja pčelinjih zajednica u
nastavke. Ova će radnja odrađivati kod pčelara koji će biti odabrani za otkup zajednica da bi
se sljedećih večeri pripremile, zatvorile pčele u košnice, zategle stegama za košnica i preselile
(noću) na lokaciju pčelinjaka u Skenderovcima. Svaki polaznik će postaviti 4 zajednice na
pripremljene lege. Ovi poslovi trebaju biti dovršeni do kraja mjeseca ožujka. Postaviti će se
pčelama odmah i pojilice za vodu. Postaviti je ispod 2 kontrolne zajednice pčelarske
digitalne vage i ustrojiti motrenje dnevnog medenja. Moguće je o tome voditi dostupnu
evidenciju i na portalu „The Bee Incubatora“.
Proljetni radovi
Proljetni radovi započet će početkom travnja, a sastojat će se od nadzora razvoja zajednica i
prema tome dodavanju novog 2. nastavka sukladno intenzitetu razvoja pčelinjeg legla i
fenofaze cvatnje bilja u okolišu. Moguće je da će biti potrebno već dodati i zamjensku
stimulativnu prihranu za pomoć zajednicama kod izgradnje satnih osnova za zalijeganje legla
maticama. Očekuje se da će tijekom travnja zajednice izgraditi dva nastavka satnih osnova.
Tu je osobito važno pružiti im upravo onoliko prostora u košnicama koji odgovara jačini
zajednice, a kako bi se izbjegla moguća pojava rojidbenog nagona.
Već početkom svibnja zajednicama će biti potreban 3. nastavak u košnici, a tada će se izvršiti
ograničavanje prostora za maticu i prijenos izgrađenih okvira s poklopljenim pčelinjim leglom
iznad tzv. Hanemmanove rešetke. Hranilice će se tada ukloniti kao nepotrebne u ovoj fazi
razvoja. Još prije nastanka glavne pčelinje paše za cvatnje bagrema (oko 10. svibnja)
provjeriti će se uspješnost prevješavanja okvira i moguća pojava rojidbenog nagona.

60
Ovisno o broju otkupljenih pčelinjih zajednica moguće je smišljeno provocirati pojavu
rojidbenog nagona kao tehnološku radnju za povećanje broja zajednica i u pokazne svrhe.
Za cvatnje bagrema neće se uznemiravati zajednice te je moguće jedino raditi na uređenju
okoliša pčelinjaka. To može biti vrijeme posjeti drugim pčelinjacima pčelara iz udruge „Zlatna
dolina“ te kroz ove posjete informirati se o primijenjenim tehnologijama stacionarnog i
selećeg pčelarenja.
Nakon pčelinje paše bagrema izvršit će se oduzimanje mednih okvira uz prethodnu provjeru
zrelosti meda instrumentom. Vrcanje će se odvijati u zatvorenom prostoru uz pčelinjak,
paralelno s fazom oduzimanja okvira, te u večer i povrat vrcanih okvira natrag u zajednice.
Prilikom vrcanja demonstrirat će se polaznicima proizvodnja paketnih rojeva pčela u tzv.
Multibox kutijama te uz to čuvanje i njega ovih umjetnih rojeva. Nabavljen je tada i potrebit
broj selekcioniranih matica od odabranog registriranog uzgajivača matica u RH te je
potrebno ovladati tehnikom naseljavanja košnica paketnim pčelama.
Na nekoliko zajednica na pčelinjaku će se demonstrirati tzv. biološka metoda redukcije
Varroe destructor provokacijom trutovskih građevnjaka i njihovog uklanjanja.
Mogući višak vrcanog izgrađenog saća je spremiti u zatvoren prostor i obaviti dezinfekciju
octenom kiselinom te zaštitu od moljca repelentom.
Ljetni radovi
Ljetni radovi podrazumijevaju prilagodbu prostora u košnicama za prihvat manje burnih
ljetnih paša. To može biti pčelinja paša na nedalekom pitomom kestenu, kupini i ljetnim
livadnim biljkama. Kod novoformiranih zajednica tada je potrebno dodavati stimulativnu
prihranu kako bi se mogle razviti i pripremiti za samostalne buduće proizvodne zajednice.
Jedan od najvažnijih radova tada je i pregled pčelinjeg legla na bolest tzv. američku gnjiloću.
U ovo je vrijeme, negdje sredinom srpnja posjetit će se hrvatskog najvećeg profesionalnog
uzgajivača matica u Baranji te kroz ovaj posjet upoznati polaznike s tehnologijom
profesionalnog uzgoja selekcioniranih matica za tržište. Pritom će se polaznici upoznati i s
različitim oblicima pomoćne opreme za seleće pčelarenje na stvarnim mobilnim pčelinjacima
na paši suncokreta.
Krajem srpnja ili početkom kolovoza izdvajat će se na pčelinjaku višak mednih okvira i obaviti
drugo vrcanje istih, povrat okvira u zajednice te sljedećih dana će se izvršiti rotacija
nastavaka plodišta i medišta, izdvajanje ograničavajuće rešetke za maticu i prvo testno
kontroliranje invadiranosti zajednica štetnikom Varroa destructor. Pokaže li testiranje već
značajniju invadiranost odmah će se izvršiti primjena nekog kontaktnog sredstva za
suzbijanje varoe. Sukladno veterinarskoj praksi i dobroj pčelarskoj praksi o ovome će se
voditi propisana evidencija brojanjem otpalih varoa.
Jesenski radovi
Jesenski radovi započinju tijekom rujna, a sastoje se u provjeri količina meda i peluda u
zajednicama i po potrebi će se izvršiti prihrana tekućom otopinom šećera ili šećernomednim
pogačama. Tada je potrebno već sužavati otvore na letima košnica i sprečavati trv. grabež,
bilo tihu ili intenzivnu.
Vrcane količine meda će se ambalažirati u registriranoj punionici i ponuditi tržištu u trgovini
Veleučilišta.

61
Krajem listopada izvršiti zaštitu od glodavaca i njihovo neškodljivo trovanje.
Polaznike će se tada upoznati s analitičkim metodama kontrole kakvoće meda, posebno
određivanje količine vode u medu, postotku reduciranih šećera, konduktivitet meda,
peludnom analizom, ali i senzoričkim ocjenjivanjem na Sajmu obrtništva u Požegi gdje se
tradicionalno održava županijsko ocjenjivanje meda u kojem će polaznici i djelatno
sudjelovati.
U listopadu dovršiti prihrana zajednica za zimski period, postavljanje izolacija.
U listopadu će se također pristupiti polaganju ispita iz svih kolegija projekta „The Bee
Incubator“ te dodjela zajednica najboljim polaznicima. Ovisno o vremenskim uvjetima i
stanju pčelinjeg legla krajem studenog ili početkom prosinca obaviti je zaključnu zaštitu od
Varroe destructor tretiranjem otopinom oksalne kiseline.
O svim radovima polaznici će voditi vlastiti dnevnik, a tako i voditelj stručne prakse. Polaznici
će svoje dnevnike davati na ovjeru svakog dana, a voditelj jednom mjesečno zaključivati
učinjeno.
Posebnu evidenciju će voditelj ustrojiti o korištenju pribora i opreme, stanju i broju pčelinjih
zajednica te je odgovoran i za vođenje dnevnika sukladno Naredbi Ministra poljoprivrede za
2014.god.
Voditelj će ustrojiti i voditi i prikladnu foto dokumentaciju o tijeku provođenja stručne
prakse.
Projektom je predviđeno za sve ove radnje utrošiti 120 sati. Moguće je samo da će broj
utrošenih sati biti značajno veći, a što će ovisiti o biološkim i fenološkim uvjetima vegetacije,
klime i stanju na pčelinjaku, ali i o sposobnostima i izgrađenoj spretnosti polaznika.
Posebno ističemo da se pčelinjak nalazi smješten uz moderan voćnjak jabuka na kojem se
provodi najsuvremenija tehnologija uzgoja i zaštita pesticidima uz poštivanje svjetski
priznatih standarda. Ovim želimo ustvrditi i postići dokaz o mogućoj kompatibilnosti i
održivosti intenzivnih nasada i držanja pčela. Pčelinje zajednice će se prilikom tretiranja
insekticidima, a koje se obavlja noću, preventivno zatvarati u košnice, a danju puštati u
prirodu.
Sigurni smo da ćemo u tome imati punu suradnju s najmodavcem i da će se ovaj suživot
pčele i voćarstva moći primjereno i medijski prikazati.
Literatura:
1. Smjernice za dobru pčelarsku prasku po principima HACCP sustava (2009) Hrvatski
pčelarski savez
2. Tomljanović, Z., Tlak,G. I., Santrač, V. (2012) Dobra veterinarska praksa u pčelinjaku

62